spagosmail

Dobrodošli na moj blog


24.07.2017.

Tipično mostarski: Slano, slatko


„Najveća ironija je kad ti čitav život sole pamet, a onda umreš kao od šećeraš“ Jozo Lepetić
(iz knjige „Mostar, moj grad“, knjiga 2)
24.07.2017.

Izvor prihoda: Reklama na lijevom rukavu


Razvoj reklama na dresu u njemačkom fudbalu
Prije 50 godina bio je skandal, kada se ekipa Vormatia Vorms prvi put pojavila sa reklamom jednog preduzeća na dresu.
Ovih dana, kao i zadnjih godina, niko se više ne uzbuđuje oko toga. Čak šta više, upada u oči, ako igrači neke ekipa istrče na teren bez reklame, što je veoma rijektko, na nekim prijateljskim, ili pripremnim utakmicama. Od naredne sezone igrači prve i druge njemačke Bundeslige, po prvi put, imaju slobodan izbor za postavljanje reklame na lijevom rukavu dresa.
Pet ekipa iz prve Bundeslige su već pronašle takvog sponzora, a Shalke 04 sa već kasiranih 5 miliona eura, dosadašnji je rekoreder. Drugoligaši su čini se u tom pogledu bili aktivniji, i tamo samo još pet timova nema sponzora za lijevi rukav.
Kako je naprijed navedeno, u sezoni 1967/68 prva njemačka ekipa sa reklamom na dresu bila je Vormatia Vorms, koja je u tadašnjoj regionalnoj ligi jugozapad (tada 2. liga) istrčala na teren sa natpisom na dresu CAT, proizvođača mašina Caterpillar, a nakon toga je slijedlila zabrana reklame od strane DFB.
Nekoliko godina kasnije, Eintracht iz Braunschweiga je 24. marta 1973. godine u utakmici protiv Shalke 04 istrčao na teren sa reklamom za Jägermeister, prvi put u Bundesligi
Od 1. januara 2013. godine, pojavila se reklama za preduzetnika Hermes na lijevom rukavu svih 36 profi klubova u 1. i 2. Bundesligi. Preduzetnik im je za reklamu uplatio po 8 miliona po sezoni.
Sa početkom sezone 2017/18 svakom bundesligašu je dozvoljeno da pronađe vlastitog sponzora za lijevi rukav, na površini od 70 centimetara kvadratnih (7×10 cm).
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.07.2017.

Vrijedi posjetiti – Kadirina kuhinja u Sjevernom


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu tourguidemostar.com, pod naslovom „U ovom gradu se jede“, autorica je Marija Herceg)

U ovom gradu se jede

Kadirina kalja u Sjevernom. I sve drugo Kadirino u Sjevernom. Kad kroz proljetne lipe mlada lista u univerzitetskom kompasu mostarskog Sjevenog logora umoran nakon posla dođeš jesti u klupski restoran tete Kadire, ona te ne pita "Šta ćeš od ovog što sam skuhala?", nego "Šta se tebi jede, da ti skuham?". A onda otkrije svojom magijom i ono što si zamislio, a nisi naglas rekao. Kadira ne vodi restoran u Sjevernom. Kadira vam vodi drugu kuću u Sjevernom. Žena koju gosti pričekaju da joj završi turska serija, jer im "neće avion odletit", ko što ona oblijeće u svojim rozim tenama na petu oko nas da se okomoramo uz vrhunsku "supu" (za početak). Nema glazbe, upaljen je samo TV sa Zvjezdama Granda. Restoran se ni prozorima ne razbacuje bogznakako. Ali je Kadirinom ljubavlju lijepo ofarban jasno i odriješito poput nje same - crveno-žuto. Na jednom zidu s pokalima stoje i čuče igrači kluba za koje Kadira kuha. Kakav uspjeh od ovakve kuhinje!
Kadira će te sa svojih pedesetak i kusur godina dočekati kao da si kući došao, i nakostrušit na tebe svoju kratku plavu frizuru ako ne pojedeš sve što ti je nakrcala u tanjur s plavom linijom na karo stolnjaku. "Neću ovo da vidim kad opet naiđem! Manje hljeba! Hljeba manje ako nakvu dijetu goniš." - drsko će pokazujući na komad lešo junetine. Uza svo poštovanje, dalo bi se reći da se Kadire njeni gosti pomalo i boje, vjerojatno zna zorno pokazati kad netko prevrši mjeru u čašicama rakije ili psovke u dobrom društvu. Nekad dakle uz "Prijatno" bude i drugih čašćenja izmeđ profesora, studenata, vojnika, ministara, sportaša, roma i radnika vodovoda, ali valjda sve to i podnose vanredne čari pomalo jugonostalgičnog Kadirinog restorana. Što bi drugo moglo uravnotežiti fantastičnu Kadirinu kalju, supu, raštiku, puru, dolmu, sarmu, ili divlje zelje, ako nema ovakve pokoje čašice pretjerano dobrog raspoloženja koje nerijetko pređe svoje granice. Istinabog, Kadira ne zna baš sve izvedenice restoranske ljubaznosti prema gostima, ali njena šutnja kojom ti nakon dobra ručka za stol ušeta neka s ljubavlju pripremljena hurmašica ili tufahija nikom nikad ne bude naodmet. Dužina trajanja pripreme deserta često ovisi i o prepoznatom raspoloženju gosta. Da, deserti služe i da razvedre. I Kadira to jako dobro zna. Televizija ne pokazuje samo Zvjezde Granda, nego se na njoj ponekad prate i prvenstva, gdje opet nema nervoze i ljutnje kojoj Kadira ne može stati na rep. Dapače, ako se utakmica zadesi za vrijeme njene serije, ne samo da se gosti šutke odriču tih dragocjenih minuta prvenstva, nego daju timeout i svojim gladnim želucima dok Kadira ne vidi šta je u ovoj epizodi bilo s Ferihom, Asi, Ezelom ili drugim protagonistima turskih sapunica. Sve može čekati! Svaka hitnja vrat slomila. Zato i može spretno oblijetati u svojim potpeticama,
kojima ne fali ljubavi kao ni njenim gostima.
Kadira godinama radi u ovoj prostoj kući pored romskih baraka na mjestu gdje se školuju budući inženjeri, pravnici, biolozi, kemičari i drugi. Parkinga nema, nego se na makadamu koji okružuje restoran parkira gdje ko stigne, ali mora biti mjesta za njenu Jettu kojom nesebično vrši i dostavu, ponekad, prijateljima. Iza kuće su štrikovi razgrnute odjeće, kroz koju se srčano javlja svojim prijateljima koji rade u blizini. Ništa dakle tipično restoransko. Dok okrijepljenje nikad nije samo želučano.
Kadira ne zna engleski. Možda zna, nije nikad probala. Ionako živi u trenutku. Trenutku gladna gosta. Koji ovdje dobija besplatno mnogo toga, a najviše iskrenog smjeha prema mnogim proturječnostima jednog mostarskog restorana, jednog domaćinskog naroda i jedne osebujne narodne kuharice i šefice. Strancima koji dođu ona će i dalje biti jedno od najljepših iskustava Mostara, a neće ostati neposluženi. Kadira krijepi vrhunskim i prostim narodnim hercegovačkim jelima, nasmijava i ohrabruje svojom energijom - i imperativom.



(spagos)
23.07.2017.

Pobjednica izbliza




Mnogi nisu ni čuli za nju prije finala ovogodišnjeg Wimbledona, gdje je Garbine Muguruza proslavila najveći uspjeh svoje karijere.
Španjolka je u finalu legendarnog teniskog turnira na travi pomela Venus Williams u dva seta i ponijela titulu na trećem ovogodišnjem Grand Slam turniru.
Kao druga nositeljica titule iz Španije, nakon Conchite Martinez 1994. godine, upisala se u istorijsku listu turnira All Englands Championships. Istovremeno, Garbine je jedina teniserka koja je u finalima Grand Slam turnira pobijedila obje sestre Williams. Prije ovoga, pobijedila je Serenu na prošlogodišnjem French Open.
Naravno, ovo je za nju bio jedan poseban dan, svjesna onoga šta je napravila, prepustila se uživanju.
Pogled u internet pokazuje mnogo i o njenom životu. Samo na instagramu ima pola miliona sljedbenika, a tamo se pojavljuje sa seksi slikama, koje redovno ažurira.
Nije čudo što muškarci lete za njom.
(izvor:express)
(NovaSloboda.ba)
23.07.2017.

Rekord u smokingu


Njemu je to već odavno poznato: Iz znojne pobjedničke opreme u svježe ispeglani smoking, koji spada uz „Champions Dinner“ Wimbledona, a održava se nakon muškog finalnog meča.
Za Rogera Federera ovo je bilo osmi put da pobjednički pokal ponosno pronosa kroz salu.
Ali, ovog puta to nije bilo kao prije, jer do sada ni jedan šampion nije tako često oblačio pobjednički smoking.
Konačno, Federer je oborio i jedan vlastiti rekord, nakon što je godinama obarao rekorde drugih, pet pobjeda zaredom Bjorna Borga, sedam pobjeda Peta Samprasa.
Naravno, Federer je i ovo proslavio do pet ujutro.
Zasluženo.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
22.07.2017.

Ljetno kino za ljetne večeri





Jedno toplo veče na obali Rajne, u gradu Kelnu. Sa osvježavajućim pićem u ruci, sjede gledaoci jedno uz drugo, na stepenicama, na otvorenom, sa pogledom ka plutajućem velikom ekranu. Okolo miruju jahte, a na mirnoj površini vode odsjaj svijetla. Ljetno kino, Kölner Open Air, ne uzbuđuje samo ljubitelje kino filma svakog ljeta. Kulturno zabavni format BAY nudi osim aktuelnih filmskih vrhunskih ostvarenja i velike klasike Hollywooda, na jednoj od najatraktivnijih lokacija u ovom gradu. Osim filmova posjetiocima se nude i i svakodnevne umjetničke predstave iz oblasti muzike, komedije, i poetry slama, a gledaoci biraju najboljeg. Mladi umjetnici i talenti imaju na raspolaganju tačno 12 minuta, prije početka prikazivanja filma, gdje mogu pokazati ono što mogu i znaju.
Program koji nudi raznoliku zabavu, i provod u tople ljetne večeri.

(spagos)


22.07.2017.

Nekad bilo: Husrefija džamija u Alepu





Sinan je bio najpoznatiji graditelj Osmanskog carstva. Jedno od njegovih majstorskih djela je i Husrefija (Chusrawiyya) džamija u Alepu. Srušena je prije tri godine. Ostale su samo slike.
Džamija, jedno od njegovih ranih djela, nije se nalazila u Istanbulu, kao neke od njegovih najpoznatijih građevina, nego u Alepu, u Siriji. Sa kupolom od 19 metara širine, bila je tada najveća kupola u gradu, sa špicastom munarom i jasnom tankom formom, koja je obilježavala sliku grada Alepa, smještena u podnožju Citadele, a sadržala je sve ono što je Sinana činilo poznatim.
Mimar Sinan, koji je rođen 1490. a živio skoro 100 godina, bio je najpoznatiji Osmanski graditelj. On je širom Osmanskog carstva podigao stotine građevina, džamija, vjerskih škola, bolnica, domova za nemoćne, hamama, akvadukta, prije svega u Istanbulu.
Husrefija džamiju u Alepu podigao je 1544. godine po nalogu dobrotvora po imenu Husref paša, a po Sinanovim planovima, trebala je biti podignuta po planovima hrišćanskih arhitekta i lokalnih graditelja, a olovom pokrivenu kupolu, pokriti plavo bijelom keramikom, sličnu Zlatnoj kupoli u  Jerusalemu, koja je u ono vrijeme izgrađena po nalogu Sulejmana veličanstvenog.
Džamija je bila rani znak mira, Sinanovo svjedočenje jednog vremena, u kome je jedan grad, kao Alep, prevazilazio mnoge evrposke metrpole svojom veličinom, sjajem i pluralizmom, u kome su hrišćani, židovi i muslimani zahvaljujući pametnom pragmatizmu živjeli zajedno u miru
Samo prije deset godina pred ovom džamijom su se sastajali mladi.
Danas je džamija samo hrpa ruševina. Jedna bomba, u borbama u starom gradu Alepo, pretvorila ju je 2014. godine u prah i pepeo.
„Mnogo toga da se obnoviti. Ali, Alepo nije Dresden ili Keln iz 1945. godine, a pogotovo to nije Khosrawyja džamija“, kažu u muzeju za islamsku umjetnost u Berlinu..
Ona postoji na slikama, planovima, zabilješkama i kartama, koje su predstavnici muzeja, kao i Njemački arheološki institut predstavili u Sirijskom Heritage Networku, jedno digitalno sjećanje na sirijsku kulturu, kako bi se trebao zvati taj projekat, kao startna pomoć za obnovu nakon rata.
Sinanova džamija je još samo hrpa kamenja ispod Citadele, čiji se obrisi ne daju raspoznati.
Stoga je ovaj tekst neka vrsta nekrologa.
(izvor:sdz)

Smail Špago
(NovaSloda.ba)
21.07.2017.

Klub 27


Klub 27, koji je takođe poznat i kao Klub 27, 27 Club, ili 27 Forever je naziv za grupu uticajnih umjetnika rok muzike, koji su umrli u 27. godini. Među njima su Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain i Amy Winehouse.

U Klub 27 su se prvo ubrajali Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin i Jim Morrison, koji su svi umrli u 27. godini, u periodu od točno dvije godine. (3. jula 1969. - 3. jula 1971).
Čak i Kurta Cobaina ubrajaju u Klub 27. U biografiji Kurtu Cobaina „Heavier than heaven“ njegova sestra tvrdi da je Cobain još kao dijete želio biti član ovog kluba.
Neki opet u Klub 27 ubrajaju sve muzičare koji su preminuli sa napunjenih 27 godina.

Muzičke ikone, koje su svojom umjetnošću ostavile veliki trag za sobom, tragično su napustile ovaj svijet u 27. godini života, a uzrok su uglavnom bili droga i alkohol. Popularna rokenrol poslovica glasi "najbolji umiru mladi", a odnosi se na prerano preminule umetnike, koji su svojim talentom zadužile svijet, u kojem su, barem nakratko živjeli.

Jim Morison je legendarni frontmen i osnivač grupe "The Doors". Umro je 3. jula 1971. godine, u sobi jednog pariškog hotela u 27. godini. Njegov muzički pravac nastavio je i posle njegove smrti da inspiriše muzičare svih uzrasta.
Kurt Cobein je američki muzičar i osnivač grupe "Nirvana", u kojoj je bio pjevač, tekstopisac i gitarista. On je takođe tragično preminuo 8. aprila 1994. godine u 27. godini u svom domu u Seattleu, navodno od rane, koju je pevač sam sebi zadao sačmaricom.
Jimi Hendrix je jedan od najvećih gitarista ikada. Umro je 18. septembra 1970. godine u hotelu Samarkand u Londonu, u kom je bio sa svojom djevojkom Monikom Dannemnn. Okolnosti njegove smrti nikada nisu do kraja objašnjene, navodno je uzrok bila prekomjerna doza tableta za spavanje pomješana sa vinom.
Muzičar Brian Jones bio je jedan od osnivača grupe "Roling Stones". Pronađen je na dnu svog bazena 3. jula 1969. godine u 27. godini.
Janis Joplin, muzičarka koju su često predstavljali kao bjelkinju sa glasom crnkinje. Na početku je pjevala u grupi "Big Brother & Holding Company", a kasnije je ostvarila veoma uspješnu samostalnu karijeru. Umrla je od predoziranja drogom 4. oktobra 1970. godine.
Amy Winehouse, britanska pjevačica i autorica, preminula je mnogo kasnije, 2011. godine u 27. godini života, od trovanja alkoholom.

Pored ovih šest nabrojanih, postoji još čitav niz muzičara koji ispunjavaju kriterije Kluba 27. Jedna od takvih lista nalazi se na wikipediji, ali nije potpuna i obuhvata muzičare koji su kroz medije dodati u Klub.
Ako bi se napravila uža definicija Kluba 27, prema kojoj tu spadaju samo Jones, Hendrix, Joplin, Morrison i Cobain, ona se često prikazuje kao sažetak od ovih pet muzičara, i njihova velika sličnost u pojedinim stvarima. Osim dobi smrti njih vezuje i njihov ekscesivni stil života, njihov izuzetni muzički uticaj, kao i uzrok i okolnosti njihove smrti.


(spagos)
21.07.2017.

Sa suncobranom do ljepote


Ko u Kini vodi računa o svom izgledu, ide u hlad, pa čak i kod šetnje duž staklene platforme na Jinfo planini, u pokrajini Chongying u Kini sa sobom nosi suncobran.
Svijetliji ten na prostorima Azije je vrlo aktraktivan. Jedan sasvim drugačiji ideal ljepote, nego kod nas u Evropi, gdje se tokom ljeta, pa čak i tokom čitave godine pojedinci izlažu djelovanju ultra ljubičastih zraka.
Međutim, Azijati se u tu svrhu ne služe samo suncobranom, nego i vrlo skupim laserskim tretmanima, raznoraznim pilulama i obskurnim vitaminskim injekcijama.
(izvor:Apschau)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.07.2017.

UABNOR: Borba za Partizansko groblje i njegovu obnovu borba je za Mostar!


Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar pokrenulo je akciju za obnovu Partizanskog groblja.
“Vratimo sjaj Partizanskom groblju! Pokažimo da nas ima  dovoljno spremnih da sačuvamo obraz Mostaru! Idemo u akciju odmah. Djelujmo!, stoji u saopštenju UABNOR-a Mostar.
Uplate se mogu izvršiti na UABNOR-a sa naznakom: Za Partizansko groblje, na račun broj:
1941054124601114 l kod Pro Credit banke Mostar.
(Novasloboda.ba)

Stariji postovi