spagosmail

Dobrodošli na moj blog


05.12.2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Karin Schiller, Mimar Hajrudin, (2013.)










(fotos: Karin Schiller)



Karin Schiller je bloggerka, koja na svom blogu vrlo rado dijeli svoja iskustva, bilježitrenutke iz svog života, za koje želi da budu vidljivi i drugima. Kao majka četvero odrasle djece zna kako život nije uvijek tako lijep. Ali također zna kako da se okrene ka onim ljepšim stvarima u životu, a to su najčešće hobiji, među koje spadaju motocikl i biciklo, kao i sportovi u prirodi, trčanje, hodanje, plivanje, pa čak i ronilaštvo. Po zanimanju je asistent menadžera u jednoj Cargo avio liniji, što joj omogućava kontakte sa ljudima iz čitavog svijeta. Pri tome naglašava kako nema nikakvih predrasuda što se tiče vjere, ili nacionalnosti, a ljude želi upoznati baš onakvim kakvi su.
Tokom 2013. godine boravila je u Mostaru, i slikom i riječju zabilježila njene utiske, stečene tokom boravka u našem gradu.

Slijedećeg dana smo se morali odjaviti i putovati. Idmo dalje, za Mostar. Želimo vidjeti poznati most. Stari most je izgradio osmanski arhitekta Mimar Hajrudin 1556. godine. Usljed masivne paljbe sa hrvatske strane, 9.novembra 1993. godine, ovo genijalno majstorsko djelo osmanske građevinske umjetnosti je srušeno. Radovi na rekonstrukciji počeli su 1996. i završeni svečanim otvaranjem 23. jula 2004. godine. Most i Stari grad su 15. jula 2005. godine unešeni u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO. I tu su ponovo poznati skakači, koji hrabro skaču sa mosta u rijeku.

Nakon četvorosatne vožnje kroz lijepe doline i mjesta došli smo do stanice u Mostaru. Odmah, pošto smo izišli iz autobusa prišao nam je jedan ljubazan čovjek i ponudio nam smještaj u njegovom pansionu, po cijenu od 30 eura. Pošto nismo htjeli ostati duže od jedne noći, nismo unaprijed bili ni rezervisali, i odmah smo krenuli sa njim. Dobili smo jednu lijepo namještenu sobu sa četiri kreveta, sa kupatilom i zasebnim toaletom, jedan čitav sprat samo za nas, i uz to još i balkon.

Mostar njeguje partnerstvo sa mnogo gradova u svijetu, među njima i sa njemačkim Heidelbergom, sa turskim gradovima Izmir i Kayseri. To nismo znali, a odmah smo krenuli u obilazak grada. Ono što nam je prvo upalo u oči, to su još vidljivi tragovi rata. To i ne čudi, jer Mostar je progurao dvije opsade i dva granatiranja kroz to. Nakon što su Srbi otišli, došli su Hrvati i prisilili grad na gladovanje putem blokada. Dodatno su ljudi svakodnevno bili granatirani i protjeravani iz njihovih kuća. Vrhunac opsade je bio rušenje Starog mosta.

Pojedine od ovih ruina su ostale sve do danas, kao upozoravajući svjedoci protiv rata.

Usprkos tragičnih uspomena na rat ostali smo zadivljeni ljepotom Starog grada. Dopadljiva panorama starih građevina je za uživanje. Okolina i rijeka daju jednu posebnu notu gradu. Usisavali smo slike našim očima, kao i kamerama, kako bi nam ostale u kasnijem sjećanju. Onda smo stigli do Starog mosta. To je najživlje mjesto u gradu. Zanatlije i trgovci zauzimaju prolaz, a između njih, u više navrata i djeca Cigana, koji ponekad i bezobrazno mole za sitni novac. Na mostu se turisti guraju kao u nekom golubarniku. Jedna šarena vreva, tamo i ovamo, ljudi iz čitavog svijeta.

Željeli smo više saznati o ovome mjestu. Zbog toga smo se popeli na kulu kod mosta. Tu je izložba fotografija, koje impresivno oslikavaju šta se dešavalo u proteklom ratu. Na izlazu stoji upozoravajući natpis: „Don't forget 93!“
Današnji obilazak grada, kao i svakog prethodnog dana završavamo kupovinom za večeru. Večeras ćemo to obaviti na prekrasnom balkonu, gdje smo uživali uz flašu dobrog vina. Zrak je još vruć, a uz svjetlost svijeće zaklinjemo se na vječnu ljubav i vjernost. Oh, kako je svijet ipak lijep...

Više o putovanju i utiscima, na blogu autorice:



priradio i prevod: Smail Špago
05.12.2016.

Šetnja po hladnom vazduhu



Jesen i zima znače opraštanje od lošeg kvalitete vazduha i visokog nivoa ozona uobičajenih u ljetnjim mjesecima. Zbog svježeg, čistog vazduha ovo doba godine idealno je za boravak u prirodi, duge šetnje i duboko disanje.
Često čujemo da je hladnoća dobra za naše zdravlje, ali znate li koje su to tačno beneficije koje naše tijelo i um imaju od niskih temperatura?
Otkrivamo vam 10 dobrobiti hladnog vremena zbog kojih još više volimo jesen i zimu:
1. Imamo više energije
Da li želite da pucate od energije? Izloženost hladnim temperaturama, naprijmer šetnja po hladnoći, ispuniće vas energijom te ćete biti energični još satima nakon što se vratite u toplo. Da bi hladnoća imala takvo dejstvo, ne morate joj dugo biti izloženi. Dovoljno će biti i neko kratko vrijeme – zato, pođite na brzo hodanje.
2. Bolje spavamo
Ljudi koji pate od nesanice imaju veću tjelesnu temperaturu pa će spavanje u lagano rashlađenoj prostoriji, na idealnoj temperaturi od 16 do 20 stepeni Celzijusevih, pomoći da bolje spavaju i oni koji pate od nesanice, ali i svi drugi.
3. Hladnoća podstiče sagorijevanje kalorija u smeđem masnom tkivu
Smeđe masno tkivo proizvodi toplinu i sagorijeva masnoće, a kod beba ono služi za regulisanje tjelesne temperature. Kod odraslih se smeđe masno tkivo nalazi u manjim količinama.
4. Mozak nam radi bolje
Dokazano je da po visokim temperaturama ljudi mnogo rijeđe donose veće, složenije odluke. Toplo vrijeme brže iscrpljuje naše rezerve glukoze, a s obzirom da glukozu koristimo u mentalnim procesima, nedostatak iste utiče na našu sposobnost donošenja odluka.
5. Zbog čistijeg vazduha bolje dišemo
Jesen i zima znače opraštanje od lošeg kvalitete vazduha i visokog nivoa ozona uobičajenih u ljetnjim mjesecima. Zbog svježeg, čistog vazduha ovo doba godine idealno je za boravak u prirodi, duge šetnje i duboko disanje.
6. Savršene temperature za trčanje
Da li ste se ikada zapitali zašto se maratoni održavaju u kasnu jesen? To je zato jer je po nižim temperaturama lakše i prirodnije trčati. Trčanje po vrućem i vlažnom vremenu djeluje vrlo iscrpljujuće na naše tijelo.
Istraživanja su takođe dokazala da po hladnoći trčimo brže što znači da u kraćem vremenu možemo sagorjeti više kalorija. I ne zaboravite da se obučete slojevito!
7. Hladnoća smanjuje upale i tjera infekcije
Upalu mišića često se ublažava stavljanjem leda na otečeno i bolno mjesto. A isto dejstvo imaju i niske temperature vazduha. Mnogi atletičari u liječenju upala i povreda koriste krioterapiju, odnosno terapiju ledom, što znači izlaganje ekstremno hladnim temperaturama. Boravak napolju čini nas otpornijima. To je zato jer se broj ćelija koje se bore protiv infekcija zapravo poveća kada boravimo na hladnoći.
8. Osjećamo se bolje u sopstvenoj koži
Po hladnom vremenu ne moramo se brinuti o tome kako izgledamo u bikiniju što nam zapravo podiže samopouzdanje. To je takođe doba godine kada razmišljamo o vježbanju zbog donošenja novogodišnjih odluka.
9. Više cijenimo dane koji dolaze
Istraživanja su pokazala da ljudi koji žive u područjima gdje je uvijek toplo i sunčano zapravo nisu srećniji od drugih. Ljudi su najboljeg raspoloženja nakon dužeg razdoblja hladnijih i tmurnijih dana. Zato, radujte se jer će topli i sunčani dani opet doći.
10. Po hladnoći nema buba
Niske temperature ubijaju bube kao što su komarci što znači da se ne morate braniti od ovih sitnih napasti koji mogu i prenijeti bolesti, prenosi Stil.
05.12.2016.

Parada toljaga umjesto pušaka


Ne radi se ni o kakvoj sceni iz neke nove epizode Monty Paytona, nego o stvarnim scenama iz života. Skoro stvarnim, u svakom slučaju. Ljudi koji navlače stare uniforme, kako bi inscenirali scene iz neke istorijske bitke, ima svukuda po svijetu. Takve pojave se nazivaju „reentactment“, na engleskom, insceniranje, ili jednostavno rakonstrukcija. Pri tome se istorijski događaji rekonstruišu, što je moguće tačnije. U slučaju sa gornje slike radi se o insceniranju jedne veoma žestoke bitke na rijeci Berezini, u Bjelorusiji, u vrijeme Napoleona. Bitka Francuza protiv Rusa vodila se od 26. do 28. novembra 1812. godine, tokom povlačenje Napoleonove vojske iz Rusije. Naravno, vojnici su vjerovatno bili naoružani pravim puškama, a ne toljagama, kao učesnici rekonstrukcije na slici.
Ko zna, možda se iz naoružanja vojnika sa slike nemeće logično pitanje: „Bi li svijet danas bio imalo bolji, kad bi vojnici bili naoružani toljagama, umjesto vatrenim oružjem?
(izvor:sdz)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
04.12.2016.

K'o nekad: Pošumljavanje Mostarskog brda

fotos facebook

Prof. Jasmin Drljević sa đacima EMŠC Mostar

Oko četiri stotine učenika nekoliko mostarskih osnovnih i srednjih škola, te brojni volonteri iz više nevladinih organizacija s područja Mostara, učestvovali su u subotu u velikoj akciji pošumljavanja goleti iznad naselja Mazoljice, na lokalitetu podno brda Stolac.
Akciju je organizovalo Udruženje Nova snaga iz Mostara, a učestvovali su učenici OŠ Mustafa Ejubović šejh Jujo na Šehovini, OŠ Mujaga Komadina iz Donje Mahale, 4. osnovne škole, Elektrotehničke škole, Karađozbegove medrese i Druge gimnazije, dok su svoj doprinos dali i članovi Udruženja građana Brankovac.

5000 sadnica na 5 hektara
Predsjednik Udruženja Nova snaga, Anel Droce izjavio je da je riječ o 5000 sadnica crnog bora, munike i cedra, a sadi se na oko pet hekatara zeljišta, koje je ograđeno kako bi se sadnice zaštitile.
"Apelujem ovom prilikom na građane da se sačuvaju ove sadnice, da se sačuva ograda, da se ne oštećuje, jer ovo je zaista projekat koji ide u korist svih nas, odnosno projekat koji podrazumijeva opšte dobro građana", kazao je Droce.
Ovaj lokalitet odabran prvenstveno iz razloga što je na tom mjestu prije bila šuma, koja je tokom ratnih dešavanja devastirana.
Spriječiti odron tla
"Ovaj teren predstavlja potencijalno klizište za naselje Mazoljice, odnosno jedan dio naselja i kuće koje su izgrađene na području ispod ovog terena. Nadamo se da će sadnja ovih stabala doprinijeti da se amortizira efekat klizišta i efekat erozije tla, koji je zaista prisutan na ovom području i predstavlja objektivnu opasnost za građane ovog dijela naselja", dodao je Droce.
Podrška ministrice Dilberović i muftije Dedovića
U akciji su učestvovali i pružili podršku mladima ministrica obrazovanja i nauke u Vladi Federacije BiH, Elvira Dilberović, te muftija mostarski Salem ef. Dedović.  

(spagos)
04.12.2016.

El Clasico broj 265



Barecelona - Real Madrid 1:1 (0:0)

Barcelona, 3. decembar 2016.
Strijelci: Sarez 1:0 (57.), Ramos 1:1 (90.)
Stadion: Camp Nou, Barcelona
Gledalaca: 98.485
Sudija: Carlos Gomez

Barcelona: Ter Stegen, Roberto, Pique, Mascherano, Alba, Busquets, Rakitić (Iniesta 60'), Gomes (Turan 78'), Messi, L. Suarez, Neymar (D. Suarez 87'). Trener: Luis Enrique.

Real Madrid: Navas, Carvajal, Varane, Ramos, Marcelo, Modrić, Kovačić (Diaz 86'), Isco (Casemiro 66'), Lucas, Benzema (Asensio 78'), Ronaldo. Trener: Zinedine Zidane.

Pred početak susreta igrači obje ekipe su odali počast minutom šutnje za preminule igrače brazilskog Chapecoensea.

El Clasico total:

Barcelona - Real Madrid – Barcelona 265 110 58 97 459:431


(spagos)
04.12.2016.

Žrtvovanje kose za zdravlje djeteta


Indijka po imenu Rupa (28) ima veoma mnogo briga, Njeno djete je bolesno. Ona bi ga najradije sama njegovala i liječila, ali to nikako ne može.  Zbog toga se odlučila na jedan poseban korak.
U jednom templu u Tiruttaniju u jugoistočnoj Indiji žrtvovala je njenu kosu bogovima i tako se izborila da pomogne liječenje njenog djeteta. Tempel će njenu kosu sakupiti zajedno sa kosom drugih ljudi i prodati nekom veletrgovcu. U Indiji se ovaj korak, u uslovima totalnog siromaštva, čini sasvim normalnim. Trgovina sa kosom iz tempela je jedan milionski posao.
Vrlo je moguće da će se baš njena kosa naći u nekom salonu ljepote širom svijeta, u kome se debelo plaća  produženje kose, ili će od nje biti napravljena neka veoma skupocjena perika.
(izvor:stern)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
03.12.2016.

Mostar u Beogradu






U srijedu uveče, u srcu stare beogradske čaršije, po skadarlijskoj kaldrmi čuli su se užurbano koraci na desetine Mostaraca i onih drugih koji jednostavno, iz samo njima znanih razloga, vole naš grad.
U kući Đure Jakšića te večeri se održavala mala promocija Mostara. Riječ je zapravo o predstavljanju edicije MOSTAR MOJ GRAD u kojoj su objavljene već dvije knjige a pred štampom je i Treća.
U toj malom, ali kultnom hramu lijepe poetske riječi nije bilo dovoljno sjedećih mjesta, pa su mnogi nešto više od sat vremena prestajali i sa zanimanjem pratili interesantan program u kojem su učestvovali:
- Ivanka Bulić, prvi sekretar Ambasade BiH u Srbiji, koja je na početku pozdravila i s ponosom istakla da je i sama rodjena Mostarka
- Vojkan Milenković, novinar, koji je rekao da nije baš rodjen u Mostaru ali je tamo "progledao", jer su se roditelji doselili u Mostar kad je njemu bilo 2-3 mjeseca. On je ispričao nekoliko sličica iz svojih sjećanja na Mostar, u kojem i danas ima veliki broj prijatelja i u koji redovno dolazi svake godine
- Slobodan Stajić, novinar, pisac i putopisac iz Sarajeva je iz pozicije jednog od rijetkih nemostaraca te večeri govorio o ljepotama našeg grada uporedjujući ga sa nekim svjetskim biserima dalekog istoka, orijenta, ali i zapadne civilizacije...
- Pero Zubac,, inače recenzent ove edicije je istakao značaj ovog izdavačkog poduhvata koji kao album osvježava naša sjećanja na period u kojem smo po mišljenju mnogih bili sretniji.
Poeziju Derviš-paše Bajezidagića, Alekse Šantića i Pere Zupca govorila je još jedna Mostarka, beogradska glumica Vesna Bujošević, a u muzičkom dijelu nastupio je sa dvije stare mostarske sevdalinke mladi sarajevski sazlija i interpretator Zanin Berbić.
Nakon zvaničnog programa posjetioci su se još izvjesno vrijeme zadržali u neformalnom druženju. Medju njima su bili i Vesna i Zdravko Šunjić koji su za ovu priliku doputovali iz Ljubljane, Ivica Ćurković, Željko Samardžić sa suprugom Majom, Ivan Đidić, njegova sestra Ivanka, Seka Mardžonović, Gordana Semiz, Dragiša Vučinić, Saša Đogović i brojni drugi...
(HamicaRamic/facebook)
03.12.2016.

Modne ikone: Milion dolara baby




Iskorak, čučnjevi sa tegovima, balet, cardio vježbe, zatim par stotina trbušnjaka, dok ne panu od umora, sve su to vježbe koje anđelčići iz Victoria's Secret Angel obavljaju sedmicama, i nisu nimalo zabavne. Kao da ni sam trening nije dovoljan za najbolje modele donjeg rublja na svijetu, uz sve to danima ne smije jesti ništa više od malo piletine, ribe, proteinskih napitaka, zatim povrće na žaru, i sve to iz dana u dan, sedam dana u sedmici. Bez obzira na to koliko kod Jasmine Tooke (25) stomak krči ili je bole stomačni mišići, kada 5. decembra na modnoj pisti u Parizu izađu na scenu, neće joj izostati osmjeha na licu, jer će upravo ona nositi ovogodišnji „Fantasy Bra“ i na taj način će dospjeti na sami vrh Olympa supermodela.
Prezentacija Fantasy Bra je centralni događaj ove manifestacije. Ovogodišnji BH je dizajnirao Eddie Borgo, a sadrži 9000 komada pedeset karatnog dragog kamenja. Cijena 3 miliona dolara. Stvar je tako teška da je od modela zahtjevan poseban trening leđne muskulatrure.
Tradicija nošenja Fantasy Bra počela je 1996. godine, a prvi je ponijela Claudia Schiffer. Najskuplji je nosila Giselle Bündchen 2000. godine, sastavljen od rubina i dijamanata, a cijena mu je bila 15 miliona dolara, i kao takav, dospio je u Guinnessovu knjigu rekorsda.
Koliko god grudnjaci spadaju u ikone modnog svijeta, to isto su i žene koje su ih nosile: Tyra Banks, Alessandra Abrosio, Heidi Klum, Adriana Lima, Miranda Kerr, pa do najnovije Jasmine Tooke. Nakon Tyre Bank (1997.) i Selite Ebanks (2007.) ona je treća Afro-Amerikanka koja nosi ovaj grudnjak.
Za razliku od mnogih kolegica iz svijeta mode, o Jasmine se zna veoma malo. Čak ni za njenih 1,4 miliona sljedbenika na instagramu. Ona voli sport i dolazi iz Kalifornije. Pohvale je dobila kad nije odobrila popravke pojedinih dijelova njezinog tijela na njenim fotografijama. Uz sve to Jasmine ima pefektne dimenzije: 89-61-87.
(izvor:weltwoche)

(spagos)
03.12.2016.

Jedan rijetki gost: Svileni rep


Ptica pod nazivom „svileni rep“ (Bombycilla garrulus), kod nas poznata i kao svilarka, spada u porodicu ptica pjevačica, a razlikuju se svega dvije do tri podvrste ovih ptica. To je jedna egzotična ptica pokrivena bež-smeđim perjem sa upečatljivom ćubom na glavi. Uz to dolazi kratki crveno-smeđi rep sa žutim vrhom. Sve to čini ovu pticu jednom veoma upadljivom i upečatljivom životinjom. Krila su joj malo tamnija sa bijelim i žutim crtama, a uz sve to vrhovi krila su jarko crvene boje. Uz sve to poznata je kao ptica pjevačica.
Nije samo njeno perje što je čini jednom posebnom vrstom ptice. Ona je veoma rijedak gost u većem dijelu Evrope. Međutim, kako pokazuju prve opservacije, moglo bi se desiti da jedan veći broj ovih ptica zimu provede u Evropi i to u dijelovima iznad Alpa? Samo u Bajernu, u Njemačkoj, do sada ih je primjećeno na desetine hiljada, kazuju izvještaji njemačkog Saveza za zaštitu ptica LBV.
Njihovo stanište je visoko na sjeveru, u sibirskim tajgama i crnogoričnim i brezovim šumama Skandinavije. One tamo prezimljuju, pa čak i u ekstremno hladnim uslovima. Hrane se pretežno bobicama drveće, a kad im ponestane hrane povlače se prema jugu. Slični masovni egzodusi, kao što je ovogodišnji, dešavaju se svake tri do četiri godine. U Bajernu su viđane zime 2012/13. godine. Pored Bajerna zapažene su i u drugim dijelovima Njemačke, a od oktobra ih je primjećeno skoro deset puta više nego u uobičajenim godinama. Ptice se mogu vidjeti u malo udaljenijim parkovima, baščama sa ružama i šipurikama, koje su im omiljena hrana, kao i plodovi imele na visokom drveću.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
03.12.2016.

Zaštitni omotač u Černobilu




Katastrofa na atomskoj centrali u Černobilu imala je ogromne posljedice. Zbog toga se čini sasvim logično da se konstrukcija, koja bi čovječanstvo trebala dalje štititi od posljedica katastrofe, ima tako gigantske dimenzije. Ovih dana je u Černobilu počelo postavljanje zaštitne konstrukcije preko trošnog betonskog sarkofaga iznad oštećenih reaktora. Konstrukcija je teška 36 hiljada tona, a koštaće više od dvije  milijarde eura. Široka je 262 metra, a isto toliko i visoka. Građevina će biti hermetički zatvorena tek u novembru 2017. godine, a prema proračunima, trebala bi štititi okolinu od radioaktivnih zračenja najmanje 100 godina.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
02.12.2016.

Neka malo čudna jelka


Kupljeno na novogodišnjem vašaru

Tako...jelka je kupljena. Prodavač sa vašara mi je rekao, ako jelki dodajem dovoljno vode i smjestim je pored prozora, gdje će imati dosta sunca, može ostati dugo zelena i da će uz to još i narasti, i rekao je kako će on navratiti tamo oko februara i da će je sam odnijeti, tako da se ne moram brinuti, šta ću sa njom, kad mi više ne bude trebala.
Jedan simpatičan momak taj prodavač, a i neka malo čudna jelka..
Nije mi jasno da ima i toga...


(sa stranice: NETT-WERK Köln/facebook)
02.12.2016.

...dobar i budala...


(instagram)

(spagos)
02.12.2016.

Usamljeni junak prerije: Talični Tom napunio 70 godina






Povodom 70. godišnjice pojavljivanja stripa Talični Tom, ove godine su se pojavile dvije sveske sa avanturama ovog junaka. U svesci “Martha Pfahl” vraćamo se u djetinjstvo ovog junaka, a u najnovijoj svesci pod naslovom “Čovjek koji je upucao Taličnog Toma, prikazana je surova realnost divljeg zapada
Precizan čak i kad pravi stoj na rukama, Talični tom je najstariji kauboj iz stripova. U prethodnih 70 godina dospio je i na filmsko platno u filmu „Lucky Luke“, kako ga nazivaju u svijetu. Ulogu kauboja sa suhom slamkom u ustima tumačio je Terence Hill u filmu snimljenom 1991. godine, a Til Schweiger u filmu iz 2004. godine. Desetljećima je Talični Tom u ustima imao cigaretu, a onda, od 1983. godine najradije gricka suhu slamku. Zbog ovog poteza UN svjetska organizacija za zaštitu zdravlja, WHO nagradila je crtača Morrisa krajem osamdesetih godina nagradom za dobar primjer u borbi protiv raka. Najnovija sveska nosi naziv „Čovjek koji je upucao Lucky Luka“.
Osim ove sveske, ove godine je iz štampe već izišla i sveska pod nazivom „Martha Pfahl“ koja prikazuje glavnog junaka u doba njegovog djetinjstva.
Svako ima svoju priču. Neke od njih zaslužuju da budu ispričane više puta i na sijaset načina, a priča o Taličnom Tomu, kauboju bržem od svoje sjenke, definitivno spada medu njih. Već dugi niz godina satirične avanture Taličnog Toma uveseljavaju brojne generacije. On je parodija vestern žanra, komični odraz mita o Divljem zapadu, ništa manje stvaran od drugih literarnih, filmskih ili stipskih ostvarenja. Ljudi, događaji i istorijska mjesta ovog malog fragmenta ljudske istorije koji se odigrao na američkom kontinentu tokom 19. vijeka su apoteozirani do neprepoznatljivosti u odnosu na istorijske fakte, tako da je serijal o Taličnom Tomu ništa manje prihvatljiv, ili opipljiv, od drugih žanrovskih ostvarenja. Ali je svakako lakše probavljiv. Moriss, Goscinni i drugi autori koji su saradivali na serijalu su na inteligentan i duhovit način proželi čistu komediju i društvenu kritiku, kako mitskog Divljeg zapada tako i modernog doba. Pružili su čitaocima serijal koji uprkos decenijama nije izgubio svoju aktuelnost koliko ni privlačnost.
Talični Tom nije ostario. Ali, došlo je vrijeme da bude ubijen.
Zapravo, ovo je jedna od misaonih igrarija Mathieu Bonhhomea, autora najnovijeg albuma o Taličnom Tomu - “Čovjek koji je ubio Taličnog Toma". Da razbijemo bilo kakvu sumnju ili zabrinutost, Talični jTom e živ i zdrav, makar na papiru. Besmrtan je kao i svi junaci njegovog kalibra, te je tako preživio i ovu novu priču.
"Čovjek koji je ubio Taličnog Toma" (L'homme qui tua Lucky Luke) je izdanje objavljeno u Francuskoj tokom ove godine zbog obilježavanja sedamdesetogodišnjice od pojave stripa.To je (polu)realistični strip, prava vestern avantura, dramatična i - sasvim očekivano - na kraju tragična. I najvažnije, to nije nedostatak komične inspiracije Mathieu Bonnhomea, već urednička odluka da se publici povodom jubileja pruži jedna ozbiljna vestern avantura u kojoj će Talični konačno biti humanizovan i prikazan kao tipični junak Divljeg zapada, gdjenije sve med i mlijeko i gde se u izvjesnoj mjeri vraćamo originalnoj Morissovoj ideji od pre sedam decenija, odnosno duhu njegovih priča.
Možda nekome smeta nedostatak satire i parodičnosti ovog albuma ? I satira i komedija su tu, samo zavijeni u drugačije ruho. Nisu gurnuti pod nos kao nosilac narativa, već je tu jedna duboka ljudska priča o jednom junaku na pijedestalu, i drugom koji je sa njega pao u blato, pušteni kroz prizmu poznatog okruženja i junaka. A ovdje junak nije brži od sjenke, već ga prati taj mit. On je time smješten u rang legendi zapada, rame uz rame sa onima koje je ranije sretao tokom avantura. Ova priča je i sama po sebi parodija. Jer ako jeMorissov Talični Tom parodija Divljeg zapada, i svijeta uopšte, šta bi bila parodija te parodije? Pa ovaj suštinski ozbiljan strip, u kome konj Jolly ne priča već rže, u kome vidimo Taličnog kome se tresu ruke, u kome zna da bude mrzovoljan, čak na trenutke i odbojan. U kome će neko možda i suzu pustiti. To su iznenađenja koja nam priređuje Bonnhome - sve što očekujete izostane, a opet dobijete jedan od najboljih stripova koji ćete pročitati.



(spagos)
01.12.2016.

Stari, novi svjetski šampion


Novi svjetski šampion u šahu je stari šampion, Magnus Carlsen (Norveška)

U meču za svjetski naslov u New Yorku, nakon 12 partija i neriješenog rezultata 6:6, Carlsen je pobijedio Rusa Sergeja Karjakina sa 3:1 u tie breaku i tako, usput, na najbolji način proslavio dvadeset šesti rođendan.
Carlsen je prvi put osvojio naslov 2013. godine pobjedom nad Indijcem Viswanathanom Anandom koji je vladao svjetskom šahovskom scenom od 2007.
Norvežanin je potom u novembru 2014. u Sočiju ponovo pobijedio Ananda, a u New Yorku je treći put zaredom odbranio naslov.  

Odluka je pala u tie-breaku.
U New Yorku se u srijedu odigralo nekoliko neuobičajenih slika. Tamo se održao završni dan meča za šahovskog prvaka svijeta. Šah, kao što je poznato važi kao sport mislilaca, kod koga atlete satima razmišljaju, kombinuju i u potpunoj tišini izvode svoje poteze.
Pošto je nakon regularnih 12 partija meča rezultat bio 6:6, branilac titule Magnus Carlsen (Norveška) i izazivač Sergej Karjakin (Rusija), odluku su morali potražiti u tie-breaku, kao što je već bilo 2006. i 2012. godine.

Predviđeno je bilo da se prvo odigraju četiri brze partije sa svega 25 minuta vremena za razmišljanje po akteru. Carlsen je iskoristio tu priliku i četiri meča riječio u svoju korist rezultatom 3:1.

Inače je bilo predvišeno, u slučaju da rezultat tie breaka bude nerješen, da se igra deset blic partija, u kojima bi oba protivnika imali samo po pet minuta vremena za razmišljanje, a ako ni tada ne bi bio pobjednika igrala bi se „Armageddon partiju“, što znači, pet minuta vremena za brazmišljanje za bijelog, a četiri minute vremena za crnog. Ako ne pobjedi bijeli, onda je crni svjetski šampion.

Tie-break u sportu nije nepoznanica. Najpoznatiji je u tenisu, ako partija završi 6:6, dok se u fudbalu igraju produžeci i pucaju penali.

Za neke šahovske puriste ovakva pravila su užas, jer brze partije samo povećavaju mogućnost pravljenja graeške, što je suprotno sa duhom ove igre. Oni bi radije vidjeli još par prtija sa dužim vremenom razmišljanja.
Međutim, na ovaj način postoji mogućnost da se jednim ovakvim vrhunskim finalnim mečom postigne dobar markenitg, a igrači u tome moraju pokazati posebne sposobnosti kombiniranja.
(izvor:sdz)

(spagos)
01.12.2016.

Tamo gdje živimo: Kako se grad Köln borio za slovo „K“ u imenu


Na slici: razglednica, grafika, oko 1900. potiče iz slobodne „Library of Congress“ (SAD)

Köln – Colonia, Cologne, Cöln: Sadašnje pisanje imena grada sa slovom K nije tako staro. Tek prije 97 godina. tako napisano ime, postalo je službeno ime ovog grada. Još 29. novembra 1901. Viši upravni sud je odbio tužbu gradske uprave protiv “Odluke o načinu pisanja” pruske vlade. Köln je i dalje mora svoje ime pisati sa Cöln.
U svojoj 2000 godina staroj istoriji Grad je promjenio dosta imena. U vrijeme Rimljana formirano je naselje – Opidum Ubiorium. U 50. godini nakon Krista naselje je postalo grad i zvalo se “Colonia Claudia Ara Agrippinensum”.
Pošto je ime bilo i dugo i teško za izgovor njegovi stanovnici su ga nazvali Colonia. Ovo ime se zadržalo sve do srednjeg vijeka. Ali na ulici je malo ko izgovarao takvo ime, nego je koristio dijalekt u kome se čulo ime “Kölln” ili čak i “Köllen”. Tada je korišteno slovo “C” u pisanju, a u nekim pisanim tragovima nalazi ime grada zapisano kao Coellen, Coelln ili Coelle.. Iza 1500. godine ime grada pisano je i sa C i sa K. U vrijeme Francuza, od 1801 do 1814 od imena Köln nastalo je francusko ime Cologne Nakon što su se Francuzi povukli ostalo je pitanje “Quo wadis Kölle”? Želite li K ili C. Tada se većina Kölnera odlučila za “K”, jer ih je “C” vrlo podsjećalo na okupaciju od strane Francuza. Ali, novi gospodari Prusi, jednostavno su htjeli da ostane C od latinskog imena grada Colonia.
Tako je ostalo decenijama, a 1857. godine od kralja Friedricha Wilhelma IV preko grdskog ministra Otto Theodora von Manteuffela, stigla je odluka da se službeno grada mora pisati kao “Cöln”. Obzirom da je već bilo nastupilo vrijeme liberalizacije štampe, novine su se mahom u pisanju koristile slovo “K” u naslovu svog imena, kao što je bio “KölnischeZeitung”. Pokušaji da se slovo “K” probije do imena grada odbijeni su odlukompredsjednika vlade 30. oktobra 1900. Gradsko vijeće je nastavilo borbu, ali pitanje imena je bilo u nadležnosti državne vlade. Tako je ostalo do završetka Prvog svjetskog rata.
Od 30. januara 1919. godine Gradsko vijeće je svojom odlukom uvelo “K” u ime grada, što je kasnije potvrđeno i odlukom državne vlade, 10. aprila 1919. godine.
Tek od tada, ime grada Kölna, sa slovom “K”, postalo je službeno i tako važi sve do danas.

Od svih prijašnjih imena, danas je Cologne zvanično ime grada u engleskom govornom području, a nekadašnje ime Colonia danas koriste navijači !. FC Kölna u zvaniönoj himni kluba pod nazivom "Viva Colonia".
(izvor:express)


(spagos)
01.12.2016.

Smrt u glini


Arheolozi su u gradu Huanghua na sjeveru Kine istražili jedno, preko 2000 godina staro groblje.
Do sada su pronašli 113 misterioznih urni. Svaki umrli je bio upakovan u jednu glinenu posudu, na kojoj je bila izbušena rupa, kroz koju je vjerovatno trebala da izađe duša umrloga. Najveći broj grobova pripadao je djeci, a među njima je pronađeno i nekoliko grobova odraslih.
(izvor:spiegel)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
30.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Stengel & Co.


U naslovu ovog priloga stavili smo namjerno Stengel & Co., jer se tako zvala firma Emila Stengela (1885. – 1945.) iz Dresdena, koja se bavila izdavanjem razglednica iz čitavog svijeta. Firma se u početku zvala Stengel & xxx, kasnije Stengel & Engler, da bi oko 1889. dobila ime koje smo naveli u naslovu. Bavila se izdavanjem razglednica iz toga vremena. Firma je istovremeno bila izdavač, štampar i distributer, a vremenom je postala najveći proizvođač razglednica na svijetu. U početku, do 1895. godine, proizvodili su crnobijele razglednica, da bi kasnije osvojili tržište kolor razglednicama.
Prije 1900. godine firma je producirala seriju razglednica s područja Balkana, a za nas je najinteresantnije da se u toj seriji našla razglednica vrela Bune u Blagaju. Kao i sve druge razglednice, i ova je bila numerirana, vodi se pod brojem 5147, s potpisom, Mostar, Bunaquelle, Stengel & Co. Dresden, Mostar, Vrelo Bune, Stengel & Co Dresden, a sačuvana razglednica je poslata 1898. godine iz Mostara u Kladanj.
Firma Stengel & Co. postojala je do 1944. godina kada je već u toku prvog bombardiranja ovoga grada potpuno uništena.
Razglednicu Blagaja iz 1898. godine, kao i druge fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
30.11.2016.

Promocija edicije „Mostar moj grad“ u Beogradu


Кућа Ђуре Јакшића, Скадарска 34, Београд.
Под покровитељством Градске општине Стари Град.

Djura Jaksic House, Skadarska 34, Belgrade.
Under the auspices of the Old Town

Представљање едиције “Мостар мој град” ,Среда, 30.новембар 2016./19ч



У едицији су заступљени писци,новинари, путописци, сликари итд од настанка Мостара до краја 80-тих.
Учествују:
Иванка Булић , први секратар Амбасаде БиХ у Београду
Војкан Миленковић, новинар и публициста из Београда
Перо Зубац , књижевник из Новог Сада по пореклу Мостарац
Слободан Стајић, новинар, писац и путописац из Сарајева
Мухамед Рамић, уредник едиције
Горан Микулић, издавач – издавачка кућа «Арт Рабиц» из Сарајева
Занин Бербић- певач севдалинки
Весна Поповић-Бујошевић, глумица

(spagos)
30.11.2016.

Šareni svijet fotografije


Od postanka foto kamera i fotografije u XIX stoljeću, ljudi su maštali kako da crtaju kamerom. Međutim, njihove mogućnosti su bile ograničene, zbog onoga što se dešavalo između motiva na negativu i onoga što se trebalo da se pojaviti na izrađenoj fotografiji.
Danas, nekadašnji kist zamjenjuje kompjuter. Kao na slici, umjetnik Jeff Koons, sa malo poteza pretvara se u vjesnika proljeća. Šta se sve dešava kada jedan umjetnik poigra sa paletom boja, biće prikazano na izložbi ovog umjetnika koja će pod nazivom „Bling, bling Baby“ u januaru biti postavljena u Düsseldorfu.
(izvor:stern)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
29.11.2016.

Iz stare štampe: Miralem Brkan, trener specijalista

(na slici: Miralem Brkan i Bernardo Lama, golman reprezentacije svijeta)

Miralem Brkan, trener specijalista: Begovića bih napravio boljim golmanom od Neuera

(tekst koji slijedi objavljenje u Avazovom Sportu 13. februara 2015. godine)

Priča o treneru golmana zaintrigirala je i isprovocirala i Miralema Brkana, koji je za neupućene golmanski anonimus. Za Fuada Muzurovića i Jusufa Pušinu, ljudska i sportska gromada, patriota, koji se kao takav pokazao kada je bilo najteže.

Fahro Pljača, Smail Špago, Ešref Čeliković, Izet Kanurić, Hasan Đogo, Alaga Dervišević činili su devedesetih godina operativni, lobistički tim Bosanaca i Hercegovaca koji su, uglavnom po Njemačkoj tragali za bh. talentima, ali nagovarali i "gotove" igrače da igraju za BiH.
Brkana je pogodilo što ga niko ne pominje, što nije dobio mjesto niti u jednoj selekciji. I zato je odlučio dići svoj glas, prozvati neke ljude, otkriti šta je sve u stanju napraviti od Asmira Begovića.

Trenirao šampione
Miralem je diplomirani inžinjer poljoprivrede, posjeduje golmanski certifikat potpisan od legendarnog Seppa Meiera, govori engleski i njemački, sudionik je brojnih internacionalnih kongresa i vlasnik golmanskih licenci...
Gotovo je sigurno da on neće biti u stručnom štabu Mehmeda Baždarevića, jer se u javnosti kao mogući treneri golmana spominju Enver Lugušić, Eldin Jelešković i Edin Prljača.
- Čast svakome, ali da su se prijavili Enver Marić i Rizo Mešković, svi bi trebali ustati, zapljeskati i nakloniti se takvim veličinama - kaže Brkan.

Boli ga nepravda, zaborav...
- Bio sam trener golmana u svakoj selekciji NSBiH u to vrijeme. Prvi sam bio trener golmana u historiji NSBiH kada se reprezentacija pripremala u Velikoj Kladuši u junu 1996. godine. Trenirao sam golmanske velikane, šampione, poput Fahrudina Omerovića, Miralema Ibrahimovića, Vukašina Petranovića, a u U- 21 Kenana Hasagića i Romea Mitrovića.
Prvi sam trener s prostora bivše države koji je sjedio na klupi selekcije Svijeta, trenirao jednog Bernarda Lamu (PSG), koji je bio evropski i svjetski prvak s Francuskom. Službeno sam u zapisniku, a to možete naći u arhivi FIFA-e bio trener golmana selekcije Svijeta kada je gostovala na Koševu i igrala s našom reprezentacijom - podsjeća Brkan.

Bacio je rukavicu trenerima, NSBiH, selektoru...Selektore, ako hoćete da imate 1,5 igrača više u polju na svakoj utakmici s Asmirom Begovićem u preostalih šest utakmica, nudim svoje usluge. Greška je, opasna greška ako neko misli da se u tri četiri dana ne može ništa popraviti s golmanima. Može itekako. Imam plan i program kako to postići. Posjedujem sve reference, ali me boli da to ljudi ne vide u mojoj BiH. Imali bi suverenog gospodara, ne samo peterca i šesnaesterca, već kompletne naše polovine. Što bi rasteretilo našu odbranu, a dobili bi igrača više u polju. Napravio bih Begovića boljeg i skupljeg čak i od Neuera. Bio bi suvereni gospodar, treći bek, dominantan na liniji i u zraku...

O standardnom golmanu naše reprezentacije Brkan ima zanimljivo razmišljanje.Asmir Begović je veliki potencijal, ali se bojim da bi mogao ostati na tome. Asmir je suveren vladar, ali sam gol linije. Jedini koji je bio suveren vladar linije, peterca i šesnaesterca, dakle kompletan golman, bio je neponovljivi Enver Marić.Begović je na liniji bolji čak i od Neuera, koji je suveren gospodar svoje polovice igrališta, plus kao treći bek, odnosno libero. Nijemci s takvim golmanima utakmicu počinju s igračem više od protivnika. Pedantni njemački analitičari su izračunali da s Neuerom njemačka reprezentacija ima 1,75 igrača više u polju. Vrlo blizu mu je Argentinac Serhio Romero s prosjekom 1,63. Zato i jesu te dvije reprezentacije bile u finalu svjetskog prvenstva u Brazilu. Meni je obećano "kada dođu bolja vremena" da ću raditi u nekoj od selekcija. Sada mi govore nije me kanton predložio. Pa, nisam ja radio za kanton, već za državu Bosnu i Hercegovinu. Imam ja dosta toga još reći - ispričao je za Sport Miralem Brkan.


29.11.2016.

Kad je ovaj dan bio Dan...








Vrijeme prošlo...
(fotografije 29. november - novembar, Franko Plesko, Slovenija/facebook)

(spagos)
29.11.2016.

Pakao na zemlji


Zapaljena nafta, sumporni dim zatamnili su nebo iznad mjesta Qayara, 60 kilometara južno od Mosula. Zapaljeni su izvori nafte, od koji je većina u međuvremenu ugašena. Dva izvorišta gore još uvijek, a uz njih i fabrika sumpora. Američke trupe, koje na jugu logistički pomažu koaliciji u borbi za oslobođenje Mosula, isporučili su 24 hiljade gasmaski kurdskim i iračkim vojnicima. I pored toga Organizacije za pomoć stanovništvu upozoravaju, ako grad bude osvojen, u bijegu se naülo niovih 350 hiljada ljudi iz regiona.
A oni će, kao i čovjek sa slike, biti izloženi otrovima bez ikakve zaštite.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
28.11.2016.

Sretno u klubu 100!


Ibišević ušao među velikane Bundeslige: Stigao do 100. gola u Bundesligi 

S dva gola protiv ekipe Mainza Ibišević je stigao do brojke od 100. golova u Bundesligi, te je postao tek šesti stranac koji je postigao 100 i više pogodaka u elitnom razredu njemačkog fudbala. Ispred njega su ostala zaista velika imena svjetskog fudbala. Nedodriljiv je na vrhu Claudo Pizarro sa 190 pogodaka, zatim slijedi legendarni napadač Bayerna i Stuttgarta Giovane Elber sa 133 gola, te Robert Lewandowski sa 128. Uskoro bi Ibišević mogao preteći još dvije bundesligaške legende. Radi se o nekadašnjem napadaču Werdera i Schalkea Ailtonu, te legendi Borussije iz Dortmunda Stephaneu Chapuisatu, koji su postigli po 106 pogodaka.

Sretno!


(spagos)
28.11.2016.

Novi rekord u brzini leta


Brazilski buldog slijepi miš (Molossidae) je postavio novi rekord u brzini leta: 160 km/h, i time postao najbrži letač u životinjskom svijetu, u disciplini „horizontalni let“. Do sada je taj rekord držala ptica pod imenom „crna čiopa“  (Apus apus), koja je letjela 110km/h. Istraživači sa Max Planck instituta za orintologiju u početku nisu mogli povjerovati izmjerenim rezultatima.
Najbrži letač u spustu je bez konkurencije sivi soko (Falco peregrinus), koji se sa neba spušta brzinom od 300 km/h.
(izvor:stern)

Smail Špago
(novasloboda.ba)
28.11.2016.

Kao Mona Lisa iz 1968.




Britanski fotograf Cecil Beaton i u međuvremenu 73. godišnji rok muzičar Mick Jagger prvi put su se susreli daleke 1967. godine, a obojicu ih je vezivala fascinantnost slave.
Beaton (1904.-1980.)  je prije Drugog svjetskog rata bio neoficijelni dvorski fotograf, zatim ratni izvještač, a kasnije fotograf bogatih i lijepih lica, kao majstor portreta.
„Jagger je bio kao Mona Lisa“, rekao je jednom fotograf o muzičaru, „znao je sve, sve je vidio“. Fotograf je 1968. posjetio snimanje filma „Performance“ u kojem je Jagger imao svoj filmski debi, pored filmske dive Anitte Pallenberg (danas 72 godine).
Tada napravljene fotografije će ovih dana biti izložene u galeriji Sotheby's u Londonu, a ujedno biti ponuđene i na prodaju.
Film je tematizirao silu, sex i droge, ali i potragu za vlastitim identitetom. Danas važi za klasik „swinging sixtie's“, a onoga vremena je šokirao već kod test prikazivanja, kod šefa studija Warner. Film je nakon mnogobrojnih dorađivanja prikazan tek 1970. godine. Tehničari su morali pojedine scene isjeći, jer su naginjale ka pornografiji.
(izvor:spiegel)
(novasloboda.ba)
27.11.2016.

Novo u kinu: Vanzemaljci sa potrebom pričanja


Ako bi vanzemaljci na njihov način posjedovali neku vrstu napredne tehnologije, kako bi mogli stići do Zemlje, to ne znači da oni automatski mogu tečno govoriti, engleski, kineski, ili bilo koji drugi jezik.
Sedmonogi posjetioci, prikazani u filmu Denisa Villeneuvesa pod naslovom „Arrival“ (Dolazak), koji će se naći u kinima širom svijeta krajem novembra, pristigli su u dvanaest velikih svemirskih brodova jajolikog oblika i zauzeli položaje oko Zemljine kugle. Prilikom prvog kontakta sa ljudima upućivali su samo nekoliko nerazgovjetnih tonova.
Da ne bi greškom došlo do početka Trećeg svjetskog rata, lingvistkinja Louise Banks (Amy Adamas) zajedno sa fizičerem Ian Donnelyjem (Jerremy Renner) treba da razjasni da li oni tim tonovima kažu „Došli smo u miru“, ili „Svi vi ćete umrijeti“. Film „Arrival“, napravljen na osnovu kazivanja Teda Chianga pod naslovom „Priče tvoga života“, jedne je mekana naučno fantastične avantura, u kojoj se manje uništava, a više razgovara: o ratu, miru, ljubavi, jednako kao i o filozofiji, semiotici i fizici.
Villenueve je stvorio jedno vizuelno zapanjujuće umjetničko djelo, koje je bogatije nego bilo koja orgija uništavanja, a la Emerich.
I jedan filmski apel: Suprotnu stranu, kod svih jezivih nastupa, treba prvo ispravno saslušati, prije nego što se izazove Apokalipsa.
(izvor:spiegel)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
27.11.2016.

...jutarnja, nostalgična...


...bez ijedne riječi komentara...slika sama sve govori...

(spagos)
27.11.2016.

Uz prvu jutarnju


Razmišljanje o našem fenomenu

Mostar nije samo puka površina (zgrade,ulice, dućani), Mostar čine i ljudi i mostarski duh, mentalitet, i miris ulica, sjevera i jugovine, odsjaj Neretve. Pa i ono sunce što upeče iznad Huma, Mostar je način razmišljanja, govora, hoda i smijanja. Mostar je i način zezanja. Svi Mostarci koji su u bilo kom trenu i zbog bilo kog razloga odsutni, pri samoj pomisli na svoj grad, pomisle na sve gore nabrojano. Kad se sretnu, odmah pa'ne zafrkancija i napravi se mostarski štimung. Oko sebe naprave takvo ozračje da bar malo skrate kilometre koji ih razdvajaju. I u ovim trenucima dok ovo pišem, mi smo povezani kao da se dozivamo preko Neretve. Prepoznajemo se na kilometar, svak svakog zna, pozdravljamo se i pričamo s osobama koje iz Mostara poznajemo samo po čuvenju.
Ali, sada u Mostaru pušu neki drugačiji vjetrovi , kao svuda u svijetu. Ono što je bilo, a bilo je lijepo, mi to znamo, ne možemo konzervirati i živjeti onim životom. Možemo samo pričati, svojoj djeci ponavljati, pa da oni prenose naša sjećanja dalje u svoju budućnost, da se ne bi izgubio onaj duh koji je karakterističan samo za nas.

Svim Mostarcima, ma gdje bili , siiiiroki zagrljaj, da vam srce naraste k'o Hum.
(Emica) 
27.11.2016.

...post factum...


Ili...kad nas neko ubjeđuje da letimo, kad ustvari padamo...

(izvor:stern)

(spagos)
26.11.2016.

Zašto služi mali nožni prst?


Najčešće, da se u mraku nađe ćošak od nekog dijela namještaja!

(spagos)
26.11.2016.

Podrška maloj raji: Pioniri Veleža pobjednici turnira za Dan državnosti BiH

(fotos:FK Velež Mostar)


Pioniri FK Veleža pobjednici su turnira povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Oni su u polufinalu savladali pionire Lokomotive sa 3:1.
Dvostruki strijelac za Rođene bio je  Pehilj, a Alam je postigao jedan gol. Za Lokose precizan je bio Habibija iz slobodnog udarca.
U drugoj utakmici, Blagaj je golovima Volodera i Šikala slavio sa 2:0 protiv Iskre Stolac.
Za 3. mjesto Lokomotiva je bila bolja od Iskre Stolac rezultatom 3:0. Golove su postigli Maksumić, Habibija, jedan gol je bio autogol.
U finalu su snage odmjerili ekipe Veleža i Blagaja. U jednoj tvrdoj utakmici, koju je još više otežala kiša, slavili su Rođeni sa 1:0. Gol odluke postigao je Alam, koji je asistenciju Pehilja efektno petom sproveo u mrežu.
Za najboljeg igrača turnira proglašen je Tarik Pehilj iz Veleža, koji je imao dva gola, i jednu asistenciju.
FK Velež se zahvaljuje ekipama na dolasku i zajedničkom obilježavanju Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
Tekst i foto: Emir Krpo

više slika na linku: 

http://novasloboda.ba/pioniri-veleza-pobjednici-turnira-za-dan-drzavnosti-bih/

(novasloboda.ba)
26.11.2016.

Atrakcija na staklenoj platformi





Čini se da su u Kini u modi atrakcije sa platformama sa staklenim podom. Jedna od njih je svakako i ona ljetos otvorena za posjetioce u nacionalnom parku Tianmenhan. Staza koja vodi do platforme široka je 1,6 metara a ispod same platforme nalazi se dubina od tačno 1402 metra.
Sama staza duga je 100 metara. Šetnja samo za one sa jakim živcima. Oni koji sakupe hrabrosti i propješače ovom stazom bivaju nagrađeni veličanstvenim pogledom sa platforme na čuvenu Tiangten cestu sa 99 serpentina.
Ovo nije jedina staklena platforma u ovom nacionalnom parku. Tamo postoje još dvoje platforme slično građene, a tu se nalazi i najduži stakleni most na svijetu.
(izvor:express)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
25.11.2016.

Sretan Dan državnosti BiH!




(spagos)
25.11.2016.

Šumske životinje osvajaju evropske gradove






Velike količine bačene hrane i topla mjesta privlače sve veći broj divljih životinja u okrilje velikih evropskih gradova.
U ovim gradovima više nema potrebe ići u zoološke vrtove da bi se vidjele neke vrste životinja. Čak i pri dnevnom svijetlu moguće je vidjeti lisicu kako pretrčava neku veoma prometnu ulicu, a u parkovima naići na jato divljih gusaka, pa čak i na neku odvažniju divlju svinju.
Baš za divlje svinje bilježi se njihovo širenje u velikim gradovima, pri čemu uništavaju bašte uz kuće, a crvene lisice i rakuni gube njihovu stidljivost, kao i razne vrste velikih ptica. Ove životije od džungle velikih gradova prave njihova nova staništa. Posebno omiljena mjesta su im parkovi i groblja, gdje se smještaju u gustišu, a zahvaljujući njihovom brzom razmnožavanju, njihov broj se nekontrolisano povećava. Pri tome se i životinje vrlo brzo privikavaju na nove uslove, u kojima nalaze više toplijih mjesta, više hrane, a manje pritiska i opasnosti od lovaca, a vrlo brzo se naviknu da im ljudi u gradu ne predstavljaju veliku opasnost.
Ovo ipak kod pojedinih vrsta nije obostrano, tako da se javlja velika opasnost od nepredvidljivih divljih svinja, a zabilježeni su slučajevi njihovog napada na ljude. Neki gradovi su već propisali i način ponašanja i mjere opreza u slučaju da se ljudi tokom šetnje ili jogginga iznenada, oči i oči, susretnu sa nekom od ovih životinja, a posebno kod susreta sa divljim svinjama.
(izvor:express)

(novasloboda.ba)
24.11.2016.

Otići na vakat!


Odlazite na vrijeme. Svojoj kući, čak i ako vas nitko ne čeka, poslije zabave, od gostiju, iz propalih veza i od loših navika. Odlazite od depresije i mračnih misli, od bolnih uspomena, od negativnih ljudi, ili od osobe pored vas.

Odlazite na vrijeme. Ne ostavljajte na tijelu vašeg života duboke ožiljke, ne inficirajte svoju dušu proždrljivim virusom krivnje – osjećajem, koji s nevjerojatnim entuzijazmom odbacuje vas od vašeg života i vas samih. Odlazite na vrijeme, ne grebite crtež na krhkom platnu vaš sudbine. I nemojte prelaziti po tuđoj koži.

Cijenite svoj žvot više, nego što ga cijene drugi. Odlazite na vrijeme, ako netko svoj život stavi iznad vašeg, shvatite da ste vi, prije svega, odgovorni za svoj život, i tek onda za nečiji. Nitko nije došao na ovaj svijet kao žrtva. Život od čovjeka ne traži da žrtvuje velike darove- sam život i sposobnost da voli.

Nije teško izgubiti sebe, nije teško pretvoriti se u nešto drugo, živjeti nečiji život, živjeti u nekom drugom svijetu, drugačijoj realnosti. Nije čak teško to zahtijevati i željeti.

Pronaći sebe – jeste teško. Jer samo mi možemo dozirati mjeru korištenja sebe. Jer, žrtvujući se uzalud, vi automatski ne dodajete sebi snagu, nego je, naprotiv oduzimate.

Naučite se da na vrijeme odlazite iz raznih životnih okolnosti i situacija. Uvijek ćete znati prepoznati taj trenutak: vjerujte sebi, svojoj intuiciji, ne lažite sebe i ne lažite druge.

Nema loših ljudi bez obzira na potrebu rasprave o tome. Postoje ljudi koje se razlikuju od nas. I nema druge odgovornosti, osim osobne.

Sve što se događa u našem životu, sve što se događa oko nas i na nekim udaljenim otocima Ekvadora, događa se s našom dozvolom. Mi smo dozvolili našem životu biti onakvim kakav jest. Mi smo dozvolili sivilu dominirati u našem životu, mi smo dozvolili strahu da se useli u naš život, mi smo sebi dozvolili da postanemo autsajderi u vlastitom životu.

Osvrnite se, jer možda je došlo vrijeme odlaska od svega. Nevjerojatno je teško ostaviti sve, sve proživljeno, i otići, bez obzira tko što kaže i piše. Teško je otići, ali otići u pravom trenutku je, jednostavno, neophodno.

Odlazite na vrijeme od opsesivnih iluzija i nametnutih strahova, ali i dalje nastojte sanjati, nastojte probavati. Ne bojte se griješiti – jer to znači da ste pokušali. Ne bojte se reakcije drugih ljudi, jer vi, svejedno, ne možete stopostotno predvidjeti, dok ne napravite zamišljeno, a ako i možete – onda je i strah besmislen. Ali imat ćete šansu na vrijeme otići. Tako je, otići i krenuti dalje.

Mi znamo kad nam nedostaje nešto što želimo imati, kad nam nešto nisu pružili, a očekivali smo. Ali nikad ne razmišljamo o tome, od čega su nas sačuvali ne pružajući nam željeno odmah.

Istina je jednostavna: Sve dolazi u svoje vrijeme, čak i čuda. Zato odlazite na vrijeme, ne zadržavajte nikoga. Jer, ako se zadržavate, scenarij života se prepisuje, i to, za druge ljude.


(uspesnazena.com)
24.11.2016.

U kinima od polovine novembra: Cafe Society





Jedna mala, lijepa nemoralno moralna bajka iz dobrih starih vremen Amerike. U hollywoodu gospodare moguli iz „fabrika snova“, u NewYorku se gangsteri mješaju u noćni jazz život hoimoseksualaca. A između toga djeluje Bobby (Jesse Eisenberg). Između kino i klub karijere, između jedne žene na suncu Kalifornije (Kirsten Stewart) i jedne u vrelini Manhattana (Blake Lively). Trougaona konstalacija koja ostavlja bolne tragove. U filmu se pojavljuje i Steve Carell u ulozi jednog neomiljenog agenta iz „fabrike snova“ iz tridesetih godina prošlog vijeka.
Film se prikazuje pod motom: „Ko se ne smije, taj je već izgubio“
Režiser Woody Allen je u 50 godina filmskog rada snimio 47 filmova. Ponosni prosjek od skoro jednog filma gođišnje je jedinstven u internacionalnoj kino branši. Film „Cafe Society“ strataće u kinima polovinom novembra.
(izvor:focus)
(novasloboda)
24.11.2016.

Svijet i u svijetu svašta: Najbrže kopanje groba


Onaj ko umre, u pravilu nikuda ne žuri. Onaj ko kopa jedan grob, nema baš puno vremena.
Ladislav i Csaba Skladan su ljudi koji u Istočnoj Evropi najbrže kopaju grobove. Ovaj dvojac braće iz Slovačke ovih dana dobio je opkladu protiv dvojaca iz Poljske i Mađarske. Ručni rad, kopanje groba dubokog 1,5 metar, dužina 2 metra i širine 90 centimetara iskopali su za 54 minute.
Nakon dobijene opklade braća su rekla da su se toga dana morali malo požuriti, a inače, ukoliko vrijeme nije loše, kažu, kako imaju posao iz snova.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
23.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera - Emil Balcarek




Fotografija Starog mosta u Mostaru, Emila Balcareka, napravljena je u periodu 1907. – 1908. godine, u vrijeme njegovog boravka u Bosni i Hercegovini. Emil Balcarek je bio oficir u  austrougarskoj vojsci, s veoma izraženim interesom za fotografiju, a posebno za fotografiranje prirodnih pejsaža i objekata. Bio veliki zaljubljenik prirode, radoznali avanturista koji je široko i zainteresirano gledao na jednu njemu nepoznatu kulturu u kojoj se zatekao. Jako su ga zanimali ljudi, običaji i svakodnevni život, a sve je to snimao bez ikakvih predrasuda.
Evo i nekoliko podataka iz njegove veoma interesantne biografije, koje će nam još više približiti njegova djela, posebno fotografije iz Bosne i Hercegovine iz tog vremena. Emil Balcarek rođen je 1879. godine u Hotzenplotzu u tadašnjoj austrijskoj Šleziji (Schlesien). Od 23. oktobra 1907. do 7. aprila 1908 .godine služio je kao poručnik austrougarske vojske u Bosni i Hercegovini. Svoje slobodno vrijeme Balcarek je koristio za istraživanje ove zemlje, kako pješice, tako i biciklom ili željeznicom. Na svojim putovanjima uvijek bi nosio fotoaparat, tako da danas raspolažemo velikom zbirkom dobro dokumentiranih fotografija Bosne i Hercegovine iz tog vremena.
Kratko nakon povratka iz Bosne, Balcarek je istupio iz vojne službe i prijavio se za civilne poslove vojne uprave. U funkciji civilnog činovnika vojske ponovo se vraća u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Trebinje, 1913. godine. Posljednje godine svog života Emil Balcarek je proveo u Beču, gdje je većinu vremena provodio u šetnjama kroz Bečku šumu i po okolnim brdima.
Sve ove podatke pronašli smo u monografiji “Auf eisernen Spuren – Kamenim tragovima”, u izdanju Kulturfocus Frankfurt am Main, izdate 2016. godine, a koja je nastala na osnovu monografije “Potonula Bosna – fotografsko putovanje austrougarskog oficira Emila Balcareka kroz Bosnu i Hercegovinu od 1907. do 1908. godine”, autora Helmuta Friderichsmeiera, izdate 1999. godine.
Fotografija Emila Balcareka iz Mostara, pod naslovom Stari most, Most na Musali i Neretva, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
23.11.2016.

Prije dvije stotine godina pojavilo se biciklo





Pojava bicikla se veže sa izbijanjem jednog vulkana 1815. godine. Vulkan Tambora, na indonezijskom ostrvu Sumbawa izbacivao je lavu tako visoko, da je pepeo nošen strujanjima vazduha dopro čak do Evrope. To je tada dovelo do velikih klimatskih promjena, pa je u godini 1816. potpuno izostala žetva, došlo je do gladi, kao i do nedostatka hrane za stoku. Zbog toga je uginulo mnogo konja.
I baš kao posljedica nedostaka konja, njemački šumarski službenik po imenu Drais, pronašao je jedno vozilo na dva točka, koje je ustvari pretača današnjeg bicikla. Zabilježeno je da se to desilo 1817. godine. Vozilo je bilo jedna „trkaća“ naprava, bez pedala, a pomagala je bržem trčanju. Vozilo je dobilo naziv Draisine, ime koje je i kod nas korišteno u smislu „drezina“, željeznička vozila na šinama.
Zahvaljujući sve boljim putevima, ovaj izum se brzo razvijao i stalno je poboljšavan. Amerikanac Pierre Lallement je 1866. godine takvom vozilu dodao pedale, kojima je pokretan prednji točak. Malo kasnije, 1869/70. godine ovaj dvotočkaš je dobio gumene točkove i kuglične ležajeve. Deset godina kasnije biciklo dobija lanac i pogon na zadnji točak, a polovinom osamdesetih toga stoljeća dobija brži pogon i veće točkove, što je dovelo do velike popularnosti bicikla u čitavom svijetu.
Danas, kratko pred 200. rođendan, biciklo je postalo još omiljenije. Uz pomoć lanca i prenosnog mehanizma,  uz povećanje brzine, biciklo je postalo efikasnije od bilo kog drugog prevoznog sredstva, pogotovo u velikim gradovima.
Biciklo je prevozno sredstvo ekologije, a ugrađivanjem pogona sa malim elektromotorom, svakodnevno postaje sve popularnije Relativno je jeftino, ne zagađuje okolinu, a vozač usput stiče kondiciju.
Biciklo danas doživljava svoju renesansu. Njegov drugi razvojni ciklus počeo je u tehnički sofisticiranom 21. stoljeću. Ne tako davno, velika zastupljenost bicikla u saobraćaju, ukazivala je na zaostalost i siromaštvo stanovništva zemalja u kojima se biciklo tako mnogo koristilo.
Danas najveći rast upotrebe bicikla bilježe neke od najrazvijenijih zemalja svijeta, poput Švicarske, Njemačke, skandinavskih zemalja, Austrije i Francuske.
I na kraju podatak: Danas gotovo 30 miliona Nijemaca vozi bicikl nekoliko puta sedmično, a u upotrebi su, između ostalih i milion i 300 hiljada električnih bicikla. Prodaja bicikala bilježi rast od 17 posto, a cikloturizam ostvaruje 10 posto ukupnog prometa turizma u Njemačkoj, što iznosi oko 10 milijardi eura godišnje.
(izvor:standard) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
23.11.2016.

Novembar, a prve ljubičice u Mostaru


Igra prirode, promjene klime, ili ko zna šta? Emina Redžić Muftić iz Mostara napravila je fotografiju struka taze ljubičica, ubranih u Mostaru 22. novembra 2016. godine.
Ljubičice su vjerovatno namirisale tople dane, kakvi su ovih dana u Mostaru.
Po nekim starijima, nešto ovako bi moglo biti i znak oštre zime. A drugi se ibrete. Vellahavle!

Sačekaćemo.

(spagos)
22.11.2016.

Godišnjice: Prije 100 godina umro car Franjo Josip I


(tekst koji slijedi objavljen je u dnevnom listu Süddeutsche Zeitung, prevod: spagos)

Poslijednji akt

Prije 100 godina umro je car Franjo Josip I. Nedugo nakon toga raspala se Habsburška carevina

Suvereno do duboke starosti.
Moto cara Franje Josipa I je bio: „Virbus, unitis“ - „udruženim snagama“.
Što je duže vladao bivao je omiljeniji njegovim podanicima.

Prije stotinu godina umro je car Franjo Josip I, a malo kasnije se raspalo Habsburško carevina, koju su neki zvali „Kakanija“, od skrećenice „K. Und K.“. Tada došao kraj jedne ere.

Poslijednji veliki austrijski car Franjo Josip I umro je prije stotinu godina. Ali, on je prisutan i dalje. Televizijska emisija „Wir sind Keiser“, (Mi smo car), na austrijskoj televiziji je postigla kvotu gledanosti od 30 procenata.
Komičar Robert Palfrader je parodirao Habsburškog monarha, a velika većina ostalih gostiju nije mogla ništa, nego se ponašala u skladu sa tim. Oni su se ponašali kao da se stvarno nalaze prekoputa jednog monarha. Pitanje je da li bi neki car u nekoj drugoj državi mogao postići takvu gledanost na TV? Odgovor: Ne! Donau-monarhija izgleda da preživljava. Barem kao visoko poštovana karikatura.

Dvije godine nakon njegove smrti multietnička država raspala se na sastavne dijelove. Beč je tugovao toga jutra, 22. novembra 1916. godine, kada je je stigla vijest iz dvorca Schönbrunn, da je car umro večer prije toga. Ako je vjerovati novinskim člancima, vladala je duboka kosternacija.
Historičar Mario Doberl koji je proučavao pisma, memoare i dnevnike iz toga perioda, govori o događaju kojeg će se mnogi ljudi sjećati dok su živi- Kao onog, kod rušenja Berlinskog zida, ili 9. septembra. Iako očevici, kao Arthur Schnitzler, nisu primjetili nekevelike vibracije i da je monarhija preživjela još dvije godine pod vodstvom carevog nećaka Karla, ova smrt je označila prekretnicu u historiji Evrope. Sa Franjom Josipom I umrla je glava Donau-monarhije. A vrlo brzo nakon toga moć Beča se istoplila, od centra moćne habsburške monarhije, na nivo jedne turističke atrakcije.
Ako današnji političari ostanu na vlasti tri do četiri mandata, njihovi birači ih već uveliko zasite. Kod Franje Josipa I, trajnog vladara, bilo je to sasvim drugačije. Njegova omiljenost među višejezičkim podanicima imeđu Lvova, Krakowa, Praga, Egera, Linza, Insbrucka, Trenta, Rijeke, Sarajeva, Hermannstadta i Černovica, koji su između ostalih govorili njemački, mađarski, rumunski, ukrajinski, češki, hrvatski, bosanski i talijanski, povećavao se iz godine u godinu.
Franjo Josip I je postao car sa 18 godina i to je ostao još skoro 68 godina. Čak je za života postao jedna nostalgična figura, kao oličenje dobrih starih vremena. Ljudi su osjećali promjene. I padove.

„Molim vas probudite me ujutro u pola četiri: Imam još dosta posla da završim“

Sam car je ignorisao svoj vlastiti kraj. Noć uoči smrti otišao je u krevet sa riječima: „Molim vas probudite me ujutro u pola četiri: Imam još dosta posla da završim“. Volio je riješavati akte. A njegov lični ljekar konstatovao je smrt u 21:05.
U smrtnom listu, jednom uobičajenom formularu stoji: Ime i prezime: Njegovo veličanstvo Franjo Josip I. Zanimanje: car Austrije i kralj Mađarske, itd. itd...religija: rimokatolička, bračno stanje: udovac.. Uzrok smrti: pored nabrajanja osnovnih bolesti, stoje i neposredni uzroci koji su doveli do smrti: slabost srca, nakon upale pluća i pleuritisa“
Pod njegovom vladavinom razvijala se biokratija.
Sudeći prema drugim monarsima, Franjo Josip je bio jedan moderni vladar. Iako je slika o njemu zasnivana doduše, još uvijek na božijoj milosti: Bog sam imenuje vladara. Njegov način života bio je mnogo liberlalniji.
Njegova supruga Elisabeth, poznatija kao Sisi, varala ga je. Iako je na bečkom dvoru u prethodnim stoljećima bilo bezbroj bezimenih ljubavnica, javnost se ponašala veoma diskretno u vezi carevih konkubina. Tu su bile jedna obična službenica i jedna glumica. Uostalom i car je bio samo jedan čovjek.
Vrijedni pažnje su različiti tekstovi Carske himne tokom 19. stoljeća. Radi se o melodiji koju je komponovao Joseph Haydn, koje je zvučala kao današnja melodija njemačke himne. Ferdinand, prethodnik Franje Josipa I, koji je abdicirao u revolucionarnim previranjima iz 1848, dao je da se njuegovo ime opjeva u svakom stihu.
Franjo Josip je dao svoj blagoslov za novu himnu, šest godina nakon njegovog dolaska na tron, na jednu pjesmu od šest strofa, koja je za njegove podanike bila nešto, što bi se danas moglo nazvati kao muzička korporacija identiteta.. To je bio apel za jedinstvo mnogih naroda koji su se nalazili pod okriljem njegove krune. „Lasst uns fest zusammenhalten“, „Hajmo se čvrsto držati zajedno“, zvala se tako i nastavljala: Hajde da kao braća ispujavamo jedan te isti cilj“. Također je i njegova supruga, „hladna carica“, dopustila da se i njoj nazdravi: „Bogata šarmom, koja nikad ne stari, živjela“.

Osam crnih konja vuklo je 30. novembra pogrebnu kočiju Iz Schönbrunna do dvorske crkve. Prema pisanju tadašnje bečke štampe na ulicama se našlo stotine hiljada ljudi, a mnogima se činilo da se prilikom prolaska posmrtne povorke ruši čitav svijet. Bila je to demonstracija u crnom, a na licima ljudi se čitala tuga i bol, uz pitanje: „Šta će se sada desiti?“ Evropa se nalazila u sred Prvog svjetskog rata, a u Beču je došlo do uznemirenosti. Nestajalo je hrane, ogrijeva, postajalo je tamnije u svakom pogledu. Od pompezne sahrane Austrijanci su ipak nešto razumjeli. Franjo Josip je sahranjen u zatvorenom kovčegu, kako bi ga Austrijanci u svom sjećanju zadržali onakvog kakav je bio.
(izvor:sdz)


(prevod:spagos)
22.11.2016.

Datumi: Dan zahvalnosti! Zbog čega se slavi?


Svakog četvrtog četvrtka u novembru u SAD se obilježava veliki nacionalni praznik - Dan zahvalnosti. I tako od 17. vijeka uz obilnu trpezu sa punjenom ćurkom u centru. Ali, šta zapravo Amerikaci slave ovog dana?

Kako Amerikanci Dan zahvalnosti obeležavaju svakog četvrtog četvrtka u novembru, ovaj za SAD veliki nacionalni praznik pada danas, 22. novembra. Kanađani su već proslavili svoj Dan zahvalnosti koji tradicionalno pada drugog ponedeljka u oktobru.

Dan zahvalnosti (Thanksgiving) je porodični praznik koji se obilježava u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u susednoj Kanadi, pa čak i u holandskom gradu Lajdenu, na ostrvu Granada i u zapadnoafričkoj državi Liberiji. 

Osim po filmovima kojima se radnja vrti oko ovog velikog (u filmovima obično haotičnog) okupljanja porodice za zajedničkom trpezom i, naravno, velikoj punjenoj ćurki sa prelivom (turkey gravy), pitanje koliko ljudi van sjevernoameričkog kontinenta (mada i stanovnika istog) zapravo zna istorijsku pozadinu ovog praznika. 

Evo nekoliko zanimljivosti da budete najpametniji u društvu... ili možda najomraženiji amerikanofil?!

Tokom istorije na Dan zahvalnosti se izražavala zahvalnost Bogu zbog dobre žetve, dok je danas praznik prilagođen modernom dobu, te svi koji slave izražavaju poštovanje Bogu, porodici, prijateljima i zahvalnost za sva materijalna dobra. 

Prvi Dan zahvalnosti - mjesto za debatu

Podaci o prvom proslavljanju Dana zahvalnosti su veoma neopouzdani. Jedni smatraju da je to bilo 1621. godine u gradu Plimut (država Masačusets), mada postoje čak i podaci koji kao prvi datum obilježavanja smatraju 8. septembar 1565. i to u mjestu Sveti Avgustin na Floridi. 

Pravilo da se slavi svakog četvrtog četvrtka u novembru ozvaničeno je 1941. godine zakonom koji je potpisao predsednik Teodor Ruzvelt.

Ko su "pilgrims"?

Sigurno ste nebrojeno puta vidjeli na filmovima predstave koje deca u školama pripremaju za ovaj praznik rekreirajući scene susreta engleskih doseljenika i starosjedioca Indijanaca. Ako se pitate na koga misle kada kažu "pilgrims" (hodočasnici), evo objašnjenja...

Jedna romatnična, druga krvava stranica istorije

Stanovnici SAD-a vjeruju u priču koja datire od jednog davnog, hladnog dana jeseni 1621. godine, kada je od stotinu engleskih doseljenika njih 46-oro jedva preživjelo svoju prvu zimu u Novom svijetu. U tim teškim trenucima pripadnici plemena američkih Indijanaca Vampanoag u državi Masačusets ih je primilo na večeru gdje su sa njima podijelili plodove svoje žetve. Tada se na trpezi, navodno, našla i ćurka. Ovi engleski doseljenici koji su sebe radi uspostavljanja jednakosti nazvali "pilgrims" (hodočasnici) ne bi preživjeli da ih Indijanci nisu naučili vještinama preživljanja, od lova i ribolova do obrađivanja zemlje i skupljanja plodova. 

Američki Indijanci su se pokazali kao izuzetni domaćini u Novom svijetu, ali poslije toga gosti i nisu pokazali preveliku zahvalnost... To je istorija SAD koju znate, a i nije previše u duhu jednog pozitivnog praznika kakav je Dan zahvalnosti koji slavi zajednicu zajedničkih kultura.

Praznik odmaranja i kalorija

Svi Amerikanci s nestrpljenjem očekuju Dan zahvalnosti kako bi se odmorili od posla i proveli trenutke sa cijelom porodicom. Običaj većine porodica je da se sva djeca okupe kod roditelja za trpezom na kojoj je neizostavna punjena ćurka sa prelivom i druge đakonije.


(izvor:nadlanu)  
22.11.2016.

Igra boja u Australiji


Kao da se neko ogromno dijete igralo vodenim bojama, ili kao da se prosulo neki tek napravljeni zdravi napitak? Ili neka prirodna katastrofa? Ne, ništa od toga. Raznovrsne boje potiču od vode slanih jezera, koje blješte obasjane suncem u jugozapadnoj Australiji.
To je rezultat djelovanja različitih uticaja, kao što je ugao padanja sunčeve svjetlosti (plava), malih stanovnika, kao što su slani vodeni rakovi (ljubičasta), bakterije i alge (roza, narandžasta, crvena, zelena), ili određeni sadržaj željeznog oksida (narandžasta, crvena i smeđa).
Ko voli, može ovakvom vodom i slikati.
Samo nije preporučljiva za piće.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
21.11.2016.

Podrška maloj raji





JSG Lennestadt/LaKi II - RWL 2:5 (1:1)

D-Junioren: JSG Lennestadt/LaKi II - RWL 2:5 (1:1).
In einem ansehnlichen Jugendspiel zweier starker Teams setzen sich unsere Jungs erst in der zweiten Halbzeit klar durch. So beendet man die Hinrunde auf dem 2.Platz, mit einer starken Bilanz von 16 Punkten und 41:9 Toren aus sieben Spielen.

RWL: A.Mika - J.Steinberg, A.Meinert, A.Rrahmani - A.Vuciterma, M.Schelle, T.Hopf - J.Jaeger, A.Spago.
Eingewechselt: D.Spago, F.Metz


(RWL)
21.11.2016.

Fejzina kafana u Ljubuškom: Završni radovi u toku




Ljubuški 21. novembar 2016.

Radovi na Fejzinoj kafani ušli su u završnu fazu.
Na objektu je postavljena i vanjska rasvjeta. Sva drvenarija u unutrašnjosti postavljena.
Polahko se ide ka čišćenju od radova.
Pogledajmo nekoliko slika koje nam je poslao Tarik Mujanović.

više slika na linku:


(spagos)

21.11.2016.

Promocija edicije „Mostar moj grad“ u Beogradu


Promocija knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ održaće se u Beogradu, u kući Đure Jakšića (Skadarlija), 30. novembra 2016. u 19:00.
Učestvuju Ivanka Bulić, prvi sekretar Ambasade BiH u Beogradu, Pero Zubac, književnik, Vojkan Milenković, novinar, Slobodan Stajić,novinar-putopisac, Hamica Ramić, priređivač-urednik, Goran Mikulić, izdavač, Vesna Bujošević, glumica i Zanin Berbić, vokal, saz.

(Hamica Ramić)
21.11.2016.

Crni kosovi stradaju od smrtno opasnog virusa


U Njemačkoj, prema procjeni Saveza za zaštitu prirode Nabu, ove godine je uginuo neuobičajeno veliki broj ptica crnih kosova, od po ove ptice smrtno opasnog Usutu virusa.
Posebno pogođena područja su oko donje Rajne, te grada Aachena, kazala je glasnogovornica ovog saveza. Virus potiče iz Afrike, a rasprostire se putem uboda komaraca. Inače su ovakve vrste bolesti u Njemačkoj ograničene na toplija vremenska razdoblja. A kako je ova jesen bila neuobičajeno topla, pogotovo u označenim područjima, komarci su bili u pogonu i prenosili ovaj virus. Za crne kosove je posebno opasan Usutu virus.
Prema podacima Saveza za zaštitu prirode na ovom području je od strane prolaznika pronađeno oko 1100 mrtvih crnih kosova, za koje je utvrđena smrt zbog ovog virusa. Slična pojava je zabilježena prije 5 godina kada si pored crnog kosa stradale i vrtne ptice kao što su čvorci, vodomari i vrapci. Virus kod ptica dovodi do smetnji u kretanju, apatije i konačno do smrti. Komarac može ovaj virus prenijeti i na čovjeka, ali u najvećem broju slučajeva nije opasan.
(izvor:ksta) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
20.11.2016.

Kako kroz sezonu prehada bez antibiotika? Odgovor: Saransak


Korištenje na kineski način
Ovo odlično povrće ima antibakterijska svojstva, liječi mnoge bolesti i koristi se za potpuni oporavak organizma. Kinezi česnu saransaka sisaju kao bombonu, a ova procedura se provodi ujutro i traje 30 minuta.
Učinak je zaista zapanjujuć. Hranjivi i zdravi sastojci pomoću pljuvačke ulaze u krv te čiste krvne žile i limfu.
Nakon procedure česna se treba ispljunuti i oprati zube. Ako i nakon pranja zuba osjećate okus saransaka, uzmite jedno zrno kafe ili peršunov list.
Zgog čega sve ovo?
- Čisti se krv
- Regulira apetit
- Čisti koža
- Liječi bronhitis
- Ojačava imunitet
- Liječi bubrege
Ova metoda liječenja odlična je i protiv kašlja i bubrežnih kamenaca.

(izvor:dnevno)
20.11.2016.

Stari most u igranom filmu iz 1916.


Prvi igrani film u BiH snimljen u Mostaru 1916. godine

Prvi igrani film ikada snimljen na području BiH snimljen je u Mostaru 1916. godine. Riječ je o mađarskoj melodrami ''Szulamit'' koja govori o srednjovjekovnoj djevojčici. U filmu redatelja Eugena Illesa, njemačkog redatelja i pisca mađarskog podrijetla, djevojka Szulamit se izgubi u planinama i pada u bunar.  Spasi ju ratnik Abšalom pa se dvoje mladih zaljube. Iako Junak obeća oženiti djevojku, zbog tadašnjih sukoba i borbom za prevlasti priča će se zakompliciratiIlles, koji je radio i kao snimatelj,  je zaslužan (1877. - 1951.) za uspjeh čak 120 njemačkih filmova, bavio se i prodajom mađarskih filmova u Njemačkoj. Tijekom Prvog svjetskog rata, snimio je nekoliko tisuća metara dokumentarnog materijala.

Film traje 44 minute, a u njemu glume Bela Bátori, Kertesz Desider, Alice Sera, Maria Szepes i Ica von Lenkeffy.




(izvor: Mostar Film Festival)
20.11.2016.

Neobična modna revija


Nedavno je u Bukureštu u Rumuniji održana jedna veoma neočična moda revija, barem što se mode tiče. Neko novo insceniranje Karla Langerfelda? Ne!
Iako je korištenje detalja kamuflaže na odjevnim predmetima u modnom svijetu, i pored svih kritika uobičajeno, na ovoj modnoj reviji sve je bilo pravo.
Prava vojna parada pred očima oficira najvišeg ranga u prvom redu. Na modnoj pisti kreće se jedan vojnik rumunske armije u najnovojoj vojnoj uniformi, uključujući i ful opremu.
Istorijski razlog: Proslava godišnjice oslobođenja Rumunije od nacističkih agresora, 1944. godine.
(izvor:stern)
 Smail Špago


19.11.2016.

Fudbalska škola “Rođenih“ po rezultatima, legendama i trenerima bila (po)najbolja na prostorima SFRJ








(tekst koji slijedi objavljen je na portalu sportske.ba)

Od sezone 1952/53 u Veležu se pažnja posvećuje radu sa mladima. Regrutovanje se vršilo na turnirima “mahalskih“ ekipa. Posebna komisija na čelu sa Haldunom Hrvićem je vršila selektiranja. Pomenimo samo neka od slavnih prezimena koja su prošla ovaj odabir: Marić, Vladić, Bajević, Matijević, Slišković, Jakirović, Njeguš, Prskalo, Bijedić, Jurić, Džemal i Mili Hadžiabdić, Primorac, Kodro, Kajtaz, Tuce, Barbarez…i na desetine drugih velikana.
Sve državne selekcije su imale po dva-tri omladinca iz redova “Rođenih“. Stevan Vilotić dugogodišnji selektor omladinske reprezentacije, u “Tempu“ pored ostalog je rekao: Nijedna fudbalska škola u zemlji nema tako uspješan i kontinuiran rad kao škola “Rođenih“. Ove riječi govore da je klub bio velik na državnom nivou, a u republičkom su se kao od šale osvajale titule i kupovi.
Sve ovo pominjemo danas kada je škola Veleža na marginama- neprepoznatljiva na onu nekadašnju. Mnogo je razloga za to, a prvo i osnovno Mostar nije onaj prijaretni. Velež je protjerivanjem sa stadiona Pod Bijelim brijegom od HVO-a i izgubio sve. Tek od nedavno je u funkciji pomoćni teren, ali šta s njim kada pedagoga tipa Repca, Džidića, Selimotića, Hrvića, Halilhodžića nema ni na vidiku…..

Velež jedini iz BiH osvojio Kvarner
Kvarner je jedan od najpoznatijih međunarodnih turnira za juniore čiji je organizator NK Rijeka, a održava se od 1953. godine. Jedini klub iz BiH koji ga je osvajao je FK Velež. Bilo je to 1974. godine, kada su “Rođeni“ sa svim pobjedama osvojili trofej. Između ostalih pao je Hajduk, Bayern i Dinamo u finalu (2:1). Sa klupe mladiće je predvodio Hrvić i Selimotić, a igrali su : Denjo, Matijević, Mulahasanović, Đurasović, J. Ništović, M. Primorac, Bolfek, Z. Mrgan, B. Primorac, Okuka, Jakirović i Hadžić.

Omladinski Kup 1989. u vitrinama “Rođenih“
Kao što su seniori Veleža igrali četiri finala Kupa-dva osvojili (1981. i 1986.), i juniori su igrali isto toliko finala, ali su tek u četvrtom pokušaju došli do trofeja. Bilo je to 1989. godine na stadionu Partizana poznatijem kao JNA. Ekipu su sa klupe predvodili legende S. Halilhodžić i Selimotić. Igrali su : Džidić, Spajić, Musa, Matković, Madunović, Pintul, Jokišić, Džafić, Juričić, Vučić (Pušić) i Begić. Treba reći da je na klupi bio Sergej Barbarez.

(Mirsad Starčević/Sportske.ba) 
19.11.2016.

Novi internet trend: Mannequin Challenge







Novi video trend koji ovih dana zaluđuje internet društvo zove se Mannequin Challenge.
A šta je to? Odakle dolazi ovaj trend, kako funkcioniše i ko je sve do sada učestvovao? Sve su to pitanja za one koji još nisu čuli, ili još nisu upućeni.
 Grupa učesnika se namjesti kao kod neke velike grupne fotografije, i minutama nakon toga se ne pomjera.  Naprimjer, neko pozira sa čašom u ruci i nazdravlja, neko je na treningu u teretani, ili u nekoj svakodnevnoj uobičajenoj pozi. Pri tome pokušava što duže da se ne pomjera, da ne mjenja izraz lica, niti da se nasmije. A jedna zadužena osoba kreće se kroz tako namješteno društvo i sve snima mobitelom. Ponekad se desi da se neko od osoba tek na kraju videa malo pomjeri, nakašlje ili nasmije, kao da ništa nije bilo.
Challenge je prvi put snimljen krajem oktobra ove godine, zato je trend sasvim nov, a snimljen je na jednoj visokoj školi na Floridi, u SAD. Učesnici su bili inspirisani snimcima iz filma Matrix, i svoje pokrete su jednostavno„zamrznuli“ na snimku. Nakon toga su taj video postavili na instagram, twitter i facebook. Interesovanje je munjevitom brzinom bilo ogromno. Iako je od prvih takvih snimaka proteklo tek petnaestak dana na Challengu su učešće uzeli već mnogi prominentni, između ostalih i Hillarry Clinton sa Jon Bon Joviem, zatim Michelle Obama sa NBA šampionima Cleveland Cavaliersima u Bijeloj kući, onda Paul McCartney, Beyonce, Serena Williams, Christiano Ronaldo i mnogi drugi. Najnovije, slijedili su ih i fudbalski reprezentativci Njemačke ovih dana, između utakmica protiv San Marina i Italije, dok su bili na večeri u jednom restoranu u Rimu.
Ono što je najinteresantnije, Challenge može prirediti bilo ko. A najvažnije je da se show prije snimanja dogovori do u sitni detalj, ko će šta raditi, gdje će stajati i slično. Naravno, neko mora preuzeti i ulogu snimatelja. Što više osoba učestvuje, snimak je interesntniji.
U Australiji je jedan sastav, koji je imao koncert pred desetke hiljada gledalaca, dogovorio challenge sa gledaocima, i vjerovatno drži neoboriv rekored po broju učesnika.
Za razliku od prethodnih sličnih challengea, (Ice Challenge, Buket Challenge) koji su služili u svrhu prikupljanja sredstava za neku dobrotvornu namjenu, kod ovog Challengea niko nije istakao bilo kakve zahtjeve u tom pogledu.
Važno je učestvovati i pokazati se. I naravno, pri tome se dobro zabaviti.
(izvor:bild)

Smail Špago
(novasloboda.ba)
19.11.2016.

Kultura nikad ne spava








U Narodnom pozorištu Mostar posebnom svečanošću obilježeno je 67 godina rada i 65 godina kako je otvorena zgrada ovog pozorišta.
Bila je to prva namjenski građena teatarska zgrada u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata. Svečanost je održana pod motom „Umjetnost teatarske igre” – glumački ansambl Narodnog pozorišta Mostar je kroz likove predstavnika različitih nivoa vlasti – od kantona, grada, direktora i umjetničkog direktora Narodnog pozorišta Mostar, predstavnika sindikata i Upravog odbora, kao i predstavnika onih koji su bili tu 1951. godine kada je zgrada svečano otvorena –  na duhovit način progovorio o problemima s kojima se svakodnevno susreću.
Tako su podsjetili i da zgrada NPM-a nije obnavljana 40 godina; da glumci često nailaze na neshvatanje društva da je glumačka profesija nešto više od posla i zanimanja; da umjetnost donosi slobodu; da političari kulturi možda i nisu skloni i da im nije prioritet, ali nikada nije kasno da se zapitaju kakvo je to društvo i u šta se pretvara ako se navikava živjeti bez duhovnosti. Publici su na kraju sa scene poručili: “Pozorište je bilo prije nas, a biće i poslije nas. Slavite kulturu svaki dan i noć. Kultura ne spava nikad.“
U muzičkom dijelu programa nastupili su učenici Rock School Mostar Karla Lozančić i Ivan Zovko. Program obilježavanja jubileja održan je pod pokroviteljstvom Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša Hercegovačko – neretvanskog kantona.
Sljedeći program u Narodnom pozorištu Mostar je u ponedjeljak, 28.11. u 20 sati, kada će u „Studiju 64” glumac, poeta i boem Miodrag Miki Trifunov izvesti muzičko scenski performans „Svjedok”.

(novasloboda)
18.11.2016.

Sve se vraća - poučna priča

(ilustracija: ptica ćuk)

Ne zaboravi, sine, sve se vraća!” (Čitanje 2 min, mudrost zauvijek)

Bila jesu, pa prošla, pa opet opet došla neka teška vremena sinko moj!“ – Reče starac.

-„Kako znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živeti. Nije se Bog zna šta imalo, ali je srce bilo zadovoljno sa onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka – majka a dijete – dijete. A danas? Ne treba previše govoriti sve se zna.
Sve više svijeta se umiva svojim sopstvenim suzama, jer sreća je za neke samo pojam ili bajka. Ako mene pitaš sine, ja dugo, dugo nisam osjetio mrvu neke radosti i spokoja. Dugo se nisam, sine, nasmijao od srca. Znaš ono „iz duše“.
Ma svakako sam je zvao, ali nisam znao da je trebam zvati samo ‘živote moj’. Ali sada znam …
A pitaš me za djecu? Dobri su mi, neka su živi i zdravi! Svi imaju svoju djecu i svoje živote. Dođu mi i obiđu me koliko mogu, pruže koliko mogu. Sjedim ovdje kraj prozora i gledam satima negdje, a da me pitaš gdje ne znam ni sam!
Ali gledam i čekam i kada ugledam mila lica moje djece kao da me sunce obasja. Mada, rijetko me obasja. Kažu mi da imaju i previše svojih obaveza i stalno su u nekoj žurbi.
Zapamti, sine moj, Bog daje a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari. Da smo danas jaki – sutra slabi. Da smo danas zdravi a sutra ko zna? i da, ako ima pravde, eto baš tu se nalazi!
I ja sam nekada bio mlad i jak. I ja sam bio i sretan i poletan. I mene su majka i otac čekali kao što čekam i ja sada. Zato, ne zaboravi, sine, sve se vraća! 

(izvor: cazin)
18.11.2016.

Nije cirkus: Borba protiv termita?


Stanuje li možda u ovoj kući direktor nekog cirkusa, ili se umjetnik za „pakovanje objekata“ Christo u prolazu zagledao u ovu kuću. Ne, ne radi se o tome. Spektakl je jedna uobičajena metoda u borbi protiv termita, koja se primjenjuje u Kaliforniji.
Napadnute kuće se zapakuju u ovakve šarene šatore, a stanari kuće i kompletno cvijeće moraju izaći van kuće. Unutrašnjost šatora zajedno sa kućom se ispuni sumpor fluoridom.
Nakon tri dana show je završen.
Randi Malkin fotografkinja, već godinama fotografiše ovakva „umjetnička djela“. Nedavno je izdala i knjigu pod nazivim „Nije cirkus“.
A tako smo nešto na prvi pogled i mi pomislili.
(izvor:stern)

Smail Špago
(novasloboda.ba)
17.11.2016.

Dvanaest neugodnih istina...


...koje pamentni ljudi lako zaboravljaju

Ponekad čak i najpametniji ljudi zaboravljaju neke vrlo jednostavne istine. Smatrajte ovo vašim podsjetnikom.
Možda zaista postoji takve stvari koje je pametno učiniti za svoje dobro. Ponekad se inajpametniji među nama izgube u razmišljanju i pretjerivanju, gubeći osnovnu nit istine, tako da sami sebi odmažu u životu.

Za one koji lako zaboravljaju neke neugodne istine, ovdje je navedeno dvanaest jednostavnih podsjećanja.

1. Nikada ne brkati obrazovanje sa inteligencijom.
Bill Gates, Steve Jobs i Frank Lloyd Wright su prekinuli njihovo školovanje. Možete imati svo obrazovanje svijeta i ništa ne postići s tim – ili, možete sami naučiti sve od nule i, sa strašću i predanošću, postati mnogo uspješan. Koristite inteligenciju da vas odvede tamo gdje želite otići, putem koji je najbolje za vas.

2. Bol može biti pozitivna.
Bol je neophodan dio napredovanja i učenja; sa njom možemo dosta naučiti sami o sebi. Današnja bol je snaga od sutra, a svaki izazov na koji naiđete, sa sobom nosi i mogućnost napretka.

3.Svoga života gospodar.
Čak i ako radite za nekog drugog, čak i ako ste na dnu ljestvice, sami ste direktor svogživota. Ulažite svaki dan u sebe svojim akcijama i stvarima kojima se učite, a prodajite se svaki dan sa licem kojim se pokazujete svijetu.

4. Neuspjeh je odskočna daska za uspjeh.
Mnogi pametni ljudi su prestravljeni kada naprave grešku, ali nikada ne rizikuju dovoljno da ne je naprave. Neuspjeh je jedna od od najvrijednijih lekcija koju ćete ikada naučiti, i dobiti hrabrost koja dalje vodi ka mudrosti.

5. Niža očekivanja su dobra zaštita.
Ako postavite mali nivo očekivanja, nikad nećete ostati razočarani. Naučite krenuti, i to prihvatiti tako, radije nego puno očekivati. Život nas može samo iznenaditi.

6. Problem može početi i iznutra.
Svi se susrećemo sa teškim osobama. Ali kada rutinski imate problema sa svojim partnerom, kolegama, klijentima, ili bračnim drugom, možda se se morati zapitati, što je vaš pravi problem. Možda morate prvo pogledati sami u sebe u oči.

7.Vrijedi se držati visokog standarda.
Uvjek ima onih koji su spramni da kaže da je zakukuljivanje i izmišljanje jedini način da se bude ispred. Oni su u pravu, i jednoga dana u takvom pogrešnom razmišljanju uhvatite sebe da se krećete sa njima u korak. Zadržite pravo da i druge držite na visokom standardu, ukoliko ih i sami ispunjavaju.

8. Potencijal i računica preuzimanja rizika
Mnogi nemaju potencijal, a nemaju ni volje niti vještinu da ga postignu. Glavni razlog zašto ljudi ne postižu svoj puni potencijal? Ne žele da preuzmu rizik.

9. Negativnost truje dušu.
Negativnost je kao cunami: Ona djeluje vrlo brzo i uništava sve na svom putu. Kada naučite da ostanete pozitivni, možete isključiti dramu, koja je žila kucavica negativnosti, i otvorite sebe za sjajne stvari koje će se tek dogoditi.

10. Uspjeh nije ključ za sreću.
Umjesto sa ciljem da postanete uspješni, treba raditi na tome da postane vrijedna osoba - to je put na kome se nalazi sreća.

11. Ako čekate dok ne budete spremni, vi ćete čekati do kraja svog života.
Uvijek je primamljivo čekati pravo vrijeme, pravi projekat, pravu priliku, da sve bude savršeno. Ako ne želite ništa učiniti, – sve će otići.

12. Vi dugujete nešto na svijetu, a ne obrnuto.
Umjesto da se pitamo što možemo dobiti od svijeta, trebalo bi da se pita što mi možemo dati svijetu. Kada to uradite, mijenja se vaša perspektiva. Time se mijenja sve.

Budi pametni, ali zapamtite: Pamet je dobra ... ali znanje istine je najbolje.

(izvor:Inc.com)

17.11.2016.

Krokodili i surferi


Krokodili postoje najmanje 200 miliona godina, a moderni surf sport oko 100 godina. Neusporedivo za bilo kakvu diskusiju, pogotovo ne za onu kakva se ovih dana vodila u Kosta Rici..
Tu se radi prije svega o osnovnom pitanju: Ko kome ovdje smeta? Jedan pravnik, u slobodnim aktivnostima surfer, tužio je vladu Kosta Rike kako veoma malo čini u vezi sa povećanomopasnosti od krokodila u talasima Pacifika pred obalama ove države.
Aktivisti za zaštitu životinja su protiv, jer se u prirodnom staništu krokodila i suviše surfa. Problem je rezultat jedne širom svijeta priznate uspješne priče. Naime Kosta Rika važi kao zemlja koja teži ka zaštiti prirode. Do 2021. godine ovdje će se 100 posto struje dobivati iz obnovljivih izvora. Površine pod šumom i zaštićena područja su u stalnom porastu, i po tome je ova zemlja primjer za eko turizam.
Od takve politike sada profitiraju i špicasti krokodili, jedna ugrožena vrsta, čiji broj se u zadnjih 20 godina počeo povećavati. Na žalost kupača i surfera. Ove godine je napadnuto čak sedam surfera od strane krokodila, a u jednom slučaju napad je završio sa smrtnim posljedicama, a jednom surferu iz SAD je u julu morala biti amputirana noga.  U oktobru se u mjestu Esterillos održalo jedno takmičenje u surfanju na talasima. Dva puta su surferi morali izlaziti iz vode zbog alarma od krokodila. Nakon toga je eskalirala svađa.
Tužilac je izjavio novinama kako “vlada konačno mora nešto ozbiljno poduzeti u vezi nastalog problema i kako nije preporučljivo da se zbog zaštite životinja ljudi dovode u opasnost, turisti plaše i  tjeraju, a preveliki broj krokodila šteti imidžu zemlje”.
Članovi Društva za zaštitu životinja ovakvu optužbu smatraju besmislicom. “Ako polulacija krokodila postane prevelika, životinje će se jesti međusobno” kažu protivnici, a oni koji se žale pitaju, “A zašto onda jedu ljude?”
Ministarstvo za zaštitu životinja se pobrinulo za pomirenje, a primjerak krokodila je izmješten sa područja kupališta u jedno područje pod zaštitom. Naime, nakon napada na surfere, prekoračena je “crvena linija”.
(izvor:sdz)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
16.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Stjepan Tomlinović




O fotografu Stjepanu Tomlinoviću postoji napisano svega nekolika rečenica, tako da značajniju priču o njemu prenose njegove fotografije koje se mogu pronaći po arhivima i na internetu. Bio je aktivan kao fotograf u Cerniku u Slavoniji i u Mostaru, krajem devetnaestog stoljeća. Iz Mostara je ostala fotografija, uz koju je na njemačkom jeziku rukom dopisano “Mohamedarenin in Mostar” (Muhamedanka u Mostaru) štampana kao razglednica u Beču. Pored ove fotografije ostala je slika austrougarskih vojnika, zatim vrela, na kojima piše da su uslikane u Mostaru i brojni portreti ondašnjih žitelja Mostara. Osim ovih fotografija sačuvana je i jedna fotografija Starog mosta, s potpisom Stjepana Tomlinović.
To bi bilo sasvim dovoljno da se podsjetimo jednog fotografa, kojeg je tko zna kakva sudbina i potreba, odmah nakon dolaska Austro-Ugarske dovela iz ravne Slavonije u krševiti Mostar. Tu je otvorio fotografsku radnju pod nazivom “Foto-Atelje”. Oni koji su onoga vremena bili u mogućnosti, a bilo je i takvih, dolazili su kod njega i pravili pojedinačne, ili porodične fotografije, koje su vjerovatno sačuvane po privatnim zbirkama, ili nestale i uništene tokom burnih događanja, koji su slijedili u narednim godinama dvadesetog stoljeća, pa evo i do prvih decenija dvadeset i prvog stoljeća.
Kažemo, bilo bi dovoljno, da nije bilo jedne epizode, koja je kasnije, zadnjih dekada dvadesetog stoljeća postala temom televizijskih serija, filmova i knjiga. Dolaskom u Mostar sa Stjepanom je došla i njegova prelijepa kćerka Anka – Anka Tomlinović.
U isto vrijeme u Mostaru je stasao momak, čiji će stihovi ostati neprevaziđeni sve do danas – Aleksa Šantić. Lijep, bogat, školovan. Bio je na meti brojnih udavača. A kako piše u tekstovima, on je imao oči samo za lijepu Anku. Samo za nju je 1899. godine napisao pjesmu “Ako hoćeš”. Ljubav je završila nesretno. Nije mogla biti krunisana brakom, jer brak pjesnika s djevojkom druge vjere, onog vremena bio je nezamisliv. Nakon protivljenja roditelja veza je prekinuta, a Anka se udala za drugog i nakon godinu dana napustila Mostar. Zajedno s njom, gubi se trag boravka i njenog oca Stjepana Tomlinovića u Mostaru.
Iza njega su ostale fotografije, kojih se i danas podsjećamo.
Fotografije Mostara koje je snimio Stjepan Tomlinović, na kraju devetnaestog stoljeća, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
16.11.2016.

Island: Kućica na brijegu


Jedna kuća na jednom brijegu. Daleko od vanjskog svijeta. Daleko od  gužve i  svakodnevnih poteškoća. Jedno mjesto puno čežnje. I jedna velika iluzija.
Drvena kuća je prilično mala, a vještački brijeg, visok svega osam metara. Ovo mjesto čak nije ni toliko usamljeno. Djelo je umjetnice Olof Nordal a nalazi se na rubu industrijskog područja grada  Reykjavika na Islandu, na samoj morskoj obali, unutar kruga jedne fabrike ribe.
Ideja umjetničkog djela je vezana za istoriju ove zemlje i njenu povezanosti sa morem.
Prema tradiciji ove zemlje, u sličnim malim drvenim barakama, vjekovima je vršno sušenje ribe.
(izvor:stern)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
15.11.2016.

Noć supermjeseca širom svijeta - fotografije


















(izvor:dailymail)

(spagos)
15.11.2016.

Iz bakine apoteke

Mnogi, često ismijavani domaći prirodni pomoćnici protiv infekcija, imaju stvarnu medicinsku osnovu. Postoji više različitih mogućnosti da se kroz sezonu prehlada progrmi bez antibiotika.



Bijeli luk sa medom i thymianom (majčina dušica)
Česni bijelog luka (saransaka) pripisuje se antibakterijsko djeovanje. To isto se smatra i za med i thymian. Pošto se u vrijeme prehlade i tako mora ostati u kući, miris bijelog luka neće smetati nikome.



Domaće jabukovo sirće
Ne samo što je ukusno u salati, nego potpomaže u borbi protiv mnogih poteškoća. Vrijeme trajanja: oko osam sedmica. On pomaže kroz uništavanje mikroba, rješava šlajm od kašlja i pomaže probavu.



Namaz od dunja sa limunovom korom i medom
Dunje sadrže jedan veliki procent vitamona C. Ukoliko se želi rezati, potraban je malo oštriji nož i malo više snage. Najbolje je dunju izrezati na manje kocke, zatim skuhati i napraviti pire. Mazati na hljeb. Ovakav namaz pomaže protiv bronhitisa.



Hren
Medicinsko značenje ove bijke poznato je još iz srednjeg vijeka. Rješava šlajm prilikom prehlade. Dovoljno je jednu kašiku naredndanog hrena staviti na krpu i tri minute držati na vtaru ili na čelu.



Čaj od anisa-komorača i kadulje
60 grama anisa, 30 grama sjenena od komorača i 30 grama listova kadulje 40 grama listova od thymiana, je recept za jedan ljekoviti čaj, jedna vrsta oruđa iz stogodišnje medicine travama. Dvije šilje na dan trebale bi izliječiti upalu nosne šupljine.

Cink
75 miligrama dnevno bi trebalo pomoći protiv prehlade, ali PAŽNJA, već 100 miligrama bi moglo biti previše.



Inhalacija kamilice i morske soli
Morska so rješava šlajm, a kamilica djeluje protiv grčava. Kod naredne prahlade moglo bi se pokušati sa ovim: Cvijetovi kamilice i morska so dodaju se u vruću, ali ne ključalu vodu i drćati glavu iznad toga, pokriti se peškirom i inhalirati



Kupka sa grančicama od smreke
Jedan malo teži i skuplji recept, za koji nije baš jednostavno pribaviti grančice smreke. U svakom slučaju iglice isjeckati i staviti u vodu da se prokuha, a zatim staviti da odstoji, procijediti i usuti u vodu za banjanje. Nakon 20 minuta banjanja pravo u krevet. Ovo pomaže kod kijavice.



Obloge sa lukom
Poprženi kul pomaže protiv kašlja, a ako je baš hitno, može se izrezani luk jednostavno staviti i pokraj kreveta. Miris pomaže.



Sokne sa sirćetom
Pomaže protiv temperature. Sokne potopiti u hladnu vodu u koju je već usuto sirće. Navući sokne i pustiti da djeluju, sve dok temperatura ne opane, ili dok oblog ne postane hladan.


I na kraju napomena: Vakcina protiv gripe
Do sada je poznato oko 200 vrsta uzročnika prehlade. Vakcina pomaže tek protiv tri ili četiri uzročnika.


(izvor:focus)

(spagos)
15.11.2016.

Enciklopedija zaboravljenih vrsta sporta











Sport je od najstarijih vremena bio, a i sada je prigoda u kojoj ljudi nešto čine dobrovoljno. Danas ne nalazimo ništa posebno u tome da se hiljade ljudi, u sportskoj opremi, bore protiv vremena ili unutrašnjeg nagona, a i pored toga što se muče, nekima to čini i zadovoljstvo.
Ako pogledamo unazad, prije više od jednog stoljeća, među sportskim aktivnostima pronaćićemo i izuzetne kuriozitete te po život opasne aktivnosti.
Sve to nam je u svojoj Enciklopediji zaboravljenih vrsta sportova predstavio Edward Brooke-Hitching, (Enzyklopädie der vergessenen Sportarten), izdate na njemačkom jeziku.
Tu ćemo naići na stvarno zboravljene vrste sportova, od kojih su neki bili veoma opasne po život, kao što je jahanje na talasima vodopada, skakanje balonom, ili neki veoma čudni pokušaji obaranje rekorda, kao što je 1930 godine na stubu visokom 15 metara, čovjek zbog rekorda boravio 49 dana? Ovdje donosimo samo jedan mali pregled čudnih vrsta sportova, uz napomenu: Molimo, ne pokušavajte isto uraditi!
Auto-polo: Dvije ekipe takmiče se jedna protiv druge, vozeći otvorene automobile, gurajuće loptu u protivnički gol
Tenis na ledu: Sportisti moraju savršeno znati klizati na ledu i baratati reketom. Jedan vrlo intenzivan i naporan sport podložen ozljedama.
Bacanje lisica u zrak: U groteskno rekreativne i surovo zabavne vrsta „sportova“ spadalao je i bacanje živih lisica u zrak. Posebno spretni bacači bacali su lisice i po šest metara u zrak. Ovakav sport danas ne bi imao nikakve šanse, pored živih i aktivnih Društava za zaštitu životinja
Bowling u dnevnom boravku: Bio je to pokušaj da se ova sportska disciplina uvede u dnevni boravak. Sport  koji je izazivao veliku materijalnu štetu u stanu.
Skakanje balonom: Sportisti skaču i do 100 metara u dalj  kroz okolinu. Nažalost, pri tome nisu imali nikakvu kontrolu nad putanjom skoka.
Odstrijel jata pataka: Kod ove sportske discipline cilj je bio da se jednim hicem pobije čitavo jato pataka. „Sportska“ disciplina iz 19. stoljeća, koje je koristila neobično naoružanje, tri metra dugu lovačku pušku. Isto kao i kod bacanja lisica, ova sportska disciplina danas ne bi imala šanse da se provodi.
Uz sve ovo, u neobične vrste spotova spadali su i pokušaji borbe protivnika, koji se nalaze na ramenima kolega, i pri tome se udaraju velikim ribama?
Knjiga pokazuje i početke nekih sportova, pri čemu je vidljivo da je kod atletskih disciplina bilo dozvoljeno pomaganje iz publike, zatim visoko obilježene linije na stazama za trčanje, kao i sami počeci boksa, sa ringom na otvorenom prostoru
(izvor:liebeskind)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
14.11.2016.

Noćas Je Ko Lubenica Pun Mjesec Iznad Bosne


Noćas Je Ko Lubenica Pun Mjesec Iznad Bosne

Bijelo Dugme

Noćas je k'o lubenica
pun mjesec iznad Bosne
noćas je pun mjesec
k'o nekad moja bivša draga
i moja duša noćas
pokucat će na tvoja vrata
Stavim bosiljka pod jastuke
moja duša da te lakse pronađe
noćas je k'o lubenica
pun mjesec iznad Bosne
Mi nismo mogli zajedno
a teško nam je razdvojeno
tanka je linija što spaja i razdvaja
a gore usred zvjezdica
vidim sliku tvog lica
u noći punog mjeseca
Noćas je pun mjesec
k'o nekad moja bivša draga
i na prstima tiho
sici ću s linija tvog dlana
Volio bih e da mi je
prije no zaspeš da ti sletim na zjene
noćas je k'o lubenica
pun mjesec iznad Bosne


link youtube:



(spagos)
14.11.2016.

Za arhivu: Grčka - BiH 1:1 (0:1)

Grčka - BiH 1:1 (0:1), Atina, 13.11.2016





„Zmajevi“ ostali bez punog plijena u zadnjim sekundama

Fudbalska reprezentacija BiH remizirala je sa selekcijom Grčke (1:1) u susretu 4. kola kvalifikacija za svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine.
BiH je prva došla u vodstvo autogolom grčkog golmana Karnezisa u 32. minutu, a gol za izjednačenje postigao je Tzavellas u sudijskoj nadoknadi utakmice.
Početak utakmice donio je opreznu igru s obje strane, a BiH već u 2. minutu pokazuje da se nije došla braniti, nakon što je Ibišević glavom šutirao posred golmana Karnezisa.
Čvrsta i dosta gruba igra početkom susreta rezultirala je žutim kartonima za Emira Spahića i Edina Džeku.
Kako je vrijeme odmicalo, BiH je preuzimala kontrolu nad loptom i tokom utakmice. Izabranici selektora Mehmeda Baždarevića su napadali grčku odbranu i kreirali nekoliko odličnih šansi za postizanje gola. U nekoliko navrata je prijetio Edin Džeko, a odličnu priliku u 21. minutu imao je i Izet Hajrović, čiji je udarac prošao tik pored stative grčkog gola.
Napadi selekcije BiH ”urodili su plodom” u 32. minutu kada iz slobodnog udarca Karnezisa Matira veznjak reprezentacije BiH Miralem Pjanić. Lopta je nakon Pjanićevog udarca pogodila stativu, a zatim se od Karnezisova leđa odbila u gol, a grčkom golmanu je naknadno pripisan pogodak.
U posljednjim minutama sudijske nadoknade prvog poluvremena Mitroglu se našao sam ispred Begovića, ali golman selekcije BiH brani njegov udarac. To je bila najveća prilika za Grčku u prvom poluvremenu.
U drugom poluvremenu Grci su igrali dosta ofanzivnije u želji da dođu do izjednačenja, a prvu veliku priliku imali su u 55. minutu nakon što je odlično šutirao Fortounis, a Begović vrhovima prstiju skrenuo loptu koja pogađa stativu.
Pjanić je u 74. minutu iz odlične situacije sa desetak metara promašio gol i propustio priliku da udvostruči prednost selekcije BiH.
Dva minuta kasnije Džeko i Papasthatopoulos napuštaju teren nakon što su dobili drugi žuti, odnosno crveni karton.
BiH je nastojala do kraja meča trošiti vrijeme i zadržati prednost i kada je izgledalo da će u tome uspjeti, Tzavellas u 95. minutu postiže gol koji Grcima donosi bod.
(Fena)

(spagos)
14.11.2016.

Supermjesec 14.11.2016.


(fotografije Gordana Buzaljko Miletić, Mostar 13.11.2016.)

Mjesec nije odavno bio tako blizu planeti Zemlja.
Tačno u 14:52 u ponedeljak (14.11.2016) Mjesec stupa u fazu punog mjeseca. Tri sata prije toga Mjesec će već biti u ekstremnoj blizini prema Zemlji. Ovaj nebeski fenomen je poznat pod imanom Super mjesec. Od će tada od Zemlje biti udaljen svega 356.509 kilometara, pri čemu će svijetliti punim sjajem.
Tako blizu Zemlji, Mjesec je bio prije nešto više od 100 godina, ili tačnije 1912. godine, kada je bio udaljen 356.375 kilometara, a slijedeće približavanje će biti 7. aprila 2020. godine kada će biti “blizu” na 356.907 kilometara.
Današnji super mjesec je u najvećoj veziji od 1947. godine. Pojaviće se 14% veći nego uobičajeno, a svjetliće za 30 % jače.
Do ove pojave dolazi zbog eliptične putanje Mjeseca oko zemlje, zbog koje se on naizmjenično nalazi u perigeju - najbližoj tački u putanji i apogeju - najudaljenijoj tački u putanji oko Zemlje.
Perigej iznosi oko 360.000 km, dok apogej iznosi oko 405.000 km.
Slijedeći značajan Supermjesec desit će se tek 25. novembra 2034. godine. S druge strane, "obični" Supermjeseci dešavaju se relativno često i nerijetko prolaze neprimijećeni.
(izvor:news.de)

Fotografije supermjeseca u prilogu snimila je Gordana Buzaljko Miletić u noći između 13. i 14. novembra na nebu iznad Mostara.


(spagos)
14.11.2016.

Fotografija godine iz životinjskog svijeta


Fotograf i biolog Tim Laman danima je slijedio jednog orangutana u Nacionalnom parku na Borneu. Kad se čovjekoliki majmun popeo na stablo jedne tropske smokve i ponovo sišao, na istu se uspentrao fotograf i na 30 metara visokom vrhu namjestio automatsku kameru, a zatim sišao.
I stvarno, životinja je vrlo brzo došla nazad, i ponovo ispela na drvo, kako bi ubrala slijedeći plod, a  Laman je na tlu pritisnuo automatski okidač na kameri.
Za sliku je dobio prestižnu nagradu „Wildlife Photographer of the Year“, koju dodjeljuje Londonski muzej za istoriju prirode (Natural History Museum).
(izvor:spiegel) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
13.11.2016.

Vrijeme je za glavati kupus



Proljetni kupus izvrstan je na salatu, jesenski svježi kupus pak možete pirjati ili peći u pećnici, dok kiseli kupus možete poslužiti kao prilog uz pečeno meso ili nadijevati njime čuvenu sarmu.

Dugotrajnim kuhanjem kupusa značajno se smanjuje njegova nutritivna vrijednost, pa se preporučuje staviti ga u vruću umjesto u hladnu vodu.

Divlji kupus koristili su za hranu prastanovnici europskog obalnog područja još u pretpovijesno doba, a stari Slaveni otkrili su postupak kiseljenja.

Opis i prijeklo

Kupus je kultivirana zeljasta biljka, nastala selekcijom divlje biljke u dugom vremenskom razdoblju. Divlji kupus upotrebljavali su za hranu prastanovnici europskog obalnog područja još u pretpovijesno doba, a stari Slaveni otkrili su postupak kiseljenja koji se održao sve do naših dana.
Dobar kupus nema velika rebra, a tanko lišće mu je savijeno u tvrdu glavicu. Premda je poznato više vrsta i podvrsta, u nas se koristi uglavnom bijeli, a nešto manje crveni kupus. Postoje rane i kasne vrste. Najslađi je i najsočniji zeleni kupus šiljastih glavica.

Energetska i nutritivna vrijednost

Kupus je vrlo popularno povrće visoke biološke i niske kalorijske vrijednosti (24 kcal na 100 g), a prosječno sadrži: 92,52% vode; 1,21% proteina; 0,18% masti i 2,3% dijetetskih vlakana.
Najviše su zastupljeni: vitamin C (42 mg na 100 g) i beta-karoten (provitamin vitamina A), a zatim slijede minerali: kalij, željezo, magnezij, sumpor i bakar. Male količine natrija te povoljan odnos kalcija i fosfora osiguravaju maksimalno iskorištavanje kalcija u organizmu.

Ljekovitost

Dokazano je da se sokom od svježeg kupusa može uspješno liječiti čir na želucu i upala debelog crijeva. Kupusom se, također, u organizam unose najaktivniji elementi za održavanje biološke ravnoteže organizma i za obranu organizma od raznih bolesti. Bogat je celulozom koja poboljšava probavu, djeluje povoljno na zacjeljivanje rana te preventivno pomaže kod prehlade i kašlja.
U našim prehrambenim navikama, nažalost, malo se koristi sirovi kupus (svježi ili kiseli), iako je upravo takav najbogatiji hranjivim i ljekovitim sastojcima. Novija epidemiološka istraživanja pokazuju da redovita konzumacija povrća iz roda kupusnjača može biti osobito učinkovita u smanjenju rizika pojave raka. Komponente koje se smatraju "odgovornima" za ovakvo djelovanje povrća su fitokemikalije.
Fitokemikalije su biološki aktivne biljne molekule koje u suradnji s vitaminima i mineralima povoljno djeluju na zdravlje. Imaju zaštitno djelovanje na način da učvršćuju i poboljšavaju obrambene mehanizme u organizmu. Kupus je dragocjena namirnica zbog sadržaja tartronske kiseline koja usporava pretvorbu šećera i ostalih ugljikohidrata u mast. To ga čini poželjnom namirnicom za smanjenje tjelesne težine.

Kupovanje i čuvanje

Pri kupnji kupusa vodite računa o njegovu izgledu: treba izgledati svježe i bez mrlja. Nikada ne kupujte posušeni, uvenuli kupus, nego onaj tvrdih, sočnih i čvrstih listova.
Proljetni bijeli kupus ima više ovojnih zelenih listova, a unutarnji listovi su svijetlozelene do žućkaste boje s tek započetim formiranjem glavice kupusa. Jesenski bijeli kupus ima bijelo-žućkaste ili sasvim bijelo-zelene tijesno priljubljene listove formirane u okrugle glavice.
Proljetni kupus možete držati na hladnom mjestu tjedan dana, a jesenski i duže.
Crveni kupus ima male ali čvrste, tamnocrvene ili ljubičaste glavice. Kao i kod bijelog kupusa, ima ranih i kasnih sorti, a čuvanje je identično.
Na tržištu u zimskim mjesecima može se kupiti i kiseli kupus izrezan ili u glavicama, a pri kupnji pripazite da ima ugodan miris i čvrste cijele ili izrezane listove.

Priprema jela s kupusom

Kupus čistite tako da mu skinete vanjske oštećene listove, a potom prepolovite glavicu pa skinite tvrdi korjenasti dio koji seže do sredine. Svježi kupus izrezan, odnosno nariban, koristite za salatu.
Proljetni kupus možete pariti ili kuhati, poslužiti s maslacem, uljem ili češnjakom. Kasnije sorte su pogodnije za pirjanje ili pak pečenje u pećnici.

Svježi ili kiseli kupus kombinira se u raznim glavnim jelima s mesom kao što su kalja ili sekeli gulaš. Zatim u raznim povrtnim juhama, s tjesteninom - kao što su domaće krpice sa zeljem. Kiseli ili svježi kupus pogodan je za prilog pečenoj svinjetini ili guski te jelima s umacima od junetine i divljači. Kiseli kupus idealan je pak prilog sušenoj kuhanoj svinjetini te kuhanim i pečenim kobasicama. Kupus se obilato koristi u domaćim zimskim jelima kao što su jota, sarma i slično.

(izvor:coolinarka)

13.11.2016.

RWL D-Jugend: Čista pobjeda u subotu


Podrška maloj raji!
SG Oberhundem/Saalhausen - RWL 0:7 (0:4).
Nächster Kantersieg unserer D-Jugend.
RWL: Mika - Rrahmani, D.Spago, Steinberg - Meinert, Schelle, Vuciterma - Hopf, A.Spago. Eingewechselt: Jaeger, Metz, Rosenberg.


(spagos)
13.11.2016.

Djevojke Petera Gronwalda




Peter Gronwald (1910-2010) fotografirao je, počevši od 1946, mlade žena u glamouru i pin-up stilu, u i oko Los Angelesa. Na samom početku njegove karijere New York Times ga je označio kao „America No 1“ pin-up fotografa, a njegove fotografije je smjestio negdje između zavodljivosti i umjetnosti.
Modele je pronalazio na filmskim setovima, kod raznih agentura, ili takmičenja ljepote. Inscenirao je i fotografirao u njegovom studiju, ali i na plažama od Los Angelesa do Malibua. Na taj način je i sam doprinio stvarnaju mita o Kaliforniji, kao vječitog poslijeratnog raja Moderne. Njegov stil povezivao je žensku ljepotu i prirodnu svježinu, ljepotu i eleganciju poza.
Povodom stotog rođendana fotografa, u Manheimu, Njemačka, je priređena izložba njegovih životnih djela.
„Peter Gowland's Girls“ nam je predstavlja oko 200 djela iz njegove bogate ostavštine, kojaobuhvata desetak hiljada veličanstvenih snimaka i dijapozitiva, a među njima najelegantnije i najodvažnije fotografije, jedne bez presedana pin up bogate fotografske karijere.
Izložba nudi fotografije zvijezda kao što su  Joan Colins ili Jane Mansfield, zatim njegove radove za Playboy, ili Rolling Stone, kao i fotografije za bezbrojne kalendare ili časopise između 1940. i 1970. godine.
Na izložbi se može vidjeti i niz fotografija koje se otkrivaju prvi put, nudeći samo jedan kratki pogled u one godine, ostale su do danas svježe uzbudljive. Djevojke pronalazimo na plaži, na bazenu, sakrivene iza vrhova, ili iza zavjesa, u unutrašnjem prostoru, ili vani u prirodi. Njihove poze su veoma elegantne, ili sportski svježe, pojavljuju se kao dame, ili djevojke iz susjedstva.
Ali, u svakom slučaju zrače odvažnom i čudesnom fantazijom. 
(novasloboda.ba)
13.11.2016.

Oštri noževi iz Solingena





Grad Solingen u Njemačkoj, pogotovo njegovo ime, poznatije nam je nego što nam se na prvi pogled čini. Odavno su poznati veoma oštri noževi, žileti, pribor za jelo i slične stvari od visoko kvalitetnog čelika, koje su nam decenijama stizale iz čeličana i fabrika iz ovog grada. 
Bila su to vremena teške industrije.
Iz tog perioda datira i eksponat pauna izrađenog od makaza proizvedenih u fabrikama u Solingenu, koji je bio izložen na svjetskoj izložbi 1904. godine u Parizu.
Eksponat se danas može vidjeti u Klingenmusemu/Muzeju oštrica u Solingenu, u kojemu je moguće vidjeti preko 45 hiljada eksponata koji dokumentuju razvoj oštrih predmeta i alata, od kamenog doba do danas. Tu se mogu vidjeti pribori za jelo, alati za rezanje i oružja, kao i slike i “insceniranje” korištenja istih, tokom istorije i u svakodnevnom životu.
(izvor:ksta) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
12.11.2016.

Pjesma Mimara Hajrudina



Bože, oprosti mi
Što luk sam podig'o
Da Tvome luku
Tvom nebu naliči
Nisi me kaznio
Što sam u Tvome djelu
Uzor našao
Nisi me kaznio
Tvoj znak sam
Svojom ćuprijom prenio
U strepnji minuli v'jekovi
Kako će ljudski koraci
Ćupriju srušiti
Kako će Nebo
Na svijet se sručiti
Kad mržnja Neretvu
U krv oboji
Između kula čujem opet
Glas Zijaijin
Mi ćemo, šahu, proći ćuprijom
Kojom sav svijet prolazi
Bože, oprosti mi
Što luk sam podig'o
Da Tvome luku
Tvom nebu naliči

(priredila:Emica)
12.11.2016.

Mostar objektivima fotokamera: Jannet Newenham, Journalist On The Run (2016.)







Jannet Newenham novinarka iz Irske, boravila je tokom 2016. godine osam dana u posjeti Bosni i Hercegovini, u okviru njenog putovanja od Corka u Irskoj, do Cape Towna u Južnoj Africi, i o tome napisala jedan veoma afirmativan tekst na njenoj web stranici: „Journalist On The Run“ (Novinar na putu). Ovdje donosimo samo nekoliko interesantnih detalja oko posjete Mostaru i Starom mostu, uz njenu napomenu, da postoji barem 45 razloga da neko posjeti Bosnu i Hercegovinu.

Bosna i Hercegovina se ne nalazi baš na vrhu spiska destinacija za posjetiti. Većina ljudi jedva da zna pokazati prstom gdje se nalazi na karti svijeta, a mnogi je znaju po njenom pojavljivanju na Eurosongu.

Bosnia Herzegovina – TEN POINTS. Ireland – NO POINTS.

Prilikom mog planiranja putovanja po svijetu, od Corka do Cape Towna posjeta Bosni i Hercegovini nije bila moj prioritet. Ali kao i mnogo drugih stvari u životu, ponekad se nađete na neočekivanim mjestima, a napuštate ih puni najvećih utisaka. Nakon što sam provela osam dana putujući po ovom sakrivenom dragulju zemlje, sa narodima sa mutnom prošlošću i teškom sadašnjošću, sa nadom u svjetliju budućnost, pozivam vas da posjetite ovu zemlju što je prije moguće, da napunite svoj stomak ćevapima, a svoje srce sa novim prijateljima.
Ja ne znam nikoga ko ima stotinu razloga da posjeti Bosnu i Hercegovinu, a sa karte koju sam postavila u prilogu, vidi se da sam uspjela vidjeti samo mali dio ove zemlje. Bez obzira na to, evo mojih 45 razloga zašto treba posjetiti Bosnu i Hercegovinu. Uz to ima još nešto. Ali, ostaviću to za komentar!

Mostar, Old town

Stari most (Old Bridge na engleskom) nalazi se pod zaštitom UNESCO jedna je od najpoznatijih atrakcija u ovoj zemlji. Ovaj lijepi most nalazi se u staroj jezgri grada Mostara a datira iz vremena od prije 427 godina, dok nije uništen 9. novembra 1993. godine. Most kakav danas vidite, obnovljen je i svečano otvorem 2004. godine, tako da i nije baš tako star. Nije teško vidjeti da je Stari most, glavna atrakcija u gradu, jer zauzima počasno mjesto u gradu, a prekrasan je za posjetiti i po danu i po noći. Istraživanje starog grada je imperativ, kao i lutanje po kaldrmisanim, uskim uličicama i po prošlosti, sa puno Bazara u kojima lokalno stanovništvo prodaje svoju robu. Treba posjetiti i neku web stranicu za posjetioce Bosne i Hercegovine!

Eat cheap in Mostar

Najbolja stvar na putovanju po Bosni i Hercegovini je jeftina hrana. Međutim i to je relativno, a zavisi od toga, ko dolazi iz koje zemlje. Ako je sasvim normalno da za jedan obrok u Irskoj platite 10 eura, ovdje se u malim restoranima na ulici to može uradirti ta svega nekoliko eura. Za taj novac se možete dobro najesti, a kad su u pitanju jeftini restorani, onda je za mene Mostar na vrhu liste u ovoj zemlji- U veoma prometnom starom gradu, u koji svaki dan dolaze autobusi puni turista iz Dubrovnika, može se uvijek pronaći po neki skriveni dragulj.

Bosnian Coffee

Kafa nije samo topli napitak u Bosni i Hercegovini, to je više od rituala sa dugogodišnjom tradicijom. Služi se na tacni od bakra uz malu posudu sa šećerom, sa tradicionalnom posudom za kafu, a kada ovdje poručite kafu, to je već jedno veliko iskustvo. Jedan moj prijatelj je imao problema, jer nije znao kako piti kafu. Za to je najbolje pitati konobara, ili zamoliti za pomoć nekog lokalnog posjetioca za susjednim stolom. Kafa je mnogo više nego uživanje u toplom napitku, to je najšešće poziv na razgovor, ali i za izgradnju jednog novog prijateljstva.



(spagos)
12.11.2016.

Moderno budističko groblje


Ne radi se ni o kakvoj umjetničkoj instalaciji. Na slici je prikazano budističko groblje po imenu Rurida. Nalazi se u sred Tokija. U ovome ogromnom gradu mjesta je svakim trenom sve manje, također i za preminule.
Jedna sasvim normalna grobnica, sa nadgrobnim kamenom košta pravo bogatstvo. U groblju sa slike nalazi se 2046 istovjetnih staklenih pretinaca, u kojima svijetli figura  Bude. Na ovom mjestu pepeo jednog čovjeka se čuva 33 godine dugo, za uporedivo malo novca. Jedno ovakvo šareno i spokojno mjesto za urnu košta 6600 eura.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
11.11.2016.

Ako poznajete nekoga...



Ako poznajete nekoga...

"If you know someone who is depressed, please resolve never to ask them why.
Depression isn't a straightforward response to a bad situation; depression just is, like the weather.
Try to understand the blackness, the lethargy, the hopelessness and loneliness they are going through. Be there for them when they come through the other side. It's hard to be a friend to someone who's depressed, but it is one of the kindest, noblest and best things you will ever do."

Stephen Fry


"Ako poznajete nekoga ko je u depresiji, molim vas ne pitajte ga nikada zašto.
Depresija nije jednostavan odgovor na tešku situaciju; depresija je, kao i vremenske prilike.
Pokušaj da shvatiš da to prate crnilo, letargija, beznađe i usamljenost. Budite tu za nekoga, kada te stvari izađu kroz njega na drugu stranu. Teško je biti prijatelj nekome ko je depresivan, ali to je jedna od najljubaznijih, najplemenitijih i najboljih stvari koje ćete ikada za nekoga učiniti. "


(spagos)
11.11.2016.

Jesenja igra boja (2)

Köln, Stadtwald

Slike kojih če brzo nestati. Lišće raznih boja u Gradskoj šumi, Stadtwald, u Kelnu, nestaće za koji dan nošeno vjetrom i kišom, a vrlo moguće i ranim snijegom, koji miriše već nekoliko dana, uz temperature od nekoliko stepeni iznad nule.

(spagos)
11.11.2016.

Jesenja igra boja

jezero Chuzenji Ko u Japanu

Iz ptičije perspektive gledano, na prvi pogled se čini da je na slici prikazana glava zmaja igračke, puštenog da leti iznad plavetnila vode. Kad se u okviru slike ugleda brod kako siječe mirno plavetnilo, stiče se utisak da se radi o slikarskoj paleti, na kojoj su umjećem slikara zaustavljeni neki momenti iz prirode.
Međutim, ništa od toga. Radi se o jesenjoj igri boja na rtu Hatcho dejima, na jezeru Chuzenji Ko u Japanu, udaljenom oko 120 kilometara sjeverno od Tokija. Ovu igru boja svake godine posjete hiljade posjetilaca. Na visini od 1269 metara Chuzenji Ko je najviše jezero u Japanu, nastalo prije više od 20 hiljada godina, nakon izbijanja vulkana Nantai. Jezero je od pamtivjeka predmet obožavanja prirode.
„Jesen je ovdje drugo proljeće, gdje svaki list postaje šareni cvijet“, napisao je nekoć Albert Camus.
Lijepa istina.
(izvor:stern)

Smail Špago
(novasloboda.ba)
10.11.2016.

Mlada reprezentacija BiH bolja od Crne Gore



















(fotosi:sportsport.ba)


Prijateljska utakmica

Mostar, 10. novembar 2016.

Prijateljski meč između „U-21“ selekcija BiH i Crne Gore odigran je danas na stadionu „Vrapčići“ u Mostaru, a pobijedili su bh. reprezentativci rezultatom 2:0.

Naš nacionalni tim je u uvodnim minutama utakmice imao više loptu u svojim nogama, ali prilika nije bilo sve do 20. minute kada su izabranici Darka Nestorovića i došli do prednosti. Korner je izveo Amer Gojak, a u gužvi u šesnaestercu Crne Gore se najbolje snašao defanzivac Siniša Saničanin koji sa pet metara pogađa za 1:0.
Šest minuta poslije prednost je udvostručena. Redžić je započeo akciju po desnoj strani, dodao loptu debitantu Galiću koji ubacuje na drugu stativu gdje Marinu Popoviću nije bilo teško da posigne pogodak.
U finišu prvog poluvremena dobru priliku je imao i Memija, ali nije najbolje zahvatio loptu nakon dodavanja Grahovca i golman Novović je zaustavio njegov pokušaj.
Tvrda i čvrsta igra, bez mnogo prilika viđena je u drugom periodu igre. Obje ekipe su imale po dva pokušaja da ugroze protivnički gol, ali se rezultat iz prvog poluvremena nije mijenjao.

Bosna i Hercegovina - Crna Gora 2:0 (2:0)

Bosna i Hercegovina: Nemanja Trkulja, Marin Galić, Siniša Saničanin, Aleksandar Jovičić, Kerim Memija, Marin Popović, Anel Husić, Amer Gojak, Ajdin Redžić, Vladimir Grahovac, Mićo Kuzmanović.

Igrali su još: Advan Kadušić, Dejan Maksimović, Luka Menalo, Marko Mihojević, Rijad Kobiljar. Selektor: Darko Nestorović.

Crna Gora: Marko Novović, Dragan Grivić, Andrija Vukčević, Momčilo Rašo, Momir Đuričković, Boris Cmiljanić, Oliver Šarkić, Marko Vuković, Dejan Kotorac, Armin Pjetrović, Driton Camaj.

Igrali su još: Milisav Vuksanović, Filip Kukuličić, Luka Uskoković, Đorđije Vukčević, Zoran Petrović, Milija Golubović, Mihailo Perović, Stefan Vukčević, Stefan Bajić, Marko Vučić, Anđelo Rudović.
Selektor: Mojaš Radonjić.

A. Pašić
(sportsport.ba)

10.11.2016.

Poruka Muhameda Mujića iz 1964. godine svim mladim fudbalerima


Zahvaljujući filmu Priče iz Mostara u prilici smo vidjeti poruku Muhameda Mujića, proslavljenog Veležovog internacionalnca, koju je odaslao svim mladim fudbalerima. Film je snimljen 1964. godine

Muhamed Mujić bio je jedan od najboljih fudbaler Veleža, i jedan od najboljih trenera u historiji našeg kluba,

Muhamed Mujić (25 April 1933. – 20 February 2016.), bivši jugoslavenski (bosanskohercegovački) fudbaler, Smatra se jednim od najpopularnijih i najboljih hercegovačkih fudbalera. Bio je višestruki reprezentativac i učesnik na olimpijskom turniru 1956. u Melburnu odakle je u Mostar sa Krunom Radiljevićem donio srebrnu medalja. Na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je četvrto mjesto.
Karijeru je pošeo marta 1948. u omladinskoj ekipi mostarskog Veleža, a za prvi tim je debitovao 1950. – kao 17-godišnjak. Od 1952, kad je Velež postao prvoligaš, Mujić je odigrao je 212 prvenstvenih utakmica. U sezoni 1955/56. bio je najbolji prvoligaški strijelac, sa 21. golom. Dijelio je mjesto prvog strijelca sa Veselinovićem i Ognjanovom.
Tokom svoje blistave karijere, Mujiće je odigrao brojne utakmice za nezaborav. Ipak, za fudbalske sladokusce ostaće u vječitom sjećanju njegovih pet golova u pobjedi Veleža nad Dinamom  na stadionu pod Bijelim brijegom u sezoni 1955./56 sa visokih 6:1.
Jedno vrijeme je s uspjehom igrao je u francuskoj prvoligaškoj ekipi Les Girondins de Bordeaux iz Bordoa (1962-1963), zatim je bio član zagrebačkog Dinama (1964-1965), a poslije toga ponovo je otišao u inostranstvo i nosio dres belgijske ekipe K. Beringen FC (1966). Zatim se vratio u Mostar i karijeru završio u Veležu 1968, gdje je kasnije bio trener i tehnički rukovodilac.
Uz sedam utakmica i 12 golova za mladu reprezentaciju (1953-1956) i pet utakmica i dva pogotka za ,,B” selekciju (1955-1957), odigrao je 32 utakmice i postigao 17 golova za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 29. aprila 1956. protiv Madarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, kada je teže povrijedio jednog sovjetskog fudbalera. Iako mnogi smatraju da je dobio kaznu, istina je da nakon toga Mujić odlučio da ne igra više, jer ga je to strašno pogodilo.
(izvor:FK Velež)

linkovi;

Za video Muhamed Mujić 1964. Poruka mladim fudbalerima:


Za one koji žele pogledati čitav film Priče iz Mostara, evo linka:



Smail Špago
10.11.2016.

FC Lennestadt schlägt sich großartig


FC LENNESTADT - PADERBORN 0:2

Westfalenpokal-Achtelfinale

FC Lennestadt: Schulte, Christian Schmidt (83. Bivolaku), Hochstein, Goldmann, Daniel Schmidt, Spago, Samed Baser, Moritz Thöne, Krause (71. Lukas Völmicke), Holterhoff (79. André Friedrichs), Philipp Thöne.

SC Paderborn: Brinkmann, Ruck, Strohdiek, Dobros (59. Michel), Medjedovic, Schonlau, Dedic (77. Mannek), Itter, Krauße, Piossek (70. Bickel), Zolinski.

Tore: 0:1 Dedic (62.), 0:2 Michel (70.). - Schiedsrichter: Jonas Seeland (Düsseldorf).- Zuschauer: 1450 Zahlende.

Lennestadt.  Hut ab, FC Lennestadt! Äußerst ehrenvoll mit 0:2 (0:0) verabschiedete sich der heimische Fußball-Westfalenligist am Mittwoch Abend im Achtelfinale aus dem Krombacher Westfalenpokal.

Ehrenvoll, weil der Gegner kein Geringerer war als der Drittligist SC Paderborn 07, der vor nicht einmal zwei Jahren noch der Bundesliga angehört hat. Vor der Pause war, bis auf eine erwartete optische Überlegenheit der Gäste, kaum ein Klassenunterschied zu erkennen. Sogar bis zur 62. Minute hielt der FC Lennestadt das 0:0, ehe Zlatko Dedic und der Ex-Siegener Sven Michel (70.) trafen.

Es war ein Fußballfest, wie es der Kreis Olpe nicht alle Tage erlebt. Offiziell 1450 Fans verkündete Stadionsprecher Torben Jäkel. Sie alle pfiffen auf die Temperaturen um den Gefrierpunkt und auf den einsetzenden Nieselregen ebenso.

Und sie alle waren mit heißem Herzen dabei. Jeder gewonnene Zweikampf der FCL-Jungs wurde bejubelt, und jede Aktion von Torwart Kevin Schulte, der sich aber vor der Halbzeit überraschend selten auszeichnen musste - jeweils gegen Marcus Piossek. Erst im Eins zu Eins, dann bei einem scharfen Schrägschuss. Richtig in Wallung geriet die Kulisse, als FCL-Kapitän Moritz Thöne von Nico Dobros von den Beinen geholt wurde und länger behandelt werden musste. Zum Glück konnte Thöne weitermachen. Gelb für Dobros.

Zur Halbzeitpause gab es donnernden Applaus für die Mannschaft von Jürgen Winkel. „Wir hatten bessere Chancen als Paderborn,“ fand Jürgen Hasenau, 2. Geschäftsführer des FCL. Damit meinte er die beiden Möglichkeiten von Christian Schmidt. Sein Kopfball knapp neben das Tor in der 10. Minute und seinen Schuss in der 44. Minute, den SCP-Torwart Till Brinkmann erst im Nachfassen hielt. Die Vorarbeit hatte Philipp Thöne gegeben. Eine Minute später scheiterte Moritz Thöne noch mit einem Heber.

Nach der Pause wurden die Gäste erwartungsgemäß stärker. Zweimal konnte Kevin Schulte hervorragend gegen Marcus Piossek (51.) und Zlatko Dedic (52.) klären.

Ärgerlich für den FCL: Kurz vor dem 0:1 hatte Moritz Thöne noch einmal Pech mit einem Lupfer. „Wenn der liebe Gott uns bei den beiden Lupfern etwas mehr geholfen hätte, wäre das Spiel vielleicht anders gelaufen“, meinte FCL-Trainer Jürgen Winkel.

Aber letztlich war Winkel mit der Leistung seiner Mannschaft sehr zufrieden: „Nachdem in den letzten Wochen viel Sand im Getriebe war, haben wir gegen Paderborn eine sehr gute kämpferische Leistung gezeigt. Jetzt müssen wir den Blick nach vorne richten und auch gegen Wickede so eine gute Leistung zeigen, um da drei Punkte zu holen.“ Auch Paderborns Trainer René Müller lobte den Auftritt der Gastgeber: „Das war die erwartet schwere Aufgabe. Respekt vor Eurer Leistung. Vielleicht bringt Euch das Glück für die Liga. Ich wünsche Euch alles Gute. Alle war sehr sympathisch hier.“

In der Tat: Es war wieder eine tolle Atmosphäre. In Dreierreihen standen die Fans um den gesamten Platz herum. Die Kulisse war ein verdienter Lohn für den FC Lennestadt, der wieder einmal eine organisatorische Meisterleistung hinlegte. 47 Ordner waren im Einsatz, insgesamt waren 100 Helfer daran beteiligt, dass der Abend ohne jede Panne verlief. 30 Polizisten waren präsent für alle Fälle. Alles blieb friedlich. Was die Verpflegung anging, war an diesem Abend alles „mal drei“: Drei Grills, drei Kaffeestände, drei Glühweinstände.

Bereits seit 15.30 Uhr hatten die FCL-Helfer am Mittwoch im Henselstadion an diesem Großereignis gewerkelt; es war der Schlussakt einer tagelangen Vorbereitung. Es hat sich gelohnt!

Lothar Linke und Michael Meckel

(www.derwesten.de)

10.11.2016.

Prijateljski meč U21 selekcija BiH i Crne Gore danas u Mostaru


Mlada reprezentacija Bosne i Hercegovine odigraće na stadionu „Vrapčići“ u Mostaru 10.11.2016. u 13 sati prijateljsku utakmicu sa odgovarajućom selekcijom Crne Gore, prenosi Fudbalski savez BiH.

Selektor Darko Nestorović za ovu reprezentativnu akciju računa na sljedećih 20 igrača:
Kenan Pirić (Sloboda), Nikola Vasilj (Zrinjski), Kerim Memija (Željezničar), Eldar Čivić (Slovacko, Češka Republika), Advan Kadušić (Sarajevo), Siniša Saničanin (Mladost Lučani, Srbija), Aleksandar Jovičić (Slaven Belupo, Hrvatska), Marko Mihojević (Sarajevo), Miloš Šatara (Mladost Lučani, Srbija), Ajdin Redžić (Krupa), Stjepan Lončar (Široki Brijeg), Damir Sadiković (Krško, Slovenija), Amer Gojak (Dinamo Zagreb, Hrvatska), Vladimir Grahovac (Sloboda), Demir Peco (Radnik), Marin Popović (Čelik), Dejan Maksimović (Mladost Doboj Kakanj), Mićo Kuzmanović (Mladost Doboj Kakanj), Luka Menalo (Široki Brijeg), Anel Husić (Mladost Doboj Kakanj).


(Reprezentacija.ba)
10.11.2016.

Muška moda i fudbalski Dresscod







Van iz modnog ofsajda. Fudbaleri FC Bayern iz MÜnchena pokazuju se kao stilski uzori u najljepšem svijetlu. Pri tome je Thomas Müller pokazao da i u dizajniranoj odjeći jednako dobro barata loptom., ali da i ostali njegovi suigrači, kao što su Thiago Alcantara, Manuel Neuer, Javier Martinez i Arturo Vidal pokazuju dobru figuru u stilizovanoj odjeći. Dok, po mnogima svjetski golman broj 1 na terenu najčešće nosi dresovu u neon boji, veoma rado ga je zamjenio za tamno plavo odijelo. Sunčane naočale se mogu nositi i kad  je nebo puno oblaka. U najmanju ruku tako je to shvatio Thomas Müller. Atruro Vidal bi radije obukao nešto ljetno, jer bi se njegovi tatui tako bolje pokazali. Ali, čak i u odijelu, na njegovom vratu su vidljivi njegovi inicijali. Prilikom ovog foto termina Manuel Neuer je otkrio tajnu da i on ima jedan tatoo. Ali gdje? To nije htjeo otkriti.
U današnje vrijeme mnogi profi fudbaleri trčkaraju okolo obučeni kao reperi.
Srećom, mnogi klubovi imaju u svom pravilniku predviđen „Dress Cod“
(izvor:stern) 
(novasloboda.ba)
10.11.2016.

Na drugom mjestu je malo drugačije





Rođenje malog Crnog nosoroga ((lat. Diceros bicornis) je prava senzacija, jer je od ove vrste u čitavom svijetu u životu se nalazi još svega 950 primjeraka.
Beba nosoroga, rođena u  jednom zoološkom vrtu u državi Iova, u SAD, ženskog je pola, još nema imena, a teška je svega 36 kilograma. Veličine je jednog osrednjeg psa. Pošto rogovi ovog nosoroga imaju veliku vrijednost na crnom tržištu, oni koji su bili slobodni u divljini, vremenom su krivolovom potpuno  istrijebljeni. Srećom, to se ovoj novorođenoj bebi neće dogoditi. Ona prije svega, nakon rođenja još nema rogove, koji počinju rasti odmah nakon rođenja i ne prestaju, sve dok je nosorog živ. Rogovi rastu približno dva centimetra godišnje. Nosorozi ove vrste mogu doživjeti starost od oko 40 godina.
(izvor:sdz)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
09.11.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Pierre Petit

Pierre Petit, Stari most 1896.

Pierre Petit, francuski fotograf boravio je u Mostaru 1896. godine i napravio snimak kojemu je dao ime “Le vieux pont de Mostar”, Stari most u Mostaru. Autor je bio svjetski poznati fotograf, uvaženog imena i renomea tadašnje Evrope. Bio je majstor fotografije iz 1867. godine, a bio je službeni fotograf Svjetske izložbe „Exposition universelle d’Art et d’industrie“, održane 1867. godine u Parizu.
Pravim imenom Pierre Lanith Petit, ili također Pierre Lamy Petit, rođen je 1832. godine u Aupsu u Francuskoj, a umro je 1909. godine u Parizu. Fotografsko umijeće je izučio u pariškom ateljeu Eugena Disderija, a 1858. godine otvorio je, zajedno s Antione Rene Trinquartom, atelje u Parizu. Uskoro otvara filijale u Baden-Badenu i Marseilleu. U tom periodu boravio je više puta u New Yorku i dokumentirao faze gradnje Kipa slobode, koji je bio poklon Francuske u čast stote godišnjice nezavisnosti SAD, 1886. godine.
Pierre Petit je 1898. godine bio je pionir u izradi podvodnih fotografija. Od 1875. godine bio je član Udruženja francuskih fotografa. Godinu dana prije smrti posao je predao svom sinu. Njegova djela danas su izložena u muzeju Nicephore Niece, u muzeju d’Orsay, kao i u Nacionalnoj galeriji portreta Francuske.
Pierre Petit je posjetio naš grad nakon svih gore nabrojanih svjetskih događaja, a povod je mogla biti i svjetska izložba, koje je u Parizu održana 1900. Na toj izložbi po prvi put je učestvovala i Bosna i Hercegovina i imala svoj vlastiti paviljon, a posebno mjesto je zauzela Viša djevojačka škola u Mostaru. O tome svjedoče dokumenti s izložbe, gdje je u glavnom izvještaju Međunarodnog žirija, u dijelu obrazovanje i obuka, bilo dosta govora o Višoj djevojačkoj školi u Mostaru, uz veoma interesantne i rijetke fotografije djevojaka iz te mostarske škole tog vremena.
Da se na trenutak vratimo fotografiji Staog mosta, nastaloj 1896. godine. Ta fotografija spada među najstarije sačuvane fotografije Starog mosta, a između ostalog, jedna od najljepših i najatraktivnijih fotografija mosta iz kasnih godina devetnaestog stoljeća.
Ovu fotografiju, kao i mnogobrojne druge iz ovoga perioda, mogu se vidjeti u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago
(novasloboda.ba)
09.11.2016.

Big Wave surfer


gradiću Nazare u Portugalu sakupljaju se surferi iz čitavog svijeta u lovu na perfekne valove.
 Najveći i najjači valovi koji udaraju u obale Evrope su valovi u blizini mjesta Nazar, jednog malog gradića na zapadnoj obali Portugala. “Big Waves” su od ovog mjesta napravili svjetsku atrakciju.  Svake godine u kasnu jesen, Nazare postaje svjetski centar surfera na velikim valovima. Oni se ovdje sakupljaju kako bi uovili “zajahali” valove, ponekad visoke i do 30 metara.
Pa ugodnu zabavu.
(izvor:express)

Smail Špago
(novasloboda.ba)
09.11.2016.

9.11.1993. - 9.11.2016.


U Mostaru je u srijedu obilježena godišnjica rušenja Staroga mosta, koji je pao u Neretvu 9. novembra 1993. godine.
Tačno u 10 sati i 16 minuta, u vrijeme kada je Stari most srušen prije 23 godine, u Neretvu je bačeno cvijeće te je izveden skok s 20 metara visokog luka.
S obzirom da gradske vlasti službeno ne obilježavaju godišnjicu rušenja Starog mosta, kao i prethodnih godina organizaciju je na sebe preuzeo Klub skakača u vodu Mostari.
Prisjećajući se ratne 1993. godine Benaid Kalajdžić iz Kluba skakača kazao je kako je za njega to bio jedan od najtužnijih dana u životu.
– Bio sam 200 metara udaljen i gledao kako se most ruši. Imao sam osjećaj kao da se dio mene otkinuo. Taj dan nikada se ne smije zaboraviti i mi stariji moramo o tome pričati ovoj ovdje djeci – dodao je Kalajdžić.
Stari most djelo je turskog neimara Hajrudina, a sagrađen je u razdoblju između 1557. – 1566. godine.
Obnova Starog mosta počela je 2000. godine, a 2004. rekonstruirani most je otvoren. Sljedeće godine Stari most uvršten je na UNESC-ov popis zaštićenih spomenika kulture.
(Fena)
08.11.2016.

Priče iz Mostara, fim iz 1964.


Link za film:


Prelijepa zavičajna priča u kojoj se mogu vidjeti kadrovi iz starog Blagaja, priča sa tada još živim suprugom prelijepe i od Šantića opjevane Emine, zatim storija iz Vojne vazduhoplovne gimnazije "Maršal Tito" u Rodoču, sa čuvenim "šuškavcima". Među njima, kao gimnazijalac ovdje govri i Blagoje Grahovac, sada general i pilot u penziji. Zatim slijedi i razgovor sa fudbalskom legendom Muhamedom Mujićem, na stadionu pod Bijelim brijegom, te na kraju, predstavljeni su i učenici I B razreda tada VI osnovne škole, među kojima i; Miro Bugarin, Dragica Antelj, Nebojša Kraljević, Senada Kevelj, Goran Vujadinović, Nermina Handžić, Azra Dalipagić... Dragocjena filmska uspomena, zbilja, u kojoj je u ulozi voditelja i glumac Petar Banićević...(podaci: Minja Bojanić)

Blagaj. Emina, Aleksa Šantić. Vojna Gimnazija, Vemić Veselin Odžaci, Dušić Jožen Brežice, Vidaković Ivica Strošinci, Grahovac Blagoje Nevesinje, Milenković Branislav Beograd Slavija. FK Velež Muhamed Mujić. 6. Osnovna Škola Mostar.

Stranica na youtube:


08.11.2016.

Vrijeme prošlo, vrijeme sadašnje...


(spagos)
08.11.2016.

Show apsurdnih rekorda


Skakanje biciklom, slaganje knjiga, gaženje balona, razbijanje kokosovih oraha, sve su to zabave kojima je Institut za rekorde u Njemačkoj, uoči proteklog Sajma knjiga u Frankfurtu, predstavio apsurdne svjetske rekorde. Na toj zabavi Max Schrom (29) je svojim biciklom za jednu minutu preskočio 37 osoba koje su ležale na podu. Tekwando sportistkinja Jaclyn Hageman je štiklama njenih cipela probila 37 balona, također za minutu. Sa ovim show programom Institut za rekorde Njemačke je želio promovisati svoju knjigu „Svjetski rekordi, made in Germany“.
Prije dvije godine formirani institut prezentirao je rekorde u različitim apsurnim disciplinama, postignutim na njemačkom govornom području.
(izvor:ksta)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
07.11.2016.

Hercegovački...


Baba gledala kako dica bagerima mrve kamen živac i u brašno ga pretvaraju, te ih priupitala:

-Šta to radite, dico, živa vam sveca?
-Sadićemo cmilje, baba!
--Šta ga imate sadit, eno van ga po brdu, ta ko da sam ga jednom nabrala!
-Jok to cmilje, baba, nego industrijsko cmilje, sve će se ovo pod cmilje dat, pa ćemo onda ižnjeg iscidit mirišljavo ulje, to se dobro plaća!

Ustuknuila baba, ode s didom niz put, svjesna da su se vremana promijenila, i dica s njima. A svejedno, još se jednom okrenuća prema poslom zabavljenima djeci i unucima:

-A, gonja li za to milicija, dico?
-Ma, jok, baba, ovo je – legalno, nema šverca...
-E, onda vam, dico, tute nema para!

Ne bih se s babom zajebavo, nipošto; ona je samo podvukla naraštajno iskustvo kako u ovoj zemlji nije suđeno od svoga rada pošteno živjeti!


(Oslobođenje, iz Hodoljublja Dragana Marijanovića)
07.11.2016.

Osveta Pokemona


Neprestano nam se u medijima serviraju novi dokazi zbog kojih dolazimo u sumnju o duševnom zdravlju ljudi. Kao u vrijeme početka Pokemon Go histerije, naprimjer. Na najprometnijim dijelovima svjetskih gradova počela se sakupljati masa ljudi, opsjednutih njihovim smartfonima, zureći u displeje, kako bi ulovili koje virtuelno čudovište.
Ko do sada nije bio ubjeđen u kojekakve tehničke besmislice, to će sigurno postati nakon pogleda u ove lovce na zombije.
Ovih dana su se i naučnici izjasnili protiv ove manije, u stručnom časopisu Oxford Medical Case Report. Tu su navedena dva stručna izvještaja o bolnom završetku lova na Pokemone.
U jednom slučaju je 19. godišnji vozač je u vrijeme vožnje brzinom od 65 km/h, na puta ušao u trag jednom Pokemonu. Kod pokušaja da ga ulovi, izgubio je kontrolu nad vozilom, koje se prevrnulo, a tri saputnika su ispala iz auta.
U drugom slučaju jedna 58. godišnja žena je udarila o graničnik kraj puta, jer joj je tokom vožnje jedan Pokemon istrčao pred auto kliznuo se ispod auta.
Tehnika zna ponekad biti i opasna, kao u gore navedenim slučajevima, u kojima je bilo i povrijeđenih.
Dežurni kritičari su jedva dočekali da kažu: “Eto vidite, ta igra i nije tako dobra po zdravlje, kako se u samom početku mnogo puta tvrdilo. Dugotrajno zurenje u mobitele nije nimalo dobro po zdravlje”!
(izvor:sdz)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
07.11.2016.

U čast jubileja: Mural na zgradi Narodnog pozorišta Mostar


Narodno pozorište u Mostaru službeno je počelu svoju djelatnost 28. novembra 1949. godine. U septembru 1949. godine započeta je gradnja nove zgrade, a zgrada Narodnog pozorišta Mostar svečano je otvorena 17. novembra 1951. godine. Bila je to prva novosagrađena pozorišna zgrada u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata. Otvorena je premijerom predstave „Hasanaginica” – dramska slika od Alekse Šantića u režiji Svete Milutinovića.
Od 7. augusta 1974. do 17. februara 1977. trajala je kompletna adaptacija ove pozorišne zgrade. Sljedeće godine će biti 40 godina kako u obnovu zgrade nisu ulagana značajnija finansijska sredstva. S obzirom da se ovog mjeseca navršava tačno 65 godina kako je ova kuća otvorena, u čast jubileja uljepšali smo je muralom.
Autor grafita na zgradi Narodnog pozorišta Mostar, u povodu 65 godina od otvorenja zgrade, je mostarski umjetnik Maid Mide Redžić. Na grafitu je crvena mašna, kao simbol svečanosti, i natpis „65 godina kuća iluzije”.
Iako mlad umjetnik, 25.godišnji Redžić se street art umjetnošću bavi već dugi niz godina. Još od osnovne škole njegova preokupacija je umjetnost, s naglaskom na street art. Jedan je od pionira Street Arts Festivala u Mostaru, uključen u njegov rad od samih početaka. Od tada je realizirao mnogobrojne grafite na javnim površinama Mostara i šire. Učesnik je mnogih street art festivala u Bosni i Hercegovini i regiji (Srbija, Hrvatska itd.).
„Želio sam svojim radom uljepšati i zgradu Narodnog pozorišta Mostar kao javnu ustanovu kulture, ali i sam grad. Obradovao sam se pozivu iz Narodnog pozorišta da muralom osvježimo izgled ove zgrade, koja vapi za obnovom. Do jučer sam dolazio u pozorište na predstave, a sad sam bio sudionik u stvaranju nečeg lijepog, kakve imam i uspomene iz Narodnog pozorišta Mostar. Nadam se da će i druge ustanove slijediti ovaj primjer i doprinositi ljepšem izgledu grada, ali i povezivanju različitih vidova umjetnosti, kao i ustanova kulture i umjetnika Mostara. Mislim da Mostar ima veliki kapacitet, koji nije iskorišten. Ovo je dobar primjer kako udruživanjem kreativnih snaga možemo stvoriti nešto lijepo i pozitivno, dokaz da Mostar itekako može biti grad kulture, što je uvijek i bio”, kaže Redžić.
Mural na zgradi Narodnog pozorišta Mostar, čiji je Redžić autor, nastao je u saradnji sa Street Arts Festivalom Mostar.
Pored uljepšavanja zgrade, u Narodnom pozorištu Mostar slijedi bogat program, od čega se izdvaja gostovanje Zijaha Sokolovića s „Majstorskom glumačkom radionicom” u petak, 11.11. u 19 sati u „Studiju 64”, zatim u petak, 18.11. u 20 sati slijedi svečanost proslave jubileja na Velikoj sceni, gostovanje Miodraga Mikija Trifunova 28.11. u 20 sati u „Studiju 64”, a radi se i na novoj predstavi „Odumiranje međeda” Branka Ćopića u režiji Emira Kapetanovića iz Sarajeva. Premijera se očekuje sljedećeg mjeseca.
Ulaznice za programe u Narodnom pozorištu Mostar možete kupiti na blagajni Pozorišta svakim radnim danom od 9 – 14 sati ili rezervisati na telefon 036/550-128. Rezervacija ulaznica se može izvršiti i putem e- maila: xafsing@npm.ba, te putem poruke u inbox na facebook stranici Narodnog pozorišta Mostar.
(novasloboda.ba)
06.11.2016.

Tako ide prava ljubav


Napisana rukom!
Prava ljubav treba papir,
a ne emoji smajlije.
Najbolje u tome:
Ovakvi osjećaju
zadržavaju se vječno
(kao pisma u kutiji, u ormaru)




(spagos)
06.11.2016.

Japanska jabuka - kaki


Japanska jabuka, ili kaki, kako se još zove, u prevodu znači "hrana bogova".

Svjež plod ili sok kakija dobar je za liječenje zatvora i upale crijeva, hemoroida, bolesti želudca, a pomaže i kod visokog tlaka.