spagosmail

Dobrodošli na moj blog


25.04.2018.

Sitan znamen: Pozorište i dobrovoljni rad


Početkom 1949. godine, donesena je odluka o gradnji zgrade Pozorišta i to na temeljima zgrade Srpsko-pravoslavne crkvene opštine, koji su na tom prostoru stajali sve od 1938. godine.
Generalni projekat interijera izradio je profesor arhitekture Moma Belobrk iz Beograda. Iako postojeći temelji nisu bili predviđeni za ovakvu zgradu, već u septembru iste godine pristupilo se gradnji. U prvim danima, na gradilištu se pojavilo 7 radnika i to dva visokokvalifikovana i pet polukvalifikovanih.
Međutim, u nastavku gradnje, vidjela se drukčija slika – narod je došao i svojim radom uveliko pomogao realizaciji projekta. Osim u radu doprinos građana se sastojao i od brojnih darovanih predmeta – namještaja, slika, nakita i raznih rekvizita, a u spisak darovatelja je upisano 2.500 imena.
Naravno da 17. novembra 1951. godine, prilikom svečanog otvorenja Pozorišta, nije sve bilo završeno, ali osnovna funkcija objekta je zadovoljila. Ni danas plato ispred Pozorišta nije dovršen u skladu s postojećim projektom.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.04.2018.

Terase rižinih polja u Yuan Yangu










Terase rižinih polja Yuan Yang je poljoprivredno područje na jugu južne kineske pokrajine Yunnan, u autonomnoj prefekturi Honhge Hani i okruzima Yuanyang, Honghe, Jinpin i Lvchun. Ono pokriva površinu od oko 404.694 ha, od čega 16.603 ha čini zaštićenu jezgru kulturnog krajolika rižinih terasa Honhge Hanija, koje su upisane na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine u Aziji i Okeaniji 2013. godine kao „otporni kultivisani sistem koji predstavlja izvanredan sklad, i vizuelni i ekološki, ljudi i njihove okoline koji se zasniva na izvanredno dugotrajnom društvenom i vjerskom uređenju”, kako piše na službenim stranicama UNESCO-a.
Rižine terase Honhge Hanija su spektakularne kaskade niz padine visokog Ailao gorja do obala rijeke Hong. Naime, posljednjih oko 1300 godina, narod Hani je ovdje razvio komplikovan sistem kanala, kako bi vodom snabdio šumovita planinska brda pretvorene u poljoprivredne terase. Tu su stvorili zajednički sistem uzgoja stoke, goveda, pataka, riba i jegulja, uz proizvodnju crvene riže, koja je glavna namirnica ovog područja.
Starosjedioci Hani naroda došli su u ovo područje prije 2.500 godina. Uprkos brojnim poteškoćama sa teško obradivim terenom, oni su uspješno osmislili teren terasa, na kojima su uzgajali rižu. Takva tehnologija razvijanja plodne zemlje na nemilosrdnim planinskim obroncima kroz Kinu u Jugoistočnu Aziju širila se tek od 14 vijeka, čime se poduhvat Kani naroda čini još značajnijom. Zahvaljujući njihovoj kreativnosti, danas je ovo područje umjetničke ljepote,  poznato kao „zemljana skulptura“, te je stoga i priznato kao dio svjetske kulturne i prirodne baštine.
Na nadmorskim visinama od oko 1.000 do 2.000 m, te zbog hladnih zima (iako bez zamrzavanja polja), ova polja imaju samo jednu žetvu godišnje. Nakon žetve od sredine septembra do sredine novembra, zavisno o visini polja, terase su ispunjene vodom sve do aprila kada ponovno započinje sadnja.
Njihovi stanovnici stanuju u „gljivastim” tradicionalnim nastambama od šiblja, koje čine 82 sela smještena između šumovitih planinskih vrhova i terase. Oni obožavaju sunce, mjesec, planine, rijeke, šume i druge prirodne fenomene poput vatre.
(wiki, geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.04.2018.

Zarudile prve ovogodišnje trešnje



Prvi nije prvi dok se ne potvrdi da je prvi.
Tako je i sa trešnjama.
Slike prvih ranih trešanja, našle su se na društrvenim mrežama, uslikane jučer 23. aprila 2018.
Uslikao i na facebooku objavio Šućrija Čusto.

(spagos)
24.04.2018.

Ručna proizvodnja sapuna od maslina


Samo bez pogrešnog koraka, molim!
Dvojica radnika slažu tek napravljene sapune od maslina u okrugle tornjeve. Svježe napravljeni sapuni se ostavljaju da se tako suše, prije nego što odu u trgovinu. Proces sušenja traje oko dvije sedmice. Najveći dio proizvodnje ovakvih sapuna obavlja se u mjestu Nizip na jugu Turske. Osim miješanja sastavnih sirovina, koja se vrši mašinski, sve drugo se obavlja ručno.
Gledajući sliku, ostaje nejasno kako se ova dvojica radnika na kraju izvuku iz ovog okruglog tornja od sapuna. Vjerovatno nekako odozgo.
Međutim, gore se ne vide nikakva vrata?
(stern)
(NovaSloboda.ba)
23.04.2018.

Kopriva čisti organizam



Naučna istraživanja su pokazala da je kopriva djelotvorna i kod proljetnih alergija

Koprivu (Urtica dionica) neki stručnjaci nazivaju i najvrednijom biljkom na svijetu, jer je njen izuzetan sastav lijek za mnoge bolesti.
Iako žare i peckaju kožu, tamnozeleni listovi koprive kuhanjem postaju meki i izuzetno ljekoviti, a slična svojstva imaju i korijen i sjeme.
Kopriva se koristi kao lijek za čišćenje krvi i protiv malokrvnosti, protiv opadanja kose, reumatizma i oboljenja zglobova, groznice, čira na želucu, nesanice, nervoze...



Odličan diuretik

Stimuliše rad jetre i pankreasa, odličan je diuretik, podiže odbrambenu moć imunosistema, vraća snagu i energiju, sprečava upale, podstiče izbacivanje štetnih materija iz organizma. A zbog
zavidnog sadržaja hlorofila, pomaže obnavljanju oštećenih ćelija i utiče na duže zadržavanje kiseonika u mozgu.
Zbog vitaminske i prehrambene vrijednosti kopriva se smatra izuzetno zdravom i korisnom. Sadrži mnogo bjelančevina, ugljenih hidrata, masti. Od minerala ima kalcijum, fosfor, željezo, magnezijum, vitamine C, A, B2, B5, K, karoten, pantonensku kiselinu, lecitin, tanin. Ona je bogatiji izvor vitamina C i A od većine kultivisanih biljaka, ali iako je pravi mali polivitaminski rezervoar, na našoj trpezi nije dovoljno zastupljena.
Mladi listovi koprive po ukusu podsjećaju na špinat. Ali kopriva sadrži pet puta više kalcijuma i šest puta više vitamina C od špinata.
Sjeme ima aromu koštunjavog voća, koja postaje intenzivnija kada se sjemenke isprže. Cvjetovi su također jestivi i veoma su aromatični.
Čaj od koprive se sprema tako što se puna supena kašika, dobro oprane i sitno isjeckane koprive prelije ključalom vodom i ostavi da odstoji minut do minut i po. Pije se mlak u malim gutljajima. Za
samo nekoliko dana svako ko pije ovaj čaj osjećaće se bolje i snažnije, jer ovaj napitak veoma prija žuči, bubrezima i jetri.



Štiti od anemije

Naučna istraživanja su pokazala da je kopriva djelotvorna i kod alergija u vezi sa dolaskom proljeća. Ali prije nego što počnu da koriste sirup, ekstrakt ili čaj, osobe sa alergijskim problemima treba da konsultuju ljekara ili homeopatu.


Zbog velike količine kalijuma, kopriva djeluje diuretski, pa se koristi kod liječenja upala mokraćnih puteva i sprečavanja nastanka kamena u bubregu. Željezo u čaju od koprive doprinosi stvaranju crvenih krvnih zrnaca, što olakšava organizmu snabdijevanje kiseonikom i štiti od anemije.
Kao čistač krvi, čaj je koristan i za uklanjanje akni i bubuljica. Preporučuje se i kod infekcija u ustima, afti ili upala desni. Podstiče i obnovu ćelija, pa se preporučuje kod istrošene hrskavice. Kao lijek za probleme želuca i jetre, čaj treba da se priprema od cijele biljke.
(oslobodjenje)
23.04.2018.

Bjekstvo od vatrene stihije


Kengur sa svojim mladunčetom bježi ispred vatre u priobalnom mjestu Tathra na jugoistoku Australije.
Dim koji se širi vazduhom dokaz je o požaru, koji je u mjestu izbio krajem marta. Jaki vjetrovi su pokrenuli leteći pepeo kroz čitavo mjesto, zahvaćeno velikim temparaturama i sušom.
U plamenu je potpuno uništeno 70 kuća, dok su neki kvartovi, ipak, ostali pošteđeni vatrene stihije.
Među tim dijelovima našao se i dio ulice, sa imenom koji potpuno odgovara onome što se vidi na slici: „Wildlife Drive“ (Put divljači).
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
22.04.2018.

Tamo gdje živimo: Živjeti kao u bajci



Na ove dvije slike iz naselja Holweide u Kelnu, kao da se u poslijednjih 100 godina ništa nije promjenilo.
Poznati graditelj ovog grada Wilhelm Riphahn, projektovao je daleke 1920. godine ovo naselje pod motom: Živjeti kao u bajci. Tada je nastalo naselje od 180 kuća, po uzoru na naselja u Engleskoj, kuća naprijed, bašta pozadi.
Čak su i imena ulica uzimana iz bajki: Pepeljugin put, Put Crvenkapice, Andersenova ulica i slično.
Istorijski snimak kuće na uglu Crvenkapinog puta i ulice Sedam gavranova potiče iz 1925. godine.
Preostalih 135 kuća iz toga vremena, danas su spomenici kulture, pod zaštirtom države.
(izvor:ksta)

(spagos)
22.04.2018.

Negdje daleko: Selo u Walesu, magnet za turiste?











Selo ima svega 3.000 stanovnika, prilično je udaljeno od svih komunikacija, a u mjestu veoma često pada kiša. Uprkos tome, selo je magnet za turiste iz čitavog svijeta. Zašto?

Ime sela je Llanfairpwllgwyngyllgogerychwyrndrobwllllantysiliogogogoch.

Ljudi dolaze iz čitavog svijeta da vide selo sa neizgovorljivim imenom. Ovdje se susreću Kinezi, Japanci, Francuzi, Holanđani, Rusi. U blizini, u Irskom moru, ponekad se usidri poneki kruzer iz Amerike, a znatiželjni dođu na kafu. Ima dosta i Australijanaca, koji vode porijeklo iz Walesa.
U napisanom nazivu sela nalazi se tačno 58 slova. Ako bi se selo prikazalo na karti za vremensku prognozu na televiziji, ime bi zauzelo prostor između Velike Britanije do granice Holandije i Njemačke.
Ime je zagonetka i ljudima iz Walesa. Tačno značenje imena glasi: “Bazilika Sv. Marije u ljusci bijelog lješnika, u blizini brzog vrtloga i crkve sv. Tisilija u crvenoj pećini” (?).
Magnet za turiste, i neizostavno mjesto za fotografisanje je željeznička stanica. Od onih koji se slikaju, naizbježno se zahtijeva da stanu ispod 29. slova u nazivu, jer je to srednje slovo imena. To je danas jedna od najpopularnijih fotografija koje ljudi nose sa sobom i pokazuju prijateljima, nakon posjete Walesu.
Neobično ime se pojavilo još u 19. vijeku, kao xafsinški trik. Prethodno se mjesto zvalo samo:  Llanfair Pwllgwyngyll. Kada je kroz mjesto prošla željeznica, i uz to tu izgrađena željeznička stanica, mještani su tražili način, kako da zaustave ljude da izađu iz voza, i ostanu u mjestu. Barem do sljedećeg voza.
I tada se rodila ideja o ovako dugom imenu. Mjesto ima jedan hotel i dva bara. Ne nalazi se u blizini mora, a samo je na putu prema Irskom moru. Uz to, mjesto ima više ovaca nego stanovnika.
Stanovnici će dugačko ime koristiti sve dok od toga imaju koristi, a inae u svakodnevnom govoru nazivaju ga samo Llanfair, ili Llanfairpwll.
Iako je ovo najkomplikovaniji naziv jednog mjesta na svijetu, to nije najduži naziv nekog mjesta na svijetu. Tu titulu nosi grad Bangkok, tajlandski glavni grad, koji na lokalnom jeziku ima skoro tri puta više slova nego ovo mjesto.
Kad već govorimo o mjestima sa najdužim imenima, da napomenemo i mjesta sa najkraćim imenima. Tu spadaju nekoliko mjesta u Skandinaviji, koja imaju ime samo sa jednim slovom.
I jedna zanimljivost u vezi ovog sela iz Walesa. Tamošnji ljudi gaje prijateljske odnose sa jednim holandskim selom koje ima ime Ee im jestom u Francuskoj koje nosi naziv samo Y.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.04.2018.

Zalik kroz vrijeme


Interesantna ideja

UG Progres Zalik u saradnji sa O.Š. Zalik, džematom Zalik i SD Zalik, a u sklopu manifestacije "Proljeće u Zaliku 2018", raspisuje Javni poziv za prikupljanje starih fotografija i informacija o naselju Zalik.
Doprinesite očuvanju historijskih činjenica svoga naselja, sa nama podijelite materijale kojima raspolažete, mlađim generacijama pokažimo kako se naselje Zalik razvijalo i iza sebe ostavimo zbirku sjećanja.
Bilo da su to slike vašeg djetinjstva, ulica, događaja, ili slike ratnog perioda u naselju Zalik, budite slobodni podijeliti ih sa nama.
Detalji o adresama na koje se materijali šalju su naznačeni na plakatu.



21.04.2018.

Kolorit u znaku krune







Jednom godišnje, otvaraju se kapije spektakularnih zelenih staklenika u Briselu. Pri tome, ne mogu prešuti njihove tamne tajne.
Jedan mali vodoskok u kamenom postolju jedini je pokazatelj prave prirode najspektakularnijeg zelenog staklenika u Evropi. Ovo nije botanički vrt, ali nije ni turistička atrakcija. U stvari, nije ništa drugo nego privatna bašta – bašta kraljevske porodice Belgije. Kao takav, on je ujedno i teren za igru prinčeva i princeza.
Samo jedanput godišnje, u vrijeme cvjetanja i beharanja, ovaj strogo zatvoreni svijet na periferiji Brisela otvara svoje kapije za posjetioce, u trajanju pune tri sedmice.
Kroz kapiju od livenog gvožđa, koje čuvaju kipovi lavova u natprirodnoj veličini, ide se prema dvorcu u Orangeriju. Tu u stvari počinje obilazak kraljevskih staklenika. Oni su najveći viseći staklenici u Evropi Put u dužini od jednog kilometra vodi kroz petnaest sličnih objekata, različitih po tematici: kuća Kongo, kuća azaleja, kuća palmi, galerija geranijum.
Na prvi pogled, postaje jasno da ovi staklenici nisu građeni u svrhu nauke, već kao megalomanska potreba za nadmetanjem.
Kompleks izgleda kao naslikan od strane nekog vrsnog slikara, kao grad sa staklenim kupolama, tornjevima i paviljonima. Najveća struktura je zimska bašta sa jednom 25 metara visokom staklenom kupolom, koja se oslanja na metalnu konstrukciju i kamene stubove. Izgrađen je između 1874. i 1876. godine.
Ono što impresionira svojom veličinom, nastavlja se u manjim formama. Svaka leja je uređena i bogato ukrašena, a svaki i najmanji ugao dizajniran. I tako unazad više od 100 godina. Palme u visini kuće istežu se prema svjetlosti, krošnje drveća se kače jedne za druge. Korijeni se protežu preko tla. Listovi veličine čovjeka šire se preko posjetilaca. Penjačice se penju u visinu, a viseće biljke dopiru do zemlje, ogromni listovi se njišu u pravcu kretanja vazduha.
U sred cvijeća vrlo lako se previdi propust na jednoj od kuća, sakriven u zidu. U njemu kip čovjeka sa bradom poput deda mraza: Kralj Leopold II (1835-1909.). Ova rajska bašta je njegovo djelo.
Vodič kroz vrt govori kako je kralj bio ljubitelj egzotičnih biljaka i često je boravio između palmi i stabala cimeta. Najstariji plodovi limuna i kamelija koji su cvjetali u to vrijeme, poticali su iz vremena prvog belgijskog kralja Leopolda I.
Mora se spomenuti i grijeh onog koji je omogućio postojanje ovog botaničkog vrta. Leopold II je finansirao izgradnju robovske ekonomije u Kongu, njegove privatne kolonije, koje je bila 80 puta veća od same Belgije. Pod okrutnom vladavinom belgijskog kralja, čitava područja su iseljavana.
Kada su novine konačno objavile užasne fotografije unakaženih stanovnika Konga, Leopold II je njegov privatni posjed morao predati belgijskoj državi.
Izgubljeni monarh je umro 1909. godine, baš u paviljonu palma u ovom parku.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Stariji postovi