spagosmail

Dobrodošli na moj blog


20.02.2017.

Znate li šta znači: Česmovača


Voda za nas obične smrtnike. Ime je dobila po česmi, znači, to je voda iz kućne česme, česme u dvorištu, za razliku od raznih aqua viva, voda voda, i voda iz dubinskih izvora. Važi za napitak najljepšeg ukusa, iako voda kao voda nema ukusa, naravno, ukoliko ne računamo sve gore navedene vode i aque sa različitim ukusima. A onda, to nije ni vidilo prave vode.

Česmovača je pojam koji se kod nas u Mostaru nikad nije koristio. Ako se trebalo napiti vode, jedini uslov je bio da voda bude hladna, i kad bi se od nekoga tražilo da doda čašu vode, reklo bi se: Ne budi ti zapovjeđeno, pusti je malo da oteče! Ili, zahvati malo one sitne sa dna, a ovo bi se bukvalno odnosilo na vodu koje se punila u flašu, na podvodnim izvorima. Recimo na Neretvi, ispod jedne pećine na vrhu Carinskog pijeska, u ono vrijeme kad na Neretvi nije bilo puno jezera, a bogami ni zagađenja vode. Čak se jedno vrijeme znalo, kada se pušta voda sa separacije na Runiku, pa se sačekao da prođe taj val, tada se ne bi ni kupalo, a pogotovo ne bi pilo vode.

I odjednom, Internet, posebno portali, već nekoliko godina su puni savjeta kako voda česmovača nije zdrava, da sadrži ovo ili ono. Tu se pojavio pojam česmovača!
Naravno, sve to se može posmatrati iz ugla komercijale i reklame, kako bi se što više prodavala ona, flaširana voda. Za običnu flaširanu vodu nismo ni znali, negdje do poslijeratnih godina. Do tada je bilo normalno da se u kafani naruči kafa, kava, kahva, na tacni, uz koju bi dolazila ona mala čaša vode, od 1 deci, sa vodom iz česme, koja nije uticala na cijenu kafe, kave, kahve. Ponegdje bi nekom konobaru bilo teško da naspe vodu u čašu, pa bi mu bilo teretli, ako mu se, nakon što je donio kafu, kavu, kahvu, rekne da donese i čašu vode. Naravno, toga nije bilo u malo boljim kafanama i restoranima. A koliko sjećanje služi, na tacni, uz džezvu, fildžan sa kockom šećera i malu kašiku, čak i u frontama, redovno je dolazila mala čaša vode. Prvo bi se malom kašikom zahvatilo trun vode iz čaše i promješao onaj kajmak na vrhu džezve, a nakon popijene kafe, kave, kahve, skrknuo bi se i jedan gutljaj vode iz čaše.

Nova vremena donose i ovakve pojmove, kao što je česmovača. Moguće da je česmovača kao pojam zaživila u nekim krajevima odavno. Kod nas nije. Međutim, danas, samo još hrabri piju vodu iz česme, ne zato što su postali zdravstveno svjesniji, nego što im je reklama probila glavu, kao i mali milion svakodnevnih savjeta . A bogami ni kvalitetu vode iz česme nije više vjerovati.
I na kraju jedan vic, liskaluk, koji se pričao po Mostaru u vrijeme kad se pred kafićima počela prodavati flaširana voda, onda za jednu marku.
Priča tako neki kako se čitavo jutro bio zabavio zalijevanjem bašče šlaufom, sa vodom sa česme. Zabavio se, ugrijao se, i zadovoljan urađenim poslom izađe da vidi nekog od raje pred kafićem. I naruči malu flašu vode za marku. I tada mu pade na pamet misao: Čitavo jutro zalivao bašču, vodom po cijeni od jedne marke za kubik, i ne pade mu a um da se napije vode iz šlaufa. A sad, pred kafićem, flaša od po litre jedna marka. Tako je to nekako bilo Ko zna kakve su cijene danas?

(spagos)

20.02.2017.

Kad i car ide pješke...



Slike japanskog cara Akihita (83) sa suprugom Michiko (82) u javnosti nisu tako česte. Većinom se radi o zvaničnim prijemima.
Međutim, da nekada i caru i carici dođe, da malo protegnu noge, nije ništa neobično, čak je i ljudski obično. Njih dvoje, ruku pod ruku, prošetali su obalom mora u mjestu Hayama, južno od Tokija, iako je u vrijeme šetnje nebo bilo puno olovnih oblaka, a temperature ne baš najugodnije.
Kao i za svaki drugi ljubavni par, i za njihova Visočanstva, koji su u sretnom braku već 67 godina, važi ista deviza: Kad smo jedno uz drugo, gdje god smo, toplo nam je oko srca.
Pa nek im je nazdravlje.
(izvor:focus)
(Novasloboda.ba)
20.02.2017.

Opasni komšija


Uz puno brige, ljudi posmatraju šta se dešava u njihovoj neposrednoj blizini. Vulkan Sinabung na ostrvu Sumatra u Indoneziji ponovo bljuje lavu i pepeo. On prijeti da uništi polja, kuće, kompletan život stanovnika.
Tokom 2014. godine, od posljedica vulkana poginulo je 14 ljudi. Sada magma ponovo izbija  iz dubine zemlje i baca u vis užarene komade temperature oko 1000 stepeni, koji odozgo padaju na sve živo.
Sinabung ljudima ne da da budu mirni. Prethodnih godina, vulkan je prisilio desetine hiljada ljudi da za stalno napuste njihova vječna ognjišta. Vatra koja izbija iz planinskih vrhova je svakodnevna opasnost u Indoneziji.
Sinabung je samo jedan od 130 aktivnih vulkana u Indoneziji.
(Izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.02.2017.

Nova knjiga u biblioteci CIDOM: Pogled dug godinu dana


Nova knjiga u našoj biblioteci:

Smail Špago - Pogled dug godinu dana


Pogled dug godinu dana
Pogled na Stari most sa Lučkog mosta
Povodom 450 godina izgradnje Starog mosta 1566-2016.

Grafička obrada i prijelom: Tibor Vrančić
Lektura i korektura: Tibor Vrančić
Naslovna strana: Tibor Vrančić
Fotografija na naslovnoj strani i ostale fotografije: Ajša Nametak Šehić
Prvo izdanje: 2017.g. 
Copywright ©2017 Text and Artwork: Smail Špago


(cidom.org)
19.02.2017.

Održan čas historije: Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala






(fotosi: UG MR, Novasloboda)

Udruženje građana "Mostarski Rođeni" okončalo je večeras svoju tradicionalnu manifestaciju "Mostarski februari" panelom "Velež – ideja, pokret, klub".

Pred punom salom Narodnog pozorišta u Mostaru, ali i ispred kompletnog igračkog kadra i uprave Veleža govorili su profesor Zdravko Grebo, aktuelni trener Veleža Ibro Rahimić, sportski novinar Muhamed Bikić, kao i hroničar Mostara Zlatko Serdarević. Panelom je moderirao novinar i filozof Amer Bahtijar.

Svojevrsni čas historije o Veležu nekad i danas otvorio je profesor Grebo. Mostarac i Veležovac, Grebo je na svoj način govorio o vrijednostima koje je Velež zastupao, ali i emocijama koje je budio, onom što je nekad bio i šta tek treba da bude.

"Otkad za sebe znam, a i sad kad sam dobrano u trećoj životnoj dobi, znam da je Velež dio mog identiteta. Imam ih mnogo, niti jedan nije isključiv, ali Velež je bitan njegov dio, identiteta i života. Ono što večeras probam da podijelim sa mostarskom publikom i članovima udruženja, a to nije fraza – „Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala", govorio je pred mostarskom publikom profesor Grebo.

"Velež je zaista pokret i to nije puka politikantska fraza, Velež je vjera u određene vrijednosti i to ne one vrijednosti kojima se danas ono malo od slobodarske Evrope busa, već one izvorne ideje revolucije, dakle sloboda, bratstvo, jednakopravnost, jednakost, solidarnost i vjera u budućnost. Ono u šta ja vjerujem bez obzira na trenutni položaj Veleža na ligaškim tabelama, ja vjerujem upravo da je on reinkarnacija jedne ideje koja ima svjetlu budućnost i da ćemo tu budućnost vrlo brzo dočekati", emotivno je kazivao Grebo. 
Almir Taso, predsjednik Skupštine FK Velež, kazao da ovakvi događaji vraćaju nadu u bolje dane.

"Ovakvi događaji, ali i rad udruženja znače mnogo Veležu, jer ranije toga nije bilo. Meni je drago da se oko Veleža ponovo počinju ljudi okupljati i nadam se da ćemo uskoro ujediniti još veći broj građana oko kluba", kazao je Taso.

(izvor;klix.ba)
19.02.2017.

Najlepši ledenjak u svijetu







Perito Moreno, najljepši ledenjak u svijetu, nalazi se u Nacionalnom parku Los Glaciares. na jugu provincije Santa Cruz u Argentini.
Ledenjak je dobio ime po istraživaču Francisco Morenu, koji je u devetnaestom vijeku prvi istražio ovaj region.
Veličina ledenjaka je impresivna: površina 250 kvadratnih kilometara, a dužina oko 30 kilometara. Starost mu se procjenjuje na 30 hiljada godina, a iznad jezera Argentino izdiže se 70 metara u vis. To je, u stvari, samo vrh ledenog brijega, jer se oko 500 metara ledenjaka nalazi skriveno ispod vode. Vremenom je ledenjak stvorio prirodnu branu, koja jezero razdvaja na dvije polovine, a izmjereno je da je dubina jezera iznosi oko 170 metara.
Nivo vode na strani jezera Brazo Rico može narasti i do 30 metara iznad nivoa vode glavnog jezera. Ogroman pritisak koji se pri tome stvara razbija barijeru i stvara napuknuća koja nisu redovna, a ponavljaju se jednom u deset godina. Ledenjak je prvi put probijen 1917. godine, kada je za sobom povukao staru šumu bukovih stabala. Posljednja ruptura dogodila se 2008. godine.
Zbog svoje veličine i dostupnosti Perito Moreno se smatra jednim od glavnih turističkih destinacija u južnoj Patagoniji, udaljenom dva sata vožnje autobusom iz grada El Calafate. Velika većina turista dolaze tamo baš zbog ledenjaka, koji se može posmatrati iz blizine, sa malog broda koji plovi jezerom Argentino, ili sa tri vidikovca, koji se nalaze na kopnu.
Prema izjavama stručnjaka za ledenjake, Perito Moreno je jedan od dokaza da se, uprkos globalnom zagrijavanju, na našoj planeti nalazi još ledenjaka.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.02.2017.

Bellarabi postigao 50 hiljaditi gol Bundeslige





Prema preciznoj statistici Buneslige, igrač Bayera iz Leverkusena, njemački reprezentativac Karim Bellarabi, postigao je pedeset hiljaditi gol!
Gol je postignut u 23.  minuti utakmice FC Augsburg – Bayer 04 Leverkusen 1:3 (0:2), za vođstvo Bayera od 0:1.
Prvi gol u Bundesligi postigao Timo Konetzka igrač Borussie iz Dortmunda u utakmici Bremen – Borussia 2:3. odigranoj 24 avgusta 1963. godine.
Iz istorije Bundeslige
Zajednička Bundesliga se igra od 1963. godine. Njemački fudbalski savez je formiran 1900. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do sezone 1962/63  takmičenje se odvijalo u okviru pet Oberliga, a na kraju sezone, pet regionalnih prvaka je igralo za prvaka Njemačke.
Od sezone 1991/92, nakon ujedinjenja Njemačke, u Bundesligu su se priključili i timovi iz DDRa.
(izvor:DFL/Bundesliga)
Smail Špago


(Novasloboda.ba)
18.02.2017.

Čas istorije: “Velež - ideja, pokret, klub”


Mostar, 18. februara 2017. u 18:30h, sala Narodnog pozorišta

Sve nas ista ljubav spaja

Prof. Roko Markovina, iako vuče porodično porijeklo iz stare korčulanske porodice, čovjek je koji je prije svega Mostarac i Veležovac. U toku života isprepleten između Splita i Mostara, ipak ostaje vjeran najviše mostarskim mahalama gdje se odgojio od svog 9. mjeseca. Mostarac od glave od pete, nikada nije izdao ona uvjerenja koja naučiš na našim ulicama, i nikada nije prestajao pričati o Mostaru i Veležu. Danas radi kao profesor na Sveučilištu u Splitu, te piše publikacije za mnogobrojne časopise i portale u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Čast nam je najaviti prof. Roka Markovinu kao našeg prvog gosta u subotnjem “času istorije” pod nazivom “Velež - ideja, pokret, klub”.
Vidimo se u subotu, 18.2. sa početkom u 18:30h u sali Narodnog pozorišta Mostar.


UG Mostarski Rođeni
18.02.2017.

Kokoš to go?


Jedna slika sa snijegom pokrivenog mjesta za hranu u kineskoj provonciji Heilongjiang već se pobrinula za žestoke proteste aktivista ua zaštitu životinja.
Pri gledanju ovih slika, i vegetarijanci moraju biti jaki sa živcima. Na mjestu gdje se svakodnevno hrane sibirski tigrovi, kao obrok im se bacaju žive kokoške. Grabljive mačke čekaju i hvataju bespomoćnu perad.
Jedan okrutna i frapantna igra prirode, koju omogućuje čovjek.
(izvor:diepresse)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
17.02.2017.

Jedan fudbalski...

ž
(fotos: ilustracija)

Nakon izgubljene utakmice trener kaže igračima da još malo ostanu na terenu:

- Znate već gdje stoje fotoreporteri, novinari i kamere, a sada da vas odvedem pa da vam pokažem gdje stoje golovi na terenu...

(express)
17.02.2017.

Danski „Hygge“ osvaja svijet


Za mnogu našu raju, koja je prije malo manje od četvrt vijeka svoje još uvijek privremeno mjesto boravka našla u Danskoj, „Hygge“ je postalo nešto uobičajeno, a za većinu, iz ostalog dijela svijeta, poznato odnedavno.
Sjediti uz toplu peć i gledati u vatru kako plamsa, i zaboga, samo ne spominjati neke teške teme. Nezaobilazno za jedan zajednički „hygge“ je sto pokriven stolnjakom, i na njemu upaljene svijeće, čak i po danu.
Danci su najsretniji narod na svijetu, tako pokazuje jedan izvještaj Ujedinjenih nacija o sreći. Sasvim dovoljno da malo zavirimo kod naših sjevernih susjeda, a i prilika je za to povoljna.
Misterija sretnih Danaca je već postala popularna i van Skandinavije, a to je „Hygge“, čarobna riječ koja se sve više pojavljuje i u turističkim vodičima. Izvorno riječ vuče korijen iz riječi zbrinjavanje, njega, ali ona obuhvata mnogo više aspekata danskog načina života, a to je zadovoljstvo u kući, uz ručno pletene vunene čarape na nogama, opuštena prijeteljska  međuljudska atmosfera sa prijeteljima ispred kamina, a u ljetno vrijeme, piknik sa prijteljima na morskoj obali.
Danska je bogata zemlja, sa jednom homogenom strukturom stanovništva i sveobuhvatnim sistemom socijalne zaštite. Sve to je pefektno za jedan savršeni „Hygge“.
Pri tome, „najhygge“ grad je svakako Kopenhagen. I turisti će se ovdje, u lokalima kao što su „Bang&Jansen“, ili „Wulff&Konstali“, uz minimalne troškove, zahvaljujući „Hygge“ boomu, osjećati kao domaći. Ili u „Mikkeller Baru“, gdje se pije samo „bio“ vino, kao i domaće vareno pivo.
Zahvaljujući danskom receptu, ljudi iz mnogih zemalja se već ponašaju na sličan način. Nijemci su, uz to, dodali jedan mali dodatak: zajedno sa prijateljima peku pletenice sa cimetom, uz obaveznu kafu, a slično kao i u Danskoj, sve ružne stvari izbacuju iz vidokruga. i izbjegavaju loše teme (unhyggelige) dok traje zajedničko druženje.
A uz sve to i svijeće. Nije čudo što u svjetskim statistikama Danci vode u potrošnji voska po glavi stanovnika sa nevjerovatnih 6 kilograma godišnje.
I mi imamo dosta sličnih običaja. Za početak, potrebno je pozvati drage prijatelje, i uz to zakuhati pitu, ili nešto slično. Ne mora biti burek. Može i krompirača. Nešto kao „hygge“ na naš način. A ostalo nam je poznato. Treba to samo izvući iz sjećanja i primijeniti.
(izvor:PMmag)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
16.02.2017.

Tri umjetničke slike na stranici CIDOM




Licitacija tri umjetničke slike


Gospodin Miodrag Milićević je poklonio tri svoja umjetnička rada (akvareli bez okvira) s motivom Mostara CIDOM-u kao svoj doprinos/pomoć pri radu naše stranice. Sredstva koja budemo prikupili ovom licitacijom bit će namijenjena u svrhu omogućivanja održavanja naše stranice. Napominjemo da je rad administratora na stranici besplatan - sredstva isključivo služe za plaćanje pružatelja internet usluga stranice.
Licitacija će biti otvorena 7 dana. Početna cijena svake slike je 50 eura, a onaj koji bude izlicitirao sebi sliku bit će obaviješten o načinu uplate. Da bi se osvojila slika potrebno je povećati svaku prethodnu ponudu za 10 eura. Evo i slika. Licitacija može početi - ko želi neka ponudi cijenu u komentarima.

Licitacija na stranici facebook: CIDOM-CENTAR ZA INFORMACIJU I DOKUMENTACIJU MOSTAR

(cidom.org)
16.02.2017.

Iz inata rođeni: OKC Abrašević je kao Stari most na suhom, čudo koje povezuje podijeljeni Mostar




(fotosi:klix.ba)

(fotos:arhiva)

(Tekst koji slijedi objavljen je na portalu mreza-mira.net, 12. februara 2017)


U podijeljenom gradu, razdvojenom na dvije cjeline, bila je svih ovih godina i institucija koja je prva koračala naprijed, grupa ljudi koja je nastojala biti most ili bar pješački prijelaz između dva dijela. Mostar je imao, a i sada s njim živi, Omladinski kulturni centar Abrašević.

O Abraševiću nekad i sad, mostarskoj kulturi i politici, prožimanjima te dvije krajnosti i životu u Mostaru razgovarali smo s Huseinom Oručevićem, čovjekom koji je od početka obnove ove izuzetno značajne institucije sve vrijeme bio na čelu kolone, a i danas je njen važan član.

(...)

Nastao kao radnička nadogradnja prije 90 godina

Abrašević je stari Mostarac, osnovan 1926. u restoranu Evropa, u Starom gradu. Nastao je iz potrebe da radnička klasa u nastanku pronađe način korištenja jedne trećine dana iz onovremenske podjele na osam sati rada, osam sati sna i osam sati razonode. Emancipirajuće snage napravile su radničko kulturno-umjetničko društvo s imenom Koste Abraševića. Nekad je bilo između 13 i 16 društava s njegovim imenom. Ugašen u Šestojanuarskoj diktaturi, ponovo obnovljen, pa ugašen početkom Drugog svjetskog rata, poslije rata je krenuo u novi život.
“Mi vučemo ideju iz radničkog pokreta koji ne mora biti ljevičarski, ali s obzirom na Mostar i dešavanja mi jesmo ljevica. Radništvo uopće je vezano za pravednost i razvoj, kao i prava da se ne izrabljuje to radništvo, to je i početak ideje i to je nama i danas važno”, jasno Oručević definira vrijednosti koje stoje iza OKC-a.
(...)

(mreza-mira.net)
16.02.2017.

Živa svjetlost



Hladna tinjajuća svijetlost cvijeta Indijanski prekrivač (Gaillardia pulchella) nije prevara, kako bi se u vremenima fotoshopa na prvi pogled moglo pomisliti. Ovaj cvijet stvarno svijetli.
Biljke imaju sposobnost, ne samo da pasivno reflektuju sunčevu svijetlost, koja na njih pada, nego i da same emituju svjetlosne talase. Ako se obasjaju ultra ljubičastom svjetlošću, stvaraju fluorescentnu svjetlost u nadrealnim bojama.
Uz pomoć specijalne kamere, moguće je isfiltrirati ovaj svjetlosni spektakl, koji ljudskom oku, inače, nije vidljiv.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera: Clara Sipprell



Clara Sipriell (1885. – 1975.) rođena Kanađanka, bavila se fotografijom u ranim godinama dvadesetog vijeka. Ostala je poznata po slikovitim pejsažima, ali i po portretima poznatih glumaca, umjetnika, pisaca i naučnika.
U ranom djetinjstvu živjela je u veoma teškim uslovima, otac joj je umro prije nego što se rodila, majka je radila razne teške poslove kako bi prehranila djecu, a kad više nije mogla naći posla, djecu je poslala kod svojih roditelja. Kada su joj braća dovoljno odrasla, sele se u Buffalo, SAD. Njen brat Frank je dobio posao asistenta fotografa, pa je pozvao majku i sestru Claru da se presele kod njega.
Godine 1902. Frank otvara fotografski studio, a Clara je od početka bila fascinirana onim što je radio njen brat. Sa svojih deset godina ušla je u sve tajne fotografije. U to vrijeme je Clara fotografisala pejsaže u okolini Buffala i učila zanat. Već 1910. godine izlagala je svoje prve radove, iako je za to vrijeme bilo veoma neobično da se poslom fotografije bavi jedna žena. Bile su to godine borbe za prava žena u SAD. Čitavo to vrijeme Clara nije mogla biti član Camera Cluba u Buffalu, preko koga su se odvijale sve aktivnosti u oblasti fotografije. Već 1913. godine osvaja šest nagrada za svoje fotografije, što joj je pomoglo da se preseli u New York. Tih godina je upoznala Ruskinju Irinu Khrabroff, s kojom je ostala prijateljica čitavog života. Putovale su, a kasnije, i radile zajedno. Kada se Irina udala, 1924. godine, s njom i njenim mužem putovala je Evropom, gdje je gospođa Sipprell fotografisala jadransku obalu, a zahvaljujući poznanstvu s gospođom Khrabroff uspjela je napraviti fotografije mnogih tada poznatih ličnosti, između ostalih, grofice Aleksandre Tolstoj, Sergeja Rahmanjinova i Sergeja Kusevickog.
Dvije godine kasnije, njih dvije, bez Irininog muža, ponovo borave u Jugoslaviji, gdje je Clara napravila seriju fotografija iz raznih mjesta, uključujući i fotografije ljudi koji su tamo živjeli.
Clara Sipprell živjela je do 1975. godine, sve do svoje devedesete godine. Iza nje su ostale brojne fotografije, a nas posebno raduje da su ostale sačuvane fotografije snimljene za vrijeme boravka u Mostaru, kada je 1926. godine napravila fotografiju iz Cernice i Neziragine džamije na Spilama.
Fotografije Clare Sipperll, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.02.2017.

Dita: Raja proizvode promovišu besplatno




Priključujemo se!

Jasminka Delić, šefica Službe za kontrolu kvaliteta Fabrike deterdženata Dita iz Tuzle, prije nekoliko dana je kazala građanima da Ditine proizvode potraže na policama, jer ova kompanija nema novca da se reklamira. To je bilo sasvim dovoljno da ljubitelji domaćih proizvoda reklamiranje uzmu u svoje ruke.
Dok vrijednih 75 radnika uprkos stečaju uspijeva zaraditi za plate i doprinose te pri tome finansirati nabavku sirovina i troškove proizvodnje, građani su sami sebe zadužili za promoviranje Ditinih proizvoda. 
Najbolji put do što većeg broja potencijalnih kupaca svakako su društvene mreže.
Facebook i Twitter su preplavljeni pohvalama i reklamama, a krajnji cilj je da nekadašnji tuzlanski gigant ponovo stane na noge. 
U borbu za Ditu odavno su uključeni brojni građani, ali i poznate ličnosti. 

(izvor:klix.ba)
15.02.2017.

Tajland: Izgubljeni raj


Nekada je Tajland bio veoma omiljen cilj putovanja u Jugoistočnoj Aziji. Međutim, Tajland se promijenio. Smrt kralja Bhumbilosa dovela je narod u stanje šoka, a vojni režim prijeti da ugrozi osnovne slobode.
Tajland je dugo godina bio sinonim perfektnog odmora, mjesto čežnje. Temperatura vode je tamo oko 28, a vazduha oko 30 stepeni. Tajland je tokom čitave godine, u prosjeku nudio devet sigurnih sunčanih sati dnevno. Turizam sa ruksakom na leđima bez velikog odricanja, bile su premise ove zemlje. Ko je nekada želio putovati sa ruksakom na leđima i pri tome Tajland doživjeti sa njegove najljepše strane, ovdje je dolazio na svoje. Uz sve to dolazile su i prefektne plaže. Iz noći u noć, na plažama se sastajalo i do 10 hiljada turista koji su se razonodili slaveći partyje punog mjeseca, a nakon toga, odlazili u svoje luksuzne hotele. Egzotika se na Tajlandu osjećala na svakom koraku.
Život ljudi na Tajlandu je bio usko vezan sa turizmom.
Danas su ove plaže još uvijek najljepše na svijetu, ali se za odlazak na njih odlučuju samo najveći avanturisti.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.02.2017.

Otkrivamo: Otok Galešnjak u obliku srca






Otok Galešnjak u blizini Zadra pažnju je privukao prije nekoliko godina kada ga je Google Earth "otkrio" svijetu. Takozvani Otok ljubavi dokaz je da ljubav vlada i na najneočekivanijim mjestima, samo ako obratimo pažnju.

Galešnjak je, kako kažu, najsavršeniji otok u obliku srca na svijetu. Prekriven je šumom i pokojom maslinom, a tišina koja vlada na ovom nenaseljenom dragulju pravi je raj.

Detalje jednog veselog leta iznad Jadrana, kao i to kako izgleda let iz perspektive skakača pogledajte na: www.redbull.ba

(izvor:klix.ba)
14.02.2017.

Valentinovo: Svijet ljubavi


Dan zaljubljenih – Valentinovo je 14. februara. Slaviće se od New Yorka do Kabula. Ceremonije se različite, ali im je jedno zajedničko: komercijala.

U New Yorku je to „Love is in the air“. Ako ne na Empire State Buildingu, gdje bi drugo moglo biti bolje mjesto za vjenčanje. A da bi se to i učinilo, potrebno je mnogo prjie Valentinova prijaviti se.  Termine za vjenčanje dobiju oni koji PR odjelu nebodera ponude naljepšu ljubavnu priču.

U Kini je običaj da se zajedničko „Da“ kaže na jednoj masovnoj svečanosti, koja se u održava u augustu, kao na slici iz Shaghaia. To je tradicija duga 2600 godina. A na današnje Valentinovo očekuju cvijeće i novčane poklone.

U Berlinu, u Friedrichshaimu, jastuci lete u vazduh. Potrebno je da jastuci budu što bolje napunjeni vatom. Slavlje koje se tamo provodi, sve je više nego konvencionalno. Pri tome, crvene ruže moraju ostati vani!

U Rio de Janeiru se proslavlja sa poljupcem pred kulisama. Doduše, tamo se dan zalubljenih slavi 12. juna. Dvoje sa slike slave na plaži  Ipanema. Muškarci ženama poklanjaju cvijeće i praline, a žene njima košulje i cipele. A nakon toga? Mnogi  će dan završiti u nekom ljubavnom gnijezdu. U nekom motelu pored obale.

U Los Angelesu se na Valentinovo slavljenicima nudi jedan preuređeni „Speed Dating Car“, a dvoje sa slike preobučeni u ljubavne glasnike žure u noć, kako bi što prije pronašli pratnju za zabavu ove noći. Ludo, zar ne?

U Limi, glavnom gradu Perua, za Valentinovo se nudi poziranje za zajednički foto iza jenog rama uokvirenog ružama. Inače, u Inka mitologiji ruža nije simbol ljubavi, nego sunce.

U Kabulu u Afganistanu prodavač cvijeća sjedi pred njegovom ponudom za Valentinovo. Iako u njegovoj vjeri ovaj dan nije praznik, među tamnošnjim mladim ljudima ovaj praznik postaje sve popularniji. Oni međusobno razmjenjuju slatke poruke i želje, putem SMS ili socijalnih medija.

U Rusiju se Valentinovo uvuklo nakon 1991. godine, nakon raspada Sovjetskog saveza. I postaje sve popularnije iz godine u godinu. Njoj se daruju ruže, praline i prstenovi. Plaća on. A vrlo rado se mladi sastanu i puštaju balone u vazduh, kao ovdje u centru Moskve.

Za mnoge je Valentinovo prilika da negdje otputuju i obave ceremonije uz ovaj dan. Jedan par je potegao čak do Garrison crkve na Robben ostrvu u Južnoj Africi, kako bi na ovaj dan izrekli svoje „I do“. Za mnoge Južnoafrikance ostrvo Robben, nakon što je na njemu držan uhvaćeni Nelson Mandela, postalo je jedno posebno mjesto.
Kako gdje u svijetu, a za one koji nisu baš najbolje stali s finansijama, a u posjedu su najnovijih digitalnih uređaja i tehnologija, na raspolaganju im stoje prekrasni Emoji, koji na Valentinovo imaju visoku konjukturu.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.02.2017.

Neobično preseljenje


Preseljenje kao majstorsko djelo: Pošto je led oko istraživačke stanice na Antartiku počeo pucati, britanski istraživači su odlučili da njihovu istraživačku stanicu „Halley VI“ jednostavno presele.
Osam plavih i crvenih, radnih i stambenih, modula sada se nalaze na novoj lokaciji udaljenoj 23 kilometra prema istoku od stare lokacije na Brunt-Shelseisu.
Preseljenje u uslovima žestoke hladnoće u regionu južnog pola trajalo je 13 sedmica, pri čemu su kontejneri, jedan po jedan sasvim lagano i oprezno prevlačeni preko leda uz pomoć gusjeničara.
(izvr:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.02.2017.

Svjetski Dan radija


Širom svijeta, 13. februar se obilježava kao Svjetski dan radija.

UNESCO je proglasio ovaj praznik da bi promovisao radio, kao mediji koji pruža sve mogućnosti.
Radio dopire do svih slojeva stanovništva i čini mnogo za obrazovanje, kulturni i politički dijalog, te pomože ljudima u najrazličitijim životnim situacijama.

U savremenom digitalnom svijetu, radio ostaje najdostupniji medij koji može da se sluša i u najudaljenijim mjestima.

Svjetski je dan radija se bilježava ga u znak sjećanja na 1946. kada je osnovan radio Ujedinjenih naroda, a proglasio ga je UNESCO na prijedlog Španjolske radijske akademije. Cilj Svjetskog dana radija je podizanje svijesti javnosti i medijima o samoj vrijednosti radija, poboljšanju međunarodne saradnje te pristupu informacijama putem radija.

Danas u Bosni i Hercegovini egzistira 149 radio stanica od toga 61 javnih i 78 privatnih, 3 radijska javna servisa (BH radio 1, Radio Federacije biH, Radio RS). Na srednjim talasima emitiranja postoje 4 radio stanice, a neprofitne organizacije u BiH posjeduju 3 radio stanice.

Kolijevka radija je Amerika. Jedno od svojih modernih čeda (i čuda)  zanjihala je 1920. godine. Protivno poslovičnom kašnjenju, ovdašnji, širi prostor je u ovom slučaju skoro pa promptno reagovao. Historija radija ovdje kreće od  Kraljevine SHS. Maja 1926. godine pokrenut je Radio Zagreb. Nakon toga Radio Ljubljana (1927.) pa onda Beograd, 1929. (Doduše, 1990-tih se ustvrdilo da je neka preteča radio programa u Beogradu započela još oktobra 1924.).
Godinama smo učili da je prva radio stanica u BiH - Radio Sarajevo pokrenuta 10. aprila 1945. a onda smo, sa nekoliko decenija zakašnjenja, doznali da je „Krugovalna postaja Sarajevo“ počela sa radom 14. jula 1942.
Radio Sarajevo, koji se javlja slušaocima samo četiri dana nakon što su Titovi partizani oslobodili glavni grad BiH, svoj prvi direktni prenos radi iz Sarajeva. Treće zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenje BiH. 26. aprila 1945. Prenos je najavio spiker iz studija.

Planetarne zlatne godine radija bile su između 1930. i 1945. godine. Čuven je po sapunicama - radio dramama koje su se emitovale svakodnevno a okupirale pažnju  ogromnog broja slušalaca. Nešto od ove historije evocirano je u Radio Days filmu Woody Allena. Jedna od najduhovitijih  literarnih obrada ovog radijskog fenomena jeste okosnica čuvenog romana Mario Vargas Llose Tetka Hulija i piskaralo.

Karikaturalni vrhunac fenomena bilježi se 30. oktobra 1938. Dvadesetčetvorogodišnji Orson Welles na CBS-u adaptira roman Herberta Georga Wellsa Rat svjetova, SF roman, napisan 1898., o invaziji Marsovaca na Zemlju. Predstavivši ga kao stvaran događaj koji se dešava u trenutku emitovanja, ovaj radio uradak je uzrokovao prvi primjer masovne histerije koja je pogodila milione ljudi u Americi.

Na ovim prostorima zlatne godine radija se bilježe 50-tih i 60-tih godina. Hronike kažu da je humoristička emisija Veselo veče znala ulice gradova pretvoriti u avetinjski prazne. Muški dio publike je u vlasti radio-prenosa fudbalskih utakmica. 
(izvor.radiosarajevo)
13.02.2017.

"Februari toplo dišu" za Dan oslobođenja Mostara

pozivnica za 14. februar 2017.

U okviru manifestacije “Februari toplo dišu”, koju povodom 14. februara – Dana oslobođenja Mostara od fašističkih okuptora u Drugom svjetskom ratu, organizuje Udruženje antifašista i boraca NOR-a, sutra će biti položeno cvijeće na biste narodnih heroja i druga spomen obilježja u gradu.
U 10 sati, cvijeće će biti položeno na bistu narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe u ulici Gojka Vukovića  Donjoj Mahali.
U 10,45 sati cvijeće će biti položeno na bistu narodnog heroja dr. Safeta Mujića u krugu Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić” u Južnom logoru, a u 11,30 sati cvijeće će se položiti na Spomenik ilegalcu u ulici Bulevar narodne revolucije kod Doma zdravlja.
Uveče, u 18 sati, u kući Gojka Vukovića u Donjoj Mahali, održaće se Antifašističko sijelo.
(Novasloboda.ba)
13.02.2017.

Na rubu provalije






Ponekad puzanje na sami rub provalije čovjeku pruža nagradu koju nikada ne zaboravlja.
Jack Harding je sa svojom djevojkom i jednim prijateljem krenuo iz Yorkshira u Engleskoj put Norveške, kako bi doživio pogled sa čuvene stijene Trolltunga. Nakon skoro 18 sati putovanja stigli su na mjesto i zamalo ostali razočarani. Okolo njih je sve bilo uvijeno gustom maglom, tako da su pomislili da im je čitav put bio uzaludan.
I dok su uporno puzali ka rubu provalije, magla se razišla, a nakon toga im se ukazao prekrasan pogled koji se ne zaboravlja.
(izvor:mirror)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.02.2017.

Kad vatrena stihija sve proguta


Čovjek je kroz istoriju, od svog postanka, učio kako da se koristi vatrom. Ali, on nikada nije u potpunosti njom zavladao.
U blizini grada Santa Olga u sredini države Čile, ljudi razgledavaju nešto što je nekada bio njihov dom. Najjednostavnije zaštitne maske trebale bi im pružiti barem malo zaštitite od ujedajućeg dima, koji se još uvijek širi zgarištem. Vatra je preživjelima sve oduzela. Od stola je ostao samo pepeo, kreveti su pretvoreni u prah, a od kuhinje su preostali samo deformisani metalni dijelovi.
Najteži šumski požari u Čileu napali su površinu od 3.600 hiljada kvadratnih kilometara ove zemlje.
Ako bi se pitali, kako izgleda apokalipsa, odgovor bi bio, upravo ovako.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.02.2017.

U Mostaru februarski behar

Kao i prethodnih godina, skoro u isto vrijeme, probeharale japanske trešnje u parku kod Rondoa, što je siguran dokaz da proljeće uskoro dolazi...

fotos: mostarskibeher

fotos: Perica Grujić

(spagos)

12.02.2017.

Na Partizanskom 11. februara 2017.

ike preuzete sa portala 11. februara 2017...















Svečanom akademijom u Narodnom pozorišu Mostar, u organizaciji Udruženja antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata, u subotu je započelo obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu.
Nakon 25 godina pauze, dodijeljene su nagrada “14. februar”, a dobitnici su Radmilo Braca Andrić, Izudin Pintul i posthumno Predrag Matvejević.
“Poruka koju danas šaljemo je da je antifašizam trajna civilizacijska tekovina kojom se, bez obzira na sve razlike među nama, moramo ponositi. Mostar je bio bastion antifašizma i grijeh je da tu europsku tekovinu i ovaj dan ne baštinimo”, kazao je tom prilikom predsjednik Udruženja antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata Sead Đulić.
Takođe su dodijeljene “Februarske plakete” Muji Salčinu, Seadu Mulahasanoviću, Štefici Galić, Aliji Hadžialiću, Ramizu Panduru i posthumno Marseli Šunjić.
Na obilježavanju Dana oslobođenja Mostara došla su brojna izaslanstva iz zemlje i susjednih zemalja, a nakon svečane akademije, protokolom je predviđeno polaganje cvijeća na mostarskim Šehitlucima, na spomen obilježje obješenim ilegalcima Mostara Dragi Palavestra i Alici Rizikalo, na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde, te na Partizanskom groblju.
(novasloboda.ba)

Završna epizoda u obilježavanju Dana oslobođenja Mostara bila je kao što tradicija nalaže na Partizanskom groblju.

Grupa huligana napala je verbalno povorku udruženja antifašista i boraca NOR-a napadnuta koji su uzvikivali prijeteće poruke, ali je brzom intervencijom policijskih snaga spriječen teži incident.

(klix.ba)

11.02.2017.

Nešto novo: Graviola za podizanje imuniteta

Taman kad čovjek pomisli da nema više šta novo da vidi ili čuje, sustigne ga demant. Za plodove pod nazivom graviola nisam nikad prije čuo. Tek jedan tekst u rubrici Health/Zdravlje ukazao mi je na postojanje drveta koje raste u prašumama Južne i Srednje Amerike, a na kojem rastu plodovi pod ovim imenom. Plodovi veličine jedne dobre lubenice, pa čak i veći broj komada na jednom stablu su svakako iznenađenje. Uz sve to opisana su i ljekovita svojstva ove bilke, a do nas stiže u prahu ili u obliku tableta, i moguće je poručiti putem interneta. Naravno, koga bude interesovala, ili kome bi mogla biti neka zadnje slamka spasa, snaći će se kako da do nje dođe. Osnovna prednost: poboljšanje imunog sistema organizma. Malo više detalja u tekstu kojeg sam pronašao na našem jeziku na stranici imuno-protect.eu. U prilogu navedeni tekst, a iz njega se može izvući ono osnovno.






Zreli plodovi graviole bogat su izvor vitamina C, B1 i B2 te fosfora. Također su izvrstan izvor vlakana, antioksidansa, kalcija i kalija.

Sve raširenija upotreba ove tropske biljke, svjedočenja tisuća ljudi o njenim blagotvornim učincima na zdravlje i jedinstvena kombinacija aktivnih sastojaka graviole usmjerila su interes dijela medicinske i znanstvene zajednice prema njenom djelovanju na ljudski organizam.
Stoljetne recepte tradicionalne medicine južnoameričkih indijanaca potvrdila je i moderna znanost - Graviola je biljka u čijem se tijelu kriju iznimne sposobnosti da obrambeni sustav organizma pretvori u snažnog zaštititnika vašeg zdravlja.
Graviola je jedna od rijetkih biljaka koja sve više privlači pažnju znanstvenika cijelog svijeta.
Njeno potvrđeno blagotvorno djelovanje na imunološki sustav vjerojatno je tek početak otkrivanja njenog punog potencijala koji može biti iskorišten za dobrobit ljudskog organizma.
Pakiranje 100 grama

Graviola Premium – najkvalitetnija graviola na tržištu koja štiti imunitet na potpuno prirodan način
Graviola Premium prah napravljen je od najkvalitetnijih listova biljke graviola koja raste u amazonskom pojasu Srednje i Južne Amerike. Svi dijelovi tropskog stabla, od plodova, listova, kore i korijena, bogati su bioaktivnim tvarima koje su bogat izvor antioksidansa te imaju iznimno osnažujući učinak na imunološki sustav organizma.
Za razliku od drugih sličnih proizvoda koji se nude na tržištu, certifikati kvalitete Graviole Premium, kao i preporuke uglednih liječnika, jamče maksimalnu djelotvornost i koncentraciju blagotvornih tvari. Višestoljetni recepti s graviolom tradicionalne medicine južnoameričkih Indijanaca koje su koristili u borbi protiv niza bolesti potvrđeni su i kliničkim istraživanjima.

Dodatak prehrani. Preporučena dnevna doza ne smije se prekoračiti. Dodatak prehrani nije nadomjestak ili zamjena uravnoteženoj prehrani. Čuvati izvan dohvata male djece. 


(spagos)
11.02.2017.

Ah meraka, u večeri rane





Nešto ovako svakako nisu zamislili vlasnici stadiona za kriket u Brisbane u Australiji.
Onima koji se brčkaju u bazenu, utakmice su odavno postale sporedna stvar. Pa čak i gledaoci lijevo i desno od bazena češće pogledaju u bazen nego na teren. Na ovu šašavu ideju, jedan ovakav bazen izgraditi uz sam rub stadiona, došli su odgovorni, jer u vrijeme odigravanja utakmica na Gabba-stadionu, temperature često prelaze 30 stepeni.
I napomena: Karte za ove „VIP lože“ ne mogu se kupiti na blagajni stadiona. One bivaju izvučene kao lutrija, pred svaku utakmicu, ili jednostavno podijeljene onima koji se ispred stadiona, pred utakmicu nađu u kupaćim gaćicama ili kostimima.
Posrećiti se može i onima koji se pred utakmicu pojave u upadnoj odjeći. Naprimjer, na takvoj vrućini na stadion doći u debelom džemperu.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

10.02.2017.

Uoči obljetnice ponovo devastirano Partizansko groblje









(tekst koji slijedi i fotografije su objavljeni na portalu bljesak.info 10. februara 2017.)

Inače, mostarsko groblje godinama je na udaru delikvenata, ali i na vjetrometini političkih prepucavanja jer bi o njemu kao jednom od nacionalnih spomenika trebala brinuti Federacija koja to ne čini.

lako je godinama zapušteno i devastirano mostarsko Partizansko groblje uoči obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara od fašističkog okupatora u II. svjetskom ratu, dodatno je oštećeno.
Naime, djelatnici JP Parkovi otkrili su nova oštećenja na spomenicima, te uvrjedljive grafite.
Na lice mjesta su stigli i pripadnici PU Mostar.
Inače, mostarsko groblje godinama je na udaru delikvenata, ali i na vjetrometini političkih prepucavanja jer bi o njemu kao jednom od nacionalnih spomenika trebala brinuti Federacija koja to ne čini.
Inače, u prijedlog proračuna Mostara za 2017. izdvojen je novac za djelomičnu sanaciju spomen-groblja.
(bljesak.info)


10.02.2017.

Uz Dan oslobođenja 14. februara


Obilježavaje Dana oslobođenja Mostara od fašistčkog okupatora

Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar organiziraju obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara od fašističkog okupatora u II svjetskom ratu.
Svečanost će se obilježit u subotu 11.02.2017. g. sljedećim programom:
10:00 Narodno pozorište Svečana Akademija, dodjela nagrada “14. Februar”;
11:00 Šehitluci, polaganje cvijeća;
12:00 Trg Republike (Musala), okupljanje antifašista iz BiH i gostiju iz drugih država, polaganje cvijeća na spomen obilježje obješenim ilegalcima Mostara Dragi Palavestra i Alici Rizikalo te na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde;
13:00 Partizansko groblje, kratko obraćanje domaćina i polaganje cvijeća prisutnih delegacija;
14:00 Restoran Crvenog križa u kampusu Univerziteta “Džemal Bijedić”, zajednički ručak i druženje.
(tačno.net)


10.02.2017.

Mostarski februar 2017


I ove godine će se održati skup manifestacija pod nazivom Festival „Mostarski februar“.
U okviru festivala održat će se sljedeće manifestacije:

-XVI po redu februarski turnir u rukometu „Enisej Hondžo – Kole“,
-V Po redu „Februarski turnir“ u futsalu u organizaciji Kluba Navijača Red Army i
-„Čas historije“ u organizaciji UG Mostarski Rođeni.

Ovim putem Vas želimo pozvati da uveličate sve ove manifestacije svojim prisustvom.
Više detalja o „Času historije“ u narednim danima.
Pozivamo sve organizacije i pojedince da ukoliko žele da učestvuju u ovom zajedničkom projektu, da tako i učine.

"Nije sloboda s neba pala, za nju je sestra tri brata dala!"

Mostar u srcu, Velež do groba!

UG Mostarski Rođeni
10.02.2017.

Priča jedne klupe u parku u Irskoj


Klupa u parku „Kings Inns College“ u Dublinu, Irska, odavno više  nije udobna kao što je bila. Platan koji raste iza nje, već odavno ju je napola progutao, što je, opet, stvorilo priču o jednoj lijepoj legendi, koju domaćini rado pričaju posjetiocima Uni kampusa.
U stvari, ovdje se radi o jednom neuobičajenom fenomenu izražavanja gnjeva. Drvo se želi osvetiti zbog uništavanja velikog broj njegovih srodnika raznih  vrsta, od kojih se pravi osnovni materijal za izradu mnogih knjiga, koje se nalaze u biblioteci, neposredno iza ovog prizora. Da li je to tako, ili ne, ko će znati? Ali, priča je veoma interesantna. I poučna
Manje poetično od ovog je naučno obrazloženje fenomena. Klupa je davno učvršćena u tlo neposredno ispred drveta, a drvo je vremenom raslo ne samo u visinu, nego i u širinu. Kako drvo nije moglo odgurnuti učvršćenu klupu, ono je jednostavno počelo rasti preko nje.
Logično, ali malo dosadnije od priče o osveti drveta.
(izvor:sternviews)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
09.02.2017.

Gradivo za ponavljanje: Bolovi u kičmi i leđima


Sve što treba je: 5 suhih šljiva, 1 suha smokva i 1 suha kajsija

Ovaj recept su znali svi naši preci, kad nije bilo ljekara i apotekara...

Lijek / Prirodno rješenje: Uklonite bolove iz leđa, kičme

Imate bolove u kičmi, leđima čak i u nogama, pretežno dolazi od previše sjedenja ili velikog fizičkog napora, prestanite da se brinete, postoji potpuno prirodno riješenje za vaše probleme.
Već u samo nekoliko dana konzumiranja ovog lijeka, osjetit ćete blage pozitivne promjene, a za nepuna dva mjeseca potpuno izlječenje.
Isprobajte ovaj prirodni recept, i necete prepoznati svoju kičmu. Jer, sve sto je genijalno je zapravo veoma jednostavno i dostupno, na dohvat ruke.
Ako želite da zaboravite na bolove u kičmi, svako veče, prije spavanje, u roku jednog do dva mjeseca treba da jedete:
– 1 suhu smokvu
– 1 suhu kajsiju
– 5 suhih šljiva
Ovi plodovi sadrže supstance koje izazivaju regeneraciju tkiva, koje sastavljaju intervertebralne diskove. Oni ih čine jačim i čvršćim. Pršljenovi počinju sami da staju na određene njima prirodom, mjesta, bez spoljne manuelne korekcije.
Probajte i vi nećete prepoznati svoju kičmu!
Svaki plod posebno sadrži određene elemente i supstance, a njihovo miješanje daje odličan narodni lijek, koji je izuzetno efikasan protiv bolova u kičmi. Izuzetno je korisno za muškarce a i za žene.


09.02.2017.

Ledeni šok


Svake godine, čim se primakne zima, pa sve dok ne prođe, kontrolišemo je li grijanje na najvišiem stepenu, ili ne damo vatri u peći da se ugasi.
A pogotovo se grijanje automatski pojačava kada svake godine u ovo doba gledamo slične slike sa tradicionalnog krštenja u ledenoj vodi. Skoro sa sažaljenjem gledamo sliku dječaka iz Kirgizije koji vrišti, a uz to na jednoj ruskoj web stranici čitamo uputstva kako se najbolje pripremiti za ovo ledeno kupanje:
„Dva dana prije, treba se tuširati samo hladnom vodom i pri tome jesti masniju hranu, kao što je špek. Nakon ledenog kupanja, ne treba odmah leći na snijeg, jer je to zabava samo za starije kupače. Uz to, ne valja piti stoprocentni alkohol, kako bi se zagrijali. Radije jedan topli čaj sa medom“.
(Izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera - Miroslav Loose




Napisati bilo šta više od onoga što je o Miroslavu Looseu napisao Karlo Drago Miletić u svojoj knjizi “Veliki graditelj Miroslav Loose”, neumjesno je i nepotrebno, s ovog mjesta. Biranim riječima, u kratkim crtama, autor je dao opis ovog čovjeka, koji je u prvoj polovini dvadesetog vijeka dao i te kakav doprinos razvoju grada Mostara.
„Svaka građevina ima svog graditelja, inženjera, projektanta, arhitekta, nadzornika, a Miroslav Loose objedinio je sve te struke. Prikaz je to jednog vremena, s obiljem podataka o načinu funkcionisanja Mostara na početku 20. vijeka, kada se podiže civilizacijski nivo življenja izgradnjom vodovoda i javnih objekata. Loose se u radu dotakao mnogih tema, od dizajniranja nadgrobnih spomenika do izrade različitih varijanti grba grada, a ponajviše je radio na izgradnji i obnovi brojnih javnih objekata. Bio je upravinik vodovoda i voditelj tehničkog odjela u opštinskom poglavarstvu, a od 1933. nalazi se i na čelu vatrogasne jedinice.
Po njegovoj osnovi i pod njegovim nadzorom izgrađeno je gradsko kupalište, nivelisane su i regulisane, te izgrađene neke ulice, sagrađen je vatrogasni dom i drugo. Nakon rata, bio je predavač na Građevinskoj tehničkoj školi, a prevodio je i s njemačkog.
U knjizi su doneseni odlomci iz njegovih dnevnika, koji nam pružaju najbolju sliku o izgradnji Mostara u to doba, kao i sačuvani nacrti, koji najbolje svjedoče o Looseovu talentu.
Može se reći da je životni vijek Miroslava Loosea protekao u neprekidnom radu, te su iza njega ostali mnogi spomenici izuzetnog znanja i upornosti koji svakako zaslužuju ovakvu publikaciju da jedna istorijska ličnost ne padne u zaborav i da bude podsticaj za buduća istraživanja“.
Neke od brojnih fotografije Miroslava Loosea, koje svjedoče o razvoju grada Mostara, u vrijeme njegovog života, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.02.2017.

Ekstremni sport: Lovac na oluje





Dany Bruch (34) ne ide u vodu ako je jačina vjetra manja od 10 bofora, a u tablicama za takve vjetrove stoji naziv, orkanski vjetrovi.
Na fotografijama koje prate ovog ekstremnog sportistu, on najčešće skače iznad bijele mase talasa, a najradije u Cornwallu, poznatom po ogromnim talasima. Vjetar u pojednim momentima dostiže brzinu od 113 kilometara na sat. On traži takve ekstremne uslove, kod kojih vjetar lomi jarbole i cijepa jedra. A kada se more pokaže sa svoje najžešće strane, on jednostavno mora u vodu. Njega ubrajaju za najhrabrijeg  na ovoj sceni, a već je nekoliko puta prkosio najjačim olujama, sa vjetrom brzine do 130 kilometara na sat.
Dugo je bio daleko od očiju javnosti. Nekada je važio za shooting stara u wind surfingu. Porijeklom Nijemac, stalni boravak su mu Tenerife, a na jedru ima španske oznake. Mnogi ga smatraju Španjolcem, iako u međunarodnim takmičenjima nastupa kao Nijemac. Važi i za veterana Red Bull lovaca na oluje, a početkom ove godine krenuo je u lov na nove oluje i rekorde.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.02.2017.

Povratak djevojčice i konja na filmski ekran




Na neki način to izgleda kao životinjska nostalgija. U kino se vraćaju filmovi u kojima se u glavnim ulogama nalaze djevojčice i konji, a to je jedan relikt iz devedesetih godina prošlog vijeka.
Wendy je je ime koje je ostalo u sjećanju jednoj čitavoj generaciji današnjih mladih roditelja u Evropi. Prije 30 godina, u modi su bili magazini sa slikama konja, narukvice, sjaj za usne, samoljepljivi tatoo i stripovi o Wendy. Slijedili su knjige o Wendy, modeli konja, i video igrice.
Ovih dana, Wendy dolazi i na filmske ekrane.
Wendy sa svojim roditeljima odlazi na konjsku farmu, gdje treba da savlada svoj strah od konja, koji je kod nje nastao nakon jednog nezgodnog pada sa konja. Film nosi naziv „Wendy – film“, a u njemu se pojavljuju dva plava anđela, djevojčica Jule Hermann i njen konj. Toliko o filmu na ovom mjestu. Ostalo u kinu.
U svakom slučaju, film je nostalgija, za neke generacije, na ne tako daleke devedesete, a ova godina će biti godina velikog povratka. Za mnoge djevojčice, to će biti prvi susret sa ovom temom, a za mnoge roditelje nostalgični povratak u neke sretnije dane.
(izvor:stern)
(Novasloboda.ba)
07.02.2017.

Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju





Svjetsko prvenstvo u skijanju počinje 7. februara 2017, godine u St. Moritzu u Švajcarskoj.
Ovo će biti 44. po redu Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju, a peto koje se održava u ovom gradu, nakon prvenstva 1934., 1948., 1974. i 2003. godine.
U malom turističkom gradiću, koji broji oko 5.500 stanovnika, te 3.000 sezonskih radnika, okupiće se najbolji svjetski skijaši, koji će se takmičiti u pet disciplina od 7. do 19. februara.
Prve će na stazu skijašice, koje će voziti superveleslalom, a dan kasnije isto takmičenje očekuje muškarce.
Kombinacija je na programu 10. februara (žene), odnosno 13. (muškarci). Muškarci će spust voziti 11. februara, a žene dan kasnije. Zatim slijedi veleslalom 16. (žene) i 17. februara (muškarci), dok će svjetska skijaška smotra biti okončana slalomom za skijašice 18. februara, odnosno dan kasnije nastupom skijaša
Među 589 takmičara iz 77 zemalja svijeta naći će se i šest naših predstavnika, četiri skijaša i dvije skijašice: Igor Laikert, Marko Šljivić, Eman Emrić, Emir Lokmić, Elvedina Muzaferija i Žana Novaković.

(spagos)
07.02.2017.

Oproštajni perfomans u čast akademika Predraga Matvejevića






U čast preminulog akademika Predraga Matvejevića, večeras je na Starom mostu, u njegovom rodnom Mostaru, održan oproštajni performans u organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju.

Tom prilikom Ivan Bevanda izveo je instrumental Šantićeve "Emine" na trubi, za koju je notni zapis napisao Đelo Jusić, upravo za Matvejevića. Njegovom slikom ukrašena je i kula Helebija na Starom mostu. Matvejević je bio jedan od najvažnijih intelektualaca Balkana, ali i Evrope.
Kao rođeni Mostarac, Matvejević je cijeli svoj život posvetio zalaganju i odbrani univerzalnih civilizacijskih vrijednosti svijeta, često za sebe govoreći kako pripada intelektualnom krugu hrvatskog, italijanskog i bh. porijekla.
Matvejević je autor desetina knjiga i jedan je od najprevođenijih autora sa prostora jugoistočne Evrope. Samo je njegov "Mediteranski brevijar" preveden na 23 jezika, od Tokija do Los Angelesa. Nosilac je počasnih doktorata na univerzitetima u Francuskoj, te u italijanskoj Genovi i Trstu, dok mu je 2002. godine dodijeljen i počasni doktorat na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u rodnom Mostaru.
Također, U organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara, 7. februara, s početkom u 20 sati, u Kongresnoj dvorani hotela "Bristol" bit će održana večer sjećanja na ovog velikog intelektualca.
“Oprostit ćemo se od Matvejevića uz prigodni video projekciju njegovih sjećanja i književnih djela“ navodi organizator.

(izvor:faktor.ba)
07.02.2017.

Fijaker stari ulicama Beča




Ko je već jednom bio u centru Beča, mogao je vidjeti ili se voziti čuvenim fijakerom.
Od prije izvjesnog vremena, jedan saobraćajni znak u centru Beča, tačnije u Herrengasse (Gospodskoj ulici) izazvao je dosta uzbuđenja. Uz zabranu vožnje fijakera ovom ulicom, na saobraćajnom znaku je nacrtano sasvim pogrešno prevozno sredstvo, umjesto fijakera, obična konjska kola. A u stvari znak je trebao zabraniti vožnju fijakera ovom ulicom, iako samo naznačava sličnost znaka sa fijakerom.
Herengasse je u decembru sanirana, a na tlo postavljena je nova podloga. Nakon toga je primijećeno da konjske potkovice izazivaju oštećenje novopostavljenih ploča, a neko je odmah proračunao da bi visina štete mogla biti oko 700 hiljada eura na godišnjem nivou. Oštećenja su otkrivena iako je dio ulice između Freyunga i Bankgasse već bio tabu za fijakere. Kočije bi smjele saobraćati samo na tačno određenim, zakonom predviđenim rutama. A kako vozači fijakera ne bi previdili egzotične table, uvedena je kontrola, a u tu svrhu su angažovani policajci.
Ovdje se, prije svega, ne radi o oštećenju, koliko o razjašnjenju. Uprkos toga važi: Ukoliko se fijaker nađe na zabranjenom dijelu ulice kazna je 30 eura.
U svakom slučaju, prilikom naredne posjete Beču, obratiti pažnju i na ovo.
(izvor:swp)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
06.02.2017.

Slike strave i užasa






Jablaničko jezero u Bosni i Hercegovini u cijelosti je nestalo nakon što su maksimalno iskorištene zalihe akumulirane vode. Postupak koji će vjerojatno imati dugoročne i katastrofalne ekološke posljedice. Sa nestankom jezera nestalo je i cjelokupno riblje bogatstvo, a prema procjeni ribarskih udruženja, radi se o oko dva miliona komada ribe. Jezero je nestalo za oko 40 dana, a pribljavanje je trajalo decenijama.

Mogu se vidjeti i nekada potopljeni nadgrobni spomenici

U dolini Neretve, između mjesta Konjic i Jablanica u Hercegovini, koju obično prekriva jezerska voda duboka do 80 metara, od kraja januara vidljivo je samo muljevito tlo, a na nekim lokacijama ponovo se mogu opaziti nadgrobni spomenici potopljeni 50-ih godina prošlog stoljeća, kada je nastalo akumulacijsko jezero kao dio projekta gradnje brana i hidroelektrana na Neretvi.

Jablaničko jezero je vještačko akumulaciono jezero, nastalo 1953. godine nakon izgradnje brane na rijeci Neretvi i prostiralo se od Konjica do Jablanice, uz magistralni put M-17, dužine oko 30 kilometara, a najveća dubina bila je oko 80 metara. Nalazi se pet kilometara uzvodno od Jablanice.
(izvor:portali)

Jablaničko jezero donedavno:






(spagos)
06.02.2017.

I bješe Super Bowl LI







New England Patriotsi osvojili Super Bowl

Ekipa New England Patriotsa osvojila je 51. Super Bowl, odnosno naslov prvaka profesionalne lige američkog fudbala(NFL), nakon što je noćas u Houstonu pred 73.000 gledalaca u produžetku pobijedila Atlanta Falconse sa 34-28.
Patriotsi, koje vodi Bill Belichick, tako su osvojili svoj peti naslov (2002, 2004, 2005, 2015, 2017),
Ekipa je do naslova došla nakon najvećeg preokreta u istoriji Super Bowla, jer je Atlanta sredinom treće četvrtine vodila 28-3.
Patriotsima je ovo bio rekordni deveti nastup u Super Bowlu, od toga su čak sedam puta u finale stigli u 21. stoljeću, odnosno otkako su u tom klubu Bill Belichick kao glavni trener i 39-godišnji Tom Brady kao quarterback. Za Falconse ovo je bio drugi nastup u Super Bowlu, prije 18 godina izgubili od Denver Broncosa.
Brady je proglašen najkorisnijim igračem (MVP) utakmice i time je postao rekorder, jer je po četvrti puta u karijeri postao MVP Super Bowla (2002., 2004., 2015., 2017.).
Osim što je najvažniji sportski događaj u SAD-u, Super Bowl ima najveću televizijsku gledanost koja redovno premašuje 100 miliona gledalaca. Također, za xafsinšku industriju to je najvažniji dan u godini, a reklamni prostor za vrijeme trajanja Super Bowla je najskuplji na svijetu, pa je ove godine za 30 sekundi televizijske reklame trebalo platiti pet milijuna dolara, što je pola miliona dolara skuplje nego prošle godine.
Na kraju treba dodati da je na poluvremenu utakmice nastupila jedna od najvećih svjetskih muzičkih zvijezda Lady Gaga.
(spagos)
06.02.2017.

Jedan pravi junak






Dječak po imenu Tijn van Kolsteren iz Brede, Holandija, planirao je da u svojoj akciji za pomoć djeci Afrike sakupi 100 eura. U međuvremenu, ta suma se popela na 2,6 miliona eura. Toliko su na njegov konto za pomoć uplatili Holanđani, koji sada nose njegov lak na noktima.
Priča je već odavno prerasla granice ove zemlje, proširila se širom svijeta, a svakog ko se s njom upoznao duboko je dirnula.
Prilikom jedne akcije radio stanice Breda, u kojoj je bilo planirano da se sakuplja pomoć za djecu Afrike, prolaznicima je bilo ponuđeno da za akciju uplate donaciju od 1 eura, a za uzvrat bi im šestogodišnji dječak Til nalakirao nokte. Otac dječaka je u toj radio emisiji ispričao kako njegov sin boluje od raka, te da su mu ljekari prognozirali još najviše godinu dana života.
To je izazvalo nezapamćenu lavinu zaintereovranih. Prominentni su iz solidarnosti sami lakirali nokte, a na konto uplaćivali određenu sumu, a ujedno svojim postupkom pozivali i druge da se odazovu akciji.
Tijn van Klosteren sada može biti sretan.
U njegovom kratkom životu već mu je pošlo za rukom ono o čemu većina samo sanja: Svijet učiniti barem malo boljim.
(Izvor:sternview)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
05.02.2017.

Stidljiva najava proljeća









Na temperaturi od +8°C izbio je prvi behar na japanskim trešnjama na Konrad Adenauer šetalištu uz Rajnu u Kelnu. Behar japanske jabuke se zna na ovom mjestu pojaviti tokom čitave zime, ponekad čak i u decembru. Ove godine su ga spriječili januarski minusi, ali se sa nekoliko dana temperatura u plusu odmah pojavio. Prve naznake da će proljeće sigurno stići i ove godine. A kad? Sačekaćemo.
Da zabilježimo i datum nastanka fotografija: 5. februar 2017.
(spagos)
05.02.2017.

Prolaz kroz stablo više ne postoji







Zimski jaki vjetrovi, kako se čini, bili su prejaki za čuveni „Pioneer Cabin Tree“, jedno 85 metara visoko sekvoja stablo u kalifornijskom Calavares parku, jugoistočno od glavnog grada Sacramento. Drvo se pod naletom jakog vjetra slomilo i palo na tlo uz ogromni prasak, pri čemu se okolinom razasulo na stotine sitnih komada. Pretpostavlja se da je mamutsko drvo bilo staro više od hiljadu godina.
Tokom svog života postalo je atrakcija parka ne samo zbog njegovih dimenzija. Prečnik u dnu je bio 9,6 metara. Od 1920. godine, pa sve do nedavno, posjetioci su mogli prolaziti kroz podnožje stabla kako pješke tako i autom, nakon što je jedan požar prije 97 godina proširio prirodni otvor u dnu drveta, koji je nakon toga oblikovan pilom.
„San Francisco Chronicle“ je, u međuvremenu, objavio da je broj ovakvih mamutskih stabala u Kaliforniji, kroz koja se može prolaziti, smanjen na minimum. Nova stabla još nisu u takvom stanju. Nacionalni parkovi u Kaliforniji su se radovali enormnoj omiljenosti ovih stabala.
S današnje tačke gledišta, za nešto ovako nije bilo potrebno, iz reklamnih razloga, praviti tunele kroz stabla. Ništa ne mijenja ni to što još uvjek ima turista koji su spremni platiti 5-6 dolara, kako bi prošli kroz drvo.
A šta je u tome posebno, ne mogu potvrditi ni privatni vlasnici stabala. Ono što je najšašavije u tome, kako piše Chronicle, je da mnogi žele to učiniti jednom u životu, i nakon toga tvrditi kako su baš i to učinili.
(izvor:exprss)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
04.02.2017.

Uspomene, uspomene (2)...

(02022017)

Niz Neretvu, s pećine na pećinu...

Lijevo su Bunur i Kapak, desno su Petice i Bašćine, nizvodno je Beša, a u sredini rijeka uzbudljiva i fina, smaragdno zelena i nemirna, puna 'pura' (kovitlaca) i brzaka, nepredvidiva i opasna za svakoga, osim za one koji je vole:
Neretva zimi u Mostaru!


(fotos i tekst: OmerMesihovic/facebook)
04.02.2017.

Uspomene, uspomene (1)...






Jedna stara dobra adresa iz Sarajeva

Uspomene...nekad...lijevo Pozorišna...desno Dva ribara...a naprijed most Čobanija...

A preko mosta,pa lijevo,kroz park, Dobrovoljačka i FPN. U Pozorišnoj "učila" studentarija,a u Dva ribara profesori "pripremali predavanja". Među njima,čuveni i meni posebno dragi profesor
filozofije, Dr Franc Cengle. Tu mu je bio "drugi dom". Uspomene na najljepši dio života. (Ibro)

Sjedimo ja i Eso pred dva ribara...dolazi Safa...kupio Tempo, a na prvoj strani naslov...Bjeković bolji od Bajevića...a Safa samo pogleda i zavitlja Tempo u Miljacku...šta je bola...ma kome će oni pisati...a mi već bili kupili Tempo i isto vidjeli...ali ispod naslova, malim slovima piše...nastavak na zadnjoj strani...a tamo piše: Aprilili...bio prvi april...a sjedili vani...bila je 72. ili 73. (Smajo)

Fine uspomene u Dva ribara sa svojom rajom iz "Hidrogradnje". Blizu nam bilo iz Dobrovoljacke. (Branko)

Dva ribara

Kultna  kafana smještena na jednoj od najatraktivnijih lokacija u gradu, na samoj obali Miljacke, preko puta  Pošte i pozorišta. U objekat se nije uložilo ništa već više od dvije decenije, higijenski uslovi su vrlo diskutabilni, a mrzovoljni konobari kao da su izašli iz socijalističkog vremena, hrana je hm... Bez obzira na sve to, u bašti "Dva ribara" po lijepom vremenu teško je naći slobodan sto. Ukoliko volite posmatrati prolaznike iz debele hladovine i sa hladnom "sarajevskom" u ruci, onda je "Dva ribara" pravo mjesto za vas. Ukoliko ste student ili, ne daj Bože, studentica,  i želite da položite ispit koji niste spremili, onda su "Dva ribara" prava adresa; tamo se to završava.  Uz pivo i girice. I to je bolje od šuplje intelektualne koju  možete čuti za drugim stolom do vas; nigdje drugdje nema više prazne filozofije i malograđanskog trača nego u ovoj kafani. Zbog svega ovoga se tamo godinama i ide. (depo.ba)

(spagos)


04.02.2017.

Preletač talasa


Mogla bi ovo biti nova sportska disciplina za surfere. Nešto kao troskok preko talasa. Položaj tijela surfera podsjeća na držanje tijela lakoatletičara, koji u tri velika skoka leti ka sanduku sa pijeskom.
Momak na slici, po imenu Balaram Stack (25), startovao je na „Backdoor Shootout“, takmičenju koje se svake godine održava pred sjevernom obalom Oahua, na Hawaiima. Talasi su tamo najbolji u ovo vrijeme, prije svega poznata Pipeline, koja se rola kao neka duga cijev, kroz koju momci surfaju.
Naravno, sad je sasvim jasno da na tom testu Balaram nije potrefio baš najbolje.
Ali, u svakom slučaju, zaslužio je visoku ocjenu za držanje.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
03.02.2017.

Pismo Predraga Matvejevića na dan rušenja Starog mosta



(tekstovi koji slijedi objavljeni su na portalu ba.n1info.com dana 2. februara 2017. godine)

Nakon duge i teške bolesti u četvrtak, u 14 sati u Zagrebu, preminuo je istaknuti intelektualac bosanskohercegovačkog i hrvatskog porijekla Predrag Matvejević.

Matvejević je bio jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista Balkana i Evrope. Poznat je bio kao veliki humanista, kozmopolit, poliglot i aktivista, koji je posjećivao proteste do svoje kasne dobi, zalažući se uvijek za ljudska prava, mirotvorstvo i razum.
Kao rođenog Mostarca duboko ga je pogodilo rušenje simbola grada na Neretvi, Starog mosta, kojeg su pripadnici HVO-a 9. novembra 1993. srušili nakon što su ga granatirali nekoliko sati. Matvejević je na taj tužni dan objavio pismo koje je prenio Feral Tribune 16. novembra 1993.

Pismo prenosimo u cijelosti:
"Dr Predrag Matvejević
MOST
Nisam vjerovao da će se itko usuditi srušiti Stari most u mome rodnome gradu. Putovao sam posljednjih mjeseci po stranim gradovima i govorio o njemu: 6 mostova je uništeno u Mostaru i oko njega, ali ipak nije ovaj stari. Činilo se da će, unatoč barbarstvu, ostati kao vrijednost i kao povijest. Povjerovao sam da će se, upravo na temelju vrijednosti i povijesti, naći neko rješenje i spasiti ono što se još može u Bosni i Hercegovini spasiti. Još jednom sam bio naivan.
Neumjesno bi bilo u ovom času raspravljati o ljepoti Mostarskog mosta, o njegovu skladu s okolinom, o smjelosti njegove gradnje i bjelini kamena od kojeg je bio isklesan. Za nj me vežu uspomene iz djetinjstva i mladosti. Zvali smo ga naprosto “stari”, kao što se zove oca ili drugara: nalazili smo se “na starome”, kupali se “pod starim”, najhrabriji od nas skakali su u Neretvu “sa starog”. Ispod njega su stijene koje Mostarci zovu pećinama: “Zelenika”, nad kojom su rasli smokva i šipak, “Šuplja” pod kojom je opasni vrtlog (“kapak”), mali i veliki “Soko”, “Glavar” nalik molu u nekoj maloj luci, veliki “Duradžik” na kojem su se dječaci pripremali za “skok sa ćuprije”. Na sva ta mjesta slijetali su galebovi s mora. Tu je Mediteran…
Tu smo živjeli odavno u slozi unatoč razlikama. Moji su prijatelji nosili katolička, pravoslavna i muslimanska imena: prepoznavali smo se više po osobinama, nego po imenima. Nismo voljeli one koji su dolazili sa istočnih ili zapadnih strana, kad su im razlike bile važnije od sloge. Zvali smo ih u srdžbi “grmaljima” i “skutorima”. Kao da smo slutili šta će učiniti od našeg suživota. Za vrijeme prethodnog rata, Drugog svjetskog, u grad kroz koji su prolazile i harale vojske strane i domaće – Nijemci, ustaše, Talijani, četnici – uvukao se noću u Mostar bataljon ranjenih i iznemoglih partizana, bili smo solidarni unatoč razlikama. Ponosili smo se time: povijest je potvrdila takve vrijednosti.
U povijesti barbarstva, najgore mjesto dobili su rušitelji gradova. Mostar su počeli rušiti “Srbi”, nastavili “Hrvati” – stavljam ih pod navodnike da ih razlikujemo od onih Hrvata i Srba koji nisu krivi, koji se zajedno s nama stide. Bez obzira na to tko je “prvi počeo”, tko više a tko manje srušio ili ubio, jedna se krivica ne može opravdati drugom. Svatko će odgovarati za se, rušitelji Mostara kao i Vukovara, mučitelji Sarajeva.
Stari su most konačno srušili, nema više dvojbe, bojovnici, tzv. Herceg-Bosne. Nanijeli su time neizmjernu štetu samoj Hrvatskoj u času kad ju je svijet počeo bolje shvaćati, prihvaćati je kao ranjenu naciju. Pouzdani strani svjedoci, oni isti koje smo i sami navodili kad su svjedočili o srpskim zlodjelima u logorima poput Omarske, Manjače, Odžaka ili Trnopolja, upozorili su nedavno svijet na postojanje sličnih logora u Dretelju, Gabeli, Ljubuškom, na strašnom “heliodromu” kraj sama Mostara. Poštenje nacije očituje se, uz ostalo, u spremnosti da prizna zlodjela koja su u njezino ime počinjena. To je možda najviši stupanj nacionalnog osjećanja, istodobno najplemenitiji i najrizičniji.
Uz ratne zločine koje su počinile horde Karadžića i Mladića, spominju se već mjesecima ubojstva u Mostaru i Hercegovini, kao i osvete za njih u srednjoj Bosni. Mate Boban neće moći nikoga uvjeriti da je rušenje mosta nevažni, slučajni incident. On je nedavno napisao pisma predsjedniku Hrvatske, puna neukog i neukusnog laskanja, ističući da oni ostvaruju njegovu “viziju”. Nisam čuo predsjednikovu ogradu od takvih riječi, od rušitelja djela koje je uvršteno u baštinu vrijednosti i povijesti čovječanstva.
Pridružujem se hrvatskim intelektualcima koji su zatražili od predsjednika da razmisli o ostavci.
Pariz, 9. studenog 1993. god.
Na dan rušenja Starog mosta u Mostaru"
(Feral Tribune, 16. XI 1993. god.)






Umro je Predrag Matvejević

Nakon duge i teške bolesti preminuo je istaknuti intelektualac bosanskohercegovačkog i hrvatskog porijekla Predrag Matvejević.
Informacija nam je potvrđena iz kruga njegovih bliskih prijatelja. Kako doznajemo, njegova želja je da se ispraćaj dogodi u uskom krugu najbližih.
Jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista Balkana, ali i Evrope, preminuo je u četvrtak oko 14 sati u Zagrebu, u 85. godini.
Matvejević je rođen u Mostaru 1932., od oca Vsevoloda Matvejeviča, rođenog u ukrajinskoj Odesi, koji je bio sudija u Mostaru i majke Angeline (r. Pavić).
Bio je humanist, kozmopolit, poliglot i aktivist, posjećujući proteste do svoje kasne dobi, zalažući se uvijek za ljudska prava, mirotvorstvo i razum.
Njegov "Mediteranski brevijar" preveden je na brojne svjetske jezike, od Tokija do Los Angelesa.
Šezdesetak uglednih italijanskih umjetnika potpisalo je prije godinu dana inicijativu da se Predragu Matvejeviću dodijeli Nobelova nagrada za književnost upravo zbog "Mediteranskog brevijara". Među začetnicima te ideje bili su i glasoviti italijanski književnik Umberto Eco te Claudio Magris.
Matvejević je doktorirao na Sorbonni, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je francusku književnost od 1959. do 1991. godine, na Trećemu pariskom univerzitetu (Nouvelle Sorbonne), predavao je slavenske književnosti od 1991. do 1994., a od 1994. do 2007. srpski i hrvatski jezik i srpsku i hrvatsku književnost na rimskom univerzitetu La Sapienza. Matvejević je primio počasne doktorate u Francuskoj, BiH, Italiji. Počasni je doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu i jedan od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu.



03.02.2017.

Prođe pola zime...



...oblačno s kišom...bar tako kažu...020217...sa ovim danom, prošlo je pola zime...kalendarski...nekada se za današnji dan u narodu kazivalo...kalandora...

(spagos) 
03.02.2017.

Leteća ajkula je bila prevara


Hiljade korisnika interneta prevareno je obavješću da je fotografija pod nazivom “Leteća ajkula”,  proglašena za fotografiju godine od strane časopisa “Natioal Geographic”.
Fotografija je u stvarnosti produkt fotoshopa, a niti autor Bob Burton postoji, niti časopis National Geofraphic proglašava”fotografiju godine”.
Fotografija je provaljena nekoliko sati nakon objavljivanja, ali je, i pored toga, na facebooku i twitteru je dobila hiljade lajkova i dijeljenja, tako da se čitav decembar održala u opticaju.
I dok su jedni odmah prepoznali falsifikat, drugi su se upustili u divljenje fotografiji, dijeleći je i lajkujući, a sve se uklopa u novoizabranu riječ godine “fake news” ili lažne vijesti.
(izvor:thesun)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
02.02.2017.

Za osmjeh 2 - Gledanje fudbala iz hlada


Kao ljeti u Mostaru, kad upeče zvizdan,a hlada nema, pa svi traže najmanju "slamku hlada (spasa)"

Preneseno sa twittera. Nema podatak a gdje je uslikano.



Funny Photo of the day - Watching football game from a shade

Watching football game from a shade - Do they move with the Sun? | Source : Jokes of The Day - By Jokes of the day visitor

Read more on page: http://www.jokesoftheday.net/

02.02.2017.

Za osmjeh 1


(facebook/eso)
02.02.2017.

Okrugle stvari




Jedan holandski umjetnik posrećio je sa jednom jednostavnom idejom ljude čitavog svijeta.
Tek pogledom na slike iz vazduha, može se primjetiti da je umjetnik Henk Hofsra u njegovoj uličnoj umjetnosti u glavnom gradu Čilea, Santiago de Chile, sebi dozvolio jedan mali vic. A u stvari, čitavo umjetničko djelo holandskog umjetnika je jedan vic. A on i istrajava na tome.
Njegov „Eggcident“, naziv koji je kovanica od engleskih riječi jaje i udes (Egg i Accident) treba ljude da natjera na smijeh, „jer izgleda kao da su neka ogromna jaja pala sa neba.“
Da bi stvorio perfektnu iluziju, imao je skoro dva puna dana posla, dok je ogromne žute polulopte postavio na određena mjesta, a oko njih na asfalt nasprejao bijelom bojom.
Nagrada za urađeno: Njegov „Eggcident“, gdje god da se nađe, poklanja mu sretne osmjehe prolaznika.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
01.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera – Albert Kahn






Čudnovato je kad se jedan od najbogatijih osoba Evrope onoga doba, odluči poći na avanturistički put u svijet. Ipak je to 1910.ih učinio jedan Francuz, inače porijeklom Jevrej iz Alsace-a, Albert Kahn (3. 3. 1860. – 14. 11. 1940.), a bio je i jedan od pionira fotografije u boji.
U dobi od dvadeset godina seli se u Pariz, gdje radi kao bankar, a kasnije studira književnost i pravo. Godine 1892. postaje direktor banke i suvlasnik poznate banke Goudchaux. Za života postaje poznati dobrotvor, te upoznaje brojne poznate osobe onoga vremena – Alberta Einsteina, Austen Chamberlain, Puala Valeryja, Auguste Rodina i druge.
Od 1908. do 1930. godine je utemeljio i razvio poznatu filmsku arhivu „Le Archives de la Planete” (Arhiva planete). Ogroman dio svoga imetka trošio je na rad tada najvećeg etnološko-fotografskog projekta. On obuhvata preko 100 sati dokumentarnog filma i preko 72 000 fotografija iz cijelog svijeta. Uz pomoć mnogih drugih fotografa putovao je svijetom i slikao ljude, gradove, krajolike i znamenitosti. Posjetio je preko 50 država, a među inima i našu Bosnu i Hercegovinu.
Nije poznato da je prije njega bilo ko radio fotografije u boji. Doduše, bilo je mnogih fotografa, koji su svoje radove nastale u crno-bijeloj tehnici kasnije retuširali, ali nije poznato da je neko prije njega slikao našu domovinu u boji.
Iz perioda 1912. godine nastaje i poznata serija slika osoba i predjela našega Mostara i njegove okoline. Pa evo ponekih, uz napomenu da nisu retuširane, nego su originali snimljeni u boji. Cijela serija njegovih fotografija Mostara može se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org
Priredili: Ismail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
01.02.2017.

Nesvakidašnje spašavanje mačke





Neobična i nesvakidašnja situacija desila se u malom mjestu Cam, kod Gloucestera u Engleskoj.
Crno bijela mačka, po imenu Betty, ispentrala na 10 metara visoki stub sa elekričnim vodovima. U položaju na vrhu stuba, okružena električnim vodovima pod naponom, uz stalno mijaukanje, provela je skoro 24 sata. Susjedi su alarmirali nadležnu službu, a u svrhu spašavanja bilo je potrebno isključiti struju čitavom naselju.
Jedan radnik se popeo na vrh stuba, dok su drugi čekali dole, sa raširenom mrežom, u slučaju ako se mačka odluči na skok s te visine. Srećom, sve je proteklo kako treba.
(izvor:thesun)
 Smail Špago
(Novasloboda.ba)
01.02.2017.

Gospodar prstenova



Super Bowl broj 51 odigraće se 5. februara 2017. U finalu se sastaju timovi New England Patriots und Atlanta Falcons

Tom Brady, suprug Gisele Bündchen, želi svoju fudbalsku karijeru pozlatiti. Pri tome, sve drži u svojim rukama. Upravo igra svoju 17. sezonu kao “quarterbeck” New England Patriotsa i sa svojih 39 godina zarađuje 44 miliona dolara godišnje.
On je superstar i supermodel National Football League (NFL). On reklamira pidžame, satove, čizme od krzna, koje podsjećaju na noge slona.
Tom Brady je četiri puta osvajao Super Bowl (2002, 2004, 2005, 2015.), što su prije njega uspjeli samo Joe Montana i Terry Bradshaw. Naravno, Brady želi i petu titulu, što bi ostalo za vječnost.
Prošle godine su njegovi Patriotsi eliminisani u polufinalu od Denver Broncosa, sa Bradyjevim konkurentom Peyton Manningom. Manning je kratko nakon toga okončao svoju karijeru u NFL.
Brady se početkom ove sezone našao pred novim problemom, kada mu je izrečena zabrana igranja na četiri utakmice, pošto u “deflategate” aferi nije ispao sasvim nevin. Naime, Patriotsi su, u jednoj utakmici koja se igrala po kiši, iz lopta ispustili malo vazduha kako bi bile mekše za igru.
U braku sa Gisele Bündchen ne ide sve baš kako treba, ali Bündchen je i dalje njegova najljepša cheerleaderin. Ona mu prije utakmice šalje poruku sa srcem i riječima “Go Pats!”.Tako će biti i narednih dana.
Sa svojim Patriotsima obezbijedio je ulazak u ovogodišnje finale. Peti Super Bowl mu je nadohvat ruke.
(izvor:stern)
(Novasloboda.ba)
31.01.2017.

Novo u kinu: Film „Jackie“





Film „Jackie“ je višestruki portret ikone šezdesetih godina, Jacqueline Jackie Kennedy. Ostala je upamćena kao poznata i misteriozna žena, koja je u istoriju ušla kao inkarnacija stila i „šika“.
Godine 1961. J.F. Kennedy je postao 35. poredsjednik SAD, nosilac nade i karizmatični vođa zapadnog svijeta. S njim zajedno, kao „first Lady“ došla je i Jacqueline Jackie Kennedy.
Posjedovala je eleganciju, sofisticiranost i popularnost, a za njenog života postala je legenda. Kada je njen muž ubijen 22. novembra 1963. godine u Dallasu, ostala je šokirana i dugo vremena bila  traumatizovana. Iako u šoku, i pored mnogo otpora, vrlo brzo je  pokrenula inicijativu da osigura dio nasljedstva iza svoga muža.
Režiser Pablo Larrain (Neruda, El Club) u jednom fascinantnom umjetničkom djelu prepliće prošlost i sadašnjost. U glavnoj ulozi se pojavljuje dobitnica Oscara Natalie Portman (Black Swan), koja je pokazala da je jedna od najistaknutijih glumica ovoga vremena. Za dramatičnu ulogu u ovom filmu i ove godine važi kao jedna od glavnih konkurentkinja za nagradu Oscar.
(izvor:spiegel)
(Novasloboda.ba)
31.01.2017.

Nevjerovatne optičke iluzije




Iluzije na fotografijama u galeriji stvaraju sjenke drvoreda na snježnom terenu u blizini mjesta Sieversdorf u istočoj Njemačkoj, udaljenom oko 100 kilometara od Berlina.
Na fotografijama, koje je napravio fotograf Patrick Pleul, vide se duge plave sjenke na snijegu, koje baca drveće zasađeno pored jedne saobraćajnice.
Zbunjujuće slike stvaraju zapanjujuću optičku iluziju, jer bjelini snijega reflektuje boje sjenki, koje  prelaze u plavu boju. U ovom slučaju, boja neba stvara plavu nijansu sjenki, u danima kada sunce stoji veoma nisko iznad horizonta. Jedan kristalno jasan dan sa snijegom napravio je savršene uslove za čudnu mješavnu boja na snijegom prekrivenom tlu.
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
30.01.2017.

Nakon 3. Grahijade: Biciklisti i doktori pravili najbolji grah





Utisci se još ne stišavaju. Bila je i prošla Grahijada broj 3. A kako ništa u Mostaru i oko Mostara ne može proći bez liskaluka, i na ovoj Grahijadi je odmah plasirana udarna vijest kako su Mostarci konačno glasali i svojim glasom izabrali najbolji grah na Grahijadi.





Biciklisti i doktori pravili najbolji grah

Čak 22 ekipe učestvovale su na trećoj po redu Grahijadi na Rujištu u organizaciji Planinarsko  sportskog društva“Prenj“.
Lijepo vrijeme privuko je veliki broj Mostaraca i Mostarki na popularno izletište, a pored uživanja u sviježem zraku, vrhunac dana bilo je takmičenje u pravljenju graha.
Sve ekipe uložile su veliki trud od ranih jutarnjih sati, a publika je za svog favorita izabrala ekipu Kliničke bolnice „Dr. Safet Mujić“ Mostar.
Petočlani žiri imao je svoje favorite, tako da je prvu nagradu osvojila ekipa mostarskog Biciklističkog kluba MAS, drugo mjesto pripalo je ekipi „Vrelo Bune – Bunski izvor“, dok je na trećem mjestu završio grah Udruženja „Mostarski Rođeni“.
(novasloboda.ba)





Građani Mostara konačno glasali : Raja odabrala najbolji grah

U organizaciji Planinarsko-smučarskog društva “Prenj” danas je na Rujištu održana “Grahijada”. Nekoliko hiljada posjetilaca je prelijep sunčan dan iskoristilo  za uživanje u zimskim radostima i kulinarskim specijalitetima.
Na ovogodiišnjoj grahijadi učestvovala je 21 ekipa. Odlukom stručnog žirija treće mjesto zauzelo je udruženje Mostarski rođeni, drugo Vrelo Bune Bunski izvor. Prvoplasirana je ekipa biciklistiškog kluba MAS. Posjetioci su najboljim grahom proglasili grah koji su napravili članovi RMC dr. Safet MUjić.
“Izuzetno smo zadovoljni što je danas na Rujištu veliki broj građana, a zbog loših puteva mnogo ih se i vratilo, rekao je za Mostarski.ba Sead Divanović predsjednik SPD Prenj. Admir Šarić predsjednik BK MAS rekao je za naš portal da je jednako kao i osvojenom titulom šampiona njegov tim zadovoljan činjenicom da je Rujište oživjelo i da mu se vraća stari sjaj. Dr. Mehmed Haznadar predstavnik ekipe koju su posjetioci proglasili najboljom, izjavio je da im ovo priznanje mnogo znači , jer ih je, kako kaže najboljim proglasila raja. Pohvalio je organizatore naglasivši da ova manifestacija zahvaljujući njihovom zalaganju, iz godine u godinu okuplja sve veći broj posjetilaca.


(Mostarski.ba)



(Fotografije: portali u potpisu i facebook, a tamo puno više fotografija)
30.01.2017.

Najveća luka za kruzere na svijetu



Mnogi će, kad pogledaju sliku u prilogu, pomisliti da se radi o nekom posebnom danu. Sasvim je normalno da svakodnevno po osam kruzera čekaju na ukrcavanje putnika u luci u Miamiju (SAD).
Na brodove se u ovoj luci ukrca nevjerovatnih pet miliona putnika godišnje, odakle kreću preko  Karibika ka drugim destinacijama širom svijeta. I pored osam terminala, jednog parka sa dva teniska terena, igrališta za košarku i bazenom, postoji jedan veliki problem: Više od dva kilometra dugo vještačko ostrvo postalo je premaleno.
Razlog: s jedne strane, najveći kruzeri na svijetu ostrvo dijele sa najvećom lukom za kontejnere u SAD, a s druge strane, što su mnogi kruzeri duži od 360 metara. Za njih se već gradi jedna nova luka. Troškovi, skoro četvrtina milijarde eura.
(izvir:sternviews)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
29.01.2017.

Cvekla - trenutci zdravlja


Cvekla (Beta vulgaris ssp. vulgaris var, vulgaris)

1. Jaca imunitet;
2. Odlican izvor folne kiseline (vitamin B9);
3. Odlican izvor vlakana, mangana, kalijuma...;
4. Jaca jetru;
5. Snizava kolesterol;
6. Cisti debelo crijevo;
7. Ima snazno anti-kancer dejstvo;
8. Odlican izvor gvozda;
9. Sadrzi vitamine A, B3 (niacin) i C;
10. Cisti krv;
11. Ima protivouplano dejstvo;
12. Umiruje akne...

I jos mnogo, mnogo toga!

Cvekla i mrkva

Sok koji diže iz mrtvih: Već decenijama je hit u svetu, a pravi se za dva minuta
Već decenijama se ovaj sok preporučuje ljudima koji se bore sa karcinomom, jer vraća energiju, diže imunitet i poboljšava krvnu sliku. Pravi se veoma jednostavno a jedina mana mu je što nije baš preterano ukusan. Ali rezultati su toliko dobri da vredi savkog gutljaja!

Reč je o soku od cvekle i šargarepe, a ako vam je muka pri samoj pomisli na kombinaciju ove dve namirnice u tečnom stanju, niste jedini. Naime, već decenijama se ovaj sok preporučuje ljudima koji idu na hemoterapiju, jer se savršeno bori protiv svih posledica ovog vida lečenja karcinoma. Iako svi kažu da je groznog ukusa, niko nije prestao da ga pije jer su rezultati fantastični.

Zato kažu da bukvalno diže iz mrtvih – i nije namenjen samo onima koji imaju zdravstvenih problema!
Ukoliko se osećate premoreno, nemate energije i depresivni ste, možda je baš ovaj bućkuriš ono što vam je potrebno. Sprema se veoma jednostavno.

Potrebno je: cvekla, limun, mrkva, narande, jabuke, med

Sve sastojke jednostavno očistite i ubacite u blender. 
Dobićete sok crvenkaste boje, koji zatim možete da raspodelite po flašama (ili teglama, jer bi idealno bilo da ne stoji u plastici) i da čuvate u frižideru. Sok daje najbolje rezultate ako se pije ujutru, na prazan stomak, i to svega pola čaše.

Ukoliko budete pili ovaj sak svakodnevno, već za deset dana ćete osetiti neverovatnu promenu po pitanju energije, ali i raspoloženja. Zapušite nos i – živeli!
Objavio/la Mamina kuhinja 

(spagos)
29.01.2017.

Kad san postane java

imati svoje vlastito kino

Od priče Andersona Jonesa komotno bi se mogao napraviti jedan film, a u glavnoj ulozi bio bi on sam, glavom i bradom.
Premijeru bi mogao napraviti u vlastitom kinu, jer čitava priča se zasniva na i oko filma. Vozač autobusa iz engleskog Stoke-on-Trenta ispunio je svoj životni san, kada je u svom vrtu napravio jedno malo kino, u kome ima 34 sjedišta i 11 kvadratnih metara veliki ekran. Skoro pet godina ulagao je u ovaj projekat, pri čemu je utrošio 80 hiljada eura. I kino je spremno za start.
Sve neodoljivo podsjeća na vremena multiplexa i 3-D. I naravno, na vremena kada su u kinima prikazivani filmovi, iz kojih su i nastajali slični snovi.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
28.01.2017.

Mostar očima stranih putopisaca: Marcel Adnet, Brazil (2012.)





U augustu 2012. godina mala ekipa MTV Brazil došla je u Bosnu i Hercegovinu da snimi dvije epizode novog programa o putovanjima pod nazivom „Adnet Viaja“. Zašto Bosna i Hercegovina? Dobro! Maecelo Adnet, brazilski komičar, prezentator i pjevač boravio je već prije jednom u Mostaru, inspirisan muzikom sevdalinke, ljepotama prirode i fascinantnom istorijom ove zemlje.

Naša prva veza sa Sarajevo Funky Toursom napravljena je preko tripadvisor.com, gdje smo pročitali o turama i ekskurzijama koje Skender i negovi ljudi aranžiraju za turiste iz čitavog svijeta.
Prva ideja je bila da odemo samo na jednu od ovih tura, ali...nakon razmišljanja, i ponovnog razmišljanja, mi smo ustvari trebali nekoga, ko će sa nama biti tri dana u Bosni i Hercegovini, pokazati Sarajevo, sa nama otići u Mostar, i nakon toga u Neum, i praktično biti dio našeg tima! I biti sa nama stalno. Postavili smo pitanje, možemo li doći na turu 24/7...Sreća za nas, Skender je bio entuzijasta, i mi smo već bili na letu za Bosnu.
Dva dana smo bili u Sarajevu. Veliki grad! Stari grad je prekrasan, a još ljepšim ga je učinilo što smo tamo bili zadnjih dana Ramazana. Skender nas je vodio na mjesta gdje smo mogli jesti, piti kafu i pušiti nargilu, tako da smo se osjećali kao pravi građeni grada Sarajeva. Posjetili smo Tunel i Jevrejsko groblje, što nam je ukazalo na svu kompleksnost i duboke ožiljke rata. Također smo mogli vidjeti grad sa najviše tačke u Sarajevu, sa prekrasnim pogledom i odličnim mjestom, na kojem je Marcelo Adnet pjevao sevdalinke sa mještanima...

Nakon vožnje pored nevjerovatno plave rijeke i jezera, gdje se jede tradicionalna jagnjetina, u restoranima uz put, bili smo zadivljeni ljepotama grada Mostara. Otišli smo da vidimo čuveni most, pogledali kako je bio devastiran u ratu, vidjeli smo ruševine zgrada, rupe od metaka u fasadi, ali ništa to ne može oduzeti ljepotu ovog grada. On je jednostavno, očaravajući!

Naš put je išao dalje kroz predivne gradove Blagaj i Počitelj, i dalje do Neuma. Prelaskom granice sa Hrvatskom, pošto smo naše putovanje odatle nastavili za Italiju, pozdravili smo se sa Skenderom, uz nekoliko zagrljaja, ali i suzama u očima.

Kakvo sjajno putovanje smo imali!

Ne samo da smo vidjeli najzanimljivija, nego i inspirativna, prekrasna i impresivna mjesta u BiH.
Skender nam je pokazao kako se osjećati bosanski, i kako se od života u prošlosti, sa strahom za vlastiti život, može napraviti motivacija da se Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina napravi boljim mjestom. Skender je sa nama podijelio svoju priču, impresionirao nas svojim znanjem istorije, uz veliku sposobnost da nam pokaže najbolje dijelove njegove zemlje. Postao je član naše elipe vrlo brzo i prirodno, i naravno pružio nam osjećaj da se nalazimo kod kuće, smijao se sa nama, pjevao sa nama, jeo sa nama (u vrijeme kad nije postio) i najvažnije od svega: napravio nas navijačima Bosne zauvijek, FOB's (Fans of Bosnia).

Ekipa MTV Brasil: Marcelo Adnet, Marcelo Botta, Mariano Kweller, Aron den Boer and Maria Hupkes



priredio:Smail Špago

28.01.2017.

Kuda u nedelju: 3. Grahijada, Rujište, 29. januara 2017.


Prijave ekipa za učešće na Grahijadi su završene. Izgleda da se iz godine u godinu povećava broj takmičara, što je jako pozitivna stvar. Nadamo se da će ovo postati tradicionalno zimsko okupljanje i druženje na Rujištu.
Ekipe su jako zainteresovane da saznaju ko je konkurencija u nedjelju. U prilogu je spisak prijavljenih ekipa zaključno sa 25/01/2017 do 23:00h.
Hvala svima na angažmanu i prijavama. Želimo vam dobro druženje i još bolji grah u nedjelju !
PSD PRENJ
PS. Više detalja oko suđenja, vremena dolaska i opreme koja je potrebna će biti objavljeno naknadno.
(sa stranice PSD Prenj)


28.01.2017.

Pretpraznička parada zmajeva


Kina se ponovo susreće sa tradicionalnom proslavom Nove godine. Naime, 28. januara će se pojaviti drugi mladi mjesec nakon zimskog solisticija, a nakon godine majmuna, slijedi godina pjevca.
Svake godine, ovaj praznik pokrene skoro čitavu Kinu na putovanje, nešto slično kao kod nas za Novu godinu, u Evropi za Božić, ili u SAD za Dan zahvalnosti.
Kineske željeznice su se pripremile za lavinu putnika, a kako se pretpostavlja, polovina Kine, na putovanje u posjetu rodbini i prijateljima krenuće vozom.
Kao zmajevi sa sjajnim očima, stoje vozovi velikih brzina na stanici u Wuhanu. Prvi novogodišnji putnici krenuli su na put već 27. januara, a onda, do kraja praznika, nema više stajanja.
(izvor:stern)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
27.01.2017.

Novina: Reflektirajući sprej za pješake, bicikliste i joggere








Da li je ovo način da se spriječi krvoproliće na cestama širom svijeta? Kompanija koja proizvodi reflektirajući sprej tvrdi da se korištenjem njihovog spreja mogu spasiti životi hiljada biciklista, pješaka i joggera, u večernjim i noćnim satima.Širom svijeta, tokom samo jedne godine, desetine hiljada ljudi bivaju ubijeni ili ozlijeđeni u saobraćajnim nesrećama u periodu slabije vidljivosti.
Sprej, koji se u nekim zemljama već nalazi u prodaji, nosi naziv “Albedo 100 Reflektive spray”. Proizvođač spreja je švedska start-up firma Track Invent. Logo za sprej je “Budi siguran, budi viđen”.
Reflektirajući sprej se nanese na odjeću i ona svijetli u mraku. Kompanija se nada da će upotreba spreja donijeti sigurnost ljudi u večernjim i noćnim satima.
Prvu primjenu sprej je već našao u Finskoj, gdje bi uz podršku finskih uzgajivača sobova trebao doprinijeti smanjenju nesreća u kojima stradaju ove životinje.
(izvor:mailonline)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
27.01.2017.

Nove kineske stjuardese


Od koje dame sa slike bi najradije poručili kafu? Od ove naprijed u crvenoj uniformi, ili od one plave pozadi, sasvim lijevo?
Dame se skoro ne razlikuju i buduće su stjuardese koje u školi za stjuardese u Louyangu u Kini pohađaju obuku. Danas je na rasporedu obuke – lijepo stajanje i osmijeh. Za vježbu se uzima sasvim obični pomoćni pribor: slamka za sok u ustima, jedna sveska na glavi i jedan list papira između koljena. Ništa od toga ne smije ispasti, jer ako se to desi ode lijepi osmijeh, a i držanje.
A u praksi u avionu, gdje je god to moguće, sok ili kafa, a može i oboje, a uz sve to i njihov nezaboravan osmijeh! Pa ugodan let!
(izvor:stern)
(novasloboda.ba)
27.01.2017.

Trehnuti malo iza ručka



Evo sada i naučne potvrde...u svakom slučaju korisno je...

Prema rezultatima nove studije, jedan sat spavanja svaki dan može poboljšati kognitivno funkcioniranje starijih osoba i učiniti ih pametnijim.
Studija je objavljena u stručnom časopisu "Journal of American Geriartics Society", a stručnjaci su ispitali skoro 3.000 starijih Kineza o njihovim navikama spavanja.
Oni koji su imali naviku odspavati preko dana sat vremena imali su bolje kognitivne sposobnosti, pamćenje i koncentraciju u odnosu na one koji nisu nikako spavali preko dana i one koji su spavali duže od 90 minuta.
Istraživački tim je analizom došao da zaključka kako su oni koji su preskakali popodnevno drijemanje imali lošije kognitivne sposobnosti.
Ovo nije prva studija koja ukazuje na to da popodnevno drijemanje nije samo dekadentni hobi ili, još gore, navika lijenih ljudi. Istraživači s Univerziteta Harvard otkrili su da drijemanje čini ljude učinkovitijima u pronalaženju rješenja te poboljšava pamćenje i kreativno razmišljanje. Također su zaključili da drijemanje pomaže ljudima da odvoje važne informacije od nebitnih detalja i poboljšaju sposobnost povezivanja naizgled nepovezanih riječi.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da, ako se odlučite drijemati preko dana, pazite da to ne ometa vaše noćno spavanje. Najveća američka organizacija za istraživanje sna "National Sleep Foundation" savjetuje da pronađete mirno, hladno i tamno mjesto na kojem ćete moći odmoriti bez buke i ometanja. Također savjetuju da izbjegavate drijemanje prerano ili preblizu spavanja.
Uz mentalne dobrobiti drijemanje ima značajne psihološke prednosti. Drijemanje može poslužiti kao "mini odmor" pružajući tijelu i umu opuštanje i podmlađivanje. Međutim, naučnici s Unvierziteta Harvard upozoravaju da se, ako vam se stalno spava preko dana, ili imate problema sa spavanjem noću, obratite liječniku jer problemi sa spavanjem, dnevna omamljenost i umor mogu biti razlog za zabrinutost u bilo kojoj dobi.

(klix.ba)
26.01.2017.

Mostarluci - Centar svijeta


...Čuda ne prestaju u BiH. Pored gospe, Troje u Gabeli, Piramida i još nekih čuda, našsvjetski putnik iz Švicarske je otkrio da se centar svijeta nalazi u Bosni i Hercegovini. Ne samo da je otkrio da se nalazi tamo gdje ga postaviš, već i kako izgleda...hvala i slava mu...

Eh, svaka čast za ovo! Neka se konačno zna da nije Arhimed grčki nego bosansko-hercegovački naučnik i da spirala nije Arhimedova nego Burekova. Hvala gospodi na iscrpnom istraživačkom radu, i na prosvijetljenju nas koji potekosmo iz Vilajeta tamnog...

...jedan od primjera: Epicentar u buregdžinici na Musali

I na kraju napomena: centar svijeta ostaje na istom mjestu sve dok se tepsije ne isprazni...


(preneseno sa: Mosraski liskaluci)
26.01.2017.

Sitan znamen širom svijeta


Putujući fotograf stvara nevjerovatne optičke iluzije stavljenjem sitnih, ponekad i jeftinih suvenira ispred svjetski poznatih znamenitosti. Pri tome on dodaje kako na taj način stvaraa mnogo čudnih pogleda. To su divne optičke iluzije koje su kreirane stavljanjem najobičnijih suvenira ispred poznatih znamenitosti, što ih čini da izgledaju kao prava stvar.
Slobodni fotograf Michael Hughes je upravo objavio najnovije primjerke iz njegovog poznatog „Suvenir projekta“, kojeg je započeo 1999. godine.
U sklopu tog projekta nalaze se znamenitosti poput Arco de Santa Catalina u Guatemali, Kogh Samui Big Budha hram na Tajlandu, kapije Versailesa u Francuskoj, ili Gateway of India u Mumbaiju.
Ovaj 64. godišnji Britanac koji sada živi u Berlinu, kaže: „Ja ovo radim od 1999. godine, a prvo sam planirao da izdajem razglednice, a onda sam sam sebi postavio neka pravila, koja mi nalažu šta moram, a šta je dovoljno uzeti i uraditi na svakoj destinaciji. Prije svega, svaki suvenir mora biti kupljan u blizini mjesta gdje pravim fotografiju“.
Michael je posjetio i neka ne baš tako lijepa mjesta, kao što je nuklearna elektrana u Chernobylu u Ukrajini, gdje je fotografisao Geigerov brojač ispred oštećene zgrade reaktora.
Za svoje fotografije koristio je suvenire, kao što su magneti koji se stavljaju na frižidere, ukrasne ploče, svijeće, privjeske i niz drugih predmeta, tokom obilaska više od 200 zemalja širom svijeta.
Michael dalje dodaje: „Mislim da je jedan od ključnih razloga što se ovakve fotografije sviđaju ljudima, optička iluzija, koja je uključena u fotografiju i to je ono što ih fascinira. Ljudi konačno žele da vide i neku korist od tih malih, groznih i ljepljivih suvenira. Očigledno da postoji tržište za njih, jer ih ljudi svuda kupuju, ali je isto tako zabavno, ako se koriste na neki drugačiji, kreativniji način“.
Pri tome Michael dodaje kako se u prvo vrijeme susretao sa čudnim pogledima ljudi, kada su ga prvi put vidjeli da nešto tako radi, ali sada svi znaju čime se on bavi i šta radi. Čak su mu ljudi u Gvatemali, dok je stajao ispred  Arco de Santa Catalina i pravio fotografije, govorili kako je lud. A kad im je pokazao gotovu sliku, zastali su zadivljeni. Iako je u ovom poslu više od 17 godina, i iako je obišao preko 200 zemalja na svijetu, kaže da još ima mjesta koja nije posjetio i napravio fotografije. Do sada ništa nije napravio u Japanu i u Australiji, i nada se da će i tamo uskoro otići.

Fotografije u galeriji:
Suvenir Big Ben tornja ispred stvarnog tornja u Londonu, Engleska
Golden Gate Bridge u San Franciscu, SAD
Siena, Piaza del Camp i drveni svitak, Italija
Arc de Triomphe, Trijumfalna kapija, Pariz
Stolna lampa i kosi toranj u Pisi, Italija
Kultni Yelow Taxi, žuti taksi iz New Yorka
Mesingani držač papira ispred piramide u Kairu
Dekorativna ploča, ispred Arco de Santa Catalina, Guatemala
Model tramvaja iz San Francisca, na ulicama San Francisca
Ukrasni sat ispred tornja u Portu, Portugal
Razglednica The Gate of India podignuta ispred prave atrakcije
Holandska vjetrenjača na rijeci u Amsterdamu
Šolja za kafu ispred Statue of Liberty, Kipa slobode u New Yorku
Suvenir, Ajfelovog tornja ispred pravog tornja u Parizu
Kogh Samui Big Budha, Veliki Buda u Tajlandu
Rio de Janeiro, Omot CD-a koji se uklapa u scenu planine iza.

(izvor:thesun)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
25.01.2017.

Mostar u objektivima fotokamera – Anton Zimolo





Mnogi doseljenici iz tada ogromne Austrougarske monarhije obilježili su istoriju našeg grada.
Jedan od njih svakako je bio i Anton Zimol– fotograf i uvaženi umjetnik, ispočetka foto amater, a kasnije profesionalni fotograf koji je imao atelje odmah pored zgrade pozorišta.
Bilježimo da je samo dva desetljeća nakon izuma fotoaparata (1839.), u Mostar 1860. godine. stigao fotograf Josip Zimolo, koji predano bilježi život i razvitak grada i Hercegovine. Njegov je rad nastavio sin mu Anton. Ali, nije se Anton bavio isključivo fotografiranjem. Važno je napomenuti da je među prvima bio osnivač Prvog velocipedskog (biciklističkog) društva Mostar. Pojavljuje se među prvima (1890.) koji je vozio biciklistička takmičenja i ture po cijeloj Hercegovini, sve do Sarajeva, Crne Gore, Sandžaka i Dubrovnika. Na tim takmičenjima je osvojio i brojne medalje i priznanja.
Ali, najveći doprinos istoriji našeg grada, Anton Zimolo je ostvario izuzetno velikom kolekcijom fotografija, a među prvima je priređivao izložbe. Neke od najznačajnijih fotografija iz istorije Mostara je baš on ovjekovječio. Tu ubrajamo seriju fotografija prilikom posjeta cara Franje Josipa Mostaru, brojne fotografije Starog mosta, koje su pronašle svoje mjesto na razglednicama, poznatu fotografiju svečanog otvaranja Banje s Mujagom Komadinom, brojne sačuvane fotografije likova muškaraca, žena, djece, porodica i mnoge druge.
Treba napomenuti kako je nakon njegove smrti skupljena zbirka Zimolo, s više od hiljadu negativa na staklu.
Ovdje donosimo par njegovih fotografija, a mnoge druge se može pronaći u arhivi fotografija na stranici www.cidom.org
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
25.01.2017.

Novi sibirski tigar pokazao kandže


Za sibirskog tigra po imenu Sergan, starog 18 mjeseci, od početka decembra, novi dom se nalazi u zoološkom vrtu u Kelnu. Nakon nekoliko dana privikavanja, ovaj 130 kilograma teški momak tokom dana izađe da se provjetri na zubatom suncu i pokaže radoznalim posjetiocima.
Sergan je rođen u zoološkom vrtu Hodonin u Češkoj, a kako se čini novi dom u Kelnu mu se dopao i vrlo brzo se navikao na nove uslove. Prema riječima osoblja iz zoološkog vrta, Sergan bi uskoro mogao dobiti i žensko društvo. Planirano je da mu pridruže tigar-damu po imenu Hanya. Trenutno, Sergan još uvijek ima mnogo respekta prema njoj, a sa strane Hanye, već su pokazane simpatije.
Sibirski tigar spada u životinjsku vrstu koja je bila skoro izumrla. Kroz konsekventne mjere zaštite nadležnih u Rusiji, u prirodi se, u slobodnim životnim uslovima u Sibiru, trenutno nalazi oko 400 primjeraka ove vrste.
(izvor:express)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
24.01.2017.

Zimske radosti

Ponekad je za zimske radosti potrebno potegnuti i otići u planinu, a ponekad zimske radosti dođu same, bez poziva, na kućni prag. Doduše, ponekad se radosti znaju pretvoriti i u neugodne doživljaje. Uslikano usput, na brojnim jezercima, ribnjacima u Kelnu, koji inače nemaju neku veliku dubinu, a kod neprekidnih noćnih temperatura ispod nule brzo stegnu, i ponude površinu za klizanje, šetnju i zabavu, sve dok...Ipak desi se, neko iz neznanja, ili neopreza, sklizne u ledenu vodu...






(fotosi:express, ksta)

(spagos)
24.01.2017.

Arhitektura budućnosti: Zelenilo visokih zgrada


Slika u prilogu je samo kompjuterska simulacija samoodrživih nebodera: lijevo i desno u sklopu projekta „In Vivo“ u Parizu, a u sredini Tao Zhu Yin Yuan toranj sa „Agora vrtovima“ u Tajpehu na Tajvanu.
Preko 200 metara Montparnasse neboder iz sedamdesetih godina kao centralni park sa visećim vrtovima i vlastitim snabdijevanjem energijom, kuće u nizu iz 19. stoljeća, kao osnova za zelene stambene nebodere, sve su to samo neke od vizija koje je ponudio arhitektonski biro Vincent Callebaut u okviru njihove studije „Paris Smartcity 2050“. Većina vizija su još samo mislene imenice. Sasvim drukčije stoji sa konkretnim projektima koji su u toku razmjene mišljenja između arhitektonskih dizajn biroa i naučnih istraživačkih laboratorija. „Reinventer Paris“, „Pariz ponovo otkriven“ je jedan, prije dvije godine lansirani projektni ciklus grada, koji se odnosi na 23 projekta za konkretne lokacije u gradu. U tome su posebno zastupljeni eko-neboderi.
U centru, koji je već postao tijesan i bez mogućnosti širenje, ostaje jedina mogućnost da se grad diže u vis, što izaziva skepsu gradskog stanovništva, obzirom na zahtjeve održavanja prirodnog okoliša. Kroz sve navedene projekte provlači se novi dizajn, kao kod prigradske željezničke stanice, u kojem se pojavljuju stambeni blokovi sa zelenilom na balkonima, fasadama i ravnim krovovima.
Inicijative su različite. Jedan od projekata je „Toranj bio-diverziteta“, koji obuhvata zgrade, do sada maksimalno visoke do 37 metara, a sada bivaju visoke i do 50 metara. Zamišljeno je da te zgrade budu bio-fabrike u središtu gradske zone. Preko zelene titan fasade i balkona sa sunačne strane proteže se mreža, na kojoj rastu sa gradom kompatibilne biljne vrste. Projekat sam po sebi nije revolucionaran, ali ipak doprinosi razvoju svijesti o zelenilu, u jednoj do sada prilično duboko izgrađenoj minerelno reljefnoj svijesti čovjeka. Pariz želi pustiti da počnu rasti korijeni nove svijesti.
Tehnički izazovniji je projekat „In Vivo“, koji je doduše tek u početnoj fazi, ali bi trebao postati eksponat za razgledavanje. Vegetacija ne raste slobodno na fasadi i prozorima, ali se provlači preko staklenih površina. Zasniva se na metodi „SymBio2“ zasnovanoj na integriranim mikroalgama. U suštini, glavna stvar je u tome, da mikroalge na fasadi stvaraju omotač oko zgrade, a ujedno su i fabrike bio-mase, koje koristi ugljen dioksid iz okoline. Fasada je otporna na vlagu i toplotu, a rastom algi stvara se toplota za grijanje. U istu svrhu, na nekim zgradama u okolini Pariza, već sada je  ugrađen sistem „SymBio2“, kao pilot projekat.
I pored svih planiranih projekata, niko ne želi, niti može ugušiti Pariz u njegovom istorijskom sjaju.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
23.01.2017.

Naša raja širom svijeta: Ajla Bosanka


U mnogim gradovima širom planete žene su protestvovale protiv Donalda Trumpa, a posebnu pažnju izazvala je Ajla Heder, Amerikanka porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Ona je u sklopu protesta "Woman's march" držala plakat sa snažnom porukom za novog predsjednika Amerike.
"Žena. Prva generacija. Izbjeglica. Muslimanka. Obrazovana. Korisnica kontracepcije. Feministkinja. Bosanka. Amerikanka.", pisalo je na plakatu kojeg je Ajla držala tokom protesta ispred zgrade Capitola.
Trumpova retorika izazvala je proteste širom SAD i svijeta, a posebno su svoj glas digle žene, manjine i LGBT populacija, svi oni koje je Trump u svijom izjavama uvrijedio ili prijetio.

(avaz)
23.01.2017.

Crni luk (Allium cepa)


1. Jača imunitet;
2. Snažan čistač pluća;
3. Pomaže rad i oporavak jetre;
4. Snažno anti-kancer dejstvo;
5. Snižava nivo šećera u krvi;
6. Reguliše i popravlja rad probavne mikroflore;
7. Razlaže trigliceride u krvi;
8. Snižava krvni pritisak;
9. Snažan čistač organizma;
10. Ima protivoupalno dejstvo;
11. Poboljšava zdravlje zglobova;
12. Poboljšava zdravlje usne duplje (i zuba);
13. Pospješuje zdravlje kože i daje joj sjaj;
14. Odbija insekte i vaške...
I jos mnogo, mnogo toga...

Luk je pun hranljivih sastojaka, vitamina C, vlakana, smanjuje rizik od raka, dobar je za rad srca i ima antiupalno dejstvo.
Malo ljudi zna i da se najviše nutritijenata krije u spoljnim slojevima luka, pa kada ga gulite, vodite računa da uklonite samo prvi sloj kore.
Smeđi luk ima najjači ukus i sjajan je u pripremi čorbica, soseva i kao prilog uz meso. Najbolji ukus izvući ćete ako ga duže pripremate. Bogat je sumporom i šećerom i zato je najbolji izbor za karamelizovanje.
Sladak luk je relativno jakog ukusa, najbolji je u prženim jelima i sjajan izbor da se od njega prave pohovani kolutići.
Ljubičasti luk ima blag ukus i najbolji je izbor za sirovu konzumaciju. Sjajan je kada ga samo nasjeckate i ubacite u salatu.
(zdravlje)


23.01.2017.

Dani haosa


Vodu za piće, toalet papir, čips, ili bilo šta drugo, ljudi uzimaju ono šta stignu, i koliko od toga mogu, jer sve je besplatno?
Već danima u Mexico City i drugim dijelovima zemlje vlada nered: superxafsi bivaju pljačkani, ljudi sa bezbol palicama krstare ulicama i pljačkaju šta stignu. Uhapšene su stotine izgrednika. Dugo rastući bijes mnogih Meksikanaca kako se čini, prazni se jednim veoma jakim praskom. Meksikanci su nezadovoljni zbog visoko prisutnog kriminala, zbog stalno rastuće inflacije i zbog predsjednika Enrique Pana Nietoa. Njegove najave da će benzin poskupiti 20 posto izazvale su talas protesta u čitavoj zemlji. Rezultat: vidljiv na slici.
(Izvor:stern)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
22.01.2017.

Zima, zima pa neka je


Jedan vrh u Sauerlandu (Njemačka) visok 842 metra nosi naziv Kahle Asten (Ćelave grane). Ime mu ovih dana nije u skladu s onim što se vidi na terenu.
O nekim golim granama nema ni govora, niti se mogu vidjeti. Posvuda snijeg, zima je predivna, ako se za zimu može tako reći. Sunce na zalasku, auto prolazi cestom, a njegova svjetla ostavljaju šarene tragove.
Konačno je stigla zima i u ove krajeve. Zimski sportovi se konačno mogu izvoditi bez pomoći siježnih topova.
Ipak, nije na svakom koraku tako lijepo kao na ovoj slici. Kao posljedica vjetra i leda. desili su se brojni udesi. Čak i sa ljudskim žrtvama.
(izvor:stern)
Smail Špago
(novasloboda)
22.01.2017.

Sarajevska povelja vječnog mira

Sarajevska povelja vječnog mira



PETICIJA UPUĆENA: GRAĐANIMA BOSNE I HERCEGOVINE - CRNE GORE - HRVATSKE I SRBIJE

SARAJEVSKA POVELJA VJEČNOGA MIRA

Svojim potpisom na dokument koji se zove

SARAJEVSKA POVELJA VJEČNOGA MIRA

pridružujem se zahtjevu Da Parlament, Skupština ili Sabor u mojoj zemlji (Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji) donese odluku o pružanju ruke prijateljstva svim ljudima u susjednim zemljama tako što će im ponuditi potpisivanje ove Povelje koja će osigurati vječni mir.
Kada se to dogodi zahtjevamo da ta odluka uđe u Ustave svih zemalja potpisnica kojim će se regulirati da se eventualni ratni huškači po hitnom postupku osude na doživotne izolacije i da nitko nema imunitet. Predlažemo svim susjedima koji potpišu Povelju da to ponude i svim svojim ostalim susjedima i da tako krene DOMINO POLITIKA SVJETSKOG MIRA.
NEKA LJUDI VIŠE NIKADA NE RATUJU!
MIR I LJUBAV NEKA SVIJETOM PUTUJU!
Inicijatori Povelje
Senad Hadžifejzović i Mario Mihaljević
te prvi supotpisnik
Mihajlo Radoičić
Sarajevo, 15. 01. 2017.

link za peticiju:


21.01.2017.

Tajna brazilskog sunčanja




Brazilskim muškarcima se neobično dopadaju tragovi bikinija na suncem peplanulim tijelima njihovih žena. To je jednoj ženi iz Brazila dalo genijalnu ideju za otvaranje novog biznisa.
Žene na slikama upravo bivaju poprskane vodom, što je veoma ugodno prilikom malo dužeg sunčanja. Slike prikazuju „Erika Bronze Spa“ u Rio de Janeiru. Osim prskanja hladnom vodom, korisnicima ovog Spa na raspolaganju stoje i hladna, osvježavajuća pića.
Ženama koje ovdje dolaze na sunčanje, važnije od ove dvije vrste usluga, su neke druge vrste usluga, koje im stoje na raspolaganju. One se sunčaju na terasi jednog visokog objekta, tako da nisu izložene pogledima radoznalih. Međutim, nešto drugo privlači žene u ovaj Spa. Mušterijama se ovdje nude perfektne linije nakon sunčanja u bikiniju. Takve „Marquinhas“ važe u Brazilu kao ekstremno sexy.
Problem za mnoge žene je što normalni bikiniji tokom sunčanja skliznu pa ove linije postaju nejasne ili su umnožene. U Erika Bronze Spa to se ne može dogoditi. Bikiniji se ovdje sastoje od crnih ljepljivih traka. Prilikom svake posjete, ove trake se lijepe tačno na ona ista mjesta, na kojima su ostali tragovi od prethodnog sunčanja. Naravno, ostatak obavlja sunce.
(izvor:sternview)
(novasloboda.ba)
21.01.2017.

Danas je Internacionalni dan trenerke za jogging




Danas se obilježava svjetski dan trenerke za jogging. Dan se, u stvari, odnosi samo na donji dio trenerke, a zove se International Sweatpantsday na engleskom, odnosno Internationaler Jogginghosetag na njemačkom.
Poruka: 21. januara ove godine obuci donji dio trenerke, bez obzira gdje pođeš, u kupovinu, u školu, na posao ili bilo gdje drugo. Organizatori svjetske akcije pozivaju sve one koji se žele odazvati ovom pozivu, da na učešće pozovu i svoje prijatelje.
Internacionalni dan trenerke za jogging je osnovan kako bi ovaj praktični i sasvim udobni dio odjeće skoro svakog čovjeka, bio star ili mlad, barem za jedan dan u godini izašao iz sjene. Toga dana, nema zabrane pojaviti se u donjem dijelu trenerke od Champs-Elysees u Parizu, do 5th Avanue u New Yorku, svuda gdje se, inače, nosi samo Haute Couture, tj samo visokokvalitetna modna  odjeća, izrađena u vodećim svjetskim modnm kućama. A sve to na opštu žalost nekih najvećih modnih ličnosti u svijetu. Ovdje ćemo citiratii jednu izjavu vodećeg svjetskog modnog maga, Karla Langerfelda: „Ko nosi donji dio trenerke, izgubio je kontrolu nad vlastitim životom.“
Kao modni grijeh, trenerka je obilježena njenim tužnim postojanjem na kaučima, u vrtovima, u sportskim halama, kao i u fitnes studijima… Ko se javno pojavi u trenerki, odmah biva osuđen na kućni pritvor. Jedini njen grijeh je što ne steže niti štipa, a sasvim udobna za nositi. Modnim dizajnerima je trn u oku, jer se oni brinu za njihove proizvode, a čovjeku je dovoljno obući trenerku i u njoj se osjeća udobno.
Za razliku od dizajnirane mode, kroj trenerki je bezvremenski. Trenerka je preživjela svaki modni trend i to u jednom dužem vremenskom periodu. Nije zahtjevna u održavanju, a spremna je za korištenje u svakom trenutku.
Oni koji žele pokazati svoje emocije prema trenerki, treba da se pokažu u njoj na ovaj svjetski dan.
A to znači ujedno, pokazati svoju čast…
Istorija Internacionalnog dana trenerke za jogging
Ovaj dan postoji svega nekoliko godina, tačnije, od 2009. godine. Osnivači su bila četvorica mladića iz Austrije. Tadašnji gimnazijalci Alexander Painsi, Matthias Strohmeier, Matthias Geisriegler i Martin Riesel dogovorili su zajedno sa čitavim razredom da u školu dođu u trenerkama. Zbog opšteg oduševljenja, odlučili su da se ovaj događaj nastavi i sljedeće godine. Od 2010. godine, dogovorili su se da se taj dan obilježava svake godine 21. januara. Manifestacija se najavljuje putem facebooka. Prve godine, na njoj je uzelo učešća oko 130 hiljada učesnika, koji su svoje slike u donjem dijelu trenerke dijelili preko facebooka. Godinu dana kasnije, broj učesnika se popeo na 600 hiljada.
U međuvremenu je dan Jogging trenerke postao više nego fenomen socijalnih medija. Obilježava se u 50 zemalja širom svijeta. Toga dana, učesnici u njihovim trenerkama za trčanje odlaze u školu, na fakultet, ili na posao. Veliki broj prodavnica nude ovaj dio odjeće po vrlo prihvatljivom cijenama, a organizuju se čak partiji, na koje se dolazi tako odjeven.
(izvor: www.jogginghosentag)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
20.01.2017.

Interesantne misli


Ne bih se začudiо da mi jednog dana zakucaju na vrata i kažu:
"Dobar dan, došli smo po bubreg."
"Kakav bubreg??"
"Onaj što ste donirali kada ste kliknuli na NEXT, NEXT, I Agree!"
 ****
"Jednom se živi."
Rečenica koju koristimo kada planiramo da uradimo neku glupost.
****
Bože pomiluj ove bezgrešne! Mi grešni imamo sa kim da se milujemo.
****
Malo je falilo da se zaljubim... Srećom, zasr'o sam na vreme...
****
Čuvajte se malih žena. To da valja, naraslo bi.
****
Kakvo je vreme došlo, niko više ne želi da se venčava osim pedera i lezbejki.
****
Udaje mi se prijateljica a nije trudna. Kažem joj nek stavi jastuk, da se ne blamira!
****
Čudne su žene... Prvo prete mami da će se udati, a posle prete mužu da će otići kod mame...
****
Ne mogu da se dogovorim sa ženom gde ćemo na more ove godine. Ja bih u Tursku, a ona bi sa mnom.
****
"Da li neko iz vaše porodice pati od psihičkih bolesti?"
"Ne doktore, svi poprilično uživaju u tome!"
 ****
Doktori kažu da vam svaki komad pržene slanine koji pojedete, oduzima 9 minuta života. 
Računajući tako, trebalo je da umrem 1732. godine.
****
Kada čekam u redu, nerviraju me samo ljudi koji su ispred mene... 
Ovi iza su super likovi!
****
Svi smo mi isti, samo su nam plate drugačije.
****
Ja uvek dva puta kažem pre nego što razmislim...
****
Posle razgovora sa nekim osobama, preostaje mi samo da pustim vodu!
****
Ono što me ne ubije - ja probam ponovo...
****
Želite redovan sex narednih 30 godina? Uzmite stambeni kredit...
20.01.2017.

Prosto nevjerovatno: Spust niz okomitu stijenu



Švajcarski skijaš Jeremie Heitz spustio se niz skoro vertikalni, snijegom pokriveni stijenoviti zid Obergabelhorn u Švajcarskoj
Jeremie Heitz, ekstremni skijaš, zna tačno zašto je ovaj planinski vrh ostavio za kraj njegove liste opasnih planina niz koje se spustio. Prije ovog opasnog poduhvata, spustio se niz četrnaest sličnih, planinskih vrhova širom Evrope, i svih četrnaest uspješno. Kao petnaesti, i poslijednji na listi, našao se 4063 metra visoki Obergabelnhorn, nedaleko od grada Zermatta. Prije svega, sjeverna strana ovog vrha je zastrašujuća. Stjenoviti zid, visok 1200 metara među skijašima je do sada važio kao neprovozan. Svaki spust bi značio sigurnu smrt.
Jedina šansa za Heitza bila je da sačeka samo nekoliko povoljnih sati tokom jedne godine, kada je tako nešto bilo moguće napraviti. Bilo je potrebno da se četiri faktora pojave istovremeno. Neposredno prije spusta zasnježilo je, snijeg se još nije bio zaledio, vidljivost je bila dobra, uz veoma malo vjetra,
Čekati mu nije bilo teško ni skupo, jer stanuje vrlo blizu ove stijene.
I njegovo strpljenje se isplatilo. Sada je otkačio i Obergabelhorn.
A što je još važnije: preživio je.
(izvor:sternview)
Smail Špago


(novasloboda.ba)
19.01.2017.

Nova knjiga u biblioteci CIDOM: Tibor Vrančić - Stambol u Mostaru.


Tekstove, koje ćete pronaći u ovoj novoj knjizi, autor je pronalazio u raznim izvorima, prvenstveno starim knjigama napisanim prije stoljeća i više, u starim publikacijama, časopisima, jednom riječju, gdje god je uspio naći neku zanimljivu, ali manje poznatu priču, koja se odnosi na Mostar. Pronaći ćete mnoge poznate događaje, ali ima i nepoznatih. U knjigu je uvrstio sam i neke običaje, način života ondašnjih ljudi, njihova vjerovanja, pa i pokoju legendu.
Stil, gramatiku i pravopis svih tekstova ostaviljen je onakvim kako ih je pronašao, jer bi, mijenjajući ih, narušio samu srž onovremenih događanja, kao i duh onog vremena. Akvareli našeg dragog Miodraga Miodrag Milićević su upotpunili dojam ispričanih priča.

link za knjigu: http://www.cidom.org/wp-content/uploads/2017/01/Stambol-u-Mostaru.pdf


(cidom)
19.01.2017.

Lisica upala u Dunav i zaledila se




U blizini njemačkog malog mjesta Fridingen, jedan lovac je otkrio zeleđenu lisicu u ledom okovanom Dunavu. Fotografije su objavljene kao znak upozorenja od lakomislenih igara po zaleđenim rijekama ili jezerima.
Pretopostavka je da je lisica upala u ledenu vodu Dunava, utopila se, a kasnije je led obavio ostalo. Ledeni blok je zajedno sa lisicom izrezan i izvađen iz Dunava, te kao upozorenje postavljen u dvorištu ispred mjesnog lovačkog društva.
Inače, nije rijetka pojava da se životinje tokom zime nalaze u blizini zaleđenog Dunava, kažu mjesni lovci, a otkrivali su slično zaleđene jelene, ili divlje svinje. Samo je ovog puta čudno da se to desilo jednoj lisici, koja, inače, važi za pametnu i lukavu životinju. Nažalost, nakon odleđivanja, od krzna lisice više nije bilo nikakve koristi.
Uzgred, čitav događaj je mnoge podsjetio na jedan lik iz crtanih filmova, koji je doživio sličnu sudbinu zaleđivanja, ali sa sretnijim završetkom.
(izvor:suedkurier)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
18.01.2017.

Mostar u objektivima fotokamera: Wilhelm Wiener – Mostarske avlije (1909. godina)







U našem prethodnom serijalu – Mostar očima stranih putopisaca, osvrnuli smo se na knjigu Roberta Michela “Mostar” iz 1909. godine, nastalu tokom boravka autora u Bosni i Hercegovini.
Na tom putovanju, Michelu se pridružio i njegov prijatelj iz Beča u svojstvu ličnog fotografa – Wilhelm Wiener, koji je Kodak kamerom bilježio momente interesantne za njegovu knjigu. Zahvaljujući autoru i fotografu, u prilici smo riječju i slikom proviriti u sokake i avlije mostarskih kuća iz 1909. godine. Wiener je za potrebe Michelove knjige načinio preko stotinu fotografija u Mostaru i okolini, od kojih je u samoj knjizi objavljeno nekih sedamdesetak. Gledajući pojedine fotografije na kojima su isti objekti, naslućujemo da je Wiener boravio duži vremenski period u našem gradu, jer na jednoj nalazimo veliku prolistalu košćelu kraj Koski Mehmed-pašine džamije, dok je na drugoj ta ista košćela gola – bez ijednog lista. Ima tu fotografija iz svih dijelova Mostara, vjerno su zabilježeni svi važniji objekti, ali i oni manje važni – pojedini maleni sokaci, tadašnje nošnje, djeca i brojni drugi detalji.
Pažnju svakako privlači serija fotografija mostarskih avlija. Na njima su mlade žene u dimijama koje poslužuju kafu, vezu ručni rad ili se jednostavno druže. Jesu li žene na ovim fotografijama bile naručeni modeli za potrebe snimanja ili je fotograf vjerno ovjekovječio pojedine avlije, ostaće tajna. Danas je teško prepoznati o kojim avlijama je riječ, jer su već odavno nestale ili su izmijenjene do neprepoznatljivosti. Tim više je vrijedan taj dokumentaritički materijal, čiji dio donosimo i ovdje.
A o mostarskim avlijama i kućama Robert Michel je u svojoj knjizi napisao slijedeće:
“Avlije starih kuća su pune dražesnih intimnosti naročito onih u posjedu muslimana. U većini njih nalaze se prastare loze, koje kao krov pokrivaju avliju gustom odrinom. U ozidanim sofama, u uglovima, ili duž strana avlijskog zida ima veoma bogatog ukrasa od cvijeća. Otvorene strme stepenice i doksati povećavaju još više prisnost.
Stanovi kod muslimana uređeni su vrlo jednostavno i lijepo. Namještaja nema gotovo nikakvog, ali zato ima mnogo ćilima, rezbarenih sanduka i musandera. Naravno, danas u Mostaru nema ni jedne jedine kuće koja bi bila potpuno uređena na dobri stari turski način. Evropskoj industriji s njenim jeftinim fabričkim proizvodima uspjelo je u toku posljednje decenije unakaziti jednostavnu orijentalnu raskoš”.
Fotografije iz mostarskih avlija fotografa Wilhelma Wienera, snimljene u Mostaru 1909. godine mogu se pogledati u galeriji fotografija, a knjiga autora Roberta Michela dostupna je u arhivi na našoj web stranici: www.cidom.org
Prilog priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
18.01.2017.

Kakav ledeni „vatromet“?


Za napraviti nešto ovako potrebna je da temperatura bude minus 25°C ili niža. Od pribora je potrebna šolja vruće vode i, naravno, jedan energičan potez rukom.
Vruća voda isparava brže nego hladna, a rezultat eksperimenta: prije nego što voda dotakne tlo, od nje u vazduhu nastaje snijeg!
Slike u prilogu su napravljene u Švedskoj, a ako temperatura kod nas nastave ovako opadati, moguće da nekom nešto slično i kod nas pođe za rukom.
(izvor:bild)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
18.01.2017.

Kafić bez W-Lana


Mi nemamo W-Lan
Pričajte međusobno
Činite to tako kao da je 1995.



fotografija: Köln, Rheinauhafen, 17. januara 2017.

(spagos)
17.01.2017.

Sabrati se

Fejićeva 14. januar 2017.

Nekoliko značenja. Prvo, kafa je zajednički napitak, ceremonija koja znači puno više od običnog uživnju u napitku. Moramo se prvo sabrati, sakupiti, pa onda popiti kafu. Drugo značenje je u smislu sabrati pamet. Uz kafu se obično čuje nešto i pametno, a ponekad i suprotno od toga, pa se sa onim što se pri tome čuje, pamet sabire. Potpuna razlika od pijenja alkohola, uz koji obično kažemo, oduzeo se, oduzeli se, što najčešće podrazumjeva kako oduzimanje pameti, tako i oduzimanje svojstva govora i pokreta. Gluho bilo, ili ne čulo se.
Ako uz sabiranje sa kafom, kavom, kahvom usput dođe i nešto i pametno, a dolazak pametnog svakako označava ova debela knjiga ispod šoljica, e onda je to siguran dokaz da se neko kod ove kafe baš dobro sabrao. A ponekad, čovjeku je potrebno da se sabere i sam sa sobom.

Sabrati:
(1.1) (koga) Skupiti više osoba na jedno mjesto; sazvati.
(1.2)
(a) Pokupiti, pobrati plodove sa zemlje
(b) Skupiti na jedno mjesto stvari, predmete, što od više osoba.
(1.3) (se)
(a) Sastati se, skupiti se s raznih strana na jedno mjesto; nakupiti se.
(b) Usredotočiti se na što.
(c) Savladati jake emocije, smiriti se, pribrati se.

Englezi to u prevodu kažu: get together.
Nijemci pak kažu sich zusammenreißen
Vujaklija: vracanje u normalu, sledi posle oduzimanja.. . ili...Супротно од "Одузети се"...

Moglo bi se ovako još dugo, samo se bojim da ne bi bilo praviše, pa bi umjesto sabiranja došlo do oduzimanja.


(spagos)
17.01.2017.

Šala sa natpisom Hollywood






Na osnovu iskazanih želja uz Novu godinu, već prvog dana iza Nove godine trebalo bi sve biti  makar malo bolje. Tradicionalno sve je lošije, od loših vijesti u medijima, lošeg raspoloženja zbog žgaravice, itd…
Ponekad se negdje nešto i promjeni u toku noći, ili bolje rečeno, pod okriljem noći, kao na primjer, na brežuljcima iznad Los Angelesa, u SAD. Iznenada Hollywood, nije više bio to, nego Hollyweed, a weed je jedan izraz iz žargona kojim se označava marihuana. Ne, nije se desilo da su se svi preko noći napili, ili napušili toliko, da ih hvataju halucinacije. Neko je na natpisu dijelove dva slova O prekrio vješto, tako da se iz daljine slova “oo” vide kao “ee”, pa je nastao “Hollyweed” (Sveta marihuana). Takođe je i onaj ko je izveo ovaj “podvig” morao biti trijezan, jer, svako slovo je visoko 13 metara, a područje je opasano visokom ogradom, tako da sve i nije bilo baš potpuno nekomplikovano. Podvig je odmah proslavljen u medijima.
Međutim, ovo nije prva akcija sa istim slovima. Daleke 1976. godine, jedan student je dijelove slova prefarbao i tada se prvi put pojavio “Hollyweed”.
Godinama je brežuljak sa slovima služio da se sa njega šalju različite poruke.
Godine 1983. znak je prekriven natpisom “Go Navy” (Naprijed mornarica) povodom godišnjice mornarice. Iste decenije, studenti univerziteta Caltech natpis su uredili prema imenu njihove škole.
Zatim je jedno slovo L bilo prekriveno 1987. godine, u čast posjete tadašnjeg pape Johanesa Paula II, tako da je natpis glasio “Holywood” (Sveta šuma).
Naredne decenije, sa natpisa je dva puta odaslana politička poruka. Prvi put 1990. godine sa natpisom “Oil war” u cilju protesta protiv rata u Perzijskom zalivu. A pet dana prije predsjedničkih izbora 1992. godine, pristalice tadašnjeg kandidata Ross Perota, od slova su napravili natpis “Perotwood”.
A kad je skoro postala moda da se sa briježuljka šalju kojekakve poruke, prvo je Fond za javno zemljište skoro nedavno, 2010. godine, natpis modifikovao u “Save the peak” (Spas za vrh), što je kasnije modifikovano u “Sallywood” i “Save the Pood”, dok zemljište konačno nije ograđeno i zaštićeno.
Gledano malo dalje u prošlost, natpis se pojavio prvi put 1923. godine kao reklamni pano za jedne firme za nekretnine. Tada je na natpisu stajalo “Hollywoodland”. Natpis “Land” je odbačen 1949. godine, tako da je od tada ostao natpis ”Hollywood”. Kako bi natpis bio uočljiv noću, osvjetljava ga
4.000 lampica. Sam natpis je dug oko 100 metara, a o njegovoj sigurnosti i održavanju se brine posebna firma. I na kraju, za one koji žele informaciju više, sama riječ Hollywood u bukvalnom prevodu bi imala naše značenje “Šuma zelenike”.
Da li je sadašnji “Hollyweed” šala, ili je time poslala neka ozbiljnija poruka? Moguće da su šaljivdžije ovom akcijom imali želju da podsjete na referendum proveden u saveznoj državi Kalifornija u novembru, na kome su se glasači izjasnili da se marihuana može legalno koristiti u privatne svrhe.
Bilo kako bilo, policija traga za počiniocem, ili njih više, zbog uznemiravanja privatnog posjeda. U svakom slučaju: Veselo u novu!
(izvor:sdz)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
16.01.2017.

Bosnom i Hercegovinom: Djevojke iz Srebrenice

Ponekad se čovjek ne može oteti jakom utisku koje na njega ostavi neka informacija, film, ili fotografija. Upravo tako se dešava dan nakon što su skoro svi medije u Bosni i Hercegovini objavili fotografije mladih djevojaka, sestara iz Srebrenice. Ljepota prizora, prirode, i djevojaka koje tako slobodno i elegantno jašu na konjima, u prirodi punoj snijega, ostavlja dubok utisak.
O sestrama, njihovom hobiju, njihovim ocu, koji je sve ovo omogućio, bilo je dosta informacija na drugim mjestima.

Ovdje još jednom, podsjećanje na ljepotu prizora.





nekoliko linkova za tekstove i ostale fotografije:




(spagos)


16.01.2017.

Sniježna sova iz Montreala


U rano jutro 3. januara 2016. godine osvanuo je oblačan dan u Montrealu. Milionska metrpola u kanadskoj provonciji Quebecs zabijelila je od snijega. Samo na ulicama za brzi saobraćaj bili su vidljivi tragovi saobraćaja. I upravo tada jednaoj kameri video nadzora, koja je snimala jedva prolazeći saobraćaj, u kadru se iznenada našla jedna Sniježna sova (Bubo scandiacus).
Ptica je pred objektivom kamere napravila jedan veličanstveni zamah krilima, gledajući pri tome direktno u kameru.
Video se pojavio u medijima, postavljen od strane ministra saobraćaja ove provincije lično. Ništa neobično, da od snimka nije proteklo tačno godinu dana. Jedan od mogućih razloga zašto se čekalo toliko dugo, može biti što je Sniježna sova zaštićena ptica u Kanadi, a nalazi se na grbu Quebecsa.
Ptica je, inače, poznata ljubiteljima filmova o Harry Potteru, u kojima je sova po imenu “Hedwig” njegova stalna pratilja.
(izvor:express)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
15.01.2017.

Kad ga Panta dade od gola do gola


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu realsanisave)

Kada golman golmanu da gol preko celog terena, to se prepričava. Ali kada je golman niškog Radničkog Dragan Pantelić šutem iz svog šesnaesterca savladao kolegu iz mostarskog Veleža Envera Marića, koji je tada važio za jednog od naših najboljih i najiskusnijih čuvara mreže, malo ko je mogao da poveruje u to. Pantelić je kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina bio prvi golman reprezentacije Jugoslavije i jedan od najboljih evropskih čuvara mreže. Pored 19 utakmica za nacionalnu reprezentaciju, ubeležio je i četiri nastupa za selekcije Evrope i sveta.

Ostao je, međutim, upamćen ne samo po svojim atraktivnim i smelim intervencijama, već i kao nepogrešivi izvođač jedanaesteraca za niški Radnički, tako da je jedne sezone bio drugi strelac svoje ekipe, odmah iza centarfora Dušana Mitoševića. Popularni Panta je sa bele tačke postigao i dva gola za Jugoslaviju – 27. septembra 1980. godine protiv Danske (2:1) i 29. aprila 1981. godine u susretu sa Grčkom.

Pantelić je jedini pogodak na prvenstvenoj utakmici u Nišu između domaćeg Radničkog i mostarskog Veleža postigao na jedinstven način, šutnuvši iz svog šenaesterca loptu, koja je nošena vetrom završila u mreži gola gostujuće ekipe. Gol sa preko 80 metara iznenadio je sve na stadionu, naročito iskusnog golmana Veleža Envera Marića, koji je iza sebe imao nastupe za reprezentaciju na Svetskom prvenstvu u Minhenu 1974. godine i nekoliko sezona u nemačkom prvoligašu Šalkeu. O tom golu Pantelić je pričao:

-Igrao se 88. mi­nut. Uzeo sam lop­tu u svom še­sna­e­ster­cu i od­mah de­ga­ži­rao, ka­ko bih pro­na­šao cen­tar­fo­ra Mi­to­še­vi­ća. U tom tre­nut­ku ni­sam vi­deo da je Ma­rić na­pu­stio gol i ni­sam imao na­me­ru da ga ma­ti­ram. Lop­ta je pa­la iz­me­đu še­sna­e­ster­ca i pe­na­la, na nju su tr­ča­li Mi­to­še­vić, Ma­rić i još ne­ko­li­ko igra­ča. Svi su mi­sli­li da će lop­ta do­ći u nji­hov po­sed, me­đu­tim, ona je ne­zgod­no od­sko­či­la i za­vr­ši­la u mre­ži Ve­le­ža. Po­sle za­vr­šet­ka utak­mi­ce, bi­lo mi je ne­pri­jat­no da se po­zdra­vim sa Ma­ri­ćem. Znam da mi je za­me­rio, ali valj­da je shva­tio da tu ni­je bi­lo zle na­me­re. Haj­de da sam na taj na­čin po­sti­gao gol ne­kom klin­cu, baš bi me bi­lo bri­ga, ali, ova­ko, zna se ko je bio Ma­rić. Me­đu­tim, taj gol nas je od­veo u Kup UEFA.



Na youtube je postavljen video gola, a kako u opisu stoji, to bi trebao biti taj gol:


Da li je to taj gol, nisam baš siguran. Nakon utakmice, u emisiji Sportski pregled, koija se davala na TV nedeljom uveče, bilo je javljeno da gol nije snimljen. Lopta je iznenadila i snimatelja, tako da je on snimio samo momenat kad lopta preskače Marića i ulazi u gol. U redakciji Soprtskog pregleda, napravili montažu jednog izbacivanja lopte od strane Pantelića iz njegovog šesnaesterca, na kome se vidi kako lopta leti od njega preko centra... onda rez...pa su nadodali ovaj prvi dio, na kome je snimljen momenat kad lopta preskače Marića i odlazi u gol.
Na ovom snimku lopta leti u kontinuitetu od golmana preko čitavog igrališta, vara protivničkog golmana i ulazi u mrežu.
Da li je ovo snimak neke druge kamere? Golman liči na Marića, iako se to baš sa stopostotnom sigurnošću ne može reći. Odbrambeni igrači su u crvenim dresovima, a napadači u žutim. Međutim, Radnički je toga vremena imao crvene dresove, kao i Velež, a po fudbalskim pravilima, domaćin zadržava boju svojih dresova, a gostujući tim dolazi u dresovima druge boje. Zbog toga...???

Utakmica Radnički-Velež 1:0 (0:0), odigrana je 26. oktobra 1980. godina na stadionu na Čairu u Nišu, a gol je postignut u 50. minuti.
Na kraju sezone 1980/81 Radnički je bio 3. a Velež 9.

Podaci sa wikipedije:
Dragan Pantelić, bivši jugoslavenski fudbaler, golman. Branio u Radničkom iz Niša od 1971 do 1981 i 1984-1985 na ukupno 433 utakmice i pri tome dao 24 gola iz penala
Za reprezentaciju Jugoslavije branio 19 puta i kao golman dao 2 gola. Najveći uspjesi sa Radničkim u kupovima UEFA. Branio je u francuskom Bodou od 1981 do 1983. Za olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 8 utakmica, a za reprezentacije Svijeta i Evrope 4 utakmice.
Ostao je upamćen kao odličan golman i izvođač penala.

Kuriozitet, gol postignut sa gola na gol, protiv Veleža, kojim je Radnički pobijedio sa 1:0. Kakav je nekada bio odnos među fudbalerima i kako se poštovao stariji, kazuju riječi na kraju gornjeg teksta:

Po­sle za­vr­šet­ka utak­mi­ce, bi­lo mi je ne­pri­jat­no da se po­zdra­vim sa Ma­ri­ćem. Znam da mi je za­me­rio, ali valj­da je shva­tio da tu ni­je bi­lo zle na­me­re. Haj­de da sam na taj na­čin po­sti­gao gol ne­kom klin­cu, baš bi me bi­lo bri­ga, ali, ova­ko, zna se ko je bio Ma­rić. Me­đu­tim, taj gol nas je od­veo u Kup UEFA”.

U svakom slučaju, evo nije zaboravljeno.


(spagos)
15.01.2017.

Životinjska gozba


U američkom Grand Teton nacionalnom parku jedan grizli brani lešinu jednog bizona od grabljivih gavranova.
Broj ovih medvjeda se u Yellowstone eko-sistemu upetorostručio od 1975. godine. Sada ih na tom području ima oko 700. Najveći njihov neprijatelj je bio i ostao čovjek. Samo u 2015. godini, ljudi su ubili 34 grizlija. Po tamnošnjim zakonima, jedan grizli može biti ubijen ako se opasno približi ljudima, ili njihovoj stoci.
Na slici u prilogu, fotograf se opasno približio i skoro zalijepio za krzno grizlija, dok nije napravio fotografiju koja je po izboru magazina „National Geographic“ izabrana za najbolju fotografiju 2016. godine.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
14.01.2017.

U sjećanju: Miki Jevremović naše mladosti





Legendarni jugoslovenski pjevač zabavne muzike Miodrag Miki Jevremović preminuo je u 76. godini od posljedica moždanog udara, na Kliničkom centru u Beogradu. Miki Jevremović doživio je moždani udar prije više od dvije sedmice, prenose beogradski mediji.
Bio veoma popularan širom Jugoslavije šezdesetih i sedamdesetih godina, a publika ga pamti po nastupima na najprestižnijim domaćim festivalima tog vremena. U dugogodišnjoj karijeri nastupao je, između ostalog, na Beogradskom proljeću, festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu, Splitskom, Zagrebačkom i Opatijskom festivalu.
Rođen je u Beogradu 27. marta 1941. godine. Početak njegove blistave karijere obilježile su pjesme “Mama”, “Pijem” i “Osmnanaest žutih ruža”. Kasnije je osvajao publiku pjesmama “Ako jednom vidiš Mariju”, “S kim si sada kad je tužno vreme” i “Pesnikova gitara.”
Neki od najpoznatijih Mikijevih albuma su “Ja želim samo malo mira”, “Gubim te”, “Crni kofer i gitara”, “Grkinja”, “Ti si kao dragi kamen, Romanela” , “Neka toče crno vino” i “Jovana.”
(Novasloboda.ba)

muzička ilustracija: Miki Jevremović "Neka toče staro vino"


(spagos)

14.01.2017.

Chuck Norris na TV ekranima




Dok je Chuck Norris harao sa njegovom kult serijom „Walker, Texas Ranger“, koja je u SAD prikazivana od 1993. do 2000. godine, u nekim zemljama ga u to vrijeme nije bilo na TV ekranima. Začudo, u te zemlje spada i jedna Njemačka.
Texas Ranger Cordell Walker će na TV ekranima u Njemačkoj tek sad doživjeti svoju premijeru. Iako je Chuck Norris ostao poznat po svojim ulogama u filmovima, još više je u sjećanju ostao po izjavama, koje mu se prišivaju i vrte, kako u svakodnevnom govoru, tako i kao pisane izreke u medijima. Ponovni dolazak na TV ekrane je sasvim dovoljan razlog da se podsjetimo nekih njegovih izreka:
 Chuck Norris spava sa jastukom ispod njegovog pištolja.
Chuck Norris je jednom isčupao jednu dlaku iz svojih brkova i na nju nabio trojicu bandita.
Chuck Norris može od govneta napraviti zlato.
Chuck Norris je izdegenečio Bud Spencera i Terence Hilla zajedno.
Chuck Norris može i led pripremiti na roštilju.
Chuck Norris može na svakom bankomatu izvući lovu, bez pin broja, ali i bez kartice.
Chuck Norris je navodno umro prije 10 godina, ali smrt još nema hrabrosti da to javno kaže.
Chuck Norris je izbrojao do beskonačnosti. I to dva puta.
Chuck Norris može skočiti preko svoje sjene.
Chuck Norris je uspio morsku sirenu uhvatiti između nogu.
Chuck Norris ne traži ništa na Google, Google pita Chucka Norrisa.
Chuck Norris je jedini koji je stvarno ubio vrijeme.
Chuck Norris ne zaboravlja. On se može čak sjetiti šta će biti sutra.
Chuck Norris može oživjeti i mrtvi ugao.
(izvor:bild)
 Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.01.2017.

Ples u smrt - Mata Hari





Prije 100 godina je uhapšena Mata Hari, kao dvostruki tajni agent. Čitav njen život je bio drama sama za sebe, koja je ponudila dosta materijala za romane, filmove i bezbrojne špekulacije.
Na prvoj slici je Mata Hari 1905. godine na vrhuncu njene karijere. Na drugoj slici je glumica Greta Garbo na plakatu za film „Mata Hari“ iz 1931. godine, u ulozi koja je švedsku glumicu, ljepoticu učinila besmrtnom.
Margareta Gertruda Zele, poznatija kao Mata Hari, bila je holandska egzotična igračica i kurtizana.
Rođena je 7. avgusta 1876. godine u jednoj bogatoj porodici. Udala se 1895. za oficira škotskog porijekla koji je služio u holandskoj vojsci. Od 1897. do 1902. njih dvoje su živjeli na Javi i Sumatri, u Indoneziji. Kasnije su se vratili u Evropu i razveli. Imali su dvoje djece koja su umrla u djetinjstvu i ranoj mladosti.
Margareta odlazi u Pariz gdje 1905. godine postaje egzotična plesačica. Ubrzo uzima umjetničko ime Mata Hari, što na malajskom znači “sunce”. Bila je visoka i atraktivna, a na sceni se pojavljivala gotovo gola. Postala je ljubavnica milionera i industrijalca Emila Gimea, a imala je i niz veza s bogatašima i plemstvom.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Mata Hari je putovala između Engleske, Francuske, Holandije i Španije. Svojim nastupima privukla je pažnju njemačke i francuske vlade. Nastupala u Njemačkoj kada je počeo Prvi svjetski rat.
Iako je Holanđanka po rođenju, smatrana je Francuskinjom, a sva njena imovina bila je konfiskovana. Njemački konzulat joj nije htio nadoknaditi gubitak, ali su joj ponudili novac u zamjenu za špijuniranje Francuske. Postupajući po dojavi talijanske vlade, Francuska je započela postupak njene deportacije. Umjesto toga, lukava plesačica nagovorila ih je da to ne rade u zamjenu za informacije o Njemačkoj. Nastavila je špijunirati za obje zemlje. U januaru 1917. godine, jedna njemačka tajna poruka spominjala je usluge špijuna H-21. Francuska tajna služba identifikovala je špijuna kao Matu Hari. Uhapšena je 13. februara 1917. u hotelskoj sobi u Parizu. Osuđena je kao njemački špijun i strijeljana 15. oktobra 1917. godine.
(izvor:sdz) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
13.01.2017.

Uskoro knjiga: “Legendarni FK Velež Mostar 1952-1992”, druga knjiga Enesa Vukotića


U povodu skorog pojavljivanja knjige Enesa Vukotića “ Legendarni FK Velež Mostar 1952-1992”.

(tekst koji slijedi napisao je novinar Miljenko Karačić, a objavio Enes Vukotić na njegovoj stranici na facebooku)

TISUĆU STRANICA - MILIJUN USPOMENA

Knjiga je prema definiciji ukoričena tiskana omeđena publikacija s najmanje 49 stranica. Povijest knjige duga je 7.000 godina. Prve knjige pojavile su se na Istoku. Kinezi su ih radili od bambusovih daščica. Stari Babilonci, Asirci i Perzijanci znakove su ostavljali na glinenim pločicama. Stari Egipćani koristili su papirus, stari Grci i Rimljani drvene i kamene ploče. Danas su knjige tiskane kolekcije papira. Naše doba poznaje više vrsta knjiga, albume, dnevnike, knjige poslovnih evidencija i knjigovodstva, školske udžbenike, enciklopedije, riječnike, atlase...
Knjiga Enesa Vukotića u Veležu ne spada izričito ni u jednu vrstu, a obuhavaća sve. Knjiga koja ima više od tisuću stranica nije obična knjiga. To je više od 20 knjiga u jednoj knjizi. To je zbirka od milijun uspomena koje su se u Mostaru počele rađati daleke 1922. godine, kad je rođen Velež. To je zbirka uspomena o nogometnom klubu koji je 1952/53. zakoračio u Prvu saveznu ligu Jugoslavije, zadržao se samo jednu sezonu, vratio se 1955. i u njoj ostao do kraja i lige i države. To je knjiga stotinu puta pročitana, prepričana i nikada do kraja ispunjena. Enes Vukotić nije njezin pisac, ali je njezin autor, enciklopedist, prikupljač i čuvar zapisa o vremenima kad je nogometna lopta u Mostaru bila dječački san, a igranje za Velež privilegij odabranih.
Zavoljeli su Mostarci nogometnu igru, uživali u njoj, bili ponosni na svoj Velež. A taj Velež donosio im je radost i tugu, radost zbog pobjeda, tugu zbog poraza. Taj Velež dao je jugoslavenskom nogometu novu dimenziju. Udahnuo mu je posebni šarm. Odgajao je nogometne velikane, igrače koji su u ponekad surovu igru uvijek znali unijeti malo šarma, vica i kazati svima - ipak je ovo samo igra!
A znali su igrati mnogi, Sulejman Rebac, Muhamed Mujić, Haldun Hrvić, Kruno Radiljević, Bruno Repar, Vlado Zelenika, Žarko Barbaric, Ivan Ćurković, Zejnil Selimotić, Franjo Džidić, Boro Primorac, Duško Bajević, Enver Marić, Franjo Vladić, Vahid Halilhodžić, Džemal Hadžiabdić, Avdo Kalajdžić, Jadranko Topić, Momčilo Vukoje, Blaž Slišković, Vladimir Skočajić, Semir Tuce, Sead Kajtaz, Predrag Jurić, Meho Kodro i mnogi drugi pisali su nogometnu povijest ovih prostora, svaki na svoj način. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća Velež je igrao ako ne najbolji, onda svakako najljepši nogomet na ovim prostorima. Nikad nije bio prvak. Osvojio je dva puta državni kup, no klubovi „velike četvorke" bili su posebne mušterije. Bez petice ili šestice nisu prolazili ni Partizan, ni Crvena zvezda, ni Hajduk, ni Dinamo. I jedan Derby County „popio" je četvrticu u kišovitom Mostaru, tresla se od straha pod Bijelim Brijegom i dortmundska Borussia kad je Tuce tresnuo u vratnicu.
Svaka utakmica bila je priča za sebe. Bilježile su to novine svaki dan, a Enes čuvao, skupljao i prkosio zaboravu. Što su novinski listovi pritisnuti olovnim slovima više žutjeli postjali su vrijedniji, dragocijeniji. Sve te drage uspomene koje su čuvena sportska pera iz Mostara i ostatka svijeta stavljala na papir Enes Vukotić je sačuvao, razvrstao, kronološki posložio u knjigu za koju može kazati:
-Ovo je moj Velež, ovo je naš Velež !
Nije to bio lagan posao. Osim dokumenata i novinskih izvještaja Enes je sačuvao i stotine fotografija. Kažu da slika govori više od tisuću riječi. Trudio se Enes saznati ime svake osobe sa svojih fotografija. Nije to bilo lako. Neki od junaka s crno - bijelih slika nisu odavno već medu živima. I oni koji su ih poznavali nisu više sigurni jesu li baš na slikama oni za koje misle da jesu. A Enesu nije bilo teško, nazvati, raspitati se, otići do osobe koja bi mu mogla pomoći, jednom, dva puta, stotinu puta. Radio je to brižljivo, pažljivo i s velikom ljubavlju. Enesova zbirka uspomena o Veležu nije samo priča o nogometu i nogometašima. To je priča o ljepoti igre, o rađanju prijateljstava, o ljubavi prema klubu i gradu, to je priča o gradu koji je rađao velike sportaše i divio im se, to je priča o ljudima koji su odlazili u svijet, ali svoj grad nikada nisu zaboravljali.