spagosmail

Dobrodošli na moj blog


21.11.2019.

Noćna mora


Idoli: Lennonova noćna mora

(tekst koji slijedi objavljen je u časopisu „Weltwoche“, 1. novembra 2019. autor Urs Gehriger)

Kakva je vizija svijeta bez granica i univerzalne ljubavi?

I hope someday you'lljoin us
And the world will live as one
(John Lennon, “Imagine“, 1971)

Nadam se da ćete se jednog dana pridružiti nama
I svijet će živjeti kao jedan
(John Lennon, „Zamisli“, 1971.)

Sećate li se tipa sa okruglim niklovanim naočalama? Bard mira? Apostol bezgranične ljubavi? Ponovo je aktuelan. Od pojave Zelenih vratio se u našu sredinu, sa svojom vizionarskom porukom: "Zamislite da nema zemalja" i "Sve što vam treba je ljubav".

Njegov povratak se naznačava već mjesecima.
Tokom ljeta, Donald Tusk, predsjednik Evropskog vijeća, izrazio je nadu da će se Britanci moći predomisliti i ostati u EU. "Neki od mojih britanskih prijatelja pitali su me da li se Brexit može vratiti na vrijeme prije početne tačke", rekao je briselski premijer. „Rekao sam im da se EU gradi na snovima za koje se nekada činilo da ih je nemoguće ostvariti. Pa, ko zna? „You may say I'm a dreamer. But I'm not the only one“. Možeš reći da sam sanjar. Ali nisam jedini. »
A neki dan je san svijeta o planeti Zemlji bez zemalja, na twitter postavio Josep Borrell Fontelles, ministar vanjskih poslova EU: "Ne volim granice. Granice su poput ožiljaka na površini zemlje“.

U kolektivnoj pjesme

Sada smo u kolektivnom "bed-in", krevetu. U mekanom pahuljastom krevetu jednake ljubavi i bezgraničnog svjetskog mira - poput Johna Lennona i Yoko Ono, prije pedeset godina u hotelu "Hilton" u Amsterdamu, samo puno većem. Dok je u dalekom Vijetnamu bjesnio užasni rat, što je pokrenulo protestne oluje na Zapadu, danas se osjećaju krivice koje progone ljude - zbog emisija iz našeg stila života, klimatskih prilika, talasa izbjeglica koje pristižu iz svih krajeva svijeta i naslijeđenih grijehova kolonijalne ere. Sada nije dovoljno izgraditi nekoliko fontana ili česama i tako se osloboditi "krivice" duše. Samoproglašeni čelnici eko-protesta rastrgali su pokrivače na sebi i forsiraju kolektivnu pjesmu „Bed-in“, iz kreveta Johna Lennona.

Imagine there's no countries
It isn't hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion, too
Imagine all the people
Living life in peace

Zamislite da nema zemalja
To nije teško učiniti
Ni za šta ubijati ili umrijeti
I bez religija, također
Zamisli sve ljude
koji žive život u miru.

Ali, "je li Lennon bio u pravu u vezi s njegovom idejom o ljubavi?", pita Giles Fraser, novinar i sveštenik u južnoj londonskoj crkvi Svete Marije, u jednom bogatom duhovnom eseju (objavljenom na web stranici UnHerd posvećenom "hrabrom razmišljanju protiv mentaliteta stada"). Prvo je Fraser napomenuo da ateist Lennon svojim snovima o miru i ljubavi udiše izvornu poruku kršćanstva. Drugo, pitao je da li „Bed-Beatle“, buba iz kreveta, ima pogrešno shvaćanje o ljubavi.
"Ima", kaže Ze'ev Maghen. Izraelski filozof, koji se kao tinejdžer, pjevajući himnu Ex-Beatlea, topio se u nježnim snovima, oštreći retorički nož za atentat na svog idola.
"Zamislite!", Pita Maghen čitaoce, "muškarac vodi svoju ljubavnicu do oltara i kaže:" Draga moja, volim te. Volim te toliko ... kao što volim i onu drugu ženu, onu koja hoda ulicom tamo ... Volim te toliko kao i sve djevojke koje nikada nisu bile moje djevojke. Volim te onoliko koliko volim bilo koga drugoga na ovoj planeti, i po tom pitanju, volim te koliko volim životinje, korov, plankton i - oh Bože! Kakva je to strašna bol u prsima? Hej, kuda ideš, moj voljeniiii?“

Univerzalna ljubav nikoga ne uključuje. Ona ne stavlja leptire u želudac i ne potiče herojska djela. "Univerzalna ljubav uopšte nije ljubav", tvrdi Maghen, „jer ljubav znači preferenciju." Mi volimo svoju djecu više od djece susjeda. Svoju dragu više od bilo koga drugoga na svijetu.
Ali, ne ponašamo li se time suprotno osnovnoj zapovijedi Biblije koja uči: „volite bližnjega svoga kao sebe“? U globalnom kontekstu, Lenoni našeg vremena probijaju ovaj biblijski citat, tako da će se naš vlastiti individualizma i od ljubomore ljubomore obojeli svijet oporavlja.
Židovski učenjak Nathan Lopes Gardozo stavlja prigovar. Otvara Toru i citira poznatu anegdotu: Dvije osobe putuju pustinjom. Jedna ima flašu za piće, koja sadrži samo toliko vode da samo jedan od njih može stići do civilizacije živ. Šta da radim? Prema principu univerzalne ljubavi, vodu bi morali dijeliti pošteno, čak i ako nijedan od njih nije preživio.
U Tori se ova opcija odbacuje. "Vaš život ima prednost", siguran je onaj koji nosi vodu. Naravno da bi trebao pokušati spasiti život svom bližnjem, ali tek nakon što osigura svoj vlastiti opstanak. Jer nikad ne možeš voljeti drugu osobu, onoliko koliko voliš sebe. To je "ljudski nemoguće".
Znači li to da ne postoji univerzalna ljubav preme bližnjemu? Neki su skoro ostvarili Lenonovu viziju. Staljin, Mao i Pol Pot, znali su da je jedini način, kako da se ljudi ne razdvajaju - kao što to čine, kada slijede svoju prirodnu ljubav - kroz prisilno jedinstvo. "Prisiljavanjem na to da se svi oblače na isti način, jedu, spavaju, razgovaraju, pjevaju, plešu, rade, igraju se i razmišljaju". A ko to izbjegava, podseća Zejev Maghen, "odmah bude ubijen".
Zbog toga Lennonova "Zamisli", na kraju izgleda kao noćna mora.

Foto: «Menschlich unmöglich», «Ljudski nemoguće»: Lennon, Ono, 1969.

Ze'evMaghen:«Imagine-On Love and Lennon». azure.org.il
Nathan Lopes Gardozo: «The Danger of Universal Love». cardozoacademy.org
(izvor: Weltwoche 20191101)

(prevod: Smail Špago)



21.11.2019.

Talasi dobrog raspoloženja


Dobro raspoloženje je nešto što Britancima može dobro doći u ovim vremenima, jer sve više njih pati od depresije i straha, kako su pokazale nove studije. Krivac je Brexit, i njegovo beskrajno talasanje naprijed i nazad.
Ali, ovdje u Bristolu, postoji jedan jasan pravac, stvaraju se pravi talasi: „The Wave“,"Talas", park za zabavu, prvo je vještačko jezero u Engleskoj na kome se može surfati.
Ispunjen sa 26 miliona litara vode, njegovi talasi visoki su do 1,80 metara.
Oko njega su kafići, prodavnice opreme za surfanje, a uskoro će biti izgrađeno i šatorsko naselje. Troškovi izgradnje kompleksa: 29 miliona eura.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
20.11.2019.

Iz stare štampe: Javni zahodi u Mostaru, 1906. godine


U časopisu Musavat broj 3. iz 1906. godine objavljen je slijedeći tekst:

Javni zahod kod Kazaziće džamije

Kazazića džamija. Na Carini, a upravo na glavnoj ulici, nalazi se poznata Kazazića džamija (misli se na Fatime kadun džamiju koja se u narodu također zvala Kazazića, a nalazila se na mjestu današnjega malenog parkirališta kraj Dječje biblioteke op. a.). U toj džamiji ulaz je dan i noć otvoren, te naročito po noći, mnogi prolaznici, a po najviše vojnici, svraćaju unutra te onečišćavaju džamijsko dvorište. Da slučajno ne znamo šta je u stvari, mi bi okrivili upravitelja džamije i pitali ga: zašto ne udari vrata i kanate, pa da niko svrnuti ne može. Ali ovako mi ne možemo kriviti njega, jer su vrata ima već deset godina napravljena i nalaze se u džamiji, a gradsko-kotarski ured nikako ne dozvoljava da se postave na mjesto. Zašto je to, znaće najbolje gospoda iz ureda”.




U časopisu Musavat, broj 8. iz 1906 godine, na istu temu objavljen je slijedeći tekst:

Javni zahodi

Javni zahodi (pissoir). Pored drugih kijamet potreba kojim Mostar obiluje, i ta je da bi naš grad trebao da dobije jednom javni zahod kako gragjani ne bi morali trčkarati iza tugjih dućana. U ostalom ovo je primjedba stranaca koji Mostar posjećuju, a koji su naviknuti na uregjenu varoš".

To je prijeka potreba, jer u gradu nigdje niti zahoda niti pišadura nema osim dvaju najpozitivnijih zahoda u Cernici i u Taphani”, tako je glasilo obrazloženje odluke o izgradnji javnih toaleta u Mostaru sa sjednice Gradskog vijeća od 7. juna 1909. g. A tada je odlučeno da se izgrade zidani javni zahodi na čak šest mjesta po gradu i to: „u Štefanijinom šetalištu preko puta Gimnazije, na Musali nasuprot hotela „Narenta“, na Velikoj Tepi kod Suhodoline (danas početak stepenica koje vode s Glavne ulice u Hendek), na Luci u Glavnoj ulici, u Karađozbegovoj ulici i na Starom pazaru u Dolnjoj mahali“.
Pošto nije bilo dovoljno sredstava za izgradnju svih javnih zahoda bi odlučeno da se prvi zahodi izgrade na Velikoj Tepi i na Musali. No, godine 1913. su po projektu Dragutina Köhlera ipak završena tri zahoda, treći kod Gimnazije. Nažalost, u šezdesetim godinama prošlog stoljeća ih srušiše odlukom Općine.

Fotografije: Javni zahodi: kod Gimnazije 1950, na Musali 1937 i na Velikoj Tepi

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

20.11.2019.

Svi naši baraži

prolaz molim, baraž, 26. marta 2020.

Do sada smo tri puta učestvovali u baražu, bezuspješno. Svaki put je bio jedan protivnik i dvije utakmice.
Ovog puta za plasman na EURO 2020 predstoje nam također dvije utakmice, ali i dva protivnika.
Prva utakmica, prvi baraž je protiv Sjeverne Irske, a tek nakon eventualne pobjede, slijedi novi baraž, još jedna utakmica. Dvostruka prepreka. Ne traba se puno zanositi.

baraž • muški rod: brana, ustava; pregrada, greda kojom se zaprečava put, rampa; kaldrmina; taksa za prelazak preko mosta, mostarina;
voj. baražna vatra, zaprečna vatra, preprečna vatra.


Fudbalska selekcija BiH će 26. marta na svom terenu igrati polufinale baraža UEFA B Lige nacija protiv Sjeverne Irske (igra se jedna utakmica).
U drugom polufinalnom duelu baraža UEFA B Lige nacija, sastaće se Slovačka i Republika Irska.
Pobjednici ova dva meča igraće finale za odlazak na EURO, a UEFA će 22. novembra u švicarskom Nyonu žrijebom odlučiti domaćina finala.
(sport)

Svi naši baraži


Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine je do sada tri puta igrala dodatne kvalifikacije za plasman na neko veliko takmičenje.
Martovski baraž slijedeće godine je četvrti, kada ćemo se boriti za plasman na Evropsko prvenstvo 2020. godine.
U svakom baražu do sada smo eliminisani. Dva puta koban je bio Portugal, a jednom Republika Irska.
Prvi put u novembru 2009. zaustavljeni smo od moćnih Portugalaca, iako smo u prvom meču u Lisabonu imali niz dobrih prilika za pogodak. Pogodili smo dvije prečke i stativu, a na kraju smo izgubili 1:0. U revanšu oslabljeni za Misimovića i Rahimića nismo mogli više od još jednog časnog poraza (0:1).
Dvije godine kasnije ponovo smo igrali baraž za Evropsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini i ponovo smo ispali od Portugala. Prvi meč u Zenici okončan je bez golova, a u revanšu smo od Ronalda i klape doživjeli težak poraz – 6:2.
Posljednji baraž izborili smo prije četiri godine. Protivnik je bila Republika Irska. U Zenici je ponovo bilo neriješeno – 1:1, a u Dablinu 2:0 za domaćina.
(spagos)

Nakon utakmice baraža Portugal - BiH, 15. novembra 2011 godine, nastao je vic, koji se u nekim prilikama priča i danas:

Budi žena Safeta Sušića jutro nakon utakmice u Lisabonu:
- "Ustaj Safete sedam je!"
Sušić skoči i reče:
- "Jel opet Ronaldo?!" 
20.11.2019.

Neki novi kum

Jedan film, kao zaostavština.
"Nadam se da ćemo svi još koji put raditi zajedno", kaže holivudska superzvijezda Robert De Niro. "Ali više nećemo uraditi ni jedan film poput ovog. To je to. Moguće da je mafijaški ep Martina Scorsesea „Irac“, koji u kina dolazi ovih dana, nešto kao posljednje veliko zajedničko pojavljivanje američkih filmskih kumova: De Niro (Oscar 1975. i 1981.), Al Pacino (Oscar 1993) i Joe Pesci (Oscar 1991).
"Irac" je ponovo film stare filmske škole, nikakav superherojski čin, nego gangsterski film, kakav nitko drugi nije mogao ni snimiti. Prava priča o mafiji u Americi sedamdesetih godina.
Iz priče: Plaćeni ubica Frank Sheeran (De Niro) treba da eliminira jednog prijatelja, korumpiranog čelnika sindikata Džimija Hoffa (Pacino).
Priča je staromodna, ispričana gotovo na sentimentalan način, pa ne čudi koliko su se režiser i glumci morali boriti za realizaciju ovog filma. I nije čudo, što je ovaj klasični kinematografski ep, Scorseseov najbolji film od "Goodfellas" iz 1990. godine, financirao i najveći streaming servis na svijetu Netflix.
(focus)
(NovaSloboda)
20.11.2019.

Louis veliki


Hladan šampanjac mu se slijeva niz vrat, biserne kapljice kaplju po koži i sa kape.
Ispod je stari i novi prvak Formule 1 koji se smije poput djeteta - Lewis Hamilton izgleda tako sretno, kao da je prvi put prošao kroz jedno takvo prskanje. Britanac je sa svoje 83 pobjede te 67 drugih i trećih mjesta već doživio 150 sličnih tuševa alkoholom. Ovo nezvanično tuširanje sa Mercedesovim inženjerimaa, međutim, posebno je.
Sa drugim mjestom na Grand Prixu SAD, Hamilton je osigurao svoju šestu titulu svjetskog prvaka, čime je postao drugi najbolji vozač u historiji Formule 1.
Ispred njega se sa sedam pobjeda u Svjetskom kupu nalazi samo Michael Schumacher.
Više je nego vjerovatno da će brzi Lewis u tome prestići i njega. Pogotovo jer ovaj 34-godišnjak pred sobom ima još mnogo trkaćih sezona. Sam kaže da se kao sportista „osjeća svježije nego ikad". Navodno, ovakvi alkoholni tuševi utiču na njega da ostane mlad. Italijanski petostruki svjetski prvak Juan Manuel Fangio, kojeg je Hamilton sada u vječnoj najboljoj listi sada zamijenio na trećem mjestu, usput rečeno, svoj posljednji svjetski naslov osvojio je u dobi od 46 godina.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
19.11.2019.

Jesen kao poema


Bio to Rilke, Fontane ili Hölderlin - jesen je inspirisala mnoge pjesnike.
Odabrana pjesma je od Friedricha Hebbela (1813-1863). Najpoznatiji je po svojim tragedijama, poput "Marija Magdalena", ali je napravio ime i kao pjesnik prirode.
Njegova "Jesenja slika", ubraja se u najljepše pjesme o jeseni, ikada.


Herbstbild

Dies ist ein Herbsttag, wie ich keinen sah!
Die Luft ist still, als atmete man kaum,
und dennoch fallen raschelnd, fern und nah,
die schönsten Früchte ab von jedem Baum.

O stört sie nicht, die Feier der Natur!
Dies ist die Lese, die sie selber hält;
denn heute löst sich von den Zweigen nur,
was vor dem milden Strahl der Sonne fällt.


Jesenja slika

Jesenji dan, do sada neviđen!
Zrak je miran, skoro da ne diše,
a šušteći padaju, daleko i blizu,
najljepši plodovi sa svakog drveta.

O, nemojte smetati, slavlju prirode!
Ovo je predanje, koje ona sama čuva;
jer danas se sama rastaje od grana,
kao što sunce zalazi blagim zrakama.

Na slici: područje Ruhra ima i svoje idilične strane: jesenja šetnja šumom u blizini mjesta Haltern am See, u blizini Recklinghausena, uz rijeku Stever, dugu 58 km, u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
(BamS)

(spagos)
19.11.2019.

Pobjeda u gostima na kraju kvalifikacija



Lihtenštajn - Bosna i Hercegovina 0:3

Lihtenštajn: B. Buchel, Brandle, Goopel, Malin, Frick, Salanović, M. Buchel, Hasler, Wolfinger, Rechsteiner, Polverino.

BiH: Pirić, Ćivić, Bičakčić, Memišević, Mihojević, Sarić, Jajalo, Hajradinović, Duljević, Hajrović i Hodžić. Igrali su još: Hotić,

Reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je večeras u Vaduzu selekciju Lihtenštajna sa 3:0, u posljednjem, 10. kolu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2020. godine.
Fudbaleri BiH su ostvarili četvrtu pobjedu, kojom su okončali još jedne neuspješne kvalifikacije.
Reprezentacija BiH ranije je ostala bez šansi da se kroz ovaj kvalifikacioni ciklus plasira na Euro, pa je selektor Robert Prosinečki u večerašnjem meču dao priliku igračima koji ranije nisu imali veliku minutažu.
Prvo poluvrijeme proteklo je u inicijativi “Zmajeva”, koji su imali nekoliko prilika preko Bičakčića, Hodžića, Hajradinovića i Duljevića, ali su domaći uspjeli da sačuvaju svoju mrežu.
U drugom poluvremenu, BiH je nastavila s napadima, a otpor domaćih slomila je u 57. minuti. Hajrović je ubacio u šesnaesterac, Hajradinović je glavom prebacio loptu na drugu stativu, gdje se našao Ćivić, koji pogađa za vođstvo od 1:0.
Hodžić u 65. minuti, nakon solo prodora, snažno šutira s ivice šesnaesterca i pogađa za 2:0, a isti igrač u 72. minuti postiže svoj drugi pogodak za konačnih 3:0.
BiH je na kraju završila kvalifikacije na četvrtom mjestu sa 13 bodova, jednim manje od Grčke, koja je pobijedila Finsku sa 2:1.
Italija je kvalifikacije završila s maksimalnim učinkom, a u posljednjem kolu večeras je pobijedila Armeniju sa 9:1.
Italija i Finska iz ove grupe izborili su plasman na Euro, a Bosni i Hercegovini ostaje još jedna šansa da učešće na smotri najboljih evropskih reprezentacija izbori kroz play-off Lige nacija u martu sljedeće godine.
(sport)


Zmajevi su ovom pobjedom osvojili prve gostujuće bodove u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, a narednu utakmicu igramo u martu kada ćemo na domaćem terenu igrati prvi susret play-offa Lige nacija. Ime protivnika ćemo saznati u utorak.
U petak će se održati žrijeb poslije kojeg će biti poznato da li će naš tim eventualni meč finala Lige nacija igrati na domaćem ili gostujućem tereu.

Gostujućom pobjedom protiv Lihtenštajna u meču 10. kola kvalifikacija za Euro 2020. godine Zmajevi Roberta Prosinečkog osvojili su prve gostujuće bodove, što je ujedno glavna i osnovna činjenica zbog koje se bh. nogometni tim nije direktno plasirao na smotru najboljih. Na kraju, opet nam je ostalo samo duboko razočarenje.

Okončane su kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u još tri grupe, tako da je fudbalska selekcija Bosne i Hercegovine saznala potencijalnog rivala u doigravanju Lige nacija.
Riječ je o Republici Irskoj koja je remizirala sa selekcijom Danske i igrat će u doigravanju Lige nacija.
(portali)


19.11.2019.

Vatrogasci: Zasluženi odmor


Veliki broj šumskih požara bjesnio je prethodnih dana u Kaliforniji, a čak je i Los Angeles bio ugrožen. Vatrodasci sa slike, na zasluženoj pauzi, koristili su do sada oprobanu metodu protiv širenja požara, kojom su iz predostrožnosti kontrolisano palili nisko rastinje.
Stabla u šumi su suha, a uz to su se naduli i neki suhi jaki vjetrovi, kao nikada do sada. Sve to su posljedice klimatskih promjena, koje samo najodgovorniji neće da vide i nešto poduzmu.
Iz mjera predostrožnosti, milionima ljudi u Kaliforniji je bila isključena struja.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
18.11.2019.

Sueski kanal: 150 godina postojanja.




Egipat ne želi veliku zabavu
Biće to samo jedno tiho sjećanje. Za razliku od pompezne trodnevne proslave, kakvom je Sueski kanal otvoren prije 150 godina, za ovu okruglu godišnjicu planirana je samo politička konferencija.
Sueski kanal i danas je jedan od glavnih svjetskih pomorskih puteva, prečica koji spaja Evropu sa Bliskim istokom i Indijom, a njegova politička, prilično nestabilna istorija, razlog je zbog kojeg se Egipat nerado sjeća kanala do 1956. godine, dok je bio u vlasništvu Britanije i Francuske.
"Svi se sjećaju kanala na svoj način", rekao je francuski ambasador u Egiptu Stéphane Romatet, ističući da Egipćani profitiraju od kanala tek od 1956. godine: te godine je egipatski predsjednik Nasser naredio nacionalizaciju kanalskog sistema. I na taj način izazvao suesku krizu.
Kada je Kanal završen, 17. novembra 1869. godine, imao je dužinu od 164 kilometra. Skratio je brodski put od Sredozemlja do Crvenog mora za više sedmica. Danas je najpoznatiji vodeni put na svijetu, dug 193 kilometra, širok do 215 metara i dubok 24 metra. Prolaz kanalom traje između 11 i 16 sati.



Iz istorije:
Ideja o izgradnji kanala, koji bi spajao Sredozemno sa Crvenim morem, ni tada nije bila nova. Planove o izgradnji razrađivali su još egipatski faraoni, koji su imali ideju spojiti Nil sa Crvenim morem. Prvi je radove na ovoj zamišljenoj trasi počeo još Sesostris II., oko 1900 godina prije nove ere- Tada mu namjena nije bila samo plovidba već i navodnjavanje pustinje, koju je trebalo pretvoriti u plodno tlo. Usprkos velikom broju robova koji su radili na izgradnji ovog kanala, projekt nije uspio. Pustinjski vjetrovi zatrpavali su sve što bi radnici iskopali, a radovi nisu odmicali. Kasnije su ovaj projekt pokušali oživjeti drugi faraoni, pa čak i perzijski car Darije koji je jedno vrijeme vladao Egiptom. Sve bez ikakva uspjeha.
Tokom 16. stoljeća veliki vezir Mehmet Paša Sokolović ponovo je aktualizirao ideju spajanja Crvenog mora i Sredozemlja. Ideja je bila otvoriti nove hodočasničke puteve prema Meki i Medini, ali i otvoriti trgovačke puteve koji bi donijele dodatnu snagu Otomanskom Carstvu. U to je vrijeme već postojala tehnologija kojom bi se ovakav kanal mogao napraviti, ali je procjena turskog sultana bila je da bi izgradnja kanala bila previše skupa. Prvi koji je ozbiljno “zagrizao” za projekt Sueskog kanala bio je Napoleon, i to tokom francuske kampanje u Egiptu i Siriji. Kada je nekoliko godina kasnije dao izraditi proračune i prva mjerenja moguće trase kanala, njegovi su ga arhitekti uvjeravali da je visinska razlika u nivou Sredozemnog i Crvenog mora iznosi oko 10 metara, zbog čega bi kanal morao imati poseban sistem ustava i brana kojim bi brodovi silazili ili dizali se prema svome odredištu. Kasnije se pokazalo se da je to bila pogrešna računica. Nivoi ova dva mora su bili gotovo su identični.


U to vrijeme Velika Britanija imala je vrlo živ pomorski promet s Indijom, ali su brodovi do Evrope morali putovati oko cijelog afričkog kontinenta. Iako bi cijena transporta znatno pojeftinila, a vrijeme dostave robe se skratilo, London nije bio pretjerano voljan podržati projekt Sueskog kanala računajući da bi on mogao ugroziti njihovu pomorsku dominaciju na globalnom nivou. Zbog toga je francuska firma. koju je vodio Ferdinand de Lesseps, napravila sporazum s Egiptom o gradnji kanala. Sama izgradnja zahtijevala je ogroman broj radnika pa je Egipat na sebe preuzeo obavezu dopremanja radne snage prisiljavajući najsiromašniji sloj Egipćana na radove za minimalnu plaću, i to pod prijetnjom sile. Deseci hiljada egipatskih seljaka krampovima i lopatama iskapali su kanal, a radovi su usporeni kada je 1863. egipatski vladar Ismail Paša zabranio prisilni rad. Tada je Lesseps promijenio strategiju i u Egipat dovezao nekoliko stotina parom pogonjenih rovokopača i strojeva koji su konstruirani posebno za ovaj projekt. Radovi su nastavljeni, a procjenjuje se da je od 75 miliona kubnih metara zemlje, pijeska i kamena iskopanih tokom gradnje najmanje jedna trećina iskopana ručno, lopatama i krapama.




Kanal je konačno završen i svečano otvoren 1869. godine, deset godina nakon “prve lopate”. Ismail Paša organizovaao je veliku proslavu, izgradivši prije toga sebi ogromnu palaču u Kairu kako bi mogao ugostiti uzvanike iz kraljevskih familija širom svijeta. Na njegovu žalost, sama izgradnja kanala i velika proslava koju je organizovao, dogodile su se u vrijeme kada je egipatski pamuk počeo gubiti na cijeni. Egipat, a ni sam Ismail Paša uskoro nisu imali novca za financiranje dugova koji su nastali zbog izgradnje kanala pa se vladar uskoro zadužio kod evropskih banaka. Ni ovaj kredit nije pretjerano pomogao, pa je Ismail Paša svoj dio vlasništva nad Sueskim kanalom uskoro morao prodati Velikoj Britaniji.
Naravno, London je ovaj novoizgrađeni kanal koji se našao u njegov i francuskom vlasništvu iskoristio za ono što je najbolje znao tokom 19. stoljeća – kolonijalno širenje. Upravo kroz Suez su prevoženi vojnici, oprema i logistika za veliku operaciju kolonizacije istočne Afrike i izvlačenje ogromnog bogatstva s Crnog kontinenta. Na područje Sueskog kanala Egipćani nisu imali pravo pristupa niti su imali ikakve koristi od njega. Tokom 1936. godine, na ovo su područje, uzduž 164 kilometara kanala, Britanci su poslali vojne jedinice koje su čuvale interese vlasnika, Britanaca i Francuza.


Status je ostao nepromijenjen do iza Drugog svjetskog rata. Godine 1956. egipatski predsjednik Nasser planirao je izgraditi veliku branu kojom bi regulisao veliko godišnje izlijevanje Nila. Za ovaj projekt zatražio je financijsku pomoć SAD-a i Velike Britanije, a kada su ove dvije zemlje odbile taj zahtjev, Nasser je nacionalizirao Sueski kanal proglasivši ga vlasništvom egipatskog naroda. Ubrzo su Velika Britanija, Francuska i Izrael napali Egipat, a kako je Nasser bio vrlo blizak tadašnjem Sovjetskom Savezu, sve je to “mirisalo” na Treći svjetski rat, čak puno krvaviji od onog koji je završio desetak godina ranije, jer su te 1956. godine sve sile već uveliko ovladale nuklearnim oružjem.
U spor su se uključili Ujedinjeni narodi poslavši mirovne snage, zatraživši od Britanije, Francuske i Izraela da napuste ovo područje. Zbog razaranja i oštećenja kanal je otvoren tek nakon desetak mjeseci, a promet je ponovo bio obustavljen 1967. godine, zbog izbijanja Egipatsko-izraelskog rata. U tome trenutku u kanalu se zateklo 14 brodova koji su se morali usidriti sve do ponovnog otvaranja kanala, na što su čekali do 1975. godine.








Kanal je od tada otvoren, a iako je u vlasništvu Egipta, posebni međunarodni zakoni osiguravaju prolaz svim brodovima. Kanal danas predstavlja jedan od glavnih trgovačkih putova, a u njemu vlada poseban režim plovidbe. Zbog svoje male širine promet se odvija u konvojima koji se mimoilaze na posebno izgrađenim obilaznicama ili na malom jezeru koje se nalazi na južnom dijelu kanala. Prosječno tokom dana kanalom prolaze tri konvoja, dva u smjeru juga i jedan u smjeru sjevera, a putovanje traje između 11 i 16 sati, prosječnom brzinom od oko 8 čvorova, odnosno 15 kilometara na sat. Egipat je prije nekoliko godina počeo širiti Sueski kanal izgradnjom dodatnih obilaznica kako bi se povećao kapacitet prolaza. Otvaranjem novog kraka plovnog puta unutar Sueskog kanala 2015. godine postignut je rekord kada je u jednom danu kroz njega prošao 81 brod s ukupno 6,1 miliona tona tereta. Uz to povećani su i prihodi od kanala. Samo u prošloj fiskalnoj godini Egipat je ostvario 5,9 milijardi dolara prihoda, što predstavlja rast od 5,4 posto u odnosu na prethodnu godinu, ali je to još uvijek tek mali dio onog što službeni Kairo namjerava postići sa Sueskim kanalom. Planovi su da prihodi od kanala 2023. narastu na 13,2 milijarde dolara.
Fotografije: Kanal, tokom istorije
(spagos)


Stariji postovi