spagosmail

Dobrodošli na moj blog


22.10.2018.

Hivzija Hasandedić – velikan koji se nije zatvorio u političke granice



(tekst koji slijedi objavljen je na portalu miruhbosne dana 19. oktobra 2018. godine, izvor Al Jazeera)

Hivzija Hasandedić je bio intelektualna i ljudska veličina, samozatajni arhivista, poliglot, teolog, etnolog, istraživač, historičar, osmanista, historičar književnosti, hroničar, literata, muzeolog, geneolog, prevoditelj, interpretator izvora i profesor koji je svojim studioznim istraživanjima sačuvao sjećanja na cjelokupnu kulturu i baštinu Bošnjaka u Hercegovin i susjednim područjima koje su ranije Bošnjaci naseljavali (Imotski, Vrgorac, Makarska, Herceg Novi, Sutorina).
Njegova dominantna osobina je bila skromnost iako je radio mukotrpan posao na obradi starih tekstova i rukopisa.
Rođen je u Jablanici 1. jula 1915. godine. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu 1935. godine a potom i Višu islamsku šerijatsko-teološku akademiju. Od 1954. godine do odlaska u penziju 1976. godine radi u Arhivu Hercegovine. Na temelju dostupnih izvora obradio je cjelokupnu muslimansku baštinu u Hercegovini.
Njegove obrade su podrazumijevale kabinetski rad i izlazak na teren, izučavanje narodnih predanja, razgovor sa ljudima vezanim za baštinu i lokalnim poznavaocima ostavštine. Za svog života objavio je 430 bibliografskih jedinica različitog sadržaja. Sakupljao je građu pisanu na papiru, u vakufnamama, sidžilima, medžmuama, starim novinama i knjigama, ali i pisane tragove na kamenu, na nišanima.
Za svoj naučni i istraživački rad promoviran je u počasnog doktora nauka na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru.
U javnosti se prvi put javlja pjesničkim prvijencem „Noćni ibadet“ u tuzlanskom Hikjmetu 1934. godine pod pseudonimom Muhamed Hivzi.
Za njega njegovi savremenici i kolege iz struke imaju samo riječi hvale.
„Od poznatijih istraživača kulturne historije Bosne i Hercegovine, ne znam nekog drugog koji bi stao odmah iza Hamdije Kreševljakovića“ kaže Fazlija Alikalfić o Hasandediću.
Za hafiza Mahmuda Traljića on je „uvjereni, nepokolebljivi i praktični vjernik, tih miran i odan svom poslu“. „Mali, u svojoj veličini“ je za mostarskog muftiju Seid ef. Smajkića, „golemi čovjek“ za Safeta Oručevića, „jedinstvena pojava u našoj kulturi“ za Ahmeda Aličića.

Sidžil Mostarskog Kadije

Ilijas Hadžibegović ga opisuje kao „snažnog hrasta koji je davno pustio svoje duboko korijenje u orijentalno-islamsko bošnjačko kulturno-historijsko naslijeđe“.
„Mostar je imao sreću da u njemu živi i radi jedan takav znalac i pregalac“, piše Fehim Nametak, a Amir Ljubović tvrdi da bi „njegovim radovima većina današnjih profesora evropskih univerziteta bila ponosna“.
Pjesnik Alija Kebo za Hivziju piše da on bio neimar i mostar knjigoljubac, baščovan u bujnom, raskošnom vrtu naše starine, stanovnik memljivih kancelarija, kopač zlata u riznici bošnjačkoj, čitač poruka s kamenih spavača i bašluka, drag, mio i častan čovjek.

Objavio 430 radova

U povodu 85 godina života, njemu u čast, štampana je monografija „Tragom bošnjačke baštine“, trilogija o bošnjačkoj kulturnoj baštini u istočnoj, srednjoj i zapadnoj Hercegovini.
Knjige koje je objavio su: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini, Muslimanska baština Bošnjaka u Južnoj i srednjoj Hercegovini, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, koautor je knjiga Vodič kroz fondove Arhiva Hercegovine, Regesta franjevačkog samostana u Mostaru.
Za objavljivanje knjige Spomenici kulture turskog doba u Mostaru dobio je prestižnu nagradu nekada uglednog izdavača „Veselin Masleša“ iz Sarajeva. To je knjiga koja je najčešće citirano djelo ikada objavljeno o Mostaru.
Posthumno su objavljene knjige Geneološka istraživanja, te Sidžili blagajskog, nevesinjskog, mostarskog kadije, a još je u pripremi jedan Mostarski i Ljubuški sidžil.
Godine 2010. u Mostaru je organizovan naučni skup „Život i djelo Hivzije Hasandedića“ na kojem je prezentirano 18 naučnih radova.



Doktorski rad

O liku i djelu Hivzije Hasandedića za Al Jazeeru govore Mevludin Dizdarević sa Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici i Ramiza Smajić, orijentalistkinja i historičarka.
O razlozima zašto se odlučio da istraži život i djelo Hasandedića kroz izradu doktorske disertacije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Dizdarević kaže da je ovaj rad izraz nastojanja da Hasandedićevo djelo sistematizuje i približi široj naučnoj javnosti.
„Obradom Hasandedićevog djela uspostavljen je tako nužan kontinuitet mišljenja i ideja s ranijim generacijama i autorima. To je susret sa jednom kulturnom tradicijom unutar bh. kaledioskopa koja je decenijama bila devastirana i obezvrjeđivana. Pored navedenog, ovim putem osvijetljen je položaj onih autora koji su se bavili islamskom kulturom u jednom burnom vremenu“, smatra on.
Čuvajući se neodmjerenog i neutemeljenog glorificiranja Hasandedića i njegovog rada, Dizdarević je kritički istražio i obrazložio njegovu vrijednost i značaj uz neophodno uvažavanje historijskog trenutka u kojem je Hasandedić djelovao.

„Smatram da autor koji je tokom svoga života objavio više od 430 manjih i većih knjiga, radova i crtica, koji je sakupio i preveo obilje arhivskog i drugog materijala koje u svojoj punini tek treba ugledati svjetlo dana, koji je, nošen željom za što potpunijom slikom materijalne baštine osmanske epohe, proputovao cijelu Hercegovinu i velike dijelove susjednih država,  zasigurno zaslužuje veću pažnju. Njegov rad je toliko značajan da je teško zamisliti bavljenje mnogim segmentima historije i kulture osmanske Hercegovine bez dubljeg uranjanja u njegove radove, studije i knjige“, ističe naš sagovornik.
„Hivzija Hasandedić je jedna od ličnosti iz naše intelektualne i kulturne historije kojoj se nismo na adekvatan način i dostojno odužili. Dakako, i brojne druge ličnosti ostajale su u zapečcima historije, neznanjem i ignorancijom odjeljeni od vlastite zajednice kojoj su pripadali i čiju su baštinu propitivali. Bilo je nekoliko hvale vrijednih skupova i nešto manje ili više značajnih teorijskih zahvata u njegovo zamašno djelo. Unatoč tome, smatram da je Hasandedić ostao izvan domašaja kulture sjećanja i kvalitetne memorizacije njegove intelektualne ostavštine“, govori Dizdarević.

Nije bio zatvoren u političke granice

Smajić smatra da Hasandedić zaslužuje mnogo više od interesa lokalne zajednice, Mostara i Hercegovine.
„Hasandedić je istraživao bošnjačku baštinu prostora koji su danas Crna Gora, Hrvatska, Srbija. On nije bio zatvoren u političke granice, nego je duhom istraživača slijedio prirodne tragove svog naroda, istovremeno brinuo što značajan broj naših istraživača više ‘improvizira sjećanjima negoli proučava činjenice’ kaže Hasandedić u svom zadnjem intervjuu. Htjela bih da kroz svoje spoznaje i nedoumice o tome da li su Bošnjaci zaturili ‘ključ kojim se otvaraju vrata svijesti naroda’ (Fuminarova definicija kulturološkog aspekta!) ili ih je savladao svojevrsni kulturološki autizam u kojem im nije bitno ko su i šta su – ukažem na veličinu i značaj rezultata rada pregaoca Hasandedića“, ističe dr. Smajić.
„Sa stavom da je odgovornost inteligencije najveća u udaljavanju Bošnjaka od same suštine, razumijevanja biti islamske poruke, Hivzija Hasandedić nije dozvoljavao opravdavanje pozivanjem na teške okolnosti ‘komunističke vlasti koja je promovirala ateizam kao najuzvišenije načelo života’. Opravdavanje ne, ali uticaj takvog okruženja nije zanemarivao naš autor Hasandedić, pa je svojim radom, kako bi to rekao Hamza Humo, palio svjetla onima koji dolaze“, pojašnjava dr. Smajić.
Da bismo lakše razumjeli na koji se sve načine pokušavao minimizirati, pa i ignorisati kulturološki identitet Bošnjaka, Smajić navodi jedan primjer s početka 70-tih godina 20. stoljeća.
„Husref Redžić postavlja u Oslobođenju pitanje da li je omaškom, ili s nekom argumentacijom, izostavljena islamska umjetnost iz sadržaja reprezentativne izložbe. Umjetnosti u Jugoslaviji od prethistorije do danas (Pariz, 2.3.-17.5.1970.). U NIN-u od 20. 12. 1970. godine se kaže da ‘krivicu za taj propust ne snosi organizacioni odbor, već oni koji su iz toga dela zemlje (ovim se misli na BiH) predlagali eksponate na parišku izložbu’. Ispostavilo se da ni u organizacionom odboru ni u stručnim tijelima nije bilo niti jednog stručnjaka za islamsku umjetnost. Husref Redžić se s pravom tada pita: ‘Kako se mogla zaboraviti jedna umjetnost čija su djela stvarana na čitavoj istočnoj polovini Jugoslavije, čije trajanje obuhvaća vremenski raspon od četiri do pet vjekova i čiji su uticaji u savremenoj umjetnosti nekih regija u Jugoslaviji i danas očigledni?“, kaže za Al Jazeeru Smajić.



Obnavljane džamije nakon rata

Iako je Hasandedić sačuvao i dokumentovao ostatke ostataka islamske tradicije u Hercegovini njegov rad i djela su na važnosti još više dobili uslijed ratnih zbivanja 90-tih godina prošlog stoljeća kada je urbicidom, kulturocidom i etničkim čišćenjem uništena većina kulturne baštine Bošnjaka Hercegovine.
Prema dokumentima koje je on sakupio i radovima koje je napisao u Hercegovini se vrši obnova džamija i vakufskih objekata nakon rata.
Način na koji je Hivzija Hasandedić radio je školski primjer studentima i mladim istraživačima da u prostoru u kojem žive ili kroz koji putuju djeluju proaktivno pišući manje radove kroz koje će steći iskustvo i intelektualnu kondiciju, a kroz vrijeme lahko je radove tematski grupisati u knjige.
Bogata ostavština Hasandedića je nastajala upravo na ovaj način istraživanjem lista po lista, medžmue po medžmue, pedlja po pedlja, nastajali su mozaici radova objavljivanih u periodici, a kad su se stekli uslovi tekstovi su objedinjivani u knjige, odnosno monografije.

Izvor: Al Jazeera
22.10.2018.

Bijes žena


Ona se zaputila iz Denvera, Colorado u Washington D.C. kako bi tamo protestvovala. A nešto bolje od ovoga nije mogla ni planirati: Jessica Campbell-Swanson ispred Vrhovnog suda SAD ispela se na jednu statuu koja nosi ime „Contemplation of Justice“, u prevodu „Posmatranje pravde“.
Što se nje tiče, pravda u ovoj zemlji je trenutno na silaznoj liniji, pogotovo nakon najnovijih dešavanja oko izbora Bretta Kavanaugha za sudiju Vrhovnog suda, usprkos optužbi za seksualno zlostavljanje.
Američke žene su demostrirale i vrištale od bijesa. Ispred svih, sa ispruženom pesnicom: Jessica Campbell Swanson.
(stern)
(Novasloboda.ba)
21.10.2018.

Velež nastavlja sa sjajnim igrama

(foto:Adnan Bobić)




Prva liga FBiH, 11. kolo:

HNK Orašje - FK Velež 1:3

HNK Orašje: Kurbašić, Fačić, Đurčević, Šabić, Mikić, Živković, Marošević, Mujčić, Prgić, Brković, Lugavić.

FK Velež: Bobić, Biševac, Zvonić, Zeljković, Mujezinović (Brandao), Ćosić, Ovčina, Mrgan (Lucas), Fajić, Ferreryra, Vehabović.

Strijelci: 0:1 Prgić (18, 11m), 1:1 Brandao (54.) 1:2 Ovčina (68.), 1:3 Fajić (84.)

Velež je nastavio sa sjajnim igrama ove sezone. Rođeni su danas slavili 3:1 na neugodnom gostovanju u Orašju i tako potvrdili sjajnu formu.
Orašje je bolje otvorilo susret, imalo loptu u svom posjetu, a Prgić je u 19. minuti sa 11 metara matirao Bobića i doveo domaće u vodstvo. Nakon toga vrijedi izdvojiti sjajnu šansu za goste kada jedan domaći igrač zamalo vara vlastitog golmana, no ostalo je 1:0.
Pred sami kraj poluvremena Orašje ostaje sa deset igrača. Živković je dobio drugi žuti odnosno crveni karton, te ostavio svom tim na cjedilu i čini se da je to presudilo ovaj meč.
Tek što je počelo drugo poluvrijeme Brandao nakon sjajne akcija pogađa za slavlje stotinjak gostujućih navijača. Nakon toga Ovčina glavom matira Kurbašića za potpuni preokret u Orašju.
Pred sami kraj posao je završio Fajić svojim 14. pogotkom ove sezone. Ovčina je bio asistent, a Fajić pogodio.
(sport)


21.10.2018.

Prezentacija knjiga o Mostaru, u Umagu


Na internet stranici Gradske knjižnice u Umagu objavljen je tekst o Tiboru Vrančiću, dugogodišnjem saradniku ovog portala, koji će svoje knjige o Mostaru predstaviti na književnoj večeri u Umagu.Tekst prenosimo u cjelosti.

Tibor Vrančić i njegove knjige o Mostaru

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u Umagu organiziramo u četvrtak 25. 10. 2018. u 20:00 sati susret s našim sugrađaninom Tiborom Vrančićem, kolekcionarom, publicistom i nakladnikom. Vrančić će nam predstaviti pet svojih knjiga o starom Mostaru, uz projekciju mnoštva povijesnih fotografija i slika. Na kraju će nas upoznati i sa svojom kolekcijom fotografija starog Umaga!
Dobrodošli!

O autoru:

Tibor Vrančić, rođen je 1952. g. u Subotici. Kao šestogodišnjak doseljava u Mostar gdje završava osnovnu školu, gimnaziju i ekonomski fakultet. Sve do zadnjeg rata radio je u koncernu APRO na poslovima vanjske trgovine, da bi ga posao godine 1992. odveo, prvo u Sloveniju, a nakon toga u Umag, Hrvatska, gdje i danas živi. Kolekcionar je starih knjiga te starih fotografija, posebice razglednica Mostara iz austrougarskog perioda.
Skupljajući već dugi niz godina stare fotografije i tekstove o Mostaru, nastojeći time sačuvati sjećanje i uspomenu na onaj njegov nekadašnji izgled i ugled, jedan je od inicijatora za pokretanje jedne trajnije arhive povijesnih slika i pisanih dokumenata Mostara, besplatno dostupnih svima koje zanima ova materija. Ovaj projekt, koji je zaživio na internetu pod imenom CIDOM (Centar za dokumentaciju Mostar), ostvario je uz pomoć prijatelja entuzijasta. Tako se na stranici www.cidom.org može pronaći ogromna arhiva knjiga, tekstova i fotografija iz svih razdoblja povijesti Mostara.


Do sada je samostalno objavio tri knjige tematikom usko vezanima za Mostar. Prva knjiga “Mostar – krhotine prošlosti” (izdavač vlastita naklada, tisak Fram Ziral, Mostar, 2010.) je mozaik slika i sjećanja na stari Mostar, a druga – “Ćesar na ćupriji” (izdavač Fram Ziral, Mostar, 2013.), povijesni je roman o posjetu cara Franje Josipa Mostaru. Nakon male pauze, samostalno je objavio knjigu “Stambol u Mostaru” (izdavač Fram Ziral Mostar, 2017.), koja je svojevrstna zbirka zanimljivih tekstova o Mostaru iz literature objavljene prije 100 i više godina. U suradnji s Ismailom Bracom Čamparom i Smailom Špagom 2017. objavljena je njihova zajednička knjiga “U sjeni zaborava” (izdavač IC štamparija Mostar), koja je pokušaj autora da slikama i kratkim tekstovima otrgnu od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru. Nakon pune četiri godine ležanja knjige u njegovu računaru, nažalost, Ismail Braco Čampara nije doživio objavljivanje ove zajedničke knjige – dva dana prije zvaničnog izlaska knjige iz tiskare, preminuo je.
Petu knjigu Vrančića (opet u suradnji sa Smailom Špagom i Ismailom Bracom Čamparom), “Perom i kamerom o Mostaru”, također je izdala izdavačka kuća Fram Ziral Mostar. Radi se o knjizi koja donosi mnoge zanimljive tekstove o Mostaru koje su napisali brojni inozemni putopisci s kraja 19. i početka 20. stoljeća posjećujući naš grad. Svi ti dojmovi o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog povijesnog vremena i čuvaju ih od zaborava. Prvi je to pokušaj predstavljanja brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar u jednoj knjizi. Usto, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar. Fotograf s početka dvadesetog stoljeća je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
21.10.2018.

Ribolov na kineski način






Reda mora biti, također i kod ribolova! Na takmičenju ribolovaca na Hangze jezeru u Kini, ribari sjede na tačno određenim rastojanjima, na okruglim dugim pontonima, jedan pored drugog, jedan preko puta drugog.
Takmičenje je trajalo tri dana, učestvovalo je oko hiljadu ljubitelja ribolova. Jezero nastalo izgradnjom brane u istočnoj kineskoj provinciji Jiangsu, je najveće slatkovodno jezero u Kini. Poznato je po bogatom vodenom životu, i glavno mjesto u ovoj zemlji za uzgoj slatkovodnih riba.
Na ovom jezeru se redovno oržavaju takmičenja ribara.
(xinhuanet)

(Novasloboda.ba)
20.10.2018.

Putopisi novijih dana


Arapski "The National": Bosanci nisu izgubili smisao za humor uprkos mračnoj historiji

(tekst koji slijedi ojavljen je na portalu klix.ba dana 18. oktobra 2018. godine, autor M.N.)

Portal "The National" sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima objavio je tekst o našoj zemlji u kojem preporučuje turistima da posjete ovu balkansku zemlju koja uprkos ratnim ožiljcima nudi intrigantno putovanje kroz otomansku, jugoslavensku i balkansku historiju.

"BiH još uvijek liječi svoje ratne rane, blizu 23 godine nakon što je agonija okončana, ali to nije zaustavilo malu naciju koja ima populaciju od 3,5 miliona da privlači turiste, bilo da su oni neustrašivi putnici ili religiozni posjetioci koje privlači bogata muslimanska historija ove zemlje. Od otomanskih minareta u obliku olovke, koji dotiču nebo, do nadgrobnih spomenika koji su u obliku turbana za osobe visokog statusa, ova evropska zemlja ima turski okus koji uključuje lokume od ruže i ćevape", navodi The National u uvodu.

Njihova novinarka provela je pet dana u BiH, a osim Sarajeva posjetila je i Mostar. Svojim čitateljima prenijela je utiske o Starom mostu podsjetivši kako je njegovu gradnju naredio Sulejman Veličanstveni za vrijeme Osmanlija, da su ga izgradili Hajrudin i Sinan te da je uništen 1993. godine.

"Osmanlijski okupatori dali su ime glavnom gradu Sarajevu nakon što su okupirali polje oko dvorca. U zemlji su ostali skoro četiri stoljeća. Turski utjecaj je tih ovih dana, a turske organizacije su pomogle u finansiranju renoviranja Careve džamije. Kao nasljedstvo su ostavili karavan-saraje te motele za trgovce od kojih je jedan pretvoren u urede i kafiće u starom Sarajevu. Ovo područje obiluje trgovinama koje prodaju ručno izrađen nakit i bakrene rezbarije, među kojima su i džezve. I dalje možete čuti buku i pronaći zanatlije koji rade u uskim uličicama grada", piše The National.
Ističu kako je povećan broj turista otkako se grad uvezao avionskim linijama te da je prošle godine broj posjeta porastao za 19 posto. Nakon gostiju iz Hrvatske i Srbije, najviše ih je stiglo iz Turske, dok je broj turista iz Sudijske Arabije udvostručen.

Čitatelje su upoznali o komplikovanom uređenju zemlje (tri nacije, tri predsjednika), kazavši kako je to dovelo do rata u kojem je poginulo 100.000 ljudi.

"Ostaci konflikta su još vidljivi na zgradama u bulevaru koji se nekada zvao 'snajperska aleja'. Sada je to ulica trgovačkih centara, kafića i vladinih zgrada. Kultni Hotel Holiday Inn, iz kojeg je novinar Anderson Cooper izvještavao o ratu, zadržao je žutu boju, ali je to sada Hotel Holiday. Izgrađen je za Zimske olimpijske igre 1984. godine koje su održane na planinama koje gledaju u grad, ali su ih kasnije Srbi koristili kako bi pucali iz snajpera. Stanovnici Sarajeva ne žele zaboraviti prošlost pa su sačuvali i označili oštećenja od gelera na ulicama te na gradskoj tržnici", pišu.

Turistima preporučuje da posjete pivaru koja je nekada bila glavni izvor vode za Bosance u periodu 1992.-1995. kada su Srbi opkolili Sarajevo. Podsjetili su i da je u Sarajevu počeo Prvi svjetski rat kada je student Gavrilo Princip ubio austrougraskog kralja Franza Ferdinanda i njegovu suprugu tokom parade te da je ovo danas velika turistička atrakcija.



"Ali nije sve u Sarajevu povezano s ratom. Austro-Ugarska je ostavila trag razvoja u zemlji kada su vladali od 1878. do 1918. godine. Od mnogih uglađenih zgrada, do vodenih mlinova za mljevenje kukuruza i žita na selima, Austro-Ugarska je ostavila svoj pečat. Izgradili su i mostove, glavno obilježje ove zemlje, od kojih su mnogi uništeni u ratu. Tokom ovog perioda izgrađena je i Vijećnica koja je bombardovana i tako zapaljena tokom rata, a listovi spaljenih knjiga su letjeli u zrak. Obnovljena je 2014. godine", navodi se u članku.

Preporučuju i posjetu okolini grada gdje turisti mogu uživati uz krivudave rijeke i bujne doline te utvrdama koje nude pogled na grad.

"Bosanci imaju slatku narav uprkos ožiljcima rata. Slave historiju iako su ostali podijeljeni u vezi s kultom Tita, neki ga obožavaju kao lidera, drugi ga gledaju kao diktatora bivše republike Jugoslavije koja se raspala na šest dijelova nakon njegove smrti 1980. godine. Titova slika nalazi se na šoljama, magnetima i majicama. Bosanci su obilježili i svoju komunističku prošlost tako što turistima nude vožnju Yugom i šetnju oko zgrada iz komunističke ere", navodi se.
Ističu kako, uprkos mračnoj historiji, Bosanci nisu izgubili smisao za humor, a kao primjer su naveli spomenik Ikar konzervu, neukusni obrok koji su im organizacije donirale tokom rata.

"Turisti pomažu da se historija zemlje pamti, ali i da dovoljno opraštaju kako bi svi bili dobrodošli, uključujući i bivše neprijatelje", zaključuje The National.
(klix.ba)

20.10.2018.

Taj čudesni svijet: Slike dana


Jederilice pred obalama Saint Tropeza u Francuskoj. Stotine ovakvih plovila učestvuje svake godine u ovo doba na regati „Les Voiles de Saint Tropez“.



Veo od magle pokriva dolinu Amberley u South Downs nacionalnom parku na jugu Engleske. South Downs su brežuljkasti krečnjački predjeli u grofovijama East Sussex, West Sussex i Hampshire, sa skoro spektakularnim formacijama stijena.



Slika sa ostrva Sulawesi u Indoneziji ne nedostaje, svakodnevno se pojavljuju nove, sa slikama užasa koje je ostavio cunami, kojeg su slijedili zemljotresi i izbijanje vulkana. U mjestu Donggala cunami je prvo istjerao , a zatim na kopnu ostavio jedan veliki brod. Podaci o nastradalim se kreću blizu 2 hiljade, a broj nestalih se procjenjuje na oko 5 hiljada.



Regrutacija Indiji. Oficir mjeri opseg grudi jednog kandidata za armiju. Prema nekim pokazateljima armija Indije je trenutno treća vojna sila na svijetu.



Dvojica glumaca uz pomoć sajli pokreću divovsku uličnu lutku koja visi na jednom kranu. Performans francuskog uličnog teatra Royal de Luxe odvija se na ulicama Liverpoola. Članovi ovog teatra, zajedno sa njihovim divovskim lutkama, već skoro 30 godina svoje predstave izvode u velikim gradovima širom svijeta.



Nakon zemljotresa koji je prethodnih dana zahvatio otočje Haitija jedna časna sestra spašava preostale stolice iz ruševina. Potres je samo dva dana prije dostigao 5,9 stepeni po Richterovoj skali, pri čemu je 15 ljudi izgubilo život.



Članovi tima „Colla Vella dels Xiquets de Valls“ pobijedili sa sa njihovim živim tornjem na 27. takmičenju „Castell“ u Taragoni. Ljudski tornjevi u Kataloniji postavljaju se samo u posebnim prigodama. Na takmičenju različite grupe pokušavaju da naprave veći toranj od protivnika, uz prisustvo i boderenje velikog broja posjetilaca.
(web)

Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.10.2018.

Biljka kojom se hrane siromašni, a liječe bogati




proso, Rispenhirsen, panicum, panic (plante), просо,

Na danas načinjenoj fotografiji je proso, još jedna biljka i žitarica koju smo zanemarili. Potiče iz Indije, poznata biljka od davnina, na našem području ne vjerujem da se gaji (osim na ovoj fotografiji). Sadrži dosta fosfora i magnezijuma, dobra za krvne sudove, sjemenke vole ptice i što je danas popularno – nema glutena. Biljka nije zahtjevna za održavanje, ne traži puno vode i evo prijedloga šta saditi ubuduće za zdravu ishranu - ponovo se vraćamo iskonskim vrijednostima.

Danas kod nas na našem području se malo ili nikako ne gaji ni pšenica - osnovna živežna namirnica, a kamo li proso - uzdamo se u plantaže pšenice koje su negdje daleko i koje ko zna kako se tretiraju...
(Velid Gagula/facebook)

Proso

Proso (lat. Panicum), rod jednogodišnjeg raslinja i trajnica iz porodice trava (Poaceae) kojemu pripada preko 460 vrsta. Raširene su u tropskom području, odakle se nekoliko vrsta širi na sjever u umjereni pojas. Narastu od nekoliko desetaka centimetara do tri metra visine. Cvat je u obliku metlice koje su često duge do 60cm u kojima se nalaze brojne sjemenke dužine 1-6mm.
Kao žitarica poznata je nekoliko tisuća godina. U sjeverozapadnoj Kini pronađena je zdjelica sa rezancima od prosa, a poznavali su je i stari Gali i Rimljani. Proso je često bio hrana sirotinje, dok se u sadašnje vrijeme koristi sve više zato što ne sadrži gluten.
U Hrvatskoj rastu tri vrste prosa, to su Panicum capillare ili vlasasto proso, Račvasto proso (Panicum dichotomiflorum), obično proso Panicum miliaceum. Četvrta vrsta koja se spominje, Panicum riparium, sinonim je za P. capillare.
Prosu dolazi ime po riječi panis u značenju kruh, i to po imenu biljke koja se više ne smatra predstavnikom ovog roda, to je Setaria italica (sin. Panicum italicum), koja pripada rodu muhar (Setaria).
(wikipedia.hr)



Proso: sirotinjska namirnica kojom se liječe bogataši

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ordinacija.večernji.hr 7. marta 2018, autorica doc.dr.sc. Dubravka Šimunović)

Pored nas svakodnevno prolaze osobe koje nemaju za elementarne životne potrebe, a da paradoks bude veći, ostajemo zatečeni njihovim zdravim izgledom, veselim osmijehom i radošću kojom nas daruju.
Moderan način življenja uzima svoj danak neprimjetno i polagao. Sve smo depresivniji kao nacija, grupe i pojedinci. Ambicije su nam na izmaku snaga, ne vidimo izlaza iz svakodnevnice. Uporno tražimo načine kako da sačuvamo pribranost i zdrav razum u žrvnju koji nas nemilosrdno melje iz sata u sat. Pokušavamo promijeniti životne navike kako bi bili sretniji mentalno i fizički.
Gastro ponuda samo je jedan od „trendi“ načina modernog življenja koji zagovara novi pristup zdravlja iz tanjura. Je li u tome uistinu tako ili smo žrtve još jednog u nizu xafsinških trikova?
Sve više svjedočimo saznanjima da se moramo vratiti korak natrag, osluškivati prirodu, poštovati darove koje nam ta ista priroda daruje, neovisno što smo svojeglavi misleći da znanstvenim i stručnim dostignućima možemo više i bolje.

Bolest kao prekretnica

Nažalost, bolest se manifestira na tjelesnom i mentalnom planu. Kronična bolest prisili nas na sve dostupne konvencionalne i alternativne metode liječenja kako bi povratili ono što smo nepovratno izgubili. Galopirajući tražimo savjete i načine kako da ozdravimo.
Povratak zdravim, jeftinim i zaboravljenim namirnicama
Do jučer smo degustirali svjetske kuhinje izvodeći različite vratolomije kako bi nas zamijetili kao kreativne i imućne pojedince koji iz svakodnevnog jelovnika izvode čaroliju.
Kao protuteža pored nas svakodnevno prolaze osobe koje nemaju za elementarne životne potrebe. Da paradoks bude veći, ostajemo zatečeni njihovim zdravim izgledom, veselim osmijehom i radošću kojom nas daruju. U čemu je njihova tajna? Možda se krije u prehrani. Jedu sirotinjsku hranu, zdravu od pamtivijeka poštovanu i kao takvu sačuvanu. Među brojnim sirotinjskim namirnicama proso zauzima u njihovim životima počasno mjesto.

Proso - lijek za tijelo i duh

Koje su uistinu dobrobiti prosa?
  • bezglutenska namirnica
  • dostupnost zbog niske cijene
  • alkalna žitarica
  • lako probavljiva
  • ne uzrokuje kiselost organizma
  • pomaže u regeneraciji crijevne flore, pomaže kod problema sa gušteračom, anemije, artritisa i djeluje blagotvorno na nervni živčani sustav
  • bogat je magnezijem i željezom
  • obiluje proteinima i vitaminima B kompleksa
Savjeti za korištenje prosa
Od prosa možete pripremiti ukusni zajutrak uz komadiće svježeg ili sušenog voća.
  • Možete ga dodavati u juhu umjesto klasične tjestenine
  • Možete ga pripremiti u woku s povrćem
  • Proso sameljite i proseno brašno koristite za povezivanje namirnica
  • Idealna je zamjena za bjelanjke kod izrade kolača.
Stoga vrijeme Korizme i posta daje priliku da jelovnik oplemenite zdravom i ljekovitom namirnicom. Tijelo će vam biti zahvalno, um bistriji i osmijeh širi.



Recept za varivo od prosa
Sastojci:
  • 200 g prosa
  • 300 g miješanog povrća
  • jedan crni luk
  • 2 češnja bijelog luka
  • 2 žlice ulja
  • žličica soli
  • litra vode

Priprema:
Na ulju propržite luk, dok ne postane staklast, dodajte bijeli luk i pržite još par minuta.
Dodajte proso, povrće i vodu. Posolite. Kuhajte oko 15 minuta, uz povremeno miješanje. Po potrebi dodajte vode ako vidite da se lijepi za posudu.
foto: Shutterstock

(spagos)
19.10.2018.

Kuda se, molim vas, ide u šezdesete




Sa svakom slikom, koju paparazzi ugrabe na snimanju novog filma Quentina Tarantinoa, pod naslovom „Once Upon a Time in Hollywood“, raste interesovanje za kulturnu istoriju fabrike snova u kasnim šeszdesetim. Priča se vrti oko jedne TV zvijezde (Leonardo di Caprio) i njegovog dublera (Brad Pitt), koji se bori za prodor u svijet Showbiza.
Krvoproliće Manson porodice oblikuje istorijsku pozadinu. Suprugu Romana Polanskog, Sharon Tate, glumi Margot Robbie, a među mnogobrojnim zvijezdama filma nalaze se Dakota Fanning, Al Pacino, Kurt Russel i Lenna Dunham.
(focus)

(Novasloboda.ba)
19.10.2018.

K'o šipak


Ljudi sa klaustrofobijom bi trebali da preskoče gledanje ove slike. Ovdje je bilo prilično tijesno: U Taragoni, gradu u Kataloniji, stotine hrabrih pokušavanju da naprave što viši toranj od živih ljudi. Posebno je to teška prigoda za muškarce, koji čine osnovu tornja.
Takmičenje „Concurs de Castellas“ održava se svake dvije godine i prava je turistička atrakcija. U finalu se sastaju 42 ekipe iz čitave zemlje.
Ljudski tornjevi, od prije osam godina, se nalaze na Unescovoj listi „nematerijalne kulturne baštine čovječanstva“.
(stern)
(Novasloboda.ba)

Stariji postovi