spagosmail

Dobrodošli na moj blog


24.01.2020.

Zanimljivo: Tuš. Ili kada?


Pod tušem
Veličina mjesta stanovanja utiče na njihovo ponašanje prilikom tuširanja. U mjestima sa manje od 5000 stanovnika, svaki drugi se tušira svakodnevno. U velikim gradovima to čini skoro 70% stanovnika.
20 litara vode u minuti potroši se prilikom tuširanja. Posebno ekonomični modeli glave tuša troše samo 6 litara. Nijemci se u prosjeku tuširaju pet do deset minuta - bez obzira na spol. Međutim, žene to više vole uveče, a muškarci ujutro.
Redovno tuširanje hladnom vodom jača imuni sistem. Njemački naučnici uspjeli su pokazati da se tako povećava broj odbrambenih ćelija u krvi.
Brazil je prvak svijeta u tuširanju: Tamo se ljudi tuširaju više od jedanaest puta sedmično. Na kraju liste nalaze se Velika Britanija, Japan i Kina sa oko 5 puta sedmično.


U kadi
Usamljeni ljudi imaju tendenciju da se kupaju duže i toplije. Američki socijalni psiholozi vjeruju da time nadoknađuju nedostatak emocionalne topline.
Oko 19,75 miliona Nijemaca starijih od 14 godina koristilo je dodatke za kupanje tokom prošle godine. To je milion više nego u 2015. godini. Upotreba posebnih proizvoda za bebe nema nikakva uticaja na to, kako se razvija zaštita kože, pokazalo je jedno ispitivanje u SAD, sa 100 novorođenčadi.
Oko 140 litara vode, potrebno je da se natoči u kadu za jedno potpuno kupanje. To košta najmanje dva puta više od jednog petominutnog tuširanja.
Najčešći uzrok nesreće sa smrtnim posljedicama među djecom mlađom od dvije godine je utapanje u kadi. Dubina vode od samo pet centimetara za malu djecu već može biti opasna.
(Umschau)
(spagos)
24.01.2020.

Kraj radnog vremena širom svijeta


Zaglavite li se ponekad u saobraćaju, ili nerviraju li vas gužve u vozu u vrijeme špice? Samo opušteno. Širom svijeta uslovi u to vrijeme su haotični, kao što to pokazuju slike u prilogu.

Preplavljeni peroni i vozovi, u kojima nisu zauzeta samo sjedišta i stojeća mjesta. Putnici ponegdje bukvalno vise na vratima i prozorima, ili se voze na krovovima vagona. Ovakvi prizori se viđaju uglavnom u Aziji i Južnoj Americi.
U metropolama zemalja kao što su Indija, Kina i Bangladeš, više ljudi želi da koristi javni prevoz za povratak sa posla nego što to može omogućava infrastruktura sa svojim transportnim kapacitetima. To dovodi do haotičnih scena i uslova na željeznici i na putevima.
Uz to dolaze i redovni praznici, poput kineskih novogodišnjih, ili islamskih hodočasničkih praznika, tokom kojih je, čini se, gotovo čitavo stanovništvo zemlje u pokretu. U tim danima nastaju gužve na peronima, a posebno u vozovima na dugim relacijama. Ako treba, ljudi se čak penju i na krov željezničkih vagona, kao što pokazuje slika u prilogu.


Tongi u Bangladešu
Fotografija iz industrijskog grada Bangladeš, sjeverno od Dake, lokalni voz koji je prepun muslimanskih hodočasnika, koji u vrijeme praznika „Bishwa litema. Kreću na zajedničku molitvu na pješčanim obalama uz rijeku Turag.


São Paulo u Brazilu
Svakodnevno na gornjoj granici opterećenja: Mreža podzemne željeznice u brazilskoj metropoli sastoji se od pet linija i prevozi više od tri miliona putnika dnevno. Daljnje linije su u izgradnji.


Daka u Bangladešu
Ovi putnici, reklo bi se, imali su sreće: Većina je dobila barem jedno sjedeće, a ne stojeće mjesto na krovu vagona.


Peking u Kini
Držite se čvrsto, sredina naprijed, molim! Radnica pekinškog metroa ima zadatak da ugurava putnike u prepune vagone podzemne željeznice.


Džakarta u Indoneziji
Glavni grad ovog ostrvskog kraljevstva, sa deset miliona stanovnika, postao je poznat-zloglasan zbog svojih saobraćajnih gužvi. Većina ljudi se ulicama grada ne vozi automobilima, nego motociklima.


Peking u Kini
Velika gužva na zapadnoj željezničkoj stanici: Tokom Kineske nove godine obavi se više od tri milijarde putovanja širom zemlje.


Daka u Bangladešu
U glavnom gradu Bangladeša ima manje privatnih vozila nego autobusa, a tu su prije svega biciklističke rikše, koje se pokreću ljudskom snagom, pomoću pedala.


New Delhi u Indiji
Tipična ulična scena na indijskom potkontinentu: Dok se saobraćaj polako probija uličicama, vozači rikša uz trotoare čekaju na mušterije.


Mumbaj u Indiji
Zastoj na autocesti Western Express: Zbog vremenskih uslova, vozači moraju da budu posebno strpljivi, posebno tokom monsuna.


Šangaj u Kini
Čekanje na voz za duge relacije: Željeznička stanica Hongqiao, sa 30 perona, najveća je željeznička stanica u Aziji.
Pa, ugodno putovanje.
(stern)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.01.2020.

Zanimljivo o kalendaru

2020.

1992.
1964.

Kalendar za 2020. je identičan sa kalendarom iz 1992. godine.

Godina 2020. je prestupna.

Iz najvećeg izdavača kalendara u Njemačkoj kažu: „Ove godine se može bez problema koristiti kalendar iz 1992. godine, jer se dani u sedmici i datumi poklapaju tokom čitave godine.
Nešto je drugačije je sa vjerskim praznicima koji nisu vezani za tačno određeni datum.

Budući da je 2020. godina prestupna godina, može se koristiti i kalendar iz 1964. godine.
U osnovi, kalendari prestupnih godina se ponavljaju svakih 28 godina.

Usput: Iz centrale za zaštitu potrošača preporučuju da se tekuća godina nikad ne skraćuje samo na „20“. Kao naprimjer: „15, 1. 20“ što može se vrlo jednostavo može prepraviti u „2019“.
(bams)
(spagos)
23.01.2020.

Skučeno zadovoljstvo


A snijega nema pa nema...

Skijanje i sankanje u januaru, zašto ne? U principu da, ali možda u nešto skučenijim uslovima nego inače.
Dobra vijest: zimski sportovi trenutno su dostupni na stazi Wasen između Todtnaua i Freiburga u Breisgau, na jugozapadu Njemačke. Loša vijest: ova staza, pripremljena sa vještačkim snijegom, ne dopušta ni u jednom trenutku da se posjetioce obuzmu alpski osjećaji.
Udruženje njemačkih žičara uspijeva da mirno posmatra situaciju: „Imamo vrlo dobre uslove na svim padinama višim od 1000 metara“, i dodaje: "U osnovi smo optimisti u pogledu vremena."

Samo da još počne padati!
(stern)
(NovaSloboda.ba)

22.01.2020.

Mostarskim platanima prijeti nestanak

platani 2020, Gugo

platani ljeto 2019. klix

platani 2008, Željko

platani 1910, cidom

platani oko 1900. cidom

platani oko 1900, cidom

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu mostarski.ba dana 21. januara 2020. godine)

Mostarski platani, koji su 1986. godine proglašeni dendrološkim spomenikom prirode, nalaze se u izuzetno lošem stanju. Pred nestajanjem je 179 stabala koja se protežu duž mostarskog Rondoa već 120 godina.
U prijedlogu budžeta Grada Mostara za 2020. godinu planirano je 20 hiljada maraka za mostarske platane. No, da li je to dovoljno?
Osnovni razlog propadanja, naročito velike aleje u kojoj se i nalazi najviše stabala su mehanička oštećenja koja nastaju zbog teretnih vozila. Godine 1997. ulica u kojoj su platani izrasli proglašena je regionalnim putem i ogroman broj teretnih vozila koja se tu mimoilaze svakodnevna je pojava.
“Ova stabla redovno imaju lisnu antraknozu, pepelnicu. One se pojavljuju negdje u proljećnom periodu poslje prolistavanja, zatim imamo lisne minere na njima, a na ovim otvorima, odnosno rupturama koja su nastala oštećenjima pod udarima kamiona, imamo prodor ksilofagnih insekata koji buše unutra kanale i prave ogroman problem za samu statiku stabala”, kaže Bojan Spasojević, dendrolog.
Potrebno je uraditi hitnu sanaciju utemeljenu na stručnoj procjeni, smatra Spasojević. Prema predračunu koji je sačinio, za to je potrebno nešto više od 124 hiljade KM. Za ovu godinu iz budžeta Grada Mostara predviđena su sredstva od samo 20 hiljada KM.
“Ona su više interventna mjera koja ima za cilj da se odrade sanitarni zahvati uklanjanja oboljelih tkiva i stabala koja su inficirana. Sama konzervacija je mjera koja bi koštala više. Obuhvata mjere koje podrazumijevaju tomografije, rezistografije, snimanje unutarnjih tkiva”, pojašnjava Spasojević.
Često se platani koriste kao dalekovodni stubovi pa se preko njih razvlače različiti kablovi i žice, koji se vremenom usijecaju i čine nepopravljivu štetu. Na nekima doslovno vise provedene i prikopčane utičnice. A riječ je, podsjećamo, o dendrološkom spomeniku koji je 1986. godine svrstan u prvu kategoriju objekata prirodnog naslijeđa.
“To nam govori da su već tada prepoznati kao spomenici kulture i to sada stavlja posebne tretmane prema tim drvoredima. Zbog toga što su to zaštićeni spomenici, trebaju i drugačiji pristup, odnosno struka treba imati malo veći pristup prema svemu tome”, kaže Katica Arar, profesorica na Agronomskom i prehrambeno – tehnološkom fakultetu.
Nebrigom za mostarske platane razočarani su i građani Mostara.
Aleja platana od 220 stabala zasađena je 1887. godine po nalogu tadašnjeg gradonačelnika Mujage Komadine u čast dolaska princa Rudolfa.
Prema nekim izvorima, tada su ih čuvali čuvari.
S obzirom na to da platani mogu živjeti oko 400 godina, pred mostarskim je još dosta života, ukoliko nadležni, ali i građani povedu računa.
(BHRT)

Na istu temu pisali smo nekoliko puta. Ovdje pregled linkova:

prije godinu dana:

prije 5 godina:

prije 4 godine:

prije 4 godine:

prije 5 godina:
spagos)
22.01.2020.

Iz stare štampe: O novoj ćupriji – 1908. g.




U časopisu Musavat broj 2 iz 1908. godine objavljen je slijedeći tekst:

O novoj ćupriji. 

Kako se u Mostaru počelo govoriti o novoj ćupriji, to se ni „Osvit” nije mogao uzdržati da nekaže svoje mišljenje, i naravno, svojom ludošću opet se istakao mimo ostali svijet. Po njegovoj golemoj pameti, nova ćuprija, i ako će se zvati mostarska, ne mora biti u Mostaru, nego malo podalje, na čekrku, kako će seljacima katolicima iz Jasenice i Rodoča biti lakše goniti duhan na vagu i kako će zemljište kakvog Osvitovog prijatelja dobiti stostruku cijenu, ako se tamo napravi ćuprija. Tako jedno ludo mišljenje mogao je izbaciti samo Osvit i niko drugi. Dok svi ostali građani hoće da ćuprija bude na Ogradi, gdje je najpodesnija i gdje će biti najjeftinija, a i od najveće koristi po varoš, on mora svojim sojtarilukom da se izdvoji i istakne. Ako ovako i dalje potjera, onda smo uvjereni da će kroz kratko vrijeme pohoditi – Stenjevac”.

Ubrzano otvaranje proizvodnih pogona (Tvornica duhana, Stolarija Butazzoni & Venturini i dr.) i s tim vezano povećanje transporta roba, ukazali su na potrebu gradnje još jednog mosta u Mostaru. Dva jedina mosta - Stari most i most na Musali, nisu više zadovoljavali narasle potrebe grada, s tim što treba napomenuti da se od ta dva mosta jedino na onom na Musali mogao obavljati promet kočijama. Još 1888. g. su svi faktori u gradu bili svjesni potrebe za novim mostom – jedino su se koplja lomila oko lokacije. U zakulisnim igricama javnog mišljenja, tiska, gradskih vijećnika i običnih građana spominjali su se kao moguće lokacije Čekrk, Predhumlje, Cernica i Luka. Vrijeme je prolazilo u jalovim raspravama i tek 1909. g. je usvojen projekt izgradnje i određena lokacija – Kanber-agin mesdžid na Luci na lijevoj obali, a na desnoj mahala Predhum (odnosno Ograda). Međutim, opet su počele rasprave Vijeća oko načina financiranja, koje su se produžile sve do 1910. g. kada dužnost gradonačelnika preuzima Mujaga Komadina. On ovaj gordijski čvor rješava po hitnom postupku angažirajući starog poznanika ing. Miloša Komadinu koji predlaže svoj projekt usvojen 1911. g., a koji uvodi potpuno novu armirano-betonsku konstrukciju, ostavljajući istovremeno nepromijenjenu lokaciju mosta. Gradnja je otpočela 1912. g., a već sredinom 1913. g. most je svečano otvoren, kojom prilikom je dogradonačelnik Nikola Smoljan objavio odluku Gradskog vijeća o imenu mosta. – Most Mujage Komadine, no za Mostarce je on bio i ostao Komadinovo djelo kojega nazivaju Lučki most.

Fotografije:Lučki most 1912.i 1914. godine

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

22.01.2020.

Kiosk promrzle djece


Osim hladnih pića, ova dva dječaka nude i topli čaj na svom malom prodajnom štandu. Dok satima čekaju kupce, griju se ispod pokrivača.
Ova fotografija je snimljena u Kabulu prošle sedmice. Tada je palo puno snijega u glavnom gradu Afganistana, a za narednih nekoliko dana najavljene su dodatne minus temperature.
Dva dječaka moraju raditi na štandu i nadaju se barem nekom novcu od prodaje.
Kao i stotine hiljada druge afganistanske djece, oni ne pohađaju školu. Mnoge su porodice izuzetno siromašne i teško mogu preživjeti ako njihova djeca ne rade.
Procjenjuje se dačak 20 posto maloljetnika ne pohađa školu.
Uposlenje traže najčešće u rudnicima ili na ciglanama, što je posebno opasno po zdravlje.
Djeca ne bi trebalo da rade ovakve poslove. Djeci je potrebna toplina.
Ali, ko to još sluša.
(bild)
(NovaSloboda.ba)
21.01.2020.

Međunarodni Dan zagrljaja


21.01. - međunarodni Dan zagrljaja!
Lijep je to, ako ne, i najljepši osjećaj!
Ljudi, grlite se, ljepše je, i duže se živi!
Napravite lijepu gestu!
Prekrasan dar, jedna vrijedna stvar, koj odgovara svima !
(Vera/facebook)

Svjetski dan zagrljaja, engleski National Hugging Day. svjetski je dan koja se obilježava zagrljajima. Održava se svake godine 21. januara. Praznik je danas već prisutan i u mnogim drugim zemljama. Ideja za Dan zagrljaja je zamišljena tako, da potakne sve ljude da češće zagrle najbliže članove familije i prijatelje.

Američki pastor Kevin Zaborney pokrenuo je Svjetski dan zagrljaja 1986. godine i prvi put je obilježen u gradu Caro u Michiganu. Zaborney je za datum odabrao sredinu između božićnih, novogodišnjih praznika i Dana zaljubljenih u toku zimskog perioda, kada tmurno raspoloženje snažno utiče na emocionalni svijet.
Cilj dana je bio da se bolje izraze osjećaje u javnosti i približavanje jednih drugima. Izričito nije cilj zagrliti nepoznate ljude na ulici poput kampanje Slobodnih zagrljaja. Razlikuje se između različitih oblika zagrljaja, uključujući utješni zagrljaj, umjeran zagrljaj, međusobno zagrljaj ili zagrljaj.
U sklopu dana zagrljaja, štampa je izvijestila da zagrljaji također doprinose dugoročno poboljšanju imunološkog sistema, smanjenju riziku od srčanih bolesti i smanjenom nivou hormona stresa kortizola kod žena. Također je objavljeno da, kada se parovi zagrle za 20 sekundi, kod njih se povećava nivo oksitocina. Parovi koji su bili u ljubavnoj vezama imali su najsnažniji porast oksitocina.
Zaborney je smatrao da je u "američkom društvu nelagodno pokazivati svoje osjećaje u javnosti" i nadao se da će baš Dan zagrljaja to promijeniti, iako je u početku mislio da će ova njegova ideja propasti.
Od 2004. godine, na web stranici ovog Dana, izabire se najčešće grljena osoba godine. Naprimjer, američki predsjednik Barack Obama izabran je 2009. godine, čileanski rudar iz nesreće u rudniku San José 2011. godine, a fudbalski trener Jürgen Klopp 2017. godine.
(wikipedia)
(spagos)
21.01.2020.

Nesigurna inventura


Jedan pingvin ... dva pingvina ... tri pingvina ... četiri ... Da li smo ovoga već brojali?
Sigurno je bila velika igra strpljenja kad je osoblje londonskog zoološkog vrta vršilo popis životinja, pri kojem su trebali pojedinačno prebrojati svaku životinjsku vrstu. Pingvini, brzi kao munje i neuredniji od Brexita, ronili su bazenom, skakali u vodu i pokazali da su posebno teški za brojanje. Na kraju je samo jedno postalo sigurno: sada se u zoološkom vrtu nalazi ukupno 91 pingvin, što je za četiri manje nego u posljednjem brojanju prije godinu dana.
U londonskom zoološkom vrtu u to je vrijeme živjelo ukupno 19.035 životinja.
A najnoviji broj? Još se računa.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
20.01.2020.

Sjećanje na Mostar koga više nema


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, dana 20. januara 2020. autor Fazlija Hebibović)

Fazlija Hebibović-Sjećanja: Premijera “Kralja Betajnove”, od bilja do lijekova, defile amatera, referendum u “Sokolu”

Nastavljam serijal tekstova objavljenih u listu Politika Ekspres, čiji sam bio stalni dopisnik iz Mostara i Hercegovine od 1975. godine. Želja mi je otrgnuti od zaborava ljude i događaje, ali i mlade naraštaje podsjetiti na svu ljepotu grada na Neretvi i življenja u njemu.
Danas objavljujem tekstove iz 1977. godine – premijera “Kralja Betajnove”, od bilja do lijekova, defile amatera, referendum u “Sokolu”


Premijera “Kralja Betajnove”
Na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Mostaru večeras će biti izvedena premijera predstave “Kralj Betajnove” Ivana Cankara.
Kuriozitet ove predstave je u tome što je to prvo Cankarovo djelo, koje se našlo na repertoaru ovdašnjeg pozorišta. Ujedno, to je, iako sa priličnim zakašnjenjem, i prilog mostarskih glumaca 100. godišnjici rođenja Ivana Cankara.
O večerašnjoj predstavi razgovarali smo sa Neđom Abramovićem, dramaturgom Narodnog pozorišta u Mostaru.
“Prihvatili smo se veoma teškog i dogovornog posla, jer je Cankar ‘tvrd orah’. Tumačiti njegova djela nije nimalo lako i jednostavno i od glumaca traži maksimalno angažovanje. U njegovom dramskom opusu, posebno mjesto zauzima upravo ‘Kralj Betajnove’, jedna realistična drama, koja će, po našoj koncepcji, tako biti i i interpretirana. Reditelj Sulejman Kupusović je izvukao na površinu dramske sukobe i likove. Ocjenjujući dosadašnji rad na predstavi, očekujem uspjeh. Istina, tek na premijeri pokazaće se kako će je posjetioci prihvatiti i u kojoj su mjeri ispunjena naša očekivanja”, rekao nam je Abramović.
(1.4.1977. godine)


Od bilja do lijekova
Hercegovačka regija bogata je ljekovitim i aromatičnim biljem. Na ovo područje otpada 65 posto cjelokupnog ljekovitog bilja u našoj zemlji.
Prije dvije godine, otkupljeno je 1.000 tona ovog bilja u vrijednosti od 12 miliona dinara. Međutim, boljim organizovanjem otkupne mreže, u 1980. godinii otkup bi mogao dostići 2.000 tona, a 1985. godine  i 3.000 tona.
Ovo je rečeno na jučerašnjoj sjednici Osnovne privredne komore u Mostaru, na kojoj je pokrenuta inicijativa za intenzivniju izgradnju hemijske inudustrije u ovom kraju.
(27.4.1977. godine)


Defile amatera
Uvertiru za praznično raspoloženje dalo je više od hiljadu amatera Radničko-kulturno umjetničkog društva “Abrašević” u tradicionalnom defileu ulicama grada.
Zajedno sa amaterima “Abraševića”, koji proslavljaju svoj 50. rođendan, u defileu su se našli i amateri KUD-a “Seljačak sloga” iz Trebižata kod Čapljine.
U čast Titovih jubileja i Prvog maja, u sali Radničkog univerziteta u Mostaru održana su dva koncerta, na kojima su učestvovali hor i orkestar Doma JNA iz Beograda. Gosti u poetskom recitalu bili su glumci Mira Stupica i Jovan Miličević.
(3.4.1977. godine)


Referendum u “Sokolu”
Metalopreađivačka industrija “Soko” iz Mostara od juče posluje kao složena organizacija udruženog rada. Tako su prekjuče, na održanom referendumu, odlučili radni ljudi ovog najvećeg hercegovačkog kolektiva.
Od 6.383 radnika, glas “za” dalo je 96 posto radnika.
U svom sastavu, “Soko” će imati pet radnih organizacija, koje će imati dva ili više OOUR-a, četiri radne organizacvije bez OOUR-a, 19 OOUR-a, 11 radnih zajednica, od čega dvije na nivou SOUR-a, dvije radne organizacije za obavlajnje poslova od zajedničkog interesa i jednu internu banku. (3.6.1977. godine)

Mostar, 20. januara 2020.
(NovaSloboda.ba)


Stariji postovi