spagosmail

Dobrodošli na moj blog


26.03.2017.

Sat za planetu Zemlju: Stari most utonuo u mrak





Mostar, Banja Luka, Sarajevo, Zvornik, Foča, Bugojno, Trebinje, Goražde, Prijedor, Doboj, Ljubuški, Zenica, Livno i drugi BiH gradovi, njih više od petnaest, u subotu su u 20,30 sati isključili dekorativnu rasvjetu svojih najznačajnijih znamenitosti, kao i javnu rasvjetu brojnih trgova i ulica. Bio je to BiH doprinos najvećoj globalnoj volonterskoj akciji „Sat za planetu Zemlju”, koju je svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF organizovala desetu godinu za redom.
U BiH su u mrak utonuli Stari most u Mostaru, Banski dvor u Banja Luci, Gradska vijećnica u Sarajevu, Gradska uprava Doboj, Gun-Gor park, kao i cijeli šetalište pored rijeke Drine u Goraždu, te brojni trgovi i javne zgrade.
Akciji gašenja rasvjete u svojim domovima pridružili su se i brojni građani Bosne i Hercegovine, a i mnoge institucije i firme. Inicijativu su ove godine podržali UniCredit Banka, gašenjem svijetla na upravnim zgradama u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu, prodajni centar Mepas Mall u Mostaru, Muzej suvremene umjetnosti, te Muzički paviljon u Banja Luci.
Centralna proslava odvijala se u , gdje je upriličena proslava Stand up for Planet u Muzičkom centru Pavarotti. Mostarska publika se zabavila uz stand up komičare Igora Iggy Drlju, Omera Hodžića, Tomislava Primorca i Josipa Škilju.
Studenti UWC-a Mostar su za vrijeme Sata za planet Zemlju imali akustični koncert uz svijeće u Omladinskom kulturnom centru Abrašević. Prije samog koncerta, predstavnici WWF-a su održali kratku prezentaciju o klimatskim promjenama – najvećoj prijetnji današnjice.
Brojni gradovi su i ove godine podržati akciju “Sat za planetu Zemlju”, koja se organizuje s ciljem da se ukaže na neophodnos borbe protiv klimatskih promjena, kao i da se uputi snažna poruka kako je moguće preduzeti nešto u vezi ublažavanja klimatskih promjena i očuvanja resursa na planeti.
Deseti po redu Sat za planetu Zemlju ugasio je više od 7000 svjetskih gradova, iz oko 175 zemalja svijeta sa svih sedam kontinenata. Inicijativa je u Guinnessovoj knjizi rekorda upisana kao najveća svjetska volonterska akcija, a broj onih koji učestvuju iz godine u godinu sve je veći. Svojim malim, individualnim akcijama, možemo postići neizmjerno puno, još posebno ako se, kao u Satu za planetu Zemlju, okupe milijuni ljudi sa zajedničkim ciljem!

(Novasloboda.ba)
26.03.2017.

Za arhivu: BiH - Gibraltar 5:0 (2:0)







Subota 25. mart 2017., početak 18:00
Kvalifikacije za SP 2018 u Rusiji, 5. kolo, grupa H
Stadion Bilino Polje, Zenica
Sudija: Svein Erik Edvartsen


BiH - Gibraltar 5:0 (Ibišević 4, 43, Vršajević 52, Višća 56, Bičakčić 92)

BiH: Begović, Cocalić, Bičakčić, Kolašinac, Vršajević, Cimirot, Hodžić, Pjanić, Ibišević, Zukanović, Višća. 

Gibraltar: Ibrahim, Garcia, Chipolina, R. Chipolina, Casciaro, Payas, Casciaro, Hernandez, Guilling, K. Chipolina.

Bh. reprezentacija je večerašnjom pobjedom na Bilinom polju u Zenici popravila gol-razliku i izjednačila se na tabeli s Grčkom, koja večeras igra u Briselu protiv Belgije. Selektor Mehmed Baždarević dao je šansu nekim igračima iz drugog plana, a jedina mrlja na sve je žuti karton Kolašinca, zbog čega će propustiti duel s Grčkom. Od početka se igralo samo na gostujućem dijelu terena, a na prvi gol čekali smo nepune četiri minute. Ibišević je Pjanićevu loptu sjajno prihvatio, naštimao se i pogodio za 1:0. Dvije minute kasnije šansa za Višću a onda i Hodžićev udarac u 10. minuti zaustavlja gostujući golman Ibrahim. Napadač Dinama ubrzo propušta još jednu priliku. Najbolju šansu gosti su imali u 19. minuti preko Casciara, čiji je udarac izblokirao Zukanović. Veliku šansu u 27. minuti ne koristi Bičakčić nakon ubačaja iz kornera.  Tek u završnici prvog dijela slomili smo otpor Gibraltara i došli do drugog gola. Nakon sjajne akcije po lijevoj strani, Višća je ubacio, a Ibišević lagano, glavom, loptu gurnuo u mrežu. U sedmoj minuti nastavka rezervista Pavlović je ubacio s lijeve strane, u strijelce se upisao Avdija Vršajević, povratnik u reprezentaciju. Edin Višća je u 56. minuti pogodio za 4:0. U ostatku utakmice Zmajevi su diktirali tempo, napadali, stvarali šanse, da bi u nadoknadi Bičakčić postavio konačnih 5:0. Ipak, najvažnije utakmice čekaju nas protiv Grčke i Belgije u nastavku kvalifikacija.

Belgija i Grčka su odigrale neriješeno 1:1.
Tabela nakon 5. kola:




(spagos)
26.03.2017.

Iz životinjskog svijeta; Opasni predajnici


Od prije izvjesnog vremena, životinje u Keniji su opremljene predajnicima, kao lavica na slici u prilogu, koji, prije svega, treba da pomognu naučnicima, kako bi putem signala, koje dobijaju sa predajnika, pratili kretanja životinja u naučne svrhe. Kako svaka dobra strana u životu ima i negativno naličje, isto to se pokazalo i u ovom slučaju. U igru su se umješali kriminalci, koji, takođe, hvataju signala sa predajnika, i to koriste u svoje svrhe.
Predajnicima su širom svijeta opremlje stotine raznih vrsta živtinja, a pored velikih divljih mačaka, tu su još i polarni medvjedi, ptice, morski slonovi, ribe itd. GPS čipovi su postali standardna oprema kojom se prate putevi kretanja životinja, njihova zadržavanja i ponašanje. Na taj način, omogućava se  nevjerovatan pogled unutar samog životijskog svijeta, a sve to u naučne svrhe.
Nedostatak je vrlo brzo uočen, jer tehnički verzirani lovci, uz pomoć mobitela, dolaze do istih podataka, iako aktivisti za zaštitu životinja ne pričaju rado o tome. Još 2013. godine, hakeri su pokušavali prodrijeti u ove podatke. Slične podatke ponekad šalju i turisti sa fotosafarija, koji praveći fotografije životinja sa unesenim podacim mjesta gdje su napravljene i javnim objavljivajem istih na društvenim mrežama, skoro nesvjesno pomažu krivolovcima da veoma brzo i lako dođu do svog plijena.
Iz istih razloga, tehničari rade na poboljšanu sistema zaštite.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
25.03.2017.

Dan narcisa i prevencije ranog otkrivanja raka dojke


Sigurno niste jedini koji ste vidjeli svoje prijatelje kako postavljaju srca na svoje Facebook profile ovih dana. Nikakvog drugog komentara nema. 
Riječ je o poruci koja se želi poslati svim ženama. Možda niste do sad primijetili, ali većina onih koji su stavili srce na svoj zid su upravo žene. 

Ove je godine Dan narcisa 25. marta, a njime se želi istaknuti važnost prevencije i ranog otkrivanje raka dojke. 

Važno je da žene sve dobi, od najmlađih do najstarijih budu kvalitetno informirane o svemu što mogu učiniti za zdravlje svojih grudi.

(spagos)
25.03.2017.

Stari most na Bayrampaşi u Istanbulu






Slike replike Starog mosta iz Mostara u Istanbulu, smo već objavljivali na ovom mjestu. Sada se pojavila jedna fotografije, koja prikazuje most u okolini, a i ulicu Mostar u ovome dijelu Istanbula.

Ne postoji u novijoj historiji generacija Bošnjaka koja nije morala bježati sa svog topraka u nepoznate i neizvjesne daljine izgnanstva. Mnogi su se odlučivali za Tursku u nadi da će ondje pronaći barem dio domovine, pa stoga danas u ovoj zemlji postoje velike zajednice Bošnjaka. Jedna je od njih u istanbulskoj općini Bayrampaşa.
Bošnjaci su na Bayrampaşi osnovali Udruženje “Bosna – Sandžak”, imaju svoje restorane i kafiće, a i predsjednik je mjesne zajednice Yıldırım Bošnjak Adnan Ličina. U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, Bošnjaci na Bayrampaşi imali su Udruženje “Bosna – Sandžak”, koje je uveliko pomagalo izbjeglice.
Ovo je najveće udruženje Bošnjaka u Turskoj i osnovano je 1989. godine. Jedno je od malobrojnih građanskih udruženja kojem je Turska dodijelila titulu udruženja od društvene koristi. Otvorilo je to brojne mogućnosti i olakšalo njegovo funkcioniranje, a jedna od najvećih prednosti jeste ta što Udruženje ne plaća porez.
Članovi udruženja, najčešće bogatiji trgovci, finansiraju njegov rad. Zgrade u kojima je Udruženje napravili su bez pomoći države.
Najprije su kupili staru zgradu, zatim pored nje napravili još jednu, a onda njihove vrhove povezali replikom Starog mosta. Kada se kompleks pogleda iz daljine, staklo ispod mosta izgleda poput Neretve. Veliki čelični ljiljan ispred zgrade, podignut kao spomen-obilježje bošnjačkim šehidima, upotpunjava sliku Bosne koju uporno čuvaju i njeguju Bošnjaci na Bayrampaşi.
Muhtar Adnan Ličina objašnjava da su repliku Starog mosta izgradili jer u Udruženju nemaju Hercegovaca, a žele imati barem nešto što će ih podsjećati na Hercegovinu. Još jedna replika Starog mosta izgrađena je i nedaleko od prostorija Udruženja. Služi kao pješački most iznad autoputa, a u blizini je i ulica Mostar.
Predsjednik Udruženja “Bosna – Sandžak” Zahit Büyükbayrak, porijeklom iz Rožaja, objašnjava da Stari most simbolizira spajanje starih i novih vremena, baš kao što na Bayrampaşi spaja staru i novu zgradu Udruženja. Kaže da ne postoji rivalitet između bošnjačkih udruženja u Turskoj kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama. Naprotiv, “Bosna – Sandžak” nastoji uspostaviti što bolje odnose s drugim bošnjačkim udruženjima i, budući da su najmasovnije udruženje Bošnjaka, pomoći im u organiziranju.

(preneseno sa faktor.ba)

(spagos)
25.03.2017.

Kazaljke sat unaprijed: Ljetno računanje vremena počinje u nedelju


Kako upamtiti, da ponovimo pravilo: U proljeće, stolovi se izbacuju ispred kafića naprijed, kazaljke sata se pomjeraju naprijed. U jesen, stolovi se vraćaju nazad, unutra, kazaljke sata se vraćaju nazad.

Pomjeranjem kazaljki na satovima za jedan sat unaprijed, u nedjelju, 26. marta, u dva sata ujutro počinje ljetno računanje vremena.
Ljetno računanje vremena u ovoj godini počinje posljednje nedjelje marta tako što se vrijeme u dva sata ujutro pomjera za jedan sat unaprijed i računa kao tri sata.
Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time "produžava" dan, omogućava ušteda u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
Pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedjelje da ne bi izazvalo veće probleme za radno stanovništvo.
Prelazak na ljetno računanje vremena prvi put je zabilježen 1916. godine u zemljama na sjeveru Evrope, a do sada je uvedeno u oko 70 država, uglavnom na sjevernoj hemisferi.
Zemlje EU, kao i ostale države u Evropi, odredile su da početak ljetnog vremena bude posljednje nedjelje u martu, a završetak posljednje sedmice u oktobru.
U bivšoj Jugoslaviji, ljetno računanje vremena prvi put je uvedeno 27. marta 1983. godine.
Ljetno računanje vremena (međunarodna engleska oznaka: DST = Daylight saving time) široko je rasprostranjeni službeni vremenski sistem u kojem se, tokom ljetnih mjeseci, kazaljke prebacuju obično za jedan sat unaprijed u odnosu na mjesno standardno vrijeme.
U Evropi se ovaj sistem često jednostavno naziva "ljetno vrijeme" (npr. EST = European Summer Time), što se vidi i u međunarodnim engleskim oznakama za pojedine vremenske zone, npr. za srednjoevropsku vremensku zonu (CET = Central European Time), koja u ljetnim mjesecima postaje srednjoevropska ljetna vremenska zona (CEST = Central European Summer Time).

(radiosarajevo)
25.03.2017.

Počivajte u miru





Amerika je velika zemlja. Groblja automobila se ne nalaze u blizini velikih gradova, a stara auta moraju negdje biti ostavljena.
Nekada ostavljena, stoje još i danas na istom mjestu, iako su se odavno izgubili tragovi nekadašnjih vlasnika. U suhoj pustinjskoj klimi zapada, napušteni automobili traju mnogo duže nego u nekim drugim uslovima. Ne napada ih rđa tako brzo. Van bilo kakvih puteva, kao u gnijezdima, u blizini ponekih gradova duhova, što je česta pojava u ovim krajevima, nalazi se  mnoštvo olupina starih automobila. U nekom dvorištu iza kuće, slična olupina bi bila svjedočanstvo životnih uslova vlasnika, ili bi ukazivala kako vlasnik jednostavno nije imao srca da se rastane od svog nekadašnjeg ljubimca.
A ako se neko staro auto u svom punom dostojanstvu odjednom pojavi u sred pustinje kao nacrtano, to može djelovati čak i lijepo. Posmatrač odmah počinje da mašta, kako bi bilo lijepo, jednog ovakvog ljepotana ponovo postaviti na točkove.
U jednoj pustinjskoj radionici ne ide baš sve kao podmazano, ali još sve izgleda dobro. Cadilac iz četrdesetih godina, iz grada duhova Nelsona, na prvi pogled čini se kao da je u dobrom stanju.
Pumpa za gorivo i okolne barake u blizini perfektno upotpunjuju scenu. Pa čak i gume na jednom automobilu još nisu izdušile, izgledaju kao nove, doduše sat unutar automobila je odavno stao. A u unutrašnjosti bi bilo dosta posla, ako bi se želilo nešto popraviti. Kod Chryslera iz pedesetih, gume su već odavno izdale, ali nema problema sa limarijom. Ni traga od rđe. Takođe, Chevrolet 3100 iz 1947. izgleda sasvim dobro. Bez garaže, taj bi mogao dogurati i do 100 godina.
U Nelsonu, u Nevadi, ne tako daleko od glamoura Las Vegasa, gdje su nastale fotografije u prilogu, nekoliko umjetnika je u prirodi postavilo na desetina sličnih automobila, i tako ih pretvorilo u turističku atrakciju. Naravno, odmah je povećan broj zainteresovanih posjetilaca koji žele da to vide. I kako kažu, bez žurbe u planiranju posjete za razgledavanje. Tako brzo ovdje se ništa neće promjeniti.
(izvor:faz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
24.03.2017.

Zemlja za prepoznavanje


Kada su Kinezi odlučili da žive u miru, izgradili su Kineski zid.
Mislili su da ga zbog njegove visine, dužine i čvrstine niko neće
preći. Tokom prvih 100 godina postojanja Zida, Kinezi su napadnuti
3 puta. I svaki put neprijateljske snage su podmitile čuvare Zida i
bez ikakve ga muke prešle. Greška je bila u tome što su izgradili Zid,
ali nisu izgradili karakter ljudi. Jedan je orijentalista to objasnio
ovim rečima:

Želite li da uništite jednu civilizaciju, na raspolaganju su vam tri načina:

1. uništite porodicu
2. uništite odgoj i obrazovanje
3. obezvredite uzore.

Porodica se uništava omalovažavanjem uloge majke, pa se žene počinju
stideti zato što su majke, ili što su domaćice!

Umanjite vrednost i poštovanje učitelja u društvu, tako da ih učenici preziru!

Kako biste uklonili uzore, smanjite vrednost učenih ljudi i niko ih
neće slušati i slediti!
  
Prepoznajete li ovu zemlju  ????

(preneseno sa mostarskibehar)
24.03.2017.

Bunski kanali: Dragulj prirode na Neretvi









(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba, 19. marta 2017. godine, autor je R.D.)

Prostor Bunskih kanala već par godina dio je borbe građana Bune i Mostara, udruženja i struke za očuvanje izvorne ljepote i zabranu gradnje minihidroelektrana koje se baš na tom lokalitetu planiraju graditi.

Najatraktivniji dio toka rijeke Neretve mnogi će se složiti nalazi se ispod Mostara, gdje modro zelena ljepotica prolazi kroz uski prirodni kanal stvaran hiljadama godina. Na ušću Bune u Neretvu priroda pruža najveći raskoš boja, spoj vode, zelenila i kamena, te postavlja upit ljudima koliko su svjesni bogatstva kojeg vide. Prizor je svaki put drugačije, sve u zavisnosti od godišnjeg doba i količine vode u kanalu.
Bunski kanali nalaze se pored mjesta Buna, gdje Magistralni put M-17 ostavlja Mostar i kreća prema Počitelju i Čapljini. Hiljade građana dnevno prođu pored, a da nisu svjesni da prolaze pored jednog od najljepših slika koje priroda u našoj zemlji može ponuditi. Neobilježeno ispod puta u kanjonu rijeke pruža se pravi spektakl kojeg voda, stijene i zelenilo priređuju hiljadama godina.

Rijekom bogata Buna na svom ušću širi se u malu deltu, te onda preko duge sedrene stijene stvarane hiljadama godina stropošta u kanal koji je formiran. Buni treba devet kilometara da od svog izvora stigne do Neretve i uz niz prekrasnih momenata za kraj ostavi onaj najljepši.

Bunski kanali, pravi dragulj prirode potpuno su turistički neiskorišteni, osim ribara koji baš tu najviše vole čekati trzaj mekousne pastrmke ili glavatice i pokojeg bicikliste ili izletnika, raj za oči nepoznanica su i za mnoge koji žive desetak kilometara od kanala.
Savršena staza za kajak i kanu

Osamdesetih godina kajakaši su se na Bunskim kanalima borili za svjetske i evropske medalje, jer na tom je lokalitetu priroda izgradila ono što se obično vještački gradi da bi se napravila što teža i zahtjevnija staza.

Rok Rozman, proslavljeni slovenski olimpijac i osvajač brojnih medalja u kajaku i veslanju, prošle je godine u sklopu svoje ekološke akcije "Balkan Rivers Tour" spustivši se niz Bunske kanale ustvrdio da u cijelom svijetu nema atraktivnije staze za kajak i kanu.

U 230 kilometara svog toka Neretva je izgradila cijeli niz prekrasnih krajolika, ali mišljenja mnogih da je baš lokalitet južno od Mostara na ušću Bune, taj koji zbog količine vode, ali i krajolika predstavlja najveću vrijednost.

Nekad zaštićen prostor danas ostavljen

U bivšoj državi prostor Bunskih kanala bio je zakonom zaštićen kao spomenik prirode, sad je pak sve to poprilično nejasno, ostavljeno na slobodno tumačenje, pa su udruženja koja se bore za zaštitu rijeka više puta upozoravala da ovaj lokalitet i ova današnja država treba jasnije i glasnije uzeti pod zaštitu.

"Ljudi su Stari most izgradili za par godina, a Neretvi su hiljade i hiljade trebale da formira svoje korito. Nekad prelako prelazimo preko bogatstava koje nam priroda daje i za koje se mi trebamo boriti da bi ih ostavili generacijama koje dolaze iza nas. Bunski kanali su bez sumnje najljepši dio toka Neretve, pravi dragulj prirode", kaže Sejo Pintul, urbanista i ekolog, jedan od najglasnijih u borbi za zaštitu rijeka, posebno Bunskih kanala.

U ratnim godinama preko kanala izgrađen je neugledni, betonski most koji im je djelomično narušio ljepotu, a udruženja i aktivisti predalažu drugačiji most, prilagođen krajoliku i željama da Bunski kanali budu zaštićeni spomenik prirode i kao takvi tretirani od države na pravi način.

Prostor Bunskih kanala već par godina dio je borbe građana Bune i Mostara, udruženja i struke za očuvanje izvorne ljepote i zabranu gradnje minihidroelektrana koje se baš na tom lokalitetu planiraju graditi.

(klix.ba)
24.03.2017.

Crawling: Nova vrsta treninga








Hodanje na sve četiri. Ovakvu vrstu treninga već upražnjava Alessandar Ambrosio, Giselle Bundchen takođe. Šta se krije iza toga?
Novi trend koji izaziva senzaciju. Ovim vježbama odrasli pužu na sve četiri, kao mala djeca, prije nego što prohodaju. “Crawling” je nova vrsta fitnesa.
Postavlja se pitanje šta ono što, inače, čine samo djeca, može donijeti odraslima? Tokom dana najčešće koristimo samo noge, a ne i gornji dio tijela, kažu crawling experti. Rezultat toga su problemi sa leđima koji se javljaju kod velikog broja ljudi, jer trup nije obuhvaćen svakodnevnim vježbanjem.
A upravo to se postiže ovakvom vrstom vježbi. Ko se po tlu kreće na sve četiri, koristi ruke, noge i leđa, a čitavo tijelo radi istovremeno. Unapređuje se ravnoteža i koordinacija, a zglobovi se mobiliziraju. Početnici u početku pužu, baš kao mala djeca, a vremenom se dižu na sve četiri.
Jedna vrsta sporta koja čini zadovoljstvo, a može se izvoditi uz istovremeno učešće svih članova porodice, bilo u zatvorenom prostoru, ili negdje u prirodi.
(izvor:bild)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
23.03.2017.

Eurogol za oproštaj








Kad čovjek dugo godina živi u nekom gradu, pa gdje god to bilo u svijetu, vremenom se poistovjeti sa okolinom, pronađe nešto, nekoga, kako bi mi rekli raju, uključi se u dnevna dešavanja, a pogotovo, ako grad ima prvoligaša u fudbalu, vremenom postane navijač toga kluba. Ovo sam lično doživio, boraveći ljeti u Mostaru, kada sam primjetio kako mala djeca nabrajaju igrače iz nekog fudbalskog tima iz Engleske, Francuske, Njemačke, Danske itd. Svi mi imamo naše Rođene i Zmajeve, i to ne damo nikome, ali na mjestu, odmah do toga, nađe se malo mjesta i za neki drugi klub, za nekog igrača i slično. Sticajem okolnosti i životnog puta svake subote, već više od dva desetljeća, htio ne htio, bilježim rezultate ekipe, koju sam upoznao tamo još osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je bivala prvak Njemačke, tadašnje Zapadne Njemačke, pod malo komplikovanom nazivom: 1.FC Köln. Ova jedinica ispred imena, na njemačkom se čita kao „erste“, a ima značenje prvi, i na prvim utakmicama na kojima sam gledao ovaj klub,na starom stadionu u Mingersdorfu,a kasnije i na novom u Junkersdorfu u Kelnu, čuo sam kako navijači skandiraju puno ime kluba, čak i sa ovim erste: „Erste FC Keln!“
1.FC Keln je zadnjih godina bio daleko od vremena, kad je u tadašnjoj ligi šampiona igrao protiv Crvene zvezde, tadašnjim šampionom Jugoslavije. Ali, i pored svega, svih ovoh godina je uvijek imao svoje zvijezde, koje su nosile igre kluba, dostizali do Njemačke, ili neke druge reprezentacije. Prije14-15 godina, odjednom, na iznenađenje, u prvu ekipu se probio dječak, za koga smo već znali po igrama za juniore, po imenu Likas Podolski. I ubrzo se saznalo da je kao dvogodišnji dječak došao sa roditeljima iz Poljske u Njemačku. Trenirao je kao dječačić u njegovom Bergheimu, nedaleko od Kelna, a kad su ga treneri zapazili, preporučili su ga fudbalskoj školi bundesligaša iz Kelna. Jedna karijera koja je od početka išla uzlaznom linijom. Nama strancima je bilo posebno drago, da se ta karijera ne odnosi samo na djecu koja su po rođenju Nijemci, nego i na djecu koja imaju drugačije porijeklo. Ovdje treba napomenuti da tako nije bilo oduvijek. Situacija se u Njemačkoj, barem što se sporta tiče, promjenila od kraja devedesetih, do kada je vladalo mišljenje da u reprezentaciji Njemačke moraju igrati samo Nijemci po porijeklu. Nakon debakla na velikim prvenstvima 1998. i 2000. politika u sportu se promijenila.
Za Lukasa Podolskog je nakon debija u njegovom matičnom klubu krenula i reprezentativna karijera. Debi za reprezentaciju Njemačke 2004. godine, i neprestano je igrao, sve do oproštajne utakmice 22. marta 2017. godine. Vrhunac njegove karijere je svakako bila titula svjetskog prvaka 2014. godine u Brazilu. Iz svog FC Kelna, Lukas je otišao u FC Bayern, tamo postao prvak Njemačke, pa zatim u Arsenal London, Inter Milan, Galatasaraj iz Istanbula. Naredne dvije godine će igrati sa japanski Kobe, u prvoj japanskoj fudbalskoj ligi.
Ono što ga krasi, jeste činjenica da gdje god je došao, brao je simpatije domaće publike. Bio je, kako bi to mi rekli prava raja, a često je i igrao samo za raju. Nije mu teško doći iz Istanbula da otvori neki turnir u fudbalu, za najmanji uzrast, da izvede početni udarac i da igra protiv male raje. To ne može baš svako. Uz oproštajnu utakmicu, odigrao je ukupno 130 utakmica za najbolju selekciju Njemačke, i do zadnje utakmice bilježio 48 postignutih golova.
Oproštaj od reprezentativnog dresa je u svakom slučaju bio malo drugačiji, nego što su to klasični oproštaji fudbalera. Obično igrači zaigraju 10-15 minuta, nakon toga uz ovacije napuštaju teren, prepuštajući svoje mjesto nekom mlađem. Lukas je za ovu utakmicu bio kapiten reprezentacije. Ostao je na terenu punih 85 minuta, a sve je začinio evrogolom u 69. minuti, kada je ljevicom loptu smjestio u sam ugao golmana engleske reprezentacije. Evrogol za oproštaj, ljutom protivniku Engleskoj.
Bilo je oproštaja igrača i do sada, i biće ih svakako još. Ovo je svakako oproštaj za pamćenje Podolski je miljenik publike na svakom terenu gdje god je igrao. Na sinoćnju utakmici pred 80 hiljada gledalaca na stadionu u Dortmundu, bilo je bez sumnje, minimum 30 hiljada navijača iz njegovog Kelna, iz grada koji mu odaje počast na najbolji mogući način. Kakav će fudbalski put Podolskog biti nakon zvaničnog završetka fudbalske karijere, još se ne zna. Ali je jedno sigurno Njegov put neće biti dalje od Kelna. Mnogi se nadaju i očekuju da će zauzeti neko mjesto u rukovodstvu kluba. Ali o tom po tom.
U svakom slučaju, za ovo do sada što je priredio, priključujemo se brojnim željama sa sinoćnje utakmice: Danka Poldi!

Smail Špago
23.03.2017.

Sa starih fotografija, širom svijeta (4): Putnici kroz vrijeme

Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme


Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su ti dokazi ujedno i znaci da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvesni toga.



 Astronaut iz srednjeg vijeka

Na slici je kip, koji liči na astronauta, a nalazi se na Salamanca katedrali u Španiji. Katedrala je građena skoro dva vijeka između 1600 i 1800, a kipovi su isklesani od kamena. Šta je kip mogao predstavljati onoga vremena? Vanzemaljce, ili...? Ostaje zagonetka.



Metalni sat u kovčegu

Kineski arheolozi su navodno pronašli mali, ali savršeno oblikovani metalni sat, u jednom kovčegu, koji bi trebao biti star najmnje 400 godina. Oni su ostali šokirani kad su na satu ugledali zaleđeno vrijeme 10:06, i ugravirano „Swiss“ na poleđini...???



Nestali čovjek

Priča govori o mladiću po imenu Rudolph Fentz, koji je ubijen u taksiju u junu 1950. godine na Times Square u New Yorku. Navodno je bio obučen u odjeću iz 18. stoljeća, imao je bakarne toke na sebi i pismo iz 1876, Njujorška policija, koja je izvršila uviđaj, pronašla je da se radi o muškarcu koji je navodno nestao 1876, godine...


(spagos)
23.03.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Neobična klinika


U ovoj foto seriji došla je na red i jedna klinika za hitne slučajeve? Pacijent, star i nepoznat, ima mutan pogled, duboke pupile. Nema pulsa i krvnog pritiska.
Upravo pravi slučaj za dr, Davea i sestru Lesley. Oni u njihovoj klinici u Lyme Regisu, u grofoviji Dorset u Engleskoj, skoro svakodnevno imaju posla sa teško povrijeđenim. I u pravilu, svakodnevno uspojevaju da utješe rodbinu. Ako je uho otkinuto, rutinska operacija! Ako je oko ispalo, sitnica! Otvoreni stomak sa sadržinom koje se prosipa van tijela? I to uspjevaju za urede!
Klinika za igračke „Alices Bear Stop“ uživa dobar ugled. I naravno, preuzima slučajeve samo od privatnih pacijenata.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.03.2017.

Mostar u objektivima fotokamera – Boris Engelgardt




U vremenima kad je posjedovanje vlastitog fotoaparata označavalo neku vrstu luksuza, na fotografisanje, ili jednostavno slikanje, kako se to uobičejeno kaže u žargonu, odlazilo se kod nekog fotografa, kojih je u Mostaru bilo nekoliko, s vlastitim fotografskim radnjama, pretežno u prometnijim ulicama u centru grada.
Fotografisanje je bilo rijetko i samo uz određene prilike, kao što su bili mladenci nakon vjenčanja, svadbe, novorođenčad, vojnici ili đačke slike, kompletni razredi, u razredu s učiteljicom ili pred školom. Sve te fotografije su izrađivali ili dobri fotoamateri, ili majstori fotografije, fotografi, koji bi dolazili po pozivu, ili bi se išlo kod njih u foto atelje. Nakon slikanja i izrade slika, ostajale su uspomene, koje su se brižno čuvale u fino uređenim albumima ili još jednostavnije u nekoj kutiji od cipela ili košulje. Svako od nas se s radošću može sjetiti imena nekog fotografa iz Mostara.
Jedan od onih, koji je imao fotografsku radnju u samom centru grada, četrdesetih godina prošlog vijeka neposredno iznad Musale, na raskršću ulica Braće Brkića i Mladena Balorde, bio je Boris Engelgardt. Njegova fotografska radnja nosila je ime “Foto-Tehnika”, a reklamni pano je bio visoko istaknut na kući koja i danas postoji na tom mjestu. Samo oni malo bolje upućeniji ili oni koji još pamte ta vremena, znaju detalje iz njegovog života, kada je i od kuda došao u Mostar i do kada je bio u Mostaru. Na tendi ispred radnje istakao je reklamu da fotografije radi na rol filmovima, što je za ono vrijeme, takođe, bila novina u svijetu fotografije. Prije toga, koristile su se posebno pripremljene fotografske ploče, koje su se za svaku novu fotografiju ubacivale u kameru, a one upotrebljene, veoma brižljivo čuvane, da ih ne obasja svjetlost. Ovdje na priloženim slikama možemo vidjeti gospodina Borisa sa svojom suprugom ispred njihove foto radnje. Više su se pamtile i za uspomenu ostale njegove rijetke fotografije, koje se danas mogu pogledati zahvaljujući internetu. Fotografije iz 1940. godine, zima i snijeg u Mostaru 1941. i 1942 godine.
Fotografije Borisa Engelgardta, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
22.03.2017.

Znak proljeća: Behar trešnje, magnet za posjetioce u Kini


U jednom parku u centralnokineskoj provinciji Hubei, u Kini, posjetioci su oduševljeni prvim beharom trešnje, što je ultimativni znak dolaska proljeća. Ovaj običaj nam je do sada bio poznatiji iz prekomorskog Japana, ali kako se vidi, njeguje se i u Kini.
Kod nas je poznat po već gotovim, zrelim trešnjama, kao što je nekad bila „trešnjeva nedelja“ u Počitelju.
Ali, pošto Kinezi uvijek idu korak dalje, oni su čak ustvrdili da stabla trešnje imaju porijeklo baš iz Kine, i da su tek kasnije prenesene u Japan.
Pa kome vjerovati?
(izvor:ksta)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.03.2017.

Indijski praznik početka proljeća





Holi fest, poznat i kao “Festival boja”, praznik je kojim se u Indiji obilježava početak proljeća. To je jedan od  malog broja dana u godini koji u glavnom gradu Indije Nju Delhiju nudi malo odmora i oporavka između hladne zime pune smoga i zagušljivo vrelog ljeta.
Kod Holi festa, kako se zove ovaj praznik, okolo leti velika količina obojenog praha. Čak i turisti, koji dolaze da prisustvuju ovom šarenom spektaklu, nisu pošteđeni od polivanja vode i farbe.
Nekad religiozni praznik, koji  simbolizuje pobjedu dobra nad zlom i početak proljeća, svojim obredima prethodnih godina, proširio se širom zemaljske kugle.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba) 
22.03.2017.

Tschüß Lukas!



U srijedu, u utakmici Njemačka – Engleska (22.03, 20:45), od reprezentativnog dresa se oprašta Lukas Podolski.
Lukas Podolski je u reprezentativnom dresu Njemačke imao odlučujuću ulogu u godinama zaleta ka tituli svjetskog prvaka. Ovo je trenutak da se i stari prijatelji oproste.
Sebastian Schweinsteiger, kojeg sa Lukasom Podolskim veže i sportsko i ljudsko prijateljstvo, uz njegov reprezentativni oproštaj, putem dnevnog lista “Welt” napisao je pozdravno pismo Lukasu Podolskom.

Dragi Lukas,
nas već godinama nas veže prijateljstvo, kakovog nema tako često u životu. Sjećam se jako dobro trenutka izmjene na mojoj oproštajnoj utakmici, kada sam na ribinama vidio tebe u krugu moje porpdice. U krugu ljudi koji imaju posebno mjesto u mom životu, spadaš i ti. Sa tvojom pozitivom aurom, tvojom otvorenošću i privlašnošću, privukao si i oduševljavao ne samo mene, već i njemačkiu, englesku i tursku publiku istom mjerom. Nemam ni trunke sumnjee, da ćeš isto tako oduševljavati i japansku publiku, koja će se vrlo brzo pretvoriti u tvog navijača.
Servus, Poldi, moj prijatelju, vidimo se uskoro!
Tvoj Basti!







(spagos)
21.03.2017.

Dan šarenih čarapa: Podrška osobama sa down sindromom


Dakle, 21.03. različite čarape u znak podrške osobama sa Down sindromom.
Ja ih istinski volim! Djeca sa posebnim potrebama nisu nikakva čuda ili nešto neobično. Oni žele da budu ono što i drugi, da budu PRIHVAĆENI.
Smijem li vas nešto pitati? Da li je neko spreman da kopira ovaj status u čast sve djece koja su jedinstvena na svoj način? Da vidim ko ima dobro srce. Ja znam ko će to od mojih prijatelja učiniti, zato ne dijeli nego kopiraj ovaj status!
ZA SVU DJECU
(ibroleric)

Dan šarenih čarapa: Podrška osobama sa Downovim sindromom

Simbol ovog dana su šarene čarape, jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti

Danas, 21. marta obilježava se Svjetski dan osoba s Down sindromom. Downov sindrom je genetski poremećaj koji je prouzrokovan prisutnošću jednog kromosoma viška, na 21. paru kromosoma, gdje se umjesto 2 nalaze 3 kromosoma.
Ciljevi obilježavanja ovog dana su buđenje svijesti i razumijevanja te međunarodna podrška, kako bi se poštivala prava ljudi s DS-om i poboljšao njihov položaj, a samim tim i kvaliteta života, kao i promoviranje svijesti i razumijevanje Down sindroma uz mobiliziranje podrške i priznavanja, dostojanstva, prava i dobrobiti za osobe s Down sindromom.
Simbol Dana sindroma Down su šarene čarape, jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti. Nošenjem šarenih čarapa pokazuje se podrška borbi osoba s Down sindromom da se integriraju u društvo.
Prosječno jedno od 650 novorođene djece rađa se sa sindromom Down, hromosomskim poremećajem koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela.
Taj poremećaj sprječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta. Sindrom Down uzrokuje pogrešno razvrstavanje kromosoma tokom ćelijske diobe spolnih stanica, tako da se u stanici nađe višak cijelog ili dijela jednog kromosoma. S obzirom na to da postoje tri kopije 21. kromosoma, regularni tip sindroma Down poznat je i kao "trisomija 21".
Sindrom Down pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj porodici, bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju ili način života.
(spagos)

21.03.2017.

Doktor koga su svi voljeli


Sinoć je u Mostaru iznenada umro primarijus dr Ramo Omanović,  poznati mostarski  doktor-specijalist neuropsihijatrije.
Ta iznenadna tužna vijest  bolno je odjeknula ne samo u njegovoj porodici, među njegovim prijateljima  već   je istinski rastužila i veliki broj Mostaraca i stanovnika mnogih hercegovačkih mjesta kojima je Ramo nesebično, i uvijek od srca, pomagao i kao doktor i kao čovjek.
Jednako je bio omiljen ama baš u svakom mostarskom kvartu koliko i u svojim rodnim Potocima, ali ništa manje ni u Jablanici ili Širokom Brijegu,   gdje je godinama  zbog svoje  stručnosti  i ljudskih  vrlina  bio  izuzetno omiljen  među pacijentima.  Ramo je  jednostavno bio doktor koga su svi voljeli, doktor iz naroda i doktor  za narod: istinski humanist dostojan svoje profesije i svoje specijalizacije. Posebno je bio neumoran u  obavljanju svoje profesije i iskazivanju svojih ljudskih vrlina pružajući  riječi utjehe ljudima  tokom  posljednjih ratnih zbivanja.
Čitav radni vijek proveo je u Mostaru,  u predratnom, ratnom i poratnom Medicinskom centru „Dr. Safet Mujić“. Svoj humani poziv  započeo je obavljati u  ondašnjoj Gradskoj hitnoj pomoći, a nakon specijalizacije iz neuropsihijatrije,  te subspecijalizacije iz elektroencefalografije,  ustalio se u toj bolničkoj službi,  uspinjući se zaslužno po svim  stručnim i rukovodnim  stepenicama. U više navrata bio je šef bolničkih službi.   a bio je i generalni direktor  RMC-a „Dr. Safet Mujić“.
Njegova smrt nenadonadiv je gubitak za suprugu Hajriju, djecu Dženana i Belmu, njegovu unučad, čitavu porodicu, ali je, takođe,  nenadoknadiv  gubitak i za njegove prijatelje koji će ga pamtiti po iskrenom prijateljstvu i nesebičnosti. Prijateljima svakako,  a i onima i koji su ga samo poznavali, ostaće u lijepom sjećanju i po svojoj erudiciji  s kojom se nenametljivo i lako uključivao u svaki razgovor  svjedeno da li je bila riječ o kulturi, sport, svjetskoj ili domaćoj politici.
Ovaj grad i ovo podneblje, a na stručnom planu i čitava Bosna i Hercegovina,  izgubili su izuzetnog čovjeka i doktora,  čija će  se stručnost i dobrota dugo, dugo pamtiti.
(novasloboda.ba)
20.03.2017.

Danas počinje proljeće




Proljeće ove godine počinje 20. marta, tačno u 11 sati i 28 minuta, a trajaće do 21. juna u 4 sata i 24 minute. To su podaci iz astronomije o ravnodnevnici ili ekvinociju (lat. aequinocitum, jednakonoćje), a predstavljaju trenutak kada Sunce u prividnom godišnjem kretanju nebom stigne na nebeski ekvator, tj. u proljetnu ili jesenju tačku. Tačke u nebeskoj sferi u kojima ekliptika presjeca ekvator nazivaju se tačke ravnodnevnice. Tada noć i dan traju podjednako, po 12 sati. To se događa dva puta godišnje, oko 21. marta, proljetna ravnodnevnica i oko 23. septembra, jesenja ravnodnevnica. Proljetna i jesenja tačka nemaju stalan položaj među zvijezdama i pomjeraju se za 50,25“ ususret suncu. Zbog pomaka je sunčeva godina kraća za 20 minuta od zvjezdane godine.
Od 2008. godine, pa sve do 2101. godine, proljetna ravnodnevnica će se dešavati 19. ili češće 20. marta.
Proljeće, međutim, nije jedino godišnje doba čiji se početak ne poklapa s astronomskim, odnosno „pravim“ početkom. Ljeto koje počinje solsticijem, na primjer, po tačnim astronomskim proračunima može pasti 20. juna, ali to može biti i 21. ili 22. juna. Jesen ne mora uvijek početi 23. septembra, već i dan kasnije, a zima je u istoriji znala počinjati 23. ili čak 24. decembra.

Ako nastavi ovakvo ugodno i toplo vrijeme...eto zove za 5-6 dana, trešanja za 5-6 sedmica, a smokava za 5-6 mjeseci“. (fotosi: emica)


(spagos)
20.03.2017.

Kako dočekati kralja?


Kad putujete avionom na par dana, šta uzimate sa sobom? Po osobi je to najčešće jedan kofer, onaj sa točkićima, da se lakše vuče po aerodromima, i eventualno, jednu ručnu torbu, u kojoj se nalaze dokumenti, novčanik i najnužnije stvari.
Saudijski kralj Salman sa tako malo prtljaga ne putuje sigurno. Na privredne razgovore u Indoneziji on je poveo sa sobom, ni manje ni više nego 1.500 ljudi, koji su mjesto našli u šest pratećih Boeing jetova, a njihov prtljag je krenuo jednim posebnim vojnim avionom. Na aerodromu u Indoneziji sa ovolikim brojem ljudi i prtljaga, posla su imala tačno 572 radnika, koji su istovarili 506 tona prtljaga, a uz sve to i dvoje zlatne pokretne stepenice za njegovo visočanstvo.
Indonezija se nada da će im posjeta saudijskog kralja donijeti investicije vrijedne 25 milijardi dolara.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
20.03.2017.

Vulkan Etna ponovo aktivan




Vulkan Etna na Siciliji ponovo je aktivan. U četvrtak je došlo do eksplozije, koja je izbacivala lavu i pepeo na visini od 2700 metara. Nacionalni institut za geofiziku i vulkanologiju potvrdio je da su četiri osobe lakše povrijeđene. One su bile u istraživačkoj ekipi, koja se nalazila u blizini vulkana.
Vulkan je na jugoistočnom krateru pokrenuo lavu, koja u dodiru sa vodom može izazvati eksploziju.
Jedna ekipa britanskog BBC pravovremeno je bila na licu mjesta i napravila video snimke iz blizine. Tokom zadnjih sati na Etni su prisutne veće erupcije. Inače, Etna je jedan od najvećih aktivnih vulkana na svijetu.
Jedna zanimljivost: Krajem maja, u obližnjem mjestu Taormina, treba da se održi sastanak vodećih svjetskih političara G7, na kome se očekuje i američki predsjednik Donald Trump.
(izvor:AZ)
Smail Špago
(Novaslobod.ba)
19.03.2017.

Tamo gdje živimo: Nekad i sad - Hahnentorburg Köln


Okolina srednjevjekovnog Hahnentorburga, kapije sa tvrđavom na Rudolphplatzu u Kelnu, u toku stoljeća je više puta mijenjala svoj izgled. Ove podatke je iznijela Počasna garda, koja od 1988. godine koristi prostor unutar tvrđave kao svoje službene prostorije. Tvrđava je sanirana i uređena, a kako je izgledala zadnjih stoljeća, pokazano je na četiri fotografije iz prethodnog perioda.
Tvrđava je sagrađana zajedno sa ostalim pruskim utvrdama godine 1881. godine (gore lijevo), a nakon oštećenja tokom bombardovaja 1945. godine, ostala je bez većeg dijela lijevog krila (gore desno). Nakon rekonstrukcije, šarenila, okoliša i gustog saobraćaja pokazuje se kao na slici dole lijevo. Ipak, onako kako izgleda sada (dole desno) neće dugo izgledati. To se posebno odnosi na most između desne kule u susjedne zgrade, koji će se ukloniti, a garda planira saniranje postojećeg stanja, unutar kula, kako iznad, tako i ispod zemlje.
(izvor:KStA)

(spagos)
19.03.2017.

Mostarski liskaluci: Koliko nam malo treba


Koliko nam malo treba, malo sunca, malo hljeba...i naravno Veležovih pobjeda, pa da nam život, u ovom sivilu, barem malo ljepše izgleda. Znak za to je i liskaluk, izrečen od ko zna koje liske u Mostaru, nakon jučerašnje pobjede nad Bratstvom u Vrapčićima i prošlonedeljne pobjede nad Jedinstvom u Bihaću. Iz tri utakmice 7 bodova, i igra, koja iz nedelje u nedelju biva bolja. Dobar znak da će se Rođeni vrlo brzo popeti iznad crvene linije, i krenuti ka vrhu...Forca Rođeni...
(foto:BHfudbal)

(spagos)
19.03.2017.

Za arhivu: Velež - Bratstvo 2:1





Prva liga FbiH
18. kolo: Velež - Bratstvo 2:1
Stadion u Vrapčićima
Gledalaca: oko 3.000
Sudija: Admir Musić (Sarajevo)
Žuti kartoni: Zvonić, Ćosić (Velež)
Strijelci: 0:1 Mujkić (35’), 1:1 Tatar (44’), 2.1 Brandao (48’)
Velež: Abdihodžić, Petrović, Avdić (od 49’ Ćosić), Zvonić, Memić (od 40’ Tatar), Mujezinović, Handži (od 75’ Uzun), Carvalho-Santos, Brandao de Souza, Mahinić, Krcić. 
Bratstvo: Divković, Salkić, Šuša, Mousa, Vehabović (od 60’ Puturalić), Jaganjac, Kuduzović, Kadić, Mujkić, Mulahusejnović (od 53’ Hasić), Ikanović.

Poslije katastrofalne jeseni, Velež je zabilježio drugu uzastopnu pobjedu, najavivši da se div budi i da za njegove vjerne navijače dolazi dani radosti.
Na krilima pobjede u Bihaću, fudbaleri Veleža, nošeni velikom podrškom svojih vjernih navijača, započeli su meč protiv Bratstva, ali bez većih uzbuđenja i prilika.
Ipak, prvu priliku da postignu gol imali su gosti u 11. minuti. Mujkić je uputio oštar udarac sa desetak metara, ali je Abdihodžić sjajno intervenisao i spasio svoj tim.
Domaći su uzvratili u 15. minuti, ali je Handžić za malo bio neprecizan.
Tri minuta kasnije, nova prilika za Velež, ali je Mujezinović slabo šutirao i mreža gostiju ostala je netaknuta.
Što je utakmica više odmicala, igralo se sve borbenije, ali bez izrazitijih prilika za golove.
U 29. minuti viđena je najljepša akcija domaćina, koju su izveli Brandao i Mujezinović, a šut ovog posljednjeg požrtvovanim padom Kadić je skrenuo u korner.
I, onda, u 35. minuti, hladan tuš za domaće navijače. Brzi napad gostiju, lijepim golom krunisao je Mujkić, čiji udarac Abdihodžić nije uspio odbraniti – 0:1.
Uraganski napadi Rođenih rezultirali su izjenačujućim golom u 44. minuti. Tatar je, samo minut nakon što je zamijenio povrijeđenog  Memića, sjajno izveo slobodan udarac i lopta se zakoprcala u mreži Divkovića – 1:1.
Erupacija oduševljenja viđena je u 48. minuti, kada je Velež došao u vođstvo. Novajlija Brandao, u svom debiju pred domaćom publikom, odlično se snašao pred golom gostiju i poslao loptu u mrežu – 2:1.
Brandao je u 86. minuti, propustio sjajnu priliku da postigne i drugi gol. Do kraja utakmice, i pored više prilika s obe strane, rezultat se  nije mijenjao.

(izvor:novaslobodaba)
19.03.2017.

Protestni marš Siouxa




Bubnjevi još nisu utihnuli, a prastanovnici i aktivisti za zaštitu okoline još uvijek protestuju. Jedan aktivista nosi zastavu SAD okrenutu naopako. Znak za vanredno stanje. Ovo je njihov posljednji marš.
Mjesecima su Indijanci iz plemena Sioux i njihove pristalice istrajavali u njihovom protestu u Standing Rock rezervatu u saveznoj državi Dakoti, protiv izgradnje naftovoda. Cijevi treba da prođu zemljištem koje je prema prastarim ugovorima zaštićena zona. Sveta zemlja bi naftovodom postala ugrožena, a njihova voda zaprljana, strahuju prastanovnici.  Sada su, konačno, napustili njihove šatore.
Donald Trump je svojim potpisom odobrio gradnju…
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.03.2017.

Automobili sa heklanom presvlakom





U vremenima kada je automobil postao svakodnevna potreba, a daleko od onih vremena kada je automobil zauzimao mjesto kućnog ljubimca, još uvojek ima nostalgičara, koji se rado prisjećaju vremena kada se automobil rado ukrašavao nekim modnim detaljima.
Početkom automobilizacije, i kod nas je ukrašavanje bilo zastupljano u vidu šarenih, heklanih jastuka ispod zadnje šoferšajbe, ručno rađenih presvlaka na sicevima, pa sve do ručno nacrtanih ukrasnih detalja na limariji.
Izložbe ovako ukrašenih automobila postale su redovna pojava širom svijeta, i stalno nalaze nove poklonike. Među njima ima onih koji su u svoje vrijeme i sami vozili ovako ukrašene kombije u vremenima hyppie pokreta, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, pa sve do onih, rođenih mnogo kasnije, koji slične detalje mogu vidjeti samo na starim fotografijama ili filmovima.
Prije nekoliko godina jedan sličan „pulover“ za kombi nuđen je putem e-baya i dostigao cijenu oko pet hiljada eura, što i nije ni puno, kad se u obzir uzme utrošak za materijal i potrošeno vrijeme za štrikanje.
E sad, postavlja se pitanje, kakva je svrha jednog ovakvog pokrivala? Kakva mu je funkcija i stabilnost, prilikom božnje? I da li se uopšte smije koristiti tokom vožnje, jer bi u slučaju veće brzine mogao sakriti pogled vozaču, i tako dovesti do nesreće u kojoj osiguranje sigurno ne bi imalo razumjevanja za bilom kakve ukrasne poteze.
Stoga, najvjerovatnije, sve ovo što se radi, služi isključivo za ukrašavanje automobila koji će biti izloženi na nekim izložbama, pogotovo old-tajmera. Inače, pulover za kombi je opremljen sa preko 100 komada magneta, kojima se pulover zategne preko karoserije. A šta tek reći za pulover na kineskom automobilu?
Kako je izjavila ponosna vlasnica cabrio bube, za izradu pulovera za njenog ljubimca trebalo joj je skoro sedam mjeseci i oko 40 kilograma vunice.
Sve za zabavu i hobi.
(izvor:FR)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.03.2017.

Skok s motkom odozgo


Prvo zalet, pa odbacivanje motkom i let preko žute letvice, koji odlučuje o porazu ili pobjedi.
Fotografija je napravljena tokom Evropskog atletskog prvenstva u dvorani, održanog u Beogradu od 3. do 5. marta, gdje su se lakoatletičari sastali na njihovom prvom susretu tokom ove godine. Na slici je Anika Roloff (25), njemačka atletičarka, koja je pokušala parirati Grkinji Ekaterini Stefanidi.
Uprkos konkurenciji, Grkinja je na kraju bila pobjednik discipline skok s motkom za žene u dvorani sa skokom od 4,85 metara. Druga je bila Njemica Lisa Ryzih sa skokom od 4,75 metara, a Roloff je sa 4,40 metara zauzela tek deseto mjesto. Uprkos tome, na slici načinjenoj odozgo, izgleda kao prava šampionka.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.03.2017.

Pokret “Pulse of Europe“




Demonstracije jesu, ali nešto nedostaje? Nema ni jednog transparenta? Protiv koga su oni?
U stvari, oni nisu protiv. Učesnici su se sastali kako bi demonstrirali za nešto!
Pokret “Pulse of Europe” želi pokrenuti evropske nacije da se ponovo približavaju. Svake nedelje zagovornici pokreta sastaju se u skoro 50 evropskih gradova, od Lisabona na jugu, do Kiela na sjeveru. U Berlinu su ovom prilikom pjevali evropsku himnu, u sjenci čuvenog pjesnika.
Da Schiller nije od kamena, radovao bi se sigurno.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.03.2017.

Naša raja u svijetu (2): Naš Keno - Hajde Gradska i prijatelji Gradske

Komentar Šefika Maksumića postavljen na facebooku:

Hajde Gradska i prijatelji Gradske ! Lajkajte ovom momku. i dajte podrsku na utakmici ( svi koji budete u prilici biti na utakmici)Njegova mama je Hamida rah.Zilina....dakle, manje....vise...to nam je blizi ili daljnji rodjak...skoro svima sa Gradske... A svi znamo da je rah. Hamid bio dobar i vrijedan covjek....kao i sva generacija njegova i prije njega....a i njegova kcerka Azemina.
Azemina je kcerka r.Hamida., a Keno je njezin sin. Zato sam ponosan sto smo dibili reprezentativca BiH koji ima i jedan dio korjena....porijekla Gradske. A uz sve ovo , njegov otac je Meho Kodro , legenda Veleza BiH reprez. i bio igrac Barcelone......najjaceg kluba na svijetu.
Bravo Azemina i Meho !Bravo kad ste uspjeli odgojiti i uputiti na pravi put vasega Kenu.
Zelim mu svaku srecu i da maksimalno uspije.
Ovaj momak zasluzuje 5000 lajkova...najmanje...a ne 19.....


(spagos)
18.03.2017.

Posjeta s razlogom - Partizansko polovina marta 2017.

Bez riječi!



















(fotosi:mili)
17.03.2017.

Test za pametne ljude


Pa, da vidimo koliko ste stvarno pametni. Spremni?
Idemo !!! (scroll down)

Prvo pitanje:


Učestvujete u trci. Prestižete drugu osobu. Na kom ste Vi mjestu?

Odgovor:

Ako ste odgovorili da ste prvi, niste u pravu! Ako prestignete
drugu osobu i zauzmete njeno mjesto, onda ste drugi! Pokušajte ne
zeznuti drugo pitanje.


Da biste odgovorili na drugo pitanje, nemojte razmišljati tako dugo
kao kod prvog pitanja.

Drugo pitanje:

Ako prestignete posljednu osobu, onda ste...?

Odgovor:

Ako ste odgovorili da ste pretposljedni, onda ponovo niste u
pravu. Recite mi, kako možete prestići posljednu osobu?

Niste bas dobri u ovome! Zar ne?

Treće pitanje:

Vrlo zeznuta matematika! Ovo morate uraditi BEZ RAČUNARA ILI OLOVKE.
Pokušajte.

Uzmite 1000 i dodajte 40. Sad dodajte još 1000. Sad dodajte 30.
Dodajte opet 1000. Sad dodajte 20. A sad dodajte još 1000.
Sad dodajte 10. Koliko je to ukupno? 

Spustite se dolje i vidite odgovor.

Jeste li dobili 5000?

Točan odgovor je zapravo 4100.

Ne vjerujete? Provjerite računarom! Danas definitivno nije Vaš dan. Možda
ćete točno odgovoriti na slijedeće pitanje.


Četvrto pitanje:



Marijin otac ima 5 kceri: 1. Nana, 2. Nene, 3. Nini, 4. Nono. Kako se
zove peta kćer?

Odgovor: Nunu?


NE! Naravno ne.
Njeno ime je Marija.. Pročitajte pitanje ponovo.


OK, sad ide bonus pitanje:


Nijema osoba želi kupiti četkicu za zube. Imitirajući pokrete četkanja
zuba, uspijeva prodavču objasniti što želi kupiti.


Ako slijep čovjek želi kupiti naočale za sunce, kako će to
objasniti prodavaču?

Odgovor:

Samo treba otvoriti usta i reći, jednostavno, zar ne ?

POŠALJITE OVO DALJE DA ISFRUSTRIRATE PAMETNE LJUDE U VAŠEM ŽIVOTU !!!


(preneseno sa: mostarskibehar/jasnailjubolazarević)
17.03.2017.

Naša raja širom svijeta: Kenan Kodro




Igra za San Sebastian, navija za Velež, želi da živi u BiH...a sada poziv za reprezentaciju...

Dobiti poziv u "A" reprezentaciju svoje zemlje je nešto o čemu sanja svaki profesionalni fudbaler. Iz tog razloga 16. mart 2017. godine će ostati zauvijek urezan u pamćenje Kenanu Kodri, čije je ime danas selektor Mehmed Baždarević izgovorio čitajući igrače koje je pozvao za predstojeće dvije utakmice protiv Gibraltara i Albanije.

Sin proslavljenog bh. fudbalera Mehe Kodre je upornošću, zalaganjem i željom da napreduje i uči nešto novo dospio na popis od 24 igrača, a iz Španije se za SportSport.ba javio oduševljenog glasa.  "Šta da kažem, stvarno sam presretan. Svaki igrač mašta o tome da igra za reprezentaciju, a meni se to hvala Bogu sada ostvarilo i uzbuđen sam. Imao sam pravo da očekujem poziv, međutim posljednja riječ je bila na selektoru", kazao nam je novopečeni reprezentativac BiH na početku razgovora.  Kodro je sada došao u birano društvo. O Pjaniću, Begoviću, Kolašincu ili Luliću, s kojima će idućih dana dijeliti svlačionicu, ne treba trošiti riješi.  "To su sve momci koji su dokazani i koji igraju za velike evropske klubove. Meni je izuzetna čast što ću imati priliku da ih upoznam i treniram s njima, a slagao bih kada bih rekao da mi nije cilj igrati. Na meni je da na mala vrata pokušam ući i da opravdam poziv ponašanjem i pristupom na treninzima i utakmicama ako se ukaže prilika."

Iako je rođen u San Sebastianu, Kodro nikada nije zaboravljao odakle dolazi. Kako kaže, planira da se jednog dana kada završi karijeru preseli u BiH. "U Španiji sam odrastao, ovdje imam dosta prijatelja, kao i u BiH. Volim dolaziti u tu zemlju kada sam god slobodan i ne krijem da planiram da se preselim jednog dana u Mostar. To su samo planovi, vidjet ćemo." Budući da njegovog oca u Španiji svi pamte kao Kodru, to je jedan od razloga zbog kojeg na dresu nosi svoje ime, a ne prezime.  "Moj otac je imao sjajnu karijeru, to je činjenica, međutim to je vrijeme prošlo i sada je na meni da napravim svoj put. Ne predstavlja nikakav teret to što je u Španiji veoma cijenjen i poznat. Fokusiran sam isključivo na sebe i trudim se da napravim nešto po čemu će pamtiti i mene. Ipak, oca ću teško nadmašiti."

Do prije nekoliko godina reprezentacija BiH je za Kodru djelovala daleko i nedostižno. Sve se promijenilo kada je tim iz Pamplone jurišao na povratak u La Ligu, u čemu je i uspio.  "Moja fudbalska priča je počela u Real Sociedadu. Tu sam se zadržao do 2014. godine kada sam prešao u Osasunu, a sa trenutnim klubom sam imao priliku igrati i u drugoj ligi. Sreća za mene je da smo se uspjeli vratiti u elitni rang i to pokazuje da nikada ne znate kada vam se može preokrenuti karijera. Sada mnogo više ljudi zna za mene i zadovoljan sam načinom na koji se razvijam. Sa 23 godine sam u ligi o kojoj maštaju mnogi."  Fudbal u našoj zemlji pomno prati, a omiljeni klub mu je, Velež.  "Pratim sve što se dešava u BiH. Iako su u drugoj ligi, moj omiljeni klub je Velež za koji je u prošlosti igrao moj otac. Od njega sam čuo mnogo priča o Veležu, nekadašnjoj jugoslovenskoj ligi i zbog toga sam ga zavolio."

Nezaobilazna tema u razgovoru sa Kodrom bila je Osasuna. Svojim igrama u ovom klubu je zadovoljan, dok rezultati i nisu najbolji.  "U posljednje vrijeme me ide dobro i trudim se da nastavim ovako. Nije bitno koliko ću zabiti, koliko je bitno da mi krenemo dobrim putem kako bismo pokušali izboriti opstanak u La Ligi. Svjestan sam da će biti teško, ali na utakmici između Barcelone i PSG-a moglo se vidjeti da su čuda u fudbalu moguća. Borit ćemo se do kraja." Na kraju razgovora Kodro se dotakao i rezultata koje švicarski Servette ostvaruje pod vodstvom slavnog oca.  "Sa ocem svaki dan razgovaram i pratim redovno rezultate koje ostvaruje. Za mene njegov niz pobjeda nije nikakvo iznenađenje, jer sam znao da je dobar trener i da to može. Sarajevo? Teško je raditi sa narodom u BiH. Mislim da u Sarajevu nisu imali dovoljno strpljenja, a otac je respektovao odluku koju su oni donijeli i to je sada stvar prošlosti", završio je Kodro. 

(sportsport.ba)
17.03.2017.

Umjetnost 3D crtanja kredom













Ova vrsta umjetnosti već odavno ukrašava pješačke zone velikih svjetskig gradova. Umjetnici satima rade na svom djelu, a kad bude gotovo, potrebno je zauzeti tačno određeni ugao gledanja, kako bi se stekao pravi pogled na sliku. Slike nacrtane na trotoaru, u pjšačkoj zoni, stvaraju utisak tri dimenzije, pa se zbog toga ovakva vrsta umjetnosti i naziva 3D (trodimenzionalno) crtanje.
Slike najčešće traju jedan dan, jer drugi dan već izblijede zbog prolaznika, a najčešće traju do prve kiše, ili pranja ulica. Za svoju umjetnost, slikari najčešće ne traže neki poseban honorar, iako, negdje na rubu slike stoje korpice, ili posude, sa naznakom, da je donacija dobro došla za nabavku novih kreda. Osim dobre volje i umjetničkog osjećaja slikara, potrošni materijal je samo kreda, i komad stare tkanine, za brisanje eventualno pogrešno povučenih linija, ili farbe. Nije rijedak slučaj da se jedno ovako nacrtano umjetničko djelo drugi obnavlja, ukoliko prolaznici pokažu veći interes. Tada se postojeće boje na već nacrtanoj slici osvježavaju i slici vrati prvobitni, stari sjaj.
U svakom slučaju, jedna lijepa i besplatna zabava za slučajne prolaznike.
(izvor:totalblogal)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
16.03.2017.

Trenutak mira u paklu na zemlji – Roman od jednog snimka


Fotografija 70-godišnjeg muškarca koji u čarapama i sandalama sjedi na svom krevetu u razrušenoj spavaćoj sobi u Alepu dok puši lulu uz stari gramofon prizor je koji najbolje oslikava svu destrukciju ovog nekada veleljepnog sirijskog grada i duše njegovog stanovništva.
Sivilo koje prati ovaj građanski rat ogledalo se u mnogim fotografijama dosad, njegove strahote opisivala je i sedmogodišnja djevojčica na Twitteru, ali i dječak čije je pismo pročitano na YouTube kanalu Bijele kuće. Pa ipak, prizor starca koji sjedi u svojoj srušenoj sobi usred bombardovanja i strahota izazvao je duboke emocije mnogih ljudi, pa i onih udaljenih hiljadama kilometara od Sirije.



"Trenutak mira u paklu na Zemlji", napisao je neko na Instagramu komentarišući fotografiju agencije France-Presse objavljenu u petak.

"Roman od jednog snimka", napisao je Ishaan Tharoor iz Washington Posta, a hiljade drugih korisnika društvenih mreža podijelilo je ovu fotografiju. Neki su se zapitali i kakva je priča čovjeka koji je na njoj prikazan.

Riječ je o Mohammedu Mohiedinu Anisu, poznatom i kao Abu Omar, iz grada u kojem je nekada lijepo živio. Fotograf Joseph Eid pronašao ga je kako živi u bijedi.



"Bio je bogat čovjek. Govori pet jezika. Studirao je medicinu, putovao u Italiju i imao privatni biznis", kazao je Eid. Ovaj 41-godišnji fotograf dobro zna šta rat može učiniti od života ljudi. Radio je u Iraku, na svrgavanju Moamera Gadafija u Libiji i svih šest godina pratio sirijske horore.

Starac s njegove fotografije ostao je sam u domu u kojem su živjeli njegovi preci. Dvije supruge i osmero njegove djece napustili su Alep bježeći od rata. Fotografu je u januaru pokazao nekada veliku kolekciju američkih vintage automobila koje je veoma volio.



"Kada jedan od mojih automobila bude pogođen, osjećam se kao da sam stradao ja ili neko od mojih najmilijih", priznao je.


Sada kad je njegovo naselje u ruševinama, automobili su uništeni, a dijelovi kuće u kojoj živi dijelom sravnjeni sa zemljom, Anis ipak kaže: "Ništa me neće spriječiti da sve ponovo izgradim, da ponovo živim. Ovdje sam rođen, ovdje ću i umrijeti".


(klix.ba)
16.03.2017.

Za prave poruke nikad nije kasno


Modni dizajneri u zadnje vrijeme ponovo iskazuju političke stavove putem natipsa na majicama.
Još daleke 1975. godine, žene jednog računovodstva u New Yorku su na prsima ponijele natpis „The future is female“, „Budućnost je ženska“. Na Fashion week ove godine, Bella Hadid je nosila istu poruku, ali u novom izdanju.
Trend se pojavio u jesen prošle godine, kada su se modeli na pojedinim revijama pokazivali u kolekciji u kojoj su preovladavale midi suknje i bijele majice, na kojima se moglo pročitati „We should all be feminists“, „Mi sve želimo biti feministkinje“, poruka nigerijanske autorice Chimamande Ngozi Adiche. Tada se još vjerovalo da će nešto kasnije, biti izabrana prva predsjednica SAD u istoriji.
Da li su feminističke poruke sa majica bile neophodne? Nekoliko sedmica kasnije, postalo je jasno: Bile su potrebne! Modna industrija je podigla svoj glas.
Na Fashion week u New Yorku, pojavile su se masovne političke poruke sa majica.  Prabal Gurung, kao i Michelle Obama nosile su na majicama poruku „The future is female“, ili „I am an immigrant“,  „Ja sam useljenik“.
Nakon toga, dizajneri u ostalim dijelovima svijeta slijede sa sličnim porukama na njihovim jezicima.
Za pravu poruku, nikad nije kasno.
(izvor:stern)
(Novasloboda.ba)
16.03.2017.

Trke konja na ledu


St. Moritz, u kome je održano Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju, poznat je, prije svega, po šampanjcu i ledu.
Svake godine u februaru, hrabri jahači se odvažavaju na trku na njihovim punokrvnim grlima. Trka se održava na ledu zaleđenog St. Moritz jezera, a naziva se “White Turf”, ili Bijela trka. Trka ne bi bila moguća bez snježnog pokrivača. Zbog toga staza mora biti posebno pripremljena. Jedna varijanta trke ima naziv “čelična trka”, obavlja se sa jahačem na konju, a druga, sa konjem koji šlepa skijaša na skijama.
Nakon trke, slijedi šampanjac za sve goste.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.03.2017.

Mostar u objektivima fotokamera – Leo Wehrly




Prof. dr. Leo Wehrly (1870. – 1954.), rođen je u Aarauu, u Švicarskoj. Nakon mature, studirao je prvo muziku i prirodne nauke na univerzitetu u Berlinu, a nakon preseljenja u Zürich, geologiju na visokoj tehničkoj školi. Bio je odličan student i asistent profesora Alberta Heima, kod koga je i doktorirao geologiju. Nakon završetka studija 1896. godine, odlazi u Argentinu, gdje je pet puta prokrstario visokim Andima, između Čilea i Argentine. Utiske sa putovanja, naučne analize redovno je objavljivao u stručnim časopisima. Tu su se našli i naučni izvještaji i eksprtiza sa kasnijih putovanja po čitavoj Evropi. Posebno je ostao poznat po filmu o nastanku Alpa. Radio je kao profesor geologije i hemije na visokoj školi u Zürichu.
Na neumornim putovanjima širom Evrope i sjeverne Afrike prikupljao je materijal za predavanja. Njegova kolekcija fotografije je jedinstvena i svjedoči o oštrini njegovog naučnog oka. Puno vremena ranije, nego što se pojavila fotografija u boji, rado je na svojim predavanjima pokazivao slajdove, koje je njegova, umjetnički nadarena supruga ručno bojila.
Pored redovnih aktivnosti kao profesor, docent i geolog, bio je strastveni planinar, pa je i u krugu švajcarskih alpinista uživao veliki ugled. Bio je počasni član sekcije kluba alpinista, a familija i krug prijatelja poznavali su ga kao duhovitog, druželjibivog, odanog i velikodušnog čovjeka.
Boraveći u Mostaru 1937. godine, napravio je brojne fotografije svih važnijih dijelova Mostara, kanjona Neretve, kao i mnoge fotografije prigradskih naselja i likova seljaka.
Fotografiju Cernice, Priječke čaršije, Starog mosta kao i mnoge druge, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.03.2017.

Tajna tatooa na kineskom


U autobusu, pored djevojke čije je čitavo tijelo prekriveno tetovažama, stajala je baka i sa čuđenjem zagledala tetovažu na vratu.
Djevojka je upita:
”Šta je baba, u tvoje vrijeme nije bilo tetovaža? Šta si toliko blenula?”
Baka joj odgovori: ”Kćeri moja, u moje vrijeme je bilo svega… ja sam 30 godina provela u Aziji. Zatim sam predavala kineski jezik na fakultetu. Jednostavno, ne mogu shvatiti, zašto ti na vratu kineskim slovima piše *Jednom odmrznuto ne zamrzavati ponovo* “


一旦解冻,不要再次冻结
(mostarski behar)
15.03.2017.

Tajna magičnog jezika


Slični maniri prilikom konzumacije jela među ljudima bili bi neprihvatljivi iz kulturnih razloga: Zgrabiti jelo jednim brzim potezom jezika, čak i sa značajne udaljenosti, i ubaciti ga u usta.
Onako kako to radi jedna žaba, brzinom od 15 kilometara na sat, čovjeku je nemoguće tako brzo to i uraditi. Postavlja se pitanje, kako žabi uspijeva jednim brzim potezom uloviti i u usta uvući plijen, koji je ponekad teži od njenog vlastitog tijela.
Bioinžinjeri sa Instituta za tehnologiju iz Atlante, SAD pronašli su dva razloga za to. Prvi razlog je mekan jezik žabe, čak deset puta mekši od čovjekovog, koji se oko plijena obavija kao vlažna krpa. Drugi razlog je specijalna vrsta pljuvačke, po sastavu slična farbi za zidove. U ustima žabe pljuvačka je vlažna, a kada se zalijepi za plijen, trenutno se stvrdne.
Rezultati istraživanja žablje pljuvačke mogli bi dati podlogu za razvoj neke inovativne tehnologije korisne čovječanstvu.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.03.2017.

„Put u Blagaj, blagajske vedute“, knjiga Ibrahima Kajana


Korak dalje! Knjige će se moći nabaviti i putem pošte od kraja iduće sedmice :) :) :) Ne planiram nikakvu promociju ove knjižice, nego SIJELO U SLAVU BLAGAJA :) Nadam se da će nam vrijedni direktor Centra za kulturu g. Senad Suljić osigurati pogodan termin :)
(autor)

U ovoj impresivnoj knjižici, Ibrahim Kajan nas svojim osebujnim stilom uvodi u historiju Blagaja, dugu preko 2000 godina, prekrivenu dubokim naplavinama prošlosti. Svojim majstorskim kazivanjem, Ibrahim nam pripovijeda o pitomoj, blagoslovljenoj, mehkoj oazi, od pamtivijeka „čudnom“ i „tajanstvenom“ mjestu pučkih molitvi – od bogumila i prije njih rimskih mnogobožaca, i starijih od njih, ilirskih obožavatelja bogova voda i zaštitnika ljudskog života. (str. 17) Pripovijeda nam o Hercegovom stolnom gradu Blagaju koji i dan danas pokazuje ne samo tragove vjerujuće prošlosti, nego i usporednog i koegzistirajućeg prožimanja duhovnih gibanja ljudske prakse i dobrohotnosti. Dakle, u „mudroj oazi čovjekovog duha“ – kako Blagaj poetski naziva Ibrahim Kajan – ništa ne strši - ni sufijska tekija s ruba srednjovjekovlja, ni Carska džamija iz 16. st, ni crkvice lijepe poput zaboravljenih gravura starih evropskih majstora (str. 53).Sve te nazovimo kontraste u savršenom skladu i harmoniji pomiruje ljupki Kajanov , može se reći, empirijski sročen pripovjedački narativ.
(Seid ef. Smajkić)

Historijske i legendarne ličnosti, predaje, artefakti graditeljske baštine, spomenici, hajrati, vakufi, sakralne i javne građevine drevnoga grada Blagaja imaju za Kajana u ovoj knjizi dvostruku funkciju: s jedne strane na njih je, u užem smislu, fokusirana znanstveno-historijska deskripcija zasnovana na dokumentarnim izvorima i recentnom, golom oku vidljivom, stanju i svrsi konkretnog objekta i lokaliteta. S druge strane, svaka građevina, svaki spomena vrijedan historijski lik, podsticaj je za literarno uzašašće kroz zanimljivu naraciju i lirsku meditaciju.
(Prof. dr. Vedad Spahić)

14.03.2017.

Danas je dan broja π/pi - zanimljivosti





Dan broja pi je godišnja proslava kojom se komemorira matematička konstanta π (pi). Dan broja pi obdržava se 14. marta (ili 3/14 po američkom zapisu datuma mjesec/dan) jer su 3, 1 i 4 tri najznačajnije cifre broja π u decimalnom zapisu. Zastupnički dom SAD-a podržaoje 2009. godine obilježavanje Dana broja pi.
Dan aproksimacije broja pi obdržava se 22. jula (ili 22/7 po zapisu datuma dan/mjesec) jer je razlomak 22⁄7 uobičajena aproksimacija broja π.
Pi ili π je matematička konstanta, danas široko primjenjivana u matematici i fizici. Definiše se kao odnos obima i prečnika kruga. Pi je također poznat i kao Arhimedova konstanta (ne treba ga miješati s Arhimedovim brojem) ili Ludolfov broj. U praksi se bilježi malim grčkim slovom π.
Numerička vrijednost pi zaokružena na 64 decimalna mjesta je:
π ≈ 3,14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510 58209 74944 5923
Najraniju poznatu službenu ili veću proslavu Dana broja pi organizirao je 1988. godine Larry Shaw u sanfranciskanskom Exploratoriumu, gdje je Shaw radio kao fizičar, pri čemu su osoblje i javnost marširali oko jednog od muzejskih kružnih prostora nakon čega su konzumirali voćne pite. Exploratorium i dalje slavi Dan broja pi.
Zastupnički dom SAD-a donio je 12. marta 2009. godine neobavezujuću rezoluciju (HRES 224), kojom je 14. mart 2009. prepoznat kao Nacionalni dan broja pi.
Za Dan broja pi 2010. Google je u čast proslave ovog praznika predstavio svoj doodle s riječju Google prekrivenom crtežima krugova i simbolima broja pi.

Dan broja pi održava se na mnogo načina, uključujući jedenje pite, gađanje pitama i raspravljanje o značaju broja π. Neke škole održavaju takmičenja u tome koji se učenik može prisjetiti broja pi s najviše decimalnih mjesta.
Masačusetski tehnološki institut (MIT) budućim studentima često šalje pisma s odlukom o prijavi da bi ona pristigla na Dan broja pi. Od 2012. godine MIT objavljuje da će ove odluke postaviti (privatno) na mreži na Dan broja pi točno u 6.28 poslijepodne, u vrijeme koje nazivaju "vremenom tau", radi jednaka odavanja počasti brojevima pi i tau.
Grad Princeton u New Jerseyju ugošćuje mnoge događaje u jednoj zajedničkoj proslava Dana broja pi i rođendana Alberta Einsteina, koji također pada 14. marta. Einstein je živio u Princetonu više od dvadeset godina dok je radio na Institutu za napredni studij. Osim jedenja pita i recitatorskih natjecanja ondje se održava i godišnje natjecanje u prerušavanju u Einsteina.

(wikipedia)
14.03.2017.

Raj za igru za odrasle





Sličnu zabavu do sada smo viđali u velikim robnim kućama, kako bi se zabavila djeca, dok roditelji kupuju. Sada je jedna filijala poznate robne kuća za namještaj napravila to isto, samo za odrasle.
Ovaj XXL raj za igru nalazi se u Sydneyu u Australiji. Dimenzija je 60×23 metra i ispunjen je sa skoro milion plastičnih loptica. Jedina boja ovog mora u kome odrasli „plivaju“ je bijela.
Posjetioci tom prilikom osjećaju kako lebde, slično kao u vodi.
Ime ove umjetničke instalacije je „The Beach“ (Plaža).
Ipak, i pored svega što ovaj raj za zabavu pruža odraslima, mnogi ga ne napuštaju sretni: Naime, mnogima se desi da tokom skakanja i zabave ostanu bez nekod dijela nakita, sunčanih naočala, pa čak i mobitela, koji jednostavno potonu na dno.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.03.2017.

Samo je nebo plavo





Nakon prethodnog priloga, koji je slika stvarnosti grada, da li uopšte ima smisla postavljati slike behara i početka proljeća nad Mostarom.
Imao sam slučajnu priliku prije nekoliko dana da se provezem cestom od Kuti-Livča do Vrapčića, u blizini odlagališta otpada Uborak. Milion plastičnih kesa „ukrašava“ stabla koja će najvjerovatnije, htjela to ona ili ne, po zakonu prirode, i ozeleniti i probeharati. Čovjeku jednostavno kroz glavu prolazi pitanje: kako ljudi u blizini tu uopšte i žive?
Ni u gradu stanje nije nimalo ljepše ni bolje. Ulice prokopane. One na kojima su završeni radovi, još neasvaltirane, a otvaraju se novi radovi i zatvaraju nove ulice za saobraćaj. Sve to treba, ali se čovjek ne može oteti utisku da su se ti poslovo otegli u nedogled, i da bi svve to moglo i malo brže.
Izgleda da nam od proljeća ostaje samo plavo nebo.

„Možda nam prolježe u samom gradu ove godine i neće biti baš to, ono na što smo navikli. Prije svega mislim na velike i sveobuhvatne radove u samom gradu, iskopine, radne mašine, prašinu i sav taj dojam velikog gradilista. Da se i sa tih mjesta ukrasti komadić neba, mrvica behara, cvijeta ruzmarina? Da se fotografijom sakriti i buka i prašina, nered u prometu pa i sva nečistoća koju je sjever nagizdao po granama i okrajcima uglavnom naše nebrige za čistoćom grada.
Kako rekoše stihovi jedne pjesme "ne prolazim tuda vise"...Baš tako, moj objektiv to nikako ne može da podnese.
Razumljivo je da se i to jednom mora odraditi, al kakav bi ja bio stanovnik ovoga grada kada bar jedno jutro ne bi bacio roncu?

Sretan Vam radni tjedan radnici, sretna sedmica školarci i oni maleni u vrtićima, jaslicama te kod nana i baka, sretna hefta i svima onima koji dane i ne broje? Živi zdravi i veseli bili moji cijenjeni virtualci„ (preneseno sa stranice facebok/Dragan Gugo Koso)

(spagos)
13.03.2017.

Apokalipsa, zaostalost, ekološka svijest




(tekst koji slijedi objavljen je na portalu dnevno.ba 13. marta 2017. godine)

Novi sjajan dokumentarac o mostarskoj zaostalosti i ekološkoj svijesti koja je dotakla samo dno!
Redakcija portala Dnevno.ba dobila je na korištenje zanimljiv video uradak, odnosno možemo ga slobodno okarakterizirati kao dokumentarni film naših čitatelja iz Mostara pod nazivom "Mostar Nova Apokalipsa", a koji donosi presjek stanja ekološke svijesti i duha u gradu Mostaru i bližoj okolici početkom 2017. godine.
Većina video materijala i fotografija je potpuno nova, dok su samo neki detalji preuzeti iz prethodnih filmova istog autora pod naslovom “Apokalipsa Mostar” i “Blagaj Apokalipsa” i to uglavnom u slučajevima i na lokacijama gdje nema većih promjena.
Katastrofalno stanje prometnica, rupe i ispupčenja i grbe na svakih metar, loše izvedeni prekidi i nastavci asfaltiranja, loše postavljeni šahtovi, nisu u ovom filmu ni prikazani kao ni bezbrojni drugi primjeri katastrofalnog stanja infrastrukture.
Treba zaboraviti na Mostar kao turistički grad dok se stanje prikazano u filmu ne promijeni u korijenu jer je za ugled grada i građana mnogo veća šteta nego korist da ga netko vidi u ovom stanju, nezabilježenom od njegovog postanka.




(dnevno.ba)
13.03.2017.

Sa starih fotografija, širom svijeta (3)

Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme


Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su ti dokazi ujedno i znaci da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvesni toga.




 Nicolas Cage kao putnik kroz vrijeme

Fotografije je nedavno ojavljena na e-bayu. Prema prodavcu slike Fotografija je dokaz da je popularni glumac Nicolas Cage također putnik kroz vrijeme, odnosno da je on neka vrsta besmrtnognemrtvog bića. Naravno, priča je podigla cijenu slici, i sada ponuđeč za nju traži ni manje ni više nego milion dolara.



A Travolta?

Vrlo čudna pojava na staroj slici. Stvarno, genetika može dovesti do velike zabune, ali na slici je definitivno John Travolta, A do njega? Možda neki njegov daleki predak sa veoma jakim genima...




Sir Victor Goddard

Oficir britanskog vazduhoplovstva Sie Victro Goddard je svojevremeno tvrdiokako je putovao kroz vrijeme unaprijed, do 1935. godine i da je vidio aerodrome budućnosti. Ovdje teba napomenuti da je Goddard kasnije u svom životu postao uvjeren u postojanje MLOa i čak je održavao predavanja na tu temu.



Prethodnik ispod frižidera

Jedan šveđanin je 2006. godine želio putovati barem do 2042. godine i zbog toga se popeo na frižider u kuhinji, i kako kaže tada je upoznao svog starijeg sebe i čak od njega pruzeo jednu podudarnu tetovažu. A odmah nakon ove objave, stiglo je upozorenje: Ne pokušavajte ovo kod kuće, ni u kom slučaju!

13.03.2017.

Lift u nebo




Čudno je jedino ako svakih nekoliko dana nema nekog novog čuda iz Kine.
Ovog puta, to je „Lift Sto zmajeva“ (Bailon Elevator, Hunder Dragons Elevator), izgrađen u kineskoj provinciji Hunan. Posjetioci se liftom penju do vidikovca, odakle puca pogled prema dubini i daljini. Jedan radnik firme baca u ambis crvene koverte, sa željama koje će turistima u dubini donijeti sreću.
Lift, visok 326 metara, je 2016. godine upisan u Guinnesovu knjigu rekorda kao najveći vanjski lift na svijetu. Voze dvije staklene kabine, zaustavlja se na tri glavne stanice, a uz to postoji i 25 pomoćnih stanica. U kabinu može stati 50 putnika, a kreću se brzinom 4 metra u sekundi.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.03.2017.

Mostarski liskaluci: Neymar i neimar


Uz jutarnju kahvu Ahmed me pita: "Babo, je li Nejmar napravio most...?"
Ma jok Ahmede. Nejmar igra u Barceloni.
Ahmed pun sebe otrča Aliju i veli: "Eto vidiš li Ali da nije Nejmar napravio Stari Most...!"

Neimar Hajrudine šta dočeka...


(sastranice facebook/JasminDrljević)
12.03.2017.

Za arhivu: Veliki preokret Veleža u Bihaću, Jedinstvo-Velež 1:2 (1:0)




Bihać, 11. mart 2017.

Jedinstvo - Velež 1:2 (Nuspahić 41' - Zvonić 75', 80')

Jedinstvo: Allijagić, Halilović, Nuspahić, Topić, Mustedangić, Halavać, Galin, Omanović, Jašarević, Čurić, Remić.

Velež: Abdihodžić, Petrović, Zvonić, Memić, Mujezinović, Ćosić, Tatar, Carvalho-Santos, Brandao de Souza, Mahinić, Krcić.


Fudbaleri Veleža su danas u Bihaću nakon preokreta savladali Jedinstvo sa 2:1
Domaći tim je poveo golom Anesa Nuspahića u 41. minuti i to je bio rezultat prvog poluvremena. U nastavku utakmice nije bilo pogodaka sve do 75. minute kada je Denis Zvonić pogodio za poravnanje. Samo pet minuta kasnije dosuđen je penal za Velež, a siguran realizator bio je Zvonić koji je svojim drugim golom na utakmici zavrijedio status heroja utakmice. Do kraja se rezultat nije mijenjao pa su Mostarci proslavili izuzetno vrijedan trijumf.

(sportsport.ba)
12.03.2017.

Uzgajanje voća i povrća na dnu mora



Zemljišta za uzgoj voća i povrća na površini zemlje je sve manje. Jedan privatni preduzetnik i istraživač testira izgradnju podvodnih staklenika za uzgoj korisnih biljaka u okeanu. Na početku, sa uspjehom.
Staklenici sa kupolom od pleksiglasa su ankerisani za morsko dno, na dubini od osam metara. Na njihovoj unutrašnjosti kondenzuje se voda. Ronioci trenutno postavljaju okvir između kupola, na koji če se nasaditi korisni organizmi.
Dok su mnogi mislili kako je na suncu na plaži, na italijanskoj obali, prevruće, dotle je Sergio Gamberini razmišljao kako da od svog hobija napravi biznis. I upravo uslovi koji su postojali na području zaliva kod Genove, dali su mu ideju: Zašto se voće i povrće ne bi sadili pod vodom?
Dok su ljudi iz njegove firme bili skeptici, Gamberini je bio uvjeren da ideja nije glupa, čak šta više, da je sjajna. Prvo je krenuo na posao sa sinom Lucom. Oni su ideju dobro osmislili, jer biljke pod vodom dobijaju dovoljno toplote, vode i svjetla, a to znači da staklenici pod vodom ne trebaju energiju, kao oni na površini. Osim toga, bijke su zaštićene od štetočina, koje ih normalno napadaju u vrtovima i baštama na površini, tako da ne moraju biti prskane pesticidima. Ovakvi podvodni vrtovi bi u budućnosti mogli biti siguran dio svjetskog programa hrane, pogotovo u područjima gdje vlada suša na kopnu, i gdje se ne može ni zamisliti neka vanjska poljoprivreda. Osim toga, u neko dogledno vrijeme svijet će se susresti sa problemom vode, pa čak i tamo gdje ga sada nema. Prema podacima Svjetske organizacije za hranu (FAO) oko 70 procenata tekućih voda se koristi za poljoprivredu, tako da će se vremenom pojaviti i problem sa vodom za piće.
Osim gore nabrojanih prednosti, podvodni vrtovi sakpljaju kondenzovanu vodu sa unutrašnje strane kupola staklenika, a to je voda koja je oslobođena soli, i služi za napajanje biljaka pod kupolama. Temperatura ispod jedne kupole iznosi oko 26 stepeni celzijusa, a vlažnost se kreće oko 83 procenta.
Podvodni staklenici su toliko veliki da jedan ronioc može ispod doći stati ispod i uraditi ono što je potrebno, a na kraju, i ubrati prispjele plodove. Rast biljaka prate kamere i senzori. Ovakvim podvodnim , podvodni svijet neće biti ugrožen, jer se u njima ne koristi ništa, što bi moglo doprinijeti razvoju štetočina.
I pored svega što je vidljivo i objašnjivo, preduzetnik se nada da će ideja naići na razumjevanje i da će se plodovi iz njegovih podvodnih vrtovi tablirati kao prirodni prehrambeni proizvodi.
Naravno, postoje i oni koji su skeptici u svemu tome i koji smatraju da ovako nešto nema šanse da se probije. A prije svega, što na tlu postoji još uvijek prilično mnogo neiskorištenih površina na kojima bi se početi koristiti prije nego ove morske.
Ideja u svakom slučaju nije loša, a ako ništa drugo, ostaće zabilježena.
(izvor:focus)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
11.03.2017.

Naša raja u svijetu: Knjiga „Mostarghia“ Maye Ombašić





(tekst koji slijedi objavljen je na stranici „Mostarski behar“, Semira Kazazića)

Na stranici „Mostarski behar“ objavljena je informacija o knjizi "Mostarghia" koju je napisala Maya Ombasic. Knjiga je pisana na francuskom. Ovde imamo link za video sa francuskog kanala TV5, radi se o 8-minutnom razgovoru sa Majom. Video je naravno na francuskom jeziku. Maja odlicno govori, mislim da je mnogo toga rekla u kratkom vremenu sto nas sve dodiruje na neki nacin. Lijepo je cuti za uspjehe nase mlade generacije. SK


Knjiga


Mostarghia
Mostarghia
Voir la quatrième de couverture

Auteur : Maya Ombasic
Éditeur : VLB éditeur
Genre : Littérature québécoise
Format : Epub
Format
EPUB

Plus de détails sur le format epub
Liste des appareils supportant ce format

Important

L'application « Archambault Lecture » est requise pour consulter ce fichier sur iPad, iPhone, iPod touch et appareils Android. Plus de détails
Fermer

Évaluation :
Aucune évaluation Évaluer cet article
Autres formats disponibles
Livre papier
24,95 $

Prix : 20,99 $
Acheter
Partager
Fermer
Résumé

Mostar, dans le sud de la Bosnie-Herzégovine, est une ville idyllique entourée de collines ensoleillées. La cité médiévale est traversée par la Neretva, le fleuve émeraude qui charrie jusqu'à l'Adriatique la douceur de vivre dans la « vallée des arbres sucrés », où naître chrétien ou musulman, serbe ou croate, est la dernière des choses qui comptent. C'est là que vit la jeune Maya quand les obus se mettent à tomber, d'abord un à un, puis en pluie drue sur la Yougoslavie. Dans l'abri anti-bombardements, les scènes tragicomiques que rapportent les habitants hilares n'empêchent pas la réalité du massacre de filtrer : la guerre est là, elle va durer, il faut partir. Maya et son petit frère s'enfuient dans la caravane des gitans ; ils retrouveront leurs parents à Split, d'où la famille s'embarquera avec d'autres réfugiés pour un exil qui la mènera en Suisse, puis au Canada. Tout au long de ce périple, Maya grandit et s'éduque, poursuivant jusqu'à Cuba un dialogue enflammé avec son peintre de père, homme blessé, prophétique, emporté, balkanique jusqu'au bout des ongles. La résignation révoltée de Nenad, ses enthousiasmes d'enfant cent fois déçus, ses explications savantes sur l'indigence des mots pour dire la vérité du monde et des coeurs scandent le texte sensible et baroque de Maya Ombasic, qui signe avec Mostarghia son livre le plus autobiographique.
Détails

Titre : Mostarghia
Auteur : Maya Ombasic
Format : Epub
Date de parution : 9 mars 2016
Éditeur : VLB éditeur
Disponibilité : Canada
ISBN : 9782896496754
UPC papier : 9782896496747
Langue : Français
Livres numériques du même auteur Tout afficher
Mostarghia Mostarghia Maya Ombasic

--
Ima i prevod na engleski na ovoj stranici:



(Mostarskibehar)
11.03.2017.

Ćaskanje sa legendom: Vaso Vreća najstariji živi igrač Veleža




(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, 10. marta 2017. godine, autor Emir Krpo)

Vaso Vreća jedini je najstariji živi igrač iz generacije Veleža 1952 godine.
Godine su učinile svoje, te se kreće sa štakama. Živi sam u Stocu. U novčaniku čuva i danas svoju sliku iz vremena kad su se skupljale slike igrača i lijepile u albume.
„Prije nego što sam došao u Velež, igrao sam u Sarajevu za Milicionar. On je bio republički ligaš Bosne i Hercegovine. To je bilo 1952 godine,. Potom sam došao u Velež, čiji sam dres nosio do 1955 godine. Nije bilo nikakva razloga da napustim Velež, ali ovdje u Stocu živio sam sa familijom i vratio sam se u Stolac gdje sam imao imanje i kuću. Tu sam ponovo zaigrao za Iskru Stolac a gdje su bili moji počeci igranja fudbala. Aktivno sam igrao sve do nekih šezdestih godina prošlog vijeka.  Bilo mi je 36 godina kada sam se oprostio od aktivnog igranja. Kasnije sam trenirao Iskru, koja je tada igrala u Republičkoj ligi BiH“, priča Vaso, koga smo nedavno posjetili u Srocu.
Koliko ste golova postigli za Velež?
Ne mogu se sjetiti, ali dao sam dosta golova. U Splitu sam igrao i protiv Hajduka i Splita. Tada  sam  zabio po dva gola  ovim splitskim klubovima.
Koji Vam je bio najdraži gol u dresu Veleža ?
Gol koji sam postigao u Splitu, Hrvić mi je ubacio loptu preko centra i ona pade nekih dvadesetak metara od gola, a ja sam naletio na loptu i i ona je počupala paučinu.
Pratite li današnji fudbal?
Samo preko TV ekrana i igram kladionicu.
Koja je razlika kad ste Vi igrali i današnjeg fudbala?
Razlika je velika u svemu. Mi smo igrali na lešu, stadion Veleža nije bio travnat, malo se ulagalo u fudbal. Utakmice na starom Veležovom igralištu bile su dobro posjećene, Kad je 1958. godine otvoren stadion pod Bijelim brijegom, i ja sam tada odigrao utakmicu. Sjećam se te utakmice. Ne može lopta da ti se odlijepi kako ide po travi. A dok smo igrali na zemljanom terenu, prije utakmice štrcaljke bi išle da poliju teren.
Takođe, sjećam se utakmice Iskra-Lokomotiva 3:1.Ujutro su dnevne novine donijele naslov “Vaso Vreća postigao četiri gola“. Dao sam 3 gola i jedan autogol.
Velež je trenutno pretposljednji u Prvog ligi FBiH i bori se za opstanak.
Mene čudi da Velež nije jači klub. Velež je jedno vrijeme bio dobar, ne znam šta se sad dešava. Prije se više vodilo računa o podmlatku, o pionirima, njegovala se poznata Veležova omladinska škola.
Emir Krpo
(Novasloboda.ba)
11.03.2017.

Najduža pećina na svijetu







Mammoth Cave, ili Mamutska pećina, nalazi se u istoimenom Nacionalnom parku u saveznoj državi Kentucky u SAD. Duga je 405 milja, ili 652 kilometra, a Nacionalnim parkom proglašena je 1941. godine. Barem toliko njene dužine je do sada istraženo, a geolozi tvrde da je pećina sigurno još duža.
Nastala je nakon što su podzemne vode rijeke Green River tokom miliona godina pronalazile i dubile svoj put kroz krečnjačku podlogu ispod zemlje. Uz to, na više nivoa visine, nastale su velike podzemne dvorane i uski prolazi.
Godišnje ovu pećinu posjeti oko 520 hiljada posjetilaca, a u okviru 59 Nacionalnih parkova u SAD, to je oko sredine skale posjećenosti. Posjetiocima se ovdje nude razne ture, od onih kratkih, koje traju 30 minuta, pa sve do onih dugih, koje traju oko šest i po sati. Na početku, jedno odmah mora biti jasno: Ovo nije za one koji imaju strah od visine i klaustrofobiju, jer se posjetioci nalaze duboko ispod zemlje.
Uz put se saznaje da su još prije 5 hiljada godina prastanovnici Amerike unutar ovih pećina vadili materijal i pravili gips, te da su bijeli doseljenici odavde vadili materijal zvani Saltpeter, koji im je služio kao sastojak od koga su pravili barut, korišten u ratovima između 1812 i 1816. godine. Kasnije, oko 1842. godine ovdje su pokušali liječiti oboljele od tuberkuloze, ali bez uspjeha.
Prve staze kroz pećinu su obilježene 1908. godine, uz pomoć njemačkog istraživača Maxa Kämpera, a tada su napravljene i prve podzemne karte.
I od svega ovoga, na kraju, posjetiocima ostaje jedna neriješena zagonetka: Nidgje nisu pronađeni bilo kakvi tragovi mamuta?
A ime pećine potiče od njih?
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
10.03.2017.

Kampovanje, nebu pod oblake





Hodanje uzduž jedne staze, koja sa jedne strane graniči sa liticom, a sa druge strane vodi u ambis, samo od sebe je jedna prilično škakljiva stvar.
A na jednoj ovakvoj stazi preduzeti kampovanje, razapeti šator i noćiti na ovakvom mjestu, pa makar to bilo samo za jednu noć, zahtjieva još više hrabrosti. Upravo tako nešto je preduzelo oko 100 Kineza i u sklopu manifestacije Laojun Mountin Camp Festival, na planini Laojun na istoku Kine. Tekst o tome i fotografije objavio je „China USA Daily“.
Bio je to osjećaj kao da se nalazite u u avionu. Šatori su razapeti na visini od 1.700 metara, a ujutro, nakon buđenja kamperi su se probudili sa tepihom od oblaka, koji je dostizao do njihovih nogu.
Kako su rekli, bilo je to jedno izuzetno iskustvo, jer je izgledalo kao da se na dohvat ruke nalazi neki okean, a planina, oko koje su se nakupili oblaci, izgledala je kao jedrenjak koji plovi morem.
Pošto na ovom mjestu nema ni superxafsa, ni sanitarnog čvora, učesnici su se unaprijed obezbijedili vodom, hranom i baterijskim lampama, a u blizini su montirani mobilni toaleti.
I sve to samo za jednu noć.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
10.03.2017.

Sa Oldtajmerom i četvoro djece: Familija 17 godina na putu oko svijeta





Herman i Candelaria Zapp imali su jedan san: U stilu nekadašnjih istraživača u novom milenijumu otputovati na jedno polugodišnje putovanje uzduž i poprijeko njihove domovine Argentine. Kupili su tamnoplavi oldtajmer marke Graham-Paige, dali otkaz na poslu i krenuli na put. Bilo je to 2000. gdine.
Danas, 17 godina kasnije par je još uvijek na putu, ali ne više sami, kao u početku. S njima je njihovih četvoro djece, jedan dječak i tri djevojčice, koji su rođeni u različitim dijelovima svijeta. Familija Zapp se još uvijek nalazi na putu i do sada su obišli 73 zemlje svijeta, a među njima i Simbabwe u džungla na Sumatri. Kako su najavli, njihovo putovanje se bliži kraju. Pred njima je još jedno putovanje brodom preko Atlantika, put njihove domovine.
Kako kažu, velika je stvar kad čovjek kroz otkrivanje svijeta otkriva i sam sebe. Otac familije je prije izvjesnog vremena napunio 48 godina, a pri kraju samog putovanja, održali su predavanje na jednom međunarodnom sajmu turizma u Španiji, gdje se trenutno nalaze. Tu su opisali njihove doživlaje i iskustva tokom putovanja.
Uz roditelje su i njihova djeca, sin Pampa (14) rođen u SAD, Tehue (11) rođena u Argentini, Paloma (9) rođena u Kanadi i Wallaby (7), rođena u Australiji. Pošto djeca nisu bila u mogućnosti posjećivati bilo koju školu, tokom putovanja nastavu im je držala njihova majka.
A kako kažu, tokom putovanja, umjesto 7 svjetskih čuda, doživjeli su 7 milijardi malih čuda, naime ljudi.
Svuda kuda su dolazili i prolazili, nailazili su na ljude dobre volje, koji su im nudili smještaj.
„Svuda smo nailazili na otvorena vrata, bez obzira o kome se dijelu svijeta radi“, kazuje otac familije.
Tokom putovanja, stanovali smo u oko 2.000 privatnih kuća, a prije njihovog dolaska u Španije, tamo ih je već čekalo oko 400 poziva.
„Morali bi ovdje ostati više od godinu dana, da bi bili samo po dan kod svakog domaćina“, kažu zajedno.
Postavlja se pitanje, iod čega su živjeli svih ovih 17 godina. Odgovor: Od pravljenja umjetničkih ručnih radova. Pisali su knjige, držli predavanja.
„Mi nismo nikakvi posebni, nego sasvim obični ljudi. Desilo se samo jednom da smo ostali bez para, u Ekvadoru, u vrijeme kad je ta zemlja bila u jednoj teškoj krizi. I tada smo počeli crtati akvarele, a njihova prodaja nas je učinila finansijski neovisnim“, kažu.
Sin Pampa smatra da je njegov život sasvim normalan i da mu se sviđa da uvijek iznova upoznaje nešto novo, od jahanja na slonu, leta balonom, letenja paraglajderom, pa čak i upravljanja jednim malim avionom. Jedini nedostatak, tokom ovog vremena je što je imao dobre prijatelje samo na 3 do 4 dana, jer su nakon toga putovali dalje. Ali, i pored svega, raduje se početku novog života u Argentini.
Neka bude sa srećom i njemu i čitavoj familiji.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

10.03.2017.

Sa starih fotografija, širom svijeta (2)

Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme


Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su ti dokazi ujedno i znaci da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvesni toga.




Kao mobitel

Scena je iz filma Charlie Chaplina „The Circus“, a na njoj se vidi žena u crnom, kako drži ruku na uhu, onako kako to mi činimo danas dok hodamo i telefoniramo putem mobitela: Je li moćda i Charlie Chaplin čovjek iz budućnosti?



Još jedna na mobitelu?

Jedan video, snimljen 1938. godine, ponovo je pronađen i pogledan 2013. godine, a pokazuje ženu kako razgovara na mobitel, što je također dovelo do tvrdnje da je to jedan putnik kroz vrijeme. Njena unuka je objasnila kako je njena baka bila u jednoj tvornici za testiranje bežičnih telefona. Mnogi su i nakon te tvrdnje otali skeptici, navodeći kako je to nemoguće, te da je unuka lagala kako bi prikrila činjenicu o putnicima kroz vrijeme.



Investicije, ili scamming genije

Prema novinskim izvještajima neki Andrew Carlssin je u toku od dvije nedelje ulaganjem početnih 800 dolara na berzi zaradio 350 miliona dolara. Svaka trgovina u koju je uložio doživljavala je neočekivano brzi poslovni razvoj. Samo sreća? Ili je i on došao iz budućnosti, i znao kako napraviti brzi posao?

(spagos)

09.03.2017.

Mostar u objektivima fotokamera: Charles Marcel Heidsieck




Charles Marcel Heidsieck putovao je Balkanom 1929. godine, pri čemu se posebno zadržao u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. Bio je fotograf kojega je posebno interesovalo ponašanje običnog naroda na ulicama gradova, kao i narodna nošnja u pojedinim krajevima.
Ono što je zabilježio fotokamerom, daleke 1929. godine, sakupljeno je i objavljeno u knjizi: “Voyage Balkanique: Dalmatie at Bosnie-Herzegovine en 1929 et maintenant”, jednoj vrsti četvorojezičnog fotoalbuma, na francuskom, engleskom, hrvatskom i bosanskom jeziku, izdatoj 1994. godine. Knjiga je doživjela retro izdanje 2001. godine, a sav prihod od prodaje knjige, unuk Charlesa Marcela Heidsiecka je donirao obnovi Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu, totalno uništene tokom rata krajem dvedesetog vieka.
Fotografije Charlesa Marcela Heidsiecka, koje je napravio u Mostaru 1929. godine, pune su života, pokreta, ljudi na ulici, u nošnjama onoga vremena, u Kujundžiluku, na Maloj tepi, u Priječkoj čaršiji, na Baščinama, te slike Starog mosta, mostarskih džamija i objekata u Starom gradu.
Fotografije Charlesa Marcela Heidsiecka, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.03.2017.

Mostar objektivima fotokamera – Blanche Payne




Blanche Payne boravila je u Mostaru u dva navrata, 1936. i 1937. godine, i načinila veliki broj fotografija ljudi u svakodnevnim situacijama i nošnjama.
Rođena je 1897. godine u Thayru, Kanzas, SAD. Diplomirala je 1916. godine na Državnom pedagoškom fakultetu na univerzitetu u Kanzasu, a zatim stekla diplomu Majstora umjetnosti (Master of Arts), 1924. godine, na Columbia univerzitetu. Predavala je engleski jezik i domaćinstvo na visokoj školi, radila kao medicinska sestra u Camp Lewisu, 1918. godine, predavala na Državnom pedagoškom fakultetu u Arizoni i na visokim školama u New Yorku.
Nakon rada u školi, 1930. godine poduzima putovanje po Evropi, koje je obuhvatalo putovanje po Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj, Albaniji i tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon povratka, nastavila je poslove na univerzitetima SAD, da bi od 1936. do 1937. godine ponovo putovala u Jugoslaviju, kako bi obavila dodatne studije.
Njeno tadašnje istraživanje fokusirala je na područje južne Srbije, danas Makedonije, Hrvatske, Bosne, sjeverne Srbije i Dalmacije. Pored proučavanja muzejskih zbirki, putovala je zemljama, posjećujući i najudaljenija sela, pijace i narodne proslave, studirajući i fotografirajući odjeću lokalnog stanovništva. Napravila je veći broj studija izrade odjevnih premeta naših naroda. Putovanje po Jugoslaviji je prekinula zbog visokih troškova objavljivanja njenih radova, ali i zbog uništenja dijela kolor fotografskih ploča.
Dvadeset godina nakon Drugog svjetskog rata objavljuje udžbenik pod naslovom „Istorija odjeće“, gdje je opisala evoluciju odjeće u periodu od tri hiljadite godine prije nove ere, pa sve do hiljadu i devetstote nove ere. Smatra se da je njeno djelo i danas izvor za proučavanje istorije odjeće.
Vizualni materijali Blanche Payne, fotografije, obrasci, skice, akvareli i razglednice, nalaze se danas u biblioteci “Special Collections Division”, na univerzitetu u Washingtonu i odnedavno su digitalizovani i dostupni online.
Tokom putovanja po našim krajevima, Miss Payne je sakupila 694 komada razne odjeće, kecelje, bluze, suknje, odjeću za izlazak, pribor za šivenje i domaći tekstilni materijal, koji se, takođe, mogu vidjeti u digitaliziranoj bazi podataka Zbirke.
Iz njene kolekcije može se vidjeti niz odjevnih predmeta stanovništva Mostara iz 1936 – 1937. godine, koji i za naše uslove predstavlje jednu veoma vrijednu etnografsku zbirku odjevnih predmeta iz tog vremena. Fotografije su najčešće rađene u blizini Tepe, uz neizostavne fotografije Starog mosta i starog grada iz tih godina.
Fotografije Miss Blanche Payne, iz Mostara 1936-1937. godine, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
25.02.2017.

Ribolov na ledu


U modernim vremenima plastičnih vreća razne veličine, jedan ribar je našao načina kako da prkosi i ledu i snijegu.
Slika je snimljena u Kazahstanu. Tamo su temperature zimi veoma često oko tridesetog podioka ispod nule, uz veoma jake hladne vjetrove.
Na obali rijeke Išim smješten je glavni grad Astana sa visokim neboderima, nastao nakon buma nafte i zemljinog gasa, na razmeđu ovih vijekova.
Oni siromašniji silaze na rijeku i ribarenjem pokušavaju obezbijediti njihov dnevni obrok. Bušeći rupe u ledu, čekaju po vazdan da zagrize kakav smuđ, ili šaran. A od zime se često zaštite onim najjednostavnijim, ili najjeftinijm, šta imaju.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
24.02.2017.

Sa starih fotografija, širom svijeta (1)

Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme

Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su to dokazi koji ujedno znače da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvjesni toga.

Modni trendovi u nevakat:

Mohawk frizura iz 1905.



Tip zaokružen na slici ne izgleda kao ostali sa fotografije snimljene 1905. godine. On nosi Mohawk frizuru, nosi bijelu košolju kratkih rukava, dok su svi ostali u košuljama dugih rukava, i imaju jakne i kape. Obzirom da su se slične frizure pojavile tek u sedamdesetim godinama, pretpostavka je da ovaj tip može biti iz budućnosti.

Hipster na putu kroz vrijeme




Tip zaokružen na slici, je jedan putnik kroz vrijeme. Sasvim sportski, sa raznobojnim nijensama na odjeći, uz modernu frizuru. Objašnjenje je moguće na bilo koji način, ali jedan ovako moderan stil nije mogao postojati u vrijeme oslikano ljudima oko njega.

Priča sa Cape Scotta



Na fotografiji iz 1917. godine vidi se nekoliko ljudi iz tog vremena sa tipičnim kapama i odjećom, i jedan „pogrešan“ čovjek sa modernom frizurom i "grungy" majicom. Primjetno je da ljudi sa plaže zure u njega sa nevjericom.
(izvor:mozotravel.com)

(spagos)
24.02.2017.

Trik sa kružnim tokom na željezničkoj pruzi





Kod željezničke pruge pod imenom Tehachapi-Pass u Kaliforniji, SAD, prvo željezničke šine, poput zmije, vijugaju kroz prirodu, a onda, odjednom, slijedi kružni tok. Ko je uopšte došao na ovako šašavu ideju? I onda jednostavan odgovor: Jedan genije!
„Tehachapi Loop“, kako se zove ova željeznička zavrzlama, izgrađena je još daleke 1874. godine od strane inžinjera Williama Hooda, i danas važi kao majstorsko djelo izgradnje željeznica. Sa prvom kružnim tokom u istoriji željeznica, inžinjer je riješio problem uspona, jer su vozovi na jednoj veoma kratkoj relaciji morali savladati uspon od 23,5 metara, što pravolinijski nije išlo. Zahvaljujući njegovoj ideji, kružnog željezničkog toka, uspon je ostao u okvirima mogućeg.
Kružni tokovi su kasnije izvođeni na više pruga u svijetu. Jedna od poznatijih je Wutachtal u južnom Schwarzwaldu, u Njemačkoj.
Ovdje svakako moramo dodati i našu prugu od Konjica do Bradine, koja je i u vrijeme uskog kolosojeka, a i kasnije, i na pruzi normalnog kolosojeka, spada u majstorska djela u izgradnji željeznica.
I na kraju, napomena za znatiželjne: Prugom Tehachapi-Pass, nažalost, saobraćaju samo teretni vozovi.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
23.02.2017.

Knjiga Ibrahima Kajana „Put u Blagaj – Blagajske vedute“


U ovoj impresivnoj knjižici, Ibrahim Kajan nas svojim osebujnim stilom uvodi u historiju Blagaja, dugu preko 2000 godina, prekrivenu dubokim naplavinama prošlosti. Svojim majstorskim kazivanjem, Ibrahim nam pripovjeda o pitomoj, blagoslovljenoj, mehkoj oazi, od pamtivijeka „čudnom“ i „tajanstvenom“ mjestu pučkih molitvi – od bogumila i prije njih rimskih mnogobožaca, i starijih od njih, ilirskih obožavatelja bogova voda i zaštitnika ljudskog života. (str. 17) Pripovijeda nam o Hercegovom stolnom gradu Blagaju koji i dan danas pokazuje ne samo tragove vjerujuće prošlosti, nego i usporednog i koegzistirajućeg prožimanja duhovnih gibanja ljudske prakse i dobrohotnosti. Dakle, u „mudroj oazi čovjekovog duha“ – kako Blagaj poetski naziva Ibrahim Kajan – ništa ne strši - ni sufijska tekija s ruba srednjovjekovlja, ni Carska džamija iz 16. st, ni crkvice lijepe poput zaboravljenih gravura starih evropskih majstora (str. 53).
Sve te nazovimo kontraste u savršenom skladu i harmoniji pomiruje ljupki Kajanov , može se reći, empirijski sročen pripovjedački narativ.
Seid ef. Smajkić
(sa stranice IbrahimKajan/facebook)
23.02.2017.

Večeras u Bristolu: Promocija knjiga Milana Jovičića


Promocija knjiga „Prognanik u svome gradu“ i „Pisma sa Neretve“ autora mr. Milana Jovičića održaće se sutra u hotelu  Bristolu sa početkom u 19 sati.
Promotori će biti prof. dr. Ibrahim Kajan, književnik i  prof. Jasmina / Meho / Demirović. Moderator promocije  je Sead Đulić.
„Dragim prijateljima preporučujem da, čitajući moje knjige, dolaze do istine, koja je za mnoge bolna. Oplemenjujete svoju dušu, a kupovinom pomažete i našim nezbrinutim koji svakodnevno moraju u javnu kuhinju, jer sav prihod od prodaje darujem toj narodnoj kuhinji“, kazao je mr Milan Jovičić za portal Nova Sloboda.
Emir Krpo
(Novasloboda.ba)

Jovičić Milan, mada Sarajlija po rođenju, dolaskom u Mostar kao mladi inžinjer davne godine u vrijeme podizanja "Aluminija" - obogatio je "mostarsku historiju" na najplemenitiji nacin: ovom gradu je pridodao sve najbolje što je imao! U svom je Mostaru ostao i u najtežim danima koje je naš grad ikada u svojoj povijesti imao, izlažući se pogibelji i režiranim atentatima - ali nije pokleknuo. Tu je. Napisao je dvije knjige o svemu što ga je, i kao Mostarca, i kao osobu - snašlo u Gradu u koji su ugrađeni njegov trud i njegova ljubav. U cetvrtak, 23. februara 2017. u 19 sati - u hotelu Bristol, govorit ćemo o tome, u prigodi predstavljanja javnosti tog prvorazrednog svjedocenja našeg vremena.
(prof. Ibrahim Kajan)
23.02.2017.

Važno je dobro mjesto: „Pool – position“


Tokom održavanje najpoznatijeg relija na svijetu, neki gledaoci su došli na genijalnu ideju, kako gledati  trku.
Posmatrajući sliku u prilogu jedno je sigurno: G su zauzeli mjesto na sasvim dovoljnoj sigurnosnoj razdaljini. On su ostali mirno iza crvene trake, koja je ograničavala stazu, koja se gubi negdje desno u dubini slike. U stvari, ono što sliku čini interesantnom je nešto sasvim drugo.
Opremljeni plastičnim stolicama, suncobranima i ručnim frižiderima, gledaoci su se sasvim udobno smjestili usred rijeke, koji su reli piloti morali „preletjeti“ na ovom mjestu.
Jedna genijalna ideja. Za neke, ovo je bilo stvarno najbolje mjesto sa koga su mogli posmatrati spektakl. Za druge, to je bio način kako se ishrvati sa nesnosnom vrućinom i velikom vlašnosti zraka.
Dok su neki gledaoci mokri od znoja stajali na obali, ovi sa slike, rashlađivali su se što hladnim napicima, što hladnom vodom iz rijeke.
(izvor:sternviews)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.02.2017.

Mostar: Upoznati i poštovati druge













Vjera nas uči kako da poštujemo druge


Posjetom bogomoljama učenici upoznaju religijsku šarolikost Mostara

Učenici Šeste osnovne škole u Mostaru na inicijativu nastavnice islamskog vjeronauka Elvedine Kazazić u suradnji sa mostarskim parohom Radivojem Kruljem, koji u toj školi predaje pravoslavni vjeronauk, danas su obišli mostarske bogomolje, kako bi upoznali bogatstvo religijske šarolikosti u gradu na Neretvi, javlja Anadolu Agency (AA).
Učenici trećeg i petog razreda, koji pohađaju islamski i pravoslavni vjeronauk u navedenoj školi, posjetili su Staru pravoslavnu i Sabornu crkvu u Mostaru, Franjevačku crkvu i džamiju u Cernici. Uz obilaske mostarskih bogomolja učenici su imali priliku poslušati i poučna obraćanja imama Envera Husnića ispred džamije u Cernici, svećenika fra. Ike Skoke u Franjevačkoj crkvi i đakona Branislava Rajkovića, koji ih je dočekao ispred Stare pravoslavne crkve u Mostaru.
„Cilj ovoga posjeta jeste promoviranje zajedništva i slanja jedne pozitivne poruke iz našeg sunčanog grada na Neretvi koji je još od davnina bio simbol harmonične religijske šarolikosti“, kazala je nastavnica islamskog vjeronauka navedene mostarske škole Elvedina Kazazić.
Izučavanje predmeta vjeronauk u osnovnim školama, kako je naglasila, ne smije biti svedeno samo na izučavanje propisa jedne vjere.
„Kroz cjelokupan plan i program u svim razredima se provlače lekcije u kojima učimo o solidarnosti, a i drugim religijama, a što može biti bolje od riječi pretvorenih u djela“, kazala je nastavnica Kazazić.
Mostarski paroh Radivoje Krulj, koji u ovoj školi predaje pravoslavni vjeronauk, ističe da je vedrina dječjih lica osnov i smisao međureligijskog dijaloga. Istog stava su i učitelji: Maja Kajtaz, Denis Hakalović, Minela Gološ i Edina Pehilj, koji su danas bili u pratnji učenika.
„Mostar je oduvijek bio multietnički i multukulturalni grad. Mi u Šestoj osnovnoj školi se trudimo njegovati pozitivne odnose i ljepote našeg grada, učimo djecu da vole svoje, a poštuju drugog i drugačijeg. Na ovaj način, posjetom vjerskih ustanova želimo pokazati ljepotu različitosti našeg grada“, kazala je učiteljica Edina Pehilj.
Ona je naglasila da u njihovoj školi djeca i njihovi roditelji od samog početka obrazovanja već nekoliko godina imaju mogućnost izabrati vjeronauk koji će izučavati. Osim islamskog, u ovoj školi se već nekoliko godina izučava i pravoslavni vjeronauk.
(e-vijesti)
22.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera - Kurt Hielscher




Sredinom dvadesetih godina dvadesetog vijeka, prominentni njemački fotograf Kurt Hielscher bio je pozvan od ondašnje vlade u Beogradu da proputuje Jugoslavijom i napravi knjigu fotografija iz ove države, koja je stvorena samo nekoliko godina ranije. Slične knjige o Španiji, Italiji i Njemačkoj, Kurt Hielscher je bio već objavio, pa je ovaj poziv prihvatio s puno entuzijazma.
U Beogradu je dobio prevodioca, pisma lokalnim vlastima i automobil na raspolaganje. Hielscher se velikodušno zahvalio na ovoj pomoći, koja mu je itekako dobrodošla tokom njegovog obilaska, u poslu koga je, inače, obožavao raditi.
Na putovanju od Alpa, Novog mesta, do Bugarske, napravio je ukupno 1200 fotografija, od kojih je izabrao 191, a prema njegovim riječima, to je bilo malo kako bi se prikazala atraktivnost i raznovrsnost pejsaža, arhitekture i načina života Jugoslovena.
”Nisam želio da to bude kolekcija razglednica”, napisao je.
Rezultat je bio zapanjujuća pokretna kolekcija, objavljena u knjizi izdatoj 1926. godine u Berlinu, od izdavača Ernst Wassmuth AG.
Kako stoji u podacima, objavljenim na stranici My Century, slike su rađene na Agfa Chromo Isorapid pločama.
Među fotografijama u knjizi nalaze se dvije fotografije Mostara, jedna sa starim mostom i Pravoslavnom crkvom u pozadini i druga sa Starog mosta, te dvije fotografije iz Počitelja.
Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.02.2017.

Photoshooting sa istorijom




Rihanna se ovih dana pojavila na stranicima časopisa Bazaar u pozama kojima odaje počast pionirki letenja i borcu za prava žana Ameliji Earthart. Pri tome je njen outfit, haljina, kapu i vintage naočale podsjećao na vremena u kojima je živjela i djelovala Amelia Earthart.
Snimanje se zasnivalo na eseju, koga je Earthart napisala za Bazar 1929. godine. Rihana je, u intervjuu za Bazaar, odala priznanje poznatoj letačici, rekavši „kako joj je posebna čast da na ovakav način oda priznanje jednoj tako dinamičnoj ženi“.
Iz istorije:
Amelia Earthart je rođena 1897. godine. Bila je pionirka američke avijacije i veliki borac za prava žena. Prva je žena koja je u tromotornom avionu preletjela Atlantik 1932. godine, samo godinu dana iza legendarnog Charlesa Lindberga, a 1935. godine sama je preletila od Kalifornije do Hawaja. Dvije godine kasnije, krenula je na put oko svijeta linijom ekvatora. Nakon što je preletjela skoro tri četvrtina kruga oko zemlje, tokom preleta od Nove Gvineje, u pravcu ostrva Howland, izgubio joj se svaki trag. Organizovana je potraga, najveća do tada, u kojoj su učestvovala 64 aviona i 8 ratnih brodova. Nakon uzaludne , Amelia Earthart je proglašena kao „nestala, vjerovatno mrtva“.
Njeno tijelo i ostaci aviona nikada nisu pronađeni.
U njenu čast, 1938. godine, na ostrvu Howland je izgrađen svjetionik.
(izvor:HuffPost)
(Novasloboda.ba)
22.02.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Sauna to go!


Zamislite, na minus temperaturi šetate gradom i iznenada se pred vama pojavi neki tip, bez igdje ičega na sebi, omotan samo peškirom oko pojasa. Pri tome, pozdravi prijateljski i napravi jedan selfie?
Upravo to se može doživjeti ovih dana u Budimpešti. Već treću zimu zaredom, na obali Dunava parkira se vozilo pod imenom „Mobil Szauna“. Šest osoba se mogu za 45 eura znojiti u jednom za tu priliku  preuređenom autobusu, a uz uzimanje svježeg vazduha mogu uživati u pogledu na rijeku i panoramu grada. Od zarađenog novca će se finansirati dalji zajednički projekti.
Prijedlog: Jedan pokretni bazen za kupanje! Zašto ne?
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
21.02.2017.

Iz istorije Veleža: Držali su nas ljubav i volja za spas Veleža

Ekipa Veleža, sezona 1996/97, stoje: Ćemalović, Kaplan, Greljo, Šegetalo, Mešanović, Salčin; čuče Kalajdžić, Zaimović, Bebanić, Kajtaz i Obad.

Na portalu sportske.ba 20. februara 2017. godine objavljen je tekst autora Mirsada Starčevića pod naslovom: „Esad Salčin, član prve poslijeratne ekipe Rođenih: Držali su nas ljubav i volja za spas Veleža“, sa slikom ekipa Veleža koja je igrala u sezoni 1996/97 godine.
Prvi put vidim sliku ekipe Veleža u ovim dresovima. Dresove smo tada poslali kao pomoć ekipi Veleža iz Njemačke, tačnije iz kluba za humanitarnu pomoć „Mostar-Mülheim“. Obzirom da je rad kluba tek bio obnovljen, a iz Mostara su stizale vijesti da ekipa nema nigdje ništa, porefenali smo se i kupili jedan komplet. Obzirom da nismo imali puno vremena tražiti tačno odgovarajuće, naletismo na dresove ove boje, kao na slici, koji su inače poznati kao boja dresova čuvenog Ajaxa iz Amsterdama. U klub je u to vrijeme često navraćao i Enver Marić, koji je u to vrijeme bio trener u Fortuni iz Düsseldorfa, i on nam je tada dao jedan amblem, koji je sam napravio, kao podsjećanje na ratom porušeni Mostar, na srušeni Stari most, na srušeni i ponovo uzdignuti Velež.

Kasnije smo istu garnituru kupili i našim momcima, koji su igrali na tadašnjim turnirima u malom fudbalu. A nedugo nakon toga, sakupili smo novac i jedan komplet dresova plave boje poslali i za FK Lokomotivu.

Od Veleža i od Lokomotive smo dobili zahvalnice za učinjenu donaciju.
Dugo sam po arhivama tragao za jednom ovakvom slikom i posebno sam zahvalan portalu sportske.ba, koji je objavio sliku i ovaj tekst, kao podsjećanje na ta vremena, prije više od 20 godina.

(mala Mostarska raja na turniru u Dortmundu,1997.)


Fudbalski klub Velež je 15. marta 1992. godine  odigrao svoju “posljednju“ utakmicu kao domaćin u Prvoj ligi Jugoslavije na stadionu Pod Bijelim brijegom. Igrao se meč 23 kola u kojem su “Rođeni“ sa (2:0) savladali FK Zemun. Niko tada nije ni u snu mogao naslutiti da je to “posljednja“ domaća tekma Veleža na stadionu gdje je stekao ime i slavu.
Uslijedio je rat i koji Veležu praktično odnosi sve. Prije svega stadion Pod Bijelim brijegom kojeg hrvatske vlasti dodjeljuju novonastalom HŠK Zrinjski ( utemeljen u Međugorju 1992.) na korištenje punih 109 godina.
Uprkos svim problemima rad Fudbalskog kluba Velež obnovljen je 1994. godine. Grupa entuzijasta među kojima su bili Samir Ćemalović, Zijo Tojaga, Mustafa Škoro, Zejnil Selimotić, Meho Kodro, Sejo Kajtaz, Ibro Rahimić, Semir Tuce, braća Halilhodžić, Duško Bajević, Enver Marić…obnovila je klub koji je svoje prve utakmice igrao u Sjevernom logoru. Prvi meč i pobjeda nad Sarajevom
Ipak, kasnije su “Rođeni” domaće mečeve igrali u Jablanici, a potom je od tvorničkog igrališta uređen i napravljen stadion u Vrapčićima na kojem Velež i danas igra utakmice. Prvi zvanični meč u nezavisnoj BiH Velež je odigrao 21. oktobra 1995. godine. U Jablanici je savladano Sarajevo sa (3:0) uz pogotke Adisa Obada, Enesa Bebanića i Dženana Šegetala.
Prvi ligaški poslijeratni meč u Veležovoj majici odigrali su: Semir Kaplan, Emir Ćupina, Mario Knezović, Esad Salčin, Miralem Greljo, Enver Vilogorac, Adis Obad, Nermin Čolaković, Enes Bebanić, Samir Ćemalović, Dženan Šegetalo, Admir Velagić i Saša Ćehajić. Kapiten je bio Samir Ćemalović, a trener Zijo Tojaga.
Kako se tada igralo srcem, bez dresova, kopački, stadiona i svega onoga što imaju današnji igrači reći će nam Esad Salčin, član prve poslijeratne ekipe Veleža. – Prvo hvala što ste se sjetili mene i naše ekipe. Iako su vremena poslijerata bila teška, lijepo se sjetiti tog perioda obnove kluba. Nismo imali ničega, a držala nas je ljubav i volja za spas Veleža. Bez stadiona, bez terena za treninge, dresovi i kopačke su dolazile od legendi kluba iz inostranstva i krenulo se. Zaista taj period u mom srcu će duboko ostati urezan, u jednom dahu je rekao Eso Salčin, nekadašnji stameni stoper obnovljenog i spašenog Veleža“.



(spagos)


21.02.2017.

Promjena ubjeđenja


Glumica Naomie Harris (40) je žena sa principima. Zbog toga je bila vrlo blizu odluke da odbije jedan angažman, koji joj je sada donio nominaciju za Oscara za najbolju sporednu ulogu.
U filmu „Moonlight“, ova tamnoputa umjetnica glumi ženu, majku, ovisnicu.
Naomie Harris, poznata kao miss Moneypenny iz filmova o James Bondu, prvi put u njenoj dugoj karijeri glumila je jednu ovisnicu o drogi. Ona je odavno pazila, i štitila se, od uloga koje su služile rasističkim predrasudama, a upravo obojene ovisnice su bile taj stereotip, koga ona nikada nije htjela glumiti. Još kao djevojčica u brojnom filmovima je vidjela previše crnih ovisnika i prostitutki, kazala je u jednom intervjuu, a tako nešto se nije poklapalo sa njenim iskustvima. Zbog toga  je tražila samo uloge u kojima se pojavljivala kao jaka i samosvjesne žena.
Režiser filma „Moonlight“ Barry Jenkins ju je lično ubijedio da promijeni svoju nekadašnju odluku.
Kad joj je objasnio da se lik Paule u filmu, zasniva na priči njegove majke, ona je odmah pristala na ulogu. I tako je sada stekla još jedno lično iskustvo više.
(izvor:spiegel)
(Novasloboda.ba)
21.02.2017.

Kako na kraj sa plastičnim otpadom?


Svake godine na takmičenju “WorldPressPhoto” budu izabrane najbolje fotografije objavljene u štampi širom svijeta. Među njima su najčešće fotografije koje su preistinite da bi bile lijepe.
Fotografija iz podvodnog svijeta, sa kornjačom uhvaćenoj u plastičnoj ribarskoj mreži, fotografa Francisa Pereza nagrađena je u kategoriji “Priroda”. I ne htijući, prilikom pogleda na ovu sliku, prvo što čovjeku pada na pamet je grozničava borba i životni izazov na putu od gnijezda do vode, kojima su izložene mlade kornjače, na tom putu spasa i opasnosti koje ih na tom kratkom putu vrebaju od strane raznih grabljivaca i proždrljivaca.
Kad se konačno dokopaju spasa u vodi, i krenu u život, na njihovom putu kroz okeane očekuju ih opasnosti od plastičnog otpada, za koji, po procjeni stručnjaka, treba ni manje ni više nego 400 godina, da se raspadne, pod djelovanjem sunca i slane vode. Kornjača sa slike je imala sreću, nakon što je fotografisana ispred obala Teneriffa, bila je oslobođena i spašena.
(izvor:express)
Smail Špago

(Novasloboda.ba)
20.02.2017.

Znate li šta znači: Česmovača


Voda za nas obične smrtnike. Ime je dobila po česmi, znači, to je voda iz kućne česme, česme u dvorištu, za razliku od raznih aqua viva, voda voda, i voda iz dubinskih izvora. Važi za napitak najljepšeg ukusa, iako voda kao voda nema ukusa, naravno, ukoliko ne računamo sve gore navedene vode i aque sa različitim ukusima. A onda, to nije ni vidilo prave vode.

Česmovača je pojam koji se kod nas u Mostaru nikad nije koristio. Ako se trebalo napiti vode, jedini uslov je bio da voda bude hladna, i kad bi se od nekoga tražilo da doda čašu vode, reklo bi se: Ne budi ti zapovjeđeno, pusti je malo da oteče! Ili, zahvati malo one sitne sa dna, a ovo bi se bukvalno odnosilo na vodu koje se punila u flašu, na podvodnim izvorima. Recimo na Neretvi, ispod jedne pećine na vrhu Carinskog pijeska, u ono vrijeme kad na Neretvi nije bilo puno jezera, a bogami ni zagađenja vode. Čak se jedno vrijeme znalo, kada se pušta voda sa separacije na Runiku, pa se sačekao da prođe taj val, tada se ne bi ni kupalo, a pogotovo ne bi pilo vode.

I odjednom, Internet, posebno portali, već nekoliko godina su puni savjeta kako voda česmovača nije zdrava, da sadrži ovo ili ono. Tu se pojavio pojam česmovača!
Naravno, sve to se može posmatrati iz ugla komercijale i reklame, kako bi se što više prodavala ona, flaširana voda. Za običnu flaširanu vodu nismo ni znali, negdje do poslijeratnih godina. Do tada je bilo normalno da se u kafani naruči kafa, kava, kahva, na tacni, uz koju bi dolazila ona mala čaša vode, od 1 deci, sa vodom iz česme, koja nije uticala na cijenu kafe, kave, kahve. Ponegdje bi nekom konobaru bilo teško da naspe vodu u čašu, pa bi mu bilo teretli, ako mu se, nakon što je donio kafu, kavu, kahvu, rekne da donese i čašu vode. Naravno, toga nije bilo u malo boljim kafanama i restoranima. A koliko sjećanje služi, na tacni, uz džezvu, fildžan sa kockom šećera i malu kašiku, čak i u frontama, redovno je dolazila mala čaša vode. Prvo bi se malom kašikom zahvatilo trun vode iz čaše i promješao onaj kajmak na vrhu džezve, a nakon popijene kafe, kave, kahve, skrknuo bi se i jedan gutljaj vode iz čaše.

Nova vremena donose i ovakve pojmove, kao što je česmovača. Moguće da je česmovača kao pojam zaživila u nekim krajevima odavno. Kod nas nije. Međutim, danas, samo još hrabri piju vodu iz česme, ne zato što su postali zdravstveno svjesniji, nego što im je reklama probila glavu, kao i mali milion svakodnevnih savjeta . A bogami ni kvalitetu vode iz česme nije više vjerovati.
I na kraju jedan vic, liskaluk, koji se pričao po Mostaru u vrijeme kad se pred kafićima počela prodavati flaširana voda, onda za jednu marku.
Priča tako neki kako se čitavo jutro bio zabavio zalijevanjem bašče šlaufom, sa vodom sa česme. Zabavio se, ugrijao se, i zadovoljan urađenim poslom izađe da vidi nekog od raje pred kafićem. I naruči malu flašu vode za marku. I tada mu pade na pamet misao: Čitavo jutro zalivao bašču, vodom po cijeni od jedne marke za kubik, i ne pade mu a um da se napije vode iz šlaufa. A sad, pred kafićem, flaša od po litre jedna marka. Tako je to nekako bilo Ko zna kakve su cijene danas?

(spagos)

20.02.2017.

Kad i car ide pješke...



Slike japanskog cara Akihita (83) sa suprugom Michiko (82) u javnosti nisu tako česte. Većinom se radi o zvaničnim prijemima.
Međutim, da nekada i caru i carici dođe, da malo protegnu noge, nije ništa neobično, čak je i ljudski obično. Njih dvoje, ruku pod ruku, prošetali su obalom mora u mjestu Hayama, južno od Tokija, iako je u vrijeme šetnje nebo bilo puno olovnih oblaka, a temperature ne baš najugodnije.
Kao i za svaki drugi ljubavni par, i za njihova Visočanstva, koji su u sretnom braku već 67 godina, važi ista deviza: Kad smo jedno uz drugo, gdje god smo, toplo nam je oko srca.
Pa nek im je nazdravlje.
(izvor:focus)
(Novasloboda.ba)
20.02.2017.

Opasni komšija


Uz puno brige, ljudi posmatraju šta se dešava u njihovoj neposrednoj blizini. Vulkan Sinabung na ostrvu Sumatra u Indoneziji ponovo bljuje lavu i pepeo. On prijeti da uništi polja, kuće, kompletan život stanovnika.
Tokom 2014. godine, od posljedica vulkana poginulo je 14 ljudi. Sada magma ponovo izbija  iz dubine zemlje i baca u vis užarene komade temperature oko 1000 stepeni, koji odozgo padaju na sve živo.
Sinabung ljudima ne da da budu mirni. Prethodnih godina, vulkan je prisilio desetine hiljada ljudi da za stalno napuste njihova vječna ognjišta. Vatra koja izbija iz planinskih vrhova je svakodnevna opasnost u Indoneziji.
Sinabung je samo jedan od 130 aktivnih vulkana u Indoneziji.
(Izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.02.2017.

Nova knjiga u biblioteci CIDOM: Pogled dug godinu dana


Nova knjiga u našoj biblioteci:

Smail Špago - Pogled dug godinu dana


Pogled dug godinu dana
Pogled na Stari most sa Lučkog mosta
Povodom 450 godina izgradnje Starog mosta 1566-2016.

Grafička obrada i prijelom: Tibor Vrančić
Lektura i korektura: Tibor Vrančić
Naslovna strana: Tibor Vrančić
Fotografija na naslovnoj strani i ostale fotografije: Ajša Nametak Šehić
Prvo izdanje: 2017.g. 
Copywright ©2017 Text and Artwork: Smail Špago


(cidom.org)
19.02.2017.

Održan čas historije: Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala






(fotosi: UG MR, Novasloboda)

Udruženje građana "Mostarski Rođeni" okončalo je večeras svoju tradicionalnu manifestaciju "Mostarski februari" panelom "Velež – ideja, pokret, klub".

Pred punom salom Narodnog pozorišta u Mostaru, ali i ispred kompletnog igračkog kadra i uprave Veleža govorili su profesor Zdravko Grebo, aktuelni trener Veleža Ibro Rahimić, sportski novinar Muhamed Bikić, kao i hroničar Mostara Zlatko Serdarević. Panelom je moderirao novinar i filozof Amer Bahtijar.

Svojevrsni čas historije o Veležu nekad i danas otvorio je profesor Grebo. Mostarac i Veležovac, Grebo je na svoj način govorio o vrijednostima koje je Velež zastupao, ali i emocijama koje je budio, onom što je nekad bio i šta tek treba da bude.

"Otkad za sebe znam, a i sad kad sam dobrano u trećoj životnoj dobi, znam da je Velež dio mog identiteta. Imam ih mnogo, niti jedan nije isključiv, ali Velež je bitan njegov dio, identiteta i života. Ono što večeras probam da podijelim sa mostarskom publikom i članovima udruženja, a to nije fraza – „Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala", govorio je pred mostarskom publikom profesor Grebo.

"Velež je zaista pokret i to nije puka politikantska fraza, Velež je vjera u određene vrijednosti i to ne one vrijednosti kojima se danas ono malo od slobodarske Evrope busa, već one izvorne ideje revolucije, dakle sloboda, bratstvo, jednakopravnost, jednakost, solidarnost i vjera u budućnost. Ono u šta ja vjerujem bez obzira na trenutni položaj Veleža na ligaškim tabelama, ja vjerujem upravo da je on reinkarnacija jedne ideje koja ima svjetlu budućnost i da ćemo tu budućnost vrlo brzo dočekati", emotivno je kazivao Grebo. 
Almir Taso, predsjednik Skupštine FK Velež, kazao da ovakvi događaji vraćaju nadu u bolje dane.

"Ovakvi događaji, ali i rad udruženja znače mnogo Veležu, jer ranije toga nije bilo. Meni je drago da se oko Veleža ponovo počinju ljudi okupljati i nadam se da ćemo uskoro ujediniti još veći broj građana oko kluba", kazao je Taso.

(izvor;klix.ba)
19.02.2017.

Najlepši ledenjak u svijetu







Perito Moreno, najljepši ledenjak u svijetu, nalazi se u Nacionalnom parku Los Glaciares. na jugu provincije Santa Cruz u Argentini.
Ledenjak je dobio ime po istraživaču Francisco Morenu, koji je u devetnaestom vijeku prvi istražio ovaj region.
Veličina ledenjaka je impresivna: površina 250 kvadratnih kilometara, a dužina oko 30 kilometara. Starost mu se procjenjuje na 30 hiljada godina, a iznad jezera Argentino izdiže se 70 metara u vis. To je, u stvari, samo vrh ledenog brijega, jer se oko 500 metara ledenjaka nalazi skriveno ispod vode. Vremenom je ledenjak stvorio prirodnu branu, koja jezero razdvaja na dvije polovine, a izmjereno je da je dubina jezera iznosi oko 170 metara.
Nivo vode na strani jezera Brazo Rico može narasti i do 30 metara iznad nivoa vode glavnog jezera. Ogroman pritisak koji se pri tome stvara razbija barijeru i stvara napuknuća koja nisu redovna, a ponavljaju se jednom u deset godina. Ledenjak je prvi put probijen 1917. godine, kada je za sobom povukao staru šumu bukovih stabala. Posljednja ruptura dogodila se 2008. godine.
Zbog svoje veličine i dostupnosti Perito Moreno se smatra jednim od glavnih turističkih destinacija u južnoj Patagoniji, udaljenom dva sata vožnje autobusom iz grada El Calafate. Velika većina turista dolaze tamo baš zbog ledenjaka, koji se može posmatrati iz blizine, sa malog broda koji plovi jezerom Argentino, ili sa tri vidikovca, koji se nalaze na kopnu.
Prema izjavama stručnjaka za ledenjake, Perito Moreno je jedan od dokaza da se, uprkos globalnom zagrijavanju, na našoj planeti nalazi još ledenjaka.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.02.2017.

Bellarabi postigao 50 hiljaditi gol Bundeslige





Prema preciznoj statistici Buneslige, igrač Bayera iz Leverkusena, njemački reprezentativac Karim Bellarabi, postigao je pedeset hiljaditi gol!
Gol je postignut u 23.  minuti utakmice FC Augsburg – Bayer 04 Leverkusen 1:3 (0:2), za vođstvo Bayera od 0:1.
Prvi gol u Bundesligi postigao Timo Konetzka igrač Borussie iz Dortmunda u utakmici Bremen – Borussia 2:3. odigranoj 24 avgusta 1963. godine.
Iz istorije Bundeslige
Zajednička Bundesliga se igra od 1963. godine. Njemački fudbalski savez je formiran 1900. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do sezone 1962/63  takmičenje se odvijalo u okviru pet Oberliga, a na kraju sezone, pet regionalnih prvaka je igralo za prvaka Njemačke.
Od sezone 1991/92, nakon ujedinjenja Njemačke, u Bundesligu su se priključili i timovi iz DDRa.
(izvor:DFL/Bundesliga)
Smail Špago


(Novasloboda.ba)
18.02.2017.

Čas istorije: “Velež - ideja, pokret, klub”


Mostar, 18. februara 2017. u 18:30h, sala Narodnog pozorišta

Sve nas ista ljubav spaja

Prof. Roko Markovina, iako vuče porodično porijeklo iz stare korčulanske porodice, čovjek je koji je prije svega Mostarac i Veležovac. U toku života isprepleten između Splita i Mostara, ipak ostaje vjeran najviše mostarskim mahalama gdje se odgojio od svog 9. mjeseca. Mostarac od glave od pete, nikada nije izdao ona uvjerenja koja naučiš na našim ulicama, i nikada nije prestajao pričati o Mostaru i Veležu. Danas radi kao profesor na Sveučilištu u Splitu, te piše publikacije za mnogobrojne časopise i portale u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Čast nam je najaviti prof. Roka Markovinu kao našeg prvog gosta u subotnjem “času istorije” pod nazivom “Velež - ideja, pokret, klub”.
Vidimo se u subotu, 18.2. sa početkom u 18:30h u sali Narodnog pozorišta Mostar.


UG Mostarski Rođeni
18.02.2017.

Kokoš to go?


Jedna slika sa snijegom pokrivenog mjesta za hranu u kineskoj provonciji Heilongjiang već se pobrinula za žestoke proteste aktivista ua zaštitu životinja.
Pri gledanju ovih slika, i vegetarijanci moraju biti jaki sa živcima. Na mjestu gdje se svakodnevno hrane sibirski tigrovi, kao obrok im se bacaju žive kokoške. Grabljive mačke čekaju i hvataju bespomoćnu perad.
Jedan okrutna i frapantna igra prirode, koju omogućuje čovjek.
(izvor:diepresse)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
17.02.2017.

Jedan fudbalski...

ž
(fotos: ilustracija)

Nakon izgubljene utakmice trener kaže igračima da još malo ostanu na terenu:

- Znate već gdje stoje fotoreporteri, novinari i kamere, a sada da vas odvedem pa da vam pokažem gdje stoje golovi na terenu...

(express)
17.02.2017.

Danski „Hygge“ osvaja svijet


Za mnogu našu raju, koja je prije malo manje od četvrt vijeka svoje još uvijek privremeno mjesto boravka našla u Danskoj, „Hygge“ je postalo nešto uobičajeno, a za većinu, iz ostalog dijela svijeta, poznato odnedavno.
Sjediti uz toplu peć i gledati u vatru kako plamsa, i zaboga, samo ne spominjati neke teške teme. Nezaobilazno za jedan zajednički „hygge“ je sto pokriven stolnjakom, i na njemu upaljene svijeće, čak i po danu.
Danci su najsretniji narod na svijetu, tako pokazuje jedan izvještaj Ujedinjenih nacija o sreći. Sasvim dovoljno da malo zavirimo kod naših sjevernih susjeda, a i prilika je za to povoljna.
Misterija sretnih Danaca je već postala popularna i van Skandinavije, a to je „Hygge“, čarobna riječ koja se sve više pojavljuje i u turističkim vodičima. Izvorno riječ vuče korijen iz riječi zbrinjavanje, njega, ali ona obuhvata mnogo više aspekata danskog načina života, a to je zadovoljstvo u kući, uz ručno pletene vunene čarape na nogama, opuštena prijeteljska  međuljudska atmosfera sa prijeteljima ispred kamina, a u ljetno vrijeme, piknik sa prijteljima na morskoj obali.
Danska je bogata zemlja, sa jednom homogenom strukturom stanovništva i sveobuhvatnim sistemom socijalne zaštite. Sve to je pefektno za jedan savršeni „Hygge“.
Pri tome, „najhygge“ grad je svakako Kopenhagen. I turisti će se ovdje, u lokalima kao što su „Bang&Jansen“, ili „Wulff&Konstali“, uz minimalne troškove, zahvaljujući „Hygge“ boomu, osjećati kao domaći. Ili u „Mikkeller Baru“, gdje se pije samo „bio“ vino, kao i domaće vareno pivo.
Zahvaljujući danskom receptu, ljudi iz mnogih zemalja se već ponašaju na sličan način. Nijemci su, uz to, dodali jedan mali dodatak: zajedno sa prijateljima peku pletenice sa cimetom, uz obaveznu kafu, a slično kao i u Danskoj, sve ružne stvari izbacuju iz vidokruga. i izbjegavaju loše teme (unhyggelige) dok traje zajedničko druženje.
A uz sve to i svijeće. Nije čudo što u svjetskim statistikama Danci vode u potrošnji voska po glavi stanovnika sa nevjerovatnih 6 kilograma godišnje.
I mi imamo dosta sličnih običaja. Za početak, potrebno je pozvati drage prijatelje, i uz to zakuhati pitu, ili nešto slično. Ne mora biti burek. Može i krompirača. Nešto kao „hygge“ na naš način. A ostalo nam je poznato. Treba to samo izvući iz sjećanja i primijeniti.
(izvor:PMmag)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
16.02.2017.

Tri umjetničke slike na stranici CIDOM




Licitacija tri umjetničke slike


Gospodin Miodrag Milićević je poklonio tri svoja umjetnička rada (akvareli bez okvira) s motivom Mostara CIDOM-u kao svoj doprinos/pomoć pri radu naše stranice. Sredstva koja budemo prikupili ovom licitacijom bit će namijenjena u svrhu omogućivanja održavanja naše stranice. Napominjemo da je rad administratora na stranici besplatan - sredstva isključivo služe za plaćanje pružatelja internet usluga stranice.
Licitacija će biti otvorena 7 dana. Početna cijena svake slike je 50 eura, a onaj koji bude izlicitirao sebi sliku bit će obaviješten o načinu uplate. Da bi se osvojila slika potrebno je povećati svaku prethodnu ponudu za 10 eura. Evo i slika. Licitacija može početi - ko želi neka ponudi cijenu u komentarima.

Licitacija na stranici facebook: CIDOM-CENTAR ZA INFORMACIJU I DOKUMENTACIJU MOSTAR

(cidom.org)
16.02.2017.

Iz inata rođeni: OKC Abrašević je kao Stari most na suhom, čudo koje povezuje podijeljeni Mostar




(fotosi:klix.ba)

(fotos:arhiva)

(Tekst koji slijedi objavljen je na portalu mreza-mira.net, 12. februara 2017)


U podijeljenom gradu, razdvojenom na dvije cjeline, bila je svih ovih godina i institucija koja je prva koračala naprijed, grupa ljudi koja je nastojala biti most ili bar pješački prijelaz između dva dijela. Mostar je imao, a i sada s njim živi, Omladinski kulturni centar Abrašević.

O Abraševiću nekad i sad, mostarskoj kulturi i politici, prožimanjima te dvije krajnosti i životu u Mostaru razgovarali smo s Huseinom Oručevićem, čovjekom koji je od početka obnove ove izuzetno značajne institucije sve vrijeme bio na čelu kolone, a i danas je njen važan član.

(...)

Nastao kao radnička nadogradnja prije 90 godina

Abrašević je stari Mostarac, osnovan 1926. u restoranu Evropa, u Starom gradu. Nastao je iz potrebe da radnička klasa u nastanku pronađe način korištenja jedne trećine dana iz onovremenske podjele na osam sati rada, osam sati sna i osam sati razonode. Emancipirajuće snage napravile su radničko kulturno-umjetničko društvo s imenom Koste Abraševića. Nekad je bilo između 13 i 16 društava s njegovim imenom. Ugašen u Šestojanuarskoj diktaturi, ponovo obnovljen, pa ugašen početkom Drugog svjetskog rata, poslije rata je krenuo u novi život.
“Mi vučemo ideju iz radničkog pokreta koji ne mora biti ljevičarski, ali s obzirom na Mostar i dešavanja mi jesmo ljevica. Radništvo uopće je vezano za pravednost i razvoj, kao i prava da se ne izrabljuje to radništvo, to je i početak ideje i to je nama i danas važno”, jasno Oručević definira vrijednosti koje stoje iza OKC-a.
(...)

(mreza-mira.net)
16.02.2017.

Živa svjetlost



Hladna tinjajuća svijetlost cvijeta Indijanski prekrivač (Gaillardia pulchella) nije prevara, kako bi se u vremenima fotoshopa na prvi pogled moglo pomisliti. Ovaj cvijet stvarno svijetli.
Biljke imaju sposobnost, ne samo da pasivno reflektuju sunčevu svijetlost, koja na njih pada, nego i da same emituju svjetlosne talase. Ako se obasjaju ultra ljubičastom svjetlošću, stvaraju fluorescentnu svjetlost u nadrealnim bojama.
Uz pomoć specijalne kamere, moguće je isfiltrirati ovaj svjetlosni spektakl, koji ljudskom oku, inače, nije vidljiv.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera: Clara Sipprell



Clara Sipriell (1885. – 1975.) rođena Kanađanka, bavila se fotografijom u ranim godinama dvadesetog vijeka. Ostala je poznata po slikovitim pejsažima, ali i po portretima poznatih glumaca, umjetnika, pisaca i naučnika.
U ranom djetinjstvu živjela je u veoma teškim uslovima, otac joj je umro prije nego što se rodila, majka je radila razne teške poslove kako bi prehranila djecu, a kad više nije mogla naći posla, djecu je poslala kod svojih roditelja. Kada su joj braća dovoljno odrasla, sele se u Buffalo, SAD. Njen brat Frank je dobio posao asistenta fotografa, pa je pozvao majku i sestru Claru da se presele kod njega.
Godine 1902. Frank otvara fotografski studio, a Clara je od početka bila fascinirana onim što je radio njen brat. Sa svojih deset godina ušla je u sve tajne fotografije. U to vrijeme je Clara fotografisala pejsaže u okolini Buffala i učila zanat. Već 1910. godine izlagala je svoje prve radove, iako je za to vrijeme bilo veoma neobično da se poslom fotografije bavi jedna žena. Bile su to godine borbe za prava žena u SAD. Čitavo to vrijeme Clara nije mogla biti član Camera Cluba u Buffalu, preko koga su se odvijale sve aktivnosti u oblasti fotografije. Već 1913. godine osvaja šest nagrada za svoje fotografije, što joj je pomoglo da se preseli u New York. Tih godina je upoznala Ruskinju Irinu Khrabroff, s kojom je ostala prijateljica čitavog života. Putovale su, a kasnije, i radile zajedno. Kada se Irina udala, 1924. godine, s njom i njenim mužem putovala je Evropom, gdje je gospođa Sipprell fotografisala jadransku obalu, a zahvaljujući poznanstvu s gospođom Khrabroff uspjela je napraviti fotografije mnogih tada poznatih ličnosti, između ostalih, grofice Aleksandre Tolstoj, Sergeja Rahmanjinova i Sergeja Kusevickog.
Dvije godine kasnije, njih dvije, bez Irininog muža, ponovo borave u Jugoslaviji, gdje je Clara napravila seriju fotografija iz raznih mjesta, uključujući i fotografije ljudi koji su tamo živjeli.
Clara Sipprell živjela je do 1975. godine, sve do svoje devedesete godine. Iza nje su ostale brojne fotografije, a nas posebno raduje da su ostale sačuvane fotografije snimljene za vrijeme boravka u Mostaru, kada je 1926. godine napravila fotografiju iz Cernice i Neziragine džamije na Spilama.
Fotografije Clare Sipperll, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.02.2017.

Dita: Raja proizvode promovišu besplatno




Priključujemo se!

Jasminka Delić, šefica Službe za kontrolu kvaliteta Fabrike deterdženata Dita iz Tuzle, prije nekoliko dana je kazala građanima da Ditine proizvode potraže na policama, jer ova kompanija nema novca da se reklamira. To je bilo sasvim dovoljno da ljubitelji domaćih proizvoda reklamiranje uzmu u svoje ruke.
Dok vrijednih 75 radnika uprkos stečaju uspijeva zaraditi za plate i doprinose te pri tome finansirati nabavku sirovina i troškove proizvodnje, građani su sami sebe zadužili za promoviranje Ditinih proizvoda. 
Najbolji put do što većeg broja potencijalnih kupaca svakako su društvene mreže.
Facebook i Twitter su preplavljeni pohvalama i reklamama, a krajnji cilj je da nekadašnji tuzlanski gigant ponovo stane na noge. 
U borbu za Ditu odavno su uključeni brojni građani, ali i poznate ličnosti. 

(izvor:klix.ba)
15.02.2017.

Tajland: Izgubljeni raj


Nekada je Tajland bio veoma omiljen cilj putovanja u Jugoistočnoj Aziji. Međutim, Tajland se promijenio. Smrt kralja Bhumbilosa dovela je narod u stanje šoka, a vojni režim prijeti da ugrozi osnovne slobode.
Tajland je dugo godina bio sinonim perfektnog odmora, mjesto čežnje. Temperatura vode je tamo oko 28, a vazduha oko 30 stepeni. Tajland je tokom čitave godine, u prosjeku nudio devet sigurnih sunčanih sati dnevno. Turizam sa ruksakom na leđima bez velikog odricanja, bile su premise ove zemlje. Ko je nekada želio putovati sa ruksakom na leđima i pri tome Tajland doživjeti sa njegove najljepše strane, ovdje je dolazio na svoje. Uz sve to dolazile su i prefektne plaže. Iz noći u noć, na plažama se sastajalo i do 10 hiljada turista koji su se razonodili slaveći partyje punog mjeseca, a nakon toga, odlazili u svoje luksuzne hotele. Egzotika se na Tajlandu osjećala na svakom koraku.
Život ljudi na Tajlandu je bio usko vezan sa turizmom.
Danas su ove plaže još uvijek najljepše na svijetu, ali se za odlazak na njih odlučuju samo najveći avanturisti.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.02.2017.

Otkrivamo: Otok Galešnjak u obliku srca






Otok Galešnjak u blizini Zadra pažnju je privukao prije nekoliko godina kada ga je Google Earth "otkrio" svijetu. Takozvani Otok ljubavi dokaz je da ljubav vlada i na najneočekivanijim mjestima, samo ako obratimo pažnju.

Galešnjak je, kako kažu, najsavršeniji otok u obliku srca na svijetu. Prekriven je šumom i pokojom maslinom, a tišina koja vlada na ovom nenaseljenom dragulju pravi je raj.

Detalje jednog veselog leta iznad Jadrana, kao i to kako izgleda let iz perspektive skakača pogledajte na: www.redbull.ba

(izvor:klix.ba)
14.02.2017.

Valentinovo: Svijet ljubavi


Dan zaljubljenih – Valentinovo je 14. februara. Slaviće se od New Yorka do Kabula. Ceremonije se različite, ali im je jedno zajedničko: komercijala.

U New Yorku je to „Love is in the air“. Ako ne na Empire State Buildingu, gdje bi drugo moglo biti bolje mjesto za vjenčanje. A da bi se to i učinilo, potrebno je mnogo prjie Valentinova prijaviti se.  Termine za vjenčanje dobiju oni koji PR odjelu nebodera ponude naljepšu ljubavnu priču.

U Kini je običaj da se zajedničko „Da“ kaže na jednoj masovnoj svečanosti, koja se u održava u augustu, kao na slici iz Shaghaia. To je tradicija duga 2600 godina. A na današnje Valentinovo očekuju cvijeće i novčane poklone.

U Berlinu, u Friedrichshaimu, jastuci lete u vazduh. Potrebno je da jastuci budu što bolje napunjeni vatom. Slavlje koje se tamo provodi, sve je više nego konvencionalno. Pri tome, crvene ruže moraju ostati vani!

U Rio de Janeiru se proslavlja sa poljupcem pred kulisama. Doduše, tamo se dan zalubljenih slavi 12. juna. Dvoje sa slike slave na plaži  Ipanema. Muškarci ženama poklanjaju cvijeće i praline, a žene njima košulje i cipele. A nakon toga? Mnogi  će dan završiti u nekom ljubavnom gnijezdu. U nekom motelu pored obale.

U Los Angelesu se na Valentinovo slavljenicima nudi jedan preuređeni „Speed Dating Car“, a dvoje sa slike preobučeni u ljubavne glasnike žure u noć, kako bi što prije pronašli pratnju za zabavu ove noći. Ludo, zar ne?

U Limi, glavnom gradu Perua, za Valentinovo se nudi poziranje za zajednički foto iza jenog rama uokvirenog ružama. Inače, u Inka mitologiji ruža nije simbol ljubavi, nego sunce.

U Kabulu u Afganistanu prodavač cvijeća sjedi pred njegovom ponudom za Valentinovo. Iako u njegovoj vjeri ovaj dan nije praznik, među tamnošnjim mladim ljudima ovaj praznik postaje sve popularniji. Oni međusobno razmjenjuju slatke poruke i želje, putem SMS ili socijalnih medija.

U Rusiju se Valentinovo uvuklo nakon 1991. godine, nakon raspada Sovjetskog saveza. I postaje sve popularnije iz godine u godinu. Njoj se daruju ruže, praline i prstenovi. Plaća on. A vrlo rado se mladi sastanu i puštaju balone u vazduh, kao ovdje u centru Moskve.

Za mnoge je Valentinovo prilika da negdje otputuju i obave ceremonije uz ovaj dan. Jedan par je potegao čak do Garrison crkve na Robben ostrvu u Južnoj Africi, kako bi na ovaj dan izrekli svoje „I do“. Za mnoge Južnoafrikance ostrvo Robben, nakon što je na njemu držan uhvaćeni Nelson Mandela, postalo je jedno posebno mjesto.
Kako gdje u svijetu, a za one koji nisu baš najbolje stali s finansijama, a u posjedu su najnovijih digitalnih uređaja i tehnologija, na raspolaganju im stoje prekrasni Emoji, koji na Valentinovo imaju visoku konjukturu.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.02.2017.

Neobično preseljenje


Preseljenje kao majstorsko djelo: Pošto je led oko istraživačke stanice na Antartiku počeo pucati, britanski istraživači su odlučili da njihovu istraživačku stanicu „Halley VI“ jednostavno presele.
Osam plavih i crvenih, radnih i stambenih, modula sada se nalaze na novoj lokaciji udaljenoj 23 kilometra prema istoku od stare lokacije na Brunt-Shelseisu.
Preseljenje u uslovima žestoke hladnoće u regionu južnog pola trajalo je 13 sedmica, pri čemu su kontejneri, jedan po jedan sasvim lagano i oprezno prevlačeni preko leda uz pomoć gusjeničara.
(izvr:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.02.2017.

Svjetski Dan radija


Širom svijeta, 13. februar se obilježava kao Svjetski dan radija.

UNESCO je proglasio ovaj praznik da bi promovisao radio, kao mediji koji pruža sve mogućnosti.
Radio dopire do svih slojeva stanovništva i čini mnogo za obrazovanje, kulturni i politički dijalog, te pomože ljudima u najrazličitijim životnim situacijama.

U savremenom digitalnom svijetu, radio ostaje najdostupniji medij koji može da se sluša i u najudaljenijim mjestima.

Svjetski je dan radija se bilježava ga u znak sjećanja na 1946. kada je osnovan radio Ujedinjenih naroda, a proglasio ga je UNESCO na prijedlog Španjolske radijske akademije. Cilj Svjetskog dana radija je podizanje svijesti javnosti i medijima o samoj vrijednosti radija, poboljšanju međunarodne saradnje te pristupu informacijama putem radija.

Danas u Bosni i Hercegovini egzistira 149 radio stanica od toga 61 javnih i 78 privatnih, 3 radijska javna servisa (BH radio 1, Radio Federacije biH, Radio RS). Na srednjim talasima emitiranja postoje 4 radio stanice, a neprofitne organizacije u BiH posjeduju 3 radio stanice.

Kolijevka radija je Amerika. Jedno od svojih modernih čeda (i čuda)  zanjihala je 1920. godine. Protivno poslovičnom kašnjenju, ovdašnji, širi prostor je u ovom slučaju skoro pa promptno reagovao. Historija radija ovdje kreće od  Kraljevine SHS. Maja 1926. godine pokrenut je Radio Zagreb. Nakon toga Radio Ljubljana (1927.) pa onda Beograd, 1929. (Doduše, 1990-tih se ustvrdilo da je neka preteča radio programa u Beogradu započela još oktobra 1924.).
Godinama smo učili da je prva radio stanica u BiH - Radio Sarajevo pokrenuta 10. aprila 1945. a onda smo, sa nekoliko decenija zakašnjenja, doznali da je „Krugovalna postaja Sarajevo“ počela sa radom 14. jula 1942.
Radio Sarajevo, koji se javlja slušaocima samo četiri dana nakon što su Titovi partizani oslobodili glavni grad BiH, svoj prvi direktni prenos radi iz Sarajeva. Treće zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenje BiH. 26. aprila 1945. Prenos je najavio spiker iz studija.

Planetarne zlatne godine radija bile su između 1930. i 1945. godine. Čuven je po sapunicama - radio dramama koje su se emitovale svakodnevno a okupirale pažnju  ogromnog broja slušalaca. Nešto od ove historije evocirano je u Radio Days filmu Woody Allena. Jedna od najduhovitijih  literarnih obrada ovog radijskog fenomena jeste okosnica čuvenog romana Mario Vargas Llose Tetka Hulija i piskaralo.

Karikaturalni vrhunac fenomena bilježi se 30. oktobra 1938. Dvadesetčetvorogodišnji Orson Welles na CBS-u adaptira roman Herberta Georga Wellsa Rat svjetova, SF roman, napisan 1898., o invaziji Marsovaca na Zemlju. Predstavivši ga kao stvaran događaj koji se dešava u trenutku emitovanja, ovaj radio uradak je uzrokovao prvi primjer masovne histerije koja je pogodila milione ljudi u Americi.

Na ovim prostorima zlatne godine radija se bilježe 50-tih i 60-tih godina. Hronike kažu da je humoristička emisija Veselo veče znala ulice gradova pretvoriti u avetinjski prazne. Muški dio publike je u vlasti radio-prenosa fudbalskih utakmica. 
(izvor.radiosarajevo)
13.02.2017.

"Februari toplo dišu" za Dan oslobođenja Mostara

pozivnica za 14. februar 2017.

U okviru manifestacije “Februari toplo dišu”, koju povodom 14. februara – Dana oslobođenja Mostara od fašističkih okuptora u Drugom svjetskom ratu, organizuje Udruženje antifašista i boraca NOR-a, sutra će biti položeno cvijeće na biste narodnih heroja i druga spomen obilježja u gradu.
U 10 sati, cvijeće će biti položeno na bistu narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe u ulici Gojka Vukovića  Donjoj Mahali.
U 10,45 sati cvijeće će biti položeno na bistu narodnog heroja dr. Safeta Mujića u krugu Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić” u Južnom logoru, a u 11,30 sati cvijeće će se položiti na Spomenik ilegalcu u ulici Bulevar narodne revolucije kod Doma zdravlja.
Uveče, u 18 sati, u kući Gojka Vukovića u Donjoj Mahali, održaće se Antifašističko sijelo.
(Novasloboda.ba)
13.02.2017.

Na rubu provalije






Ponekad puzanje na sami rub provalije čovjeku pruža nagradu koju nikada ne zaboravlja.
Jack Harding je sa svojom djevojkom i jednim prijateljem krenuo iz Yorkshira u Engleskoj put Norveške, kako bi doživio pogled sa čuvene stijene Trolltunga. Nakon skoro 18 sati putovanja stigli su na mjesto i zamalo ostali razočarani. Okolo njih je sve bilo uvijeno gustom maglom, tako da su pomislili da im je čitav put bio uzaludan.