spagosmail

Dobrodošli na moj blog


19.11.2017.

Partizansko: Slovenija – Mostar




Pismo Franka Pleška, predsednika odbora AVNOJ Slovenija (ZZBNOB Slovenije) gradonačelniku grada Mostara
(prenešeno sa stranice facebook/Sladjana Marić)

Prenosim komentar Franka Pleska, na mome zidu u cijelosti:

Pise: FRANKO PLESKO

Juče sam poslao mail gradu Mostar -Opštini Mostar

Postovani Gradonačelnik grada Mostara
Javljam vam se, posto skoro svake godine posječivamo partizansko groblje u vašem gradu Mostar gde leže kostiju svih partizana iz svih republika Jugoslavije ali i kosti naši partizana iz Slovenije , koji su dali živote u raznim bitkama i bitki za oslobodjenje vašeg grada Mostar. Smatramo ,da je nedopustivo i sramno , da dozvolite huliganima i nekoj
marginalnoj grupi pod potajnim djelovanjem neoustaskih i aktualnih političkih vlast to,,i takvo stanje na jednom najljepših i največih spomenika NORa i antifašizma.To,da kada posječivamo vaš grad koji je preljep i biser na prostorima Jugoslavije, posječivamo i taj spomenik, ali posječivamo ga uz pratnju POLICIJE, jar smo imali več pretnje vaših gradjana i imamo strah ,fizičkog matretiranja i oštečenja naše imovine. !!!
Mislim ,da je krajne vreme, da grad uz pomoč same države Bosne i Hercegovine preuzme mjere zastite tog nekada bisera Jugoslavije , renovira-restaurira našu od svih tu kulturnu baštinu taj spomenik, postavi monitoring kamere i pohapsi tu bandu neoustasa i huligana i kazni ih največoj mjeri !
Vreme je, da se i vi ,vodstvo opštine otreznite i počnete razmisljati, da imate u gradu i taj spomenik, koji interesira pored vašeg prelepog grada i čuvenog kamenog mosta svetske turiste ..medju kojima je i puno turista iz Slovenije. Europa bazira na ANTIFAŠIZMU, Samo napomena : Muzej AVNOJa u Jajcu , koji je drugi najposječivani muzej u BiH u godini dana posjeti preko 14. hiljada posjetioca iz Slovenije.
U nadi za rješenje sramote vašeg grada :
Pozdrav iz Slovenije Franko Pleško predsednik odbora AVNOJ Slovenija (ZZBNOB Slovenije) to je nekadašnji SUBNOR Slovenije
Ps; U prilozi vam šaljem fotografije spomenika -vašeg i spomenika u Sloveniji
tačnije spomenik posvečen 29, Hercegovačkoj diviziji (vašim Hercegovcima koji su poginuli na oslobodjenju april -maj 1945 na oslobodjenju Slovenije i Jugoslalvije )
Mislim da komentar nije potreban.



19.11.2017.

Ne tako daleko: Most na Đurđevića Tari









Izuzetno graditeljsko djelo savremene arhitekture, simbol i neizostavna veduta kanjona rijeke Tare je grandiozni most na Đurđevića Tari, između sela Budečevica i Trešnjica. Izgrađen na pet lukova, na visini 170 metara iznad plahe ljepotice Tare, preskočen je kanjon “suze Evrope”. A da bi se “skočilo” sa obale na obalu trebalo je izgraditi most dug 365 metara. Ni danas taj građevinski poduhvat ne bio bio nimalo jednostavan, a kako je bilo u proljeće 1937. godine, kada je njegova izgradnja započela, znali su samo oni koji su u tom podvigu učestvovali.
Most je projektovao Mijat Trojanović, koji će kasnije postati profesor Univerziteta u Beogradu. Prilikom izgradnje podignuta je najviša drvena skela u svijetu! Sredinom novembra 1940. godine Mijat Trojanović, čiju su zamisao o “preskakanju” Tare mnogi dočekali sa skepsom, imao je razloga za ponos. Most na Đurđevića Tari bio je završen. Gizdavi ljepotan sa pet lukova, od kojih najveći ima raspon od 116 metara, natkrilio je kanjon u dužini od 365 metara.
U vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi spriječili prelazak neprijateljskih jedinica u Crnu Goru 1942. godine, partizani su srušili jedan luk mosta. Zadatak je izveo građevinski inženjer Lazar Jauković, koji je učestvovao u izgradnji mosta. Tada je srušena konstrukcija poslijednjeg malog lučnog otvora u dužini od 44 m, dok su ostali djelovi mosta ostali neoštećeni. Jauković je uhvaćen i strijeljan na odsječini mosta. Narod durmitorskog kraja, u znak sjećanja na njegovo herojsko djelo, podigao mu je spomenik u blizini mosta, gdje je i sahranjen. Poslije oslobođenja, Most je saniran i svečano pušten u saobraćaj septembra 1946. godine.
Tara je rijeka u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Nastaje od dvije rječice Opasanice i Veruše ispod planine Komovi. Poslednjih 40 kilometara toka rijeke Tare se nalazi u Bosni i Hercegovini a na nekoliko mjesta čini i granicu između dvije drzave. U Šćepan polju, zajedno sa rijekom Pivom sačinjava rijeku Drinu. Poznata je kao “Suza Evrope”. U gornjem toku voda iz rijeke se može slobodno piti. Kanjon rijeke Tare je dubok 1333 m što ga čini najdubljim u Evropi. Sama Tara je dugačka 146,4 kilometra, sa prosječnim padom 4,5 m/km, sa površinom sliva 1853 km². Veći dio rijeke Tare (uključujući njen kanjon) je pod zaštitom UNESCO, kao dio Nacionalnog parka Durmitor. Ova rijeka je idealna za splavarenje, rafting i ribolov. Najatraktivniji dio za splavarenje, rafting je poslednjih 25km rijeke i kanjona Tare.
O ovom mostu i njegovoj sudbini, ko i sudbini onih koji su ga gradili, a kasnije rušili, 1969. godine snimljen je film pod naslovom “Most”, režisera Hajrudina Šibe Krvavca, poznatog po ratnim filmovima “Valter brani Sarajevo” i “Partizanska eskadrila”.
Film donosi priču o grupi partizana koji su dobili specijalni zadatak, da unište most, važnu stratešku tačkuneprijateljske vojske. Da bi ovaj zadatak uspješno izvršilibila im je potrebna je pomoć najkompetentnijeg majstora, a to je bio upravo onaj, koji je most gradio i znao mu najslabiju tačku. Prilikom te operacije on gubu život. U početku se opire ideji da učestvuje u rušenju njegovog životnog djela, ali na kraju popušta i pristane. Slično, kao što se desilo i u stvarnosti.
Film se u cjelosti može naći i pogledati putem interneta.
(izvori:nparkovi.me, wikipedia)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.11.2017.

Tuđe slađe


Jedan od ključnih izazova ljudskog postojanja je činjenica da zadovoljstvo vrlo brzo nestaje. Radost posjedovaja nečeg novog nestaje depresivno brzo, ponos ostvarenim ciljem ustupa mjesto sumnji onim šta slijedi dalje.
Tako je trava kod komšije, preko ograde, uvijek zelenija nego vlastita. Ako u ovome nešto može barem malo smiriti, to je podatak da ni kod životinja nije ništa drugačije.
Jedna vrsta vrapca, odomaćenog u Sjevernoj Americi, u optimizaciji vlastitog obitavališta stoji veoma čvrsto. Ova životijica je stalno u potrazi za boljim ili drugačijim područjima, čak i onda, ako su utvrdili da je okolina u kojoj se trenutno nalaze savršena za njih.
To su potvrdili naučnici sa Kansas State univerziteta u SAD, u tekstu Orintološki napredak, objavljenom u stručnom časpoisu „The Auk“. Oni tvrde da čak 75 posto posmatranih vrabaca najmanje jednom godišnje promijene teritoriju svog obitavanja, bez nekog vidljivog razloga, ili nevolje.
Prema riječima istraživača, i pticama se trava iza ograde čini zelenija.
Za razliku od ljudi, životinje od takvog ponašanja imaju direktnu korist. Tako mogu lakše izbjeći neprijatelje, a istovremeno dolaze na nova područja, nenaseljena od pripadnika iste vrste.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
18.11.2017.

Ismail Braco Čampara - Svjedok vremena





















Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio  je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(spagos)
18.11.2017.

U sjećanju: Ismail Braco Čampara





18 novembar 2017

Jutros nas je zatekla žalosna vijest. Umro je naš istaknuti član, drug, dragi prijatelj, kolega, i jedan od osnivača grupe Cidom, aktivan od prvih dana djelovanja grupe, a prije svega odličan prijatelj, Ismail Braco Čampara.
Rahmet mu njegovoj dobroj duši. Nažalost, nije dočekao da ugleda našu zajedničku knjigu koja je baš jučer odštampana.


Smail Špago/Tibor Vrančić
17.11.2017.

Solarna kanta za smeće






Jedan na oko lijep primjerak kante za smeća, nazvan ajkula za presovanje, postavljen je ovih dana kao ogledni primjerak na nekoliko mjesta u centru grada Kelna, Njemačka. 
Ne baš sasvim obična kanta za smeće, jer u svom radu koristi high-tech. Prvo primi smeće, a onda ga koristeći solaru energiju, uz pomoć prese presuje i ostavlja dovoljno prostora za prijem novog smeća.
Primjerak je ogledni, cijena mu je oko 10 hiljada eura, a ovdje je došao na svoje.
(izvor:express)


(spagos)
17.11.2017.

Upozorenje o mogućem aktiviranju vulkana





Vulkan na planini Mount Teide, na ostrvu Tenerife, mogao bi uskoro da postane aktivan, otkrivaju naučnici, nakon istraživanja posljednjih dešavanja na ovom ostrvu. Do izbijanja vulkana, sa mega erupcijom, moglo bi doći nakon pojave velikih klizišta na ovoj planini.
Velika uznemirenost i strah među stanovništvom na ostrvu Tenerife javili su se nakon što je serija zemljotresa pogodila ovu popularnu turističku destinaciju tokom prethodnog mjeseca.
Najveće ostrvo u Kanarima je tom prilikom pogodila seizmička serija od 22 zemljotresa na Mount Teide. Najnovija istraživanja su pokazala da bi se preostala magma starih vulkana na ovom ostrvu mogla sjediniti i napraviti jedan super vulkan.
Ogromna klizišta izazvana vulkanskim eksplozijama guraju ognjenu magmu kroz pukotine u zemaljinoj kori kako bi formirali novi vulkan, većeg ili barem jednakog intenziteta sa prethodnim.
Inače, Mount Teide je formiran od tri klizišta na ostrvu. Sličnih klizišta na Kanarskim ostrvima je bilo više od 20, a stvarani su tokom prethodnih vijekova, što je dovelo do pomjeranja ogromne mase zemljišta. Mount Teide je sa njegovih 3.718 metara visine najveći planinski vrh Španije.
Stručnjaci iz Vulkanološkog Instituta Kanarskih Ostrva (Involcan) pokušali su da smire zabrinute mještane putem društvenih mreža, tvrdeći da je serija zadnjih seizmičkih potresa slična serijama koje su se već javljale na ovom ostrvu, te da se ovakvi događaji odražavaju na hidrogermalni sistem. Naglasili su da je to uobičajeno kod aktivnih vulkana, ali isto tako da 90 posto sličnih pojava nestane na isti način kako su se i pojavile
Nemački istraživački centar Geoscience (GFZ), koji proučava efekte klizišta na vulkanskim ostrvima, svoje potpune nalaze će objaviti u naučnom časopisu Nature Communications tokom ovog mjeseca. Oni su već napisali kako se ovaj fenomen dešava na brojnim arhipelazima širom svijeta, uključujući tu i ostrva Fogo na Zelenortskim otocima i Antile na Karibima.
Na ostrvu je formiran štab za praćenje stanja, a mještani i dalje strahuju od erupcije pošto je ostrvo tokom dvije sedmice bilo pogođeno sa ukupno 400 mini potresa.
A uz sve to, povećava se i zabrinutost, šta će donijeti naredni period.
(izvor: express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.11.2017.

Najpoznatija fotografija iz NOB

na Sutjesci 1943.

Snimka objavljena desetak tisuća puta u našoj zemlji i širom svijeta, u svim jugoslavenskim muzejima revolucije i po foto-dokumentacijama, dosad je bila poznata s legendama: "Borci Druge divizije", "Tifusari", "nepoznati partizani na Sutjesci", itd.
Posrijedi je ratna snimka od 9. lipnja 1943. u jeku borbe na Sutjesci. na Milinkladama, uzvišici nad Tjentištem, na kojoj se vidi skupina izmučenih, gladnih i iscrpljenih boraca. Zastali su na trenutak da predahnu između dvaju avionskih napada.
Neki od boraca sa slike, a posebno onaj koji drži konja za ular, doimaju se kao lica sa srednjovjekovnih freski. Iz pogleda im se Čita tjeskoba trenutka, grč tog vremena, užas rata.
Od njih Četvorice u prvom planu snimke, osim borca koji drži konja, najupečatljiviji je lik Čovjeka koji leži sa spokojnim izrazom lica, kao da se odmara na tratini. Do njega je borac s rukama na koljenima, zamišljen, oborena pogleda pa se Čini kao da ga se ništa ne tiče. Tu je i borac pored bukova stabla, koji se okrenuo i kao da uporno gleda u kameru, Čudeći se: "Zar sada nekome pada na pamet da snima?"
Ipak, u tom đavolskom kovitlacu povijesti bio je i jedan Čovjek s foto-aparatom, koji je mislio na povijest, da zaustavi na filmu trenutak surova rata. Bio je to Žorž Skrigin, rezervni major JNA, u Čijem stanu - u Takovskoj 12, u Beogradu - sjedimo.
- Da, da, ja sam autor te fotografije, koju sam snimio 9. lipnja 1943. na Milinkladama. A tko je na fotografiji to zaista ne znam, čak me i ne zanima. Važna mije fotografija kao dokument vremena i događaja. To nije grupna snimka za uspomenu ispod koje treba napisati da su na slici Marko, Janko, Salko... - ljuti se Skrigin zbog članka u jednom beogradskom dnevniku u kome je uz tu objavljenu fotografiju bilo zapisano daje autor "nepoznat".
Žorž Skrigin kao predratni mjastor umjetničke fotografije i koreograf zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta otišao je 1942. godine u partizane, gdje je rat proveo uglavnom kao Član Kazališta narodnog oslobođenja. Ponio je iz Zagreba u partizane i fotoaparat "Rolleiflex" proizveden 1937. s objektivom Zeiss Tesar 1:35.
- Evo, to je ta kamera. Pogledajte samo tu kožnu futrolu, više je puta šivana i krpljena, na njoj se opaža patina rata. Ovo udubljenje na strani nastalo je zato što mije kamera služila kao jastuk. Osim toga, prije spavanja sam zamotao remen od kamere oko ruku, daje za iznenadna pokreta ili povlačenja ne zaboravim... - priča Skrigin i smije se.
Iz Zagreba je ponio 30 "Agfa" filmova formata 6x6 i dvije posude s razvijaČem i fiksirom. Kasnije, kada je filmova nestalo, "snalazio se" po oslobođenim mjestima u kojima je bilo fotografa, ali mu je u nabavi filmova mnogo pomogao Moša Pijade, koji je stalno pronalazio filmove "za onog Skrigina".
Iz Zagreba je ponio 30 "Agfa" filmova formata 6x6 i dvije posude s razvijačem i fiksirom. Kasnije, kada je filmova nestalo, "snalazio se" po oslobođenim mjestima u kojima je bilo fotografa, ali mu je u nabavi filmova mnogo pomogao Moša Pijade, koji je stalno pronalazio filmove "za onog Skrigina".
Kada je 27. studenoga 1943. poginuo Ivo Lola Ribar na Glamočkom polju dok je bio u avionu na zemlji, s kojim je trebao poletjeti u Kairo, u avionu je izgorjelo i više stotina Skriginovih fotografija, što su ih Članovi naše vojne misije namjeravali predati saveznicima.
- Sve sam ratne filmove sačuvao i danas je kod mene oko 500 filmova koje gotovo ljubomorno Čuvam. Nisam ih čak htio predati ni u Vojno-historijski arhiv - kaže Skrigin.
Najviše me zanimalo pod kakvim je okolnostima snimio fotografiju o kojoj je riječ, a za koju neki sakupljači građe iz povijesti KOB-a tvrde da kao dokument dolazi po popularnosti odmah nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a (također snimak Skrigina) ili Titova ratnog portreta što gaje Skrigin snimio u kolovozu 1942. na Miliništu kod Glamoča.


(izvor:yugopapir)
16.11.2017.

Pozorište lutaka u Mostaru - 65 godina



Nekako da smo generacija. Prvu predstavu sam gledao kad sam bio prvi osnovne, a to je bilo daleke 1957/58.

Povodom obilježavanja 65 godina postojanja i rada Pozorišta lutaka Mostar, tokom cijelog mjeseca novembra mostarski lutkari organizuju brojna dešavanja za svu djecu grada Mostara.
U ponedeljak 6. novembra gosti mostarskog pozorišta bili su članovi Hercegnovskog pozorišta i Teatar „Plus“ iz Herceg Novog, sa predstavom „Strašni razbojnik Hilperik“, koji su izveli dvije predstave.
Već sutradan, u utorak 7. novembra, u Pozorištu lutaka gostovalo je i Dečije pozorište iz Subotice sa predstavom „Ivica i Marica“ u režiji Todora Valova. U dva termina izvelo je svoju predstavu, koja je osvojila brojne nagrade na najznačajnijim međunarodnim lutkarskim festivalima.
Ljubljanski „Mini Teatar“ pod umjetničkim vođstvom Roberta Waltla, s kojim Pozorište lutaka ima dugogodišnju i izuzetno plodnu saradnju, gostuje 16. novembra u teatarskoj kući na mostarskom Brankovcu sa predstavom „Palčica“.
Nekoliko dana kasnije, 28 novembra, na našu proslavu dolaze i gosti iz zeničkog Bosanskog narodnog pozorišta sa lutkarskom predstavom „Prodani smijeh“ u režiji Darka Kovačovskog. Uz to, dolaze nam i lutkari iz Gradskog kazališta lutaka Split i Gradskog kazališta lutaka Rijeka.
Glavni događaj ovogodišnje proslave je Velika izložba posvećena jubileju Pozorišta lutaka u Mostaru, zakazana za 15. novembar ove godine, koju je pripremila ranija direktorica ovog Pozorišta Ranka Mutevelić. Na ovoj jubilarnoj izložbi, koja će se održati u Centru za kulturu Grada Mostara, biće postavljen materijal iz bogatog i, u najtežim vremenima, sačuvanog arhiva ove kuće, od davne 1952. godine do danas, brojni stari dokumenti, fotografije, isječci iz štampe, scenografije i lutke. Na otvorenju izložbe će biti podijeljene diplome i zahvalnice pojedincima i organizacijama koji su pomogli rad, postojanje i razvoj ove ugledne teatarske kuće.
Uskoro će sa radom početi i Dječija lutkarska radionica u kojoj će učešće uzeti talentirana djeca iz mostarskih osnovnih škola. Radiće predstavu prema djelu Branka Ćopića „Ježeva kućica“ i, uz pomoć profesionalaca, animatora, glumaca, scenografa, kreatora lutaka, dramskih pedagoga, koreografa i muzičara, koje će angažovati Pozorište lutaka, učiti o lutkarstvu i savladavati sve tajne ove umjetnosti.
Krajem ove godine, kao finale ove velike proslave, počinje i rad na novoj premijeri Pozorišta lutaka „Punim jedrima!“ prema tekstu Teodore Popove, u režiji Elitze Petkove, gošće iz Bugarske.
U novoj 2017/2018 Pozorište lutaka u Mostaru planiri obnoviti što više predstava sa svoh repertoara. Zbog nedostatka glumačkog kadra, nastojaće zaposliti dva nova glumca/glumice kako bio kolektiv podmladili i time omogućili veći broj igranja na svojoj i drugim scenama.
Uz pomoć Grada Mostara i agencije “Stari grad” u 2018. godini u planu su i infrastrukturni projekti rekonstrukcije velike scene i administrativne zgrade, poput utopljavanja zgrada radi uštede energije, izmjena dotrajalih otvora, zamjena krovne konstrukcije, presvlačenje stolica, proširenje sjedećih kapaciteta, krečenje te izgradnja srušene radionice.
Pozorište lutaka svojim sredstvima već obnavlja glumačke prostorije, koje će biti uređene dostojno njihovoj namjeni, te radi na izmjeni starih elektroinstalacija.

(NovaSloboda.ba)
16.11.2017.

Maslačak izbliza


Ponekad se isplati pogledati malo detaljnije, kako bi se u potpunosti otkrila uobičajena ljepota nekog svijeta. Cvijet sa slike spada u familiju maslačka, koji raste skoro u svakoj ulici i po dvorištima.
Na slici su jasno vidljivi mali „padobranci“, koji lete okolo, ako puhmemo u njih, ili ako ih pokrene nestašni povjetarac. To su u stvari sjemenke ove biljke koje lete zrakom okolo, a od neke od njih će narednog proljeća sigurno postati novim maslačkom.
Fotografija je nastala pod stereo mikroskopom, a na takmičenju fotografije iz prirode, visoko je nagrađena,
Neke stravi su veličanstvene i u njihovoj minijaturi.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Stariji postovi