spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.09.2016.

Desetine miliona Kineza oduševljeni Starim mostom i skokovima




Mostar je još uvijek u centru svjetske pažnje i trenutno, zahvaljujući skokovima Cliff diving Svjetskog kupa, jedna je od najpozitivnijih priča odaslanih iz Bosne i Hercegovine u posljednjih desetak godina. 
Najboljih aktivni košarkaš na svijetu LeBron James je na svom twiter nalogu podijelio oduševljenje skokovima sa svojim pratiocima, a uz njega su se priključili i još neke svjetski poznate javne ličnosti tako da je priča o Mostaru, Starom mostu i Bosni i Hercegovini imala fantastičan odjek koji je našoj državi značio najbolju reklamu.
Vodeća kineska agencija China Xinhua News donijela je fantastične fotografije i reportažu o Starom mostu, Mostaru i takmičenju koje se boduje za Svjetski kup. 
Kud će bolja reklama i kud ljepši glas i fotografija dostupna na mjestu gdje je u jednom trenutku vidljiva desetinama miliona ljudi samo u Kini.
(izvor:24sata)
30.09.2016.

Divovsko povrće


Postoji izreka kako najgluplji seljaci proizvode najveće krompire. Ako bi se ova izreka primijenila na druge vrste povrća, tada bi Britansko ostrvo trebalo biti u krizi obrazovanih seljaka.
Na jednoj izložbi i takmičenju divovskih vrsta povrća u mjestu Harrogate u Sjevernom Yorkshiru, dvojica članova žirija transportuju stvarno kraljevske primjerke tikava. Uz to su tamo predstavljene zadivljujuća glavica luka od 7 kilograma i začuđujuća glavica kupusa od 25 kilograma.
Jasno: Jedna zemlja koja se zove Velika Britanija, ne može se ni u povrću predstavljati malom.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
29.09.2016.

Skrovište graditelja Starog mosta nova turistička destinacija




(tekst koji slijedi napisao je Adnan Demić, a objavljen je na portalu Oslobođenje 29. septembra 2016.)

U strahu od tadašnjih vlasti, mimar Hajrudin je oko 40 dana proveo sakriven u šumi u obližnjem Bijelom Polju, gdje je isklesao korito
Graditelj Starog mosta u Mostaru, čuveni mimar Hajrudin uspješno je obavio zadatak koji mu je 1566. povjerila turska vlast. Spojio je obale Neretve prelijepim lukom, sagradivši s obje strane kule, Taru i Halebiju, vjerovatno i ne sluteći da je Bosni i Hercegovini podario najvredniji kulturni spomenik za sva vremena.

Čekao vijesti
Hajrudin, ipak, po okončanju gradnje nije bio siguran u opstanak mosta, pa je u strahu od pogubljenja kojim mu je prijećeno od sultana pobjegao i skrio se u mjestu Bijelo Polje, deset kilometara sjeverno od Mostara. Tu je sačekao vijest svog sluge da je “ćuprija ostala nauzgor”, a čekajući, pretpostavlja se, za četrdesetak dana koliko je boravio u šumi, u jednoj od stijena isklesao je korito koje je i danas onakvo kakvim ga je ostavio. Upravo kamenica mimara Hajrudina u budućnosti bi mogla postati nova turistička atrakcija ovog kraja i mjesto koje bi nakon posjete Starom mostu mogli posjećivati znatiželjni turisti.

Početak razmišljanja o kamenici kao turističkoj destinaciji datira iz prvih poratnih godina. Na ideju je došao današnji predsjednik Turističkog udruženja Mostar-Sjever Miralem Gluhović. On je u društvu nekolicine starijih mještana od kojih većina danas nije među živima, 1997. do kamenice lovačkom stazom doveo ekipu Televizije Mostar.
- Nedavno smo uz veliki napor, te nesebičnu pomoć Turističke zajednice HNK-a, kao i nekoliko privrednih subjekata, napravili stazu dugačku oko tri kilometra od lokalnog puta koji spaja Mostar i Rujište do skrovišta mimara Hajrudina. Do kamenice se danas može nesmetano doći, uz vjeru da će se u budućnosti do nje moći ići i automobilima za relativno kratko vrijeme, rekao je Gluhović, uz nadu da će prva zvanična turistička posjeta kamenici uslijediti za godinu ili dvije.
- U tom pravcu neophodno je od regionalnog puta do kamenice proširiti putnu komunikaciju do polazne tačke za pješake u dužini od oko kilometar i po. Očekujemo podršku Grada Mostara, kao i turističkih zajednica našeg kantona, dodao je Gluhović.
On je naglasio da je podršku projektu dalo i Ministarstvo turizma HNK-a sa ministrom Ajdinom Teletovićem na čelu.

Adnan Demić

(Oslobođenje)
29.09.2016.

Kasno ljeto




U većem dijelu Evrope na sceni je kasno ljeto. Do prije koju sedmicu, veći dio Evrope je imao malo od ljeta.
I onda, kako narod kaže, niti će zima na nebu zimovat’, a niti će ljeto na nebu ljetovat’. Moralo je pokazati svoje ćudi. Prvo je bilo hladno, a onda prevruće. Posebno prvih septembarskih dana svakome je dobro došlo neko osvježenje.
A i vrabac, koji je svoje osvježenje našao na vodenom mlazu na jednom vodoskoku, da zna ljepše pjevati, mogao bi o tome spjevati neku ptičiju melodiju. Međutim, njemu je to sve svejedno. On je, ionako, samo jedan obični vrabac.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
28.09.2016.

Obilježavanje 75. godišnjice formiranja Mostarskog partizanskog odreda


U organizaciji Udruženja antifašista i boraca NOR – a u petak, 30. septembra, na Španskom trgu u Mostaru sa početkom u 18 sati biće održan svečani program u okviru obilježavanja 75 godina od formiranja Mostarskog partizanskog bataljona, koji je u toku Drugog svjetskog rata dao nemjerljiv doprinos u borbi protiv fašizma, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u bivšoj Jugoslaviji.
Nakon svečanosti održanih na Borcima i Glavatičevu, gdje je Mostarski bataljon formiran i imao svoje prve oružane borbe, antifašisti Mostara žele ovim sjećanjem u Mostaru podsjetiti na slavnu mladost grada i njegovu antifašističku prošlost, ali i poslati poruku sadašnjim generacijama da se snažnije suprotstave i odupru narastajućim fašističkim pojavama u našem društvu danas, saopšteno je iz UABNOR-a Mostar.
(Novasloboda.ba)
28.09.2016.

Sitan znamen: Zemaljska banka


Čardagija je bilo ime hana – karavan seraja, koji se nalazio u prostoru između Hanske ulice (danas Šerifa Burića), Srednje i Soldine ulice. Izgorio je do temelja 1898. godine
Na njegovu mjestu izgrađena je 1907. godine lijepa građevina po projektu Josipa Vancaša, koja je postala zgrada Zemaljske banke.
Nakon Prvog svjetskog rata mijenja ime u Srpska banka, a poslije Drugog svjetskog rata imala je više stanara da bi, pred zadnji rat, u njoj bio smješten dio Privredne banke Sarajevo.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
28.09.2016.

Djeca iz rata


Nismo li ovakve slike već viđali? U drugim okolnostima, ova djeca bi pod nogama trebala da osjećaju pijesak, ili travu. Slušali bi huk vjetra, udisali svježi vazduh i uživali na suncu.
 Oni bi se u životu osjećali sigurnije, bez razmišljanja o tome šta ih čeka sutra.
 Ali, vremena nisu takva.
 I zbog toga se djeca u Damasku, glavnom gradu Sirije, moraju igrati u nekoj vrsti bunkera, kako bi barem za nekoliko minuta odagnali strah. Aktivisti su u dvije podzemne hale napravili mali zabavni park za najmlađe žrtve građanskog rata.
 Ali, strah ostaje i dalje. Krhki mir, koji je vladao nekoliko dana, okončan je.
(izvor:stern)
 Smail Špago
(Novasloboda.ba)
27.09.2016.

Iz Veleža nešto novo: Ibro Rahimić šef stručnog štaba


Ibro Rahimić od večeras je novi šef stručnog štaba FK Velež. Odluka je to Upravnog odbora, koji je, zbog katastrofalnog starta Rođenih u Prvoj ligi FBIH i pretposljednjeg mjesta na tabeli smijenio Avdu Kalajdžića.
Kako  sazanje portal Novasloboda.ba, Ibro Rahimić će već sutra voditi trening Veleža, a u dogovor s novim kormilarom, biće izabrani njego saradnici u stručnom štabu.
Ovakva odluka očekivala se ranije, jer je bilo očito da Kalajdžić nema kapacitet da promijeni stanje u ekipi,a navijačima su posebno teško pale njegove ocjene da igrači nemaju dovoljno snage. Logično se, stoga, postavljalo pitanje šta radi šef stučnog štaba da se stanje promijeni nabolje.
Sigurno je da će, poslije brojnih uspješnih poteza nove zprave, na čelu s predsjednikom Suadom Hasićem, odluka o postavljanju Ibr e Rahimića naići na odobaravanje vjernih navijača Veleža i da će tim vrlo brzo izaći iz krize.
(Novasloboda.ba)

Obavještavamo naše članove, navijače, sponzore, partnere i prijatelje Kluba da je novi Šef stručnog štaba FK Velež Ibro Rahimić. 

Ibro Rahimić rođen je 17.04.1963.godine u Mostaru. Ponikao u Veležu, a nakon četiri godine u Leotaru, Veležov dres je nosio 87 puta, u periodu od 1987- 1991.godine. 

U svojoj trenerskoj karijeri, uz Rođene, vodio je još Slogu iz Ljubuškog, te Mladost Doboj Kakanj, sa kojom je bio jedan od najugodnjih iznenađenja Premijer lige BiH, kako u prošloj 2015/16 sezoni tako i u ovoj 2016/17 sezoni.

Dobrodošao kući Ibro !
(FK Velež Mostar)
27.09.2016.

Loša mama je jedna sasvim dobra mama


Ukrajinska glumica Mila Kunis (33) prvo je osvojila Hillywood, a sada i srce Ashtona Kutschersa.
U njenom najnovijem filmu „Bad Moms“, Loše mame, Mila se bavi temom, šta je to majčinska sreća.
Rođena je  1983. godine u Černovicu, tadašnji SSSR. Sa sedam godina, sa roditeljima se iselila u SAD. U početku karijere, reklamnim filmovima i malim ulogama u TV filmovima zarađuje svakidašnji hljeb. Zatim se pojavljuje u popularnim serijama „Baywatsch“ i „Divlje sedamdesete“, gdje je i upoznala njenog sadašnjeg muža Ashtona Kutschera. Pojavila se u romantičnim komedijama, superhitovima „Prijatelji sa određenom prednošću“ i „Ted“. Slijedila je nominacija za Oscara u filmu „Crni labud“.
U najnovijem filmu „Bad Moms“ glumi sa Kristen Ball i Kathryn Hahn, gdje njih tri otkače do daske, ne obazirući se na to gdje se nalaze.
Mila u svom stvarnom životu živi američki san, upravo onako kako to ni mnogi scenaristi iz fabrike snova već dugo ne smiju formulisati. Od siromašne djevojčice iz Ukrajine postaje zvijezda Hollywooda. Majka je dvanaestogodišnje kćerke, a uskoro bi u porodicu trebala da stigne još jedna prinova,
Iako po onome što je do sada zaradila ne bi morala više da radi, kaže da to i dalje čini, radi djece. Njen nerad njima bi bio pogrešan signal. Na taj način, želi da pokaže da se i kao majka može napraviti lijepa karijera, te da je ponosna na ono što je s njenim znimanjem postigla.
„Ova loša mama je jedna sasvim dobra mama, ili…“
(izvor:focus)
(Novasloboda.ba)
26.09.2016.

Najveći radioteleskop na svijetu pušten u rad u Kini












Po običaju, u zadnje vrijeme, slične vijesti stižu nam samo iz Kine.
Najveći radioteleskop na svijetu pušten je u nedelju u rad na jugozapadu Kine i trebao bi pomoći čovječanstvu u potrazi za izvanzemaljskim životom.
Teleskop FAST prečnika 500 metara, postavljen među planinama brdovite regije Guizhou, počeo je s radom oko podne, objavila je agencija Xinhua.
Izgrađen za 180 miliona dolara i s reflektorom veličine 30 fudbalskih igrališta, teleskop je titulu najvećeg preuzeo od opservatorija Arecibo u Portoriku.
FAST će istraživati svemir i tragati za znakovima inteligentnog života, navodi agencija.
Kineski svemirski program vrijedan milijarde dolara i pod vojnom upravom trebao bi pokazati tehnološki napredak te zemlje.
Peking do 2020. godine planira u svemiru postaviti trajnu orbitalnu stanicu i vjerovatno poslati ljudsku posadu na Mjesec.
Zbog izgradnje teleskopa više od 8 hiljada ljudi je moralo iseliti iz susjednih sela. Za turiste je izgrađena jedna platforma na jednom od vhrova brežuljaka u okolini teleskopa.

(novasloboda.ba)
26.09.2016.

Hala od zlata?



U muzeju Guggenheim u New Yorku postavljen je odnedavno jedan eksponat, koji je napravio pravu pometnju. Muzeji, inače, nisu nikakav problem za posjetioce, ukoliko se napravi interesantna postavka, ljudi sami dolaze da vide. Tako je to svugdje u svijetu.
U muzeju Guggenheim je nešto drugo u pitanju? Ljudima nije teško stajati i po dva sata u redu kako bi se olakšali na jednom mirnom mjestu, baš u muzeju. E, to je ono, što je neobično.
A kako i ne bi, kad se u toaletu nalazi WC šolja od čistoga zlata, koju je instalirao umjetnik Maurizio Cattelan (56). WC šolja, sa zvučnim imenom „America“, izrađena je od 18 karatnog zlata, a od kad je postavljena postala je pravi hit na instagramu sa selfi fotografijama. Cattelanu je drago da je njegovo djelo postalo tako demokratično.
„Svejedno, da li će neko za dobar ručak platiti 200 dolara, ili u kiosku preko puta pojesti hotdog za 2 dolara, rezultat na kraju je isti. Sve ode u šolju“, govori jedna izreka o istini toaleta.
Mnogi ga zbog ovog eksponatra smatraju provokatorom, jer se na tržištu umjetnina igra sa zlatnom WC šoljom, iako mnogi oligarsi takvu šolju već imaju u svojim privatnim toaletima.
A kako kažu iz muzeja, eksponat će ostati tako dugo izložen, dok se ne nađe neki sponzor, koji će ga otkupiti.
(izvor:focus)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
25.09.2016.

Pozitivna promocija Mostara i BiH u svijetu













Skokovi sa Starog mosta su završeni. Pobjednici su dobili pobjedničke pehare u vidu Starog mosta. Hiljade ljudi okupilo se oko mosta tokom skokova, a sigurno i milioni pored malih ekrana, širom svijeta.Ovako pozitivna i fantastična promocija grada Mostara i čitave Bosne i Hercegovine nije odavno prezentirana u svijetu.
Red Bull“ je, kao i kod svih sličnih manifestacija u svijetu, u prvom redu prezentirao svoje proizvode, a istovremeno učinio svojevrsnu reklamu i prezentaciju Mostara, Starog mosta i Starog grada, kao svjetske turističke destinacije.
Sa ovog mjesta mogu se uputiti samo riječi zahvalnosti za učinjeno, uz nadu da su i oni koji bi trebali, shvatili o čemu se radi.

(spagos)
25.09.2016.

Zamagljena stvarnost?


Ili narcisoidnost facebook generacije...
Instalacija Shigeki Matsuyama viđena u Tokiju igra se sa kamuflažom koja je korištena u Prvom svjetskom ratu, kako bi se protivnik zbunio.
A u stvari, japanski umjetnik se poigrava sa narcisoidnošću facebook generacije: Jedna žena pravi selfi i postavlja ga na socijalne mreže. Što više pažnje time dobija, pojačava se njena potreba da od sebe daje još više. I konačno, na internetu se pojavljuje slika koja više nema nikakve veze sa stvarnošću, reprezentirana sa likom žene u sredini. Granice između sebe i vlastitog ja postaju zamagljene.
I na kraju, iz svega toga proizilazi pitanje: Šta je to još pravo, a šta inscenirano?
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
24.09.2016.

Izroniće „Stari“ za one što ga vole...








Tako ide ona pjesma o Starom mostu, za koju je tekst napisao Kemal Monteno.
Kad čovjek vidi ove dječake: godište 2006, 2007, 2008 i 2009. upita se prvo, zar postoji to godište, a onda treba samo zamisliti šta će to doći za 10-12 godina, kada ovi dječaci postanu momci, a iza sebe budu imali isto toliko fudbalskog iskustva. Iz mase izlazi kvalitet, to je pravilo iz kojeg je naprimjer njemački fudbal došao do titue svjeskog prvaka
Sve ovo je napisano povodom početka rada Škole fudbala FK Velež za sezonu 2016/17.
Prvi dan rada škole protekao je u upoznavanju male raje i roditelja sa budućim trenerima i uslovima rada škole.
I vratimo se stihovima iz naslova. Velež će zahvaljujući baš ovim dječacima, koji su njegova budućnost, ponovo izroniti i veći i jači, a upravo ovi dječaci su garancija da će Velež ostati ono što je oduvjek i bio: ROĐENI!
Nek je sa srećom početak rada Škole!
Fotosi sa stranice RODJENI/facebook.

(spagos)
24.09.2016.

Novosti sa „Photokina 2016.“










„Photokina“ je najznačajniji sajam iz oblasti fotografije u svijetu. Ove godine održava se od 20. do 25. septembra u Kelnu. Prisutno je oko hiljadu izlagača iz 40 zemalja. Oni će na sajmu predstaviti svoje najnovije proizvode i inovacije. Prva „Photokina“ je održana 1950. godine.
U pet tematskih svjetova, na sajmu su pokazani posebni aspekti  fotografije, a mogu biti isprobani milioni aparata. Doduše, za ovu zabavu treba izdvojiti 18 do 53 eura za ulaznicu.
Noviteti sa sajma:
Kod kamere „Canon EOS M5“ fotograf vrhom prsta može mijenjati fokus. Cijena 1.130 eura.
Kamera „Nikon Key Mission 360“ ima objektiv sa ultra širokim uglom i nudi visoku rezoluciju fotografija od 360 stepeni. Cijena 499 eura.
„Canon EOS 5D Mark IV“ je veoma ubjedljiva sa senzorom punog kadra i ekranom sa dodirom. Cijena 4.000 eura.
Dron „Go Pro Karma“ može se lako sklopiti i odložiti u kofer. Cijena drona bez kamere 870 eura.
Kamera „Go Pro Hero 5“ prima govorne komande, a otporna je na vodu. Cijena 430 eura.
„Fujifilm X-A3“ je kamera za početnike. Pogodna za snimanje selfija i autoportreta. Doduše cijena joj nije za početnike, 650 eura.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
23.09.2016.

Skakačice "oprobale" most








Cvijeće i mostarska lasta za skakačice u Mostaru

Mostarski skakači s cvijećem su danas dočekali skakačice Red Bull Cliff Diving Svjetskog prvenstva koje su ove godine prvi put u BiH, nakon čega je Vedad Pašić njima u čast izveo tradicionalnu mostarsku lastu sa Starog mosta u Mostaru.

Bila je to uvertira u trening elitnih skakača i skakačica uoči sutrašnjih prvih rundi skokova Prvenstva koji su na rasporedu od 13 sati.

Prvi je sa platforme visoke 28 metara skočio Todor Spasov iz Bugarske, a čast da bude prva skakačica koja će skočiti za platforme za žene visine 20 metara na Starom mostu, pripala je Yani Nestsiaravoj iz Bjelorusije.

Kako je Stari most bio zatvoren za posjetioce, znatiželjna publika "okupirala" je okolne ugostiteljske objekte kao i plažu, želeći vidjeti najbolje skakače i skakačice na svijetu i uvjeriti se u njihove nevjerovatne sposobnosti. Uzdah i gromoglasni aplauz ispratio je svaki skok i sasvim je sigurno da ćemo u petak, ali i subotu, gledati istinski spektakl.

Inače, skok s 28 metara visoke platforme traje tri sekunde. Za to vrijeme skakači trebaju izvesti nekoliko okreta, svojim akrobacijama zadiviti suce i još besprijekorno uroniti u vodu, tako da njihov skok izazove što manji prasak vode. 
Skakači Red Bull Cliff Diving Svjetskog prvenstva su prethodno obišli mostarsku Osnovnu školu "Mujaga Komadina" gdje su se družili sa učenicima te im podijelili sveske i autograme.

Podsjećamo, u subotu s početkom u 13 sati na Starom mostu u Mostaru počinje takmičenje Red Bull Cliff Diving Svjetskog prvenstva na kojem ćemo gledati 14 najboljih svjetskih skakača i osam skakačica na sedmoj stanici prvenstva koje se drugu godinu zaredom održava u BiH. Ulaz oba dana takmičenja je besplatan.


(izvor:klix.ba)
23.09.2016.

Kafić u kome je sve naglavačke



Nema potrebe da okrećete ekran. Slike prikazuju jedan novootvoreni kafić u Njemačkoj, u kome je sve postavljeno naglavačke. Zbog toga je kafić postao prava meta posjete znatiželjnika. Kafić se nalazi u Wertheimu u Njemačkoj,  a otvoren je početkom ove godine.
Kuća je tako okrenuta da se čini kao da stoji na krovu, pa je čak i garaža sa autom ispred tako napravljena. Unutra, sve visi sa stropa, od namještaja do kompletne opreme.
Kafić je već postao zvijezda stranica socijalnih medija, zahvaljujući činjenici da je u njemu sve okrenuto naglavačke, što djeluje vrlo zbunjujuće.
Kuća i kafić pripadaju porodici imena Toppels, a njihove stvari  su postavljene u cijelom objektu.
Posjetioci vrlo rado prave fotografije u prostorijama, a onda na društvenim mrežama slike okreću, tako da se čini da oni u pvom prostoru vise naglavačke.
Ostaje otvoreno pitanje, šta je pisac svim ovim htio da kaže…???
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.09.2016.

Konačno malo slavlja i za Velež


Pobjeda nakon 358 dana

Rođeni izbacili Metalleghe u Kupu

Jajce, 21.09.2016.

Nogometaši Veleža ostvarili su veliki rezultat i plasirali se u osminu finala Kupa BiH. Rođeni su slavili u Jajcu rezultatom 2:1.

Otpisani Velež se ne predaje. Kada već ne ide u prvenstvu, Rođeni su proigrali u Kupu i uspjeli u Jajcu da ostvare pobjedu nad domaćim Metallegheom. Jajčani su igrali u kombinovanom sastavu, koji nije ispunio zadatke trenera Nermina Bašića na najbolji mogući način, pa je gostujući sastav uspio da dođe do minimalne pobjede. Ajkunić je u 21. minuti donio pogodak Mostarcima, dok je desetak minuta kasnije Serdarević promašio penal za tim iz Mostara. Uspio je domaći tim preko Smajića da izjednači u finišu meča. Precizan je bio s  penala, ali je Zvonić uspio da pogodi za pobjedu i prolaz Veleža. Metalleghe - Velež 1:2

Metalleghe: Plakalo, Durak, Bibić, Pljevljak, Karađuz, Zeba, Dujaković, Rašić, Smiljanić, Danilović, Pezo. 

Velež: Voloder, Jakirović, Mahinić, Jazvin, Serdarević, Uzun, Isić, Nazdrajić, Ajkunić, Papaz, Zvonić.
(sportsport.ba)


Velež 2016/17


Prema zvaničnim podacima prošlo je 358 dana od zadnje ligaške pobjede Veleža, bilo u Premijer ligi BIH, ili Prvoj federalnoj ligi. Zadnju pobjedu, i to na gostujućem terenu Velež je ostvario 26.9.2015 godine u Zvorniku protiv Drine: Drina - Velež 1:2, a zadnju pobjedu na domaćem terenu Velež je ostvario 30.5.2015 godine protiv Borca iz Banja Luke: Velež - Borac 1:0.

Zbog toga, čestitka ekipi na ostvarenoj pobjedi i plasmanu u naredni krug kupa BiH.

(spagos)
22.09.2016.

Kad čitavom jezeru prijeti nestanak


Alge i bakterije ovog ljeta promijenile su boju i izgled preostale vode u jezeru Urmia na sjeverozapadu Irana.
Voda, u nekada šestom po veličini slanom jezeru na svijetu, dobila je tamno crvenu boju, a nekada omiljenom mjestu za izlete sada prijeti isušivanje.
Posljedica: dugogodišnje nedomaćinska i prekomjerna potrošnja vodenih rezervi.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
21.09.2016.

Sitan znamen: Ploča s oznakom careve ulice


U Muzeju Hercegovine u Mostaru ostala je sačuvana ulična ploča s oznakom ulice Franje Josipa.
To je bila današnja ulica Mostarskog bataljona.
Ploča je ispisana na tri pisma – latinicom, ćirilicom i arabicom.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
21.09.2016.

Protest Indijanaca



Bio je to najveći skup naroda Indijanaca u zadnjih sto i više godina, na kome su se skupili predstavnici 280 indijanskih plemena, koji žive na području SAD. Oni su protestvovali protiv izgradnje naftovoda, koji bi trebao prolaziti sjevernom granicom Standing Rocka, rezervata indijanaca Siouxa u Sjevernoj Dakoti, koja se smatra svetom zemljom Indijanaca.
Protest je obavljen uz ukrase od perja, uz kamuflažu „Catcher Cuts the Roadˮ, pod vođstvom veterana iz Iraka Aanaiija i Nakote.
Bilo je prilično uvjerljivo. Naime, daleke 1890. godine je predskazano da će se sedma generacija Indijanaca iz svih indijanskih plemena ujediniti, i spasiti svijet od jedne „crne zmijeˮ.
A vrijeme je upravo sad.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
20.09.2016.

Moć interneta: Lady Gigi




Model? Ne, popstar! Na Fashion Week u New Yorku, Gigi Hadid je pokazala koliko moći posjeduje jedna manekenka u vremenima instagrama.
Odakle dolazi Gigi Hadid, to nikoga više ne interesuje. Ljudi žele znati gdje se ona nalazi ovoga i svakog narednog trenutka. Da li u saobraćejnoj gužvi na nekom zakrčenom mostu u New Yorku, ili iza nekih bijelih vrata kroz koje se guraju PR dame pune stresa, sa mobitelom u rukama.? Ili ispred nekog kafea, gdje hrpa fotografa izaziva sijevanje bliceva fotoaparata.
Na svjetskoj listi osoba koje ljude pokreću u kupovinu, Gigi se nalazi na mjestu broj 16, čak 63 mjesta iznad njene prve koleginice iz svijeta mode Giselle Bündchen, 56 mjesta iznad modne revije Vogue, ili 89 mjesta iznad svjetskog modnog koncerna H&M.
Mnogi glumci, pjevači i modne firme imaju više sljedbenika, ali malo ih može pokrenuti ljude da kupe neki proizvod putem klika na internetu, kao što to uspjeva mladoj Gigi. A to je upravo ono što se zahtijeva od jednog modela u 21. vijeku.
(izvor:stern)
(Novasloboda.ba)
20.09.2016.

Blata i igara





Nekako bi se i na taj način moglo izreći olimpijsko geslo. Trojica sportista na slici nisu isklesani iz kamena. Oni, doduše, izgledaju kao kipovi, ali njihov izgled zahvaljuju prije svega terenu, na kome već po 12. put uzastopno održava takozvana „Wattolümpiada” u blizini mjesta Brinsbüttel, na samom ušću rijeke Elbe u Sjeverno more.
Na takmičenje, pored domaćih ekipa, tradicionalno dolaze i ekipe iz susjednih zemalja. Pri tome je glavna atrakcija turnir u igri, koja je kombinacija fudbala, rukometa, odbojke, i svega onoga što se može igrati.
Borba u blatu se održavaju sa ciljem prikupljaju dobrotvornih priloga za borbu protiv raka. Od 2004. pa do ove godine, zahvaljujući ovim igrama, u kase Savjetovališta za borbu protiv raka sakupljeno je ukupno 290 hiljada eura.
(izvor:abendblatt)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.09.2016.

Skakačice sa Starog mosta u Mostaru

(Tekst pod naslovom "Sedam skakačica sa Starog mosta u Mostaru", koji slijedi, objavljen je na blogu memorylimit.blogger.ba 17. marta 2013. godine)







Na ovogodišnjm takmičenju Red Bull Cliff Diving, pored muškaraca sa Starog mosta će skakati i najbolje svjetske skakačice. Tekst koji donosimo u nastavku pokazuje da su hrabre Mostarke skakale sa Starog mosta mnogo ranije.

Sedam skakačica sa Starog mosta u Mostaru

I dame su nakada letjele sa Starog Mosta u Mostaru

U nekoliko oskudnih tekstova stoji da je do sada, kroz istoriju, sa Starog Mosta u Mostaru skočilo svega sedam žena, a novode se imena samo njih, četiri - pet. Pokušaćemo odgonetnuti koje su to odvažne dame bile, pogotovu, što dolaze mlađe, nove sange. Lani se na skok odlučila Konjičanka Dajana Dangubić. A bilo ih je čini se još nekoliko, tako da broj sedam više ne važi.

Svako vrijeme i svaka generacija u Mostaru iznjedrili su po nekoliko vrhunskih skakača. Najcjenjeniji i najčuveniji je, nesumnjivo, Emir Balić, trinaest puta pobjednik u skoku na glavu sa Starog mosta. Interesantno je da je bilo i odvažnih djevojaka koje su skakale sa Starog mosta od kojih su najpoznatije Seka Vasković, Sabina Vasić, Zijada Demirović Humo i Paulina Šešeljević. 

Paulina Popovac, Mostarka koja je svojevremeno skakala sa Starog Mosta kao jedna od rijetkih žena, skakačica, gostovala je u programu Al Jazeere. Posljednjih godina Popovac se nalazi u žiriju za ocjenjivanje skokova.

Sa Starog mosta u Mostaru skaču se dvije osnovne discipline i to na noge i glavu.Specifični uslovi kao što su; visina skakaonice, brzina i dubina rijeke, podvodnim stijene, grebeni, ili pežine, kako ih u Mostaru zovu, stvorili su i odgovarajuće stilove pojedinih skokova. Najpoznatiji stil skoka na glavu je "lasta", zatim "prevoj" i "avion", a na noge se skače "polulet", "let", "ćupica" i najelegantniji stil "štanga".

Skok na glavu, "Lasta", smatra se najprivlačnijim i najcjenjenijim stilom. Prilikom natjecanja stručni ocjenjivački sud, sastavljen od iskusnih skakača, ocjenjuje tri elementa: držanje na mostu pred skok, let i upad u vodu, a na raspolaganju imaju 10 bodova koje dodjeljuju zavisno o kvaliteti, ljepoti i usklađenosti skoka i svih njegovih elemenata.
O hrabrim letačima sa Starog mosta u Neretvu snimljeno je nekoliko dokumentarnih filmova. Najpoznatiji od njih, "Dječak i most", dobio je nagradu za kameru na Svjetskom festivalu dokumentarnog i TV filma u Londonu 1971. godine.

Skok sa Starog mosta prikazan je u igranim filmovima „Smrt gospodina Goluže», „Hajde da se volimo“, Derviš i smrt“. U filmu Hajde da se volimo III,  Lepa Brana skače sa Starog Mosta, a u umjesto nje skok izvodi Jadranko Fink.

Skok sa Starog mosta je velik i neustrašiv čin, jednako velik i priznat uspjeh za sve dječake, djevojke i mladiće, koji se odluče na tako opasan i hrabar pothvat.

Bilo je i odvaznih djevojaka koje su skakale sa Starog mosta. Ostale su upamćene Seka Vaskovic, Zijada Demirovic Humo i Paulina Šešeljević.

Na 446. skokovima, 2012. godine, u revijalnom dijelu, sa Sarog Mosta je skočila Dajana Dangubić, Konjičanka, koja se današnjim skokom pridružila tek nekolicini žena koje su skakale u historiji takmičenja skokova. Dajana Dangubić je skokom na noge možda ulila hrabrost drugim ženama da se odvaže i skoče 25 metara sa mosta do hladne Neretve.

Izvodi iz diskusija na facebooku i na formumima:

- Ovo je Jeanne d'Arc...na gornjoj slici...
- Prije dvije godine je skocila djevojka po imenu Lili radila je kod Safeta...
- Kako se niko nemože sjetit rahmetli Miske, kad je skočila sa Starog mosta, čisto za raju .To je bilo otprilike 94- 95. Skocila je kao što sam napisala, čisto za raju... Nek joj je rahmet duši .
- Skakala je i djevojka pod nadimkom Čakara, skakala je čak i na glavu, i to za lovu , sa Zeljkama….prenosim onako kako je tamo napisano...

U intervjuu sa Sabinom Vasić za Dnevni list 2010. godine spomenuto je sedam skakačica.446. skokovi su bili 2012. a na njima je u revijalnom dijelu skakala Dajana Dangubić. Zatim se kaže da je skakala Lili, što je radila kod Safeta, te da je skakala prije dvije godine, a to bi bilo 2011.godine, zatim Miska, te Čakara. Znači nije ih više sedam, kako se to tvrdilo u ranijim tekstovima. Moguće čak i jedanaest...

Važno bi bilo zabilježiti tačna imena ovih odvažnih žena, djevojaka,da ostanu za istoriju....Naprimjer, rahmetli Miska...ili ova mala Lili...kako su se tačno zvale...jer njihovu hrabrost i odvažnost treba poštovati...i zabilježiti, da ostane vječno zapisano...

Dopuna 20. septembra 2016. (Dijana Kaniza Kajtaz):

...jedna od skakačica sa Statog mosta, a nije zapisana je Sabina Kazazic iz Donje Mahale. I nju treba uvrstiti u hrabre žene Mostara. Čakara /Paula je zadnji put skakala sa gipsom na nozi jer je dobila prelom noge kad je skakala. Mislim da je i njena sestra Nada iz Bjelušina skočila jednom...


(spagos) 


19.09.2016.

Krava stiže iz vazduha


Jedna krava stiže sa neba na zemlju, u glavnom gradu Pakistana Karatchiju.
Prema procjenama, u ovom gradu živi oko 24 miliona stanovnika, na vrlo uskom prostoru, na kome nema mjesta za livade i travnjake, a pogotovo ne za štale.
Mnogi ljudi su zbog toga dosjetili da krave smjeste na ravne krovove kuća u kojima žive. I to funkcioniše vrlo dobro, ali sve do jednog dana.
Krava je, uz pomoć krana, spuštena prvo na zemlju, a onda odvedena na jednu stočnu pijacu, a kako se kaže u novinskom izvještaju, najvjerovatnije je poslužila kao kurban, povodom proteklog kurban bajrama.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.09.2016.

Odbojkaši u borbi za zlato protiv diva od 2,43m



Div iz Irana Morteza Mehrzadselakjani (29) visok 2,43 metra, ubraja se među najviše ljude na svijetu. Neki izvori tvrde da je visok čak 2,47 m.
Ovaj div će se danas suprostaviti našim momcima u finalnom susretu u sjedećoj odbojci na paraolimpijadi u Riju.
Trener reprezentacije Irana priča o njemu
“ U ekipi sam trebao jednog igrača, koji i u sjedećem položaju može gledati preko mreže. Kad sam Morteza vidio u jednoj emisiji na TV, odmah sam pomislio, ovaj nam može pomoći”
U sjedećem položaju ispružena ruka ovog diva doseže visinu od 1,93 metra. Mreža u sjedećoj odbojci visoka  je 1,05 metara.
Zbog čega Morteza igra u reprezentzaciji Irana u sjedećoj odbojci: “Sa 16 godina pao je sa bicikla, i slomio kralježnicu. Nakon toga je njegova desna noga prestala da raste. Lijeva noga mu je sada duža za 15 centimetara od desne”.
Nadamo se da će naši momci u žuto plavim dresovima naći načina kako da onemoguće i spriječe ovog diva u igri.
Sretno momci!
(izvor:bild)

(spagos)
18.09.2016.

Počasna garda u stavu mirno


Ovakva slika može izazvati samo divljenje i zadovoljstvo dostojno pažnje. Pingvinu po imenu Nils Olav III iz zoološkog vrta u Edinburghu, Norveška kraljevska garda u stavu mirno odaje dostojnu počast.
Pingvin je, inače, maskota kraljevske garde. Norveški kraljenski dvor još od 1970. godine njeguje posebne odnose sa kraljevskim pingvinima u Edinburghu.
Nils Olav je treći po redu nosilac počasti ovakve vrste. On i njegovi prethodnici su promovisani u čin oficira, proizvedeni u red vitezova, a sad slijedi promocija u čin brigadnog generala.
Na prvi pogled, čini se kao obična besmislica.
Naravno!
Ali, pri tome je i veličanstveno.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
17.09.2016.

Ove godine će sa Starog mosta skakati i najbolje svjetske skakačice






Red Bull Cliff Diving 2016: One se ne boje skočiti sa Starog mosta


Red Bull Cliff Diving Svjetsko prvenstvo u subotu, 24. septembra po drugi put gostuje u našoj zemlji. No za razliku od prošle godine, kada smo u Mostaru gledali samo takmičenje muškaraca, ove godine će na Starom mostu nastupiti i najbolje svjetske skakačice.

Svjetsko prvenstvo za žene se održava od 2014. godine. U prethodne dvije sezone je uključivalo po tri takmičenja, a ove godine je prošireno na sedam stanica. Kvalitet se konstantno poboljšava, a po umijeću koje demonstriraju skakačice ne zaostaju za svojim muškim kolegama. U Svjetskom prvenstvu 2016 nastupa šest stalnih skakačica, a na svakoj stanici učestvuju i do dvije takmičarke s pozivnicom. Evo prvog dijela kratkih profila skakačica koje će nastupiti u Mostaru.

Rhiannan Iffland (Australija) Najveća senzacija Svjetskog prvenstva. Debitovala je na otvaranju sezone 2016 u Teksasu, gdje je nastupila s pozivnicom, i pobijedila. I tu se nije zaustavila. Sa tri pobjede iz četiri takmičenja ove sezone, okrenula je prvenstvo „naglavačke“, i trenutno je uvjerljivo vodeća u ukupnom poretku.

Rachelle Simpson (SAD) Aktuelna prvakinja, osvajačica Svjetskog prvenstva 2014 i 2015. Ovu sezonu je počela loše, ponajviše zbog problema s povredama. Ali na takmičenju u Polignano a Mareu (Italija) je napravila veliki povratak sa osvojenim trećim mjestom, tako da svakako nismo čuli sve od nje za ovu godinu.

Helena Merten (Australija) Sa 21 godinom, najmlađa je takmičarka stalne postave Red Bull Cliff Diving Svjetskog prvenstva ikada. Prvi put je nastupila u Teksasu 2015, sa pozivnicom, završivši kao šesta. Sezonu 2016 je otvorila trećim mjestom u Teksasu, i trenutno dijeli četvrtu poziciju u ukupnom poretku sa Rachelle Simpson.

Adriana Jimenez (Meksiko) U prvenstvu 2014 nastupala je kao takmičarka s pozivnicom, da bi završila kao treća u ukupnom poretku. Trenutno je šesta na tabeli prvenstva 2016, sa samo 10 bodova ispod četvrtoplasiranih Simpson i Merten. Već se penjala na pobjednički podij i od nje se uvijek može očekivati iznenađenje.

Sva dešavanja u prvenstvu pratite na www.redbullcliffdiving.com i Facebook stranici prvenstva.

(sportsport.ba)
17.09.2016.

Rio 2016: Odbojkaši u finalu Paraolimpijskih igara!


U finalu: BiH - Iran

Reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci večeras je u polufinalu Paraolimpijskih igara u Rio de Janeiru slavila protiv Egipta rezultatom 3:0, po setovima 25:23, 25:16 i 25:20.
Egipćani bolje otvaraju utakmicu i dolaze do vodstva 7:4, ali naša reprezentacija pravi seriju 3:0 i dolazi do izjednačenja. Potom seriju pravi naša reprezentacija i dolazi do prednosti 12:9.
Egipat je uspio smanjiti (12:11), ali potom slijedi serija na krilima Mirzeta Durana za vodstvo 17:13. Naša reprezentacija je imala tri vezane set lopte, a potom su Egipćani došli do 24:23. Treću set loptu smo iskoristili, a vodstvo našim odbojkašima donio je odlični Mirzet Duran.
Drugi set otvaramo bolje Egipta i vrlo brzo dolazimo do tri poena prednosti (7:4). Seriju potom prave Egipćani i dolaze do izjednačenja (8:8). U tom trenutku odličnom serijom servisa Adnana Manke dolazimo do 12:8. Novom fantastičnom serijom, ovaj put na servis Sabahudina Delalića idemo na velikih 20:11. Šest vezanih poena naša reprezentacija osvojila je na servis kapitena Delalića. Set smo mirno priveli kraju (25:16) i došli do velikih 2:0.
Naša reprezentacija i treći set otvara bolje. Na servis odličnog Manke pravimo novu seriju i dolazimo do velikih 12:6. Novu seriju pravimo na servis Asima Medića i dolazimo do 18:9. Naša reprezentacija je set mirno privela kraju (25:20) i slavila s ubjedljivih 3:0. 
U drugom polufinalu igrali su domaćin Brazil i Iran, Pobjedio je Iran sa 3:0.

Finale je na programu u nedjelju u 17 sati.

zlatna medalja OI 2012 London


(radiosarajevo.ba)
17.09.2016.

Fantazija: I na kraju će smartfoni ukiniti sami sebe


Nekako se podrazumijeva samo od sebe da su mnogi već izvršili rezervaciju modela najnovijeg mobitela, kako bi ponosno mogli reći: „Pogledaj, muzika sa mobitela, bez kabla!“
Dovoljno će biti bijele bubice slušalica staviti u uši, a fizička veza putem kabla, od mobitela, koji može stajati u bilo kojem džepu, ili u tašni, više neće biti potrebna. Supercool. Barem tako najavljuju daljnje korake kod najnovijih modela smartfona. „Sedmice“, naprimjer.
Ukidanje kabla do slušalica u ušima je samo jedan korak ka daljoj redukciji mobilne funk tehnike. Najkasnije kod „jedanaestke“ neće više biti ni ekrana. Najnovije vijesti, kao i informacije o najnovijim pokemon čudovištima, holografski će se prikazivati u vidnom polju korisnika. A „trinaestka“ će biti prvi model sa priključkom na „iBrian“, preko koga će se podaci uvlačiti direktno u moždanu koru korisnika. Potrebni emiter će u početku, nažalost, još uvijek biti zdepast, i težak oko osam kilograma, a njega će korisnik morati šlepati u jednoj aktovki. Jedna neprijatna okolnost, ali, ona će korisniku putem „iBraina“ biti izvučena iz svijesti.
Nakon toga, dolaziće slijedeće napredne verzije uređaja, a već od „dvadesetdvojke“, sastojaće se od samo jednog moždanog implantata, koji će biti ugrađen, odnosno instaliran u mozgu korisnika. A od toga momenta neće više biti potrebe ni za smartfonom. On će ukinuti sam sebe. Tada ćemo uz pomoć najnovije tehnike postati„ smart”, bez onog “phone”, dakle, samo pametni. Nakon toga, bićemo vraćeni u predhodno stanje mobilne nevinosti.
Ali, uprkos svemu tome, redovna mjesečna pretplata će nam i dalje teći bez prekida.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
16.09.2016.

Ekstremni sport: Švedski aquathon



65 kilometara trčanja i 10 kilometara plivanja: Ötillö u Švedskoj su ostrva nade za sulude.
Od ostrva Sand pa do ostrva Utö je ukupno 75 kilometara, koliko iznosi ruta preko 26 ostrva u arhipelagu ispred Stockholma. Takmičari su opremljeni odijelima od neoprena, sa kapama za kupanje, po dvoje, vezani sa međusobno . Za Ötillö je potrebna izdržljivost, snaga i volja. Mnoga od 26 ostrva su jedva, ili nikako naseljena. Staze vode preko drveća i stijena, u pravom smislu te riječi.
Ötillö na neki način zvuči i mirno i pitomo. Na švedskom ta riječ znači Ö-till-Ö, sa ostrva na ostrvo. Ali, za takmičare, koji su prvog vikenda septembra startovali na ovoj čudnovatoj utrci, ta riječ bi, prije svega, značila: pakao. 65 kilometara mučenja prilikom trčanja, i uz to 10 kilometara plivanja u moru, u timu od po dvoje takmičara, vezanih konopcem, koji uz to trebaju preći svih 26 ostrva u arhipelagu, preko klizavih stijena, kroz šume bez puteva, boriti se sa visokim valovima i jakim strujanjem u morskoj vodi. Dužine plivačkih staza su i do 1780 metara, a staza za trčanje i do 19.700 metara. I ko prvi stigne do „Värdshusˮ, gostionice na ostrvu Utö, postaje svjetski prvak u plivanju i trčanju.
Ko je sve ovo smislio? Jedna grupa raspoloženih Šveđana, naravno. Sve je počelo 2002. godine nakon nekoliko rundi pića u gostionici „Utö Värdshusˮ. Od tada, trka svake godine dobija sve više na popularnosti, tako da je ove godine uz stazu bilo oko 230 hiljada gledalaca, a četrnaestosatna utrka praćena je preko live-stream na web stranici utrke.
Prije ove trke u Švedskoj, nešto slično se dešavalo u Engadinu, i na ostvrvima Schilly u Engleskoj, a slijedi utrka na „Thousand lakesˮ , Hiljadu ostrva u Mecklenburgu u Njemačkoj. Najavljeno je da će se slična manifestacija sljedeće godine održati na ostrvu Hvar u Hrvatskoj.
U trci u Švedskoj učestvovalo je 120 timova po dva takmičara, a na listi prijavljenih bilo je čak 700 timova. Naravno, šta bi ovakva trka bila bez prominentnih. Prošle godine ovdje je bila Pipa Middelton, koja je stala nakon 13 sati plivanja i trčanja, ali se i pored toga uspjela ispod vode smijati u kameru. Ove godine je učestvovao najpoznatiji švedski reper Petter Askergren i minhenski Faris Al Sultan.
Da bi se savladala ovako duga relacija, na snazi je moto trke: „Help each otherˮ, pomozite jedni drugima, tako da su se tokom trke vidjele mnoge ruke spremne za pomoć.
I na kraju. riječ dvije o pobjednicima. To su Jesper Mars i Mats Anderson, koji su postigli vrijeme od 11 sati i jednu minutu. Za poređenje, na prvoj trci je pobjednicima trebalo čak 24 sata, a na drugoj 21 sat. Među mješovitim parovima ove godine, pobijedila je takmičarka koja je prije samo tri mjeseca postala majka. Odmah nakon trke, požurila je da podoji svoju bebu.
Kako je na početku rečeno: ludost bez kraja.
(izvor:focus)
Smail Špagp
(Novasloboda.ba)
15.09.2016.

Otvoren pomoćni teren za Veležovo bolje sutra





Džemal-Čorba Hadžiabdić, jedan od najboljih fudbalera Veleža u njegovoj istoriji, danas je, zajedno sa Selimom-Svilom Isićem, članom Upravnog odbora, svečano otvorio pomoćni teren stadiona sa umjetnom travom u Vrapčićima, koji je jedan od krupnih poteza nove Uprave za Veležovo bolje sutra.
„Čini mi posebno zadovoljstvo da Vas sve pozdravim i zahvalim  što svojim prisustvom uveličavate ovaj veliki događaj za budućnost kluba, ali, istovremeno,i  da se zahvalim novoj Upravi što mi je ukazala čast da otvorim pomoćni teren stadiona u Vrapčićima.
Velež je, u vrijeme kada sam ja igrao, ali prije i poslije, krasila Omladinska škola, iz koje su izašle generacije fudbalera, koje su kasnije, ulaskom u prvi tim, pronosile slavu kluba širom bivše države, Evrope i svijeta. U Omladinskoj školi radile su takve fudbalske i ljudske veličine, poput Sulejmana Repca, Lea Halduma Hrvća, Miroslava Micana Kordića, Zejnila Zeke Selimotića, Franje Džidića, Salema Halilhodžića, Omera Bombe  Orulevića i drugih, koji su svojim znanjem udahnjivali onaj prepoznatljivi Veležov šmek. Fudbaleri Veleža vezli su, nije neskromno kad kažem, najljepši goblen na zelenom terenu.
Danas, kada Velež počinje novu eru u svom postojanju, kada nova Uprava nastoji da ponovo povrati slavu i ugled kluba, otvaranje ovog pomoćnog terena znači puno više od puke svečanosti. Ovo je pretpostavka za bolji i kvalitetniji rad Omladinske škole, u kojoj će se brusiti talenti, kojima je ovo podneblje uvijek bilo bogato, i koji će, koliko sutra, svojim znanjem i rezultatima vratiti Velež na mjesto koje mu i pripada. U sami vrh bosanskohercegovačkog fudbala.
Koristim priliku da se zahvalim novoj Upravi na uspješnoj realizaciji ovog velikog projekta.
Proglašavam otvorenim pomoćni teren, sa željom da u budućnosti ovakvih uspjeha bude što više na radost svih onih kojima je Velež bio i ostao na srcuˮ, rekao je Hadžibdić.
Današnjoj svečanosti prisustvovali su, između ostalih, predsjedavajući Skupštine HNK-a Šerif Špago, kantonalni ministri Ajdin Teletović, Željko Laketić i Suad Balić, gradonačenik Mostara Ljubo Bešlić, načelnici odjela Gradske uprave Božo Ćorić, Omer Pajić  i Izet Šahović, predsjednik Gradskog odbora SDA Mostar Salem Marić, predsjednik Sportskog saveza grada Mostara Hasan Šišić, prijeratni predsjednik Veleža Nedim Vila, rektor Univerziteta „Džemal Bijedićˮ prof. Dr. Sead Pašić i nekoliko stotina navijača i simpatizera Veleža, a slavlje su uveličale i članice hora Mostarske kiše.
Potom je  na glavnom terenu odigrana prijateljska utakmica između Veleža i Mladosti Doboj-Kakanj, koju s velikim uspjehom vodi Ibro Rahimić,  nekadašnji igrač i terner Veleža.
(Novasloboda.ba)
15.09.2016.

Dan poslije: Angie je nova broj jedan u tenisu






Angelique Kerber (28), dan poslije finala, na oficijelnom fototerminu nije ispuštala iz ruku pobjednički srebreni pehar.
Svečanu haljinu je kupila u New Yorku prije početka turnira. Nije li predosjećala njen trijumf? Nova Nr.1 na svjetskoj teniskoj listi dobila je suvereno US Open. Nekada su svjetskom teniskom scenom vladali Steffi Graf i Boris Becker, a nakon 20 godina Njemačka je ponovo dobila vodeću u ženskom tenisu.
Kerber je u New Yorku i u čitavom svjetskom tenisu dostojna vladarka, iako za sebe kaže da je samo čovjek, a ne mašina. Njen perfektni nastup pokazuje upravo suprotno.
“Kerber je veliki borac, ratnik, pred kojom su morale kapitulirati veličine svjetskog tenisa. Steffi Graf je dobila dostojnu nasljednicu”, riječi su iz svjetske štampe dan poslije trijumfa.
(izvor:kicker)
(Novasloboda.ba)
15.09.2016.

Nije bilo nimalo romantično


Postoje dvije fotografije, koje su postale ikone Drugog svjetskog rata.
Na jednoj, ruski vojnik po imenu Jewgenij Chaladej, na vrh Reichstaga u Berlinu, 2. maja 1945. godine postavlja zastavu Sovjetskog saveza. Druga potiče od američkog fotoreportera Alfreda Eisenstaedta, a snimljena je 14. septembra 1945. godine u New Yorku. Na Times Squeru ljudi su slavili kapitilaciju Japana i kraj rata na Pacifiku. U slavljeničkoj euforiji jedan mornar je zagrlio jednu medicinsku sestru i poljubio je na sred ulice. Do danas nije tačno razjašnjeno ko su bile osobe sa slike, koja je kratko nakon što je snimljena objavljena preko čitave stranice časopisa Life.
Ukupno jedanast muškaraca i tri žene su se javilli sa tvrdnjom da su baš oni osobe sa slike.
Jedna od žena bila je Greta Friedman, rođena 1924. godine, porijeklom iz Beča, koja je pravovremeno izbjegla od holokausta, dok su njeni roditelji ubijeni od strane nacista. Greta je stigla u SAD 1939, a u septembru 1945. godine radila je kao medicinska sestra na Manhattanu u jednoj zubnoj oridinaciji. Zbog toga je nosila bijelu uniformu.
„To je tačno moja figura, i ono što sam imala na sebi, a posebno je to moja frizura, kakvu sam nosila toga vremena” kazala je jednom o ovoj fotografiji, tvrdeći da je ona medicinska sestra sa fotografije.
Ostalo je upitno, da li fotos stvarno prikazuje trenutak radosti. Prema današnjim mjerilima, to bi se prije moglo okarakterisati kao seksualna prinuda, ako jedan nepoznati muškarac na ulici ovako uhvati jednu ženu i poljubi je.
„To nije bilo nimalo romantično”, kazala je Grata Friedman o ovom prinudnom poljupcu.
Prije sedmicu dana, Greta Friedman, medicinska sestra sa Times Squera iz 1945. godine je preminula je u 92. godinei života.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.09.2016.

Sitan znamen: Hronogram o gradnji mosta


Prema dostupnim podacima, 1557. godine je počela gradnja mosta preko Neretve i trajala je devet godina.
Most predstavlja remek-djelo neimara Sinan Kodže (a ne Hajrudina – koji je možda bio nadzornik ili izvođač projekta, ali ne i graditelj).
Tek izgradnjom dvije kamene kule na suprotnim obalama Neretve, graditelju je uspjelo izgraditi Stari most. Inače su prethodni pokušaji pali u vodu, jer nije bilo protivteže u fundamentima mosta.
Na kamenoj ploči mosta – hronogramu o gradnji, ispisana je godina završetka izgradnje – 944. godine ako se računa po Muhamedu ili 1566. godine po Hristu.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
14.09.2016.

Otvaranje pomoćnog terena sa umjetnom travom u Vrapčićima




Nova Uprava Veleža danas će obilježiti prvi veliki uspjeh – u 14,30 sati, svečano će biti otvoren  pomoćni teren s umjetnom travom u Vrapčićima. Kako je najavljeno, čast da otvori pomoćni teren pripala je Džemalu-Čorbi Hadžiabdiću, jednom od najboljih fudbalera Veleža svih vremena, koji je od nedavno član Nadzornog odbora Rođenih, i koji će tom prilikom održati prigodan govor..
Prije ceremonije svečanog presijecanja vrpce, biće upriličen defile svih omladinskih selekcija FK Velež. U umjetničkom dijelu programa učestvovaće i hor Mostarske kiše.
Na glavnom  terenu stadiona FK Velež, potom će se, u 15,30 sati. odigrati prijateljska utakmica između Veleža i FK Mladost Doboj-Kakanj, koju vodi nekadašnji igrač i trener Rođenih Ibrahim Rahimić.
Očekuje se da će današnjoj svečanosti, osim navijača i smpatizera FK Velež, prisustvovati i brojni predstavnici političkog, privrednog, sportskog i kulturnog života grada Mostara, HNK-a i Federacije BiH.
(Novasloboda.ba)
13.09.2016.

Prirodne katastrofe: Životinje stradaju od udara groma


U Norveškoj je krajem avgusta samo od jednog udara groma uginulo preko 300 sobova. Pri tome, četveronošci nisu imali nikakve šanse da izbjegnu katastrofu.
Ostaci uginulih životinja ležali su svuda okolo na jednoj velikoj površini. Slučaj se desio u Hardangervidda nacionalnom parku na jugu Norveške, kao da se iznad čitavog područja desilo veliko nevrijeme sa grmljavinom. Tek dva dana kasnije, saradnici vlasti zaduženi za zaštitu okoline otkrili su leševe životinja između stijena. Izgledalo je kao da je neko uključio neki šalter i odjednom polegao sve životinje.
Naučnici iz svjetskih instituta za zaštitu životinja već dugo vremena ukazuju na opasnosti kojima su izložene životinje u slučaju nevremena i grmljavine. Tome su posebno podložne životinje višeg rasta, slonovi, žirafe, kao i goveda. A da jedno kompletno stado nastrada tom prilikom, nije nikakvo čudo, jer se životinje u slulaju takvih vremenskih nepogoda zbijaju zajedno, čime se povećava opasnost po život svih životinja u stadu, od samo jednog udara groma.
Nakon slučaja u Norveškoj, u medijima su se pojavili i izvještaji o stradanju oko 300 ovaca i Kirgistanu, a daleke 1939. godine zabilježen je slučaj o stradanju 850 ovaca u američkoj svaznoj državi Utah. U Australiji je zabilježen slučaj stradanja jednog morskog lava od udara groma. A da od udara groma najčešće stradaju žirafe, nije ni čudo, obzirom na njihovu visinu.
Koliko životinja strada od udara groma, niko sa sigurnošću ne može tačno potvrditi. Dok neke životinje imaju urođen instikt da se sakriju u slučaju ovakve vrste opasnosti, lisice trče u gustiš, medvjedi se sakrivaju u njihove špilje, međutim, sobovi, kao ovi u Norveškoj, ili slonovi u savani, nemaju nikave mogućnosti sklanjanja na sigurno.
A kako tvrde naučnici, osim opasnosti koja vreba životinje na otvorenom, od direktnog udara groma, jedan broj životinja tom prilikom strada od šoka koje doživljavaju čak i prilikom udara groma u blizini, a kako je to potvrđeno kod divljih gusaka, one imaju veoma slabo srce.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.09.2016.

Tajna kula od pijeska


Gradnja kula od sitnog pijeska na plažama često pokazuje začuđujuće nedostatke komptentnosti od strane graditelja.
Najčešće su gradnjom zabavljena djeca, a uz njih i neznalice. Oni za gradnje najčešće koriste poluvlažni pijesak. koji kod dogradnje gornjih dijelova kula fizički ne mogu opstati. A uz sve to, u igri je dječiji alat za gradnju. Pri tome, najveći problem pravi lopatica. Naučno gledano, ona je do sada bila najveća zagonetka gradnje kula od pijeska.
A u stvari postoji jedna empirijska metoda kojom se definiše potrebna snaga, kojom se lopatica smije provlačiti kroz zrnca pijeska. Ta metoda potiče iz mehanike tečnosti.
Inžinjeri iz MITa u SAD sada su razjasnili zašto nešto takvo ne funkcioniše kod pijeska. Modelovani objekat reprodukuje eksperimentalne podatke sasvim uredno (Nature Materials). Osnova za to su dvije važne osobine suhog pijeska, naime, trenje i odsutnost držanja. Ovo zadnje ne važi za mokri pijesak. Ko se pridržava pravila i za gradnju kula od pijeska uzima dio pijeska a dio vode, dobija jednu masu nalik na cement, koja se drži zajedno i pogodna je za gradnju ovakvih građevina.
Nedavno je u Duisburgu, u Njemačkoj, izgrađen toranj od pijeska visine 13,97 metara, čime je oboren svjetski rekord u visini ovakvih građevina. Doduše, tamo su graditelji posegli za jednim starinskim sredstvom. Čitavoj masi su dodali određenu količinu bjelanceta iz jajeta. A uz to su izdali i naučno objašnjenje, koje ni jednom djetetu nikad nije bilo, niti će biti potrebno, dok se zabavlja gradnjom svojih kula u pijesku, koje inače traju do prvog velikog talasa, ili barem do kung-fu poteza nekog objesnog rmpalije sa plaže.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.09.2016.

Značenječe riječi: Bajram Šerif Mubarek Olsun


Bajram Šerif Mubarek Olsun, tradicionalna je rečenica kojom se čestita najveći muslimanski praznik bajram.

Da li znate šta znači?

Riječ Šerif, koja je arapskog porijekla, na turskom znači čestit. Riječ Bajram je perzijskog porijekla, a na turskom znači praznik. Riječ Mubarek na turskom znači blagoslovljen, a inače arapskog porijekla. Olsun na turskom znači ‘neka bude’.
To znači da čestitka: Bajram Šerif Mubarek Olsun zapravo znači: “Neka ti je blagoslovljen čestit praznik“.
Kada odgovorite “Allah razi olsun”, znači da ste rekli „neka Allah bude zadovoljan tobom“.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

(Novi Horizonti/Hayat.ba)
12.09.2016.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!


Bajram Šerif Mubarek Olsun!
11.09.2016.

Novi mačak u borbi za prevlast

ns gladstone novi macak u downing street
Od proteklog mjeseca je zvanično: Novi hvatač miševa u Ministarstvu finansija u Velikoj Britaniji je mačak po imenu Gladstone, star je 18 mjeseci. Sve donedavno lutalica, sada se prvo mora susresti sa već vrućom situacijom u vladinoj četvrti.
Na ovom mjestu smo već pisali o borbi za prevlast u reviru, između dva mačka Larryja i Palmersona. Larry je godinama bio zadužan da lovi miševe u Downing Street 10, i morao se povinovati zahtjevima mlađeg Palmersona, koji je kod kuće u Ministarstvu inostranih poslova. Sve tri institucije nalaze se u vrlo bliskom komšiluku, tako da je bliski susret tri mačka skoro neizbježan.
Dolazak Gladstonea je na twitteru mačka Larryja prokomentarisan razdražljivo: Uskoro ovdje postaje tijesno!”, dok je to kod Palmersona prokomenarisano sa: „Dobro došao novi kolega”.
A na instagram stranici novoga mačka Gladstonea je postavljena je grafika na temu: „Koji mačak je najslađi?”, objavljena u listu „Telegraph”.
Po toj grafici Larry je dobio 26 posto glasova, Palmerson 34, a novajlija Gladstone čitavih 40 posto glasova.
I ovo je na neki način demokratija. Kao u crtanim filmovima.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
11.09.2016.

Za rođendan mnogo sladoleda


Jedan ogromni sladoled poslužen je za rođendansko slavlje u zoološkom vrtu Hellabrun u Münchenu, Njemačka. Ledena bomba sastojala se od krastavaca i povrća, a pripremljena je od njegovatelja zoološkog vrta povodom prvog rođendana indijskog pancir nosoroga.
U prvoj godini života, Puri, kako su ga nazvali, sjajno se razvio. Iako mu je već puna godina, on još uvijek sisa, kod svoje majke, a uz to jede sijeno, krastavce, mrkve, travu, ali brsti i svježe grane sa drveća.
Kada je prije godinu dana došao na svijet, nakon što ga je njegova majka nosila u stomaku puna 492 dana, bio je težak samo 60 kilograma. Prvih dana života znao je dnevno posisati i do 35 litara majčinog mlijeka. A i razvijao se u skladu s tim. Sada teži 620 kilograma, a na kraju svog razvoja biće težak oko 2.200 kilograma.
Šta će tada biti, ostaje otvoreno.
U sklopu evropskog programa očuvanja pojedinih životinjskih vrsta u međuvremenu će se odlučiti u kome zoološkom vrtu i s kojom pancir damom će Puri biti povezan.
A dotle, ima još vremena.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
10.09.2016.

Digitalni manipulatori


Milioni ljudi u svijetu orjentišu se prema onome što čine njihovi omiljeni idoli na internetu. Međutim, mnogi od njih na Youtubeu, ili na Instargamu, čine to ne iz nekog idealizma, nego za to bivaju itekako dobro plaćeni. A u pozadini svega stoje agenture, koje svim tim znalački upravljaju.
Kod Caroline Einhoff (25) je upravo tako. Mnoge firme joj plaćaju da prezentira njihove proizvode. Što više ljudi na instagramu vidi njene fotografije, koje na prvi pogled izgledaju kao bezazleni u selfiji, na njenom kontu će se naći više novca. Ona je dio jedne kampanje proizvođača. O tome koliko se novca po objavljenoj fotografiji radi, nerado se priča.
Branša je mlada, a većina agentura nije starija od dvije godine.
U isto vrijeme javlja se i veći broj onih sa značajnijim brojem sljedbenika, koji posao sa firmama ugovaraju sami, bez posrednika, a sve veći broj svjetskih firmi u društvenim mrežama pronalazi nove puteve ka osvajanju novih kupaca, posebno među mlađom populacijom.
(izvor:sdz)
(Novasloboda.ba)
10.09.2016.

Smrt i ruševine


Na prvi pogled, čini se da je slika napravljena u nekom ratnom području, negdje u Siriji ili u Iraku.
A onda u oči upada crkveni toranj, koji prkosno stoji u moru ruševina. Slika pokazuje šta je od grada Amatrice u italijanskom latiumu ostalo nakon zemljotresa od 24. avgusta ove godine. Preko 300 ljudi je izgubilo život.
Gradonačelnik je mišljenja da čitavo mjesto, koje je do zemljotresa važilo kao sinonim ljepote, mora biti stravnjeno sa zemljom. Navodno su mjere zaštite od zemljotresa davno morale biti sprovedene, ali, nažalost, nisu, ili prenalo, u svakom slučaju.
Slike opomene i tuge.
Ne ponovilo se nigdje i nikome.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
09.09.2016.

Lauterbrunnental: Dolina u koju ljudi bukvalno padaju sa neba


Nakon skoka: tišina. Tako skokove sa visoke stijene u dolinu Lauterbrunnertal u Švicarskoj opisuju mediji.
Skočiti sa jedne visoke litice u „letećem odijeluˮ, za mnoge ekstremne sportiste tako se ostvaruje vječiti san o slobodnom letenju. Međutim sa sve više skokova, sve češće dolazi i do smrtnih sličajeva. Tako loše kao tekućeg ljeta nije odavno bilo.
Zadnji slučaj desio se 17. avgusta. Nekoliko sekundi prije tragičnog skoka letač Uli Emanuelle (30) napravio je fotose i postavio ih na društvene mreže sa potpisom
„Spreman za jedan novi skokˮ. Nije ni slutio da mu je to bio posljednji. Mjesto radnje, pomenuti Lauterbrunnental u Švicarskoj. Policija je nakon tragičnog skoka mogla samo konstatovati smrt, a za uzrok pretpostaviti da je Uli nakon jednog nestabilnog leta svom žestinom udario u stijenu litice i izgubio život.
Na svjetskoj listi žrtava „Base fatility Listˮ Uli je bio žrtva broj 300, a istog dana slijedlila je i žrtva broj 301, a desila se na istom mjestu. Brian B. (49) Britanac, prema iskazu očevidaca, kliznuo se sa startnog mjesta na stijeni, i nakon sedam sekundi slobodnog pada, svom težinom udario u tlo u podnožju stijene.
Ove godine širom svijeta smrtno je nastradao 31 skakač sa stijena, od čega samo u avgustu, njih 15. Najviše ih je stradalo na stijenu u Lauterbrunnentalu, a ta dolina je u jednom časopisu nazvana „Dolina, u kojoj ljudi bukvalno padaju s nebaˮ.
Stijena je skoro vertikalna, i idealna za ovu vrstu ekstremnog sporta. Visoka oko 900 metara, a u dnu se nalazi travnata livada, koja je veoma pogodna za doskok. Do sada je  skokom sa ove stijene izgubilo život ukupno 47 skakača. Turističke organizacije ne prave reklamu ovih skokova u svojoj ponudi. Uprkos svemu što se dešava, o zabrani skokova s ove stijene još se samo diskutuje. U međuvremenu, broj smrtnih slučajeva u prosjeku godišnje se smanjuje, i sada se taj broj kreće od 4 do 5 slučajeva, u odnosu na 5 do 10 hiljada skokova koji su se ovdje izvodili tokm jedne godine. Za ovu godinu s prognozira da će ta cifra biti čak oko 20 hljada skokova. Neki skakači skokove izvode padobranom, a u zadnjih desetak godine sve veći broj skakača koristi moderna letačka odijela „Wingssuitˮ. Međutim, i za let letačkim odijelom, za prizemljenje se koriste padobrani. Let slobodnim padom traje nekoliko sekundi, a nakon toga se aktivira padobran, kojim se obavi siguran spust na zemlju. Barem tako kazuje teorija.
Na kojoj cifri će se završiti ovogodišnja tragična lista, kako u Lauterbrunnentalu, tako  i širom svijeta, još je neizvjesno.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.09.2016.

Bijeli kit šaljivdžija




Svakog ljeta, hiljade postjetilaca dođu u „Sea paradise“, morski raj u Yokohami u Japanu. Tamo se nalaze Beluga kitovi, koji vodenim mlazom osvježavaju posjetioce i pri tome priređuju neviđenu zabavu na vrućini, na kojoj je zahlađenje itekako dobro došlo.
Bijeli kitovi su se za ovakvu vrstu zabave specijalizovali. Tri do šest metara dugi kitovi, težine između 600 i hiljadu kilograma, izdresirani su da stoje ispred gledalaca, a zahvaljujući njihovom prijateljskom izrazu lica, ljudi nemaju ni malo straha od njih, čak šta više, ostaju oduševljeni onim što dožive. Na temperaturama iznad 34 stepena jedno vrlo ugodno iznenađenje.
Inače, kitovi bijele krem boje, u prirodnim uslovima poznaju malo niže teperatura, a slobodno žive u područjima Kanade, Rusije i Aljaske.
Njihova bijela boja, u ledenim uslovima, služi im kao zaštita od polarnih medvjeda.
(izvor:welt)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
07.09.2016.

Iz životinjskog svijeta: Ronny odletio na jug


Mužjak rode po imenu Ronny, koji je od proljeća ove godine zbog ljubavnih jada maltretirao čitavo mjesto Glambeck u Njemačkoj, prema riječima predstojnice ovoga mjesta iznenada je nestao. Pretpostavka je da se priključio nekom jatu roda, koje su početkom septembra krenule u toplije krajeve. Sada je čitavo mjesto dahnulo dušom.
Nekoliko mjeseci na meti ovog rodinog mužjaka bila su stakla na prozorima, stakleni krovovi na automobilima, a posebna poslastica su mu bili retrovizori na automobilima. Pri tome je oštrim kljunom često znao potpuno razbiti staklo, ili ogrebati lak na automobilu, što je stanovnicima mjesta išlo na živce. Naprasni mužjak rode je postao najpoznatija roda u Njemačkoj, a i šire. Osiguravajuća društva jednostavno nisu priznavala štetu nastalu objesnom igrom Ronnyja.
Kako su to proljetos izvještavali mediji, razlog ovakvog ponašanja nalazio se u tome što se u njegovo lanjsko gnijezdo, sa njegovom lanjskom partnericom iznenada uselio jedna drugi mužjak. A on mu nije mogao ništa. Iz osvete prema nevjernoj ljubi, on se praznio na staklenim plohama u kojima bi vidio svoj odraz, pri čemu je mislio da se radi o njegovom suparniku.
Stanovnici su sada mirni i zadovoljni da je sve prošlo, ali ne mali broj njih strahuje da bi se Ronny mogao ponovo pojaviti na istom mjestu već narednog proljeća.
Sačekaćemo.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
07.09.2016.

Sitan znamen: Česma pod košćelom


Čuveni mostarski dobrotvor Ibrahim-efendija Roznamedžija je između 1620. i 1637. godine podigao u Mostaru džamiju, a pored džamije medresu (vjersku školu), u čijoj je avliji podigao i šadrvan, te proširujući već postojeći vodovod s Djevojačke vode doveo vodu.
Premda mnogobrojni izvori navode da je Roznamedžija doveo vodu u svoju džamiju iz Radobolje (glinene i drvene cijevi su išle preko Starog mosta), uzimajući prirodan pad vode koja je tako stvarala pritisak. to nije bilo moguće izvesti iz jednostavnog razloga što je nadmorska visina Roznamedžijine džamije (59,90 m nad morem) viša od vrha Starog mosta (57,60 m).
Da bi do ove česme bila dovedena voda, moralo se spojiti na glavni vod Glavnom ulicom, pa je u tu namjenu prokopan Haljevečev sokak (danas Huse Maslića ulica), koji je prolazio kroz harem Husein Hodžine džamije do Glavne ulice. Vremenom je kod česme izrasla košćela pa je i česma dobila naziv „pod košćelom“. Tako je i danas zovu premda stare košćele više nema. Česma je vremenom mijenjala kamenu ornamentiku, ali je i danas u upotrebi.
PrirediliIsmail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
06.09.2016.

Pun pogodak


Na biciklističkoj trci u takmičenju u triatlonu, u jednom parku u Dublinu (Irska), iznenada su preko staze počele pretrčavati divlje životinje.
Jedan jelen lopatar je pokušao da preskoči grupu biciklista i pri tome biciklistu Shane O’Rilleya (30) zbacio sa bicikla. Pad je na prvi pogled izgledao vrlo težak, ali se biciklista nije ni najmanje povrijedio. Ustao je sa staze, sjeo na biciklo i nastavio i završio trku.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
06.09.2016.

Hadžibegova kula kod Hutova – Gdje se tačno nalazi?





Nakon prethodnog priloga o Hadžibegovoj kuli javilo mi se dosta zainteresiranih sa pitanjem, a gdje se tačno nalazi Hadžibegova kula, pogotovo što sam naznačio da se nalazi uz put Svitava – Neum. Napisao sam tako jer sam tako pronašao u tekstu koji je unutar priloga, a moglo se napisati da se kula nalazi i pored puta Stolac – Neum.
Uglavnom, ako se ide putem Mostar – granični prelaz Doljani, nakon Čapljine, Klepaca i Višića, na putu je jasno obilježeno skretanje lijevo za Svitavu i Hutovo Blato. Odatle put dalje vodi ka mjestu Hutovo. Slično je iz drugog pravca. Od Mostara preko Gubavice i Domanovića do Stoca, a prije Stoca se nalazi skretanje za Neum. Tim putem se ponovo dolazi do mjesta Hutovo.
Hadžibegova kula se u oba slučaja nalazi pored puta od Hutova do Neuma, iznad mjesta Hutovo, nakon druge serpentine.
Potegao sam za danas sveznajućim Googlom, i uključio Google-map, sa jasnim pegledom stanja na terenu. Kad se slika malo približi, jasno je vidljiva zidina oko kule i kao sama kula. U prilogu je položaj kule prikazan na četiri slike.
Pa kome nije daleko, ili kome kvalitet puta nije baš toliko bitan...
Inače ovu dionicu vrlo rado u zadnje vrijeme pohode biciklisti. Pogotovo trasom nekadašnje uskotračne Ćirine pruge, od Čapljine do Dubrovnika, ili do Trebinja. U Hutovu je nekada bila željeznička stanica u kojoj bi vozovi «odmrali» nakon napornog uspona. A od Hutova do Neuma nije daleko.
I što je najbitnije. Ne teba pasoš, jer se ide teritorijom BiH.


(spagos)
05.09.2016.

Nepoznata BiH – Hadžibegova kula na putu Svitava - Neum



Malo je ljudi prolazilo ovim putem, a još manje ih zna da ova kula uopšte postoji.

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu caportal.info, 6. januara 2013. godine, autor hum.ba)

Priča o Hutovskom gradu

Na uskoj cesti iz Stoca prema Neumu, u blizini Hutova, podno planine Žabe. smjestilo se moćno kameno zdanje staroga Hutovskoga grada. Na autokartama najčešće se naziva Hadžibegov grad, u spomen Hadžibega Rizvanbegovića, njegova zadnjega gospodara. Grad se nalazi na vrhu prijelaza, kojim su prolazile karavane soli iz Stona prema unutrašnjosti.
Stari Hutovski grad sazidan u obliku nepravilna višekuta, s tvrdim i visokim zidinama, te s kulama na svakom uglu. U sredini je velika kružna kula. s prizemljem i dva kata. čvrsto ozidana i dobro utvrđena. Zanimljivo je da se gotovo pod svakom kulom nalazi malena podzemna prostorija s prozorčićem. U nju jedva stane čovjek u uspravnu položaju.Najvjerojatnije se radi o zatvorskim samicama, u kojima su čamili nesretni kažnjenici.
Hutovski grad nije arheološki istraživan. Pretpostavlja se da je na njegovu mjestu mogla biti kakva rimska stražarnica za nadzor ceste kroz Hutovo, a kasnije u srednjem vijeku kakva manja kula. Središtem tvrđave dominira kružna kamena kula, vrlo slična Kuli Norinskoj blizu Metkovića.
Tradicija nejzinu gradnju veže za Mlečane. Kada su Hutovski grad zauzeli Turci, dodatno su ga utvrdili i smjestili u njega vojnu posadu od 70 vojnika i tri topa. Zadnji gospodar Hutova, tada u sklopu Hutovske kapetanije, bio je Hadžibeg Rizvanbegović, brat Ali-age Rizvanbegovića. On je, ratujući protiv brata poginuo 1832., kada je ukinuta Hutovska kapetanija.
Pod ruševinama Hadžibegove kule nalaze se ostaci begova ribnjaka, gdje je držao ribu ulovljenu u Popovu polju. Riječ je o sitnoj ribi zvanoj gaovica, koja je vrlo ukusna. Grad je stajao nauzgor do Hercegovačkoga ustanka 1875., kada su ga ustanici dobro oštetili i zapalili.
Hutovski grad i danas impresionira svojim dobro utvrđenim zidinama i kulama. U samom gradu vrlo je prostrana zaravan. idealna za pozornicu pod vedrim nebom. U više navrata Društvo prijatelja starina Hutovo priredilo je nastupe folklornih skupina u Hutovskome gradu. Nažalost, iako je predložen za upis u nacionalne spomenike BiH, grad je danas prilično zapušten i neiskorišten.
Hadžibeg Rizvanbegović nije ostao u lijepoj uspomeni žitelja donje Hercegovine. Putopisac Martin Đurđević napisao je 1910. da je Hadžibeg osuđenike nabijao na kolac, vezao za repove konja i držao u ledenim samicama do smrti. Kažu da je u Popovu polju dugo vremena svaka kuća imala dvoja vrata: jedna na koja se ulazi, a druga kroz koja je ženska mladež trebala bježati kad u kuću ulazi Hadžibeg.
(hum.ba)

Hutovski grad (Hadžibegov grad u Hutovu je navcionalni spomenik BiH

(Hadžibegov grad u Hutovu Blatu je upisan u listu nacionalnih spomenika BiH)

Istorijsko područje – Hutovski grad (Hadžibegov grad) u Hutovu, opština Neum,proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se sastoji iz tvrđave i pokretnih nalaza – tri ploče smještene u lapidariju Zavičajne kuće u Hutovu.
Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 448, 449 i 450 (stari premjer) z.k. uložak broj 237, posjedovni list broj 13/07, k.o. Hutovo, opština Neum, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene u skladu sa  Aneksom 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

Više podataka o Hadžibegovom gradu na stranici Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika BiH:

(spagos)


(tekst koji slijedi objavljen je na blogu zecevic.blogspot.com, autor je Alen Zecevic)

Zvjezdoznanstvo Hadži-bega Rizvanbegovića

autor: Alen Zečević     


     U narodu postoji jedno pravilo kojim su udešene sudbine mnogih ovdašnjih ljudi, a koje govori da su u njegovom sjećanju, u svim vremenima, mjesto zavrijedili podjednako i ljudi herojskih podviga i kukavice, i dobri i loši insani, i mudraci i najčudniji čudaci. Uz nečije ime do danas se očuvala uspomena ovjenčana slavom, dok se imena nekih ljudi rijetko ili nikako ne uzimaju u usta! Među ove posljednje stao je čovjek čijem se liku i djelu već više od dva stoljeća sudi prema narodnim predanjima i svjedočanstvima koja mu pripisuju čudesna djela i nadnaravne moći. Još i danas, kad vas put nanese kroz krševitu Hercegovinu, od starijih ljudi možete čuti pripovijesti o Hadži-begu i njegovom tajanstvenom gradu u Hutovu.
     Hadži-Mehmed-beg, kako mu je bilo pravo ime, poznat i kao Hadži-beg ili Hadžun, rođen je u Stocu 1768. godine, u uglednoj kapetanskoj porodici Rizvanbegovića. Njegov otac Zulfikar  bio je oženjen Melećhanom Babić iz Sarajeva s kojom je dobio dva sina, Mustaj-bega i Mehmed-bega, kasnije prozvanog Hadži-bega. Sa suprugom iz drugog braka Zulfikar kapetan imao je još trojicu sinova: Omer-bega, Ali-agu (znamenitog Ali-pašu Stočevića) i Halil-agu.

      Još u ranoj mladosti prkos i naprasita Mehmedova ćud prerasli su u nepokornost, što bijaše glavnim razlogom da ga otac udalji od sebe i stolačke kapetanije. Razmirices glavom kuće odvele su ga u Siriju, gdje je nekoliko godina proveo u sviti vezira Džezzâr-Ahmed-paše. Ovaj namjesnik bio je, kako kažu, porijeklom Hercegovac, rođen u Fatnici kod Bileće, ali to nikome nije govorio. Obraćajući se veziru molbom da ga primi u svoju službu, Mehmed ga je uvjeravao da dolazi iz Stoca i da je potomak glasovitih Rizvanbegovića, na što je Ahmed-paša ostao nepovjerljiv. Kako bi se uvjerio u te tvrdnje, vezir odluči da stavi mladića na kušnju pa ga priupita: "Koliko u Stocu ima ćuprija?" i "postoji li još nekakvo veliko stablo šuplje višnje u Njivicama?". A kad je Mehmed udovoljio želji svijetloga vezira i podastrijevši mu odgovore koji  su potvrdili da je mladić pred njim uistinu njegov zemljak, ovaj ga bez oklijevanja primi u društvo svojih najodabranijih ljudi. Nije dugo čekao na priliku za dokazivanje. Ahmed-paša izdao je naređenje istaknutim pojedincima, među njima i Hadži-begu, da izrade plan opravke tvrđave Aće. A kad je vezir  pogled spustio na Hadži-begove listine, istog trena odbaci prijedloge ostalih svojih sluga i pozva ga u svoje odaje. Priželjkujući nagradu i odlikovanje za svoj plan, Hadži-beg stupi pred vezira ljubeći mu skute, ali mu on priredi neugodnosti i veliki  ukor:"Hadži-beže! moj plan i tvoj plan tako su jednaki, da se među njima ni malo razlike vidjeti ne može, dakle su i naše misli tako jednake. Ali ti nijesi više za moje službe, nego s te stope pođi kud hoćeš. Ako čujem za te, da si gdje blizu mene, znaj dobro, izgubićeš glavu!" Tim riječima ispraćen je na put za Carigrad, koji je, nakon skoro tri ljeta provedena u rasipništvu, između 1797. i 1798. godine odlučio napustiti, vratiti se svome ocu i tražiti oprost.


 Kula Hadži-bega Rizvanbegovića

      Smatrajući da bi poslije njegove smrti moglo doći do kakve zavade među sinovimau pitanjima nasljednika na čelu stolačke kapetanije, Zulfikar-kapetan 1802. godine napusti svoj položaj i podijeli kapetaniju na dva nejednaka dijela. Za kapetana u Stocu dođe Mustaj-beg, a Hadži-begu pripade Hutovo sa okolnim selima. U Hutovu, sred grada, odranije se nalazila visoka ukrug sazidana derbend-kula, s čije tavanice je Hadži-beg pogledom premjerao golet i pustoš svojih posjeda. Upravo tu započeo je novi život. Ženio se dvaput. Prvi put Šoge Šagovnovića kćerkom iz Oraha, velezarobljenicom što mu pade u ruke za vrijeme borbi sa crnogorskim četama, s kojom izrodi dvojicu sinova, Mustaj-bega i Derviš-agu. Drugi put za hanumu dovede neko djevojče od Harmande iz Travnika, s kojom dobi sinove Smail-bega i Aćif-bega.

       Pod Hadži-begovom vlašću, koja se prostirala na području Zažablja, nalazila su se sela Hutovo, Gornje i Donje Hrasno, Carići, Mošovići, Klet i Gradac. Kosta Hörman o njemu ovako kazuje: "Hadži-beg Rizvanbegović je bio silan za svoga doba, putnicima i susjedima, biva vladao se po sebi kao feudalna gospoda u srednjem vijeku, a njegov je grad bio kao zamak kakvog viteza za doba Maksimilijana I, gdje je svaki vitez htio da bude carem ili samostalnim gospodarem u svome kraju. Takav ti je bio početkom 18. stoljeća i Hadži-beg na Hutovu kod Popovog polja. Bio je, po nekima, haračlija, o kome se s neke ruke može kazati da je pošljednji vitez, biva junak, koji je vladao po običajima srednjeg vijeka, te vladao topuzom i sabljom u  svoj toj okolici". Priča se da je Hadži-beg unutar zidina svoga utvrđenja u pritvor stavljao svoje neprijatelje, tamo ih, navodno, mučio u velikim patnjama i tijela im bacao u ponore hutovske. Pripovjedao je tako narod hercegovački o njemu sve i svašta: da je bio tlačitelj seljaka i trgovaca, vlastodržac surove naravi i okrutnih postupaka; ali to će, ipak, prije biti priče zlih namjera i ogovaranje bez mjere jer se, naprotiv, s druge strane čuju glasovi koji kazuju o Hadži-begu kao čovjeku plemenitih osjećanja i zaštiniku pravde. Osim toga, zna se da otimanje zemlje od seljaka Hadži-begu bijaše strano, čime je pridobio njihovo povjerenje i poštovanje. Po dobru ga pamte posebno katolici iz Hrasna, što su uz njega stajali na bojnim poljima i bili mu oslonac cijeloga života. Govorilo se da i to da je Hadži-beg imao novca kojem ni sam nije znao broja, da je sva njegova imovina, i ona poštenjem i ona kradom stečena, došla   u posjed njegovih sinova. A zna se da je do ruku njegovih naseljednika došlo samo ono što je Hadži-begu pripalo poslije smrti njegova oca, nešto predmeta i uspomena iz porodične kuće, a novcu nije bilo ni traga. 


Pogled na utvrđeni grad Hadži-begov

         No, ličnost Hadži-bega ništa ne čini tako intrigantnom kao što to čine glasine da je posjedovao nadnaravni dar kojim je izvodio čudesa strana ljudskom razumu. Vele, još kao mladić držao se knjige i zanimao se zvjezdarstvom, jer bijaše mu želja da tumačeći položaje nebeskih tjelesa pogleda u buduća vremena. U tome mu nije bilo ravna nadaleko. Koja im je svrha bila, ne zna se, ali osam kamenih ploča na kojima su uklesani natpisi lijepih Božijih  imena, govore da je Hadži-beg bio mistik i da su ti natpisi tilsum (nadnaravne moći) protiv zmija i prirodnih nepogoda. Ima li istine u tome? Možda. Ljudi kazuju da u hutovskoj tvrđavi već stoljećima niko nije vidio zmije, iako ih svud okolo ima mnogo. Pamti se jedno ljeto i mjesec juni kad se Hadži-beg noću osamio na vrhu najvisočije kule svoga grada i naredio da mu niko ne čini nikakve smetnje. Uz sebe je imao hartiju na kojoj su bili oslikani mistični simboli čije značenje je poznavao samo on. U jednoj  od svojih vizija predvidio je bitku što se vodi nedaleko od Hutova i sutradan poslao svog glasnika u Dubrovnik da o tome obavijesti zapovjednika dubrovačkog, generala Mormanta. I zaista, bitka se zametnula tačno onog dana koji je Hadži-beg predvidio. No, ako je to vidovnjaštvo čudesno, šta tek reći za Hadži-begovo predskazanje vlastite smrti. Boraveći u kuli, gdje noćima nije pronalazio san, neprekidno je čitao svoje knjige. Na koncu je, navodno, svima objavio dan i sat u kojem će umrijeti, i dao izričitu naredbu da sve bude spremno. Umro je, kažu, "tačno na vrijeme", bez ikakvih naznaka i tragova vanjskih utjecaja. No, o koncu njegova života postoje još dvije verzije, i obje pominju Hadži-begova brata Ali-agu. Prema jednoj to se, biva, desilo u noći kad je Ali-aga Stočević opsjedao kuću Mahmutćehajića u Stocu, u kojoj je baš tada konačio Hadži-beg. U napadu njegovih ljudi puščana  zrna  Hadži-begu  nanesoše  smrtne  rane  i  on istog  časa  ispusti  dušu.  Druga, pak, kazuje da je Hadži-bega smrt snašla dok se ranjen pokušavao sakriti u odžak svog konaka. Tamo ga je, vele, iz kubure ubio njegov sluga potkupljen krvavim novcem Ali-aginim.

       Bilo kako bilo, tijelo Hadži-begovo pokopano je u velikom haremu u Stocu, godine 1832.  Sa njim su, čini se, tog dana pokopane i tajne ruina njegova grada, među kojima i danas, kažu rijetki posjetioci, vladaju neobjašnjive i snažne sile. Da li su to bačene Hadži-begove čini zaštitnice hutovske tvrđave ili samo varka ljudske mašte, nerješiva je misterija što će nad Hutovom lebdjeti dok je ovoga svijeta i ljudi u njemu!
_______________
Objavljeno u: Novo Vrijeme, br. 158, 9. oktobar 2015.


04.09.2016.

Lagano umire...


By Pablo Neruda

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagno umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mjenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje obući u novu boju,
onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mjenja svoj život
kada nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji neće sebi dozvoliti, niti jednom u svom životu, da pobjegne od smislenih savjeta…….
Živi danas, učini danas, rizikuj danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti srećan!


Langsam stribt

Langsam stirbt,
wer die Leidenschaft vermeidet,
wer Schwarz dem Weiß und das Tüpfelchen auf dem „i„ bevorzugt,
anstatt einer Vielfalt von Emotionen,
eben solche die die Augen glänzen lassen,
solche die ein Gähnen in ein Lächeln verwandeln,
solche die das Herz
in Gegenwart eines Fehlers und Gefühlen hoch schlagen lassen.
Langsam stirbt,
wer den Tisch nicht umstülpt,
wenn er sich unglücklich auf seiner Arbeit fühlt,
wer um einen Traum zu verfolgen
die Sicherheit für Unsicherheit nicht riskiert,
wer sich nicht einmal in seinem Leben die Freiheit nimmt,
sich vernünftigen Ratschlägen zu entziehen.
Langsam stirbt,
wer nicht reist,
wer nicht liest,
wer keine Musik hört,
wer nicht das Edle in sich selbst findet.
Langsam stirbt,
wer die Liebe zu sich selbst zerstört;
wer sich nicht helfen lässt.
Langsam stirbt,
wer die Tage damit verbringt,
über sein Unglück
oder über den ununterbrochenen Regen zu klagen.
Langsam stirbt,
wer ein Projekt abschreibt, bevor er es beginnt;
wer keine Fragen stellt zu Argumenten, die er nicht kennt;
wer nicht antwortet, wenn man ihn nach etwas fragt, das er weiß.
Vermeiden wir den Tod in kleinen Raten,
in dem wir uns immer erinnern,
dass leben eine viel größere Anstrengung bedarf,
als nur die einfache Tatsache zu atmen.
Nur die unauslöschliche Geduld
wird zu einer wunderbaren Glückseligkeit führen.
(Pablo Neruda)


Slowly dies

Slowly dies he who becomes a slave to habit, repeating every day the same routines , who doesn’t change brands, who doesn’t risk to wearing a new color, and doesn’t speak to who he doesn’t know.

Slowly dies he who makes television his guru.
    
Slowly dies he who shuns passion, who prefers black and white and dotting their I’s to a whirlpool of emotions, precisely those that recover the gleam of the eyes, the smiles from yawns , and the hearts from the stumbles and feelings.
Slowly dies he who doesn’t turn away from the desk when unhappy at work, who doesn’t risk certainty for uncertainty to go after a dream, who is not allowed, at least once in life, to flee from sensible advice.

Slowly dies he who doesn’t travel, who doesn’t read, who doesn’t listen to music, who doesn’t find grace within himself.
Slowly dies he who destroys his self-love, who doesn’t let others help him.

Slowly dies he who spends his days complaining about his bad luck or the incessant rain.

Slowly dies he who abandoned a project before starting it, not asking a about things he does not know or not responding when asked about something he does know.

Let's avoid death in soft quotas, remembering always that being alive requires a much greater effort than simply breathing.
Only a burning patience will let us conquer a splendid happiness.





Muere Lentamente

MUERE LENTAMENTE (Spanish, the one running around online)



Muere lentamente quien se transforma en esclavo del hábito, repitiendo todos los días los mismos trayectos, quien no cambia de marca, no arriesga vestir un color nuevo y no le habla a quien no conoce.

Muere lentamente quien hace de la televisión su gurú.

Muere lentamente quien evita una pasión, quien prefiere el negro sobre blanco y los puntos sobre las “íes” a un remolino de emociones, justamente las que rescatan el brillo de los ojos, sonrisas de los bostezos, corazones a los tropiezos y sentimientos.
Muere lentamente quien no voltea la mesa cuando está infeliz en el trabajo, quien no arriesga lo cierto por lo incierto para ir detrás de un sueño, quien no se permite por lo menos una vez en la vida, huir de los consejos sensatos.
Muere lentamente quien no viaja, quien no lee, quien no oye música, quien no encuentra gracia en sí mismo.
Muere lentamente quien destruye su amor propio, quien no se deja ayudar.
Muere lentamente, quien pasa los días quejándose de su mala suerte o de la lluvia incesante.
Muere lentamente, quien abandonando un proyecto antes de iniciarlo, no preguntando de un asunto que desconoce o no respondiendo cuando le indagan sobre algo que sabe.
Evitemos la muerte en suaves cuotas, recordando siempre que estar vivo exige un esfuerzo mucho mayor que el simple hecho de respirar.
Solamente la ardiente paciencia hará que conquistemos una espléndida felicidad.



03.09.2016.

Nova knjiga na stranici CIDOM: “Mostar očima stranih putopisca prije stoljeća” autora Čampara, Špago, Vrančić


E-knjiga „Mostar očima stranih putopisaca prije stoljeća“ autora Ismaila Brace Čampare, Smaila Špage i Tibora Vrančića postavljena je na stranici CIDOM.

Knjiga se sastoji od priloga iz serijala o putopiscima Mostara, a koji je svake srijede izlazio na portalu www.novasloboda.ba tokom 2016. godine. Obzirom da su priloge pročitali brojni ljubitelji istorije Mostara (u prosjeku je pojedini prilog pročitalo 1 000 čitalaca), odlučili smo ih sve smjestiti na jedno mjesto i uobličiti u jednu knjigu u elektronskom izdanju, tako da i oni koji nisu imali priliku pročitati ih, sada to mogu učiniti. Knjiga s prilozima je u stvari pokušaj da se predstavi naš grad onako kako su ga doživljavali brojni strani posjetitelji. Izabrali smo vam najzanimljivije dijelove iz njihovih opsežnih tekstova, koji će vam dočarati onovremene običaje, ljude, kako je izgledao grad prije sto i više godina. Prostora, a ni vremena nema za predstavljanje svih detalja, no, one koje to zanima upućujemo gdje se to može pročitati. Cjelovite knjige u kojima su sadržani i izvadci koje donosimo se mogu pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org Knjige su originali i napisane su na jeziku određenog putopisca.

Link za knjigu:



Iz uvodnog izlaganja:

“Oduvijek je Bosna privlačila brojne putnike-putopisce svojom ljepotom, a Hercegovina svojom krševitošću. Hrlili su iz svih krajeva Europe, oduševljavali se dašku Orijenta, onom tajnovitošću koju ne mogaše iskusiti u svojim domicilnim zemljama, miješanju slavenskog i turskog, svim ljepotama arhitekture, prirode, drukčijoj gastronomiji, nošnjama i običajima. I premda ih nije uvijek dočekivala ljepota i blistavost, i premda su se nagutali prašine putujući, na uzglavljima svojih postelja zgnječili brojne škorpione, trijebili s odjeće sveprisutnu gamad, tjerali komarce i popadače, susretali se sa zatucanim vjerovanjima, pa ponekad i s otvorenim animnozitetom prema strancima, ipak su se iznova vraćali, stalno prepopručivali prijateljima posjet ovim krajevima i oduševljeno prenosili u knjige svoje dojmove. Konačno, lijepih krajolika, prekrasnih mostova i impozantnih građevina, mogli su pronaći i u zemljama otkud su poticali. No, razliku su činili – ljudi. Ovdje su se prvi put susretali s iskonskom dobrodošlicom, prostodušnošću i otvorenom gostoljubivošću koji su već tada nestajali iz njihovih društava. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže protutnjati nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftini made in China suvenir, donijeti doma brdo digitalnih fotografija koje nikad više neće ni pogledati ili postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter. Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput prigristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. On se interesirao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, ulazio im u domove, zanimala ga je povijest zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je zamjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude. Slikao je likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih stavio u knjigu ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koji je zapadni svijet gajio prema ovoj zemlji.
Mnogi od tih putopisaca su bili prekaljeni putnici po zemljama širom globusa. Svjesni su bili svih raznolikosti koje nam je Bog podario, svjesni raznih jezika, vjera, raznih ljudi i običaja. No kod nas ih je privlačilo što se sve to ne krije, što se vjera, koja je drukčija od njihove, ne obavlja u zatvorenim, tajnim krugovima, nego je ona izložena na ulici, vidljiva svakome koga zanima. Općenito gledano, Bosnu i Hercegovinu su doživjeli kao stranu kulturu, istočnjačku, egzotičnu i fascinantnu, za razliku od Bliskog istoka gdje im je sve bilo drukčije od onoga što je prosječan Europljanin očekivao.
Moram ovdje napomenuti da ćete naići na mnoge dijelove tekstova koji su isti, slični ili podsjećaju jedni na druge. Dosta putopisaca je jednostavno prepisalo neke dojmove i opise svojih prethodnika, ali se to ne može uzeti za veliko zlo, jer u to doba obaviještenost je bila veoma slaba pa su se koristili rijetki putopisi do kojih se moglo doći.
Pred vama je novi serijal priloga o istoriji Mostara. Pokušat ćemo vam u narednih tridesetak nastavaka predstaviti naš grad kako su ga doživljavali brojni strani posjetitelji. Izabrali smo vam najzanimljivije dijelove iz njihovih opsežnih tekstova, koji će vam dočarati onovremene običaje, ljude, kako je izgledao grad prije sto i više godina. Prostora, a ni vremena nema za predstavljanje svih detalja, no, one koje to zanima upućujemo gdje se to može pročitati.
Najstarije spominjanje Mostara i njegova poznatog mosta kao putopisni žanr, nalazimo u putopisu Francuza A. Poulleta iz daleke 1658. g., dvije godine prije posjeta poznatog Evlije Čelebije. Poullet smatra da je most grandiozniji i ljepši čak i od čuvenog mosta Rialto u Veneciji. U brojnim putopisima se navodi kako je porijeklo mosta rimsko, u ponekima autori dvoje oko porijekla – rimsko ili tursko, dok je tek Robert Michel 1909. g. jasno naznačio da je građen za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog.
Iako je većini vas poznato većina istorije našeg grada, preporučujem da prilikom čitanja svakog priloga ne izgubite iz vida godinu u kojem je tekst nastao – bit će vam daleko zanimljivije. No, krenimo na putovanje po prošlosti grada očima stranaca“.


Smail Špago
02.09.2016.

Tipično mostarski, ili mostarski mentalitet


(preneseno sa: mostarskibehar)
02.09.2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Sadržaj i popis knjiga iz serijala


Serijal Mostar u očima stranih putpisaca objavljivali smo na ovom mjestu prethodnih mjeseci.
Ovom prilikom za podsjećanje čitaocima, donosimo popis svih dvadeset i devet objavljenih naslova, koji se mogu pronaći na stranicama portala Nova Sloboda, kao i na web stranici Centra za informacije i dokumentaciju Mostar, CIDOM.
Ovdje ćemo navesti naslove objavljenih putopisa koji se odnose  na grad Mostar, a cjelokupne knjige, sa tekstovima koje navodimo, kako smo to pisali i tokom objavljivanja serijala u svakom pojedinačnom prilogu, mogu se  pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org.
  1. Mostar očima stranih putopisaca prije stoljeća
  1. Evlija Čelebi, Putopisi 1664.
  1. John Gardner Wilkinson, „Dalmatia and Montenegro with a journey to Mostarˮ (Dalmacija i Crna Gora s putovanjem u Mostar), 1848.
  1. John Murray, „Murray's Handbooks for Travellersˮ (Vodič za putnike po Turskoj), 1854.
  1. Aleksandar Giljferding – Putovanje po Hercegovini, Bosni i staroj Srbiji, 1858.
  1. George Arbuthnot, „Herzegovina or Omer Pacha and the Christian Rebelsˮ (Hercegovina ili Omer paša i hršićanski pobunjenici), 1862.
  1. William James Stillman, „Herzegovina and the late uprisingˮ (Hercegovina i prošli ustanak), 1875.
  1. Sir Arthur John Evans, „Through Bosnia and Herzegovina on foot during the Insurrection, August and September 1875ˮ (Kroz Bosnu i Hercegovinu pješke za vrijeme ustanka, avgusta i septembra 1875.)
  1. James Creagh, „Over the borders of Christendom and Eslamiahˮ (Na razmeđu kršćanstva i islama), 1876.
  1. Trevor Roy, „My Balkan tourˮ (Moje balkansko putovanje), 1911.
11. János de Asbóth, „An official tour through Bosnia and Herzegovinaˮ (Službeno putovanje Bosnom i Hercegovinom), 1890.
  1. Carl Peez, „Mostar und sein Culturkreis – ein Städtebild aus der Hercegovina“, „Mostar i njegova kultura – Slika jednog grada u Hercegovini“, 1891.
  1. Robert Munro, „Rambles & studies in Bosnia Herzegovina, Dalmatiaˮ (Skitanja i izučavanja u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji). 1894.
  1. Dragutin Franić, „S gjacima kroz Bosnu – Hercegovinu, Crnu Goru, Dalmaciju, Jadransko more, Istru (Trst, Mletke, Rijeku) i Hrvatskuˮ, 1901.
  1. Heinrich Renner, „Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und querˮ (Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko), 1896.
Harry Craufuird Thompson, „The outgoing Turkˮ (Turčin na odlasku),1896.
  1. Robert Dunkin, „In the land of boraˮ (U zemlji bure).1897.
  1. William Miller, „Travels and politics in the near eastˮ (Putovanja i politika na Bliskom istoku), 1898.
  1. Milena Preindlsberger Mrazović, „Bosnisches Skizzenbuch – Landschafts und Kultur- Bilder aus Bosnien und der Herzegovinaˮ (Bosanska slikovnica – pejsaži i slika kulture iz Bosne i Hercegovine), 1900.
  1. Johan (Janne) Lorentz Hafström, „Soliga dagar afsides från turistvägen: Dagboksanteckningar under en resa i Dalmatien, Montenegro, Bosnien och Herzegovina, våren 1902.ˮ, (Dnevne bilješke tokom putovanja u Dalmaciju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu proljeća 1902.)
  1. August Heimer, „Genom Bosnien och Hercegovinaˮ (Kroz Bosnu i Hercegovinu), 1903.
  1. Karl Baedeker, „Austria-Hungary including Dalmatia and Bosnia Handbook for travellersˮ (Priručnik za putnike Austrija-Mađarska uključujući Dalmaciju i Bosnu)., 1905.
  1. J. P. Barry, „At the Gates of East“ (Na kapijama Istoka), 1906.
  1. Mrs. E.R. Whitwel, knjigu „Through Bosnia and Herzegovina with a Paint Brush” (Kroz Bosnu i Hercegovinu sa slikarskim kistom), 1908.
  1. Frances Kinsley, „Motoring in the Balkanˮ (S automobilom po Balkanu), 1910.
  1. Robert Michel, „Mostarˮ, 1909.
  1. Percy E. Henderson, „A British officer in the Balkanˮ (Britanski oficir na Balkanu), 1909.
  1. Jaekel Blair, „The lands of the tamed Turkˮ (Zemlje pitomih Turaka), 1910.
  1. Maude M. Holbach, „Bosnia and Herzegovina – some wayside wanderingsˮ (Bosna i Hercegovina – neka usputna lutanja), 1910.
  1. Ernest Cliford Peixotto, „By the Italian Seas”, (Italijanskim morima), 1906.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
 (novasloboda.ba)
01.09.2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Nema grmljavine crkvenih zvona (1906. godine)


Ernest Cliford Peixotto (1869-1940) bio je američki umjetnik, ilustrator i autor, poznat po svojim muralima, putopisima, i umjetničkim djelima, koja je redovno objavljivao u časopisu Scribner.
Rođen je 1869. godine u San Francisku, kao jedno od petoro djece u sefardskoj familiji. Studirao je umjetnost na Mark Hopkins institutu za umjetnost, gdje ga je Emil Carlsen ohrabrio da ode u Pariz. Tamo odlazi 1888. godine i upoznaje se s brojnim umjetnicima onog vremena. Nakon šest godina vraća se u San Francisko, a potom u New York, gdje se pridružio ekipi iz magazina Scriber.
1897.godine oženio je slikarku Mary Glascock Hutchinson, a dvije godina kasnije par se vraća u Pariz, odakle putuju po Evropi i skice s putovanja šalju za objavljivanje u časopisu Scribner. Njegove skice iz perioda njihovog boravka u Evropi objavio je u nekoliko knjiga, a u knjizi „T By Italian Seas” objavio je ilustracije: „T Mostar from the Neretva”, „T A corner of the Mrket”, „T The Shops”, „T The Saric Mosque”, „T A Mosque Entrance”, uz tekst njegove supruge Mary H. Peixotto, iz septembra 1902. godine
Tokom Prvog svjetskog rata bio je oficir u vojsci SAD, radio kao direktor odjela za slikarstvo i bio jedan od osam službenih umjenika vezanih za ekspedicione snage, čiji je zadatak bio da naprave vizuelni zapis događaja na frontu. Nakon rata ,ostaje u Francuskoj na raznim dužnostima do povratka u SAD, gdje je bio predsjednik udruženja mural slikara, sve do smrti 1940. godine.
Donosimo zanimljiv tekst njegove supruge iz već gore spomenute knjige, u kome ona s mnogo dara za zapažanje sitnih detalja opisuje njihov boravak u našem gradu. Donosimo i crtež iz iste knjige koja je toliko vjerodostojna da je mnogi miješaju s fotografijom Mostara. Cjelokupna knjiga se može pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org
Ogroman parobrod u vlasništvu austrijskog Lloyda, kao da je bio naša privatna jahta. Uživali smo u njenoj palubi-šetalištu, inače rezervisanoj za dva stara Turčina, bogate trgovce iz Mostara, koji se nikad nisu micali s izabrane tačke odmah iza brodskog dimnjaka. Tu su oni čučali na malom ćilimu iz Smirne iz dana u dan, pokatkad kunjajući, ali mnogo češće meljući kafu u tankom mesinganom mlinu, koju bi kasnije uskuhavali na lampi na alkohol. Sa zanimanjem smo ih posmatrali svakodnevno , jer smo ih smatrali kao unaprijed ponuđen doživljaj koga smo si postavili u zadatak.
Slatki dani iz snova su nam se privodili kraju. Dolaskom noći, horde Turaka su se žurno iskrcavali s ono malo ručnog prtljaga. Mladi div u turbanu je iznio naše torbe, a mi smo se požurili prema vozu, koji nas je čekao i koji nas je trebao ponijeti u unutrašnjost Hercegovine.
Mrkli mrak je pao, a kiša je škropila po prozorskim staklima. Obavijala nas je crna noć bez zvijezda, izuzev za vrijeme dugih čekanja na stanicama, otkrivajući u odbljescima lanterni poneki crveni fes ili bijeli kaftan. Ali, konačno se ukazala lelujava svjetlost, koja se odražavala u rijeci i mi smo stigli u Mostar.
Iz drmusajućih kočija se nije moglo vidjeti baš ništa osim niskih kuća s povremenim odbljeskom iza rešetkastih prozora. Trepereće uljne lampe su visjele iznad vrata prodavaonica ili obješene na postolja boje kestena, promicala su tijela omotana u bijelo, u fesu ili u ogromnim hlačama.
Sljedeći dan po svanuću, otvorismo prozorske kapke. Kule na visokim brdima svuda oko nas, sredinom obrubljena terasama vinograda, crvenkastosmeđim i zlatnim; maslinici koji se propinju padinama ne bi li dosegle vinograde, a među zelenilom tuce vitkih minareta, nalik strijelama, propinjući se iz niza kamenom popločanih kuća. U podnožju svega huči pjenušava voda Neretve. Blizu nas je bučna rijeka presvođena mostom, koji leprša među užurbanom orijentalnom vrevom i koja pravi mjesta trgovačkim ulicama. Oko nas Bošnjaci, kao Arapi ili Andalužani, opkoračuju ramena svojih mula ili ponija, odjeveni kao srpski brđani u bijele kosmate ogrtače i dokoljenice; mlade djevojke iz Ljubuškog u koketnim prslucima i crvenim fesovima, u dimijama od bogate svile boje trešnje ili svjetloljubičaste. Brojni konjski karavani natovareni vrećama koje vise sa sedla i dobro napunjenim korpama, zamjenjuju pustinjske karavane s njišućim devama. Grčki monasi crnih brada, zamotani u crno, čine živopisan kontrast srpskim ženama u bijelom, čija vanjska odjeća, skraćena, otkriva kratke hlače.
Ispijali smo našu kafu, posmatrajući zasjenjen vrt u kojem je jedan Turčin grabljao jesenje lišće. Odredi dječaka u turbanima su ćaskali svojim mekim glasovima dok su odlazili u školu.
Niske kuće su obrubljivale put za tržnicu, a među njima, tu i tamo, minijaturni rešetkasti prozori su izvirivali preko zabranjenih zidova. I upravo dok sam se čudila živi li uistinu neka žena iza tih dobro zaštićenih zidova, pogledavši nagore ugledah lice koje je odmah nestalo. Međutim, u blizini se odškrinu dvorišna kapija i ja kročih unutra u kamenom popločano dvorište; dugačka plavo obojena kuća, čiji je nadkriljeni gorni sprat bio bogato ukrašen maorskim prozorima. Ispod stepeništa je bio Odalik — ženske odaje — uzduž zidova, živopisno ukrašeni divani luksuznim orijentalnim jastucima, koji su pozivali na odmor. Poslužavnik za kafu, s dopola napunjenim fildžanima, ležao je na niskom tabureu, ispod koga je virio par zlatovezom ukrašenih papuča – sve dovoljno da bi se Pepeljuga osjećala očajnom. Mlada žena je silazila niz stepenište, njeni vitki prsti su vukli za sobom balustradu, njeno lice se okrenulo, a ja sam uočila nježnost u njenom liku, jantarne tonove njenog punog vrata, odbljesak zlata iznad njezine veličanstvene kose obojene kanom. Oh, kako bih samo voljela ohrabriti odsjaj u njenim tamnim očima, a nisam se usudila! …
Život i smrt u Mostaru su smješteni oko njegovih džamija, kraj čijih snježno bijelih minareta su čempresi, koji kao mračni blizanci protežu svoje sablasne oblike: Noirs soupirs de feuillage elancés Vers les cieux.
U sjenama njihovih groblja, ne zabačenim kao kod nas, ni ožalošćenim nesigurnim mislima, podižu svoje turbanima ukrašene nadgrobne stupove.
Nema grmljavine crkvenih zvona pozivajući vjernike na molitvu, nego mujezin – stariji čovjek bijele brade, u zoru, podne i uveče, penjući se na svaki minaret, sa svoje vazdušne platforme, šalje svoj tugaljiv poziv koji se kao eho vraća i odlazi. I upravo kad se posljednji eho smiri, na ulaznim vratima džamije, bogato ukrašenim arabeskama, ćete ugledati redove i redove cipela – jer ko bi se usudio unijeti uličnu prašinu po kojoj hodate na tepihe okrenute prema Meki! Misli me vode Bajazidu, tamo daleko u Konstantinopolj, u sjenu džamije koja nosi njegovo ime, gdje počiva u grobu prekrivenom zlatnim i srebrnim tepisima, s položenom ciglom pod njegovom glavom, ciglom načinjenom od prašine pometenom s njegove obuće i odjeće. Jer, postoji stih u Kuranu, koji daje smisao svemu tome: Onaj koji je zaprljan zemaljskom prašinom, ali koji hodi Allahovim putem, ne treba se bojati vatre pakla.
Uske uličice Mostara su prekrasan pejsaž. Svako skretanje je slika s dovoljno boje da bi svakog impresionistu dovela do ludila od užitka. U sjenovitim uglovima sjede prodavači pečenih kestenja ispod dronjavih nadstrešnica i veličaju gromkim glasom vreli kvalitet svojih raspuknutih plodova. Igrajući se u blizini svojih kapija su prekrasna dječica, noseći na sebi a la Memeluci hlače obojene u cvjetnim bojama, svijetložute, trešnja crvene i u tonovima krizantema. Vitki mladići, s malim džezvama kafe u rukama, trče tamo-amo kako bi snabdjeli stalnu potražnju za ovim omiljenim napitkom. Turske žene, lica prekrivenih neprozirnim muslinom, vuku svoje žute cipele gegajućim korakom. Te ružne figure su u dugim mantilima zakrabuljene feredžom, čije zašivene kapuljače skrivaju lice i čiji rukavi vise prazni zabačeni preko leđa unatrag. Visoki bradati trgovci u blistavim bijelim turbanima ležerno hodaju svečanim hodom kroz gomilu.
Mali kiosci, s druge strane, otvaraju svoja vrata ranim jutrom. Svaka prodavaonica je kao kavez sa menanžerijom koja drži Turčina ili dva koji čuče i koji glume poseban vid trgovine. Opančari okruženi ljepilom, bojama i brojnim redovima drvenih obućarskih kalupa. Krojači, sjedeći prekriženih nogu i nadvijeni nad raznom odjećom, šiju. Kujundžije, nagnut nad bakarne pladnjeve ukrašavaju ih zlatnim i srebrnim nitima, a čuje se ravnomjerno udaranje čekića. Mimo sve ove zbrke, u poluprigušenom svjetlu, sjedi glava porodice, s bijelim turbanom na glavi, lica pasivne sudbine, očiju fiksiranih u jednu tačku, s orlovskim nosom koji strši iznad bijele brade, bronzanih obraza, prozirnih prstiju kao ptičijih kandži, nagnut je nad nargilu koja se nikad gasi.
Prelazimo veliki kameni most – most toliko poznat da od njega potiče i ime Mostara. S jednim jedinim lukom, koji se proteže s kamena na kamen iznad dubokog korita rijeke Neretve, ima oblik polukruga. Dvije masivne kule prijeteći čuvaju uzak put sa stepeništem koje vodi do mosta. Kako smo dostigli središte luka, naginjući se preko ograde, glave nam zahvata vrtoglavica gledajući u modru vodu s brojnim virovima i koja nezaustavljivo juri. Na udaljenijoj strani mosta, prolazeći ispod lučne kapije, gdje bronzani prosjak u prljavim dronjcima pruža ruku kao da je mumijina, počinju siromašnije četvrti grada. Male prodavaonice, možda manje privlačne, su više natiskane užurbanim gomilama. Trgovci povrćem i voćem su zauzeli sve štandove pored mesnica, gdje goveđi jezici, svinjske nogice i krvave janjeće glave vise u odvratnom mnoštvu. Ovdje zadovoljstvo prestaje. Par izuzetaka u nastavku, ali utisak se brzo mijenja. I našli smo se u otvorenom selu na lijevoj obali. Sjenke žalosnih vrba nad virovitom rijekom; visoko u brdu svjetlucaju tornjevi Pravoslavne crkve, a iza nje krivudavi obrisi tvrđava na brdima, koji brane ovaj slikoviti komadić Orijenta još nenačet modernim životom.
(Prevod: Tibor Vrančić)
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
31.08.2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Seljačka misa (1910. godine)


Engleska spisateljica Maude M. Holbach, zavoljela je još prije Dalmaciju, o njoj je napisala knjigu, a usput se zaljubila i u njene„ sestrinske zemljeˮ, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Nakon toga 1910. g. svoja putovanja po ovim zemljama opisuje u knjizi „Bosnia and Herzegovina – some wayside wanderingsˮ (Bosna i Hercegovina – neka usputna lutanja). Neki autori je smatraju začetnicom ideje turizma u tada zabitim krajevima Bosne i Hercegovine, prije svih prepoznala je prostorne potencijale za razvoj turizma kanjona Drežanka (ona ga zove Drežnica). Veliki dio knjige posvećuje Mostaru, u kome je zadivljuju sitne stvari, kao što je nošnja, burno izražavanje osjećaja ovdašnjih ljudi, kao i klima našeg grada. Valja napomenuti da i nju oduševljava misa u katoličkoj crkvi i opisuje je s mnoštvom detalja koje jedino žensko oko može zamijetiti, baš kao i Frances Kinsley Hutchison, koja je iste godine posjetila Mostar kao i Maude. Da li su jedna od druge prepisivale, ili su im utisci slični ili… prosudite sami.
Ovdje ćemo navesti samo jedan zanimljiv isječak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se može pročitati i downloadovati na stranici www.cidom.org
Jedan od najdivnijih prizora koje sam vidjela u Mostaru, ili bilo gdje drugdje prilikom svojih svjetskih lutanja, je bila nedeljna jutarnja misa u katoličkoj crkvi. Polovina crkve je bila puna vojske, dok je druga polovina, osim nekoliko sjedišta koje su zauzimale supruge oficira, bila ispunjena seljankama u bijelim maramama, s tu i tamo pokojim kršnim muškarcem odjevenim u svečano odijelo, koji su skrušeno klečali iza vojnika. Rekoh da mi je scena koju sam vidjela u crkvi bila jedna od najljepših koju sam ikad ugledala, alinisam sigurna da ona koju sam vidjela ispred crkve nije jednaka po slikovitosti, samo što su svečanost interijera crkve i vojna kapela nedostajali. Ispred crkve je bio prostran prostor zasjenjen hladom stabala, i tu su ljudi čekajući na drugu misu, sjedili na zidiću između drveća, ili stajali u malim grupama kako bi pročavrljali s prijateljima. Mora da ih je bilo nekoliko stotina, ponosno odjevenim u prekrasne svečane seljačke nošnje, koji pretvaraju mostarske ulice u ljupku scenu na pozornici. Svi odreda nose grimizan fes ili turban (premda ovi prethodni preovlađuju), kratke prsluke obrubljene gajtanima, koji ističu snježnu bjelinu rukava s kojih se odbijaju zrake sunca; nose hlače uske sve do koljena, a široke iznad, u bijelim vunenim čarapama i opancima (ručno izrađene cipele od štavljene kože, sve iz jednog komada, na vrhu svinute prema palcu). Mnogi od njih imaju stručak proljetnog cvijeća zakačenim za fes, možda kako bi ga poklonili draganoj nakon mise. Nikako ne smijem ne spomenuti svilene marame mnogih boja omotane oko struka muškaraca, za kojima su se u prošlosti nosili noževi i pištolji, a danas ih vlasnici nalaze korisnima umjesto džepova. Nakon što je prva misa završila, i nakon što su se vojnici paradno razišli skupa sa svojim svirajućim orkestrom, ljudi su nahrlili u crkvu i zauzeli mjesta koja je ispraznila vojska. Još veća gomila bijelo odjevenih žena u bijelim maramama nastupila je na scenu i na jednak način ušla u crkvu i zauzela je sjedala sa suprotne strane. Svečana misa je ponovo otpočela, ovaj put je to isključivo „seljačka misaˮ, zbog koje su mnogi od prisutnih došli iz daleka. Mi smo sjedili ispod drveća i slušali žubor malog potoka, koji je snažno tekao pored crkve, miješajući se s muzikom harmonija iz crkve i sveštenikovim glasom. Na kraju oboje prestade, vrata crkve se širom otvoriše, izađoše muškarci, a za njima su ih žene (premda su hrišćanke, dovoljno su zadojene Istokom kako bi zauzele drugo mjesto) skrušeno slijedile.
To je bio trenutak koga smo strpljivo čekali kako bi i naša kamera završila svoj posao. Ne bez strepnje da će nam mladi i gospođe, sada skupa izmiješani u nevjerovatno slikovitoj gužvi, okrenuti leđa ili uteći kada im priđemo. Pošli smo napraviti neka opipljiva sjećanja ove scene i gle! Na našu radost shvatismo da se ovi ljudi nimalo ne ustručavaju da ih naša mala crna kutija učini besmrtnima.
Nekima od njih smo dopustili da vire na sliku kroz objektiv kamere, što su oni i činili s dječjom radošću, a jedan stari čovjek nas je gestikulacijom molio da ga snimimo. Željeli smo ga zamoliti da nam da svoju adresu kako bismo mu poslali gotovu fotografiju, a gestikulacija je u ovom slučaju bila uzaludna i prošlo je prilično vremena dok smo uspjeli pronaći prevodioca. Na kraju je prijateljski raspoložen prolaznik, koji govori njemački, dobrovoljno ponudio na raspolaganje svoje usluge. Lice starog čovjeka se razvedrilo na mogućnost da će, ipak vidjeti svoj portret na fotografiji; ali je nastavljao pitati: „ Koliko?ˮ i kad je konačno shvatio činjenicu da neće morati ništa platiti, njegovo zadovoljstvo i zahvalnost su bili ganutljivi. Rukovao se s oboje nas i selamio nas prije i poslije
Kad smo krenuli nazad u hotel, prolazeći prepunim ulicama, ukazala mi se odlična prilika da primijetim detalje ženske odjeće. Preko svojih dugih bijelih haljina one nose vunene prsluke u bijeloj ili nekoj drugoj boji, često zlatno obrubljene, nose kape ispod gracioznih marama (koje su zabačene unazad i ne prekrivaju lice), u koje su zašiveni dukati. Skoro svaka ima ogrlicu i prstenje od zlata ili srebra, a čini se sasvim normalnim, ili u najmanju ruku djeluje koketno, da djevojke zataknu ružu ili koji drugi cvijet za uho. Njihove kose su skoro potpuno pokrivene kapom i šalom, međutim, vrlo često uredno upletene pletenice zavijene oko glave vire ispod.
Postoji mala sumnja da li te marame, koje nose hercegovačke žene, potiču od istočnjačkog običaja da se lice u potpunosti prekriva kako to muhamedanke i danas čine. Pojedinačno gledajući, i muškarci i žene u Hercegovini, imaju vrlo lijep izgled, s tamnim izražajnim očima i jasno naglašenim značajkama, a muška uska odjeća pokazuje njihove vitke, atletske figure do savršenosti.
Turske su žene u Mostaru, međutim, pokrivene u potpunosti neprirodno izgledajućom odjećom, što je posebnost Mostara i nigdje drugo u svijetu se ne može vidjeti. Njihova tijela su potpuno sakrivena ispod crnog mantila, koji u potpunosti obavija tijelo. Na vrhu je vrsta kapuljače zatvorena preko glave i proteže se pola stope ili više ispred lica. Kad biste susreli ovakvu osobu u mraku sigurno biste ustuknuli u strahu od takve prikaze i očekivali biste vidjeti mrtvačku glavu ispod kapuljače. Opasno je piljiti u nju isuviše pažljivo, jer ponašajući se tako činite veliku uvredu muslimanima i vjerovatno ćete biti napadnuti od ženinog rođaka koji je u pratnji, premda ako se usudite to raditi jedino što ćete vidjeti unutar kapuljače je debeli muslinski veo kroz koga je nemoguće bilo što razaznati. Turci u Mostaru su najkonzervativniji i najortodoksniji od svih muslimanskih zemalja, predstavljajući tako veliki kontrast u odnosu na svoju braću u Konstantinopolju, koji počinju davati sve veće slobode svojim ženama. Djevojke u Bosni hodaju nepokrivene od svoje desete ili jedanaeste godine i često su veoma lijepe uprkos što kanom boje kosu u crveno. Pomiješani uticaj Istoka i Zapada koji se susreće u Bosni i Hercegovini ostvaruje veliku raznolikost u kostimima. Ženska hrišćanska populacija u gradovima nosi dimije kombinovane s modernim bluzama evropskih dezena – dimije su vrlo široke, tako da imaju izgled suknje, a usto su veoma praktične kad se hoda po blatnjavoj vodi. Jedna moja američka prijateljica je toliko bila impresionirana njima da je izjavila da će si načiniti jedne takve čim se vrati doma.
(sa engleskog: Tibor Vrančić)
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
10.08.2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Rimski centurioni u togama i sandalama (1910. godine)


Budimo objektivni, pa dopustimo da se nekome boravak u Mostaru nije baš previše svidio; barem ga pohvalimo zbog iskrenosti. Jedan od takvih, jer normalno da nije usamljen, bio je i Jaekel Blair, koji je u svojoj putopisnoj knjizi opisao doživljaje s puta po Srbiji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Dalmaciji i nedavno pripojenoj provinciji Bosni i Hercegovini. U knjizi „The lands of the tamed Turkˮ (Zemlje pitomih Turaka), objavljenoj 1910. godine, osvrnuo se na ljude, rase, vjere, političke institucije, te geografske i istorijske aspekte ovih zemalja.
Ovdje ćemo navesti dio putopisa koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se može pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org
U Mostaru, glavnom gradu Hercegovine, jedino oglasi za šivaće mašine, daju tanani nagovještaj da živite u dvadesetom vijeku. Grad izgleda da je više prirastao srednjevjekovnom načinu života nego bilo koji drugi na Balkanu.
Rijeka Narenta, koja razdvaja grad na dva dijela, je u stvari uzak i plitak planinski tok, koji nabuja nakon perioda teških kiša, koje se survavaju u njega s planinskih bregova i grotesknih klanaca. Tek tada postaje Rijeka, koja se valja od obale do obale i prisiljava lokalno stanovništvo da gradi nastambe daleko gore na stijenama.
Za Mostar ne znam da li da ga hvalim ili oplakujem, jer je to samo zbirka tridesetak džamija za svojih 14.000 stanovnika, od kojih je pola muhamedanaca, a 2.000 preostalih su pripadnici austrougarskog garnizona. Gradske ulice su uske i prljave, a sunce bije na vas između bijelih zidova kuća kao u teškim tropima. Most načinjen od moderne metalne konstukcije premošćuje Narentu upravo ispred hotela istoimenog naziva, dok se pola milje nizvodno nalazi most poznat širom Evrope, koji jednim jedinim lukom premošćuje plavu vodu Narente. Starost ovog mosta je neodređena. Pretpostavlja se da ga je gradio Cezar u vrijeme kada je Hercegovina bila rimska provincija. Bilo kako bilo, ništa slično takvoj konstrukciji ili arhitekturi mostogradnje se ne može vidjeti u Evropi. Bez obzira koliko je most star on i sada služi trgovcima i stanovnicima gradskih četvrti. Očekuješ svaki čas da ugledaš pokojeg centuriona u togama i sandalama kako prelazi staru konstrukciju
Velom prekrivene turske žene Mostara su svjetski poznate po stilu njihovih haljina koje prekrivaju glavu, a što je karakteristika ovog grada baš kao što je i Stari most. U svrhu prekrivanja glave, one nose vrstu crne kapuljače od krute tkanine, na vrhu sastavljene kao dva krila neke ptice, kroz koju vire.
Međutim, osim Rimskog mosta, zakrabuljenih žena i jednog starog turskog groblja, uistinu se u Mostaru nema šta vidjeti. U svakom slučaju, nakon kratkotrajne posjete bićete pomalo umorni od jednoličnosti grada koga Turci i dalje smatraju svojim, a vi ćete poželjeti da požurite k dalmatinskim obalnim gradovima, koji su različiti od ovih koje ste nedavno posjetili, kao noć i dan, različite klime, različitih ljudi i običaja, drukčije arhitekture. Sve je to tako drukčije da ćete se čuditi kada stignete u njih zašto niste iznenada bili probuđeni iz prethodnog posjeta.
(sa engleskog: Tibor Vrančić)
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
 (novasloboda.ba)
10.08.2016.

Indonezija: Božija služba na vulkanu


Poprilično ljutnje imali su stanovnici Tenger-Hindusi sa ostrva Java u Indoneziji. Kad tamo proradi vulkan, po imenu Bromo, po vjerovanju tamošnjih stanovnika, to je znak da bogovima treba pridonijeti žrtvu.
Oni su mirno hodočastili uz padinu vulkana, kao i svaki put prilikom Yandya-Kasada praznika. Sa sobom nose plodove, novac, kokoške, koze. Ono što imaju. Ali, što se tiče bacanja životinja u krater, ne prolazi baš sve korektno. I zbog toga ljutnja.
Šta sve ne mora raditi čovjek za jednu rodnu godinu, za jednu dobru žetvu, sreću i plodnost?
Ceremonija žrtvovanja je počela u petnaestom vieku, kada je jedna princeza, koja nije imala djece, ovdje žrtvovala dvadeset i peoro tuđe djece. Iz zahvalnosti? Okrutno!
Od tog vremena je ovdje uspostavljena jedna ovakva vrsta ceremonije i vjerskog praznika.
I kako se vidi na slici u prilogu, dok jedni stanovnici sa ruba vulkana bacaju ono što imaju, unutar samog kratera stoje neki drugi tipovi iz sela, koji do ceremonije ne drže ni malo, i sve što se bude bačeno dole, hvataju mrežama. Neshvatljivo.
Ali, usprkos svemu, na neki način božanski.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
09.08.2016.

Mostarski ćelopek...


Ćelopek, a može  čelopek,
ono kad upekne u sred ćele, ili u sred čela.
U gradu tada, nigdje nikoga.
Izlazi samo ko mora.

Ćelopek
Defaultno mostarsko temperaturno stanje.
Poklapa se sa smanjenjem zaliha Twist
sladoleda, štrajkom vatrogasne službe,
zblesiranjem sata kod Projektanta te
izumiranjem umirovljenika. Prema drevnim
predajama, posebnu kategoriju unutar
Ćelopeka zauzima Zvizdan, alarmantni
dio dana kada prijeti najveća opasnost od
sunčanice ili izljeva krvi na mozgu.

(eroGAG rječnik)
09.08.2016.

Kalifornija: Crveni prah protiv požara


Obično, kad kažemo Kalifornija, pred oči nam dolaze slike palmi, koje stoje poredane u špaliru, plavokosi momci bakrene boje koji na surfaju po valovima, i slično tome. Međutim, Kalifornija ima i nešto drugo, nezamislivo na prvi pogled, ali to su suše, požari i avioni koji pokušavaju da ugase vatrenu stihiju.
Kao što je  na slici u prilogu prikazano, kod mjesta Carmel, onom mjestu na Pacifiku, u kome je Clint Eastwood jednom prilikom bio gradonačelnik. Pošto je šuma u blizini ovog grada nezaustavljivo gorjela, po okolini je posut crveni prah, jedan materijal koji sprječava širenje vatrene stihije.
Slično se dešavalo u Santa Clariti u blizini Los Angelesa, gdje je, takođe, izbio veliki požar. Livade, šume, kuće, automobili, sve je bilo prekriveno crvenom prašinom.
Ali, požara nije bilo.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.08.2016.

Kad se medo poželi…




Normalno je da kamion za odvoz smeća prevozi kese pokupljene iz kontejnera sa odlagališta. Međutim, ova vožnja imala je jedan sasvim drugi teret…
Vozač kamiona je kese sa smećem jednostavno iskipovao u kamion, a da pri tom nije imao pojma da se među kesama smeća krije jedan ogladnjeli medvjed. Ovdje se radilo o crnom medvjedu, cimet boje, koji je stalni stanovnik šuma u nacionalnim parkovima.
„Ovaj pametni medo mora da je pomislio kako je izvukao jackpot, ne samo jednu kesu, nego čitav kontejner“, navodi se na facebook stranici Santa Fe National Forest.
Vozač navodi kako je čuo škripanje pozadi i onda je odjednom vidio medvjeda na vrhu kamiona.
Ne htijući, medvjed se provozao na vrhu kamiona punih osam kilometara, a tada je vozač parkirao kamion ispod jednog stabla, kako bi nepozvanom gostu omogućio da se bezbjedno spusti na zemlju.
Hoću-neću, spust potrajao je puni sat vremena, dok se medo nije dokopao drveta i ponovo nestao u divljini.
(izvor:abcnews)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.08.2016.

Smokva tenica - kraljica voća


Nekako u ovo doba godine, obično na ovim stranama postavim po neki prilog na temu smokve tenice. 
Od šta vakat, od tog i vrijeme. 
Jutros se na facebooku pojavi slika prvih tenica ispod grada Ljubuškoga. 
Autor Salko Caka Lalić.
Njegov komentar 8. augusta 2016. godine: Ima ih pomalo, ljetu će uskoro kraj...što će reći, tek su počele, nađe se tek po kaja, a čim počnu, onda im nema kraja, dok ih ne nestane.

Neka ljetu kraja, kako je to bogom dato, a neka nam i smokava tenica. 
Bez njih ljeta ni nema.
Odoh im u pohode. Ove godine sam odgodio odlazak u Mostar, sa razlogom, dok ne bude smokava. 
Znači: Bahn frei!
(spagos)
07.08.2016.

„Mostar - vječni grad“ knjiga Ensvida Hadžajlića




Iz štampe izašla prva knjiga Ensvida Hadžajlića „Mostar - vječni grad“.

Knjigu je štampala i izdala „IC štamparija“ iz Mostara. Knjiga je rađena u tvrdom šivenom povezu i u tvrdim koricama, u B5 formatu (23.5 cm x 16.5 cm - dimenzije stranica) i sadrži 976 stranica i preko 280 fotografija raznih dimenzija i iz raznih vremenskih perioda Mostara.
Izdavač (IC štamparija Mostar) će uskoro organizovati i njenu zvaničnu promociju u Mostaru, a do tada, od danas je možete već kupiti, ili naručiti direktno preko mene. Cijena knjige kupljene na licu mjesta u Mostaru (kao i narudžba za sve države sa prostora bivše Jugoslavije) košta 45 konvertibilnih maraka, a narudžba za sve ostale države Svijeta je 45 američkih dolara.
Za sve pojedinosti možete se obratiti lično meni u inbox, ovdje na Facebook-u.
Veliko hvala!
S poštovanjem,
Ensvid Hadžajlić - autor knjige

(spagos)
07.08.2016.

Djevojka sa Ipaneme stvarno postoji








Helo Pinheiro, žena koja je inspirisala muzičare da napišu veliki hit “The Girl From Ioanema”, ostala je seksi i pola vijeka nakon nastanka slavne pjesme
Heloísa Eneida Menezes Paes Pinto je žena koja je prije pola vijeka bila
inspiracija autorima poznate pjesme “The Girl From Ipanema” (“Djevojka s Ipaneme”). Ona je još uvijek lijepa i atraktivna, 50 godina nakon nastanka pjesme, a čini se da je za nju vrijeme bukvalno stalo.
Helô Pinheiro, kako Heloisu skraćeno zovu brazilski mediji, oduševila je autore pjesme dok su sjedili u jednom baru na plaži u Rio De Janeiru.
Malo je onih koji bar jednom u nekom kafiću, a pogotovo u baru na plaži nisu čuli “Djevojku s Ipaneme”, koja je, na neki način, postala zaštitni znak Brazila. Međutim, u vrijeme kad je pjesma nastala, Helô nije niti slutila da je upravo ona bila ta djevojka, koja je muzičarima Joaou Gilbertu i Antôniju Carlosu Jobimu poslužila kao inspiracija. Njen je život bio sasvim jednostavan, išla je u školu, a u slobodno vrijeme na plažu. Kako kaže, kada je prvi put čula “Djevojku s Ipaneme” pjesma joj se svidjela. Ipak, ona je već tada čula, kako se se šuška da je ona baš ta djevojka, čija je ljepota opjevana u ovom hitu. A da je o njoj doista bila riječ, uvjerila se 1965. godina, kada je autor stihova Vinicius de Moraes u jednom intervjuu otkrio njezin identitet.
Nakon toga je imala priliku da postane slavna, dobijala je  ponude za uloge u TV serijama i filmovima, međutim Helô, koja je bila odgojena u tradicionalnoj familiji, odlučila je da joj pjesma ne poremeti njen uređeni život, i sve ih je odbila.
“Naravno, bila sam polaskana, ali sam se pitala da li sve to zaslužujem. Za mene je predstavljalo veliko opterećenje, da opravdam očekivanja i pokažem sve ono što se spominje u pjesmi”, kazuje danas Helô.
Ubrzo nakon što je završila srednju školu, udala se i  postala majka i domaćica. Međutim, pola vijeka nakon nastanka pjesme, odlučila je iskoristiti svoju nekadašnju slavu, snimila je dva show programa i izdala knjigu na engleskom jeziku, koja je ispričala njenu životnu priču.
Pjesma “Djevojka s Ipaneme” proslavila je 50. godina od svog nastanka, a u vrijeme kada se pojavila bila je među prvim hitovima bossa nove, muzičkog žanra, koji će tek sljedećih decenija dobiti veliki broj obožavalaca širom svijeta, a posebno u SAD.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
06.08.2016.

Mostarka na Olimpijadi u Riju: Amina Kajtaz osvaja svijet



Zvijezda twittera: Navijamo za Bosnu zbog prelijepe plave djevojke, napisali su navijači na twitteru

Bosna i Hercegovina možda nema mnogo predstavnika na Olimpijadi, ali nakon što je naš tim prodefilovao kultnom Maracanom, društvene mreže su preplavljene komentarima o našem timu. Preciznije, o članici našeg tima Amini Kajtaz na čiju ljepotu mnogi nisu ostali ravnodušni.
Amina Kajtaz je plivačica i ima samo 19 godina. Ona će nastupiti u disciplini 100 metara delfin, a takmičenje počinje danas u 18 sati po srednjoevropskom vremenu.

Mostarka je svoje učešće na Olimpijadi ostvarila kroz poziv ''Universality Places'', a ranije je u razgovoru za naš portal kazala da je njen san ispunjen. "Ne mogu očekivati medalju, ali mogu isplivati svoje nabolje vrijeme. To bi za mene bio dobar rezultat. Moj trener, porodica i ja ćemo biti zadovoljni ako uspijem. I BiH može biti zadovoljna, sigurna sam", kazala je Amina.

Prelijepa plava djevojka bila je glavna tema na Twitteru nakon što je naš tim prodefilovao stadionom Maracana. Mnogi su ostali zadivljeni njenom ljepotom i pisali su da će navijati za Bosnu i Hercegovinu zbog lijepe Mostarke.

"Gigantska Bosna", "Živjela Bosna!", "Izvini Irska, ja sam fan Bosne tokom naredne dvije sedmice", "Bosna i Hercegovina je najbolja zemlja na Olimpijadi", "Zna li iko ime plave djevojke iz Bosne?", "Za mene je Bosna već osvojila Olimpijadu", "I odjednom, cijeli svijet navija za Bosnu", samo su neki od komentara.
(klix.ba)
06.08.2016.

Raspored nastupa naših sportista na Olimpijadi u Riju



6. august
Amina Kajtaz (18.30 sati prema našem vremenu)
Plivanje/delfin stil na 100 metara
Druga trka; plivačka staza br. 6
Tatjana Đekanović (13.30 sati prema našem vremenu)
Streljaštvo/zračna puška
Nastupa s brojem 16
Damir Džumhur (1.30 sati 7. augusta ujutro prema našem vremenu)
Protivnik: Dudi Sela, Izrael
Mirza Bašić (3 sata ujutro 7. augusta prema našem vremenu)
Protivnik: Juan Monaco, Argentina
12. august
Amel Tuka (15.10 prema našem vremenu)
Atletika/800 m kvalifikacije
Larisa Cerić (21.30 prema našem vremenu)
Judo/Carioca Arena 2
Protivnica: Nihel Cheikh Rouhou, Tunis
Mihajlo Čeprkalo (1.10 sati 13. augusta ujutro prema našem vremenu)
Plivanje/Sobodni stil 1500 m
Prva trka; plivačka staza br. 5
14. august
Lucia Kimani (14.30 prema našem vremenu)
Atletika/Maraton
18. august
Hamza Alić (14.55 prema našem vremenu)
Atletika/Bacanje kugle
Kemal Mešić (14.55 po našem vremenu)
Atletika/Bacanje kugle
Mesud Pozder (14.55 prema našem vremenu)
Atletika/Bacanje kugle
Finale/raspored
Ako se Tuka plasira u finale gledat ćemo ga 16. augusta u 3.25 prema našem vremenu, dok će Kimani, ako prođe u finalnu borbu za medalju, nastupiti u nedjelju, 14. augusta u 14.30 prema našem vremenu.
Finale u disciplini u kojoj se takmiče Alić, Mešić i Pozder zakazano je za petak, 19. august, u 1.30 prema našem vremenu.
Kajtaz bi u slučaju prolaza u finale nastupila 8. augusta, u 3 sata ujutro prema našem vremenu, a Čeprkalo 14. augusta također u 3 sata ujutro.
Cerić bi, ako prođe, u finalu nastupila 11. augusta u 22 sata prema našem vremenu, a Đekanović, ako prođe, za medalju se bori istog dana (6. augusta), s tim što je finale u 15.30.
Što se tiče tenisera, meč za zlatnu medalju igra se u nedjelju 14. augusta, u 17 sati prema našem vremenu, a meč za bronzu dan ranije u 17 sati prema našem vremenu.

(Bportal.ba)
06.08.2016.

Amel Tuka nosio zastavu BiH na otvaranju OI Rio 2016.




Čak 5000 volontera, 500 muzičara i 200 profesionalnih plesača učestvovalo je u proslavi brazilske kulture, koju je gledalo oko 60.000 ljudi na stadionu i još nekoliko miliona gledatelja putem televizije.
Uslijedio je defile učesnika, a prvi su izašli sportisti Grčke.
Na legendarnom brazilskom stadionu Marakana, pod brojem 28. najbolji bosanskohercegovački sportista Amel Tuka izašao je sa zastavom Bosne i Hercegovine u rukama na svečanoj ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara što je označilo početak nadanja bh. građana da će 11 sportista koji nas predstavljaju u Rio de Janeiru konačno našoj zemlji osigurati prvu medalju. S njim je bio ostatak do sada najvećeg bh. olimpijskog tima.

U Riju će BiH predstavljati 11 sporista, a osim Tuke tu su atletičari Hamza Alić, Kemal Mešić, Mesud Pezer, Lusija Kimani (Lucia), plivači Mihajlo Čeprkalo i Amina Kajtaz, džudistkinja Larisa Cerić, streljačica Tatjana Đekanović i teniseri Damir Džumhur i Mirza Bašić.
06.08.2016.

Svečano otvorene 31. Olimpijske igre u Rio de Janeiru




Svečana ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Rio de Janeiru održana je na legendarnom stadionu Marakana. Nezaboravni spektakl obilježio je rekordan broj zemalja učesnica, među kojima se našla i Bosna i Hercegovina, a prema procjenama oko tri milijarde ljudi gladalo je ceremoniju otvaranja Igara.
Na Olimpijadi će nastupiti više od 10.500 sportista iz čak 206 zemalja, a na svečanoj ceremoniji predstavili su se i takmičari iz Bosne i Hercegovine, kao i debitanti iz Kosova i Južnog Sudana. Boje naše zemlje na smotri najboljih sportista svijeta predstavljat će 11 takmičara, a zastavu BiH na ceremoniji otvaranja nosio je najbolji bh. atletičar Amel Tuka.
Legendarni brazilski fudbaler Pele, po mnogima najbolji fudbaler svih vremena, zbog zdravstvenih problema, morao je otkazati dolazak na Marakan’, a špekulisalo se da je on trebao zapaliti Olimpijski plamen, koji je, pak, zapalio brazilski maratonac Vanderlei de Lima, koji je na Olimpijadi u Ateni 2004. godine osvojio bronzanu medalju.
Mnogo kontroverzi obilježiće 31. Olimpijske igre, prve u jednoj južnoameričkoj državi. Brazil se nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji, te je spektakl otvorenja igarao protekao u tom duhu. Organizatori su prije početka Olimpijade u tajnosti čuvali sve detalje vezane za ceremoniju otvorenja, kao i osobu koja će zapaliti olimpijski plamen.
Do posljednjeg mjesta ispunjenu ‘Marakanu’ zabavljali su istaknuti brazilski muzičari Anitta, Caetano Veloso i Gilberto Gil. Plesači sambe i muzičari prikazali su bogatu istoriju Brazila te spoj različitih kultura u toj južnoameričkoj zemlji. Uvodni program otvorenja Igara završio je ekološkom porukom, a svi sportisti će dobiti sadnicu drvetaa koju će posaditi tokom Igara. ,
Takmičarski program Olimpijade već je počeo utakmicama fudbalera i fudbalerki.
Od naših sportista najviše se očekuje od atletičara Amela Tuke, jednog od najboljih trkača svijeta na 800 metara, koji bi mogao osvojiti prvu olimpijsku medalju za BiH. BiH će u Riju, takođe, predstavljati atletičari Hamza Alić, Kemal Mešić, Mesud Pezer i Lucia Kimani, teniseri Damir Džumhur i Mirza Bašić, džudistkinja Larisa Cerić, streljačica Tatjana Đekanović, te plivači Amina Kajtaz i Mihajlo Čeprkalo.
Danas će na borilišta izaći Đekanović i Kajtaz, a potom nastupaju Džumhur i Bašić (7. august), Tuka, Cerić i Čeprkalo (12. avgust), Kimani (14. avgust) te Alić, Mešić i Pezer (18. avgust).
Sportisti će se takmičiti u 33 sporta, a nakon 112 godina na Olimpijadi će se ponovo održati takmičenje u golfu, te nakon sedam godina u ragbiju. Najbrojnije su reprezentacije SAD-a s 560, Brazila s 477, Njemačke s 432 i Australije s 428 sportista.
Veliki broj sportista odustao je od nastupa na Olimpijadi zbog opasnosti od zaraze zika virusom, a najveća opasnost prijeti sportistima koji će se takmičiti na vodenim površinama Ria, koje su, prema analizama stručnjaka, veoma zagađene. Takođe, zbog dopinga je suspendovan veliki broj ruskih sportista.
Ceremonija zatvaranja igrara, takođe, će biti održana na Marakani 21. avgusta, nakon čega će biti najavljene olimpijske igre u Tokiju, koje su na rasporedu za četiri godine.
(Fena)
(novasloboda.ba)
06.08.2016.

Čovjek koji je bukvalno pao s neba!






Prošlo je tek sedam danao od skoka iz aviona, bez padobrana, kojeg je izveo Luke  Aikins. Svakog čuda tri dana dosta. Jedno podsjećanje:
Luke Aikins (42) skočio je iz aviona, bez padobrana sa visine 7600 metara, a dole, na zemlji ga je dočekala razapeta mreža dimenzije 30×30 metara, visine 60 metara. Svjetski rekord!
Nezamislivo, ali eto, ipak, izvedivo.
Priča je počela prije dvije godine, kada su hoolywoodski producenti ponudili Aikinsu, koji je inače apsolvirao 18 hiljada padobranskih skokova, da za njihov reality show program izvede ovakav skok. Aikins je ponudu odbio. Inače, Aikins je 2012. godine bio zamjena i savjetnik za sigurnost skakaču iz svemira Felixu Baumgartneru.
U međuvremeu je odlučio da sam piše istoriju i odlučio se za ovaj podvig. Američka televizija Fox prenosila je skok uživo.
Skok je obavljen u subotu veče iznad jedne pustinje u blizini Los Angelesa. Trajao je dvije minute, a slobodni pad se odvijao brzinom od 200 km/h. Pad je završen u jednoj razapetoj mreži, labavo zategnutoj, kako pri toj brzini ne bi stvorila trambulin efekat.
Nakon skoka ostaje pitanje, kako se može prilikom pada tom brzinom uopšte upravljati letom i pogoditi u unaprijed postavljenu tačku, jer mreža je sa te visine u stvari bila samo jedna tačka. Stručnjaci tvrde da se tokom leta tijelo i njegovi dijelovi mogu koristiti kao krila, težina tijela premještati, a upravljati nogama i rukama.
Na samom mjestu prizemljenja u mrežu bilo je veoma malo gledalaca,  a među njima Aikinsova supruga Monika i sin Logan (4).
Luke je nakon što je stao na noge izjavio: „Jednostavno neopisivo, fantastično i senzacionalno“.
(izvor:bild)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
05.08.2016.

Ko je glavni u reviru: Borba za prevlast


Iako je od sredine jula u Velikoj Britaniji je na vlasti Theresa May, borba za prevlast u Londonskom vladinom kvartu se nastavlja. Zbog toga je Larry (9) morao otići do veterinara. Larry je od 2011 oficijelni kućni mačak i „Chef Mouser” u Downing Streetu broj 10, gdje je ustvari sjedište vlade.
„Nažalost, ja ne mogu Larryja ponijeti sa sobom”, izjavio je prethodni premijer David Cameron, tokom njegovog poslijednjeg radnog dana u vladi.
U međuvremenu je mačak Larry postao potpuno očajan. Naime, od aprila ove godine u susjednom Ministarstvu inostranih poslova živi mačak Palmerson (2), koji je spreman na nerede, isto kao i njegov gazda, ministar inostranih poslova, Boris Johnson. U međuvremenu su dva mačka, dakle, Larry i Palmerson, nekoliko puta imali žestoke borbe za prevlast u reviru. Nakon jednog takvog sukoba, Larry je morao čak do veterinara. Borbe dva mačka su postale tema čak i u Parlamentu: „Larry izgleda veoma jadno, da li mu nedostaje prijašnji premijer“, izjavila je poslanica Laburista Ann Clwyd.
Da će se dva mačka u međuvremenu sporazumjeti na „modus vivendi“, nada se David Lidingtom, donedavni državni sekretar u Ministarstvu inostranih poslova.
Palmerson je, inače ,dobio ime po Viscountu Lamersonu (1784-1865), nekada u davna vremena. ministru inostranih poslova, koji je kasnije i sam postao premijer.
Mjere bezbjednostiu sjedištu vlade su podignute na veći nivo. Jedan policajac je protekle sedmice jednom prilikom uhvatio Palmersona kad se htio ušunjati kroz vrata na Downing Street broj 10.
Borba se nastavlja.
Na slici, Larry lijevo, Palmerson desno.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
05.08.2016.

Radost priprema za OI


Kako se približava start pojedinih disciplina na Olimpijskim igrama, tako rastu i uzbuđenje, ali i radosti. Pa čak i među ovim atletskim tijelima.
Samo jedan pogled na pozadinu kolege Michaela Hixona (22) i skakačica sa tornja Kassidy Cook (22) nije se mogla suzdržati, a da ga ne pljesne mokrim pešpo stražnjicikirom . Kad bi olimpijski komitet uveo disciplinu seksualne zabave, onda bi ovaj potez sigurno dobio veliki broj pristalica.
(izvor:TeamUSA)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
04.08.2016.

The Girl from Ipanema – Djevojka iz Ipaneme


The Girl from Ipanema

Tall and tan and young and lovely
the girl from Ipanema goes walking
and when she passes
each one she passes
goes "Ahhh!"

When she walks she's like a samba
that swings so cool and sways so gently
that when she passes
each one she passes
goes "Ahhh!"

Oh, but he watches so sadly
How can he tell her he loves her?
Yes, he would give his heart gladly

But each day when she walks to the sea
she looks straight ahead
not at he

Tall and tan and young and lovely
the girl from Ipanema goes walking
and when she passes
he smiles
but she doesn't see

Oh, but he sees her so sadly
How can he tell her he loves her?
Yes, he would give his heart gladly

But each day when she walks to the sea
she looks straight ahead
not at he

Tall and tan and young and lovely
the girl from Ipanema goes walking
and when she passes
he smiles
but she doesn't see

She just doesn't see
No, she doesn't see...


Djevojka iz Ipaneme

Visoka, pocrnila, mlada i voljena
Djevojka iz Ipaneme је u šetnji
I kada ona prođe
Kada prođe pored ljudi
Čuju se uzdasi "Ahh!"

Kada se šeta ona je kao samba
Njeno tijelo vrcka tako svježe, njiše tako nježno
Da kada ona prođe
Kada prođe pored ljudi
Čuju se uzdasi "Ahh!"

Oh, ali on je tako tužno gleda
Da li može joj reći da je zaljubljen u nju?
Da, rado bi joj dao svoje srce

Ali svaki dan kada se prošeta do mora
Ona gleda samo pravo
Ne njega

Visoka, pocrnila, mlada i voljena
Djevojka iz Ipaneme је u šetnji
I kada ona prođe
On joj se nasmješi
Ali ona ne primjećuje

Oh, ali on je tako tužno gleda
Da li može joj reći da je zaljubljen u nju?
Da, rado bi joj dao svoje srce

Ali svaki dan kada se prošeta do mora
Ona gleda samo pravo
Ne njega

Visoka, pocrnila, mlada i voljena
Djevojka iz Ipaneme је u šetnji
I kada ona prođe
On joj se nasmješi
Ali ona ne primjećuje

Ona ne primjećuje
Ne, ona ga ne primjećuje

I zvučna ilustracija sa tekstom na engleskom:



(spagos)
04.08.2016.

Zanimljivosti oko Olimpijade u Riju 2016.


Ljetnje olimpijske igre, 28. po redu, biće održane ove godine u Rio de Janeiru, u Brazilu, od 5. do 21. avgusta. Najveći sportski događaj u 2016. godini će okupiti više od 10.500 sportista iz 206 zemalja. Ljetne paraolimpijske igre održaće se u istom gradu i organizaciji istog odbora. Oni su na rasporedu od 7. do 18. rujna 2016.
Sportisti će se takmičiti na 34 lokacije u Rio de Janeiru, kao i na pet terena van tog grada – u Salvadoru, Braziliji, Manausu i Belo Horizonteu.
U organizaciji Igara učestvovaće više od 45.000 volentera i 93.000 zaposlenih, od čega će 85.000 biti angažovano po potrebi na samo nekoliko sati.
Zvanična maskota Olimpjade je Tom, a Paraolimpijade Vinicus. Vinicius je žuta mačka, Tom lutka sa lišćem, a simbolizuju bogatstvo flore i faune Brazila. Imena su odabrana u počast dvojici kompozitora najpoznatije brazilske pjesme “The Girl from Ipanema”,  Antoniju Carlosa Jobimu Tomu i Viniciusu de Moraesu.
Organizacija Olimpijskih igara je još jedan veliki poduhvat za Brazil, nakon Svjetskog prvenstva u fudbalu, koji je održan u toj zemlji 2014. godine.
Olimpijske igre u Rio de Janeiru su prve koje će se održati u Južnoj Americi. Tako će Afrika ostati jedini kontinent koji nikada do sada nije organizovao najveću i najvažniju sportsku manifestaciju na svijetu.
Zvanične manifestacije otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara u Riju po prvi put će biti održane na jednom stadionu koji nije atletski. Ceremonije će biti održane na čuvenoj Marakani, fudbalskom hramu, koji ima kapacitet od 90.000 mesta.
Na Igrama u Riju takmičenja će se održavati na 34 borilišta.
Olimpijsko selo u Rio de Janeiru prostire se na površini od 185 hektara. Smešteno je u elitnom kraju grada, Bara da Tijuka. U olimpijskom selu nalazi se 48 višespratnica, sa 9.460 soba i 17.700 ležajeva. Svaki od apartmana koji će koristiti sportisti širom sveta, ali i članovi delegacija, sastoji se od tri ili četiri spavaće sobe.
Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru biće podijeljeno 306 medalja u 28 sportova. U programu 28. Letnjih olimpijskih igara nalaze se i dva nova sporta, povratnika na Olimpijadu, golf nakon 112 godina, i ragbi 7, jedna varijanta ragbija, sa 7 umjesto 15 igrača.
Golf je na kongresu u Kopenhagenu, 2009. godine, dobio zeleno svjetlo da se vrati među olimpijske sportove u Riju, posle pauze duže od jednog vijeka. Posljednji put golferi su na Igrama  nastupali 1904. godine. Na takmičenju u golfu, koje će trajati četiri dana, nastupaće profesionalci i amateri, po 60, u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Ragbi je posljednji put bio na Igrama u Parizu, 1924. godine, u standardnoj varijanti sa 15 igrača, a u Riju učestvuje po 12 muških i ženskih reprezentacija.
Uoči Olimpijade, Brazilci su obavili velike građevinske zahvate posebno na poboljšanju transporta u riju. Napravljene su dvije nove metro linije i izgrađeno je šest dodatnih metro stanica zbog Olimpijskih igara.
Organizacija Olimpijskih igara u Riju koštaće ukupno 37,6 milijardi reala, odnosno 8,6 milijardi eura. Oko 5,5 milijardi eura potrošeno je na infrastrukturu, 1,5 milijardi eura na sportske terene, a 1,6 milijardi eura za operativne troškove ovog grandioznog događaja.
Vlada Brazila je uložila samo oko 1,5 milijardi eura za izgradnju Olimpijskog parka u Riju.
Prosječna cijena karte za praćenje takmičenja u Riju iznosi 40 eura.
Po prvi put na Olimpijskim igrama učestvovaće i reprezentacije Kosova i Južnog Sudana.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
04.08.2016.

Svijet i u svijetu svašta: Quiditch, studentska zabava na travi


S novom knjigom o Harry Potteru, svijet lagano osvaja i nova igra po imenu „quiditch“.
Quiditch je, ako je to još neko upamtio, bila magična igra prezentirana u seriji romana i filmova o Harry Potteru. Doduše, tamo su Harry i njegova raja iz škole za čarobnjake igrali tu igru leteći kroz vazduh, kao vještice, na drškama od metle.
U stvarnom životu, dešava se jedna slična igra, ali na livadi, u blizini zgrade univeziteta u Bonnu, Njemačka. Igraju je studenti opremljeni drškom od metle, koju čvrsto drže među nogama, a cilj je probaciti loptu kroz jedan od obručeva. Igra je mješavina rukometa, ragbija i još nekih igara sa loptom. Nema ni govora o nekom letenju kroz vazduh. Studenti kažu da je čak organizovano i svjetsko prvenstvo u Quiditchu. Već je održano u Frankfurtu.
Kako, i po kojim pravilima?
Pitanje je da li i sami učesnici to znaju.
Bitno je da lopta leti, da neće faliti zabave i da se nešto dešava.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
03.08.2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Ovdje Istok i Zapad žive zajedno (1909. godine)


Britanski oficir, major po zvanju, a putopisac po opredjeljenju, Percy E. Henderson je 1909. Godine, pored Dalmacije, Crne Gore i Mađarske, posjetio i Bosnu i Hercegovinu. Poseban dio se odnosi na njegove doživljaje u Mostaru. S oduševljenjem je opisao svoj boravak iutiske, i prenio ih u zanimljivo putopisno štivo – knjigu, obogaćenu brojnim fotografijama, pod naslovom „A British officer in the Balkanˮ (Britanski oficir na Balkanu). Najviše ga se dojmila posjeta jednom mostarskom haremu. Preko jednog austrijskog poručnika, čija je žena poznavala izvjesnu muslimanku Habibu, uspio je obići taj zabranjeni dio ženskih odaja. Vrlo lijepo je opisao unutrašnjost i način života, kao što je i odlično uočio sličnosti i razlike uspoređujući pravi Istok od ovoga koji mu je blizu.
Navešćemo samo jedan zanimljiv isječak koji se odnosi na Mostar, a cjelokupna knjiga se može pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org
Bilo je ugodno iznenađenje otkriti Mostar kao tipičan orijentalni grad, jer je još neiskvaren rukom
Mostar je grad-slika. Pogled s lijeve obale rijeke, koja je ovdje čiste boje žada, koja se jedino gubi mjestimično kad naiđe na sjenku ili stijenu, gdje se pretvara u snježnobijelu pjenu; veličanstven most s kulama, neobično čudne turske kuće, stari grad, minareti džamija, zidovi u obliku litica iza njih, sve to viđeno u odbljesku svjetlosti miješa se u oku kao kod umjetnika.
Nakon obilaska grada, otišli smo u tursku kafanu s vrtom baš preko puta novog željeznog mosta na Neretvi i naručili pravu tursku kafu, dok su istovremeno kafanski muzikanti naizmjenično uživo svirali kolo, srpski narodni ples i pjevali srpske pjesme s njihovim karakterističnim melanholičnim kadencama.
Zatim smo se vratili u hotel Neretvu, udobno i moderno zdanje, i jeli izvrsnu neretvanjsku pastrvu, usput je zalivajući vrstom opola – dobro lokalno stolno vino, sjedeći na širokoj hotelskoj verandi među veselim društvom austrijskih oficira i njihovih žena, te gradskom elitom. Poslije smo sjedili i razgovarali uspoređujući pravi Istok, koga smo dobro poznavali, s ovim Istokom ovdje, koji mu je sličan, a ipak toliko različit. Na izvornom Istoku, čovjek sa Zapada može vidjeti vrlo malo tamošnjeg života. Tamo ljudi žive udaljeni od naših očiju. Tamošnji orijentalni život je sakriven od zapadnjačke znatiželje i više manje je nepoznat ili neshvatljiv. Ovdje Istok i Zapad žive zajedno, jedno do drugoga. Većina ih je iste krvi i govore istim jezikom. Jedino je vjera različita. Vjerniji dojam života muslimana, običaja i karaktera putnik može shvatiti ovdje u manje od mjesec dana nego da boravi na pravom Istoku godinu dana.
Dijelu našeg društva je bio omogućen ulaz u tajanstvene odaje turskog harema, koji je pripadao visoko rangiranom mostarskom zvaničniku, a ljubaznošću i pod ličnim vođstvom jedne gospođe Austrijanke, ovdašnje mještanke, uspjeli smo virnuti i u harem, koji je pripadao siromašnijem sloju muslimana.
Otišli smo razgledati harem siromašnije klase. U dvorištu, šest ili sedam žena je istrčalo kako bi nas dočekali i pozdravili. One su bile rođake ili susjede i bile su žene različitih muškaraca. Naime, što se tiče Bosne i Hercegovine, većinom je mit da muškarac ima više od jedne žene u haremu. U cijeloj zemlji nema više od pola tuceta onih koji ih imaju više.
Naša domaćica i njina kćerka su istrčale kako bi nas susrele, i rukovale se sa svakim ponaosob, izgovarajući pozdrav na mekanom slavenskom jeziku. Predstavljale su šarmantnu sliku u kontrastu s bjelinom zida kuće. Djevojka, već zrela za udaju, je bila visoka i prilično vitka. Bila je odjevena u tirkiznu plavu svilu – dimije od plave svile, izrazito široke, stegnute u gležnjevima, nehajno je naglašavajući dok je hodala, i imala je jednostavan jelek od istog materijala. Na glavi malena okrugla kapa ukrašena sprijeda i na vrhu veličanstvenim dijamantnim ukrasima, koji su svjetlucali i skakutali dok je hodala. Niska s biserima joj visjela oko vrata – šest ili sedam nizova – prekrasni biseri, a ispod njih ogromna ogrlica od dukata – svaki veličine kovanice od četiri šilinga – nanizani jedan na drugi čvrsto, kao da će nekud pobjeći. Sprijeda je visio izrazito dugačak zlatan lanac, koji je bio zataknut u džepić na struku. Kasnije smo saznale da je na kraju lanca bio ukrašen sat najbolje evropske marke. Zlatne narukvice su bile na zapešćima, a na krajevima debele pletenice njene smeđe-crvenkaste kose su visjeli zlatni i dijamantski ukrasi. Bila djevojka lijepa izgleda, ne u potpunosti lijepa, ali najljepša koju smo vidjeli tog dana, inteligentnog lica, mekane, širom otvorene oči, brzih i gipkih pokreta. Habiba je bilo njeno ime.
Dvoje nas je imalo kameru, ali čim su je ugledali, iz Habibe je izletio mali krik, naznačujući njim da su je primijetile i shvatile šta je na stvari. Dohvatila je majku i, napuštajući ceremoniju, par je odjurio u kuću, vukući sa sobom našu prijateljicu i vodiča. Kad su se trenutak kasnije ponovo pojavili, smijući se objasnile su nam da su Habiba i njena majka kazale da njima „zakonomˮ nije dopušteno fotografisanje, ali slobodno možemo snimati kuću! I s ovim smo se morali zadovoljiti.
Time je njihova staloženost bila povraćena, a nas su prvo odvele gore u sobu za prijeme, tek potom, kad su se uvjerile da smo saglasni, u glavnu sobu tj. blagovaonicu. Ovo je bila soba, čije smo kupolasto oblikovane prozore već odozdo uočili. Na podu prve sobe je bio prekrasan turski tepih, široki divan se prostirao na tri strane, a ormari duž zidova su bili od izrezbarene orahovine. Druga soba je bila slična, uz dodatak nakošenih prozora ispod kojih je bio divan – veoma luksuzan, s mnogo jastuka u uglovima. Pokazali su nam kako se izvaliti na divan na turski način, niti ležeći ni sjedeći, nego saviti jedno koljeno na divan i onda na njega sjesti i izvaliti se.
Šta god smo poželjeli vidjeti, Habiba nam je bila spremna pokazati. Na našu molbu donijela je par dimija, takve kakve je ona nosila, kako bismo ih mogli pregledati kako su sašivene. Skočila je na stolicu, pridržavajući pažljivo jednom rukom svoju kapu, te skinula s najgornje police jednu od metalnih tacni za jelo, kako bismo je provjerili. Bio je to bosanski rad, ukrašen po rubovima bakrorezom.
Turske djevojčice, koje još nisu prispjele za udaje, hodaju nepokrivena lica; međutim, čak i ove malene kopiraju svoje starije i ako stranac gleda u nju previše upadljivo, povlači maramu na svoje lice ili okreće leđa dok stranac ne prođe. Uzaludno je pokušavati fotografisati ih. Jedini način je dok su nesvjesne toga.
Jednom prilikom, silno sam želio „škljocnutiˮ jednu izuzetno lijepu djevojčicu. Direktno sam joj prišao i zatražio dopuštenje, a ona se iznenadno okrenula i počela bježati glavom bez obzira. Neki Turci, koji su iz blizine posmatrali sve to i silno se zabavljali, počeli su vikati za djevojčicom objašnjavajući joj da je to „dopuštenoˮ. Ali, bilo je uzalud, ona je još brže trčala i nije prestajala sve dok se nije dokopala svoje kapije.
Turske žene u Hercegovini su izuzetno nezainteresovane, vjerovatno iz razloga što su u potpunosti bez ikakva obrazovanja, one čak i ne pomišljaju naučiti čitati ili pisati. Jedan Turčin, koji je sjedio za susjednim stolom dok je naše društvo upravo raspravljalo o ovoj temi, nam se bez kolebanja obratio široko mašući rukama: „Da dopustim svojoj ženi da nauči čitati i pisati! A zbog čega? Da bi mogla pisati ljubavna pisma nekom drugom čovjeku ili primati ih od njega!?ˮ
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
03.08.2016.

Pheromone party: Tu se uvijek dobro čuje





Zamislite mjesto za party gdje se svaki put osjeti ustajao miris, a uprkos tome svi rado idu tamo. Upravo je to ideja Pheremone partyja, trenda koji stiže iz SAD.
A sve je krenulo od tvrdnje, da li će se neko u nekoga zaljubiti, odlučujuću ulogu ima njegov miris. Zbog toga se na ovim zabavama singlova, na samom početku njuše i mirišu nošene majice. Njih donose učesnici partyja sa sobom stavljaju u plastične kese označene brojevima, sa nadom da će se neko javiti koga je privukao i kome se svidio miris parfema pomiješan sa mirisom znoja. Nakon toga, slijedi upoznavanje, pri kome se uključuju i ostala čula.
Jedna mirisna ideja, iza koje se prvo svakako nešto čuje?
Kod nas se ovaj fenomen još nije etablirao, a baš bi bilo interesantno, da li postoji neko kome bi se dopao smrad jedne mostarske majice, nakon jedne šetnje gradom na 35 stepeni u hladu i da se, uz to, po “mirisu” zaljubi u nekoga.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
03.08.2016.

Zvijezde Olimpijskih igara u Riju 2016.


Na Olimpijskim igrama u Riju 2016. posebnu pažnju gledalaca širom svijeta i na borilištima će zauzimati prije svih, dvojica atleta: sprinter Usin Bolt sa Jamajke i plivačka ikona Michael Phelps iz SAD.
Već na Olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu, njih dvojica su postali super zvijezde igara. Navodno, to je trebao biti posljednji olimpijski nastup Michaela Phelpsa. Američki plivač je sa 27 godina, odmah nakon Olimpijade, kao najuspješniji olimpijac svih vremena, najavio da je završio plivačku karijeru. Osvojio je ukupno 22 medalje, od toga 18 zlatnih. To do sada ni jedan sportista nije uspio.
Međutim, penzija mu je trajala veoma kratko. Ubrzo nakon toga je ponovo skočio u vodu, i ponovo sa veoma velikm uspjehom. Njegova forma iz prethodnih godina nije ni malo popustila, tako da rezultati iz predtakmičanja pokazuju da će ponovo biti u borbi za zlatne medalje na dionicama 100 i 200 metara leptir, 200 metara leđno i na obe ove dužine u slobodnom stilu u štafetama za njegovu reprezentaciju.
Nakon prve dvije sedmice Olimpijskih igara, kada će Phelps biti u središtu pažnje, oči publike će se usmjeriti ka atletskim borilištima, i tada će se sve vrtiti oko Usaina Bolta. Na obe posljednje Olimpijade, ovaj sprinter je osvojio po 3 zlatne medalje.
Pored ove dvojice Olimpijski heroja, u Riju će nastupiti zvijezde iz ostalih sportskih disciplina, koji su van olimpijske pozornice već postali zvijezde.
Između ostalih, naša očekivanja su da se na olimpijsko zvijezdano nebo vine i naš Amel Tuka, te da se na pobjedničkom jarbolu zavijori i zastava BiH.
(izvor:welt)

Smail Špago
(Novasloboda.ba)
02.08.2016.

Žuti i njegovo prokletstvo

fotos: Sanjin Fajić

(Tekst koji slijedi napisao je Ognjen Pudar, kao uvodno poglavlje u njegovoj novoj knjizi. Baš se dobro uklapa da bude objavljeno na ovaj današnji dan, Ilindan, Aliđun, 2. august i kupanje na Neretvi, ovoga najtoplijeg dana u godini. Priča se već godinama vrti po internetu, portalima i društvenim mrežama. Autor originalne priče je mostarac Muhamed Hamica Nametak. Kazivanje Ognjena Pudara je također na svoj način originalno, i više se naslanja na jednu legendu koja se vijekovima u mjestima uz Neretvu prenosi sa koljna na koljeno, vezano za kupanje na Neretvi, i zabranu kupanja na Neretvi toga dana,  koju su  vijekovima roditelji izricali svojoj djeci.)

Tog jutra nad kotlinom se spustila nekakva neuobičajena tišina. Davno se počelo razdanjivati a kao i da nije. Istina vidljivost se sve više pojačavala, još malo pa će i sunce izbiti iznad Veleža, ma ni jedna jedina ptica da se javi. Čak i Radobolja kao da je utišala svoj žubor. Otud od Neretve čuje se samo neki mrmor. Izostalo je i ono jutarnje pračakanje riba tamo na ušću. Ne čuju se ni glasovi ni odjeci jutarnjeg zijevanja i komešanja razbuđenih stražara oko kula i mosta što se na lancima pružio između njih. Nema ni onog blagog vjetrića što se u samu osvit niotkud pojavi i protrese rosu s lišća i otjera san sa očiju stoke i živadi, a i pjevci kao da su se nešto umorili u toku noći pa se ni oni ne čuju a vrijeme im je davno bilo. Jedino ne izostade ona jutarnja magla što se nad samom vodom iznenada javi baš u momentu kad sunce treba granuti. Bude ona tu kratko vrijeme i čim sunce u potpunosti skoći iznad Veleža i obasja cijelu kotlinu ona se vrlo brzo bez ikakvog traga izgubi, kao da je nikad nije ni bilo. Jutros se i ona nešto uljenila pa se hoće neće podiže. Odljepila se od mosta, u vrh glave pola pedlja, kao da hoće da obezbjedi da se razaznaju koraci nekog stražara, koji su do tog momenta bili gotovo pa nećujni, kako se kreću preko mosta a vide se samo noge daleko ispod koljena. Bože me prosti, kao da stopala same za sebe i postoje i hodaju. Magla se još malo podiže pa se sad noge vide malo iznad gležnja a pojavi se i jedan par obuće bez išta drugog vidljivog kako se kreće sa druge strane mosta u susret onom prvom paru. Na neke dvije dužine koplja, prije nego će se susresti, samo na kratko zaću se neki potmuli huk iz dubine zemlje i onda nestade, kao da se to nama samo pričinilo. Most se lagano zaljulja, lanci i ne zaškripaše, vjetrić na dašak nalik puhnu, samo poneki list kao da zatreperi, magla se diže, pjevci se raskukurikaše, koze počeše da mekeću, a od nekud iz daljine se začu i pomalo ljeno njakanje nekog kenjca. Kao da govori: “Ma hajde da se i ja javim”. Kapetan poče da galami i da požuruje smjenu straže, ptice se razbudiše i život onih na mostu i onih oko mosta krenu u novi dan kao da se ništa neobično nije ni dogodilo a istovetni događaj se ponavlja skoro u isto vrijeme gotovo svako jutro već nekoliko dana. Kako su zemljotresi uobičajene pojava u ovim krajevima niko i ne obraća pažnju na ovo gotovo neprimjetno hučanje i ljuljkanje. Istina neki su kasnije, kad Turci zauzeše i Mostar i cijelu Hercegovinu govorili da su ona svakodnevna treskanja i hučanja bili najava tih novih događaja, ma po svoj prilici da to samo naknadna pamet bijaše.
Oživje i ono malo kućeraka s obe strane mosta koje će se mnogo godina kasnije zvati Mala tepa i Priječka ćaršija. Oni s lijeve obale uglavnom su se bavili drvima, kamenom i ovcama koje su držali gore u gori, dok su se oni sa desne obale uglavnom bavili baštovanstvom, a i jedni i drugi vrlo uspješno švercom svega i svačega. Najviše se švercalo solju dok će mnogo godina kasnije njihovi potomci postati vrlo vrijedni proizvođaći ali i šverceri kvalitetnih duhana. Nekoliko dječaraca se pojavi oko Radobolje sa mješinama za vodu, dok su samo rijetki imali bakrače i njima zahvatali vodu noseći je kućama, čeljadima za upotrebu, a vrlo brzo se ponovo pojaviše vodeći stoku na pojilo dolje na samo ušće. Bješe tu i neki prelaz od brvnadi napravljen, koji je vrlo često voda odnosila, a gdje će kasnije biti izgrađen kameni most što će ga nazvati Kriva ćuprija i za koju će se u vjekovima koji slijede pričati da je poslužila kao probni rad za onu veliku ćupriju što će je izgraditi na mjestu ovog mosta na lancima. Ubrzo se začu i kuckanje čekića po nakovnju a svako malo naiđe i neko preko mosta. Bilo je tu raznih putnika: trgovaca, glasnika, vojnika, sveštenika ali i misionara različitih vjera, žbira svake vrste, putujućih glumaca, muzikanata i cirkusanata, prevaranata, prosjaka, žena od zanata, bogataša i siromaha, besposličara, onih što sudbinu proriču, kalajdžija, gatara a nije nedostajalo ni onih što su pamet izgubili, ni slijepaca i njihovih vodića, kao ni invalida razne vrste, učesnika nekih bivših ratova i bojeva po bližoj ili daljoj okolici. Sve je to išlo kao nekim poslom jal na jednu jal na drugu stranu. Oni što su plačali mostarinu bunili su se da im je skupo pokušavajući da nekako izbjegnu taj trošak ili bar da ga koliko toliko umanje. Rijetki su bili peci kad im je to uspjevalo ali znalo se i to desiti pa se onda svaki od tih slučajeva dugo prepričavao jer obično su to bile prave majstorije duha onih koji daju olakšice zbog uslova koje postavljaše, a još više onih koji olakšice iznuđivaše. Jedna od tih priča je izgledala približno ovako :
Ako nemaš čime da platiš a ti onda preplivaj ili idi negdje gdje ima gaz pa pregazi.
Taman posla. Ne pada mi na pamet da nadrljam ko Žuti.
Koji Žuti, raspituje se stražar.
Ako ti ispričam može li se onda preko bez plaćanja ?
Pošto je odgovor bio potvrdan putnik molilac, neka povelika pričalica, otpoče:
U neka davna vremena, toliko davna da o tome nikakvi zapisi ne postoje, ovdje je bio jedan prelijep grad, vilinski grad. Mnogo godina i vjekova su one tu živjele. Njihova kraljica je imala dvor evo baš ovdje na ušću Radobolje. Kasnije kad su ljudi počeli naseljavati ove krajeve vile se povukoše u duboke neretvanske virove i samo su noću za mladog mijeseca izlazile na obalu i igrale u kolu. Prema ljudma nisu bile zle ali ako bi ih neko uvrijedio onda su znale biti opasne i osvetoljubljive. Protokom vremena uspostavilo se neko pravilo da se u proljeće i ljeto kad su noći mladog mijeseca ne silazi na neretvanske obale a ako si se tu slućajnno i zadesio najbolje da se napraviš i gluh i slijep i da im ne prilaziš jer im to smeta i vrijeđa ih. U danima velikih vručina kad su i noći toliko vruče Neretva je počinjala da šumi nekim čudnim šumom. Ljudi su govorili da riče, da doziva žrtve koje onda predaje vilama kao roblje da im radi u njihovom podvodnom, vilinskom gradu. Uvijek je to bilo najizražejnije uoći Ilindana.
U ta davna vremena jedna od vila se bila zaljubila u jednog mladog i lijepog momka pa ga upozorila da ne ulazi ni slučajno u Neretvu kad čuje tu riku jer će ga onda rijeka predati njima u roblje i nikad više neće moći da se vrati među ljude. On to ispriča svojim sugrađanima kako bi se i oni spasili belaja. Saznade to vilinska kraljica i na Ilindan te godine pretvori se u mladu izuzetno lijepu djevojku pa onog momka pjesmom i igrom namami u vodu odakle se više nikad ne vrati, a ljudima u gradu poruči da će se tako provesti svaki onaj koji na Ilindan u Neretvu uđe.
Jedne godine u gradu se pojavi neki mladi stranac lijepo građen, duge valovite kose boje starog zlata, lijepog ponašanja,kvalitetne i bogato ukrašene odjeće . Za svakog imađaše lijepu riječ. Pun mudrosti i znanja, na svako pitanje znađaše da odgovori. Ljudi su dolazili i iz najudaljenijih naselja samo da ga vide i slušaju kako govori. Pritisla Ilindanska vručina, upeko ćelopek odozgo a vreo kamen odozdo. Namami ga šum Neretve koji mu na najljepšu muziku bješe nalik, svuče se, na jednu pečinu uredno složi svoje haljine i skoči u najdublji vir. Danima su ga tražili i tražili. Najbolji gradski plivaći i ronioci pretraživali su svaki vir i svaki kapak i svaki šibljak mladih vrbica pored Neretve daleko nizvodno ali od njega nikakvog traga. One njegove haljine niko i ne dodirnu. Svi su bili ubjeđeni da tu nisu čista posla i da je neka čarolija u pitanju. Vremenom se na njega pomalo i zaboravi osim što bi se poneko sjetio lijepog stranca kome ni ime nisu znali pa ga radi boje kose prozvaše Žuti. Poslije nekoliko godina pojavi se on jednog dana u onoj istoj odjeći i dalje lijep samo što na licu ne bijaše više osmjeha, a u očima se neka tuga naziraše. Na pitanja nije odgovarao, samo je lutao po gradu, kao da nešto traži. Jednog dana se uputi na sjever, zastade pored djevojačkog vrela da se vode napije i poslije toga ga niko više nikad ne viđe. Neki mudrac iz daleke zemlje mudraca im objasni da je onaj stranac, za koga ga priupitaše, bio rob u vilinskom gradu i da se u njega zaljubila kćer vilinske kraljice i znajući da ne mogu biti zajedno zamoli majku da ga vrati nazad među ljude uzdajući se u povoljan ishod jer nije znao za zabranu obzirom da je stranac. Ova pristade ali mu oduze moć govora kako ne bi mogao da odaje ono šta je u svijetu vila vidio. Ipak mnogi su mislili da se on svjesno vratio u svijet vila jer nije mogo da iz srca istisne ljubav prema lijepoj vili i kleli su se da ih se u tihim ljetnim noćima, ako pažljivo slušaš, može povremeno čuti kako u duetu pjevaju neke setne ljubavne pjesme.
E lijepa ti je ta priča, reče stražar i dozvoli mu da pređe preko mosta bez plaćanja.
Prenoseći se s koljena na koljeno dokotrlja se ta priča i do naših dana. Istina pričalo se i to da i nije bilo baš tako kako je ispričano, nego da su to Mostarci izmislili da privuku bogate putnike namjernike.
Taj i takav život trajaše godina i godina, ma kako vremena opet postadoše smutna, običan svijet je nastojao da se skloni sa vidika vlasti i svih onih koji su na bilo kakvom položaju, sve se nadajući da će se na taj način na njih i zaboraviti.
Zaratili sinovi protiv oca zarad vlasti . Kule prešle pod vlast sinova a naselje počelo da se po mostarima naziva Mostarom. Sad i otac i sinovi traže pomoć od drugih pa bi po onoj narodnoj : “Dok se dvojica svađaju, treći se koristi” jer vrlo brzo i Mostar i cijela Hercegovina padoše Turcima u ruke. Pali bi oni i bez te porodične svađe samo što to vjerovatno i ne bi bilo tako brzo. Grad, koji i nije bio grad u današnjem smislu riječi, imao je samo dvadeset domaćinstava koje sve, kao i cijelo domaće stanovništvo Hercegovine nova vlast razvlasti, oduze im imovinu i pravo na nju te ih proglasi kmetovima a svu zemlju podjeli turskoj posadi (njima tridesetpetorici) i uvede svoje zakone. U to vrijeme bila je to potpuno normalna i zakonita odluka kada se zemlja ratom osvoji. Poslije decenija i decenija stanja ni mira ni rata i povremenih pustošenja od strane raznih vojski koje su tuda prolazile nastade doba mira i gradnje.

Ognjen Pudar
02.08.2016.

Šta Kineze čini sretnim





Deset hiljada Kineza se prethodnog vikenda sakupilo u najvećem otvorenom bazenu u Kini, poznatom kao „Mrtvo more“, u kineskom gradu Sichuan.
Opremljeni šarenim šlaufima popunili su ogromni bazen, površine 30 hiljada kvadratnih metara. Prema podacima vlasnika bazena, ovaj bazen sa slanom vodom godišnje posjeti više od milion ljudi. Pored vještačkog mora, na prostoru bazena nalazi se i jedan spa-kompleks, kao i igralište za golf.
Kao i pravo Mrtvo more, i kineski bazen na otvorenom sadrži ekstremno visoki procenat soli. Region Sichuana je bogat nalazištima soli, kao i podzemnim slanim jezerima. Voda u bazenu sadrži 22 procenta soli, pa zbog toga plivači zaprave lebde na vodi.
A kako se tih 10 hiljada posjetilaca rasporedi na 30 hiljada kvadratnih metara bazena, dovoljna je sasvim obična računica. Ili, slike u galeriji.
(izvor:Tjournal)
Smail Špago


(Novasloboda.ba)
02.08.2016.

Vrijedan pogleda: Zlatanov gol „makazicama” za Manchester United


Zlatan Ibrahimović se na najbolji način predstavio kod engleskog rekordnog prvaka Manchester Uniteda. On je u svojojj prvoj utakmici za „Crvene đavole“, protiv Galatasaraya iz Istanbula, već u 3. minuti postigao gol za vođstvo 1:0. I to kakav gol!
Utakmica je na kraju završena pobjedom Manchestera 5:2. „Ibrakadabra“ koji je njegovu magiju donedavno pokazivao kod pariškog PSG, trebao bi sad ManU vratiti u sami vrh engleskog i evropskog fudbala.
Nakon utakmice, koja je inače igrana u njegovom Göteburgu, u Švedskoj, izjavio je: „Neki su mislili da je sa mnom već gotovo. A ja se tek zagrijavam. Postaću bog u Manchesteru“, aludirajući time na izjave nekadašnje legende Manchestera, Erica „Kralja“ Cantone, koji je Zlatanu ponudio samo mjesto princa.
Ibrahimović je siguran da će se ovdje dešavati nešto veliko, iako je njegov novi klub propustio plasman za Ligu šampiona. Pored trenera Jose Mourinha, tu su novopridošli Henrikh Mkhtarian iz Borusije Dortmund, a slijedi dolazak Paula Pogbe iz Juventusa.
Od kako je Ibrahimović potpisao za Manchester united, klub je od prodaje njegovih dresova sa brojem 9 inkasirao čitavih 76 miliona eura.
Fudbal je odavno postao više od igre.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
01.08.2016.

Sličan Starom: Most Malabadi u Tursko









Most Malabadi (Malabadi Köprüsü) je samonosivi lučni most preko rijeke Batman, pritoke Tigrisa, a nalazi se u blizini grada Silvan, u jugoistočnom dijelu Turske.
Izgrađen je između 1146 i 1147. godine, u vrijeme vladavine Artukida, po nalogu vladara Timurtasa od Mardina, sina Ilgazija i unuka Artuka. Vijek kasnije, slijedila je prva restauracija mosta, a posljednja je obavljena početkom dvadesetog vijeka. Nekada je ovaj most bio jedina saobraćajna veza preko rijeke u čitavom regionu, a bio je u neprekidnoj upotrebi sve do 1950. godine, kada je u njegovoj neposrednoj blizini izgrađen, za to doba moderniji i stabilniji most.
Luk mosta premoštava čitavo korito rijeke, a najveći je lučni most u Turskoj i susjednim regionima. Sam most je dug 150 metara, širok 7 metara. Visina najviše tačke mosta iznad rijeke iznosi 19 metara, a širina luka je 38,6 metara. Detaljni opis mosta prvi je napravio poznati putopisac Evlija Čelebija.
O mostu je u zadnje vrijeme bilo više govora, jer se u njegovoj samoj blizini, uzvodno, sagradila brana velikog vještačkog jezera.
Ono što nas posebno interesuje, vezano za naš ponos, mostarski Stari most je podatak da je most u njegovo vrijeme pohodio Evlija Čelebija. Pošto se navodi podatak da je Malabadi most bio najveći lučni most u Turskoj i okolnim regionima, nije čudo da je Evlija Čelebija, kad je ugledao mostarski Stari most zapisao:
„Eto neka se zna da sam ja, bijedni i jadni rab (božji), Evlija, dosada prešao i vidio šesnaest carevina, ali tako visok most nisam vidio. On je prebačen s jedne na drugu stijenu, koje se dižu do neba. Dužina toga mosta od jedne do druge kapije, što se nalaze na unutrašnjoj strani dviju tvrđava, koje leže na oba kraja mosta – iznosi ravnih stotinu koraka, a širok je petnaest stopa“.
A o Starom mostu i njegovom graditelju mimaru Hajrudinu je zapisano:
„Ovaj je Most sagrađen kao luk duge. Ima li mu išta slično u svijetu, Bože moj? Stih je upisan na prvom kamenu položenom u temelje Starog mosta 1557. godine, čija gradnja je počela po naredbi Sulejmana Veličanstvenog. Donio je taj most, u glavi i srcu, Hajrudin neimar, mostograditelj po struci, a pjesnik po duši.
Prvi kamen uklesan u istoriju Mostara graditelj je donio čak iz rodne Persije. Prevalio je sa njim tolika kopna i bezbrojna mora, osjetio je on planine i okvasio se po svjetskim rijekama. Hajrudin je izgradio Stari most za devet godina i od 456 blokova kamenja, gdje svaki, pojedinačno ima svoju priču i suštin
Ko zna, možda je na svom putovanju iz rodne Persije u Tursku, a onda odatle u Mostar, mimar Hajrudin prešao preko mosta Malabadi, i ugledavši taj most, u svojoj glavi već tada stvorio viziju mosta, koga je tek trebao izgraditi u dalekoj i nepoznatoj zemlji.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
 
01.08.2016.

Lorens Listo i Edi Fink pobjednici skokova sa Starog mosta








Lorens Listo  i Edi Fink, oba iz Mostara, pobjednici su 450. tradicionalnih visinskih skokova sa Starog mosta, koji su danas, u organizaciji Kluba skakača u vodu „Mostari“, održani u Mostaru.
Tridesetsedmogodišnji Lorens Listo iz Mostara, po deseti put, bio je najbolji u skokovima na glavu, a kuriozitet je da je Dino Bajrić imao isti broj bodova kao i Listo, a odluku o pobjedniku donio je žiri tajnim glasanjem
Drugi u skokovima na glavu bio je Dino Bajrić iz Sarajeva, a treći Vedad Bašić iz Mostara.
U disciplini skokova na noge drugo mjesto osvojio je prošlogodišnji pobjednik Igor Kazić, dok je treći bio Mugdim-Muga Obad. Posebno je interesantno da su Kazić, Fink i Juklo u obe serije dobili maksimalan broj bodova (100),  pa je pobjednik odlučen odlukom žirija.
Prije početka skokova, odata je počast za 23 skakača, koji su poginuli u posljednjem  ratu braneći Mostar, a potom su učesnici ovogodišnjih skokova u Neretvu bacili ljiljane.
Ovogodišnje skokove otvorila je fedelana ministrica okoline i turizma Edita Đapo porukom „Neka sve laste polete jedinstvenim Mostarom“.
Delegat skokova bio je Blaž-Baka Slišković, jedan od najboljih fudbalera svih vremena koje je Mostar imao.
U skokovima na noge učestvovala su 24, a na glavu 28 skakača. Najmlađi takmičar bio je 15. godišnji Muhamed Krečinić-Mame iz Jablanice, koji je skakao uz saglasnost roditelja i koji je u svom prvom skoku na noge dobio pet devetki..
Ovogodišnjim skokovima prisustvovalo je nekoliko hiljada domaćih i stranih turista, koji su uživali su skokovima „letećih Ikara“.
Mugdim Mugda Obad, koji je do sada skakao 21 put, izveo je oproštajni skok skok s luka Starog mosta, visokog 27 metara.
(Novasloboda.ba)

(fotosi:portali)
31.07.2016.

Jutarnja šetnja starim gradom u Mostaru 31. jula, prije skokova


















...šetnja ranom zorom, dok nije prigrijalo, kafa na Terasi, Kujundžiluk, Stari most i pod mostom, vrlo malo ljudi...

(šetnja i fotosi: Ajša Šehić Nametak, 31. juli 2016.)
31.07.2016.

Skokovi sa Starog mosta u Mostaru 2016.


Tradicionalni, 450. po redu, skokovi sa Starog mosta biće održani 31. jula 2016. godine u 16:00 sati.

"Kao i svake godine grad Mostar pruza nesto posebno u svom gradu kao sto su skokovi sa Starog Mosta !!!
Napokon i ove godine ocekujemo jedan veliki spektakl koji ce se godinama a i vjekovima pamtiti.Svi mi koji skacemo i koji volimo skokove,skacemo za nesto posebno,ljubav prema onom sto volis,ljubav prema mostu,ljubav prema gradu i sve drugo :)
Zato pozivam svu publiku i citave Bosne i Hercegovine da nam se pridruze ovom ljepotom i da uzivate u ovom nezaboravnom Spektaklu :)
Dobro dosli :) 

I naravno tacno mjesec dana poslije toga ocekujemo i ove godine nase goste i svi zemalja.
(RED BULL CLIFF DIVING LADYS)"


(sa stranice: 450 visinski skokovi sa Starog mosta 2016.)
31.07.2016.

Prirodnu fenomeni: Prigušena plava svijetlost


Prigušeno plavo svijetlo, koje se noću pali na Andaman moru, pred obalama Tajlanda, potiče od takotzvanih Dinoflagelata, fitoplanktonskih jednoćelijskih organizama.
Oni su sposobne da proizvode svjetlost putem jedne hemijske reakcije, kao upozorenje drugim pripadnicima iste vrste. Plivajući u vodi, aktiviraju alarmni signal, kako bi zastrašili neprijatelje, i tako ih držli na sigurnom rastojanju. Riječ je o delikatnim mikroorganizmima, koji su izuzetnoosjetljivi na vanjske uslove, poput omjera soli u vodi, klimi, dubini, zagađenosti vazduha i vode i sl.
Ovaj fenomen najuočljiviji je nakon iznimno sunčanih dana. Idealno vrijeme za iluminaciju vode je mrkla noć.
Plava prigušena svijetlost je odavno mamac za turiste, koji dolaze, kako u ove krajeve, tako i na druge destinacije na svijetu, gdje se pojava dešava, kako bi uživo doživjeli ovu čaroliju.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
30.07.2016.

Prije pedeset godina: Da li je „Wembley gol” bio gol?




U subotu 30. jula navršava se pedeset godina od finalne utakmice Svjetskog prvenstva u fudbalu, održanog u Engleskoj, 1966. godine.
U finalu su se sastale reprezentacije Engleske i SR Njemačke, a nakon što je utakmica u regularnom dijelu završila rezultatom 2:2, igrali su se produžeci. Nakon produžetaka, pobjedom od 4:2 Englezi su po prvi put u istoriji postali svjetski prvaci.
Finale je obilježio engleski reprezentativac Geoff Hurst, koji je postigao tri gola. Gol za vođstvo Engleza od 3:2 je najzagonetniji i najsporniji gol u istoriji fudbala. Ni nakon pedeset godina, i pored najsavremenije tehnike, ne može se sa sigurnošću utvrditi da li je lopta prešla iza gol linije, ili ne. Međutim, sudija Dienst iz Švicarske je priznao gol. Nijemci su morali poći sa centra. Ostao je zabilježen rezultat, Englezi su postali svjetski prvaci, ali je ostala dilema.
Za ljubitelje fudbala statistika sa finalne utakmice:
Svjetsko prvenstvo u fudbalu, Engleska 1966. godine
Finale: Engleska – SR Njemačka 4:2 (2:2, 1:1)
Subota, 30. Juli 1966 in London (Wembley-Stadion)
Gledalaca: 96.924
Sudija: Gottfried Dienst (Švicarska)
Golovi: 0:1 Haller (12.), 1:1 Hurst (18.), 2:1 Peters (78.), 2:2 Weber (90.)
Produžeci: 3:2 Hurst (101.), 4:2 Hurst (120.)
Opomena: Peters (Engleska)
Engleska: Gordon Banks – George Cohen, Jack Charlton, Bobby Moore (kapiten), Ray Wilson – Nobby Stiles, Bobby Charlton, Martin Peters – Alan Ball, Geoff Hurst, Roger Hunt Trener: Alf Ramsey
Njemačka: Hans Tilkowski – Horst-Dieter Höttges, Willi Schulz, Wolfgang Weber, Karl-Heinz Schnellinger – Franz Beckenbauer, Wolfgang Overath – Helmut Haller, Uwe Seeler (kapiten), Sigfried Held, Lothar Emmerich. Trener: Helmut Schön
I na kraju, još jedan podatak, Englezima je ovo bila prva titula svjetskog prvaka, a od tada, pa ni u narednih pola vijeka, nikad više nisu bili svjetski prvaci.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

30.07.2016.

450. skokovi sa Starog mosta u Mostaru: U nedelju 31.augusta 2016.


Tokom ovogodišnjeg tradicionalnog takmičenja „450. tih Skokova sa Starog mosta“ u Mostaru, koje će se održati u nedelju, 31. jula, u hladnu Neretvu će skočiti između 50 i 60 skakača, koliko ih se prijavilo za skokove. Međutim, tačan broj će se znati uoči samog takmičenja nakon što svi prijavljeni natjecatelji obave ljekarski pregled.
Govoreći o tradiciji skokova sa Starog mosta tijekom konferencije za novinare, koja je danas upriličena u Klubu skakača u vodu ‘Mostari’, predsjednik tog kluba i predsjednik Organizacionog odbora Skokova sa Starog mosta Semir Drljević kazao je kako tradicija skokova seže u daleku prošlost u 16. vijek, iz vremena gradnje samog mosta kada je malo ko u zajednici koja je brojala 4.000 stanovnika znao i plivati. Prvi skok zabilježen je 1664. godine, dok je formalno natjecanje  ustanovljeno 1968. godine i od tad se održava svakog ljeta.
„Budući da je rijeka vrlo hladna, ovo je dosta rizičan poduhvat i samo najvještiji i najspremniji skakači odvažiće se na skok. Skokovi se izvode u dvije kategorije: na noge i na glavu (lasta). U skokovima na noge poželjno je da skakač prilikom ulaska u vodu napravi što manji pljusak (štrap), dok je u skokovima na glavu obrnuto“ kazao je Drljević.
Prema njegovim riječima, skokovi sa Starog mosta su jedinstveni budući da se po mnogo čemu razlikuju od figurativnih skokova koji su, kako je objasnio, jedan spoj nauke i sporta i koji imaju 196 pozicija koje su jednim dijelom kombinacija sporta i nauke. Dok kod skokova sa Starog mosta ni jedan skok nije isti, postoji samo standard figura.
„I ove godine imamo jednu antikampanju skokovima, u medijima se dosta piše kako je Neretva zagađena kako nije za kupanje, međutim ja moram kazati kako su skokovi preživjeli različite carevine, kraljevine i države, preživjeće još dugo, dugo „,naglasio je Drljević, te je istakao kako su organizaciju Skokova sa Starog mosta u Mostaru pomogli Ministarstvo turizma i okolinu FBiH, Ministarstvo turizma i okoline i Turistička zajednica Hercegovačko-neretvanskog kantona.
Jedan od skakača sa Starog mosta koji pripada starijim generacijama Mirsad Deda Pašić, tokom konferencije za novinar, je kazao kako se ove godine u Mostaru očekuju skakači prije svega iz toga grada, ali i veliki broj njih koji dolaze iz susjednih zemalja, Hrvatske, Slovenije, Srbije.. Deda je naglasio kako je i ove godine u stručnom ocjenjivačkom žiriju pet članova.
Najpoznatiji i najuspješniji skakač  sa Starog mosta je Emir Balić, sa 13 pobjeda, četiri druga i tri treća mjesta. Osim njega, iz starije generacije skakača treba izdvojiti Mirsada-Dedu Pašića, Benaida Kalajdžića, Jadranka i Gorana Finka, a od mlađe generacije najviše uspjeha do sada imali su Lorens Listo, Haris Džemat i Samir Zukanović.
(novasloboda.ba)
30.07.2016.

Potpuno u bijelom: Večernja zabava


Kada se stotine ljudi nađu na jednoj večernjoj zabavi odjeveni potpuno u bijelo, to se s jedne strane može smatrati malo pretjeranom samopromocijom, pogotovo ako više puta u toku večeri učesnici mobitelom prave selfie snimke.
S druge strane, to se može smatrati susretom onih koji žele da uživaju u trenutku, pri čemu na nekoliko sati koriste blagodeti grada u toplim ljetnim večerima, kakve su prethodnih dana bile u ovom dijelu Evrope. Susret sa slike održao se na Prater ostvru u Münchenu.
Učesnici nisu napravili ništa drugo ni drugačije, nego isto ono, što već nekoliko godina prave ljudi širom svijeta. Dogovoreno mjesto večernje zabave na nekoliko sati, uz jedan uslov: Sve, od glave do pete mora biti bijelo. Osim što se rezerviše mjesto, na kome se može sakupiti dovoljan broj ljudi, učesnici se sami brinu za sve ostalo, od stolova, stolica, pribora za jelo, kao i samog jela i pića. Sve za jedan „Diner en blanc“. Pri tome, nema velike reklame, niti oglašavanja putem medija. Pozivi idu usmeno. Ovo je bio sedmi po redu „Diner en blanc” u Münchenu.
Inače, sve je krenulo kao jedna sasvim spontana ideja,  iz Pariza 1989. godine, a danas se održava se u velikom broju svjetskih gradova, na svim kontinentima.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
29.07.2016.

FK Velež Mostar: Saopštenje za javnost


Dana 28.7.2016. godine, u 10:30 sati održana je i konstituirajuća sjednica novoizabranog Upravnog odbora FK „Velež“ Mostar, na kojem je izabran predsjednik U.O, gospodin Šemsudin Hasić, te potpredsjednik, gospodin Selim Isić.
Zbog hitnosti i kratkog vremena, U.O produžio je mandat v.d. direktora Arman Zalihić na period od 2 mjeseca, odnosno do izbora novog direktora FK „Velež“ Mostar.
Također, U.O dao je određene smjernice da bi se u najkraćem roku izvršila deblokada obaveza, kako bi se stekli i normalizovali uslovi za dalji nesmetan rad Kluba.
U.O zatražio je od v.d. direktora da napravi kompletnu informaciju o radu, obavezama, ugovorima i svim drugim zakonskim aktima FK „Velež“ Mostar, te da u toku naredne sedmice dostavi sve materijale U.O na razmatranje, kako bi isti poduzeli dalje mjere i smjernice.
U.O zahvaljuje na podršci KN Red Army, UG Mostarski Rođeni, te svih navijača i prijatelja Kluba u zemlji i inostranstvu, te pozivamo sve njih da u skladu sa svojim mogućnostima doprinesu stabilizaciji i razvoju FK „Velež“ Mostar.


(FK Velež, 280716)
29.07.2016.

Uoči Olimpijade u Riju 2016: Najuspješniji olimpijci svih vremena


Plivač Michael Phelps (SAD) nije samo najuspješniji olimpijac svih vremena, nego uz to drži rekord sa najviše postignutih pobjeda na jednoj olimpijadi.
Na Olimpijadi u Pekingu 2008. Godine, pobijedio je čak u osam disciplina i osvojio osam zlatnih medlja, te tako poboljšao rekord Marka Spitza, koji je na Olimpijadi 1972 godine u Münchenu osvojio sedam zlatnih medalja.
  1. Michael Phelps, SAD, plivanje, (2004-2008) 18x zlato, 2x srebro, 2x bronza, ukupno 22 medalje
  2. Larissa Latynina, SSSR; gimnastika, (1956-1964), 9 – 5 – 4, ukupno 18 medalja
  3. Paavo Nurmi, Finska, laka atletika, (1920-1928), 9 – 3 – 0, ukupno 12 medalja
  4. Mark Spitz, SAD, plivanje, (1968-1972), 9 – 1 – 1, ukupno 11 medalja
  5. Carl Lewis, SAD, laka atletika, (1984-1996), 9 – 1 -1, ukupno 11 medalja
  6. Birgit Fischer, DDR/GER, kanu, (1989-2004), 8 – 4 – 0, ukupno 12 medalja
  7. Sawao Kato, japan, gimnastika, (1969-1976), 8 – 3 – 1, ukupno 12 medalja
  8. Jenny Thompson, SAD, plivanje, (1992-2004), 8 – 3 – 1, ukupno 12 medalja
  9. Matt Biondi, SAD, plivanje, (1984-1992), 8 – 2 – 1, ukupno 11 medalja
  10. Ray Ewry, SAD, laka atletika, (1900 – 1908) 8 – 0 – 0, ukupno 8 medalja
(izvor:welt)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
29.07.2016.

Svijet je čudesno mjesto: Gdje se nalaze Farska ostrva?


Jedno pitanje na brzinu. Gdje se nalaze Farska ostrva? Ah, da…ovaj…Upravo u tome i jeste problem.
Grupa ostrva, koja se nalazi između Norveške i Islanda, ima duplo više ovaca nego stanovnika, a leži upravo tamo gdje još nije stigao „Street-wiew” od Googla, tako da nema snimaka puteva, ulica i naselja na „Googlemap”, kao iz drugih krajeva svijeta.
Ali, kome još treba google, ako ima ovaca. Jednoj ovci su pričvrstili kameru na leđima, i usput, dok traga za hranom, pravi izvanredne snimke divlje ljepote prirode ovih ostrva.
I tako, uz pomoć ovaca, moguće je i bez „googlemapa” uživati u slikama ljepote ovih ostrva.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
27.07.2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Dženaza - žurno brisanje tragova ljudskog postojanja (1909. godine)


Nijemac, rođen u Češkoj 1876. godine, Robert Michel, uveliko je doprinio popularizaciji Bosne i Hercegovine u Evropi onog vremena. Bio je književnik s činom natporučnika u k.u.k. vojsci. Mostar je posjetio dva puta – prvi put 1898. godine, kada je službovao u našem gradu i drugi put od 1907. – 1909. godine, kao već afirmisani književnik s brojnim novelama, romanima i dramama iza sebe. Pisac koji je do tada bio izuzetno popularan, iza 1945. godine pada u zaborav. Njegovo djelo „Mostarˮ predstavlja neizmjerno bogatsvo istorijske baštine, jer je u njemu izuzetno detaljno predstavio Mostar, ljude i običaje kakvi su bili na početku dvadesetog vijeka u izvornom obliku. Umro je u Beču 1957. godine.
Ovdje ćemo navesti samo jedan zanimljiv isječak iz knjige u prevodu dr. Branka Šantića, a cjelokupna knjiga se može pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org
Osim toga, u gradu ima mnoštvo muslimanskih harema. Raj upokojenih Muslimana sastoji se od devet spratova, u kojima se nebeske radosti na izuzetan način sve više i više povećavaju. Svaki sprat sličan je beskrajnoj bašči sa čudotvornom rijekom i divnim potocima. Tu najraznovrsnije voćke nose uvijek plodove, da slađih čovjek ni poželjeti ne može. Kuće su od čistog zlata i srebra, u kojima ni jedna želja ne ostaje neispunjena. Tijelo i duša nalaze tamo u najpunijoj mjeri svaku željenu nagradu.
Za svoje mrtve, muslimani Mostara imaju, takođe, uređene male rajeve za posljednji ovozemaljski boravak. Njihovi haremi oduševljavaju oči više nego najljupkije bašče.
Nije teško otkriti tajnu njihove ljepote. Mrtvi se pokopavaju i dobijaju svoje bašluke, sva druga briga prepušta se prirodi. A priroda gotovo uvijek uspijeva da od ljudskih djela koja se predaju njoj tvori čuda od ljepote.
Svaki mezar ima dva vitka grobna kamena, jedan viši povrh glave i jedan niži povrh nogu. Veći nosi turskim jezikom uklesano ime mrtvog, ime oca i podatke o danu smrti. Ako je bašluk namijenjen muškarcu, na gornjem kraju nosi jedan veliki turban ili neko drugo simboličko proširenje. Bašluci žena završavaju se jednim jednostavnim šiljkom.
Graditelji džamija i mnogi drugi zaslužni ljudi dobijaju za posljednje prebivalište jedan mali mauzolej, zvani turbe. Ova turbeta su nadsvođena lijepim kupolama na vitkim stubovima. U Mostaru se ovakvi turbeti mogu naći u nekoliko harema.
U nekim od turbeta leže zaslužni vjernici „dobriˮ (muslimani imaju i poslanika u smislu hršićanskih religija). Njihov najveći, ali i posljednji poslanik bio je Muhamed. Ovaj je došao tek iza poslanika: Adema (Adama), Ibrahima (Abrahama), Muse (Mojsija), Dauda (Davida) i Isa pejgambera (Isusa). Poslije najvećeg poslanika Muhameda, na zemlji su se pojavili samo istaknuti sljedbenici prorokovi. To su bili ljudi sa raznim božanskim osobinama. Takav jedan vjernik – „dobriˮ, leži u turbetu harema Čejvan-ćehajine džamije. Priča kaže o njemu ovako: kad je jednom u XVIII vijeku doprla vijest do Mostara o upadu Austrijanaca u Bosnu, on je upravo sjedio u jednom dućanu na Velikoj tepi i brijao se. Napola obrijan, izleti on na ulicu i žestoko zamahnu više puta svojim štapom kroz vazduh, tražeći osvetu Muhamedovu protiv Austrijanaca. Iza toga, iščezne bez traga. Ali, u isto vrijeme ove zamahe štapom osjetiše Austrijanci kao udarce mačem sve do Banja Luke. Vidjeli su ga poslije dugo vremena na jednom brdu kod Mostara – svoju vlastitu odsječenu glavu nosio je pod pazuhom. Sišao je u grad i kod džamije Čejvan-ćehajine iščezao u zemlju. Na ovom mjestu podignuto mu je turbe.
Grobovi – mezari nisu poredani pravilno kao na evropskim grobljima. Bašluci se podižu samo toliko daleko od ruba groba da između njih i groba ostane komad tvrde zemlje, da ih slijeganje zemlje u grob ne povuče sa sobom. Ukoliko su bašluci veći ,utoliko mora biti veće odstojanje od groba. Ipak, većina bašluka nagne se na stranu. Mnogi utonu sasvim duboko, a mnogi, čak, leže poprijeko na travi. Nikakav put ne vodi između grobova, nema nikakvog cvijeća, nikakvog ukrasnog busa koji je ljudska ruka zasadila. Pa, ipak, ni najbrižljiviji vrtlar ne bi ljupkije okitio groblje, ni najiskreniji umjetnik ne bi mogao stvoriti bolju harmoniju od ove što tu postoji.
Nepravilni, čedno lijepi bašluci obrasli su gustim žbunjem divljih ruža, crnog gloga i svakojakih puzavica. Tu i tamo vidi se grupa velikih bašluka, čvrsto obavijenih divljim bršljanom, kao da se dugo godina trudio da poveže spomenike onih koji oplođuju njegovo korijenje, u čvrst struk. Mjestimično samo visoka trava pokriva hrapavo tle i sjajni cvjetovi dopiru do turbana nakrivljenih bašluka.
Tako raznolika i osobena je ljepota pojedinih harema. Svaki harem opet ima u svojim raznim dijelovima takvu raznoliku draž, da je to teško opisati riječima.
Najveći haremi nalaze se na izlaznim mjestima iz grada. Od divne Šarića džamije harem se proteže sve do Južnog logora, i od kuća na Neretvi do padina Podveležja. Na sjevernom izlazu na glavnoj ulici kod mahale Fatima-kadune, prostire se jedan veliki harem, mjestimično zasut odronom sa brda Stolac. Na ovim grobljima sahranjuje se još i sada. Ipak, na njima ima tako skrovitih mjesta kao da nikada ljudska noga nije stupila na sveto tlo. Još je čarobnija ljepota onih harema koji se više ne koriste. Gotovo svaka džamija u gradu ima tako po jednu sablasnu bašču mrtvih u svojim zidovima. Potpuno su bajkoviti ovi mali rajevi, kad u njima ima još i stabala, čije krošnje ih obavijaju u tajanstvenu tamu. Jedan dragocjen primjer naći ćemo u zadnjem dijelu harema Derviš-pašine džamije. Samo ono visoko stablo, zakovrljeno bršljanom do najtanjih krajeva grana, daje nezaboravnu sliku. Vrlo je značajan i harem Lafine džamije. Nema u njemu nikakvih žbunjeva, osim nekoliko vitkih stabala. Na ovim stablima i na bašlucima divlji bršljan smjestio je najčudniji nakit. I pod širokim krunama starih oraha u haremu kod Dvizac džamije (Baba Beširove džamije) žbunje je tako gusto da se u njemu skrivaju slavuji za svoje kliktave noćne snove.
I kako nam čudno izgleda pogreb jednog muslimana, to žurno brisanje tragova ljudskog postojanja. Tijelo umrlog se zamota u platno, nosi na jednoj jednostavnoj nosiljci (tabut). Nadmetanje, kojim se uvijek novi vjernici tiskaju da bi za nekoliko koraka na vlastitu ramenu ponijeli nosiljku, unosi u povorku neku čudnu žurbu. Za svaki korak koji neko učini noseći umrlog, oprašta se 40 grijeha. Uopšte, od časa kad mujezin sa munare objavi smrt pravovjernika pa do polaganja u grob, prođe samo nekoliko sati. Štaviše, žuri se najradije takvim tempom da se umrli sahrani već jedan sat iza posljednjeg daha. Tijelo se još potpuno i ne ohladi, udovi se mogu još savijati i na taj način može se pokopati i u sjedećem stavu. Kad umre siromah koji za pogrebne troškove nije mogao ostaviti dovoljan iznos, čeka se sve dok se potreban novac ne sakupi. Inače se onaj koji premine uveče, pokopa rano sljedećeg jutra, a koji umre prije podne, najkasnije po podne. U međuvremenu, drže se pogrebne molitve i umrlog se pere, jer vjernik ni poslije smrti ne smije nečist stupiti pred Boga. I prije nego povorka pođe, učesnici na pogrebu izgovore još zajedničku pogrebnu molitvu.
Pred haremom, tabut se metne na zemlju, tako da lice umrlog bude okrenuto prema Meki. Tad hodža obavi posljednju molitvu: po jednu u slavu Boga i Proroka i jednu kratku molitvu za umrlog. Tada svi posljednji put s jednom kratkom izrekom pozdrave i pogrebni čin je završen. Na to hodža pita prisutne, da li je umrli u životu bio dobar čovjek. Jednoglasno „da“ je odgovor. Pa i za najvećeg zlikovca rekne se u ovom času da je dobar, jer kome se prešute grijesi tome će Bog zaboraviti. Četiri čovjeka tada ponesu tabut do kabura (groba). Dva najbliža srodnika umrlog sađu u grob i preuzmu tabut, koga glavom okrenutom prema Meki polažu u grob. Da odronjavanjem zemlje umrli ne bi bio oštećen, tabut se prekriva malim daščicama. Svi na sahrani učestvuju u zasipanju groba zemljom i lopatama. Pošto se zajednički izgovori i posljednja molitva, groblje se napušta. Samo hodža ostaje kod groba da za umrlog prouči još jednu molitvu. Čim se ožalošćeni raziđu, dođu dva anđela da traže naplatu od umrlog za sve što je činio i radio za života na zemlji.
Prva tri pitanja su uvijek ista. Za ova pitanja, hodža dovikuje mrtvacu glasno jasan odgovor.
-Ko je tvoj bog?
-Moj bog je Allah!
-Koje je tvoje sveto mjesto?
-Moje sveto mjesto je Meka!
-Ko je tvoj prorok?
-Moj prorok je Muhamed!
Ali, dalje pitanje može čuti samo preminuli i niko mu više ne može pri odgovoru pomoći. Poslije ovog ispitivanja, anđeli, po zapovijedi Boga ,preuzimaju dušu umrlog i odnose je. Ako je umrli bio istinski pravovjernik i uvijek izvršavao zapovijedi Muhamedove, doći će potom u raj. Grob iskopan u zemlji je širok kako tijelo umrlog ne bi bilo stiješnjeno i da se održava do sudnjeg dana. Međutim, ako umrli nije bio dobar musliman, nije brinuo o zakonima vjere, anđeli ga odnose do pakla i bacaju u onaj odjeljak u koji prema svom teretu grijeha pripada. Oko tijela jednog ovakvog griješnika stisnu se čvrsto zidovi groba i potpuno ga zgnječe da ni kost od njega ne ostane.
U pogrebnoj povorci i pri pokopavanju umrlog u grob žene nikada ne učestvuju. Sve je vrlo ozbiljno i mirno. Ne nariče se i ne plače se nikad, jer bi naricanje moglo umrlom škoditi pred Bogom. Ko poslije muka zemaljskog života zaslužuje raj, nema razloga za tugovanje, a glasno plakanje ne bi bilo ništa drugo nego dokaz da postoji razlog da se za sudbinu duše umrlog plaši.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
27.07.2016.

Prije 53 godine: Katastrofalni potres u Skoplju

Skoplje, 26. juli 1963. godine, u 5 sati i 17 minuta...
Iako tada nije bilo televizije, da izvjestava sa lica mjesta, kao što je to danas sasvim normalno, bio je radio, bile su novine. Slike iz porušenog Skoplja su ostale duboko u sjećanju. Pogotovo slika željezničke stanice sa satom, koji je stao na 5:17 u vrijeme kada je zemljotres srušio veliki dio grada Skoplja...




Na današnji dan prije 53 godine Skoplje je pogodio katastrofalan potres u kome je stradalo između 1.000 i 1.100 ljudi, a najmanje 3.000 ih je bilo povrijeđeno, dok je više od 200.000 porodica ostalo bez krova nad glavom.
Skopski potres bio je jedan od najsnažnijih na tom području, a dogodio se u  5,17 sati. Jačina potresa bila je 9 stepenia po Mercallijevoj, odnosno 6,1 po Richterovoj skali i trajao je 20 sekundi, a zatim su tokom gotovo šest sati uslijedili veći ili manji potresi.
Skopski potres se osjetio na području od oko  50.000 kvadratnih kilometara, posebno dolinom Vardara.
Stara željeznička stanica u makedonskoj prijestonici je sada Muzej Grada Skoplja i predstavlja simbol te prirodne katastrofe s velikim satom koji je stao u  5,17 minuta.
Prva u pomoć građanima Skoplja došla je vojska tadašnje SFRJ, a potom su počele da stižu spasilačke ekipe i pomoć iz cijelog svijeta. U toj pomoći i kasnije izgradnji Skoplja učestvovali su predstavnici 83 naroda, pa je grad s pravom nazvan „gradom solidarnosti“, prenosi Tanjug.
Pomoć je, kako podsjećaju skopski mediji, dolazila s komunističkog Istoka i kapitalističkog Zapada.
(novasloboda.ba)
27.07.2016.

Meksiko: Pronađene kosti praistorijskog mamuta


Radnici u meksičkom gradu Tultepec, samo su htjeli da otkopaju zemlju, da polože nove vodovodne cijevi. Na dubini od dva metra, naišli su na kosti prahistorijskog mamuta.
Nakon radnika, na scenu su stupili arheolozi i vrlo brzo, pored kljova, našli još 60 komada kostiju ovog diva.
Kako su utvrdili istraživači, životinja koja je na ovime mjestu živjela prije 12 hiljada godina, vjerovatno je upala u neku blatnjavu rupu odakle se više nije mogla izbaviti, a nakon što je uginula, bila je raskomadana od ljudi, koji su toga vramena tu živjeli.
(izvor:spiegel)
Smail Špago


(Novasloboda.ba)
26.07.2016.

Festival antifašističkog filma u Mostaru



U povodu obilježavanja 75 godina od dizanja ustanka naroda Bosne i Hercegovine protiv fašizma, u Mostaru će u srijedu, 27. jula, biti otvoren Prvi festival antifašističkog filma.
Festival će trajati do 31. jula, a festivalski program će se održavati na eMTeeM – ovoj Memorijalnoj sceni 2532. Projekcije će počinjati u 21sat.
Organizator festivala je Udruženje antifašista i boraca NOR – a Mostar.
Festival je ove godine eksperimentalnog karaktera, a ideja je da pređe u tradiciju i u pravilu traje od 23. do 27. jula stimulišući i kroz filmsku umjetnost ideju antifašizma kao jednu od temeljnih civilizacijskih vrijednosti.
Na kraju će biti dodijeljena i nagrada „Mostarski univerzum“ za promicanje ideje antifašizma umjetničkim sredstvima. Nagrada će nostiti prepoznatljivi motiv sa Partizanskog spomen groblja u Mostaru.
(Novasloboda.ba)
26.07.2016.

Larung Gar: Emancipacija odozgo


Na nadmorskoj visini od 3800 metara u planinama Sichuana, u Kini, nalazi se najveći budistički obrazovni institut na svijetu: Larung Gar. Čak ni buldožeri, koje su kineske vlasti slale u ovaj kraj 2001. godine, nisu uspjeli da unište ovaj ogromni bastion tibetanskog vjerovanja.
U drvenim kućicama nastanjeno je više od 10 hiljada monaha i sestara. A baš o njima je u zadnje vrijeme bilo najviše govora.
S ovog mjesta jedna grupa reformista želi sprovesti ideju, da i žene, takođe, mogu dospjeti do najvišeg ranga među budističkim naučnicima.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
25.07.2016.

Uoči Olimpijade u Riju: Sportska borilišta i Olimpijsko selo






Ljetne olimpijske igre 2016, službeno poznate kao XXXI olimpijske igre i često zvane Rio 2016, održaće se u Rio de Janeiru, Brazil, od 5. do 21. avgusta 2016. godine.
Trideset i dva sportska borilišta, na kojima će se održati Olimpijske igre 2016, podijeljena su na četiri olimpijske zone: Barra, Copacabana, Deodoro i Maracana. Olimpijsko selo nalazi se u blizini olimpijskog parka Barra.
Raspored borilišta po olimpijskim parkovima:
Barra