spagosmail

Dobrodošli na moj blog


19.08.2017.

Prvi put u Bundesligi primijenjen video dokaz: Penal za FC Bayern





U prvom kolu 55. Bundeslige, u utakmici Bayern München protiv Bayera iz Leverkusena, po prvi put u istoriji Bundeslige primijenjen je video dokaz. Za vrijeme utakmice, sudija Tobias Steifer je nakon jedne sumnjive situacije zatražio tehničku pomoć od svog video asistenta.
Nakon što je fudbaler Leverkusea Charles Aranguiz potegao za rame Roberta Lewandowskog i oborio ga u šesnaestercu i konsultacije sa video asistentom Jochenom Dressom u studiju, i provjerom scene na ekranu, sudija je rukama u vazduhu nacrtao kvadrat, kao oznaku za ekran, i pokazao na bijelu tačku. Fudbaleru Aranguizu je za učinjeno dodijelio žuti karton.
Penal je izveo sam Lewandowski i povisio rezultat na 3:0.
Kasnije je utakmica završena rezultatom 3:1 u korist Bayerna iz Münchena.
(izvor:kickers)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.08.2017.

Ženski vaterpolo: Vrlo snažne, ali i grube djevojke



Najtvrdokorniji ljubitelji vaterpola gledaju na ovaj sport sasvim drugačije. Na prvi pogled, djevojke vaterpolistkinje, sa njihovom kapama sa zaštitom za uši imaju mnogo sličnosti sa Teletabijima. Ipak, među bezazlenim sportistkinjama dešavaju se veoma brutalne stvari.
Kako se sa fotografije snimljene na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj može razaznati, tu je bilo podvodnog šutanja, guranja, udaranja i tuče. Dvojica sudija van bazena od svega toga ne mogu vidjeti ništa, jer se kreću rubom bazena, u kome igra po sedam vaterpolistkinja sa svake strane.
Vaterpolo je, inače, mješavina rukometa, ragbija, kako vrlo rado kažu ovi sportisti. Stoga je samo za pretpostaviti kako fit i jaki moraju biti akteri ovog sporta, u bilo kojoj kategoriji.
Do sada najnevjerovatniji potez su napravile dvije sestre Holanđanke, 2008. godine, kada njihovuoj protivnici, nakon što je postigla gol nisu dale da izroni iz vode. Protiv njih je podignuta optužba zbog pokušaja ubistva, koje je kasnije preinačena u zlostavjanje, a za kaznu su morale odraditi određeni broj sati u socijalne svrhe.
Na proteklom Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj, svjetske prvakinje su postale Amerikanke pobjedom protiv Španije 13:6, dok su treće mjesto zauzele Ruskinje pobjedom protiv Kanađanski 11:9. Vaterpolistkinje SAD su, inače, olimpijske pobjednice sa Olimpijade u Riju 2016.
Utakmice se igraju u bazenu dužine 25 metara, dubina vode mora biti najmanje 1,80 metara, golovi su široki 3 metra, a visoki 90 centimetara. Lopta za ženski vaterpolo je teška iumeđu 400 i 450 grama, napravljena je od gume. Efektivna igra, bez prekida traje 4 puta po 7 minuta. Iznad vode se vide samo glave vaterpolistkinja, i neki dijelovi tijela. Pogled odozdo, ispod vode, pokazuje ono šta se dole stvarno dešava. Gol se, inače, može postići bilo kojim dijelom tijela, osim, što inače nije dozvoljeno u vaterpolu, udaranjem lopte šakom.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.08.2017.

Izložba "Hamza Humo u zbirci Muzeja Hercegovine Mostar"





U Centru za kulturu Mostar otvorena je izložba posvećena mostarskom književniku Hamzi Humi. Na izložbi je predstavljena bogata dokumentacija, lične stvari, rukopisi, štampani materijal, pisma, razglednice, kao i fotografije pjesnika.
Rođen je 30.12.1895.g u Mostaru, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Prvi svjetski rat ga je zatekau u Mostaru odakle je interniran u Mađarsku, a 1915.je mobiliziran u austrijsku vojsku gdje je radio kao pisar i bolnički tumač. Po završetku rata dolazi u Mostar, zatim u Zagrebu pohađa studij historije umjetnosti, odakle ide za Beč, da bi potom studije završio u Beogradu. Uređuje časopise "Zabavnik", "Gajret" , "Novo doba". Prema motivima iz njegovog djela "Adem Čabrić" snimljena je domača serija "Kože". Jedno vrijeme je bio urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije. Iz mnoštva njegovih djela naročito se ističu "Grozdanin kikot", "Nutarnje pjesme", "Zgrada na ruševinama" Izdao je i podosta zbirki pjesama i sabrana djela.
Umro je u Sarajevu 19.1.1970.g.
"Skoro će tmurni dani
Ja idem u tuđe zemlje
gdje cvatu gorke ruže
Jer ovdje kruha nema,
a snovi pokopani.
I zori smokva
(iz pjesme Oproštaj s Mostarom)

tekst:Emina Redžić Muftić
fotografije: mostarski.ba
18.08.2017.

Lijevo žene, desno muškarci







Na plaži „El Pedocin“ u Trstu jedna strana plaže pripada ženama, a druga muškarcima.
Za nepovjerovati je da u Trstu postoji jedna takva tradicija, i to je bez sumnje posljednja plaža u Evropi, koja razdvoja polove.
Nekad je Trst bio zadnja stanica zapada, dok je vladala željezna zavjesa. Sa krajem hladnog rata pale su mnoge granica, i zidovi, ali je tamo do dan danas preostao jedan zid, na plaži „Bango alla Lanterna“, u ovom sjevero-italijanskom lučkom gradu. Bijelo obojeni zid dijeli žene od muškaraca. Stanovnici Trsta su skoro ubijeđeni da je to zadnja plaža takve vrste u Evropi, a paradoks je da ih ta plaža čini slobodnijim.
Plaža sa službenim nazivom „Bagno ala Lanterna“ sagrađena je 1903. godine i kao takva preživjela je i nadživjela godine Austrougarske monarhije, dvadeset godina fašizma, dva svjetska rata, okupaciju saveznika i sve druge promjene proteklih decenija. Na početku je tu bila samo jedna žičana ograda, koja je kasnije zamjenjena zidom. Samo jednom, 1959. godine, zid je nakratko bio srušen i brzo sazidan novi, pomjeren u jednu stranu, u korist ženskog dijela plaže, a na uštrb muškog dijela plaže.
Žene vole ovo mjesto, jer im štiti privatnost. Kada okolo nema muškaraca, onda koje kilo viška, ili ne baš perfektne noge, ne predstavljaju problem. U Italiji, koja, inače, važi za zemlju „macho“ muškaraca, žene su na neki način pod stalnim pritiskom da moraju izgledati dobro. Plaža „El Pedocin“, kako je zovu domaći, daje ženama mogućnost da prekinu takve konvencije. Ovdje se i 80. godišnjakinje mogu pojaviti u tanga gaćicama, ili u toplesu, ako imaju za to volju.
Muškarci, takođe, cijene ovo mjesto, jer i oni dolaze na svoje, bez prisutva žena koje stalno nešto roncaju. Plaža je otvorena čitave godine, a ljeti se tu nađe i do 3.000 gostiju. Ulaznica je samo 1 euro. Domaće ime „Pedocino” plaža je dobila ili po mušulama (pedoci), koje su se nekada uzgajale nedaleko od ove plaže, ili po vaškama (pedocio), pošto je plaža u vrijeme Austro-Ugarske korištena za održavanje lične higijene vojnika (čišćenje vaški iz kose)?
Plažu najšešće posjećuju penzioneri, ali i zaposleni, u vrijeme podnevne pauze. Posebno je omiljena kod djece. Do starosti 12 godina, ženski dio plaže je slobodan za dečkiće, koji mogu mijenjati posjetu na oba dijela plaže. Naravno, pored djece, od polnog rastavljanja su pošteđeni spasioci, koji štite oba dijela plaže.
Jednom godišnje na “Pedocinu” muškarci i žene uz muziku i ples, ipak, slave zajedno, a o plaži je snimljen i dokumentarni film, prikazan na festivalu u Cannesu prošle godine.
Niko u Trstu ni ne pomišlja da nešto mijenja od ovoga, jer “Pedocin” bez njegovog zida ne bi bio “Pedocin”, kažu u gradskoj upravi. To je jedna institucija grada Trsta, i zašto ukidati nešto, što ovo kupališt čini jedinstvenim.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.08.2017.

Hadži Husein Kotlin mesdžid na Luci







Davne 1651.godine, hadži Husein Kotlo dao je da se napravi mesdžid na Luci, stotinjak metara sjeverno od Šarića džamije.
S desne strane kapije, ćošu duvara krasila je kamena munarica sa vanjskim stepeništem iz prostrane avlije. U avlijskom pročelju je bila prostorija, čija se unutrašnjost nije razlikovala od unutrašnjosti džamija. Hadži Kotlina zadužbina se koristila kao mekteb sve do tridesetih godina prošlog vijeka. Pedesetih godina istog vijeka koristila se kao stambeni prostor imama, koji su dolazili sa strane.
Desetak godina poslije, u dvorištu su za imame izgrađena dva stana u vidu dvospratnice, a stare prostorije su napuštene sve dok ih zub vremena nije dokrajčio.
Početkom ovog vijeka još su se nazirali tragovi starog mesdžida, da bi u aprilu 2017. godine počelo raščiščavanje prostora. Završni radovi na objektu, koji će, po svoj prilici, biti vrtić, u toku su ovih dana.
Mještani Luke nijemo posmatraju, nadajući se da će Zavod za zaštitu spomenika konzervirati, popraviti ili obnoviti munaricu, kako bi se zaštitila posljednja od mnogih munarica koje su postojale u Mostaru.
Inače, porodica Kotlo je stara mostarska porodica s Mejdana (Luka), koja je dala još jednog vakifa (donatora), Ahmeda ef. Kotlu. Njegova džamija je bila na lokalitetu od Mejdana prema Tekiji. Potomci porodice Kotlo i danas žive u Mostaru.


Tekst i fotografije: Emina Redžić Muftić
17.08.2017.

Sjećanje na Kralja rock'n'rolla: Četiri deecenije od smrti Elvisa Presleya






Ikona? Kradljivac? Sex simbol? Prijetnje društvu? Heroj? Narkoman? Kralj?
Postoji samo jedan Elvis Presley, ali postoje i mnogi Elvis Presleyi. Nije to nikava zagonetka, niti igra riječi onih koji su nepovratno promijenili zvuk i izgled savremene muzike, a uz to, promijenili pop kulturu pedesetih godina pa sve na ovamo.
To se ne odnosi ni na 35 hiljada Elvisovih imitatora, koliko ih je zvanični registrovano širom svijeta, koji su još uvijek aktivni, 40 godina nakon što je harizmatini pjevač, The King of Rock'N'Roll, napustio ovaj svijet 16. augusta 1977. godine.
Umro je od srčanog udara u Memphisu, u njegovom Graceandu, koji još uvijek privlači oko 600 hiljada posjetilaca godišnje, što je drugo mjesto po posjetama, nakon Bijele kuće u Washingtonu.
Imao je samo 42 godine, a prema izvještajima, u trenutku smrti bio je težak 159 kilograma, čak 84 kilograma više nego što je imao kad su mu bile 32 godine.
Tokom autopsije, utvrđeno je korištenje deset različitih lijekova, kao i deset puta jača doza kodeina.
Umro je premlad. Samo dvije godine više od četiri decenije.
Kao srednjoškolac, pa siromašni vozač kamiona u Memphisu, bio je ambiciozni pjevač, kasnije bogata pop zvijezda, vodnik u američkoj vojsci, tužni seksualni simbol, filmski idol, zabavljač u Las Vegasu,  žrtva slave i još mnogo toga.
Najvažnije od svega, rok zvijezda, neobični revolucionar i kulturni fenomen, koji je mijenjao tok igre, čiji se uticaj protezao od Beatlesa, U2, pa sve do Brune Marsa i dalje.
„On je bio ikona, kao niko drugi u američkoj muzici“, rekao je Oates iz Hal and Oates.
„Kad je Elvis izlazio na scenu to je bilo kao da izlazi divlja zvijer“, kazao je Paul Stanley iz grupe Kiss.
U onome što je radio, postojale su istovremeno i seksualnost, i opasnost, i radost, a to je znak fenomena. Bio je šablon generacije, jer su svi oni koji su došli iza njega, kopirali su taj šablon.
Pod njegovim uticajem, razvili su se Beatlesi, Bob Dylan i mnogi drugi.
„Elvis je moj čovjek“, rekao je jednom prilikom Paul McCartney, „Imao je veliki uticaj na Beatlese“.
„Bilo je i drugi sjanih američkih veličina, ali je jedan bio Elvis”, rekao je bivši bubnjar Beatlesa Pete Best. „Uticaj koji je imao na Beatlese pokazivao se od repertoara, do načina na koji smo izvodili muziku i ponašali se na sceni“.
Ringo Star, koji je zamjenio Besta u Beatlsima, o Elvisu kaže:. „Elvis mi je zavrnuo glavom, svi koje ste do tada slušali djelovali su kao starci, kad se pojavio Elvis. Nema puno onih koji ga ne vole. Sve što je radio, od početka svoje karijere do njegovog specijalnog povratka, kada je nosio crnu majicu, bio je nedodirljiv“.
Pokojni John Lenon je jednom otvoreno rekao: „Prije Elvisa nije bilo ništa“
Zapravo, bilo je prije Elvisa mnogo onih koje je inspirisao svijet bluesa, gospela i R&B. Tu spadaju mnogi nadareni, ali ne do kraja definisani afroamerički muzičari i pisci koji su kreirali rock'n'roll.
U vrijeme kad je SAD još uvjek bila rasno podjeljena Elvis je posjećivao noćne klubove u Memphisu u kojima su nastupali Ike Turner, Jackie Wilson, Litle Junior Parker, Matt „Guitar“ Murphy i drugi. Sjajna senzualnost njihovih pjesama bila je njegova glavna inspiracija.
Prvi Elvisov komercijali objavljeni snimak bila je njemu poštovana verzija bluesmana Arthur „Big Boy“ Crudupa, „That's Alright Mama“
Snimao je pjesme crnih umjetnika, Roy Browna, Little Junior Parkera, Arthura Guntera, Kokomo Arnolda i Jesse Stonea. Pjesma „One Night of Sin”, (Jedna noć grijeha) autora Smiley Lewisa, snimljena je kao „One Night with you” (Jedna noć s tobom), 1959. godine. Mnoge pjesme koje je Elvis otpjevao, napisali su afroamerički muzički umjetnici, što u ono vrijeme niko nije vjerovao
Ipak, iako je možda Elvisi bio mnogo ljepši izvođač, nego stvarni inovator, moć, raspon i emocionalna dubina njegovog pjevanja, kako na sceni tako i na snimcima, bili su neosporni, kao što je ostala neosporna njegova sposobnost da prevaziđe takve pjesme, sjajnom snagom njegovih muzičkih sposobnosti i njegove ličnosti.
„Pa čak i onda, kada bi na sceni u Las Vegasu, na trenutak zaboravio tekst, i to je bila opera. Živa opera”, rekao je jednom prilikom Bono.
Njegov pad je bio i umjetnički i fiziki i duhovni. Zvijezda je postala žrtva vlastitog uspjeha. Uz sve to, postao je lagan plijen menadžerima, jer je to već bilo van njegove kontrole, koji su u njemu vidjeli samo unosan internacionalni brend i način za vlastito bogaćenje.
Elvis je od rane mladosti bio željan da se o njemu čuje. Tako stručno je miješao bluz. R&B i gospel prevazilazeći društvene i rasne barijere u to vrijeme. Od toga je napravio je snažnu kombinaciju koja je promijenila njegov život, a sa njim i svijet.
Krajem šezdesetih godina, kompozitor i dirigent Leonard Bernstein ga je nazvao „najvećom kulturnom snagom 20. vijeka”.
(izvor:thewest)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.08.2017.

Kina: Bebe na tekućoj traci


Prije tačno godinu i po dana oficijelno je završena kineska politika „jedna familija – jedno dijete“.
I pored toga, broj novorođenčadi se jedva malo povećao. Prema zvaničnim podacima tek za oko 8 posto, iako je kineska vladala očekivala barem duplo više.
Eksperti upozoravaju da država mora poboljšati ponude čuvanja i njege za djecu. A u tu mjeru spada i obrazovanje njegovateljica za bebe, kao što se vidi na slici, u južnokineskom gradu Haikou.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Izložba "Mostar u bojama ljeta" u Centru za kulturu Mostar


Velika kolektivna izložba Udruženja umjetnika Mostara i njihovih prijatelja pod nazivom “Mostar u bojama ljeta”, organizovana u  sklopu manifestacije “Mostarsko ljeto 2017”, biće otvorena u srijedu 16. avgusta u 20 sati u velikoj sali Centra za kulturu.
Na izložbi će učešće uzeti oko 40 umjetnika, koji dolaze iz Mostara kao i Mostaraca koji trenutno žive u zemljama EU. Cilj izložbe jeste promovisati zajedništvo kroz umjetnost.
Među izlagačima su Adin Hebib, Josip Mićković koji živi u Irskoj, Nina Acković  koja dolazi iz Belgije, Zdenko Bošković iz Holandije, Mili Selimović iz Norveške, Muriz Sefić iz Švedske, Miodrag Milićević iz Srbije.
Tu su još brojni Mostarci koji više nemaju mjesto prebivanja u Mostaru, ali koji i dalje kroz svoja djela iskazuju  čežnju za ovim gradom. Među njima su ozbiljno nagrađivani umjetnici, profesori, kao i mnogi poznati umjetnici, akademski  slikari.
Na ovoj velikoj kolektivnoj izložbi,  svojim radovima se predstavljaju i nama već dobro poznati: Salko M. Pezo, Florijan Mićković, Ramiz Pandur, dr. Vesna Oborina, Alica ,Đani i Anel Jakirović, Nusret i Zarifa Velić, Merima Ivković, Nermin Pala, Seka Behmen, Goran Milinković, Slavenka Volić, Mustafa Baja Hadžajlić, Salko Batlak, Miro Burić, Azra Avdagić Hamzić, Zijada Zekić, Zlatko Batlak…
Izložbu će otvoriti Alma Fazil Obad.
(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Prvi službeni list i štamparija



U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org. Ovaj dio je, ustvari, dodatak materijalu kojega je g. Šiširak uspio skupiti u periodu nakon izlaska teksta „Mostar – čaršija kakve više nema“. Ovaj pisani materijal je samo dio široke lepeze događaja u prošlosti Mostara, koji proističe iz historiografskih i drugih pisanih dokumanata iz arhivske građe. Imajući u vidu vrijednost tih dokumenata, može se konstatovati da je Mostar bio prava riznica interesantne prošlosti sa mnogo događaja koji su opisali njegovu prošlost.
Važno je napomenuti – veliki dio u rasvjetljavanju prošlosti Mostara se odnosi na usmena kazivanja starijih Mostaraca
Turska vlast je od 1875. – 1878. godine formirala poseban Hercegovački Vilajet kao zasebnu administrativnu jedinicu. Ovaj period vremena je interesantan jer se tada počeo izdavati prvi službeni list, što je uslovilo da se osnuje manja štamparija, koja je bila smještena u bivšem saraju Ali paše Rizvanbegovića, na lokalitetu Suhodoline u Mostaru. Prve službene novine u ovoj štampariji su radili Ali-efendija Bahrić, Marko Šešelj i Ivan Šimunović. Glavni urednik je bio Mehmed Hulusi. Hulusi je inače bio voditelj Vilajetske kancelarije.
List Neretva je odštampan u malom tiražu, odnosno iz štamparije je za kratak period izašlo samo 38 brojeva, a ukidanjem Hercegovačkog Vilajeta 1877. godine, gasi se daljnji rad na štampanju lista.
Slika 1 – Suhodolina nakon bujice, 1900-ih
Slika 2 – Suhodolina, stara zgrada Konaka Ali paše Rizvanbegovića, 1903. g.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Pripreme za pola vijeka Woodstocka


Muzičar Carlos Santana izdao je novi album „Power of Peace“ zajedno sa grupm „Isley Brothers“, kojim je istovremeno ponovio poruke sa legendarnog Woodstocka iz 1969. godine.
Carlos Santana je na Woodstocku postao svjetska zvijezda, obogaćujući rock muziku jednom novom varijantom i od tada prodao više od 90 miliona albuma. Danas sedamdesetogodišnjk, priča o svojim meksikanskim korijenima, o duhu Woodstocka, o aktuelnoj političkoj situaciji i  opominje zašto nam je danas potrebna muzika koja širi veću svijest.
Na aktuelnom albumu „Power od Peace“, sa svojom suprugom Cindy Blackman i grupom „Isley Brothers“ predstavio je desetak klasika soula u već dokazanom Santana-Conga-Rock zvuku. Odmah se postavilo pitanje nije li to znak starosne nostalgije.
Naravno, Carlos je ustvrdio da to nema nikakve veze sa nostalgijom, jer, pored nove pjesme „I Remember“, tu je “High Ground“ od Steve Wondera, zatim „Mercy Mercy Me“ od Marvina Gayea, ili Billie Holiday sa „Good Bless The Childs“, izabranih zbog njihovih poruka, koje su danas aktuelnije nego ikada prije.
Album se bavi i porodičnom društvenom misijom, s ciljem da transformiše strah, jer ovom planetom danas vlada samo strah. Posvuda ljudi strahuju od njihovih najbližih. A kao kod „Imagine“ Johna Lenona, ili „One Love“ od Boba Marleya, muzika ima sposobnost da aktivira učestalost suosjećanja i radosti. Pri tome o paroli Hippie poktera „Peace, Love and Harmony“ govori kako su to pojmovi koji su i danas, 2017. godine, jednako važni kao i nekada.
Stoga je potreban novi pokret koji bi „ljubav prema moći“ korigirao u „moć ljubavi“.
Za dvije godine biće proslavljena 50. godišnjica Woodstock festivala. Carlos Santana je tim povodom izjavio kako planira tamo nastupiti, zajedno sa svojom suprugom Cindy. Osim toga, za tu priliku želi sakupiti njegov originalni sastav, ali i svirati zajedno sa Larry Grahamom, nekadašnjim basistom grupe „Sly Stone“. Kako kaže, vrlo je moguće da ga publika tom prilikom vidi sa tri različite grupe, uz poruku: „Danas imam dublja ubjeđenja i mnogo toga mi je jasnije, nego 1969. godine.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

Stariji postovi