spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.04.2011.

Narodni Lijek; Peršun/Peršin/Petrusin/Parsley (engl) i bubrezi

Ovo je bilo poznato, ali nije zgoreg ponoviti gradivo:

 

Na Srednjem Istoku ga puno koriste u popularnoj salati "tabulleh" (izg. tabuli)

 

KAKO BEZBOLNO OČISTITI BUBREGE

Godine prolaze a naši bubrezi stalno filtriraju krv, odnose otrove i sve štetne tvari koje ulaze u naše tijelo. Vremenom se toga nakupi puno, i našim bubrezima je potreban tretman čišćenja. Kako se toga riješiti?

Vrlo je jednostavno, treba uzeti šaku peršina (iliti petrusina, po naški), dobro ga oprati, nasjeckati i staviti u lonac te dodati 1 litru čiste vode.
Kad provrije, kuhati 10-ak minuta i pustiti da se ohladi. Procijediti i uliti u čistu bocu, te držati u hladnjaku.

Svaki dan popiti po 1 čašu i vidjet ćete kako nakupljeni otrovi i sol počinju izlaziti pri mokrenju.

Peršin je poznat kao najbolji tretman za čišćenje bubrega

 

NUTRITIVNA SVOJSTVA PERŠINA

On je moćan *antioksidans *; podmlađuje kožu
Sadrži beta-karoten
Bogat je mineralima kao što su *kalcij*, *fosfor*, *željezo* i *sumpor*
Bogat je *klorofilom*: suzbija loš zadah, pomaže pročistiti tijelo od toksina i viška masnoća.
Bogat je *vitaminom C* :  odličan je za prevenciju raka, srčanih    problema, katarakte i infekcija, i pomaže ojačati imunološki sustav tijela.

Budući je bogat *kalcijem*, vrlo je pogodan kod raznih dijeta jer suzbija i sprječava osteoporozu, kao i za vrijeme menopauze. Jako je dobar za djecu i sportaše.
Dobar je *diuretik*: pomaže ukloniti tekućinu na prirodan način. Zbog tog svojstva se koristi u dijetama za liječenje visokog tlaka (hipertenzije) i za liječenje bubrega.

Njegov visok sadržaj *vitamina i minerala* čini ga idealnim za borbu protiv anemije, anoreksije, opće slabosti, iscrpljenosti, mentalnog i fizičkog umora.

Idealan je za jačanje kose i noktiju.

Jako je dobar za liječenje kožnih problema.

Koristan je protiv čireva.

Iz peršina se vadi uljna tekućina zvana Apiol, koja se koristi protiv intermitentnih groznica i neuralgija.

29.04.2011.

Daleko od svojega kraja čovjek je jeftin, a stvar skupa. (kineska)

 

Daleko od svojega kraja čovjek je jeftin, a stvar skupa. (kineska)

28.04.2011.

Bosnian-Herzegovinian Film Festival

Ovo bi bilo dobro, samo da je čovjek bliže.

http://www.bhffnyc.org/

 

 

Members in Bosnian-Herzegovinian Film Festival

 

Hope to see you this Thursday!

Dear all:

We hope you can make it to the Bosnian-Herzegovinian Film Festival fundraising party this Thursday, April 28 starting at 7:00pm at Marshall Restaurant and Lounge (35-03 Broadway between 35th and 36th Street, Astoria, NY).

It promises to be a wonderful evening with great drinks, appetizers, music and great company. Cover charge is $10 – all proceeds will go to this year’s BHFF. It's a great cause and your support is very much appreciated.

If you cannot make it to the party, you can still help out by donating via Facebook, Paypal or via check – additional details are available at our http://www.bhffnyc.org/html/sponsors.htm.

Hope to see you this Thursday!

Best,

BHFF Executive Team

 

Posted By: Amra Turalic

27.04.2011.

Tako blizu, a tako lijepo

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13650/okom-kamere-foto-izlet-na-rapta-i-ljubinu

Izlet na Rapta i Ljubinu

Zaljubljenik u prirodu i poznati planinar Alija-Ale Šunje, zajedno sa Osmanom Trnkom, za sedam sati hoda, obišao je Rapta, ispod konjičke Bjelašnice, i Ljubinu iznad Konjica, odakle nam je donio predivne fotografije.

Šunje i Trnka krenuli su iz Konjica i put ih je prvo doveo do Planinarskog doma na Ljubini, koji se nalazi na 1050 metara nadmorske visine. Tu se nalazi vrelo Ljevana voda, ali i okna starih rudnika željezne rude.

Rapta se nalaze na 1.500 metara nadmorske visine, a pedesetak metara niže još se nalazi čatrnja, izgrađena 1900. godine, te četiri kolibe. Sa vrha Vis, pruža se predivan pogled na Čvrsnicu, Vran, Bokševicu, Zeca, Bitoviju, Lisin, Visočicu, Treskavicu, ali i na Buturović polje i Jablaničko jezero.

Iz Gluhog dola, vide se Kisir, Borašnica, vrhovi Prenja – Skok, Zupci, Motika, te Bijela i Rakov laz.

26.04.2011.

«Nauka ne može riješiti posljednju zagonetku prirode. To je zato što smo na kraju krajeva i mi sami dio te zagonetke koju pokušavamo riješiti». Max Planck

 

„Die Wissenschaft kann die letzten Rätsel der Natur nicht lösen. Und das ist so, weil wir letztlich selbst ein Teil des Rätsels sind, das wir zu lösen versuchen.“

Max Planck (1858–1947), deutscher Physiker und Nobelpreisträger

 

«Nauka ne može riješiti posljednju zagonetku prirode. To je zato što smo na kraju krajeva i mi sami dio te zagonetke koju pokušavamo riješiti». Max Planck

 

“Science can not solve the last enigma of nature. And that is because we are finally a part of the enigma, we are trying to solve”. Max Planck

 

25.04.2011.

Ispravka čini mnogo, ali ohrabrenje čini još više. - Johann Wolfgang von Goethe

 

Correction does much, but encouragement does more. – Johann Wolfgang von Goethe

Korrektur tut viel, aber Ermutigung tut mehr- Johan Wolfgang von Goethe

Ispravka čini mnogo, ali ohrabrenje čini još više. - Johann Wolfgang von Goethe

24.04.2011.

Planeta Zemlja upozorava

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13625/zvona-za-spas-planeta-zemlja-upozorava

Planeta Zemlja je ugrožena. Ipak, 22 aprila proslavili smo njen rođendan. Na njen rođendan nas je prigodnim logom upozorio i Google, prije nego što smo počeli krstariti virtuelnim dijelom naše planete.

Dan planete Zemlja počeo se obilježavati još početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, kad su pod vođstvom američkog senatora i ekološkog aktiviste Gaylorda Nelsona širom SAD održane prve masovne demonstracije za zaštitu okoline, na kojima je sudjelovalo više od 20 miliona ljudi. Od tada, pitanje zaštite okoline počinje da ulazi u okvir političke pozornice. Tada postavljene parole „sve je međusobno povezano”, „sve mora nekuda da ode”, „priroda zna najbolje”, „ne postoji besplatan način”, aktuelne su i do dana današnjega.

 

Dan planete Zemlje zvanično se obilježava od 1992. godine, kada je tokom Konferencije UN-a o zaštiti okoline i razvoju u Rio de Janeiru, na kojoj je sudjelovao velik broj predstavnika vlada i nevladinih organizacija, usklađen dalekosežni program za promociju održivog razvoja.

Obilježavanjem ovog dana širom svijeta nastoji se ukazati na probleme sa kojima se suočavaju priroda i čovjek, a naročito da se ukaže na ugoženost okoline koja nas okružuje.

Zagađenje zemlje, mora i vazduha, nestajanje biljnih i životinjskih vrsta, globalno zagrijavanja i nuklearne prijetnje je nešto što se ne može ignorisati. Ali da je ta ignoracija i daje prisutna, potvrđuje podatak da se ništa radikalno ne mijenja po pitanju samog stila života savremenog čovjeka koji i dalje nastavlja da iskorištava prirodu i na taj način crpi sve resurse sa kojima svijet raspolaže. Već je pedesetih godina prošlog vijeka postalo jasno da se putem kojim se krenulo, ne može nastaviti, međutim, poražavajuće je to da tim putem i dalje koračamo.

 

Ove godine Dan planeta Zemlje obilježava se pod sloganom „Milijarda zelenih djela“ (A Billion Acts of Green). Time se želi naglasiti važnost ličnog, pojedinačnog doprinosa svakog stanovnika Zemlje, ali i organizacija, firmi i vlada u dostizanju zajedničkog cilja, a to je održivi život i razvoj. Kroz ovu kampanju, podstiču se mala djela koja svaki pojedinac može uraditi, kao što su korištenje eko sijalica, sadnja drveća, korištenje biciklizma kao alternativnog načina transporta, korištenje eko vrećica i mnoge druge sitnice, koje svakodnevno možemo koristiti.

Priroda nas upozorava i vraća istom mjerom. A na nama je, koliko i kako ćemo dugo opstati na ovoj planeti. Bilo bi dobro kad bi o svemu ovome vodili računa svakodnevno, a ne samo od datuma do datuma.

Smail Špago
 

 
NovaSloboda.ba
24.04.2011.

Oglas u današnjem Tageszeitungu

 

Taz-putovanje u civilizovano društvo

 

Bosna i Hercegovina: Sarajevo-Mostar-Goražde-Foča-Srebrenica

 

Od 16. do 24. jula i od 6. do 14. augusta. Cijena: 1.330 € (dvokrevetna, polupansion, bez troškova puta)

 

“Na ovom putovanju možete upoznati civilizovane ljude, koji nastoje prevladati jaz između nacionalizama, u mjestima sa dominantnom srpskom, bošnjačkom i hrvatskom većinom, te sa našim vodičem Erichom Rathfelderom upoznati i ljepotu ovih krajeva, uživati u dobrom jelu i dobrim vinima ovog regiona.

Više informacija o ovom i drugim putovanjima u rubrici taz-putovanja.”

 

Pametni zarađuju na našim glupostima.

 

23.04.2011.

Nekoliko antiratnih

 

„Durch Bomben zur Demokratie hat noch nie funktioniert und wird es auch nie“

„Bombama ka demokratiji, to nikad nije i niti će funkcionirati“

“With bombs to democracy, it has never funktion, and never will"

 

„Stell dir vor, es ist Krieg und keiner geht hin!“ Carl Sandburg

„Zamislite, rat je, a niko ne ide u njega» Carl Sandburg

«Imagine there is war and nobody goes " Carl Sandburg

 

„Die Nato bombt in Libyen, doch der Pazifismus ist erlahmt. Dabei wird immer klarer, dass sich mit Waffen kein Frieden schaffen lässt.“

„Nato bombarduje Libiju, pacifizam je paralizovan. Pri tome postaje sve jasnije da se mir nikad nije postigao oružjem.”

"The NATO is bombing Libya, pacifism is paralyzed. It is increasingly clear, no peace is comming here with the weapons."

 

(TAZ, 230411)

22.04.2011.

Kažu: I Libija će biti cijela...

I Libija će biti "cijela iz tri dijela"...

21.04.2011.

Ekspedicija Paola Pelegrinija: Njujork je lučki grad

 

«Uz Njujork sam usko vezan, često sam tamo, i uvjek dolazim da ponovo živim i radim tamo.. sa jedne strane ovo je najevropskiji grad Amerike, a sa druge strane, zbog ekstremno visoke i vertikalne arhitekture najlošiji američki grad. Ova fotografija nastala je 2009. godine tokom leta helikopterom, kako bi se pokazala i negova druga strana. Naravno, Njujork je i lučki grad, ali interesantno, niko ga ne uzima ozbiljno sa te strane. Na Menhetnu mora se čovjek dobro potruditi da bi stigao do vode. Grad se arhitektonski odvojio od vode. Ali luka daje pečat karakteru današnjeg Njujorka. Ljudi dolaze, ostaju, ponovo odlaze. Svi su u stalnom pokretu».

 

Paolo Pelegrini, (47), rođen je u Rimu, mnogostruko je nagrađivani Magnum.fotograf. On svake sedmice ispriča po jednu priču, šta to sve ljudi rade sa prirodom. Ovih dana njegova izložba fotografija postavljena je i u Njemačkoj.

 

PAOLO PELLEGRINS EXPEDITIONEN

Die Hafenstadt New York

 

Zu New York habe ich eine enge Beziehung, ich bin oft da, habe immerwieder dort gelebt undgearbeitet. Einerseits ist diese Stadt, kulturellbetrachtet, die wohl europaischste in Amerika, andererseits istsie durch ihre extreme, vertikale Architektur die amerikanische Stadtschlechthin. Fur dieses Bild bin ich 2009 mit dem Hubschrauberuber New York geflogen, um dessen andere Seite zu zeigen. Naturlichist es eine Hafenstadt, aber interessanterweise nimmt man das heutegar nicht mehr so wahr. In Manhattan muss man den Zugang zumWasser richtig suchen, architektonisch hat sich die Stadt vom Wasserabgewandt. Und doch pragt der Hafen den Charakter von New Yorkbis heute: Menschen kommen an, bleiben, ziehen wieder weiter. Allesind standig in Bewegung.

 

Paolo Pellegrin, 47, in Rom geboren, ist ein vielfach ausgezeichneter Magnum-Fotograf. Er erzählt jede Woche von dem Bild, das er sich von Mensch und Natur macht. Die Fotos sind in Deutschland zum ersten Mal zu sehen

20.04.2011.

Od sljedeće godine: Twizy na ulicama evropskih gradova

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13529/od-sljedece-godine-foto-twizy-na-ulicama-evropskih-gradova

Od sljedeće godine, na ulicama evropskih gradova pojaviće se najmanje vozilo do sada. Francuski proizvođač automobila nazvao je ovo vozilo: Twizy. Dugo je svega 2,32 metra, na električni pogon, vrlo jeftino, a njime će moći upravljati i šesnaestogodišnjaci

Twizy je dvosjed, sa drugim sjedištem iza vozača. Dug je svega 2.320 mm. Širok 1.190 mm, a visok 1.460 mm. Težina praznog vozila je 450 kg. Felge su mu 13 cola. Pogon električni. Ima motor od 5,5 KS, dostiže brzinu od 45 km/h, a sa jednim punjenjem baterija ima radijus kretanja od 100 km.

U Njemačkoj je već najavljeno da će ga moći voziti šesnaestogodišnjaci, jer je u nivou dosadašnjih roler - motocikla. Već je izbačena i cijena za prvu verziju, i ona je tačno 6.990 eura. Uz ovu cijenu, ide i mjesečna cijena baterije od 45 eura, sa ugovorom na 4 godine i godišnjom kilometražom od 7.500 km.. Nešto slično kao flate-rate kod mobilnih telefona, ali sa malo skupljom tarifom.

Renault već priča i o jačoj varijanti Twizyja, od 20 KS, ali o detaljima i o cijeni ne govore još ništa. Vjerovatno čekaju da vide kakvo će biti interesovanje za prvu seriju Twizyja. To će biti varijanta za koju će biti potrebna prava vozačka dozvola B kategorije, a vozilo će se moći koristiti i na autoputevima, jer će imati brzinu veču od 80 km/h, što je najmanja brzina vozila na evropskim autoputevima.

O ostalim detaljima, treba sačekati i vidjeti!

Smail Špago

19.04.2011.

„Mostarska liska 2011“

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13517/bdquomostarska-liska-2011ldquo-bdquokidaj-od-moje-zeneldquo-otvara-festival

„Kidaj od moje žene“ otvara festival

Predstavom „Kidaj od svoje žene“ R. Cooneya, u izvođenju Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika i u režiji Sulejmana Kupusovića, sutra počinje 9. Međunarodni festival komedije „Mostarska liska 2011“, posvećen nedavno preminuloj glumici mostarskog Narodnog pozorišta Sonji Površić. U predstavi igraju Branimir Vidić, Jasna Jukić, Helena Kovačić, Zdesav Ćotić, Hrvoje Sebastijan, Edi Jertec, Antonio Franjić i Davor Erceg.

Sutradan je na programu Teatar EHIT iz Zagreba sa predstavom „Balon“, autora Mate Matišića, u režiji Mislava Brečića. U predstavi igraju Krešimir Mikić, Vilim Matula, Ksenija Marinković, Branka Trlin, Ana Maras i Judita Franković.

Trećeg dana festivala, na programu je ansambl Pozorišta mladih Sarajevo, sa predstavom Nikolaja Koljade „Kokoška“ u režiji Admira Glamočaka. U predstavi igraju Mario Drmač, Damir Kustura, Sanin Milacić, Mirza Tanović i Alen Muratović.

Potom je na sceni Narodno pozorište Sarajevo sa predstavom „Hamlet u selu Mrduša Donja“, adaptacija i režija Sulejman Kupusović. Igraju: Josip Pejaković, Milan Pavlović, Mirsad Tuka, Mirvad Kurić, Saša Petrović, Amina Begović, Aldin Omerović, Alma Terzić, Rijad Ljutović, Slaven Vidak i Merima Lepić.

Petog dana, gledaoci će imati priliku da vide autorski projekat Zijaha Sokolovića, „Međuigre od 0 do 24“.

Narodno pozorište Mostar izvešće potom predstavu „Atlantida - pronađena zemlja“ po motivima filma „Mediteraneo“, Enca Monteleone-a, režija Erol Kadić. Igraju: Šerif Aljić, Maja Zećo, Mirsad Elezi, Amela Kreso, Jasmin Krpo, Goran Lozo, Bojan Beribak, Emir Sejfić, Emir Spahić i Vedran Vilogorac

Pretposljednjeg dana, predstaviće se Narodno pozorište Tuzla sa predstavom „Gospođa Ministarka“ Branislava Nušića, u režiji Sulejmana Kupusovića. U predstavi igraju Meliha Fakić, Dušan Kolak, Jasminka Pašić, Edis Žilić, Adnan Omerović, Nedim Malkočević, Midhat Kušljugić, Elvira Aljukić, Nermin Omić, Milica Kerošević, Siniša Udovičić, Milenko Iliktarević, Dalibor Brkić, Besim Tufekčić i Nikolina Baškarad.

Festival će zatvoriti Sarajevski ratni teatar SARTR, sa predstavom izvan konkurencije „Jedan Pikaso“ - Jeefrey Hatcher, režija Ljiljana Todorović. Igraju Meto Jovanovski i Selma Alispahić. Scenografija: Osman Alispahić, kostimograf Voja Popović.

Kao i do sada, svaku veče biće dodjeljivane „Male liske“ za najbolju mušku i žensku ulogu, a na kraju festivala, biće uručena nagrada „Velika liska“.

Ovogodišnjim žirijem predsjedavaće reditelj Šemsudin Gegić, a festival će otvoriti gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić.
 

 
NovaSloboda.ba
19.04.2011.

nekako sam optimista...

ovim ljudima se može vjerovati...

19.04.2011.

Extrem-sport

 

Počinje ovogodišnja sezona penjanja, ali i spuštanja.

Ekstremni uspon na jednoj stijeni po 90° u Pakistanu pokazuje da sportisti ovakve vrste još nisu ni blizu osvojili sve litice.

 

Big Banana vodopad na rijeci  Alseseca u Mexiku, u džungli, oko 200 milja istočno od Mexico Cityja. 23. godišnji Rafa Ortiz otisnuo se kajakom niz vodopad, sa visine oko 130 stopa, što je negdje oko 40 metara, za 3 sekunde, slobodnog pada.

 

Uspon na stijeni u nacionalnom parku du Mont-Tremblant u Quebecu, Kanada.

 

I ono što me je posebno dojmilo, čitajući o uspjesima penjača, je uspon nepokretnog Seana o Neala na čuvenoj stijeni El Capitan u američkom nacionalnom parku Yosemite. Za uspon po ovoj strmoj stijeni trebalo mu je tačno sedam dana i sedam noći. Pri tome je zakovao ukupno 3.000 klinova: O Neal je ostao nepokretan nakon jedne saobraćajne nesreće i ovo mu je bilo prvi put da provede neko vrijeme van invalidskih kolica. Pri usponu je imao samo malu pomoć od njegovog brata Timmyja, koji mu je pri tome dodavao klinove.Sve ostalo do vrha, Sean je obavio sam samcat.

18.04.2011.

iz Mostara...

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13475/uskoro-u-mostaru-foto-pocinje-obnova-spanskog-trga-i-setalista

Uskoro u Mostaru: Počinje obnova Španskog trga i Šetališta
Dugo najavljivana obnova Španskog trga u Mostaru, koja se čak prošle godine dovela u pitanje nakon što su se pojavile informacije da Španija, zbog globalne ekonomske krize odustaje od ovog projekta, ipak će se realizovati i to, prema najavama, vrlo brzo, piše „Dnevni list“.

Uporedo sa uređenjem trga, počeće i rekonstrukcijae i Lenjinovog šetališta, koja je već mjesecima ostavljena od svih i zadnjih nekoliko mjeseci izgleda poput seoske ceste, a ni nalik jednoj od glavnih gradskih ulica.

S rupama, gomilom pijeska i prašinom poprimila je odlike pravog gradilišta i kao takva nužna je za pješake.

Nastavak rekonstrukcije šetališta najavljen je po početku rekonstrukcije Španskog trga, tako da, s obzirom da se bliži početak radova, očekivati je da će i šetalište ponovno dobiti onaj stari sjaj i zaslužen izgled koji ga je ranije krasio.

Hoće li to biti još samo jedan trik gradskih vlasti i ludo obećanje, ostaje za vidjeti, navodi „Dnevni list“.

 

(Komentar: Dok je Mostar bio grad...ovo je bio centar. Sada je Grad, a nema centra...)
 

17.04.2011.

Moj Ljubuški, pogled sa Gradske očima jednog mostarca

http://www.ljubusaci.com/index.php?option=com_content&view=article&id=2188:moj-ljubuki-pogled-sa-gradske-oima-jednog-mostarca&catid=7:knjizevni-kutak&Itemid=30

 

Moj Ljubuški, pogled sa Gradske, očima jednog Mostarca

 

U Ljubuškom nisam rođen. Nisam čak imao ni priliku živjeti u Ljubuškom. Ali, Ljubuški od prvih mojih saznanja o svijetu, pa evo do sada, osjećam kao nešto moje. Kad god dođem u priliku predstavljam se da sam iz Ljubuškog. To pravo daje mi moje porijeklo. Moj otac, Halil, moj dedo Ibrahim i moj pradedo Osman, vjekovaše vjek na Gradskoj, na sjevernoj strani grada Ljubuškoga. Moj otac se otisnuo sa Gradske u jesen 1944. Sa brigadom. Tako su govorili. A bila je to Dvanaesta hercegovačka. Oslobađao je Mostar 14. februara 1945., a onda i Sarajevo 6. aprila iste godine. Službovao je poslije u Subotici, pa u Ljubuškom, onda u Prozoru i Konjicu, da bi se zaustavio u Mostaru. U Ljubuški smo dolazili i dolazimo, pogotovo na Gradsku, više puta u toku godine, kako to dozvoljavaju ferije ili odmori. Prijašnjih godina “prugom”, preko Kruševa, Sretnica,Čitluka, Tromeđe, Grede, u Ljubuški. Ako bi išli direktno na Gradsku, izlazna stanica nam je bila Greda. Onda pješke preko Podolja, do Špaginih kuća. Posebno su me radovali ljetni odlasci na Gradsku, u vrijeme kad su vinogradi zorili slatkim grozdovima, a smokve mamile svojim sladom, miris cmilja omamljivao, a cvrčci upotpunjavali žegu svojom muzikom. Nigdje, ni prije ni poslije, nisam doživio, a ni vidjeo, da se za doručak ode u bašču, ispod kuće i nabere u krto ili jednostavno u rešeto, i smokava i grožđa, a onda u jednu ruku komad hljeba, a u drugu smokvu, ili nekoliko boba grožđa. U godinama iz onoga rata, ni do Ljubuškog, a niti do Gradske nije bilo asfalta, a u Gradskoj zadugo niti struje. Odlazak u Ljubuški na konak, u amidže Selima bio bi nam praznik. Selim je radio kao šofer u Autotransportu, dugo godina stanovao na Glavici, a kasnijih godina na Vodici. Centar svijeta tada nam je bila Fejzina kafana, i bašča iza kafane. Uvečer se tu skupljalo i staro i mlado, a ako ništa drugo, našlo bi se posla proći kraj Fejze, makar  natočiti hladne vode na česmi na Gožulju, ili na Vodici. Kod Fejze smo odgledavali prve TV emisije na aparatu koji je bio zaključavan u ormaru i za potrebe uvečer, postavio bi se na prozor biblioteke, tako da se program mogao gledati iz bašče. U sjećanju su mi i odlasci u Ljubuško kino, sa rođacima, Osmanom, Safetom, Ramizom, Zijom, Mujom. Bilo je malo podalje spustiti se iz gornjeg grada na dno Ljubuškog, tada, ali nikada nije bilo nikakvih problema. Odgledali bi film, od 8 do 10 i polahko uzastranu. A u bašči kod Fejze, i u ta doba puno. Neko priča, neko igra karata, neko šaha, a najvatreniji tavle.

“Ponediljak” i pazarni dan su mi ostali u posebnom sjećanju. Automobila nije bilo na raspolaganju, kao danas ili kao neposredno uoči ovog zadnjeg rata. Pored Starog Pazara bio je poseban prostor, na kome su se vezivala magarad, bilo onih koji su na njima dotjerali robu na Pazar, ili onih koji će kasnije nešto kupiti pa povesti kući. Parking za magarad. Nije se moglo ostati od revanja. A svaki vlasnik je po revanju poznavao svoje magare. Stari Pazar, preslatke karpuze, zelene sa tamnim šarama i crnim sitnim špicama, ili paradajiz i paprike. Interesantno, u ljetnom periodu, ponedjeljkom, za ručak je u svakoj kući bivao sataraš. Ponedjeljkom bi se poranilo sa Gradske. Dok sam bio manji, imao sam tu privilegiju, poraniti sa dedom, pa na Pazar.Za hlada. Preko Mostarskih vrata, preko Vodice i Gožulja, preko Žabljaka, onda niz Ljubuške serpentine, na Stari Pazar. Tu su se “sviđali” poslovi, dogovarala kupovina sijena, i prodaja ovaca i janjaca. Dogovaralo bi se da se dotjeraju dva konja drva za dolazeću zimu. Viđali su se prijatelji, od Vitine, do Vrgorca i Vida. Tražio se dobar konj ili steona krava. Pitalo se za zdravlje dobrog prijatelja. Onda lagano niz grad, do kafane Omera Zagića. Grad je vreo od ljudi. Naravno i burek, a bijela štruca bi se zamotala da se ponese čeljadi koja su ostala kući. Povratak je bio oko podne, ponovo pješke uza stranu. Fejzo je bivao nezaobilazna stanica u povratku. Kahva. Služili su je, ja li Fejzo, ja li Haso. I na povratku još jedan dobar gutljaj hladne vode na česmi na Gožulju, ili na Vodici, onda usuti vode u plastični bidon, ponijeti onima koji su ostali kući. Nije bilo važno što će se voda ugrijati do kuće. Bila je svakako bolja od kišnice iz čatrnja. A zadnja stanica na povratku kući bila je prodavnica kod Ferde na Mostarskim vratima. Tu bi se kupovale namirnice, kahva, šećer, so, da se to ne bi bespotrebno nosalo u torbi, od grada dovde.

Gradska je oduvjek bila poznata po duhanu i duhanarima. Sadio se ravnjak, posebna sorta, kao stvorena za manje parcele otete od hercegovačkog ljutog kamenjara. Ovaj duhan je na vagama mogao biti samo 1-A klasa. Vage su bile poseban doživljaj, kad se sav godišnji trud isplaćivao u tih nekoliko minuta koliko je bilo potrebno da se izvagaju bale, da „procinitelj“ zavuče ruku duboko u „denjak“, da pogleda boju duhana, pomiriše i kaže: 1-A. A drugi čovjek uz njega, izvikivao bi naglas težinu koja bi bila izmjerena i zapisana u knjige. Interesantna je bilo da je Gradska svoju „vagu“ imala uvjek tokom božićnih praznika, kad su komšije katolici slavili svoj praznik. „Vaga“ bi toga dana bila slobodna za Gračane. Nakon što bi se duhan izvagao, mnogi ljudi su odlazili do blagajne i uzimali predujam, dio novca, do konačnog obračuna. Domaćini bi tada djeci kupovali slatkiše. Posebno su mi u sjećanju ostale šećerleme, šećerne bijele lule, sa crvenom linijom po dužini. To bi bila nagrada djeci za trud uložen za nizanje duhana u dugim vrelim ljetnim danima.

Nagrada, za uloženi trud, rijetko bi bivao odlazak na rijeku, na kupanje. Baščine su bile daleko da bi se tamo samostalno zaputilo sa Gradske. Kasnijih godina je to nadoknađivano, kad su se pojavili automobili. Do vrela u Vitini nije bilo daleko trknuti, makar na kahvu, ili se okupati na Trebižatu, od Vitine do Baščina, a omiljena destinacija postale su Kravice, vodopad i tiha topla voda. Za Vitinu me je vezivala i posjeta poznanicima i prijateljima, hladna voda kroz avliju Fadila Mesihovića, na samom vrelu, a naročito Vitinske svečanosti početkom juna, kad je Vitnina bivala puna ko šibica, smotre folkolora, šarenilo nošnji, zvuci pjesme, miris pečenja, hladna piva iz vode i hladovina na adama kod vrela u Vitini.

Kasnijih godina uslovi odlazaka na Ljubuški Pazar ponedjeljkom su se promjenili. Tura je ostajala ista. Samo se išlo autima. Istim putem. Fejzo, Gožulj, Vodica i Ferdo nisu se zaobilazili. Iako Ferdo kasnije nije radio u toj prodavnici, ovaj naziv ostao je uvjek. Bila je i druga tura za povratak na Gradsku. Asfaltom preko Tikire na Gredu, ali to bi bilo kao izdavanje samog sebe. Danas kad čovjek prebira ove uspomene, posebno zadovoljstvo u mi čini, da sam bar u jednom dijelu života uspio da dedu Ibrahima sa Gradske ponedeljkom povezem autom do na Pazar. Kad su mu se godine već bile nabrojale, a zdravlje lagano izdavalo. Istom relacijom. Preko Mostarskih Vrata, na kahvu kod Fejze, preko Gožulja. Na kafu smo kasnijih godina navraćali i kod Senada, u kafić Madera, a na toplu ljudsku riječ, u foto atelje kod Neđe Galića ili na porciju šale kod Sule Šupljike.

Ljubuški, to  je bio stari grad, gornji grad. Centar se razvijao kasnijih godina. Pazar je pomjeren u sami centar grada. Hotel, autobuska stanica, škole, autobusi, preduzeća. Sve je to godinama mjenjalo sliku Ljubuškog. . Sve isto, samo je u novije vrijeme bio problem pronaći parking u blizini centra. Novo vrijeme, novi običaji. Umjesto magaradi, najnovije marke automobila.

A ostajali su Ljubuški ljudi. Nažalost, Ljubušaka je danas najmanje u Ljubuškom. Razasuli se svijetom. Na Gradskoj svega nekoliko kuća. Ono što raduje, bez obzira što žive širom svijeta, stare kuće se popravljaju. Stvaraju se uslovi, da se barem dođe na odmor, da se osjeti miris cmilja, tilovine, da se ne zaboravi kako ruke ostaju ljepljive i crne od duhanske smole, i kako su šipci uličari dar iz božije apoteke. Gradskom je odavno prošao asfalt, struja, telefon. Prokopana je i postavljena vodovodna mreža. Nedostaje samo ljudi. I to mladih.

 

Smail Špago

16.04.2011.

Izložba u Kelnu: Svijet tijela životinja

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13455/izlozba-u-kelnu-foto-svijet-tijela-zivotinja

„Body world of animals“ (Svijet tijela životinja), naziv je izložbe, koju će posjetioci Kelnskog zoološkog vrta moći pogledati u narednih šest mjeseci.
 

Poznati njemački anatom Gunter von Hagens, koji je već pravio izložbu sa ljudskim tijelima podvrgnutim procesu „plastinacije“ i izazvao veliku pažnju u cijelom svijetu, sada predstavlja „plastinirana“ tijela životinja. Plastinacija je postupak koji podrazumijeva tretman leša određenim hemikalijama i isušivačima, a potom punjenje silikonom, što omogućava neograničenu trajnost.

U narednih šest mjeseci, ljubitelji životinja imaće prilike da u Kelnu odu na svojevrstan „anatomski safari“, na kome će, između ostalog, moći da vide 200 kilograma tešku i 1,85 metara visoku gorilu, dvije ajkule, ogromnu žirafu i njen 50 centimetara dugi jezik, „plastinirano“ tijelo medvjeda ili  40.000 mišića u slonovoj surli.

Ova fascinantna izložba sadrži ukupno 20 „plastiniranih“ tijela životinja i 120 preparacija dijelova organizma određenih životinja, ali senzaciju izložbe svakako čine dva „plastinata“ cijelog tijela slona. Jedan od „plastinata“ slona, po imenu „Samba“, težak je 3,2 tone i veličine 6 puta 3,5 metara i predstavlja najveću životinju koja je ikada u svijetu u cijelosti podvrgnuta procesu „plastinacije“.

Smail Špago

16.04.2011.

Hercegovini - Safvet beg Basagic

 

Hercegovini - Safvet beg Basagic

 

Već je širom preko bijela svijeta

Prelećelo punih deset ljeta

Kako ni jesam, zemljo Hercegova,

Vidio tvojih kršnije bregova,

Bujnih polja, zelenije gora

I pećina - vilinskije dvora,

Gdjeno vile sokolove hrane,

Da te ljube i oda zla brane,

Da ti slavu u vijence pletu

I raznose po bijelom svijetu.

Herceg-zemljo, moje milovanje,

Herceg-zemljo, moje sve uzdanje!

Ti si meni što sokolu krila,

Ti si meni što junaku vila;

S tobom mi je živjet, umrijeti,

Veselit se, jade podnijeti;

Ponosim se tvojom slavom starom

Ko proljeće bijelim beharom;

Ta bez tebe meni nema sreće,

S tobom niko rastavit me neće!

 

 

O mila, o sveta, o časna grudo,

Gdjeno sam najpre ugledo sunce jarko,

Oh, kako te moje srce mlado

Ljubi jako.

Ja nijesam znao da tolika ljubav

Pram tebi tinja sred mojije grudi,

Ta cio svijet je u svom krasu ubav,

A svi na svijetu jednaki su ljudi.

Da, tako sam ja mislio i snivo

Udaljen od tebe, domovino mila,

Al' evo sada moje srce živo

Najsretnije kuca sred tvojega krila.

I ja bih, vjeruj, zakleti se smio

Da nema kraja sred bijela svijeta

Koji bi meni tebe naknadio,

O Hercegovino, o zemljo sveta!

Sve što imade u prirodi bajnoj,

Da ljudsko srce zanese, opčara;

Sve to u tebi, zemlji veličajnoj,

Pred mojijem očima se stvara.

 

 

Ljepa ti si, Herceg-zemljo,

Ljepša si od majskog cvijeta,

Milija si oku mome

Od ostalog svega svijeta.

Šarno cvijeće tvoga polja,

Svijetlo borje tvoga gaja,

Više mome oku gode

Već vrtovi Eden-raja.

Ko je gledo tvoje stijenje,

Tvoje gore bijelih glava,

Tvoje rijeke, što se viju

Preko polja i dubrava,

Ko je gledo tvoja vrela

Kako skaču, kako pjene,

Zadivit ga mnogo neće

Čari bajne Hipokrene.

Ne imadeš rimskih slika,

Ni saraja arapskije,

Ni misirskih piramida,

Ni hramova helenskije;

Ali sve to ne priječi

Hercegovče kršno tvoje,

Da te ljubi, da te slavi,

I slatke ti pjesme poje.

 

 

Još da tebe, mili dome,

Ne sjećam se svakog časa,

Ne bi bilo sinu tvome

Na svijetu više spasa.

Ako meni sudba krati

Svoje zlato obljubiti,

Ta ne krati, mila mati,

Za te mrijeti i živiti.

Bijedno se srce moje

S tijem tješi, tome nada,

Za čestito ime tvoje,

Da žrtvujem sebe mlada.

I ta slava, mila slava,

Kad na licu sjetu smrvi,

Od goluba stvori lava,

Koji živi da se krvi.

Tad opašem sablju britku,

Časni spomen od djedova,

Na oštricu čiju vitku

Urezana stoje slova:

"Kad opašeš sablju ovu,

Budi rodu svom na diku,

Ljubi zemlju Hercegovu

I stoj njojzi na braniku!

Pa ćeš sinko sretan biti

Ko što su ti bili pređi,

A spomen ćeš ostaviti

Na dušmana njena leđi'."

 

 

15.04.2011.

Tu pored nas - Ljepote kraja stare pruge Čapljina-Dubrovnik

 

Trasa stare željezničke pruge Čapljina – Dubrovnik zapuštena je i zaboravljena, pa su tako daleko od očiju znatiželjnika brojne ljepote ovog kraja.

Grupa mostarskih zaljubljenika u prirodu obišla je kraj od Dračeva do Bršanica (staro Hrasno), gdje se nalazi deset tunela, ukupne dužine 1.100 metara. Odatle se pruža predivan pogled na Hrgud, Velež, Prenj, Čvrsnicu, Čabulju, Matokit, Hutovo blato i rijeku Krupu.
Interesantna je i planina Žaba i brdo Popina, ali i ostaci starog željeznog mosta u Skjekosama.

Putem nema vode ni za lijeka, a u starom Hrasnu ostao je dobro očuvan bunker, koji bi uskoro mogao biti renoviran i preuređen u ugostiteljski objekat.

Tekst i foto: Alija-Ale Šunje

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13423/tu-pored-nas-foto-ljepote-kraja-stare-pruge-capljina-dubrovnik

14.04.2011.

...i kenjci skontaju...kad tad...

14.04.2011.

Crvena noć u Americi: "Rođeni" obnovili veze i evocirali uspomene (Kliker.info)

http://bymosher.blogger.ba/arhiva/2011/04/14/2736938

Rano nedjeljno jutro ponovo je  iznenadilo raspjevane, vesele i zadovoljne članove i simpatizere Fudbalskog kluba Velež iz Mostara, koji su se, kao i prošle godine, okupili u bosanko-hercegovačkom restoranu Behar u Louisville-u, u američkoj državi Kentucky, kako bi prisustvovali Crvenoj noći, tradicionalnoj manifestaciji  humanitarnog karaktera, koja ima plemenitu misiju da njeguje, čuva i produbljuje  veze između svih "rođenih" ma gdje da su i   najdražeg kluba na svijetu. Taj osnovni zadatak je i pored sitnih propusta  u potpunosti ispunjen, a prema riječima Bube Hadrovića, člana organizaconog odbora i čovjeka koji je  svojim nesebičnim angažmanom postao zaštitni znak manifestacije, od ulaznica, dobrovoljnih priloga i tombole je prikupljeno 7000 dolara. Kompletna suma će naravno, već sutra biti upućena na račun   kluba  zbog kojeg su njegovi "rođeni", iz svih djelova Amerike, sinoć bili u Kentuckyju. Nadi Ćupini je iz Sjeverne Karoline trebalo dobrih deset sati vožnje, kako bi , zajedno sa kćerkom, stigla do Louisville-a i prisustvovala ovom skupu koji  je na kraju postao i povod za porodično okupljanje. Stari znanac Kentuckyja je i Zlatko Arap iz daleke Kalifornije, čije je prisustvo Crvenim noćima, postalo, kako kaže, normalno i neizostavno. Brojna porodica "rođenih" u Americi brojnija je i za kompletnu porodicu Hadžajlić iz St Louisa, a prema riječima rođene Mostarke Šejle, ovakva druženja ubuduće jednostavno neće propuštati  bez obzira na cijenu, vrijeme i daljinu. Slično razmišlja i Dubravka Moro iz Pittsburgha u  Pennsylvaniji, koja je za ovu priliku napravila ogromnu tortu sa grbom Veleža. Prelijepu tortu pravila je, kako kaže, sa ljubavlju, a na druženje je stigla u društvu muža te sina i  kćerke tinejdžerkog uzrasta, za koju sa ponosom ističe da je jedna od najmlađih članica FK Velež, pošto je imala samo tri dana kada je popunjen njen karton navijača. Posebnu čast za organizatore i preko tri stotine članova i simpatizera Veleža predstavljalo je i prisustvo Ahme Goste, bivšeg prvotimca rođenih i člana proslavljene omladinske reprezentacije Jugoslavije, koja je u Čileu, 1987. godine, postala prvak svijeta. Recimo još i to da je  za muzički dio večeri bio zadužen Ćazim Čolaković  koji je nesebičnu pomoć imao u Šeri, Braci i Kenanu. (Kliker.info)    Foto: Nelica Hadrović

 

 

 

 

13.04.2011.

Sve ljepote drevnoga Mostara

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13394/severin-rakic-sve-ljepote-drevnoga-mostara

Severin Rakić - Sve ljepote drevnoga Mostara

... U poslijepodnevnim časovima stižemo u Mostar. Na ulazu nas je dočekala pucnjava. Ja i supruga istovremeno podižemo ruke u zrak i pjevamo: „Hej Branka, Branka, raaankaaa…….” Moja kćerka zbunjeno pita: „Zar rat u Bosni nije završen?” Kratko odgovaram: „Jeste sine, al’ danas je subota!” To je, čini se, još više zbunilo. Uz mnogo poteškoća, nekako smo se dokotrljali do Muslibegovića kuće, našeg prenočišta u Mostaru. Kuća je sagrađena u 17. stoljeću, kao rezidencija Muslibegović familije, koja se doselila iz Herceg Novog, nakon njegova pada pod Mletačku republiku 1678. godine.  

Muslibegovići su generacijama upravljali Mostarom i nakon višestoljetne dekadencije, kuća je obnovljena, te ponovo zasijala starim sjajem 2006. godine, kada je pretvorena u muzej-hotel. Ima li ljepšeg konačišta od muzeja? Na moje pitanje, na kojoj strani Mostara je hotel, ljubazna recepcionerka odgovori: „Mostar nema strana; postoje samo strane Neretve i ovo je lijeva strana; muslimanska, ako baš hoćete!” U tom trenutku, u hotel ulazi velečasni sa grupom
turista iz Međugorja. Sve se odjednom utiša da se ni muha nije čula. Ja i supruga izmijenismo zbunjene poglede; ko’ biva, bolje je držat’ jezik za zubima ovdje.

Umornog od puta, prevari me poslijepodnevni sanak. Kad sam se probudio, bio je već sumrak; mora da sam odrapio dobra dva sata. Nakon osvježenja, pita me supruga: „Kako se sada osjećaš?” „Ko’ sultan na tahtu”, odgovorih. Kada smo izašli, veče se spušalo na grad. Kandilji su se upalili na munarama lokalnih džamija i mujezin je najavljivao akšam. Stari most je blistao u svjetlu reflektora punim sjajem; međunarodna zajednica je obavila sjajan posao, aferim.

Na putu prema Kujundžiluku, na ogradi Roznamedžijine džamije, sjedi mačka. Kako smo prišli džamijskoj kapiji, ovaj ‘tigar’ se splazao niz ogradu i krenuo da se umiljava mojoj supruzi i kćerki. Prekoputa, u kafani sjede ljudi. „Čija je ovo mačka?” upitah. „Džamijska!”, odgovoriše uglas. Svaki moj pokušaj da privučem pažnju „džamijske mačke“ostao je bez uspjeha. Ništa, ni mu kajat’. Kao da ne postojim.

Nastavljamo dalje u čaršiju. Ulice su pune mladog svijeta i turista iz čitavog svijeta. Stari bazari, radnje i kafane rade non-stop, sve do ponoći. Sve je kao u pjesmi:

Lijepi li su mostarski dućani.
Još su ljepši mladi bazerdžani.
Još su ljepši mladi bazerdžani,
A najljepši bazerdžan Mustafa………..

Sjedamo u kafanu nad Neretvom. Povjetarac s juga donosi olakšanje u vrelu noć. Konobar posluži dvije ledene limunade i najavi: „ Imam nešto za vas!”

Zekerijah Džezić, car sevdalinke, pjeva:

Kradem ti se u večeri
u večeri pod pendžere
da ti bacim struk zumbula
nek ti cvijetak prozbori
koliko te silno ljubim

Aman, mrijem, dušo, za tobom……..

Ti ne haješ za bolove,
za bolove srca moga
cvijet vene, mlad se suši
sevdah ode u nevrat.
Alah nek ti drugog dade

Aman, mrijem, duso, za tobom……….

Sutradan smo se trebali naći s naćsim prijateljima iz Sydney-a, Lyndom i Stephenom, koji ljetuju u Dubrovniku. Plan je bio da provedemo par dana zajedno na putovanju kroz
Hercegovinu.

I zaista, eto ti njih ranom zorom, Stephenova sijeda raščupana glava i Lyndin osmijeh od uha do uha, čekaju nas u holu hotela. Naša prva destinacija dana bila je Karađoz begova džamija u Fejićevoj, najveća džamija u Hercegovini i uopšte jedan od najljepših spomenika islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Džamiju je po nacrtima proslavljenog Mimara Sinana sagradio Mehmed Karađoz, sin Ebu-Sadeta, brata tadašnjeg hercegovačkog vezira Rustema, 1557. godine.

Građevina je kamena, u klasičnom stilu pozne otomanske arhitekture, sa vitkom munarom i grandioznom kupolom, što zdanju daje posebnu eleganciju. Ubrzo nakon džamije, u dvorištu je sagrađena i medresa, koja je egzistirala sve do pred rat. Džamija je teško oštećena granatama 1993. godine, a nakon rata je sredstvima međunarodne zajednice obnovljena
i pretvorena u muzej 2006. godine. Još jedan velemajstorski obavljen posao u Mostaru.

Susretljivi domaćini su nas proveli kroz čitavu džamiju i medresu, te detaljno upoznali sa njenom istorijom. Na kraju, partijica je završila i na munari, odakle puca pogled na čitav Mostar.

Putovanje kroz prelijepi Mostar nastavilo se obilaskom Biščevića kuće. Dok je društvo razgledalo zaostavštinu turske rezidencijalne arhitekture, iskradem se polako i u granapu na uglu Fejićeve kupim malu konzervu ribe, te skoknem do Roznamedžijine džamije da nahranim mačku. Smazala je cijelu konzervu u jednom dahu i dugo oblizivala brke, dok
sam se ja žurno udaljavao prema čaršiji. Kad sam se vratio, moji prijatelji su već grabili prema Starom mostu ćak i ne primijetivši da me nema. Obilazak mosta i starog dijela grada bio je posebno impresivan za naše australijske prijatelje, koji se nisu mogli otrgnuti dojmu koliko je besmisleni rat nanio civilizacijske štete ovim prostorima.

Lynda, koja je britanskog porijekla, kao istoričar umjetnosti, bila je frapirana nedostatakom sluha i inertnosti svjetskog, a posebno evropskog javnog mnjenja u zaštiti balkanskog kulturnog nasljeđa u vrijeme rata na ovim prostorima. Ja sam opet nastojao da ignorišem znakove ratne destrukcije i očigledan nacionalisticčki ‘bulling’ sa druge strane Neretve, koji se još uvijek dade osjetiti na svakom koraku u ovom gradu. Bogatstvo stilova u umjetnosti i
građevinarstvu iz raznih perioda srednjevjekovne i novije prošlosti, čini Mostar svojevrsnom kulturnom riznicom i gradom sa najbolje očuvanom arhitekturom iz otomanskog
perioda u Evropi.

Svaki Mostarac zna kakav neprocjenjiv značaj rijeka Radobolja ima za ovaj grad. Iako kratka toka, od svega nekoliko kilometara, kada se ulijeva u Neretvu stotinjak metara sjeverno od Starog mosta, ova rječica je žila kucavica zapadnog dijela Mostara. Poput Nila u Egiptu, Radobolja je Mostaru i Mostarcima stoljećima napajala žednu dušu, zalijevala bašče i vinograde, pokretala vodenice i tabacima održavala manufakturu duhana. U donjem toku, prije ušća u Neretvu, Radobolja se grana u više rukavaca, koji su presvođeni malim mostovima, od kojih je najpoznatiji Kriva ćuprija, sagrađen 1558. godine od izvjesnog Čejvan Ćehaje, legatora (1) pri mostarskom kadiluku (2). Kažu da je ova dvolučna kamena ćuprija, koja je godinama služila kao glavna saobraćajnica za ljude i dobra između sjevera i juga,
poslužila kao model za gradnju većeg i mnogo poznatijeg Starog mosta, napravljenog osam godina kasnije 1566. godine. Dobročinstvo Čejvana Ćehaje je zaokruženo izgradnjom džamije u neposrednoj blizini, krajem 15. stoljeća, koja, uz pomenutu ćupriju, predstavlja najstarije sačuvane spomenike islamske kulture u Mostaru. Ćuprija je u potpunosti i veoma autentično obnovljena. U ovom, za mene najljepšem, dijelu Mostara zvanom Carina, nalazi se i bašča od jasmina, gdje je živjela Sefićeva Emina, u pjesmi Alekse Šantića opjevana kao lijepa Emina. Nema starog pjesnika, nema ni Emine, ostala je samo pjesma o mostarskoj ljepotici i bašča od jasmina da širi zanosne mirise u večeri ljetne.

Krajem 16. stoljeća pojedine mostarske familije su se trgovinom i zanatstvom uzdigle, a njihove mahale počele intenzivno razvijati. Jedna od takvih starih mostarskih familija su bili Kurti, od kojih je najprominentniji bio izvjesni hadži Alija Kurt, koji je posjedovao čitav vakuf i pominje se u starim spisima kao vakuf hadži Alije Kurta. Tu je početkom 16. stoljeća podignuta Hadži Kurtova džamija, još poznata kao Tabačica, jer su u njoj klanjali uglavnom
radnici u proizvodnji duhana. Kažu da se na namazu znalo naći i po 100 tabaka, šsto govori koliko je jak tabački esnaf bio početkom 17. stoljeća u Mostaru. Kasnije generacije Kurta dale su nekoliko istaknutih ličnosti u bosanskom društvu, uglavnom imami, hafizi i vjerski velikodostojnici. Jedan od potomaka ove stare mostarske familije, Muhamed Šefket ef. Kurt, rodom iz Travnika, jer se dio familije za službom odselio u Travnik, bio je dvadesetih godina prošlog stoljeća banjalučki muftija, da bi pred Drugi svjetski rat prešao u Tuzlu, gdje je službovao kao tuzlanski muftija sve do penzije. U toku rata spasio je više hiljada Srba od ustaškog i njemačkog progona, te se zalagao za očuvanje njihovih bogomolja, zbog čcega je odlikovan 1946. godine Ordenom bratstva i jedinstva. Smatram zato da bi mnogo primjerenije ime za ulicu Borisa Kidriča u Banjaluci, kad je već moralo biti promijenjeno, bilo Muhameda Kurta nego Kralja Alfonsa XIII, ako ne zbog kulturne i etnografske bliskosti dotičnog sa srpskim narodom, onda bar zbog toga sto je efendija, ipak, spasio nekoliko hiljada Srba za razliku od kralja Alfonsa, čije se zasluge za spasenje Srba broje prstima.

Ručak u Šadrvanu je bio božanstven, u čemu smo se svi složzili. Sve se dobro zalilo Žilavkom, te nakon par kupica i podnevnog zvizdana, kad smo se nekako dokotrljali do Roznamedžijine džamije, ja sam od jedne mačke, vidio dvije. Džamijska mačka, nedvojbeno, odmah me prepoznala i poletjela mi u naručje. Pošto smo ja i Stephen, da to tako nazovem, izgubili abdest i bilo bi krajnje neukusno da u takvom stanju ulazimo čak i u džamijsko dvorište, sačekali smo djevojke u obliznjem kafiću. „Za nas dvojicu kafu, za mačku mlijeko!“ Moja narudžba, čini se, nimalo nije zbunila konobara, nego nas je sve troje uredno poslužio. Samo što smo popili kafu i malo došli sebi od omorine, ženska ekipa se vratila iz obilaska. Mačka je i dalje sjedila u mom krilu i oblizivala se poslije zdjelice mlijeka. Nakon kraće zbunjenosti ovom scenom mog iznenadnog i neobjašnjivog osvajanja paznje džzamijske mačke, Izeta se brzo pribrala i upitala me: „Čim si je uspio potkupiti, lisico?“ Svi smo se slatko smijali kad sam im ispričao kako sam kupio mačku konzervom ribe i nazvali smo je „korumpirana džamijska mačka“. Životinja naravno nije ništa razumjela, nego se i dalje nije micala od mene, očekujući novu nagradu. Za rastanak i dugo sjećanje, kupio sam jedno tuce konzervi sardine i zamolio vlasnika kafića preko puta džamije, da svaki dan nahrani mačku sa po jednom.

Predvečerje smo proveli na minderlucima u našem muzeju, dogovarajući se o sutrašnjem putovanju i uživali u rajskom piću, hladnom soku od zohve. Prepuni utisaka današnjeg obilaska Mostara, otišli smo rano na spavanje, sanjajući mostarske bazare, lijepu Eminu i bašču od jasmina...

 

13.04.2011.

Nova Sloboda: Kamo dalje rođače?

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13389/bez-prava-na-sjecanje-kamo-dalje-rodace

Kamo dalje rođače?

Piše: Dr. sc. Dragan Markovina
Bosna i Hercegovina nije nastala jučer. Niti je plod diplomatskog dogovora velikih sila i avnojske Jugoslavije, što je uporno ponavljao nekadašnji predsjednik Hrvatska, Tuđman, niti je plod turskih osvajanja, čime se opsesivno bavio Radovan Karadžić. Državnost Bosne i Hercegovine seže duboko u srednji vijek, jednako kao i državnost Hrvatske i Srbije. Ona je bila i znatno manja i znatno veća od svojih sadašnjih granica, ali ono što je temeljno kulturno, povijesno i civilizacijski određuje je činjenica da je na njenom prostoru, kao posljedica višestoljetnog iskustva zajedničkog življenja, često i tegobnog i obilježenog netolerancijama svih vrsta, ipak stvoren zajednički identitet te zemlje, koji je dubinski obilježio sve njezine konstitutivne narode.

Negirati činjenicu da je Bosna i Hercegovina nešto sasvim drugo od Srbije i Hrvatske i usađivati monolitni nacionalni identitet Srbima i Hrvatima iz BiH, istovjetan identitetima u Srbiji i Hrvatskoj je sulud, duboko lažan i promašen projekt, na duge staze osuđen na propast. Teško je razumno objasniti kako je moguće da srpske i hrvatske elite u Bosni i Hercegovini toga nisu svjesne ili barem tako javno nastupaju.

S druge, pak, strane također je nemoguće kreirati identitet te zemlje samo na utjecajima jedne od njezinih komponenti i bilo koji narod atribuirati temeljnim narodom u odnosu na druge, jer to naprosto nije točno i pokazuje jednaku vrstu sljepila i stupidnog šovinizma bez pokrića. Ukratko, Bosna i Hercegovina je jednako država svih njezinih konstitutivnih naroda i njezinog identiteta jednostavno ne bi bilo kada bi se ijednu od tih komponenti izuzelo. Ono što se dogodilo s tom zemljom, u kojoj su neki poželjeli etnički očistiti određene teritorije i gradove, a neki druge sebe proglasili, eksluzivnim vlasnicima imena i pečata, istinski je upereno, kako protiv života kao takvog, tako i protiv onih istih koji su te procese započeli i koji ih još uvijek provode.

Jer, što da se lažemo, Banja Luka nikad neće biti srpski grad, Sarajevo nikad neće biti bošnjački grad, niti će ikad Mostar biti hrvatski grad. To je jasno i zadnjem slijepcu, iz prostog razloga koji upućuje na to da su na identitet i razvoj tih gradova utjecali svi bosanskohercegovački narodi i da se to ne može izbrisati, niti negirati, ma koliko se političke elite trudile da tome bude tako. Mostar tako, primjerice, nikad neće promijeniti arhitektonsku vizuru starog grada, niti će se moći negirati trgovački i kulturni doprinosti srpske građanske zajednice s kraja 19. i početka 20. stoljeća u njemu, kao što Sarajevo nikako ne može izbrisati činjenicu da su njegov kulturni život u posljednih stotinu i trideset godina, umnogome obilježili sarajevski Hrvati. Mogli bismo tako nabrajati redom, ali nikad nam neće biti jasno što to nije odgovaralo u rješenjima ZAVNOBIH-a o karakteru Bosne i Hercegovine i ravnopravnosti njezinih naroda, da je iziskivalo etnička čišćenja i rezultiralo zatvaranjima u nacionalna, mahom šovinistička geta i svime ovim što danas imamo, a može se svesti pod zajednički nazivnik, stvaranja triju odvojenih društava, bez mogućnosti pojave kohezivnog elementa.

Jedini društveni aktivni kohezivni element, koji barem deklarativno preskače granice tih društava je Socijaldemokratska partija BiH, koja očito radi sve što je u njezinoj moći, da tu mogućnost prokocka.

Zlatko Lagumdžija, da odmah zaključimo, povukao je nesumnjivo glup potez, inzistiranjem da formira vlast bez predstavnika većinske volje hrvatskog biračkog tijela. Još davno sam u jednom svom tekstu sugerirao da je SDP-u dugoročno puno bolje odustati od formiranja vlasti u ovim okolnostima, nego mrcvariti se na ovaj način i nužno posijati ogromnu količinu nepovjerenja na svim stranama. Samo teško je očekivati da to shvati čovjek faraonskih i castrovskih navika i očekivanja. Stalno sebi postavljam pitanje, zar je moguće da u čitavoj stranci nema sposobnijeg čovjeka od Lagumdžije, da tu stranku reformira i vodi. Zar više od 10 godina na čelu stranke nije dovoljno, koliko on misli da je optimalno da vodi stranku, kao najbolji mogući izbor. Pretpostavljam naime da svatko iole razuman vidi da je SDP postigao odlične rezultate među bošnjačkim biračkim tijelom i da bi sad, kao jedini logičan korak bilo snažnije djelovanje među hrvatskim i srpskim biračkim tijelom, s ciljem proširenja izborne baze i izgradnje povjerenja. Uspjeh u toj misiji, pa makar i minimalan, otvorio bi nove perspektive za Bosnu i Hercegovinu. Svakako puno svjetlije od upornog inzistiranja na formiranju vlasti s krajnjom i minornom desnicom, poput hsp-a.

Sve rečeno, naravno, ne amnestira Božu Ljubića od njegovog dijela krivnje, koji je potpisao platformu i pristao na ulazak u vlast, a potom od toga odustao i priklonio se Draganu Čoviću, zbog kojega je i osnovao drugi HDZ, čime se Ljubić zapravo legitimirao kao jedan od ključnih krivaca za nastalo stanje, iako to malo tko primjećuje.

S druge, pak, strane, Dragan Čović, kojem je s ovakvom konfontacijom Lagumdžija bacio slamku spasa za političko preživljavanje, duboko je licemjeran kada inzistira na potpunom sudjelovanju u vlasti, a posebno je licemjeran u trenucima kad stvara hrvatsko-srpsku koaliciju. Sa onim istim Miloradom Dodikom, koji suvereno vodi entitet opustošen od autohtonih Hrvata, u kojem je njihova ugroženost, onih rijetkih preostalih naravno, bitno veća od ugroženosti na području Federacije. Ili se Čović samo vraća korijenima iz doba kad se potpisivao ćirilicom?

Na kraju krajeva, unatoč činjenici da je djelovanje jednog, a zatim i dva HDZ-a, trajno unesrećilo Hrvate u Bosni i Hercegovini i pomalo ih počelo svoditi na status nacionalne manjine, unatoč činjenici da njihovim eksluzivnim zastupanjem hrvatskih nacionalnih interesa u institucijama države i Federacije, od rata na ovamo, nisu ničim poboljšali položaj hrvatskog naroda, već su ga štoviše pogoršali i unatoč činjenici da veći dio hrvatskog naroda iskazuje ozbiljnu političku nepismenost i nije u stanju napustiti etnocentrično razmišljanje, a u konačnici i unatoč činjenici da mi je socijaldemokracija puno bliže od bilo kakve nacionalne politike i da ne mislim ništa dobro o nijednom HDZ-u, dragi Zlatko, pusti ljudima da ih predstavljaju oni koje su oni izabrali.

To je njihova volja i politički izbor, koliko god se ja osobno ne slagao s tim izborom.

U ime budućnosti zemlje, šansi sSDP-a da zaista postane višenacionalna stranka u punom smislu te riječi u budućnosti te, u ime demokratskog prava i morala, napravi to.
 

12.04.2011.

Spas na vidiku

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13387/spas-na-vidiku-fifa-imenovala-komitet-za-rjesavanje-problema-u-bh-fudbalu

FIFA imenovala komitet za rješavanje problema u bh. fudbalu

Krovna svjetska fudbalska organizacija FIFA je odredila šestočlanu komisiju, koja će preuzeti izvršnu funkciju u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovina nakon suspenzije zbog prošlomjesečnog neusvajanja novog statuta, prenosi Radio Slobodna Evropa.

„Nakon diskusije sa različitim zaintersovanim stranama i nakon konsultacija sa UEFA-om, formirana je i imenovana šestočlana komisija sastavljena od fudbalskih ličnosti iz Bosne i Hercegovine“, saopštila je FIFA, ali nije imenovala članove komisije.

FIFA i UEFA su suspendovali BiH 1. aprila, uz isključenje svih reprezentacija i klubova iz međunarodnih takmičenja, nakon što Skupština FS BiH nije usvojila Statut, prema kome bi predsjednik zamijenio tročlano Predsjedništvo.

„Normalizacijska komisija odmah počinje djelovati kao izvršna komisija bh. fudbalske organizacije“, stoji u saopštenju, uz napomenu da će zadatak komisije biti priprema Skupštine, na kojoj bi bio usvojen novi statut.
 

 
NovaSloboda.ba
12.04.2011.

Konje ubijaju, zar ne?

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13362/upitan-spektakl-konje-ubijaju-zar-ne

Upitan spektakl!!!

Na zloglasnoj galop trci preko prepona u Aintreeu pobjedio je desetogodišnji Walach Ballbriggs sa džokejom Jason Maquireom. Ovogodišnju trku zasjenila je smrt dva konja, nakon pada na preprekama

Deset godina star Wallach Ballbriggs, na kojem je jahao džokej Jason Maquire (na slici sasvim lijevo) pobjedio je u subotu na legendarnoj galop utrci Grand national, koja se održava na stazi Aintree kod Liverpoola. U ovoj najpoznatijoj i najozloglašenijoj galop trci konja na svijetu, koja se održava redovno još od 1836. godine, pobjedio je Ballbriggs nakon 7242 metra sa dvije i po dužine prednosti ispred Oscar Timea i prošlogodišnjeg pobjednika Dont Pusha. Džokej Maquire ušao je u trku sa kvotom 150:10 i doveo Ballbriggsa do njegove do sada najznačajnije pobjede. Vlasniku konja Trevoru Hemmingsu bila je ovo druga pobjeda njegovog konja na Grand nationalu. 2005 godine pobjedio je njegov konj Hedgeunter.

Ovogodišnja trka, koja inače u Velikoj Britaniji obara sve rekorde na sportskim kladionicama, održana je na samo 28 prepreka. U vrijeme trke, dvije prepreke su bile zabranjene i zaobiđene, jer su se u prvoj rundi, na te dvije prepreke, desili pogibeljni padovi konja i džokeja u kojima su dva konja izgubila život: Dooneys Gate i Oranis??? (na drugoj slici).

11.04.2011.

Sergej Barbarez: Sve je to bila namještena igra

Sve je to bila namještena igra

Bivši kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine, Sergej Barbarez (39), o isključenju FS BiH iz svih internacionalnih takmičenja, govorio je u intervjuu za „Der Spiegel“.

Spiegel: Jeste li bili iznenađeni kako je UEFA kaznila Fudbalski savez BiH?

Barbarez: To je bio jedan logičan slijed lošeg rada funkcionera u Savezu

Spiegel: Šta mislite tim reći?
Barbarez: U bh. fudbalu nalazi se isuviše politike, a niko ne pokazuje nimalo volje da bilo šta izmijjeni. To je ličilo na situaciju u državi neposredno uoči rata.

Spiegel: Do sada su po jedan Bošnjak, Srbin i Hrvat bili jednakopravni predsjednici FS. Zašto se, i pored mjesecima dugih zahtjeva, nije izišlo u susret zahtjevima UEFE, da se na čelo Saveza postavi jedan predsjednik?
Barbarez: Zato što bi tada sve bilo jednostavnije. Ovako niko nije sam kriv ni za šta, a sve odluke se mogu prolongirati i odlagati. Tamošnji funkcioneri uopšte nemaju volje da država bude predstavljena kao jedna cjelina.

Spiegel: Zašto ne?
Barbarez: Postoje statistike koje govore da je BiH jedna od najkorumpiranijih zemalja Evrope. A funkcioneri u Savezu su na taj način zarađivali odlično. Zašto bi onda oni trebali mijenjati takvo stanje?

Spiegel: Zašto ste 2008. godine odbili da postanete selektor reprezentacije BiH?
Barbarez: To je tada bila namještena igra. I prije samog izbora, bilo je puno izrazitih favorita.

Spiegel: Reprezentacija BiH bi 3. juna trebala odigrati revanš utakmicu protiv Rumunije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Hoće li doći do toga susreta?
Barbarez: U dva mjeseca može se dosta toga i pokrenuti i riješiti. Ali, da bi se to desilo, ljudi moraju dosta toga zajednički uraditi. A ja u to još ne vjerujem.

Priredio: Smail Špago
 

10.04.2011.

Mostar danas: Stari grad vrvi od turista

 

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13337/okom-kamere-foto-stari-grad-vrvi-od-turista

 

Iako je zvizdan upekao, stari grad danas je u podne vrvio od domaćih i stranih turista. Kolone turista uživale su u ljepotama Kujundžiluka, Taphane i Priječke čaršije. Oživjele su i terase iznad Neretve, na kojima su gosti uživali u mostarskim specijalitetima.

 

10.04.2011.

Muhamed Ali - Gorak rastanak od prijatelja

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13312/muhamed-ali-gorki-rastanak-od-prijatelja

Na njegovu gala proslavu „Celebrity Fight Night“, održanoj nedavno u Phoenixu,  Muhamed Ali pozvao je sve svoje prijatelje iz šou-biznisa iz čitavog svijeta. Jedan od velikih razloga za ovaj skup bilo je prikupljanje priloga za borbu protiv Parkinsonove bolesti, kod oboljelih širom svijeta, a od koje pati i ovaj bivši višestruku svjetski prvak u teškoj kategoriji u boksu.

Kako se sada, nekon gala svečanosti, saznaje Ali je iskoristio ovu priliku da se oprosti od svojih prijatelja. Postavlja se pitanje: Gubi li to Ali njegovu zadnju borbu? Borbu za život!
Jedan njegov bliski prijatelj izjavio je za magazin Globe: „Njegovo vrijeme je, skoro pa isteklo!“

Mnogi gosti gala predstave, ostali su šokirani, kad se Ali pojavio na bini. On je bio još samo sjenka samog sebe. Na bini se pojavio u pratnji njegove četvrte supruge Lonnie. Njih dvoje se poznaju još od njenog djetinjstva, kad je Ali na nju pazio kao babysitter.

Jedan član familije je, takođe, izjavio: „Njegova patnja izazvana Parkinsonovom bolešću je postala tako velika, a njegovo stanje toliko loše, da se o njemu moraju brinuti čak dvoje njegovatelja, non stopp, u toku 24 sata, u njegovoj kući. Oni ga moraju hraniti, prati, voditi u toalet“.

Međutim, Muhamed Ali ne da se tako lako nokautirati u ovoj poslijednjoj borbi njegovog života. Još jednom je htio da uživa u aplauzu publike.

Njegovi prijatelji su mu odali počast. Halle Bary je kleknula pred njim. Njoj je uspio reći „Good by“, a Kevinu Costneru, Billy Cristal i Bo Derek, već nije mogao ništa reći.

„Ipak, Ali se neće tako lako predati. On je veliki borac i boriće se do njegovog posljednjeg daha”, izjavio je jedan njegov prijatelj.
 

 
NovaSloboda.ba
09.04.2011.

'Volio sam Eminu opasno po život'

 

„Poetska drama 'Volio sam Eminu opasno po život' koncipirana je tako da tretira isključivo ljubavnu poeziju Alekse Šantića, kao i zanimljive detalje iz pjesnikovog života u Mostaru i Beogradu. Ljubavni jadi mladog Šantića nisu bili samo zbog Emine, nego i zbog mnogih lijepih Slavonki i Mostarki u koje se zaljubljivao, platonski i istinski, tiho patio i odljubljivao do te mjere da pravi most iozmeđu stvarnog života, iluzija i pjesničkih vizija, na smrt zaljubljenog, sa refleksijama i na ono proročko što se tek događa poslije njegove, u poeziji projektovane, smrti. Centralna ličnost je, ipak, Emina, pretočena u pjesmu koju vole generacije, te video animacija, u kojoj su prikazane ljepote Mostara, njegovih bašči i sokaka“, kaže Ratko Orozović.

U predstavi igraju Slaven Vidak i Aida Šošić.

09.04.2011.

BICE MOSTARA I SEVDAHA

 

Kimeta Causevic

BICE MOSTARA I SEVDAHA

 

Ko nije osjetio ljepotu nasega Mostara

Kad obehara

Kad bajami propujaju

Kad tresnje zarumene

Kad grozdje sazori

Kad sipak raspukne

Kad smokva zasladi

Kad sunce ograne

Kad slavuj zapjeva

Kad ruza miomirise prospe

Kad huk Neretve ispod mostova

Probudi usnule

Kad juznjak donese dah mediterana

Kad ezan na molitvu poziva

Kad se zvona oglase

Taj ne spozna ovozemaljske cari

Nasega Mostara

Sevdaha i behara.

 

Ali, opet ce se obgrliti ruke

Pjesma zamijeniti jauke.

 

 

 

08.04.2011.

Ljubavni pozdravi sa mosta na Rajni

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13288/koln-foto-ljubavni-pozdravi-sa-mosta-na-rajni

 

Hohenzollernbrücke u Kölnu postao je mjesto izlijeva ljubavi mladih parova iz čitavog svijeta. Uzduž ograde na mostu, koja djeli pješački prelaz od željezničkih tračnica, obješeno je i zaključano na hiljade katanaca sa ugraviranim i upisanim imenima ljubavnih parova. I svakodnevno ih je sve više i više. Jedna pojava koja je krenula iz Rima, grada ljubavi, sa tamnošnjeg čuvenog mosta ljubavi, Ponte Milvio.

 

Koln je grad koji svojim posjetiocima u svakom trenutku nudi neko novo iznenađenje. I onaj, ko misli, da je ovdje sve vidio i nema šta više vidjeti, vara se. Dovoljno je prošetati do mosta preko Rajne, koji nosi naziv Hohenzollernbrücke, starog više od 100 godina. Uzduž mosta na žičanoj mreži visi na hiljade katanaca. Na svakom katancu ugravirana su dva imena i datum, ponegdje pozdrav, ponegdje samo inicijali. Jedan novi trend? Ovo bi moglo naslijediti ružne grafite, išarane na svim mogućim i nemogućim mjestima., ili jednostavno nasljednik poruke: «ja sam bio ovdje», što je pojava širom svijeta, da se flomasterom ostavi poruka da se negdje bilo, od Ajfelovog tornja u Parizu do gondola u Veneciji.

U slučaju katanaca radi se o pojavi koja je počela u Rimu, na jednom starom mostu po imenu Ponte Milvio. Mosta, koji prelazi preko Tibra. Ovaj most je jedno obavezno mjesto za sve zaljubljene, koji dolaze u pohode Rimu, gradu koji inače nosi naziv grad ljubavi. Na ogradu mosta, ili na stub rasvjete, objesi se katanac sa ugravirannim imenima , katanac se zaključa i ključe se baci u rijeku, kako bi ljubav ostala vječna.

Iz istog razloga pojavljuju se i katanci na Hohenzollernbrücke u Kölnu. Ovom izjavom ljubavi potvrđuje se još jednan stav:. «Mi smo našom ljubavi vezani i za ovaj grad i za ovo mjesto...». U poslijednje vrijeme turisti su počeli dolaziti u Köln da bi vidjeli i doživjeli i ovu atrakciju.

Ako ništa drugo, bar iz estetskih razloga, katanci izgledaju puno ljepše nego šare flomasterom ili sprejom. Katanci na mostu u Kölnu, sad za sad su trend. Među mnogobrojnim katancima pronašli smo jedan i sa inicijalima «Dž+Dž», Sigurni smo sto posto da se ovdje radi o jednoj mostarsko-sarajevskoj mladalačkoj ljubavi. Sretno.

07.04.2011.

Osman Džiho: Zašto je trava na fudbalskim terenima uvjek zelena

http://dziho.net/

 

Osman Džiho: Kolumna

Zašto je trava na fudbalskim terenima uvjek zelena

Nama ne treba da reprezentacija pobjeđuje, a da mi, članovi Saveza, budemo
na gubitku

 

Otjeraćemo i Džeku i Misimovića i Ibiševića, šta će nama zvijezde, nama
trebaju početnici koji će nam plaćati 5.000 maraka po utakmici


Donijete su odluke od strane FIFA-e i UEFA u slučaju Nogometnog/Fudbalskog
saveza BiH, a na te odluke stigao je odgovor onih zbog kojih je suspenzija i
uvedena:


Srpski i hrvatski delegati su dali prigovor što je trava na stadionima
uvijek zelena. Zato se naređuje: da bude ljubičasta, ili bezveze boje;

Ko god brani BiH na golu reprezentacije BiH, taj mora naučiti primati
golove;

Ko god igra u odbrani BiH, tj. u reprezentaciji BiH, taj mora naučiti
praviti penale i davati autogolove;

Sve što naši igrači igraju bolje, mi iz Saveza ćemo našoj reprezentaciji
praviti uslove gore;

Otjeraćemo i Džeku i Misimovića i Ibiševića, šta će nama zvijezde, nama
trebaju početnici koji će nam plaćati 5.000 maraka po utakmici;

Nama ne treba da reprezentacija pobjeđuje, a da mi, članovi Saveza, budemo
na gubitku;

Što BiH više gubi, nas lova više ljubi,

U BiH ima nekoliko fabrika namještaja, a mi namještamo utakmice: mi bolje
zaradimo kad gubimo, nego kad dobijamo. Mo smo najbolja Fabrika Namještanja.

Od Fukušime do Fukare

Nevjerovatan fenomen pojavio se u BiH ovih dana. Veliki broj otpuštenih bh
radnika napravio je redove pred ambasadom Japana u Sarajevu, nakon što su
čuli da radnici u Fukušimi, oštećenoj nuklearnoj elektrani, imaju dnevnicu
od 5 000 dolara.

- Umirali smo za BiH, pa sada crkavamo od gladi. Bolje da umiremo za Japan,
kažu oni.

Redovi i redovi pred ambasadom Japana u BiH. Na hiljade muškaraca
prijavljuje se da postanu nuklearne kamikaze u katastrofom pogođenoj
nuklearnoj elektrani Fukušima.

Ljudi iz svih krajeva BiH pohrlili su prema ambasadi Japana:

- I mi želimo da umiremo za 5.000 dolara dnevnice. Sada umiremo bez
dnevnice. A duguju nam hiljadu dnevnica.

Iz Agencije za privatizaciju u BiH rekli su kako oni ne žele imati posla sa
osobama koje žele otplatiti sve kredite samo jednim jeftinim samoubistvom.

 

07.04.2011.

Mostarski razgovori: OBN biseri

06.04.2011.

1941 - 1945 - 1992 - 2011

Nek ti je sa srećom Grade!

06.04.2011.

Otkud Rimski most u Mostaru???

tekst Tibora Vrančića objavljen na forumu Moforaja:

 

Odkud Rimski most u Mostaru

 

Krajem 19.stoljeća na mnogim razglednicama Mostara s motivom Staroga mosta, počeo se pojavljivati natpis Rimski most ili Ponte Romano. Otkud Rimski most u Mostaru? Ovu zavrzlamu je upriličio ruski konzul, Aleksandar Giljferding, koji je bio rodom iz Sankt Petersburga, a uz to je bio i profesionalni povjesničar. Dolaskom u Mostar godine 1857.,oduševio ga je Stari most, a ne vjerujući da su takvu građevinu bili u stanju izgraditi turski graditelji, u svoj dnevnik zapisuje kako u Mostaru postoji stari Rimski most. Ubrzo šalje izvještaj ruskoj vladi u kome je stajalo da u Mostaru preko rijeke Neretve postoji „predivan rimski most“, a moskovski tisak objavljuje ovo kao senzacionalnu vijest. Osim toga svi strani konzuli u Rusiji prenijeli su to svojim vladama. Tako, Giljferding izvali laž, a italijanske novine jedva dočekaše te napisaše da je u Mostaru preko rijeke Neretve Ponte Romano. Istovremenoje i austrijski tisak prenio u tisuće primjeraka da u Mostaru postoji Römer Brücke. Rusu bi jednostavnije zaključiti da su most gradili Rimljani, a ne Turci. Tako se pravi povijest.

(T.Vrančić)

05.04.2011.

Pisma s ruba Balkana

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13209/pisma-sa-ruba-balkana-prosvjedna-rekreacija

Prosvjedna rekreacija

Piše: Srđan Čabrilo
Šetali Zagrebom mladi ljevičar u Che Guevarinoj majici, nazaposlena sredovječna gospođa i nabrijani skinhead. Zvuči kao vic? Ili ona stara igra „izbaci uljeza“? Nit' je vic, nit' je igrica, nego je zagrebačka stvarnost već zadnja dva mjeseca. Okupi se svaki drugi dan šaroliko društvo, najčešće u 18.30 na Cvjetnom trgu i nakon malo govorancije i klasičnih skandiranja „Dolje vlada“ ili „Jaco, odlazi“ krenu u prosvjednu šetnju, čija se ruta mjenja iz dana u dan. Obilaze se stanovi političara, uglavnom iz vladajuće, ali i iz ostalih stranaka, zapjeva se koja duhovita pjesma, na primjer, ispod prozora Šeksu se zaorilo „Plati nam pivu“, a pred Karamarkovom zgradom „Kara-marko Jadranku“.  


Pored zanimljivih pjesama, duhovito bude i zajebavanje policije, novinara i ostalih, koji po službenoj dužnosti prate kolonu. Ruta šetnje je uvijek nenajavljena, kako organizatori kažu „spontana“, ali zna se desiti da se prosvjednici razdvoje u više skupina, i različitim putevima stignu do istog odredišta, što zna dosta namučiti njihove pratioce.

Međutim, samo biti duhovit je premalo da bi se ovi prosvjedi shvatli ozbiljno, i to je razlog što je iz dana u dan na cestama sve manje šetača. Od početnih respektabilnih 5000 ljudi, danas se svelo na samo nekih stotinjak, doduše svih dobnih skupina, ali, ipak, premalo za ozbiljniju vijest u Dnevniku. Iako je malo ljudi koji se neće složiti sa konstatacijama da se živi loše, vjerovatno lošije nego i za vrijeme rata, da je budućnost zaista siva, da ulaskom u EU Hrvatska više gubi nego dobija ipak većini ljudi i dalje ne pada na pamet izaći na ulice.

Nekoliko je razloga za to.

Odlučivši se za dinamičke, umjesto statičkih prosvjeda, organizatori su se u startu rješili i ono malo penzionera što bi još, nakon 20 godina srozavanja njihovog standarda, imalo volje i snage danas prosvjedovati. Također, teško da ćemo među šetačima naći i glasače HDZ-a i SDP-a, barem ne one koji su se javno opredjeljivali za koga će glasati. Teško je priznati sebi, a objasniti okolici zašto danas želiš rušiti nekoga koga si zaokružio na listiću prije samo tri godine. Ljudi su vjerojatno zamoreni i stalnim porukama PROTIV, protiv svega, a ni za što.

Nema nekog određenog vođe koji će suvislo objasniti smisao prosvjeda i pravac kojim bi se krenulo nakon rušenja Vlade, svi su loši, i idemo ih ocrniti je jedina smislena poruka dosadašnjih okupljanja. Također su obeshrabreni učinkom zadnjih velikih protesta zbog građenja modernog shoping centra u povijesnom dijelu Zagreba. Dotični centar, naime, upravo ovih dana, uz svu silu reklama na svim medijima otvara svoja vrata, samo stotinjak metara od navedenog Cvjetnog Trga.

Vladajuća stranka se prosvjedima zabrinjava proporcionalno broju šetača – minimalno. A i zašto bi? Sebi su postavili dva cilja koja bi ih ravnopravno vratila u utrku sa SDP-om. Oslobađajuća presuda generalima u Haagu 15.04., i zatvaranje pregovora sa EU početkom ljeta sigurno bi anuliralo sve korupcijske afere koje su ih u zadnje vrijeme potresle. Uz malo izbornog inženjeringa, agresivnom i skupom kampanjom, za koju će, vjerovatno, i ove godine utrošiti zavidna sredstva bez objašnjenja odakle su, te uz svesrdnu pomoć svojih kilavih političkih protivnika bez ideje, vrlo lako će sa trenutnih 6,5 % dostići SDP-ovih 17%. Time bi vjerojatno zadržali odanost trenutnih koalicijskih partnera, te treći put od autsajdera, došli do prilike da formiraju Vladu i to onu povijesnu koja će Hrvatsku uvesti u EU, a da Jadranka Kosor postane značajan lik u hrvatskoj udžbenicima kao premijerka kojoj te pošlo za rukom.

U slučaju kiksa u nekom od ova dva cilja, pogotovo onom koje manje ovisi o ovoj Vladi, onom sudskom, to bi vjerojatno bio i kraj osmogodišnjoj HDZ-ovoj vladavini, a karta Zoranu Milanoviću za ulogu u srednjškolskim knjigama iz povijesti.

Do tada, malobrojni prosvjednici će nas i dalje podsjećati da izbora i nema previše, i da nam ostaje samo nada da EU, davanjem punopravnog članstva Hrvatskoj, ima dobre namjere i da će stvari nekim prirodnim tokom krenuti nabolje. Kada je društveni tok već zakazao.
 

04.04.2011.

nevjerovatno: 13 godišnjakinja obara sve rekorde posjećenosti na You tube

http://www.youtube.com/watch?v=CD2LRROpph0

13- godšnja djevojčica Rebbeca Black iz Kalifornije obara sve dosadašnje rekorde posjećenosti na You tube pjesmom "Friday", u kojoj jednostavno nabraja: "juče je bio četvrtak, danas je petak, sutra je subota , onda nedjelja..." itd.

Do danas je ovu pjesmu na you tube posjetilo preko 82 miliona posjetilaca...

04.04.2011.

SRETAN NAM TRIDESETI

Sretan nam trideseti (brojevima: 30 okruglo)!!!!!!!

Od srca nam želim da i sljedećih trideset dočekamo kao što smo i ovih trideset: PONOSNI, PRKOSNI i CRVENI...

PRESTATI NEĆEMO NIKADA!!!!!!!!!!

04.04.2011.

Od 4. do 8. aprila

Sajam industrije u Hanoveru

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13207/od-4-do-8-aprila-foto-sajam-industrije-u-hanoveru

 

Za izlaganje na ovogodišnjem Sajmu industrije u Hanoveru, (Njemačka) prijavilo se 6.650 izlagača iz 65 zemalja. Izlagačima je na raspolaganje stavljena površina od 230 hiljada kvadratnih metara. Sajam je na taj način stopostotno popunjen. Organizatori očekuju dolazak više od 200.000 posjetilaca, od kojih će preko 90 procenata biti iz poslovnog svijeta. Iz Japana je najavljen dolazak 50 izlagača. Ovogodišnja partner zemlja Sajma je Francuska.

 

Kao i dosadašnjih godina osnovna tema Sajma je energija. Ove godine ova tema dobija još više na značaju obzirom na najnovija dešavanja u ovoh oblasti nakon katastrofe koja je zadesila Japan. I prije početka Sajma stručnjaci iz oblasti industrije naznačili su njihovo interesovanje za dvije stvari naročito: Prvo, kako se rizici od atomskih centrala mogu izbjeći i spriječiti primjenom i upotrebom alternativnih izvora energije, te kako bi to moglo djelovati na njiihove poslove i drugo, kako energija u industrijskim procesima može postati eficijentnija.

Pitanje, kako se može štediti i energija i materijal u direktnoj proizvodnji trajno je pitanje i njim se stručnjaci bave već dugi niz godina. Snižavanje troškova proizvodnje stoji na vrhu prioriteta ne samo u doba kriza nego i u najvećim fazama razvoja.

Na ovogodišnjem Sajmu u Hanoveru biti će pokazani lagani građevinski materijali, koji snižavaju i količinu potrebne energije i količinu ugrađenog materijala. Ovdje se ne radi samo o materijalima za izgradnju automobila, nego uopšte o pogonskim alternativama.

Kroz predstavljeni program Sajma, kao crvena nit provlači se tema „smart efficiency“, pametna efikasnost, kao obuhvatni pojam za uštedu i energije i materijala u proizvodnji. Sve ovo biće obuhvaćeno na 13 posebnih izložbi, predstava i diskusija, tako da će pojam „smart efficiency“ biti stalno prisutan u glavama posjetilaca. Međutim, neizbježna tema na Sajmu biće i daljnje korištenje atomske energije u budućnosti. Aktuelna zbivanja potvrđuju da je izbor ove teme na Sajmu bio dobar potez.

Na Sajmu će biti predstavljeno i oko 5.000 inovacija, pa samim tim ovaj sajam pokazuje svoj dobar glas, kao barometar konjukture, pogotovo što posjetioci Sajma stiču utisak, kako će i šta će dalje biti u trendu.

Sajam u Hanoveru ove godine imaće još jednu interesantnu temu: „Metropoliten solutuion“. Ovdje se radi o tehnologijama i rješenjima urbanih struktura. U trendu je zanimanje za takozvane mega-gradove i aktivnosti vezane za ovu oblast.

03.04.2011.

Neodlučnost je fatalna. Čak i pogrešna odluka daje bolju šansu za uspjeh nego nikakva.

 

Indecision is fatal. Even a wrong decision gives you a better chance for success than no decision.

Unentschlossenheit ist fatal. Selbst eine falsche Entscheidung gibt eine bessere Chance auf Erfolg als gar keine.

Neodlučnost je fatalna. Čak i pogrešna odluka daje bolju šansu za uspjeh nego nikakva.

02.04.2011.

30 balona za 30 godina Red Army

 

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13190/velez-ndash-olimpic-30-foto-pobjeda-bdquorodenihldquo-za-jubilej-navijaca

Fudbaleri Veleža sjajnom igrom i ubjedljivim rezultatom od 3:0 savladali su neugodnu ekipu Olimpica, a pobjeda „rođenih“ bila je najbolja nagrada Klubu navijača Red Army, koji su juče obilježili 30 godina postojanja. Prije početka utakmice, Veležovi igrači pustili su 30 crvenih balona, što su navijači popratili snažnim i dugotrajnim aplauzom.

 fotos: Nova Sloboda Mostar

02.04.2011.

...cigara...

 

Suljo: Mujo, daj mi jednu cigaru!

Mujo: I da imam, odakle mi?

 

01.04.2011.

Poruka iz Republike smješne

Nakon što je FIFA-UEFA danas zvanično ukinula FS/NS BiH, Osman Džiho poručuje:

"Narode moj....narode moj, čujte i počujte.....Pod hitno moramo izdušiti sve lopte u BiH...dok ne formiramo novi FSBiH. Nove lopte će puhati novo rukovodstvo...Ove stare su zagadjene zrakom bivših čelnika." predsjednik Republike smiješne Osman Dziho

01.04.2011.

Ekskluzivno - Osman Džiho sa partnerom iz Kanade otvara fabriku bicikla u BiH

 

Osman Džiho sa partnerom iz Kanade otvara fabriku bicikla u BiH.

 

Zaposliće hiljade radnika. Prednost kod zapošljavanja će imati penzioneri. Osmanov proizvod će biti vrlo interesantan, jer to bi trebalo, prema investicionom projektu biti biciklo bez pedala, pogodno samo za vožnju nizastranu. Osman je mišljenja da je ovo proizvod budućnosti za BiH, jer u BiH sad za sad i u doglednio vrijeme sve ide samo nizastranu…Puta uzastranu nema još ni na vidiku.

01.04.2011.

Ispunjena želja - Mladi Mostarci na vrhu Veleža

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/13158/ispunjena-zelja-foto-sanjin-drljevic-i-jasmin-pajevic-na-vrhu-veleza

Sanjin Drljević i Jasmin Pajević na vrhu Veleža

Mladi mostarski planinari Sanjin Drljević i Jasmin Pajević nedavno su se popeli na vrh Veleža.

Od Gostinih kuća krenuli su popodne. Mrak ih je uhvatio na Poljicama, pa su do Brasine išli po mraku.

Noćili su u planinarskoj kući na Brasini, a već u 03,30 sati su ustali i, nakon laganog doručka, pakovanja i zatezanja opreme, zaputili su se prema vrhu goropadnog Veleža.

Već u 9 sati, Sanjin i Jasmin bili su vrhu. Njihova velika želja se ispunila, a uskoro se spremaju i za nove poduhvate.
 

 
NovaSloboda.ba
01.04.2011.

Bebe - blizanci pričaju

Bebe - blizanci "pricaju".

 

Kazu da je ovo toliko popularno na internetu da su i lokalne tv stanice imale komentar o tome.

 

Pojacajte ton i kliknite na link, traje samo 2 minuta.

 

http://www.youtube.com/watch?v=_JmA2ClUvUY