spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.06.2011.

Audio kasete – kraj jedne ere

 

Audio kasete su ostavile duboki trag na muzički konzum čitave jedne generacije.

Ipak, nekako neprimjetno, one su lagano isčezle iz našeg života

 

Ukoliko ste zadnjih godina preseljavali, pospremali stan, uvjek vam se postavljalo jedno teško pitanje: A šta sa kasetama? Baciti ili ponijeti? Stariji muzikokusci i kolekcionari već su poodavno pospremili svoje kolekcije vinil ploča, poklonili ih, ili jednostavno prodali nekim novim kolekcionarima. Ali jeftine, male plastične kasete sa rolama magnetne trake najčešće preživljavaju i ostaju i dalje sa nama u kartonskim kutijama, na skrovitim mjestima, negdje na suhom, na tavanu, ili u podrumu. Do prije nekoliko godina bivao je po kućama i poneki ispravan stari radio kasetaš, negdje u kuhinji, gdje se još preslušavaju jutarnje vijesti, dok se pije prva jutarnja kafa i jede koji zalogaj prije nego što se krene na posao. Uvjek je ostavljana mogućnost, možda će se ponekad neka od pospremljenih omiljenih kaseta pustiti na ovom kasetašu, i to je bivala u najmanju ruku jedna teoretska mogućnost. Ali, lagano, i taj kasetaš otišao je jednog dana na otpad. Sada postaju rijetkost i auta, koja u sklopu radija imaju mogućnost preslušavanja kaseta. I onda se opravdanim postavlja pitanje: A šta sa kasetama?

Nekada su barem mala djeca u kući imala zabavu sa njima, kad bi izvukli traku od kraja do kraja, i vukli ih po kući, kao najskupocjeniju igračku, na zaprepaštenje starijih, ako je u pitanju bila najnovija kaseta, najomiljenijeg pjevača.

I nije čudo da se ovom predmetu popularne kulture, u nestajanju, već pomalo počinju pripremati oproštajni govori. Čini se da je neopozivo došao kraj jedne ere. Tome u prilog idu i zvanične informacije da je u decembru prošle godine zatvoren i posljednji pogon za proizvodnju kaseta u Njemačkoj. A pola godine prije toga elektronski koncern Sony je obustavio proizvodnju „walkmena“ za kasete.

Kompaktna kaseta se prvi put pojavila davne 1963 godine. I doj je prve godine prodato svega desetak hiljada komada kaseta širom svijeta, samo dvadesetak godina kasnije, muzički tiraži i prodaja kaseta mjerili su se u desecima i stotinama miliona prodatih komada. Uz ovo se mora napomenuti i prodaja praznih kaseta, koje su korištene za presnimavanje na kasetofonima sa duplom glavom, ili jednostavno za snimanje muzike sa radija. Za muzičku industriju onog vremena, snimanje  i presnimavanje na prazne kasete bilo je porazno, slično kao danas piratsko snimanje muzike sa interneta.

Početkom osamdesetih godina pojavio se i “walkmen” za kasete i to je promjenilo odnos prema muzici, koji traje sve do današnjih dana. A od tadašnjih dana do danas ostale su neke priče, tajne i  savjeti, koji se tek sad na završetku jedne ere daju ispričati. Koje kasete su bile najbolje. TDK, Maxell ili BASF? Koji su bili najbolji trikovi da se spiker sa radija ne snimi na početku pjesme. Je li bolja kaseta od 120 minuta ili od 90. Kako najbolje zalijepiti puknutu traku, da li između snimljenih pjesama ostaviti pauzu ili ne? Sve su to bila tehnička pitanja, ali svako je imao vlastiti muzički ukus. Poseban prostor za vlastitu kreativnost ostavljale su prazne kasete. Svako je mogao složiti muziku po svom ukusu i ćejifu. Ako već nisi mogao biti muzičar, mogao si bar imati vlastitu hit paradu. Miks trake po vlastitoj definiciji. Miks trake kao slike svijeta. Miks trake kao ljubavna poruka, kao mamac za lijepe djevojke. Miks trake su polovinom osamdesetih bile proglašene za centralni komunikacijski medij pop kulture. Sve pojmovi i problemi, koji isčezavaju u ovim vremenima “downloada”.

Usprkos svemu muzičke kasete neće tako lako i tako brzo otići u zaborav. Već se javljaju prvi retro freakovi koji i dalje drže do nje. A u mnogim azijskim i afričkim zemljama kaseta je još uvjek najomiljeniji muzički nosač, jer je robusnija i trajnija od CD-ova.

 

Nadati se da će i kod vas kasete preživjeti slijedeće preselenje ili veliko pospremanje.  

Smail Špago         

 

29.06.2011.

Lijek protiv bakterija

dobih ovo mailom jutros...sa coolinarke.com...interesantno i aktuelno...recept protiv ovih dana zloglasne Escherichie coli...možda nekome zatreba...možda nekome pomogne...a recept je krenuo iz naših krajeva...

29.06.2011.

One summer story

preneseno sa  

http://www.moneyville.ca/blog/meandmymoney

 

My worst summer job? Cleaning university toilets

June 26, 2011 By Peggy Mackenzie

 

The summer I spend after graduating from university cleaning toilets at McMaster Univesity in Hamilton was  the hardest job I ever had.

The job paid  twice minimum wage and came with a hefty night shift differential of 50 cents an hour which took me to $8.50 per hour. The money was ample to pay for my apartment sublet and provide income for grad school in the fall. However, that was cold comfort during the hot summer.

I had just earned an arts degree from McMaster and  for four long months from 11 p.m. to 7:30 a.m., Sunday night to Friday morning, I clocked in as a cleaning  lady – the only time I have ever punched a clock.

The work was physically hard and icky. Dusting, spraying, vacuuming, mopping, scooping out hair from drains, and scrubbing/unclogging toilets, filled my nights.

I thought I’d get a  killer tan because  I could lounge by the pool at my apartment building during the day. But I never learned the knack of staying awake after I got home and going to sleep in the late afternoon. I just slept all day. I slept through the demolition of all the balconies at my apartment building, referred to as “Cockroach Towers.” The noise bothered the cockroaches, though, since I found one curled up on my pillow.

My first post in the Engineering building seemed cruel since engineers sneer at anyone with an arts degree.  Alone during the long nights, I often wondered why people had such an aversion to flushing toilets or stuffing paper towels into the garbage. Why strew them over the floor? How did the floors get so dirty when traffic was at an absolute minimum in the summer?

Every once in a while, a piercing howl interrupted my thoughts. Another cleaner, Mike, needed to yell sometimes, or so the cleaning ladies told me. I just wished they'd told me before I ran screaming down the hall the first time I heard it.

If my job was hard, the people were not. Even Mike. The full-time staff took me under their  wing and showed me a work ethic my 23-year-old self could only marvel at. When 64-year-old Anna went on vacation and I had to clean her wing, I couldn’t keep up.

They were also generous. Each night, the spring cleaning crew moved room-by-room throughout the building and cleaned from the rafters to the floor. Several weeks into my stint, they reached my area. At break time, a soft cough alerted me that the crew had something to say but didn’t know how. I asked if something was wrong. Nervous twisting of the hands. Ever so gently, they asked if I knew that you had to clean the outside of a toilet bowl as well as the inside. My incredulous look made the whole room erupt in laughter.

No one told the ever-lurking supervisors about my error and when I went to check the bathrooms they sparkled - the crew had done my work for me.

After the summer, I took the money and ran to grad school. It paid for my room and board during the year and reminded me to respect the hard work the cleaners at my new university performed every single night.

Also read: Alison Griffiths' worst summer job

 

28.06.2011.

Za dug život...

Za dug život treba biti u dobroj formi. Moja baba je počela sa 55 godina da pješači 10 km. na dan. Sad ima 85 godina i nemamo pojma gdje je!

28.06.2011.

Argentina -- Velež prvak, ispao Zrinjski!

http://infoneretva.blogspot.com/2011/06/argentina-velez-prvak-ispao-zrinjski.html

Argentina -- Velež prvak, ispao Zrinjski!

MOSTAR -- Kraj argentinske nogometne lige odjeknuo je i u tisućama kilometara udaljenome Mostaru. I to na jedan neobičan, samo Mostaru svojstven način, pošto se ovdje od rata pa naovamo sve gleda kroz (uglavnom) nacionalne naočale.

Podsjetimo kako je prvak Argentine momčad koja se zove Velez Sarsfield i to po osmi put u povijesti ovoga nogometnoga kluba. A društvo najboljih po prvi put u povijesti napušta moćni River Plate.

E sad se vjerojatno pitate kakve pa sad to veze ima sa Mostarom? I te kakve! Ime novog prvaka Argentine (razlika je jedino u onoj kvačici nad slovom "z") neodoljivo podsjeća na Velež; a oprema koju na travnjaku nose nogometaši Rivera neodoljivo podsjeća na boje Zrinjskog (posebno ona crvena "lenta").

Po gradu već skoro pa kao dosjetka kruži priča kako je -- zapravo -- Velež prvak, a iz lige je ispao Zrinjski!

Je li ovo duhovita pomisao ili vam jedino izaziva navalu bijesa, prosudite sami!

(InfoNeretva)
27.06.2011.

...jedan za ponedeljak...

 

Fato je li istina da se karaš sa Suljom?

-         Jeste vala!

-         Pa zašto bona, je l' mu veći od mog?

-         Nije.

-         A je l' deblji?

-         Nije.

-         A jesu l' mu jaja veća od mojih?

-         Nisu.

-         Auuuu, što ću ga zajebavati!

26.06.2011.

Dame danas počinju sa loptanjem...a ovako je bilo nekad....

 

Uz Svjetsko prvenstvo u fudbalu za žene

 

Prvu fudbalsku utakmicu žene su odigrale još u pretprošlom vijeku, daleke 1895 godine u Engleskoj. Bila je to utakmica jednog Britanskog ženskog fudbalskog kluba.

Od tada pa do ovog najnovijeg Svjetskog prvenstva, koje se ove godine održava u Njemačkoj, ženski fudbal stalno je bio u zapećku i u sjenci muškog fudbala. Prvih godina nakon što su žene počele igrati fudbal, taj sport je važio kao nepristojan i nezdrav za nježniji spol.

Prvoj utakmici ženskog fudbala u Engleskoj prisustvovalo je respektujućih 10.000 gledalaca,

Mnogo kasnije, tek 1930. godine,  osnovan je prvi ženski fudbalski tim u Njemačkoj.

U to vrijeme djevojke su na očima nosile ručno šivene kožne naočale, a nije bila rijetkost da su neke nosile i kape, kako bi glavu zaštitile od udarca teške lopte.

Oprema se također mjenjala vremenom. Na prvim utakmicama odigranim u Engleskoj dame su nosile jednu kombinaciju pantalone-suknja, takozvane pumparice. Kasnije su počele odlačiti dresove, slične muškim, što je za ono vrijeme bilo skandalozno. A prva utakmice odigrana u Njemačkoj u Frankfurtu, završenja je prije vremena, jer su gledaoci počeli bacati kamenice u igralište. Dugo godina iza toga, sve do 1970. godine, ženski fudbal u Njemačkoj je čak bio i zabranjen.

Od početka devedesetih pa do danas ženski fudbal je u stalnom napretku. U mnogim zemljama svijeta redovno se igraju lige, a također se u organizaciji FIFA/UEFA redovno održavaju i svjetska i evropska prvenstva.

Prvi svjetski prvak bile su dame iz SAD na svjetskom prvenstvu održanom 1991. godine u Kini. Svjetska prvenstva održavaju se redovno u ritmu od četiri godine. Do sada su Amerikanke su bile dva puta svjetski šampoin, Norvežanke jednom, a na zadnja dva svjetska prvenstva dominirale su fudbalerke iz Njemačke.

Na završnom turniru ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva učestvovaće šesnaest ekipa u četiri grupe. Prvenstvo će biti otvoreno  26. juna utakmicom Nigerija – Francuska na stadionu u Sinsheimu, a finale je planirno za 17. juli na stadionu u Frankfurtu.

 

26.06.2011.

Felix odbranio titulu

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14915/felix-odbranio-titulu-foto-tijesna-pobjeda-na-poene

Felix Sturm (Adnan Ćatić) ostaje svjetski šampion u srednjoj kategoriji. On je sinoć pred 18.500 gledalaca u Lanxess areni u Kelnu odbranio titulu tijesnom pobjedom na poene (116:112, 116:112, 113:115) u dvanaest rundi, protiv Irca Matthewa Maclina.

Sve je počelo jednim psiho ratom, kad je Maclin odugovlačio dvije minute dok nije navukao svoj ogrtač i krenuo prema ringu. Felix mu se revanširao istom mjerom i pustio i njega i navijače u areni da ga čekaju punih deset minuta.

U samom meču, navijači su, takođe, dugo čekali da Felix pokaže šta umije. Prepustio je Ircu inicijativu i ograničio se na odbranu protiv njegovih jakih udaraca. Većina ovih udaraca završavala se na rukavicama, ali su mnogi i prošli do lica. Sturm se nadao da će se Irac brzo umoriti i krenuo je u pravu borbu tek u zadnje tri runde, ali je protivnik to izdržao.

„Ja bih ovaj meč radije htio nekako drugačije postaviti. Napravio sam grešku kad sam protivniku dao suviše prostora. On je bio aktivniji. Nekoliko rundi na početku bilo je vrlo gusto. Kasnije je i on popustio“, izjavio je Sturm nakon meča.

Trener Fritz Sdunek zamjerio je Sturmu da je bio suviše statičan.

Maclin se nakon meča osjećao pokradenim, i izjavio da se nada da će mu Sturm omogućiti revanš u novembru.

Među prvima koji su čestitali novom-starom svjetskom prvaku bio je i reprezentativac Bosne i Hercegovine Edin Džeko, te reprezentativac Njemačke i napadač 1. FC Kölna Lucas Podolski.

Smail Špago
 

 
NovaSloboda.ba
25.06.2011.

Večeras u Kelnu - Felix Sturm brani titulu protiv Maclina

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14899/veceras-u-kelnu-felix-sturm-brani-titulu-protiv-maclina

WBA svjetski šampion Felix Sturm (Adnan Ćatić) brani večeras titulu,u borbi protiv Britanca Matthew Maclina (28). Meč će se održati u već poznatoj Lanxess areni u Kelnu (Njemačka), koja je na neki način već postala dnevni boravak svjetskog prvaka.

„Ovo će biti moj najtvrđi meč do sada, jer znam da protiv takvog borca, kao što je Maclin, mogu dobiti samo ako sam u top formi, izjavio je Felix Sturm .

Njegov protivnik koji je sebi dao čak dva imena: „Tipperary Tornado“ - tornado Tipperary, i „Mac the Knife“ - Mac nož, trenutno se nalazi na 3. poziciji WBA rang liste. Od 30 dosadašnjih mečeva, Maclin je dobio 28, od toga 19 nokautom.

„Moje vrijeme je sazrelo. O jednom ovakvom meču već odavno sanjam. A da moram pobjediti Felixa na njegovom domaćem terenu, to mi daje još veći poticaj uoči ovoga meča“, rekao je Maclin o svojim šansama.

Prenos meča za područje Evrope obezbijedio je njemački SAT.1. u 22,15 sati.

Ovaj meč i prije meča pokazuje još jednu stranu. Nisu samo fudbalski dueli između njemačkih i britanskih timova sportski susreti koji pobuđuju veliku pažnju gledalaca.

I u toku ovog meča, biće vruće i na ringu i oko ringa. Meč je dobio ocjenu: visoko emocionalan, a u svakom slučaju to će biti prilika kojoj se gledaoci već unaprijed raduju.

Smail Špago
 

 

 

 

NovaSloboda.ba
25.06.2011.

Korzo Žabljak – Gožulj

tekst Mithada Muminagića (Ljubuški- Norveška) objavljen na njegovoj facebook stranici 25.06.2011

 

Bilo je to u dobra stara vremena, kad je čaršija živjela. Vremena koja se možda nikad neće vratiti, koja možemo sanjati i čeznuti za njima. Bilo je to u vrijeme od diska na Žabljaku, 1972, mojih 8 godina, do diska na Gožulju, 1984, mojih 20 godina, do novog doba, doba pustoši pa polaganog povratka u normalnije stanje.

Korzo Žabljak – Gožulj, i obrnuto, tur - retur, pa tako 28 puta za jednu noć. I staro i mlado štanca. Svako sa svojom namjerom. Oni mlađi šetaju da bi sreli jedni druge, dobacivali štošta, zaljubljivali se, ćosali, ašikovali, i na kraju se ili razilazili ili su i dan danas skupa.
A mahaluše bi izlazile da protabire ko s kim hoda, ko se s kim zabavlja.”Vidi moja ti njih dvoje, aman, zeman, vela havle što će joj on!? ” ”A joj vidi njega s onom, estagfirullah, raskućiće mu babovinu, jadan ne bio, jel mogo išta bolje nać!?”
I tako svaki par, svaki prolaznik dobije ocjenu stručnog žirija, i malo ih je s peticom.

Djeca iz donje čaršije dolazila su do svojih nena u Gornjem Gradu, u obilazak, i da se izigraju sa rajom. A nene su ugađale unučadima, bilo hranom, pitama, ili kolačima, bonbonama, pa su djeca češće dolazila. A kad se krene nizbrdo, treba ponijeti bidonić vode s Gožulja, Đuluše ili Zaguše. Onda je i to opravdanje da se ostane do kasno u noć, čekalo se na vodi.

Vode Gornjeg grada su zapamtile mnoge prolazne i one vječne ljubavi. Oko vode se sve dešavalo, i ljubavi i svađe, i kante su bubale po glavi. A ljeto dugo i sušno, pa onaj curak sve tanji i tanji, minute i sati prolaze uz česme. Džugumi, ibrici, bidoni, boce, narod naoružan vodenim rekvizitima.Vode su bile naše bogatstvo kojem nas je priroda obdarila. Hladna, svježa voda iz krša, iz kamena, nevjerovatno. Malo mjesta u Hercegovini se moglo pohvaliti ovakvim bogatstvom vode. Gori-doli, doli-gori, sve gori, sve se prži na zvizdanu, ali dok je hladne vode, preživljava se.
I skoro svaki kamen u mahali se sjeća koraka koji su ih izlizali.
Kaldrma uz mahalu ili uz Takale je bila glatka ko staklo od miliona stopa. I kad bi došli gosti sa strane išli bi po kaldrmi ko po jajima. A mi domaći domoroci bi protutnjali pored njih ko stampedo. Ali su u nas koljena bila od stotine rana i ožiljaka, i niko se za to nije sekiro, zarašće sutra.
I mnogi ćoškovi, kamenja su zapamtili zaljubljene parove koji su sate provodili u ašiku i sevdahu, cvrkućući na uho slatke riječi. Neki su tražili mračnije ćoškove, neki su đirali korzom, pa niz Belićevinu.
Jednom reče jedan stariji mještanin, poznat po svojim ludim biserima: ”Nek se dica krešu, nek uživaju, nek se širi vira.” A dica se lijepo ispričaju uz šetnju.
Bilo je čistih žabljačkih veza, mješanih Žabljak – Gožulj, a dolazili su momci i sa strane iz Gradske, Vitine, Mostara, Sarajeva, i krali nam cure.

Poznati, filmski, parovi koje pamtim, (nespomenuti neka se ne ljute, doće njihov red) Hido-Cimili i Vahda, Sakan i Raska, Hasan i Vesna, Ibro-Mačak i Emina, Mustafa-Began-Kulje i Dženana, Dulo-Kvisko i Mira, Miro i Fehra, Fiko i Mediha, Ruka i Rukinca, Šaka i Šakinca, Rade i Dana, Meho preskočio preko zida do Đane, Enko i Jadra, Hane i Jasna, Irfan i Irma, Suad-Džugum-Pumpaj i Đenita, Fazla i Reita, Irfan i Mediha,………

Niz Belićevinu, Bjelićevinu. Ma nit se beli , nit se bijeli , već se zeleni jarane moj. I to metalik zelena. Zeleni se od šipaka, smokava, kupine koja osvaja polako. Nekad u stara vremena, u vremena krava i koza, sve bi bašće bile uredne, bez kupine, jer je trebalo i trave i sijena, i opet ispaša za kravu .
Krava se vezala za kolac koji je zabijen u zemlju. Ako krava voli smokvin list onda se ocrta metar do smokve da može dobaviti. A ostatak trave pod smokvom se žeo srpom i sušio. Jer pod smokvom mora biti čisto da bi se kupile polusuhe smokvice koje vjetar obori na zemlju. Svaka smokva je bila vrijedna, ne smije propasti.

Godinu za godinom korzo je živio svoj život. Neki momci nisu bili zainteresovani ni za cure, ni za korzo, ni hodanje, samo da se dočepaju popodnevne hladovine u kahvi pod dračom u Fejzinoj bašći, ili pod smokvom u Havinoj kahvani na Žabljaku. I ostadoše momci zauvijek, ali to je bio njihov život, njihov put, njihov rahatluk.

Kada dođoh u Gornji Grad 1997, prvi put nakon halabuke, logora, progona 93, ne nađoh taj naš stari korzo. Sretoh mnogo neznanih lica, djece, koji izmjeniše dušu mahale. Neki novi klinci u našoj ulici, reče Balaš.
A korzo osta samo u sjećanju i u čekanju nekih novih ljeta i neke nove djece, novih generacija koje će vratiti dušu mahali.

I dođoše godine sijela u Fejzinoj bašći koja vraćaju život i živost na Gožulj, povezuju ljubušake, bude stare uspomene i osjećanja. Nadam se da će se tradicija nastaviti godinama i da će ubrzo krenuti i žabljačka sijela, i sijela na Tabiji, i sijela u Pobršću, i na Stubama, i u Gradskoj, Vitini, kao nekad za Ramazane.

24.06.2011.

Na plažama Neretve nekad je vladao nepisani red

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14884/uz-nedavnu-tragediju-na-plazama-neretve-nekad-je-vladao-nepisani-red

Utapanje u Neretvi Tarika Rahimića je vijest koja je uznemirila sve naše građane, posebno one koji su odrastali i živjeli uz Neretvu, te tokom života spoznavali njene čudi, znali svaku pećinu, svaki kapak, svaki vir, puru ili tišinu i način kako da se ponaša u zatečenim uslovima u vodi.

Rijetkost je bilo utapanje u Neretvi raje koja je po čitav ljetni dan provodila na obali. Zadesna utapanja su se dešavala obično strancima koji su, vidjevši zelenu ljepoticu, u oduševljenju skakali u vodu, dobijali „hladni šok“ i utopili se, ili su to bili oni koji nisu imali iskustvo sa rijekom koja je tako privlačna, naročito tokom ljetnih vručina i prosto mami da se skaće u njen modrozeleni zagrljaj. Svaka mahala je imala svoju plažu na Neretvi, a kupaći znali svoje mjesto u hijerarhiji počevši od starijih, iskusnijih plivača i skakača sa pećina i Starog mosta koji su najbolje poznavali Neretvu; srednje dobi, mlađi, hrabriji koji su srcem željeli da dostignu status iskusnijih i boljih i najmlađi, koji su tek počeli da plivaju u Neretvi i da je upoznaju, koji su prvi put preplivali Neretvu obavezno uz pratnju starijih, koji su ih tako podučavali kako i na koji način i na kojim mjestima mogu da je preplivaju i kako trebaju da plivaju, kako da se puste da ih sama voda svojom maticom odnese do željenog cilja i kako da zarone, izrone i izađu na pojedine plaže i obale.

Na plažama je vladao nepisani red, poštovala se hijerarhija iskustva, a mlađa raja, posebno oni koji su slabije plivali, je bila pod stalnim budnim okom starijih. To su obično bili stariji brat , sestra ili neko od rodbine, a svaki od mlađih je imao svog „učitelja“ na Neretvi. Puštanje niz Neretvu od Silosa do plaža u gradu je bila posebna atrakcija, jer su raja iz svake mahale na šlaufima od kamiona ili plivajući po čitav sat se spuštala niz Neretvu i tako upoznavali svaku pečinu, brzak i opasna mjesta gdje može da se nastrada. Bezbjednost na plažama i tokom tih „spuštanja“ je bila na visokom nivou.

Plivanje u Mostaru se najčešće započinjalo u ranim proljetnim toplim mjesecima maja u Radobolji, a poslije, nakon izgradnje i na bazenu, dok su „privilegovani“ započinjali Školu plivanja u Plivačkom klubu „Velež“ u bazenu Gradskog kupatila – banje, a potom trenirali i takmičili se, pa su po pravilu dobijali prva mjesta na republičkim i saveznim takmičenjima.

Potom je u svim školama u Mostaru uvedena obavezna Škola plivanja za sve učenike, tako da su Mostarci bili prvi u državi po obučenosti u plivanju, jer je skoro svako školsko dijete naučilo da pliva. Početkom ljeta i otvaranjem plaža na Neretvi, ti početnici u plivanju su već bili zreli da se u početku sa strahom počinju kupati u Neretvi,da osjete njenu svježinu, hladnoću i da polako uče o čudima rijeke, da upoznaju njene pečine i da uživaju u njenim ljepotama.
Crveni krst Jugoslavije je počeo program obuke „Spašavanje na vodi“ sa obezbjeđenjem spasilačkih ekipa na plažama i bazenima, te otvorenim vodama jezera i mora, što je Mostarcima bilo već sastavni dio kulture na neretvanskim plažama. Mostarska ekipa spašavanja na vodi je osvojila Drugo mjesto na saveznom takmičenju na Dojranskom jezeru u Makedoniji.

Izgradnjom brana sa hidroakumulacijama na Neretvi Mostar I, Salakovac, Grabovica, voda Neretve je postala još hladnija, a njen nivo je značajno oscilirao, pa su se kanali sa otpadnim vodama počeli pojavljivati sa svojim neugodnim mirisima, te se kupanje na Neretvi zabranjivalo po preporukama Zavoda za javno zdravstvo Mostara zbog izrazitog zagađenja vode. Postala je moda odlazak na kupanje na susjedna jezera od hidrakumulacija, te kupališta na Buni, a mnogi su išli na morska kupališta. Mostarske plaže na Neretvi su ostale puste, rijetki su se kupali u njoj.

Izbijanjem rata, rušenjem mostova na Neretvi, te dugim danima opsade, kada se Neretvi nije moglo prići zbog snajpera, plaže na Neretvi su čekale kupače i bolje dane. Veliki period od skoro 20 godina, kada su stasale mnoge generacije bez „obuke“ o pravilima kupanja na Neretvi, izgubio se onaj dragocjeni period obučavanja i spoznavanja opasnosti pojedinih mjesta na Neretvi, a takvi su na Trokutu, između pečina Muža i Žene, gdje su, naročito sa niskim vodostajem Neretve, jake vodene struje koje odvlače neiskusne plivače u smrt, što se vjerovatno desilo i našem Tariku.

Ovaj tekst je napisan iz srca s ciljem apela na sve nadležne ustanove da se ponovno uvede u školske programa Škola plivanja, da se više finansijski pomogne Plivački klub „Velež“ i Škola plivanja, da se aktivira Crveni krst Mostara na planu obuke po programu „Spašavanja na vodi“, kako bi se na taj način obezbjedili „profesionalni spasioci“ za dežuranje na svim plažama u gradu tokom ljetnih mjeseci, te da se urede plaže na obalama Neretve i obezbijjede sredstva za ekipe spasilaca Crvenog krsta, koje bi dežurale tokom ljetnih mjeseci u cilju prevencije utapanja, jer spasiti jedan mladi život je kao da smo spasili čitav svijet.

Emir Fazlibegović
 

 
NovaSloboda.ba
 
24.06.2011.

Nešto za glavu...

Ide Mujo u apoteku,i sreće Hasu. Ovaj ga pita gdje ćeš?
- Idem u apoteku da mi daju nešto za glavu.
- A koliko misliš da možeš dobiti za nju?

23.06.2011.

Smile, it's almost end of the week... Nr.2.

 

An old guy (not in the best of shape) was working out in the gym when he spotted a sweet young thing.

He asked the trainer,"What machine in here should I use to impress that sweet thing over there?"

The trainer looked him up and down and said "I would try the ATM in the lobby......"
23.06.2011.

Smile, it's almost end of the week... Nr.1.

 

A woman was sipping on a glass of wine, while sitting on the patio with her husband, and she says, "I love you so much, I don't know how I could ever live without you."

Her husband asks, "Is that you, or the wine talking?"
She replies, "It's me ............. Talking to the wine."

23.06.2011.

Mostarski planinari u pohodu na Dinaru i Šator planinu

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14860/u-objektivu-kamere-foto-mostarski-planinari-u-pohodu-na-dinaru-i-sator-planinu

Mostarski zaljubljenici u planine, Nedim Efica, Mirso i Rusmir Hujdur, Sejo Gaštan i Alija Šunje, ispunili si davnašnji san – popeli su na vrh Troglav na Dinari, na 1913 metara nadmorske visine, a potom i na Šator planinu (1875 metara nadmorske visine) i Šatorsko jezero.

Sajkovića ždrijelo je, kako pričaju iskusni planinarski vukovi, i najljepši dio Dinare, a njihovu pažnju privuklo je i Bulino vrelo, poznato po ljekovitosti za oči.

U selu Prehodac, podno Šator planine, je izvor rijeke Unac, a kanjon i stara tvrđava su pravi odmor za oči, baš kao što pažnju plijeni i ponor rijeke Šuice u Duvanjskom polju.
 

 

 

 

NovaSloboda.ba

 

 

 

22.06.2011.

Za pušače u BiH dolaze tvrđa vremena

 

Zakon o ograničenoj upotrebi duhanskih prerađevina u Federaciji BiH iz 1998. godine mora ubrzo prerpjeti izmjene. Ovakva obaveza proizlazi iz potpisane Konvencije o kontroli duhana koja nameće tri glavne obveze, a to su zabrana prodaje duhana i duhanskih proizvoda osobama mlađim od 18 godina, zabrana njihova reklamiranja i zabrana pušenja u zatvorenim prostorijama.

Konvencija o kontroli duhana je glavni instrument Svjetske zdravstvene organizacije za kontrolu duhana koju je Predsjedništvo BiH ratificiralo 17. marta 2009.

BiH mora uskladiti svoje propise s potpisanom Konvencijom do 2015. godine. Važeći Zakon o upotrebi duhanskih proizvoda propisuje navedene obaveze dosta labavo i s određenim rezervama o pitanju reklamiranja, oznakama upozorenja i pušenja u zatvorenim prostorima. Novi Zakon o ograničenoj upotrebi duhanskih prerađevina u FBiH je upućen u parlamentarnu proceduru i postoji mogućnost da bude usvojen već iduće godine.

 

Info.Neretva

21.06.2011.

ljeto...

Ljeto je u naše krajeve stiglo tačno u 19 sati i 15 minuta, i ako su meteorolozi u pravu, trajaće sve do 23. septembra u 11 sati i pet minuta.
21.06.2011.

Novosti iz Veleža

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14817/novosti-iz-veleza-najiskusniji-ostaju-pripreme-u-francuskoj

Najiskusniji ostaju, pripreme u Francuskoj

Pauza u taboru Veleža, posljednjih dana vrijedi samo za igrače i stručni štab, iako je primjetno da većina igrača od prošle sezone već uveliko individualno i trenira. Dok je travnjak stadiona u Vrapčićima u rukama vrijednih majstora koji ga dotjeruju, u kancelarijama je veoma prometno. Igrački kadar za sljedeću sezonu već se definiše, odnosno obavljaju se pregovori sa igračima iz prošle sezone, ali i potencijalnim pojačanjima.

„Do sada smo obavili razgovore sa svakim igračem iz prošle sezone, a za koje nam je sugerisao stručni štab da je interesantan oko produženja saradnje. Veoma blizu smo dogovora sa Zlatkom Kazazićem, Admirom Kajtazom, Admirom Velagićem i Mustafom Kodrom. Ostale su nijanse, ali i one bi trebale biti do četvrtka definisane. Ovi igrači su, prije svega, naša djeca, momci koji su i prošle sezone bili osnovna pokretačka snaga Veleža i njihov ostanak je veoma važan za nas. Takođe, Armel Škaljić spada u grupu tih fudbalera, što je uz nekolicinu onih koji su već pod ugovorom, poput Demića, Zolja ili Durakovića definitivno temelj Veleža. Sa igračima koji su činili naš tim, a dolaze 'sa strane', razgovori su uveliko odmakli, tako da će i situacija sa njima biti definisana u narednim danima. Slično je i sa potencijalnim pojačanjima“, kaže direktor „Rođenih“ Sedin Tanović.

Ipak, vijest koja će definitivno obradovati brojne Veležove navijače, ne samo u BiH, već i širom Evrope, je svakako vrlo izgledni povratak Veleža na evropsku scenu. Naime, nova Uprava je već ranije istakla kao primarni cilj povratak Veleža na njegovo mjesto ne samo u bosanskohercegovačkom fudbalu, već i mjesto koje je zauzimao na evropskoj sceni. U tom cilju, već ovoga ljeta vrlo je izgledan odlazak na pripreme u Francusku.

„Prije svega, svi oni koji u to i sumnjaju treba da shvate da je Velež ime, da je to klub od velikog rejtinga, a posebno na evropskoj sceni. Nositi Veležov dres ima posebnu cijenu u Evropi, a to smo se uvjerili i posljednjih dana, kada nam je na klubsku adresu stigao poziv na pregovore iz Francuske. U cilju ispunjena obećanja, ali i prije svega potpune afirmacije kluba, odlučili smo da uđemo u pregovore sa jednom agencijom iz Francuske. To je praksa u Evropi, da vam agencije organizuju pripreme i turneju. Pregovori intenzivno traju već pet dana i u narednih 48 sati mislim da će sve biti potpuno definisano. Vjerujte, klubovi sa kojima će Velež odmjeriti snage u pripremnom periodu su takvog ranga, da će ova turneja i kompletne pripreme biti zaista evropskog nivoa. Riječ je o klubovima najelitnije francuske lige, popularne Ligue 1. Ipak, strpimo se još malo, jer je riječ o profesionalnim agencijama, a profesionalizam u savremenom fudbalu podrazumijeva da se u tišini radi dok se ugovor ne potpiše“, ističe prvi operativac „Rođenih“.

Pred „Rođenim“ je još jedna izuzetno aktivna sedmica. Mnogo više detalja o igračkom kadru, ali i kompletnom pripremnom ciklusu znat će se krajem sedmice, kada će klub organizovati redovnu press konferenciju. Do tada, izvjesno je da ovog ljeta Velež se vraća u evropske okvire i to definitivno na velika vrata, tamo gdje 90 posto fudbalera iz Premier lige BiH mašta da ode na probu.
 

 
NovaSloboda.ba
 
20.06.2011.

ko je brži...

 

Mujo i Suljo u planini. Rusaci na ledjima. Odjednom se u jednom tjesnacu pred njima pojavi međed. Mujo se sagne, izvadi tene iz rusaka, izu teške planinarske ciple i preobu se.

- A jesi budala – reče mu Suljo – misliš da ćeš biti brži od međeda u tim tenama.

- Od međeda ne znam, ali od tebe sigurno - reče Mujo.

19.06.2011.

...summertime blues...

...može i ovako...

18.06.2011.

Ljeto na pragu...

 

Naše Čehinje...

 

Sjede Suljo i Mujo na moru u Zaostrogu i gledaju dvojicu Čeha koji upravo izlaze iz Audija Q7 i prilaze svom gliseru od 12 metara sa motorom od sto pedeset konja…

"Jebali mater, vidi ovih Čeha sad kako se kurče, a kako su nekad bili, mi smo ba za njih bili Amerika," kaže Suljo

"Ma, jašta smo ba, sjećas kako su prodavali šatore, dušeke i maske i peraje? Nisu ba za pive imali, mi ba imali para, aute, karali im trebe, za njih smo ba bili Tito" kaže Mujo.

"E jesmo pali kurcu za uši, jel'de" kaže Suljo.

"Jesmo vala baš pali kurcu za uši... sad nam Česi karaju Čehinje " kaže Mujo.

 

17.06.2011.

Dobaaaar….

 

Šiša Mujo na Baščaršiji mušteriju, a Haso proviri, pa pita:
"Jel' gazda Mujo, kad bi me mog'o ošišat'?"
"Za dva sahata, neb' moglo prije."
"Hajd' uzdravlje!"
I nema Hase dva dana, a onda opet ista priča...
"Za sahat i po dođi" veli mu Mujo...
Opet ga nema koji dan, pa kad dođe ponovo će:
"Kad bi moglo?"
"Za sahat".
Ode Haso, a Mujo zovne šegrta:
"Kemo, sine, deder vid' kud ide ova budala, kad se ni jednom ne vrati na
šišanje".
Ode Kemo i vrati se, a sve se smijulji...
"Đe ode, Alaha ti, ona budala?"
"Kod gazdarice, gazda."

16.06.2011.

Skokovi 2011

http://www.sarajevo-x.com/sport/clanak/110616057

 

Tradicionalni 445. skokovi sa Starog mosta u Mostaru biće održani 31. jula, a organizatori očekuju rekordan broj skakača. Član organizacionog odbora Emir Balić kaže da vlada veliko interesovanje za skokove i da se očekuje više od stotinu skakača u kategorijama skokova na noge i skokova na glavu ili poznate ''mostarske laste''
 Balić je rekao da se očekuje učešće skakača ne samo iz BiH, već i iz Hrvatske, Srbije, Makedonije, Slovenije, Crne Gore i još nekih zemalja.
"Skokovi sa Starog mosta su najisplativiji turistički proizvod s tradicijom starom više od 400 godina. Uvjereni smo da neće biti nikakvih problema i da će ovo biti jedni od najbolje organizovanih skokova", kaže Balić.
 On je dodao da manifestacija počinje u noći između 29. i 30. jula i da će skokovima prethoditi brojni zanimljivi događaji.
Prema riječima Bilića, program otvara tradicionalna bakljada i skokovi s mosta tačno u ponoć, te parti na platou ispod Staroga mosta.
Najavljeni su brojni sadržaji koji će pratiti glavnu manifestaciju, poput ispijanja kafe pripremljene u najvećoj džezvi na svijetu, potom ''šlaufijade'', bodovanja najbržeg spusta i najoriginalnijeg šlaufa, turnira u tavli, odbojci i malom fudbalu na pijesku uz bogat muzički sadržaj.
Ljubiteljima skokova koji ne budu mogli doći u grad na Neretvi direktan prenos biće obezbjeđen preko malih ekrana na TV1, a preko satelita skokovi će prvi put biti dostupni i dijaspori.

 

15.06.2011.

Velika Cernica i njene obale. U pomen tek preminulom Mostarcu u Londonu, Davoru Ševelju Sevelsu

U pomen tek preminulom Mostarcu u Londonu Davoru Ševelju Sevelsu

OVAJ ALBUM POSVEĆUJEM TEK PREMINULOM MOM DRAGOM KOLEGI DAVORU ŠEVELJU SEVELSU.

Pošto nema previše slika o Cernici malo sam joj proširio granice (što nekima neće biti mrsko;-)))
Mahala Cernica je nekad bila mnogo veća i zauzimala je prostor od Carinskog do Starog mosta s desne strane Neretve, no u novije vrijeme ova mahala se podijelila na ulice dr.Rizzi-a (Alekse Šantića) i ulicu Cernicu (Adema Buća). U toj ulici nalazi se džamija s lijepom kamenom munarom, zadužbinom Memije Cernice, koji je živio u Mostaru koncem 16.stoljeća. Rodom je bio iz Cernice kraj hercegovačkog grada Ključa. Po zanimanju je bio tabak (kožar). Točno vrijeme izgradnje ove džamije se ne zna, no pretpostavlja se da je to bilo prije 1600.g. Ova džamija je poznata i kao Hadžiomerovića džamija, pošto su neki članovi iz ove obitelji obavljali neke funkcije u njoj.
14.06.2011.

Intervencija u javnom prostoru "Ovo nije moj mir!"

Intervencija u javnom prostoru "Ovo nije moj mir!" umjetnice Gordana Andjelic-Galic, Partizansko spomen groblje, Mostar 11.06.2011

Preuzeto sa: Partizansko spomen-groblje - Help to preserve famous WW2 Memorial in Mostar

Abart umjetnička produkcija
OKC Abrašević
Mostar

www.abart.ba

13.06.2011.

Akšam u Kelnu

 

Ovih dana vidi se skoro do 22 sata uvečer. Pa kad se upali rasvjeta, a nije se još sunoćalo. Tri neobične građevine na obali Rajne u Kelnu, na području bivše gradske luke, Rheinauhafen, izazvivaju pozornost svakoga ko prođe tim djelom ovog milionskog grada. Zgrade su zbog neobične arhitekture dobile naziv «Kran-Haus», jer liče na kranove nad vodom, kako je to nekada bilo dok je ova luka bila aktivna. Dio koji ide horizontalno poduprt je betonskim stubom, u kome se nalaze liftovi za taj dio objekta. I naravno, u pozadini je čuvena Kelnska katedrala stara preko 700 godina.

13.06.2011.

Buduća gradska vjećnica u Mostaru

Bivša zgrada Treće osnovne škole na Bulevaru, koja je preimenovana u Gradsku vijećnicu, ulazi u završnu fazu obnove. Sudeći po intenzitetu radova, moguće je da zgrada bude gotova na jesen.

12.06.2011.

Jaje i dva mobitela!!!

 

Jedno jaje i dva mobitela složili smo kao na slici:

Pokrenuli smo vezu među mobitelima i pustili da traje oko 65 minuta...

Tijekom prvih 15 minuta ništa se nije dogodilo;
25 minuta kasnije jaje se počelo zagrijavati;
45 minuta kasnije jaje je vruće;
65 minuta kasnije jaje je kuhano.

Zaključak: izravna radijacija iz moba ima potencijal da preobrati bjelančevinu jajeta.

Zamisli što može napraviti proteinima u tvome mozgu pri dugotrajnim razgovorima.

 Molimo da smanjite trajanje razgovora na mobitelu

i da proslijedite informaciju prijateljima!

 

 

11.06.2011.

(Re)collecting Mostar; “Urbani rez2: Priča”

11.06.2011. u 17:00 h / Španski trg
Obilazak intervencija u javnom prostoru - Ono što ne vidiš može te raniti/What you don’t see can hurt you, Gordana Anđelić Galić (Sa)
...11.06.2011. u 19:00 h / OKC Abrašević
Audio-foto predavanje: "Mostarske spavaonice - od ideologije do subkulture stanovanja”, Husein Oručević
Otvaranje dokumentarne izložbe ...i živjeli su sretno do kraja života
11.06.2011. u 20:00 h / OKC Abrašević
„Mistrija pod platanima” – Kružno čitanje tekstova Bogdana Bogdanovića

Abart umjetnička produkcija (OKC “Abrašević”) u sklopu projekta (Re)collecting Mostar, u subotu 11.06.2011. godine, predstavlja niz umjetničkih aktivnosti pod nazivom “Urbani rez2: Priča”.
Sve aktivnosti unutar projekta (Re)collecting Mostar podržane su putem MDG-F programa Kultura za razvoj. Program Kultura za razvoj je trogodišnji program finansiran putem španskog Fonda za postizanje Milenijumskih razvojnih ciljeva (MDG-F) koji, u okviru partnerskog odnosa, provode tri organizacije Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini: UNDP, UNESCO i UNICEF, u saradnji sa Ministarstvom civilnih poslova BiH, Federalnim Ministarstvom kulture i sporta/športa, Ministarstvom prosvjete i kulture RS, kao i sa drugim institucijama nadležnim na polju obrazovanja i kulture u državi.
“Urbani rez2: Priča” predstavit će rezultate drugog dijela projekta (Re)collecting Mostar, koji su nastali kroz proces mapiranja javnog prostora i sakupljanja javne memorije u Mostaru.
U subotu 11.06.2011. godine u 17:00 sati (polazak sa Španskog trga) biti će upriličen obilazak umjetničkih intervencija u javnom prostoru pod nazivom Ono što ne vidiš može te raniti/ What you don’t see can hurt you, koje će BH umjetnica Gordana Anđelić Galić realizirati u periodu od 08.06. do 11.06.2011. Potom će u 19:00 sati u OKC-u “Abrašević” biti prikazano audio-foto predavanje Huseina Oručevića pod nazivom Mostarske spavaonice - od ideologije do subkulture stanovanja. U 19:30 sati će na istoj lokaciji biti otvorena izložba pod nazivom ...i živjeli su sretno do kraja života, na kojoj će biti predstavljen dokumentarni i istraživački materijal o nezavisnoj kulturnoj sceni Mostara u periodu 1980.-1992., kao i umjetničke mape grada koje su kreirali studenti/ice Univerziteta “Džemal Bijedić” i Sveučilišta u Mostaru. Nakon otvaranja izložbe održat će se kružno čitanje tekstova Bogdana Bogdanovića Mistrija pod platanima.

11.06.2011.

„Planking“ osvaja svijet

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14634/nova-svjetska-moda-foto-bdquoplankingldquo-osvaja-svijet

Nova svjetska moda
Na prvi pogled, čovjek nema pojma šta bi to trebalo predstavljati. Možda je to samo fotomontaža? Ili, nekakva živa instalacija? Dva momka leže u jednom toaletu za invalide, jedan leži na stomaku, na poklopcu od wc šolje, drugi iznad njega, prsima i natkoljenicama naslonjen na držače. Obojica imaju ispružene ruke i ukočene i napregnute mišiće. Kao svijeća pravi, leže u zraku, kao dvije daske od ljudskog tijela.

Ispod slike uslikane u Minhenu stoji. „Već su plankirali i javne toalete“? Ova riječ je izvedena iz engleske riječi „planking“, koja znači daska, planke. Ali, šta je to u stvari? Odgovor je teško dati: nešto između sporta, pomodarije za mlade ili čak dadaizam. A Dadaizam je, prema Wikipediji, umjetnički pokret, koji akcentira besmislenost civilizacije, koja uništava vlastite vrijednosti. Dadaisti su kroz istoriju naglašavali apsurdnost, izlažući banalne predmete kao umjetnička djela.

Ljudi, najčešće mladi, postavljaju se kod plankinga horizontalno na dva oslonca, sa glavom prema dole, i leže kao daska, na javnim mjestima. Konačno prave fotose od toga i postavljaju ih na socijalne mreže kao što su facebook, twitter ili slično. U međuvremenu je planking u Australiji i na Novom Zelandu već prešao i jedan masovni fenomen. A u maju je na Novom Zelandu proglašen čak i planker mjeseca, za njegovu instalaciju ležanja kao daska između dva vozila u pokretu. Ova ludost ili novotarija dovela je do niza veoma teških povreda, pa čak i do smrtnih slučajeva. U ovim zemljama već se uveliko diskutuje i o mogućnosti zabrane ove zabave, barem u školskim dvorištima.

Evropska štampa, kad piše o plankingu, najčešće to komentariše sa jednom mješavinom između nerazumijevanja i zaprepaštenja. Jedan otkačeni, i znatiželjni kuriozitet. U Njemačkoj su plankeri organizovani u njihovu grupu na facebooku „planking Germany”, i za kratko vrijeme grupa broji preko 5.000 članova. Tamo se plankira svugdje, od Brandenburčke kapije, do muzeja holokausta u Berlinu.

U čemu je kvaka? U početku se svakome iole normalnom čini da je to obična besmislica. Oni koji to, ipak, oprobaju, pa vide da mogu, odjednom dobijaju izazov da to učine na drugim, novim i opasnijim objektima i mjestima. Pri tome do izražaja dolazi i takozvani umjetnički dojam, želja da se učinjeno fotografiše i fotografija postavi na javnom mjestu, gdje će je vidjeti što veći broj ljudi.

Zvuči pomalo divljački, međutim i u ovime su već postavljena neka pravila, kojih se oni, koji izvode planking, moraju pridržavati. U prvom redu, mimika mora biti bezizražajna, položaj noga mora biti korektan, što znači potpuno ispružene, a ruke također moraju biti ispružene uzduž tijela.

Kad će, i da li će već planking osvojiti naše prostore? Vidjećemo uskoro.

Što se tiče Dadaizma, vrlo smo blizu toga. Jer, sve što nam je bilo vrijedno, uništava se do bola.

Pripremio: Smail Špago
 

 
NovaSloboda.ba
 
10.06.2011.

Kći majci - majka kćerki...

 

Kći majci: "Mama, opet se posvadio samnom, ja to ne mogu izdrzati, doci ću živjeti s tobom!"
 
 Majka odgovori: "Ne, draga, on mora platiti za svoje greške! Ja cu doći živjeti s vama!"

10.06.2011.

Škija - počivaj u miru...

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14602/otisao-je-skija-umro-josip-katalinski-jedan-od-najboljih-bh-fudbalera-svih-vremena

Otišao je Škija

Umro Josip Katalinski, jedan od najboljih bh. fudbalera svih vremena

Nakon duge i teške bolesti u Sarajevu je danas umro Josip Katalinski - Škija, proslavljeni fudbaler sarajevskog Željezničara i nakadašnji reprezetativac SFRJ.

Fudbalje počeo trenirati i igrati u lokalnom klubu FK Igman sa Ilidže, a već 1964. godine, kao veliki talenat, prelazi u mlađe kategorije Željezničara. Opravdavši očekivanja struke, za prvi tim Željezničara debitovao je 1965. godine u susretu s Vardarom u Skoplju. Do 1975. godine, odigrao više od 250 ligaških utakmica i postigao ukupno 48 golova. Računajući sve nastupe za FK Željezničar, Škija je plavo-bijeli dres oblačio više od 550 puta i postigao preko 100 golova. Bio je član legendarnog tima Željezničara, koji je postao prvak Jugoslavije 1972. godine, a 1974. godine proglašen je fudbalerom godine Jugoslavije..

 

Nakon igranja u juniorskoj selekciji BiH, Škija ostvaruje 12 nastupa u jugoslovenskom juniorskom timu, a nakon njega igra 18 utakmica u mladoj selekciji. U Brazilu 1972. godine, na Minimundijalu, debituje za seniorsku selekciju, u utakmici protiv Venecuele. Za nacionalnu selekciju je odigrao 43 utakmice i postigao 10 golova. Osim Svjetskog prvenstva u SR Njemačkoj 1972. godine, igrao je za reprezentaciju Jugoslavije i na Evropskom prvenstvu 1976. godine, čiji je domaćin bila upravo Jugoslavija. Jugoslovenski fudbal napustio je 1975.godine, kada odlazi u francusku Nicu. Tokom tri sezone, za francuskog prvoligaša odigrao je 103 utakmice i postigao 28 golova. Igračku karijeru je, zbog problema s povredama, završio 1978. godine s tek napunjenih 30 godina.

 

Škijin gol na Vald stadionu u Frankfurtu u utakmici protiv Španije, 13. februara 1974. godine, koja je bila „majstorica“ za odlazak na 10. svjetsko prvenstvo je, možda, i njegov najdragocjeniji i najvažniji pogodak u cijeloj igračkoj karijeri. Upravo taj pogodak je Jugoslaviju kvalifikovao na Svjetsko prvenstvo u SR Njemačkoj.

Godine 1975. dobio je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, a više puta biran je među najbolje sportiste Bosne i Hercegovine. Josip Katalinski nije samo legenda FK Željezničar, već i bh. ali i jugoslovenskog fudbala.

Nakon agresije na BiH, Škija je radio na više pozicija u Fudbalskomsavezu BiH, gdje, zbog teške bolesti s kojom se borio, više nije angažovan.
(Fena)

 
NovaSloboda.ba
 
09.06.2011.

U Narodnom pozorištu u Mostaru

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14591/narodno-pozoriste-mostar-predstave-bdquoaudijencijaldquo-bdquoaferim-baboldquo-i-bdquobosanska-podvalaldquo

Predstave „Audijencija“, „Aferim Babo“ i „Bosanska podvala“

U Narodnom pozorištu u Mostaru večeras će, u 20 sati, biti izvedena predstava „Audijencija“ Vaclav Havela, u kojoj igraju Milan Pavlović i Alen Muratović.

U petak gostuje Teatar komedije Rajvosa sa predstavom „Aferim Babo“ Hasana Džafića. Igraju: Amina Begović, Bakir Kumrić, Edin Drljević, Senka Oruč, Mirsad Imamović i Sunita Topuz.

Teatar komedije Rajvosa izvešće u subotu predstavu „Bosanska podvala“, u kojoj igraju Amina Begović, Mario Drmać, Suada Ahmetašević, Bakir Kumrić, Edin Drljević, Senka Oruč i Mirsad Imamović.

Cijena ulaznice je 8 KM, a rezervacije se mogu vršiti na mob 061 387 042 i tel. 550 470.
 

 
NovaSloboda.ba
09.06.2011.

Refugee in Film Festival

Samstag, 25. Juni · 14:00 - 17:00
 
London Waterloo Station
British Film Institute
London, United Kingdom
25.6.11. u 14h u Britanskom Filmskom Institutu u Londonu bit ce prikazan film o Bogdanu Bogdanovicu, pod pokroviteljstvom Refugee in Film a sponzoriran od strane Our Kids Foundation. Ulaz besplatan. Poslije ovoga filma bit ce prikazan kratki film o djeci iz Djecijeg Doma Mostar u reziji Marine Dapic

25.06.2011 Under the auspices of Refugee in Films and sponsored by Our Kids Foundation, British Film Institute, London will be showing “Architecture of Remembrance – The Memorials of Bogdan Bogdanovic” a documentary on the life’s work of the former mayor of Belgrade, architect, scholar, urbanist, essayist and writer Bogdan Bogdanović. It combines his extraordinary biography with a specific focus on his work.
It will be followed by a screening of a short film about children from “Egipatsko Selo” - childrens' orphanage in Mostar, Bosnia and Hercergovina, directed by Marina Dapic
Admission free.

08.06.2011.

Samo jedan let

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14581/danas-u-mostaru-foto-zavrseno-snimanje-igrano-dokumentarnog-filma-bdquosamo-jedan-letldquo

Danas tačno u podne na Starom mostu u Mostaru održana je konferencija za novinare, na kojoj je predstavljen novi projekt prvog bh. fonda za film, umjetnost i humanizam – I.B. Jakić Šejla Fond.

Riječ je o kratkom igrano-dokumentarnom filmu „Samo jedan let“, koji predstavlja priču o gradu na Neretvi i njegovim lastama. Film je prvi projekat iz ciklusa Zlatni leptir, odnosno iz opusa filmskih, muzičkih i književnih projekata Ibrahima (Backey) Jakića.

Kako je rekao autor Jakić, danas se na terenu završava sa snimanjem spomenutog filma na koji se, kako je kazao, čekalo četiri godine, a premijera bi trebala biti ovog ljeta.

O sadržaju filma Jakić nije htio detaljnije govoriti, već je samo napomenuo kako će „kroz vizir jedne djevojčice biti ispričana priča ovog i onog vremena“.

„Ova je priča nastala iz iskrenog nagona da se nešto kaže, opiše i uradi na jedan drugačiji način“, kazao je Jakić, dodavši kako se projektom „Samo jedan let“ želi pokušati stvoriti jedan brend, odnosno suvenir grada Mostara

Takođe, Jakić je dodao kakoovaj projekt ima i humanitarni karakter, jer dio prikupljenih sredstava iz Fonda ide za „Egipatsko selo“ u Mostaru i „Otvorenu mrežu“.

„Kupovinom neke od I.B. Jakić kreacija, sudjelovanjem u projektima I.B. Jakić Šejla fonda kao volonter, sponzor, co-producent u nekoj od idućoj na rednih filmskih priča Zlatnog leptira, dajete doprinos za jedan bolji, zdraviji svijet“, pojasnio je Jakić, napomenuvši kako se više informacija o svemu ovome može dobiti na www.ibjs-fund.com.

Inače, I.B.Jakić Šejla Fond - Film, umjetnost i humanizam je neprofitno udruženje, koje kroz realizaciju projekata iz oblasti kulture i umjetnosti želi pružiti podršku djeci s posebnim potrebama i probuditi humanizam u čovjeku.
(Fena)
 

 

 

 

NovaSloboda.ba
07.06.2011.

Stranger - kratki film

 

http://www.youtube.com/watch?v=RpjHSiQLPmA&feature=player_embedded

Kratki film od samo 6 min. Nije potrebno znanje bilo kakvog jezika, slike sve same kazu.

U podzemnoj zeljeznici u Parizu, nezeljeni susret jednog Arapa, jednog Jevreja i grupe bijelih rasista.

A short film with no words that speaks volumes.

This is a short film about a late night incident at a Paris Metro between an Arab, a Jew and several Arian racists

06.06.2011.

Partizansko u maju 2011.

 

Prije desetak dana bio u mom voljenom Mostaru i obišao groblje nakon 20-ak godina.. Srce mi se steglo, a dio toga doživljaja pretočio sam u neke fotografije koje postavljam i ovdje. One nose jednu priču. Neka se uskoro dogodi pozitivna promjena, koja će učiniti da mostarsko Partizansko groblje zasja onim starim sjajem i da se nikada ne zaboravi! (Aleksandar Kojić)

05.06.2011.

Danas u Počitelju - Manifestacija „Trešnjeva nedjelja“

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14506/danas-u-pocitelju-manifestacija-bdquotresnjeva-nedjeljaldquo

 

Tradicionalna manifestacija „Trešnjeva nedjelja“, koju organizuje Udruženje likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), bit će upriličena danas u Počitelju, saopšteno je iz tog udruženja.

„'Trešnjeva nedjelja' se simbolično veže za nedjelju u prvoj sedmici juna, kada sazrijevaju prve trešnje koje označavaju rast i razvoj, ne samo likovne kulture i kulture uopšte, ,nego i cijelog bosanskohercegovačkog društva“, stoji u saopštenju.

Toga dana, kako se navodi, grad Počitelj postaje mjesto afirmacije, izvanredne inspiracije, relaksacije i odašiljanja poruka javnosti o kulturnom identitetu.

Ove godine, u sklopu manifestacije, centralno mjesto će zauzeti izložba radova iz fundusa Umjetničke kolonije Počitelj, čija će se postavka naći u galeriji Kolonije, a bit će upiličen i prigodan zabavno-umjetnički program.

Tom prilikom, kako je navedeno, uručit će se i zahvalnice svim prijateljima ULUBiH-a i likovne umjetnosti, koji daju podršku ovoj manifestaciji.

U saopštenju se navodi kako je ULUBiH obezbijedio i besplatan prevoz autobusima do Počitelja i natrag. Polazak autobusa je 5. juna u 7.30 sati ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu.
 

 
NovaSloboda.ba
05.06.2011.

Peti juni - Svjetski dan zaštite okoline

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14505/peti-juni-svjetski-dan-zastite-okoline

Ujedinjene nacije kroz svoj program zaštite okoline (UNEP) svake godine obilježavaju Dan zaštite okoline, a domaćinstvo obilježavanja ovog dana prepuštaju nekoj drugoj zemlji.

Zemlja domaćin obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoline ove godine je Indija, koja sa svojih 1,2 milijadrdi stanovnika vrši posebno veliki pritisak na svoj vlastiti eko sistem, a istovremeno je poznata po tome što se ulaže velike napore u razvoju rješenja koja bi trebala osigurati održivost prirodnih resursa. Težište ovih napora već godinama je zaštita Sundarbansa, takozvanih lijepih šuma, najvećih šuma mangrova na svijetu.

Uz ovogodišnji Dan zaštite okoline i u njegov moto „Forests: Nature at your service“, - „Šume: priroda vam je na usluzi“ uklapa se niz programa pošumljavanja, kako u Indiji tako i širom svijeta.

Dan zaštite okoline obilježava se redovno od 1972. godine, kada je u Štokholmu u Švedskoj održan prvi svjetski skup na visokom nivou u vezi zaštite okoline. Od tada, svake godine obilježavanje Dana okoline obilježava se širom zemaljske kugle raznim prigodnim akcijama i programima.

Priredio: Smail Špago
 

 
NovaSloboda.ba

 

04.06.2011.

Bokserski - utješni

 

- Put od kabine do ringa je predalek – žali se boser svom treneru prije meča.

- Bez brige – odgovara mu trener – na povratku sa ringa, svakako će te nositi.

04.06.2011.

Početak juna, a već Ćelopek

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14494/okom-kamere-foto-celopek-ne-smeta-turistima

Kao i obično, najviše ih je u Kujundžiluku i u Priječkoj čaršiji. Iako živa u termometru na apoteci u Fejićevoj ulici pokazuje 35 stepeni, turistima izgleda ne smeta mostarski ćelopek, već obilaze i uživaju u ljepotama grada.

Ispred ateljea slikara Seada-Gučeta Vladavića, zatekli smo i pospanu macu, kako se izležava na ćepenku.

NovaSloboda.ba
03.06.2011.

„Pjetlići“ Veleža osvojili šampionski pehar

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/14470/prvenstvo-hnk-foto-bdquopjetlicildquo-veleza-osvojili-sampionski-pehar

Ekipa predpionira Veleža, godišta 1998/1999, koju s klupe uspješno vodi Enes Šunje, postala je prvak Hercegovačko – neretvanskog kantona. U finalnoj utakmici play offa prvenstva HNK, na stadionu u Vrapčićima, buduće Veležove nade savladale su Neum rezultatom 2:1 (0:1). U polufinalu, „rođeni“ su ubjedljivo savladali ekipu Rame 6:0 (3:0).

U regularnom dijelu prvenstva, u kome je učestvovalo 17 ekipa, podjeljenih u dvije grupe, „rođeni“ su igrali u grupi Sjever i bili prvaci svoje grupe sa 39 od mogućih 42 boda, te gol razlikom + 49.

Prvaci Hercegovačko – neretvanskog kantona za sezonu 2010/2011 postali su :

Golmani:Mirza Tanović, Naris Behmen i Kenan Alihodžić

Odbrana: Sandi Ajanić, Benjamin Ćesir, Miran Čustović, Amar Alikadić, Nermin Šendro, Nemanja Aćimović, Majdin Mešukić, Smail Turković, Amar Torlo, Sanin Zukić

Vezni red: Alem Brkan (kapiten), Bakir Ćemalović, Adnan Kalajdžić, Seid Behram, Đani Bucman, Đani Milavić, Elvis Gološ

Napad: Deni Brkan, Dženis Prguda, Haris Ramadanović i Hasan Badreldin

U ovoj konkurenciji nema daljeg takmičenja, pa je finalnom utakmicom okončana sezona za predpionire.

03.06.2011.

Deset minuta do...

 

Jedan auto parkiran na Vracama (Sarajevo, mjesto gdje mladi parovi parkiraju kola uvecer), vrijeme, malo prije pola noci. U autu muskarac, svjetlo u autu upaljeno, cita knjigu. Na zadnjem sjedistu sjedi dama i ona hekla. Prilazi policajac (radnja se desava kad je socijalizam vec riknuo, nema vise milicije), pokuca na prozor auta i pita:
-Kako se ti zoves?
-Mujo.
-Sta radis?
-Pa vidis da citam.
-Koliko godina imas?
-Dvadeset pet.
-A zenska ozada, kao se ona zove?
-Fata.
-Sta ona radi?
-Pa valjda vidis, zenska hekla.
-Koliko godina ona ima?
Mujo pogleda na svoj sat i kaze: Pa, za otprilike 10 minuta, imati ce 18 godina......

02.06.2011.

Vrijednost ljudskog života ne određuje njegova dužina, nego njegova širina.

 

“Der Wert eines Menschenlebens bestimmt nicht seine Länge, sondern seine Tiefe” (Gustav Frenssen)

"The value of human life doesn’t determine its length, but its depth"

"Vrijednost ljudskog života ne određuje njegova dužina, nego njegova širina."

01.06.2011.

Domaće je sigurno

 

Strah od enterohemoragijske Escherichije coli

 

To je patogena bakterija koja se može prenijeti ne samo sa zaražene hrane već i sa

zaraženih životinja. Može se naći na s v j e ž e m povrću i voću, ali i u nedovoljno t e r m i č k i obrađenom mesu i mlijeku.

Zato se za svaki slučaj građanima preporučuje da prije konzumiranja dobro operu povrće, a meso i mlijeko obavezno kuhaju. Trenutno ne treba stvarati paniku, ali ako se po tržnim centrima kupuju inostrani proizvodi, treba obratiti veću pažnju. Naši krastavci sigurno nisu zaraženi, kažu u Zavodu za javno zdravstvo, kantona Sarajevo.

 

Oslobođenje 010611