spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.10.2012.

Halloween?

pita sin tatu: šta je to noć vještica
tata: to ti je kao dan žena samo što je po noći

31.10.2012.

I da su me raskrvarili, bila bi to Veležova krv!

VELEŽOVO DIJETE NE MOŽE BEZ VELEŽA

 

Piše: Kenan DEDIĆ

 

Duraković: Da su me raskrvarili, bila bi Veležova krv

 


 

Dženan Duraković je napadač koji može igrati na nekoliko pozicija u veznom redu prošao je omladinsku školu Veleža, a za prvi tim debitovao je sa svega 16 godina. Ovako su predstavili najveće pojačanje Travnika posljednih nekoliko godina.

 

Nakon što je nekorektno (od strane uprave) napustio Velež, svog fudbalski kruh zarađivao je u vezirskom gradu. Utakmica protiv svog voljenog kluba, Dženanove prve ljubavi, bila je povod sporazumnom raskidu ugovora između Travnika i Durakovića.

“Nakon gostovanja u Vrapčićima, kući smo igrali protiv Leotara. Poslije utakmice sačekan sam ispred hotela od strane četvorice “mudonja” koji su mi prijetili tučom ako me u budućnosti vide u kratkim rukavima, jer na mojoj ruci je tetovaža sa grbom Veleža” ističe Durakovič.

Strpljenje mladog napadača bližilo se kraju. Od uprave NK Travnika, Dženan je zatražio sporazumni raskid, kojeg je dobio i sada se nalazi na slobodnom tržištu.

“Velež je moja svetinja, moja mati, i spreman sam u ime te svetinje umrijeti. Nikada u životu nije bilo drugačije a niti će biti. Mogli su me prebiti, izbosti, ali moja krv ostat će crvene boje, boje koja život znači.”

Duraković se na kraju zahvaljuju stručnom štabu i svojim, sada već bivšim saigračima, na korektnom odnosu dok poručuje svim “dušmanima”:

“Zbogom. Na mom srcu vječno će sjati Veležova zvijezda!”.

Velež je u bliskoj budućnosti mnogo svoje sjede “uništio”, nije im dao pravu šansu. Potpisnik ovih redova imao je tu sreću i privilegiju da gleda Durakovića u njegovom svetom dresu, i vidjeti tu zastrašujuću borbu, hitrinu, ubojistost koju posjeduje ovaj mladi napadač.

 

P.S: Upravo Veleža, ti si na potezu!

 

31.10.2012.

Kaldrma

Kaldrma

 

Zbog ljubavi mnogi su umirali
zive rane u dugim nocima vidali
A meni ti bistri izvor ostavi
da nadjem lijeka grijesnoj dusi sto moli


Samo da ti lice ugledam
k'o nekada tvojim dahom prosetam
nek' zazvoni seherom stara kaldrma
Jer zbog nas sve je blistalo
znaces to kad bude se citalo
o nama pred onim sto ljubav stvara

 

Ja nisam tvoj niti sam bez tebe
k'o svijeca sam na suncu usred pustinje
Nek' sagori od boli ove ljubavi
a zelim bar jos jednom to da dozivim

 

stihovi: Eldin Huseinbegović

 

foto studio: Topuz

 

fotos Ikari/facebook

31.10.2012.

Pismo jednog bh. stranca – nacija nebitna

Pismo jednog bh. stranca – nacija nebitna

 

Tekst je objavljen na nezavisnom informativnom portalu GEC

 

RP – Roditeljska pažnja – Ovaj tekst može sadržavati riječi i fraze vulgarnog karaktera. Ne preporučuje se čitateljima ispod 18 godina

 

“Dragi moji političari,

 

Uz životni standard kakav konzumiram, a vi mi ga pripremiste, ja stvarno ne znam koliko ću dugo živjeti pa evo odlučih da vam napišem pismo zahvale, kako ne bi bilo da vam nikad ništa konkretno ne napisah i ne rekoh. Bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, opoziciji ili vladajućim, želim vam se zahvaliti što ste od jedne jake, industrijske, poljoprivredne, turističke zemlje…moje domovine u samo 20 i kusur godina uspjeli napraviti, što bi narod reko – “Go kurac”.

Od žitne Semberije ste uspjeli napraviti ledinu…”nogometno igralište”… na kom “utakmica” nije odigrana već 20 godina pa je korov preuzeo i naš i protivnički šesnajsterac zajedno sa centrom. Mora da ste ponosni na to? – čestitam vam!

Čestitam vam i na tom što ste uspjeli sjebat drvnu industriju kraj živih šuma, pa sad drvene stolice koje su
napravljene od našeg drva kupujemo od Talijana…jer eto…oni to mogu, a mi ne.Uspjeli ste i u tome da 90tih isisate sve novce iz naših domaćih banaka koje ste kasnije sanirali sa našim novcem a onda ih prodali strancima uz ogromne provizije za vas i vaše familije, pa vam sada sinčići i kćerkice uživaju dok mi jedemo govna koja ste vi izasrali. Ponosim se sa vama…čestitam vam od srca.

Uspjeli ste sjebat i poznate građevinske firme koje su radile po čitavom svijetu i zapošljavale po par hiljada radnika. Naši građevinari su prije bili cijenjeni u cijelom svijetu…a danas?…danas ste od njih oformili građevinsko mafijaške organizacije koja jedna drugu koči i međusobno se kolju poput vukova nad plijenom, i to direktno za vašu korist…za vašu i vaših sinčića i kćeri. Ponosim se sa vama. Čestitam.

Čestitam vam i na tome, što ste u ono malo državnih firmi što je ostalo, uspjeli ugurati svoje rođake pa sad nama običnim “malim” ljudima javljanje na javne konkurse u vezi dobivanja posla izgledaju kao sajens jebeni fikšn. Bravo. Čestitam. Ponosim se sa vama.

Uspjeli ste sjebat kompletnu industriju…ne jednu…ne dvije tvornice…vi ste uspjeli sjebat do temelja kompletnu industriju…sve sve sve…i više od SVE. Zadnje koje sjebavate su kamenolomi, rijeke, rudnike… Da ono što cijelom svijetu treba, nama ne treba – za to ste se pobrinuli vi. Čestitam. Ponosim se sa vama, al baš ono pravo pravo!

Kako ste sjebali industriju, tako ste sjebali i radnička odmarališta na moru. Ista ona u koje bi svake godine radnici sa svojim familijama za jeftine pare otišli na te 2 jebene nedelje…2 nedelje mora…2 nedelje u kojima su padali romantični poljupci sa prvim ljubavima, negdje na Jadranskom moru. Danas si malo tko može priuštiti 2 nedelje mora…a da nema romantičnih poljubaca na Jadranu, za to ste se pobrinuli vi. Čestitam vam. Ponosim se sa vama.

Ponosim se sa vama, kada mi prijatelj…visoko obrazovan i stručnjak u svom poslu govori: – Stari, možda sam uspio riješiti Kanadu! Mogu samo reći da ukoliko moj prijatelj i ode, Kanada će biti jedna sretnija zemlja. A vi? Ne brinite se, tu sam ja da se ponosim vama.

Ponosim se sa vama, kada me moj prijatelj Mrki…inače zidar…nazove pa kaže: -Prijatelju, kud sve ovo ide u pičku materinu…?! Suze mi na oči od muke idu! Mogu samo reći da je Kanada tužna što nema mog Mrkog. A vi? Ne brinite se…tu sam ja da se ponosim vama.

Čestitam vam i na tome što ste nakon rata uspjeli isprintati papir sa desetinama hiljada boraca/ branitelja kao da smo zajedno svi ratovali protiv Kine i Indije zajedno, te ste u te brojke ugurati sebe…svoje rođake…rođakove rođake…i od rođakovih rođaka rođake. Znam da je to za vas bilo jebeno, vrlo jebeno…mislim…ne rat…nego to sve papirnato sprovesti i napraviti…ne morate mi objašnjavati, pobogu, pa bar vam ja vjerujem.

Znam da vam je bilo jebeno srediti si papire za vojne penzije i činove…oh…pobogu…pa kao da je bilo lako tamo negdje 1991…1992…sa BMW-om sletiti u jarak sa činom brigadira…pukovnika… jedno 80 km od prve linije. Mislim da sam ja jedini koji vas razumije i stoga se ponosim sa vama.

Ponosim se ja sa vama i kad je u pitanju mladi čovjek koji je tek izašao iz srednje škole, jer osim što ništa ne zna raditi, nigdje nema priliku i naučiti. To ste mu sredili vi. Bože kako vas volim i ponosim se sa vama. Najmanje 100 afera ste proizveli čija se materijalna šteta mjeri u MILIJARDAMA EURA koje ste sebi slili na razno razne bankovne račune Kajmanskog otočja i Ekvatorijalne jebene Gvineje čiji direktor banke ni ne zna da postoji BiH, RS, FBiH… ali zna da postojite vi. Čestitam…i naravno…ponosim se vama.

Nakon 20 godina sustavne pljačke i uništavačine uspjeli ste sjebat sve što hoda…puzi…gmiže…a rupe u državnoj kasi da čepimo mi? Opisati vam ne mogu koliko se ponosim vama. Čestitam vam i na uspjesima na evropskom putu čije sam i sam standarde prigrlio odmah, pa sad dok cijela Europa spava, ja u 10 navečer palim veš mašinu kako bi oprao veš po jeftinijoj tarifi struje čiju ste cijenu formirali ka da je ista 3 puta opasala Zemlju pa tek onda došla u moju veš mašinu. U ponoć kad Europljani sanjaju, ja se jebem sa centrifugom od veš mašine zajahavši istu kako mi ne bi otišla u hodnik. Ponosim se sa vama…kako ja tako i moja veš mašina.

U samo 20 godina sjebali ste sve. Niste vi uništili, vi ste SJEBALI. Kužite? SJE – BA – LI. Tim sjebanlukom, sjebali ste i malog poštenog čovjeka, koji sam sebi nameće da je nesposoban, a zapravo…PREŽIVJETI u ovoj hrpi govana koju ste vi izasrali, može samo nadčovjek…superčovjek…jebeni SUPERMAN. Moj Mrki je jednom na baušteli rekao: – Ništa im sveto nije, majku li im jebem lopovsku! – te nastavio raditi svoj 250satni radni mjesec. Oprostite mom Mrkom na psovanju…a i sam nisam siguran na koga je mislio. Nije na vas…jer vi ste iskreni i pošteni…zato se ja i ponosim vama. Čestitam vam!”

 

(gec.ba / source: facebook.com)

 

31.10.2012.

Semir Pintul und Phil Klemm bei Westfalenauswahl-Nachsichtung



Zwei Knappenschmiede-Talente sind zur Nachsichtung der Westfalenauswahl
(Jahrgang 1999) eingeladen geworden. Für die 13-jährigen Mittelfeldakteure Phil
Klemm und Semir Pintul aus der Schalker U14 geht’s nach Kamen-Kaiserau, wo vom
9. bis zum 11.11. der Lehrgang stattfinden wird.



Chancen auf diese Maßnahme hat zudem S04-Angreifer Alie Mansaray, der auf Abruf
bereit steht.



31.10.2012.

Malo nostalgije za nekadašnje pušače

Filter: sedam i pedeset...

30.10.2012.

LJUBAV

LJUBAV

 

O, da mi je nešto pa da budem reka,

 Pa da tečem ispred tvoje kuće male;

 Pevajući tebi da razbijem vale

 

 O pragove gde ti staje noga meka.

 

Pa kad niz pragove siđeš sa ibrikom

 Da zahvatiš vode, da ti zgrabim ruke,

 Prigrlim te sebi u svoje klobuke,

 I da tebe, draga, više ne dam nikom.

 

Na dušeku trava i mojih smaragda,

 Kao nimfa moja, da počivaš svagda,

 I da niko ne zna tvoje mesto gde je.

 

Samo moje oči da gledaju u te,

 Samo moje sve dubine i sve kute

 Da lepota tvoja osiplje i greje.

 

 

Aleksa Santic 1923.

30.10.2012.

Bosanski ribari iz 1938.

Svjetski rekord zabilježan na Wikipediji


 


Mladica, svjetski rekord 58 kilograma (130 funti), uhvatio bosanski ribolovac Halil Sofradžija na Dragojevića kanjonu na rijeci Drini , u blizini grada Ustikoline u Bosni i Hercegovini u januaru 1938. Koristio obični štap i kolut.


 


Nevjerovatno.


29.10.2012.

Za malo stariju generaciju...

...kojoj i sam pripadam. Ili kako to reče moj prijatelj Aziz: "Čini sve da umreš što zdraviji!?". Utješno. Svakako?
Istraživanja

Vježbanje u starijoj dobi zaustavlja atrofiju mozga

Vježbanje u 70.im godinama života može zaustaviti proces atrofije mozga i simptome starenja vezane uz demenciju, utvrdili su škotski naučnici sa univerziteta u Edinburghu.

Snimci mozga 638 osoba koje su prešle granicu za starosnu penziju pokazali su da su oni tjelesno najaktivniji imali manji stepen atrofije, odnosno smanjenja mozga tokom trogodišnjeg razdoblja.

Pri tome, vježbanje nije trebalo biti prezahtjevno - tek šetnje nekoliko puta sedmično bile su dovoljne, navodi časopis Neurology.

Naučnici su istovremeno utvrdili da vježbanje mozga aktivnostima, poput rješavanja križaljki, imalo vrlo malo učinka na proces atrofije mozga.

Utvrđeno je da je bijela tvar u mozgu kod osoba starijih od 70 godina, koje su bile fizički aktivnije, bila manje oštećena u odnosu na bijelu tvar osoba koje nisu puno vježbale, a tjelesno aktivnije osobe imale su i više sive moždane tvari.

Već je poznato da atrofija mozga dovodi do slabljenja memorije i drugih kognitivnih sposobnosti.

Iako nije poznat mehanizam kojim tjelesne aktivnosti usporavaju atrofiju mozga, naučnici ističu da vježbanje povećava protok krvi kroz mozak, što povećava snabdijevanje moždanih stanica kisikom i drugih hranjivim tvarima.
(Fena)

NovaSloboda.ba
29.10.2012.

U gradu ne žive nacije, nego građani!

(Kolumna je objavljena na portalu Nova Sloboda, autor je Dr.sci. Dragan Markovina)

 

Bez prava na sjećanje

Zatvoreni krug

Piše: Dr. sc. Dragan Markovina
I, kako to obično biva, krug se, konačno, zatvorio. Ono što je započeo srpski nacionalizam, okupacijom istočnog dijela grada, brutalnim smaknućima civila i iscrpljujućim granatiranjem zapadnog dijela grada, a nastavio hrvatski nacionalizam, otvaranjem logora na stadionu, Heliodromu i Dretelju, te progonom stanovništva, ovih dana je naumio zaključiti i bošnjački nacionalizam. I to sasvim u skladu s vremenom, skupljanjem peticija i političkim agitiranjem za nešto što se, ogoljeno od svih dimnih zavjesa manje ili više vješte retorike, zove getoizacija i konačna smrt Mostara kao jedinstvenog i normalnog grada.

Čovjek se, prateći ovu koordiniranu akciju najveće nacionalne stranke, vjerskih vođa i tobože nezavisnih građanskih udruženja mora upitati, je li se onomad na Bulevaru branila ideja grada i antifašizma ili se, pak branio, teritorij koji bi imao ekskluzivno pripasti jednom narodu?

Jer, ako se radi o ovom posljednjem, u što nakon ovakvih zahtjeva nema razloga sumnjati, postavlja se logično pitanje u čemu je onda razlika izmedju politike Franje Tuđmana i ovoga što sada gledamo, izuzev u metodi, uzrokovanoj nedostatkom vojne moći onda i promijenjenim mirnodopskim okolnostima danas?

Ili, da pitanje postavimo do kraja otvoreno: Ako se možemo složiti da je potpuno amoralno i žalosno da se kao posljedica ratnih zločina zapadni dio grada smatra hrvatskim, po čemu je manje zlo smatrati istočni dio grada bošnjačkim, kada je to, također, posljedica ratnih zbivanja i novonastalih okolnosti? Izvodeći dalje ovo pitanje, znači li to da se ponovnim formiranjem ratnih općina bilo koji Mostarac koji se ne osjeća Bošnjakom na tom teritoriju ima osjećati gradaninom drugog reda, te smatraju li zagovaratelji te ideje da je posve prirodno da se na isti način bilo koji Mostarac koji se ne osjeća Hrvatom smatra građaninom drugog reda u zapadnom dijelu grada? Ili bi se protiv toga trebalo boriti?

U konačnici, kad bi se npr. to i provelo, postavlja se pitanje čemu onda Bosna i Hercegovina, kad se čak i političke elite naroda koji se smatra čuvarom te zemlje, žele fizički i pravno odvojiti u geto. I to u središtu Hercegovine, u drugom gradu u državi. Samo zato jer ih trenutačno u gradu ima nešto manje od Hrvata. Na kraju krajeva, ako je krajnji cilj politika krvi i tla, koja je naravno izvorište svakog fašizma, u čemu je onda problem da se na istim osnovama formira i treći entitet?
Samo su nam riječi još ostale. Nama, prognanim iz vlastitog svijeta i vlastitog grada.
Bezdomnicima i apatridima, egzilantima i unutrašnjim emigrantima. Onima kojima je poruka poslana još u najavi rata, višestrukim miniranjem Partizanskog groblja.

No, još smo tu. Barem da zapišemo i zauvijek zapamtimo tko je dovršio zločinački nacionalistički projekt uništenja i podjele jednog grada. Jer, svaki nacionalizam je isti. Jadan, neobrazovan i zaostao, othranjen na imaginarnom strahu i ogromnoj količini perfidno plasiranih parola, prepunih laži, mitova i predrasuda. I svaki završi isto, uvijek na štetu naroda, u čije se ime zaklinje. Osuditi vlastiti narod na život u getu poluotvorenog tipa i uz to takvu ideju predstaviti kao pobjedu, u rangu je najodvratnijih propagandnih trikova u povijesti čovječanstva.

U Mostaru, kao i svugdje na svijetu, postoje samo dvije vrste ljudi. Mi, građani željni novoga, drugog i drukčijeg, znanja i prožimanja. I oni, jadni, zatucani, intelektualno potkapacitirani i opasni za sve druge i za same sebe.

Grad podijeljen na ideji krvi i tla i etnički jasno markiran nije grad, već dvostruka, nikome bitna kasaba.

Mostar je nekoć bio grad.

A u gradu ne žive nacije, nego građani.

29.10.2012.

Nevjerovatni pogledi

Mako-ajkula

Otvorene čeljusti, pa čak i malo dublje!

Bliski susret sa najsmrtonosnijom ajkulom na svijetu. Široko otvorenih čeljusti, čini se kao da će mako-ajkula narednog trenutka progutati kameru.

Mako-ajkula je kružila dva sata oko usidrenog čamca, istraživačkog tima Fondacije za istraživanje ajkula iz Južne Australije, u blizini Neptun ostrva u Australiji. Jedan istraživač je hrabro skočio u more i napravio nekoliko spektakularnih snimaka, a ajkula se udaljila tek nakon što su joj bacili komad tunjevine i ublažili njenu glad.

 

Mako-ajkula je poznata po agresivnosti, napada ljude, najbrži je i najsmrtonosniji morski pas na svijetu. Naraste do četiri metra dužine, a zubi su joj oštri i šiljati poput igala.

 

Može se susresti u svim morima svijata, pa čak i u vodama oko Britanije.

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.ba
28.10.2012.

Adnan Špago: FC Kirchhundem na vodećoj poziciji

Adnan Špago: Nakon osme pobjede u seriji, Kirchhundem preuzeo vodeću poziciju

 

VfB Marsberg – FC Kirchhundem 1:2 (0:2)

 

FC Kirchhundem postigao je značajan uspjeh današnjom pobjedom u gostima od 1:2 (0:2). Pošto je vodeći Brilon samo remizirao u gostima, FC Kirchhundem je preuzeo vodstvo na tabeli.

 

FC Kirchhundem: Scalabrino, Werner, Rettler, Koch, Peci, (73. Ivo), Bivolaku, (83. Kohl), Spago, Selimanjin, Holterhoff, Bajgora, (77. Ntritsos), Dahlke (trener: Adnan Spago)

 

Strijelci: 0:1 Holterhoff (29), 0:2 Lüdtke (44. autogol), 1:2 Nolte (47)

 

Kirchhundem nastavlja sa visokim letom u Bezirkligi. Pobjedom u Marsebergu novajlija u ligi popeo se na vodeću poziciju Bezirklige.

“ I mi sami smo iznenađeni da igramo tako važnu ulogu u ovoj ligi” rekao je nakon utakmice portparol FC Kirchhundema Artur Jürgens

Ekipa trenera Adnana Spage počela je nesigurno i imala je problema sa brzim napadima preko krila. Tek nakon skoro dvadeset minuta igra dobija svoje konture, što je nagrađeno vodećim golom, koga postiže kapiten Marco Holterhoff. Nakon toga Kirchhundem preuzima igru u svoje ruke i kratko prije pauze nadmoćnost kruniše drugim golom, kad je Bivolaku uputio jak udarac sa strane pred gol protivnika, a jedan domaći igrać je loptu uputio u vlastitu mrežu.

Nakon pauze domaćin se malo konsolidovao i Nolte je postiže gol za priključak 1:2.

“Pri tome nismo bili baš pravom na nivou” priznao je Artur Jürgens. Od tada do kraja utakmice Kirchhundem upravlja igrom, a domaćini ne pronalaze načina da značajnije ugroze goste, pa je na kraju Kirchhundem zasluženo zabilježio pobjedu u gostima, a osmu u seriji. Od trećeg kola FC Kirchhundem ne zna za poraz. Koristeći kiks vodećeg Brilona, koji je igrao nerješeno u gostima, sada Kirchhundem zauzima vodeću poziciju, bod prednosti ispred Hüstena.

 

Smail Špago

 

 

28.10.2012.

Stepenište u nebo!

Čudesna Kina

Stepenište u nebo!

U Grand kanjonu, na planini Taihang, u blizini kineskog milionskog grada Lanzhou, napravljeno je spiralno stepenište visoko 100 metara. Sa platforme na vrhu pruža se veličanstven pogled na kanjon.

Usponom na vrh stepeništa, Kinezi mogu osjetiti šta znači „high life”, samo ukoliko namaju srčanih problema. Turistički dužnosnici nadaju se da će ove stepenice doprinijeti još većem razvoju turizma u ovom kraju. Već i sam pogled sa zemlje na stepenište izaziva vrtoglavicu.

 

Uspon stepenicama je prava avantura. Dok se posjetioci penju prema vrhu, čuju škripu stepenica. Pod naletima vjetra stepenište se ljulja, a šiba i po posjetiocima. Okolo lete i krešte ptice, tako da je doživljaj potpun. Sve je mnogo autentičnije, nego penjanje liftom.

 

Prije penjanja, posjetioci moraju predočiti dokaz da nemaju problema sa srcem ili plućima, i da nisu stariji od 60 godina.

Planinski masiv Taihang dug je preko 250 milja, proteže se od sjevera prema jugu Kine, prolazeći čak kroz tri provincije. Najveći vrh je Xiao Wutaishan sa 2881 metar visine. Grand kanjon je omiljeno i vrlo poznato izletište u Kini.

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.ba
27.10.2012.

Naš „Bruce Lee“

Tužno sjećanje

Salih-Salko Ćurić, naš  „Bruce Lee“

(autor teksta je Mr. Milan Jovičić, a tekst je objavljen na portalu Nova Sloboda)
Velikim i nezaboravnim ljudima i vrhunskim sportistima se podižu spomenici ili druga obilježja, kako bi se vječno pamtili. Tako je u parku u Mostaru podignut spomenik svjetski poznatom karatisti Bruce Lee-ju, genijalcu i uzoru mladih naraštaja u vještini odbrambenih zahvata, koje nam pruža karate sport.

Upravo me ovih dana i posebno obradovala vijest, da je Gradsko vijeće Mostara na svojoj sjednici usvojilo odluku, na prijedlog školskoga odbora, da Elektrotehnička škola u Mostaru nosi ime, rahmetli Saliha – Salke Ćurića.

Znam da će se mnogi neupućeni odmah priupitati, kakve to sve ima  veze sa navedenim i poznatim „Bruce Lee- em.“

Velika mi je ljudska i moralna obaveza, da pojasnim i iznesem svu moju radost i zadovoljstvom, ovim činom naziva moje škole, na kojoj sam radio kao višegodišnji profesor u struci elektrotehničkih predmeta, kao diplomirani elektro inžinjer.

S obzirom da nisam rodjeni Mostarac, dolaskom u Mostar 1970 godine, na početak izgradnje budućeg velikog  aluminijskoga kompleksa, moji prvi susreti od tada datiraju sa poznanstvom Salke Ćurića. Dobro se sjećam, da je već tada poznati i afirmisani karatista, došao u moj stan  (tada zgrada Razvitka), sa filmovima iz dalekoga Japana, sa prikazanim borbama i ljepotama u karate sportu. To je sasvim, prije svih oduševilo i privuklo pažnju moje djece, koji su odmah postali poklonici, zaljubljenici i počeli su prve treninge karatea u karate klubu „ Mostar“. Od tada je Salko postao uzor i ponos, nadahnuće i magija za moju djecu, kao i za brojne mališane i omaladinu u gradu Mostaru, a docnije i šire. Postao je oličenje osobe , kao uzor i nadahnuće, mladih naraštaja i generacija, na koju su se mogli uvijek osloniti.

Rahmetli, Salih Salko Ćurić je jedna velika ljudska gromada, granitni kamenac – kremen od koga su  se dodirom ili pokretom  stvarale samo varnice, jer je bio ne samo čovjek od krvi i mesa, već satkan od silnih oblikovanih mišića, koje su mogli imati samo velike askete i ljudi od sportskoga života. Jedan od najzaslužnijih majistora karatea u Mostaru, Bosni i Hercegovini i široj regiji, pionir i utemeljitelj, ove plemenite borbeno- odbranbene vještine, prenešene iz Japana i na naše prostore. Najuspješniji trener i takmičar, sa zvanjem majstora karatea najvećega ranga i nosioca višerazrednoga crnoga pojasa, osvajača brojnih  zlatnih, srebrenih i bronzanih medalja širom svijeta, odlikovanja sa svjetskih i evropskih takmičenja, do najuspješnijeg organizatora brojnih sportskih manifestacija. Reprezentativac naše bivše lijepe i neponovljive države Jugoslavije ili kako su je mnogi nazivali i „mala Švicarska“

Salko Ćurić je bio istinski zanesenjak i romantičar ovoga sporta i pionir njegovoga rađanja i stasanja u gradu Mostaru, zatim je isto prenio negdje 1967 godine i u Sarajevo u  poznati i priznati KK „Bosna“ u Bosnu i Hercegovinu i širu regiju.

U ovom sportu, uloge Japanaca oca i sina Funakašia i Jošitaha, u Bosni i Hercegovini,  upravo je ljudska sudbina dodijelila našem dragom, plemenitom i iznad svega sportskom stvaraocu Salihu – Salki Ćuriću. On je otkrio, prenio i utemeljio sve čari i ljepote ovoga  lijepog sporta na naše prostore. Mnoga mjesta, koja su poslužila za okupljanja i treninge, pionira i omladine, generacija i generacija, postali su hramovi sporta, koji su pod  njegovom dirigentskom palicom  stasavali, u početku kao ljubitelji i poklonici, a zatim su postajali i mnogi istinski asovi, koji će začarati prostore Bosne i Hercegovine, a docnije i svijeta i Evrope. Kao jedan i jedini vrhunski i neprikosloveni učitelj odgojio je mnoge generacije i mnoge asove ovoga sporta, neke od njih ću spomenuti, a mnogo ih je, ne bih želio da se neki od njih i naljuti, ali tu su bili i  takvi majistori, Ibrahim Nizam, Nenad Tuševljak, Zdravko Čuturić, braća Suad i Faruk Ćupina, Mustafa Isović, Dragan Vikić i mnogi drugi, koji su zajednički pronijeli slavu karate sporta Bosanaca i Hercegovaca i svima njima velika hvala.

Imao sam čast i zadovoljstvo, prateći i rad i razvoj moje djece u ovome sportu, da budem i aktivni sportski radnik, od rukovodstva u KK „ Mostar“do člana Predsjedništva Karate Saveza Jugoslavije, ispred  Karate saveza BiH. Ova pozicija, te vjerno prateći mnoge kampove i seminare, omogućilo mi je da spoznam sve vještine i vrline tih sportskih poklonika, kojima je upravo naš Salko davao svoju dušu, angažovanje i ljubav, koja ostaje i postaje neizmjerna i vrijedna sjećanja i poštovanja.

Pored svih ovih napora i angažovanja na sportskom polju, takva ljudska veličina, satkana  u duhu i tijelu Salke Ćurića, davala mu je svu potrebnu i umnu snagu i sposobnost da redovno završi i Elektrotehnički fakultet u Sarajevu.

Kobna ljudska sudbina je zadesila našeg velikana, u odbrani svoje i naše domovine 1992 godine, položio je i svoj mladi život.

Uzorita i plemenita supruga Almasa, bila je životna podrška i nastavila je sportski put svog supruga u karateu, a u obrazovanju i odgoju svoje kćerke i sina, gajila je i izvršavala svoje roditeljske obaveze,u  znaku  velike ljubavi i zahvalnosti i prema svom rano poginulom suprugu.

Na ponos Almasi i njihovoj djeci, na zadovoljstvo i zahvalnost svih nas, dobrih poznavalaca i prijatelja, djela i lika, našega rahmetli Saliha- Salke Ćurića, radosni smi svi zajedno i sa gradjanima njegovoga rodnoga Mostara, da će ova škola nositi ime „Salih- Salko Ćurić".

Kao čovjek, vrhunski sportista, elektro inžinjer i časni borac Armije Bosne i Hercegovine, naš Salko to i zaslužuje, za vječno sjećanje i poštovanje.

Mr. Milan Jovičić

NovaSloboda.ba
27.10.2012.

Susret rođaka nakon 100 godina

Kruševljani kod Nevesinja

Susret rođaka nakon 100 godina

(tekst je preuzet sa portala Nova Sloboda)
Nevesinjsko selo Kruševljani jučerašnji prvi dan Kurban-bajrama dočekalo je u nesvakidašnjoj radosti. Nakon što su mu djedovi, klanjajući bajram-namaz 1912. godine izbjegli u Anadoliju, Salih Ozturk iz Istanbula, zajedno sa suprugom Fatimom i sinom Fatihom, došao je da na svojoj djedovini bajramuje i upozna svoje rođake.

Vremešni Salih i njegov sin su klanjali bajram-namaz u istoj onoj džamiji u kojoj su posljednji Bajram, prije izgnanstva, klanjali i njegovi djedovi. Prilikom čestitanja Bajrama Salih, kao ni njegovi rođaci Kruševljanci nisu krili suze zbog bajramskog uzbuđenja i ponovnog susreta. Nakon čestitanja Bajrama ispred džamije, Salih je sa mještanima zaklao kurban i posjetio komšije u kućama u kojima su se njihovi djedovi obilazili prije tačno 100 godina.

U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija, Salih je kazao kako su, nakon klanjanja bajram-namaz u staroj kruševljanskoj džamiji, njegov pradedo Mehmet Hodžić i njegov brat Salih sa svojim ženama i djecom izbjegli u Tursku, dok su njihove tri udate sestre ostale u selu. On je kazao da je njegov otac Husejin imao svega četiri godine kada su otišli u Tursku, gdje su u gradu Adani vodili težak izbjeglički život.

„O Bosni i Hercegovini sam uvijek slušao samo lijepe stvari od svojih predaka. Doći ovdje, i nakon 100 godina klanjati bajram-namaz nadnaravan je osjećaj. Volio bih da su i oni živi i da su ovdje sa nama, jer moji preci su umrli sa čežnjom za Bosnom i Hercegovinom“, rekao je Salih.

Istakavši kako je neizmjerno sretan zbog susreta s rođacima, odnosno unucima svojih tetaka, Salih je kazao kako je za njega ovo „dupli Bajram“. On je dodao i to da intenzivnije oživljavanje ovakvih rodbinskih veza može imati i veliki uticaj na bolje odnose dvaju zemalja, koje su svakako uvijek bile rame uz rame.

Salihov rođak Jusuf Tinjak (89) i njegova supruga Zejna nisu krili suze radosnice što su dočekali dan kada su upoznali svoje rođake iz Turske, a decenijama su se pitali za njihovu sudbinu.

„Naš susret 100 godina nakon rastanka je veliki događaj. Naši preci su prolili mnogo suza zbog rastajanja, a mi danas lijemo suze radosnice zbog ponovnog susreta“, rekao je Jusuf.

I Vahid Čegal je izrazio veliko zadovoljstvo što je, baš na Bajram, dočekao svoje drage goste i rodbinu iz Turske.

Salih, koji radi kao direktor Turske uprave za bankarstvo, i njegov sin Fatih, obećali su da će po povratku u Tursku razgovarati sa svojim zemljacima i da će pokušati da ovakve susrete rođaka intenziviraju i učine tradicijom.

I preci Salihove supruge Fatime su 1912. godine izbjegli iz Mostara u Sandžak, a potom i u turski grad Izmir, gdje su nastavili živjeti.

Fatima je kazala da su njeni preci iz poznate mostarske porodice Šantić, i da je od svoje nane uvijek slušala o ljepotama Bosne i Hercegovine. Ona je istakla da ni po stare dane nije zaboravila bosanske pjesme, koje je naučila od svoje nane.

„Ne mogu riječima da opišem svu ljepotu i sreću koju osjećam. Ova zemlja je zaista lijepa i mnogo ljepša čak i od onoga što su nam naši stari pripovijedali“, kazala je Fatima.

Ovaj susret rođaka u nevesinjskom selu inicirao je direktor Radija „Bir“ Remzija Pitić, koji je završio Teologiju na turskom Univerzitetu „9. eylul“ u Izmiru.

U izjavi za agenciju Anadolija, Pitić je kazao da je porodicu Ozturk upoznao za vrijeme studija u Izmiru i da je uspostavio kontakt sa mještanima u svom rodnom selu Kruševljani.

„Veoma sam sretan zbog današnjeg susreta rođaka u našem selu. I dalje ćemo se truditi da omogućavamo ovakve susrete rodbine koja živi u dvije zemlje i koja se nikada nije upoznala. Ovakvi susreti su značajni i za porodice i za odnose dvije zemlje“, rekao je Pitić.
(Anadolija)

NovaSloboda.ba
27.10.2012.

Štapovi sami pecaju...

Dva zagorca pecaju i piju gemišt.
Štef reče:
" Mislim, da se bum razvel od svoje žene, već 2 meseca nije progovorila z menom. "
Joža peca, razmišlja, pije gemišt, i kaže:
" Rađe se premisli Štef, takvu žensku je teško najti."
27.10.2012.

Najbolji lijek za srce: lješnici

Lješnici

 

Najbolji lijek za srce: lješnici

 

Lješnici, bademi, pistaći i orasi odlični u prevenciji srčanih bolesti. Štoviše, isto je istraživanje pokazalo da često konzumiranje navedenih sjemenki može pomoći više od ljekovitog maslinovog ulja. Autori ovog istraživanja, španjolski znanstvenici naglašavaju da je uz to prijeko potrebno jesti mediteransku hranu u kojoj prednjači riba, bijeli luk, vino i svježe povrće jer bi u protivnom, uz konzumiranje fast fooda rezultat izostao

Također su naglasili da sjemenke sadrže puno antiupalnih sastojaka, vrlo potrebna vlakna, kao i antioksidanse koji snižavaju krvi tlak i dobro djeluju na rad srca. Naime, bolesti srca vrlo su često povezane s ishranom i metabolizmom, pa se srčanim bolesnicima vrlo često preporučuje i pravilna ishrana bogata zdravim mastima kakve se najčešće nalaze upravo u spomenutim sjemenkama.

Ugodan ukus daju mu ulja, kojih ima oko 60 posto, bjelančevina ima 14–18 procenata, ugljenih hidrata oko 14 i mineralnih materija oko 2,4 posto. U 100 grama lješnika sadrži 680 grama kalijuma, 290 miligrama, fosfora, 163 miligrama magnezijuma i 114 miligrama kalcijuma, a sadrži još: imangana, željeza, cinka, bakra, kao i četiri mikrograma selena. Od vitamina sadrži najviše vitamina E, poznatog antioksidansa, onda vitamina C, vitamina iz grupe B i vitamina A, kao i masnih kiselina i aminokiselina (brojčani podaci odnose se na nepečeni lješnik).

 
27.10.2012.

Kazaljke unazad

Noćas u tri sata

Počinje zimsko računanje vremena

Zimsko računanje vremena počeće noćas u tri sata, kada časovnike treba vratiti na 2.00 sata Ovim će biti završeno ljetnje računanje vremena, koje je počelo u posljednjoj sedmici marta.

Na sjevernoj hemisferi, ljetnje vrijeme počinje od posljednje sedmice u martu ili prve sedmice u aprilu, i završava se posljednje sedmice u oktobru.

Cilj ljetnjeg računanja vremena je ušteda električne energije.

Letnje računanje vremena predstavlja dogovor, prema kome se preko ljeta, časovnik pomjera da bi poslijepodneva imala više dnevnog svjetla nego prijepodneva.

26.10.2012.

Od ljepote duša zašuti

Pohod na Treskavicu

Od ljepote, duša zašuti

Mostarski planinari posjetili su ovih dana ljepoticu Treskavicu, odakle nam je naš stalni saradnik Alija-Ale Šunje donio obilje fotografija, koje predstavljaju istinski praznik za oči.

Pažnju plijeni Planinarski dom Sustavac, koji se nalazi na 1180 metara nadmorske visine.

Sa Velikog Kržljena, koji se nalazi na 1430 metara nadmorske visine, pruža se predivan pogled na Sarajevo, Trnovo, Jahorinu, Trebević, dio Bjelašnice.

Novi Planinarski dom Runolist, nalazi se na 1254 metra nadmorske visine i predstavlja idealno mjesto za odmor. Uz dom je i mini protočna centrala, a ljubitelji planina neće odoljeti mirisu brojnih bosanskih kulinarskih specijaliteta.

Pa, bujrum!

NovaSloboda.ba

 

26.10.2012.

Mostarke

Alma Sefić iz Mostara ...

 
Pored mosta sokak je stari,
drvena vrata avlija se bijeli,
tu jedan osmijeh zame ne mari, 
i zid bez šutnje sad nas dijeli.

Alma se zove no važno nije,
dali su priče ili su rime,
tek ljubav čudna iznova me krene,
dok tražim razlog da joj kažem ime.

Ta Alma Seefić iz Mostara,
samnom više ne razgovara,
ja stvarno neznam šta se zbiva,
dali sam ja ili Alma kriva...

U njenoj bašti mušketin cvijeta,
i toplo ljeto nježno ga prati,
sve stvari ovog neobičnog svijeta,
rado bi dao da mi se vrati.
Ta Alma Sefić iz Mostara,
samnom više nerazgovara,
ja stvarno neznam šta se zbiva,
dali sam ja ili Alma kriva...

(dr. Dženan Salković)

26.10.2012.

Mostarci

MUSTAFA EJUBOVIC - ŠEJH JUJO

 

(1650. - 1707.)

 

Mustafa Ejubović - Šejh Jujo, rodjen je u Mostaru 1650. godine. Otac mu je bio ugledni profesor. Mustafa je učio mekteb a kasnije medresu u Mostaru, a u 27. godini uputio se na studije u Carigrad. Tamo je slušao predavanja iz filozofije, astronomije i matematike. Kada je diplomirao, dobio je profesuru na nekoj nižoj medresi u Carigradu, pročuo se po svojim predavanjima, a ubrzo je počeo da, svojim metodama predavanja i svojim udžbenicima, krči nove puteve u metodici nastave.

Početkom 1692. godine Šejh Jujo je postao mostarski muftija. Dakle, poslije petnestogodišnjeg boravka u Carigradu vratio se u rodni Mostar. Postao je i profesor Karađoz-begove medrese.

Predstavlja najmarkantniju ličnost i najplodniji je pisac na prelazu iz 17. u 18. stoljeće u bošnjackom intelektualnom i uopće kulturnom životu. Najviše je pisao filozofsko-teološke traktate. Umro je 1707. godine u 57. godini.

 

26.10.2012.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

25.10.2012.

Nostalgični spot slovenačke grupe Rock Partyzani

25.10.2012.

"Halimin put" u Mostaru

Film „Halimin put“ u Abraševiću

 

Film "Halimin put" hrvatskog reditelja Arsena Ostojića, rađen prema scenariju Feđe Isovića, bit će prikazan u Abraševiću od 28. do 31.10.2012. u terminima 18h i 20h. Ovaj u potpunosti emotivan i bolan film inspirisan je istinitom pričom o bračnom paru iz Bosne koji je izgubio dijete u ratu, ali ga nisu mogli identificirati jer nisu njegovi biološki roditelji.

 

Priča filma smještena je u malo selo u Bosni i prati prvenstveno život Halime i Safije, koja dijete što dobija sa mladićem srpske nacionalnosti zbog neprihvatanja oca mora ostaviti Halimi. Kroz priču o ratu prepliće se surova bosanska stvarnost o nacionalnim odnosima i neshvatljivim surovim društvenim pravilima koja u potpunosti mogu uništiti živote.

 

Priča se prelama kroz vremenske odrednice 70-ih godina prošlog stoljeća i godinama nakon rata, kada Halima traga za posmrtnim ostacima supruga i sina Mirze, kojeg je usvojila od Safije.

 

Brojnu glumačku ekipu čine Alma Prica, Olga Pakalović, Mustafa Nadarević, Miraj Grbić, Izudin Bajrović, Minka Muftić, Mijo Jurišić i drugi.

 

Cijena karte: 4KM

25.10.2012.

Mostarsko djetinje lice u danima Bajrama zamiriše najljepšim osmijehom

NovaSloboda.ba

Mostarsko djetinje lice u danima Bajrama zamiriše najljepšim osmijehom

Mostar je, okupan nebeskom voljom, oduvijek bio veći od svake pjesničke slike, od svake  neretvanske rime.

Mostar je u svojoj petovjekovnoj zbilji, oduvijek bio veći od svake nevolje i kušnje, od svake oluje, pripeke i zime.

Mostar je rođen da rađa slatka zrnevlja nada i naslada.

To njegovo čisto djetinje lice, tek u danima Bajrama pokaže svoju narav, uplete sve svesvjetske  meridijane  u divne dezene bosanskog ćilima, vrati toplinu naninog blagosiljanja, pretoči sjetna sjećanja u muževnu zakletvu, u snagu pretvori djetinje samopouzdanje... pa tek onda zamiriše najljepšim osmijehom ovoga svijeta.

Građanima Mostara, BiH, regiona i dijaspore islamske vjeroispovijesti želimo da predstojeće bajramske praznike provedu u dobrom zdravlju, rahatluku i sreći, u društvu svojih najbližih i najmilijih.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

Redakcija portala NovaSloboda.ba

NovaSloboda.ba
25.10.2012.

Osman Džiho - "U tuđoj avjiji" po stoti put

Osman Džiho

„U tuđoj avliji“ po stoti put

Prije dvije godine, Osman Džiho je krenuo sa emisijom „U tuđoj avliji“, u kojoj posjećuje i razgovara sa našim uspješnim poslovnim ljudima u dijaspori.

Emisija se emituje na satelitskom programu TV Hayat i jedna je od najpopularnijih i najgledanijih emisija TV emisija među Bosancima i Hercegovciima u dijaspori. U nedjelju uveče emitovana je stota, jubilarna emisija.

 

Povodom stote emisije i dvogodišnjeg rada na emisiji, prije desetak dana u Stuttgartu je u prostorijama Commerzbanke održan skup uspješnih privrednika porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Odlično organizovan skup, kome su prisustvovali dosadašnji gosti emisije, uspješni Bosanci i Hercegovci iz Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije, Švedske, Slovenije i Hrvatske, koji u svojim kompanijama, u pomenutim zemljama i u Bosni i Hercegovini zapošljavaju više od 1.000 radnika, kao i gosti iz domovine. Skup se pretvorio u veoma uspješan biznis forum, na kome su traženi odgovori na pitanja, kako BiH dijaspora može pomoći privrednom napretku Bosne i Hercegovine i šta sve treba promijeniti u zakonskoj regulativi u Bosni i Hercegovini, kako bi uspješni ljudi iz svijeta imali interesa ulagati u domovinu.

 

Skup, koji je obilježilo do sada najveće prisustvo uspješnih Bosanaca i Hercegovaca na jednom mjestu u Njemačkoj, otvorio je i prisutne pozdravio urednik emisije Osman Džiho, a zatim je prikazan kratki film, koji govori o svim gradovima, zemljama i ljudima koje je u prethodnoj godini dana posjetila ekipa emisije „U tuđoj avliji“.

Nakon toga, prisutne su pozdravili poslanik u njemačkom parlamentu Josip Juratović, ambasador BiH u Njemačkoj Edin Dilberović i gradonačelnik Distrikta Brčko dr. Miroslav Gavrić.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
25.10.2012.

Jezero bola, Spomen obilježje Roma i Sinta u Berlinu

„Jezero bola“

Spomen obilježje genocida nad Romima i Sintima  u Berlinu

U Berlinu je u srijedu otvoreno Centralno spomen obilježje Roma i Sinta ubijenih u Drugom svjetskom ratu. Ceremoniji otvaranja prisustvovali su predsjednik Njemačke Joachim Gauk i kancelarka Angela Merkel.

Još uvijek se ne zna tačan broj Roma i Sinta, koje su nacisti ubili u Drugom svjetskom ratu. Procjene govore o pola miliona ubijenih i nestalih.

 

Bilo je potrebno 67 godina da jedno ovakvo spomen obilježje bude sagrađeno i da se tragedija ovih naroda konačno otrgne od zaborava.

 

Sagrađeno u neposrednoj blizini Bundestaga, spomen obilježje sastoji se od jednog vještačkog jezera, izgrađenog na crnoj granitnoj ploči, prečnika dvanaest metara, sa bezbroj kamenih ploča položenih oko jezera, na kojima su ispisani tekstovi sa informacijama o genocidu izvršenim nad Romima i Sintima.

 

„Jezero bola“, kako su nazvali ovaj spomenik, mjesto je na kome čovjek mora osjetiti bol, dok se prisjeća svih tih žrtava. Spomenik je, u isto vrijeme, i znak da je Njemačka spremna suočiti se sa svojom prošlošću.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
24.10.2012.

Semir Pintul - pobjeda protiv Wattenscheida

Semir Pintul - pobjeda protiv Wattenscheida


U14-Aktuelles · U14-Testspiele

 


 

Spielzeit: 2x35 Min. (3:0, 3:0)

 

 

1:0 - Jakob H. - 9 Min.

2:0 - Alie M. - 20 Min.

3:0 - Alie M. - 25 Min.

4:0 - Jason C. - 38 Min.

5:0 - Jason C. - 40 Min.

6:0 - Nikolai - 57 Min. (Foulelfmeter)

 

Semir P. spielte zweite Halbzeit. Zwei Torvorlage.

 

24.10.2012.

Raštika

Još jedan specijalitet za prve dane sa mrazom. Može s mesom, a može i bez mesa.

Iako komercijalno često zanemarena, raštika je puna kalcija, kalija, betakarotena i drugih antioksidansa. Najbolja je nakon prvih mrazeva kada slatkogorkasti okus najviše i dolazi do izražaja.


 


Raštika (lat. Brassica oleracea var. acephala) je dvogodišnja zeljasta biljka dobro razvijenog vretenastog korijena koji se jako grana. Raštika se uzgaja zbog lišća koje se bere sukcesivno od baze biljke prema vrhu tijekom čitave zime do ranog proljeća. Kao povrtna kultura uzgaja se u priobalnom dijelu Hrvatske, na otocima i u Hercegovini, prvenstveno u vrtovima, a izuzetno rijetko na većim površinama. Izuzetno je bogata kalcijem, izvor je snažnih antioksidansa luteina i zeaksantina te je idealna namirnica za održavanje tjelesne mase. Nimalo razmažena raštika u određenim dijelovima škrte hercegovačke zemlje predstavlja jedino povrće koje uspijeva, i to čak i kao samoniklo. Takve karakteristike su je predodredile da bude miljenica seljaka, a činjenica da je posebice u prošlim stoljećima bila često i jedino zimi dostupno povrće ju je napravila gotovo sinonimom za zelen. Narod osjeća i dalje veliku ljubav prema raštici, vjernom prijatelju, zelenom povrću koje je odgojilo generacije naših predaka. Zato i danas kada za zimskih dana kušamo raštiku, čiji je list upravo u to vrijeme najslađi, misli nam se vrate u neku zamišljenu prošlost u kojoj se naši pradjedovi, baš kao i mi danas časte raštikom i suhim mesom za vrijeme škrtih i kratkih zimskih dana.
(fotos:coolinarka)


24.10.2012.

Mostar 1934. godine, kratki film

Iz starog Mostara, Mostar 1934

 

U jednom kratkom filmu objavljenom na „You tube“ prikazan je Mostar iz 1934. godine. U 59 sekundi toga filma mogu se vidjeti poznate slike Mostara od prije skoro 80 godina. Pored Starog Mosta, Priječke čaršije, Kujundžiluka i Tepe, naročito je interesantan jedan detalj, koji prikazuje “Novi Han” objekat koji je imao funkciju prenoćišta, hotela, onog vremena. Objekat se prema detaljima sa slika nalazio na lokalitetu današnje Tepe. Na filmu je vidljiva nošnja, koju je narod nosio onog vremena. Pored tradicinalne nošnje uočljiva su i odijele i kravate, što nije bila baš svakidašnja nošnja onog vremena.

 

Vrlo interesantno.
Film mozete pogledati ovdje:

 

24.10.2012.

Amerikanci ponovo otkrivaju kokice

Po drugi put

Amerikanci ponovo otkrivaju kokice

Čovjek je često u iskušenju da za pronalazak kokica okrivi američku kino industriju. Kokice ili popcorn, su jedna vraški zamamljiva zabava, lijepo upakovana, a kod čije upotrebe, čak ni lijepo uređeni nokti neće nastradati.

Priprema: jedna posuda, kukuruz za popcorn, šećer, so i malo ulja. Sastojci se ne mjenjaju već  vijekovima, a istorija spominje da se kokice istog oblika i ukusa prave već hiljadama godina. Postojbina kokica je naravno u Americi, jer kukuruz je u Evropu došao tek nakon što je Kolumbo otišao tamo i vratio se.

 

Tačan datum kad su napravljene prve kokice se ne zna, ali su tokom nekih istraživanja u Americi pronađeni tragovi pripreme kokica kod Indijanaca, starosjedilaca Amerike, stari najmanje 4 hiljade godina. Ni tada nije bilo teško otkriti posebne osobine kukuruza, i od njega nadoći na kokice. Zrno ove žitarice sadrži škrob, ima tvrdu opnu, a unutrašnjost joj je mekana, Kad se zrno stavi na toplotu, voda u unutrašnjosti zrna počne isparavati, a opna se počne širiti, dok ne eksplodira. U svakom slučaju, kukuruz je bio sastavni dio jelovnika Indijanaca prije dolaska Kolumba, a u ono vrijeme čak se koristio i kao nakit.

 

Masovnu upotrebu kokice su doživjele kad su ih otkrili kino operateri, sa početkom masovnog prikazivanja filmova u kinima širom Amerike. U Evropi, kokice  su potpuno iste, a razlikuju sr još samo po pakovanju i ukusu, da li su slane ili slatke.

Međutim ovakav pogled na kokice mogao bi se uskoro izmijeniti.

Prema Jonathanu Goldu, dobitniku Pulitzerove nagrade, kokice osvajaju kulinarski svijet. U jednoj svojoj kolumni, on je naveo da se u najelitnijim restoranima, u Los Angelesu, odnedavno vodi takmičenje, ko će pripremiti bolje i ukusnije kokice. Uz kokice,  preporučuje se jedna čaša vina Beaojolaisa.

 

Otkud odjednom toliki interes i zašto bi kokice iznenada postale tako popularne, da se nađu na jelovnicima najuglednijih restorana? Kokice, ili popcorn, kao predjelo, na neki način, pokazuju neozbiljnost jednog menija, u poređenju sa soufleom od koštane srži ili varijacijama sa hobotnicama. Tako je, barem nadati se.

Ali, u tamnošnjim restoranima kokice se već nude sa ukusom začina od biljaka iz Provance, sa ukusom Maharadža curryja, ili kokice sa ukusom šunke, posoljene morskom soli, presute ribanim sirom.

A to je na neki način, ipak, kompatibilno sa kinom.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
23.10.2012.

U podne

U podne

 

U podne cvrčak na bajamu gine

Jezik sunca ubi i guštera na kamenjaru,

U podne poskok kukavicu ljubi,

Dok ja svoju žeđ kazujem usahlom bunaru

A on mi glas ponavlja iz prazne dubine

 

V.Puljić, Ilinštak

 

 

23.10.2012.

Za generaciju 50 plus i nešto više

Stjepan gradu u pohode

 

Od kako je dio Stjepan grada iznad Blagaja restauriran, imao sam želju da se popenjem gore. Tu želju sam nekoliko godina uzastopno odlagao. Sve do ovog ljeta.

 

Za pohode Stjepan gradu ne trebaju posebne pripreme. Dovoljna je dobra volja i želja, lijepo vrijeme, podesna obuća na nogama i dovoljno vode i presvlake u ruksaku na leđima. Naravno i društvo je vrlo bitno. A kad se to sastavi i odredi dan, potrebno dobro poraniti, prije nego ugrije. Ljetos je već oko 9 sati ujutro čelopek dostizao i do četrdesetog podioka u hladu, a hlada uza stranu, do grada nema baš puno. Krenuli smo iz naselja Blagaj, nas dvojica, uhodanih “wanderera”, od gornjih kuća, sa sjeverne strane grada, jer je tuda uspon najlakši, a i svi koji se penju na grad, manje više idu tuda. Lagano pješke, od gornjih blagajskih kuća do Stjepan grada trebalo nam je, za naše godine, malo manje od sahatak vremena sa pauzom. Ni napor nije veliki. Kad se stigne na grad, pogled sa zidina je veličanstven, na sve četiri strane svijeta. To je ono zbog čega vrijedi krenuti na ovaj uspon. Pogled i doživljaj su jedinstveni. Dok smo mi boravili na gradu, u isto vrijeme popelo se još nekoliko grupa, po petoro-šestoro. Manje više, svi su bili stranci. Posebno me je dojmio građevinski dio objekta. Zidina tvrđave je građevinski otvorena prema zapadu, što omogućava pogled nadaleko, kako iz stambenog dijela grada, tako i iz samog dvorišta, bez penjanja na kulu. Ovaj pogled je još veličanstveniji kad se ispenjete na kulu. Pokušali smo odgonetnuti funkcionisanje kompletne tvrđave, objekata i posade u njoj. Unutar Stjepan grada nalazila se riznica, kraljevska palača, tamnica, dvije čatrnje, kule i stambeni objekti. U vrijeme turske vladavine unutar grada bila je sagrađena i jedna džamija, koja je ujedno najstarija džamija Hercegovine. Grad je bio u upotrebi do 1835. godine i od tada gubi svaki značaj.

 

Kako podaci govore, grad se nalazi na 310 metara nadmorske visine, a od vrela Bune grad se nalazi na visini 266 metara. Istorijski zapisi kazuju da je ovaj grad nastao još u doba Ilira, a svoj zenit je doživio u srednjem vijeku, kad su u njemu stolovali Hercegovački vladari . Blagaj je nakon desetog vijeka imao veoma značajnu ulogu u razvoju Huma ili Zahumlja. Na njegov razvoj i značaj uticala je blizina važne saobraćajnice, koja je dolinom Neretve povezivala Jadransko more sa bosanskim zaleđem. U Blagaju je rezidirao humski knez Miroslav. Bosanski vladari u Blagaju, još od vremena kralja Tvrtka, izdaju povelje, a u maju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a nakon toga i hercega Stjepana Vukčića Kosače, po kojem je grad dobio ime Stjepan grad.

 

Popeti se na Stjepan grad vrijedi. A nakon silaska, koji traje koliko i uspon, a jednako je naporan, sami sebe ćete tako rado nagraditi kafom sa rahat lokumom i čašom ledene vode sa izvora Bune, u jednom od mnogobrojnih blagajskih restorana uz Bunu, a kasnije, naravno, na red dolazi nadaleko poznata bunska pastrmka.

 

Pa izvolite! Za generaciju pedeset plus i nešto malo više.

 

Smail Špago

NovaSloboda.ba

 

22.10.2012.

FC Kirchhundem obrnuo sa 1:2 na 3:2

FC Kirchhundem obrnuo sa 1:2 na 3:2

 

Krimi pobjeda ostavila trenera Špagu bez teksta

 

FC Kirchhundem je u neviđeno jakoj završnici, u jučerašnjoj utakmici napravio veliki korak u borbi za sami vrh tabele. Drugoplasirani su pobjedili susjeda sa tabele Bad Berleburg sa 3:2 (1:2) i sada zaostaju samo bod iza lidera SV Brilona.

Nakon utakmice, trener- igrač Adnan Špago, koji je dao veliki doprinos pobjedi u zadnjem trenutku, teško je nalazio riječi: “Nakon utakmice, kao što je bila ova, čovjeku ne može pronaći prave riječi. Bio je to krimi u pravom smislu te riječi. Moram dati kompliment čitavoj mojoj ekipi”.

Na početku utakmice nije se činilo da će na kraju sve sretno završiti. „Dok su moji igrači još “spavali” gosti su poveli u 6. minuti” kaže Špago. U 16 minuti izjednačio je Jasko Selimanjin, a već u 31. gosti su ponovo u vodstvu. Nakon poluvremena domaćini su počeli boljom igrom. Od 70. minute redale su se akcije jedna za drugom. Samo je pogodak nedostajao.

I kad se u zadnjim minutama na licima domaćina osječla sumnja da mogu išta više postići, Peci je povukao po desnoj strani, ušao u šesnaesterac, dodao loptu u sredinu do Holterhoffa, koji se varkom tijela oslobodio protivnika i uputio loptu u mrežu. Izjednačenje, 2:2 u 88. minuti. Holterhoff, kapiten ekipe, slaveći gol povukao je dres naviše, ne skidajući ga, a sudija mu je ta taj potez dodjelio žuti karton. Pošto je to bio drugi žuti, morao je u svlačionicu. Umjesto odgovora gostiju na brojčanu prednost, u nadoknadi izveden je korner za FC Kirchhundem. Bivolaku je glavom produžio loptu na drugu stativu gdje je stajao Špago, koji je loptu prihvatio i uputio u mrežu. Pobjeda 3:2. Nakon što je sudija označio kraj ovog veoma uzbudljivog susreta, slijedilo je neviđeno slavlje i olakšanje.

 

(derwesten.de)

22.10.2012.

Tipično Mostarski...

Obadvoje nađoh na facebooku: sliku kod Armana, a tekst kod Zoke...nekako mi se uklapa jedno s drugim:

 

Pita inspekcija radnika u jednoj "mostarskoj fabrici":
- Koliko ljudi ovdje radi?
- Sa šefom - deset.
- A bez šefa?
- A, majke mi bratoo, bez šefa - niko!

 

Ovo "mostarskoj fabrici" je namjerno pod navodnicima.

22.10.2012.

Odlaze nam raja…

Odlaze nam raja…

 

Prošle sedmice u Njemačkom gradu Schwerte napustila nas je Zoki Medvešek, nekadašnja rukometašica Mostarske Lokomotive , u vrijeme kad su rukometašice Lokomotive igrajuäi u Prvoj rukometnoj ligi Jugoslavije pronosile ime i slavu grada Mostara, üirom zemlje i Evrope,  onoga vremena.

Pokoj duši našoj Zoki i neka ti je laka zemlja...

 

Zoki Medvešek

 

Nekako se mislim da će se sva ona fina mostarska raja naći u onakvom Mostaru, kojeg svi mi nosimo u duši, na istim sokacima, ulicama,, na plažama,, po tuđim baščama, svi mi, svi oni koji vole onaj Mostar, naš Mostar, naći žemo se skupa kad, tad. Ova raja što "odoše" kao i Zoki,, pripremaju nam teren.. ima neko mjesto gdje se skupljaju duše čiste, duse žedne one jednostavne ljepote druženja, oslobođene od okova ovog što vlada ovim svijetom,, nekog čudnog nasilja u svakom obliku.. Zato pokoj našoj Zorici, koju lično nisam poznavao, al je nekako bila i moja, naša, kao i svi moji, nasi rošeni.. Pokoj ti duš,i draga nasa Zorice…

 

(Mustafa Demirovic/facebook)

 

Na slici: Lokosice, Mostar, u vrijeme dok su igrale u Prvoj rukometnoj ligi SFRJ:

 

Slobodanka Milovanović, Marica Krvavac, Mirjana Milutinović, Mevlida Grebović, Ivanka Glibić, Zdenka Prskalo, Mirjana Pejčić, Željana Kovačević, Dajana Blažević, Jasna Merdan, Indijana Ahmić, Ratka Radosavljević i Ratka Dabetić. Zoki Medvešek sa brojem 7 u donjem redu.

 

22.10.2012.

Adnan Ćatić u Srebrenici

Adnan Ćatić u Srebrenici

 

Ovakvo nešto ne smije se nikad više ponoviti!

 

Adnan Ćatić je ovih dana posjetio Srebrenicu. Sa njim je u posjeti boravio novinar njemačkog časopisa «Express» iz Kölna. U današnjem broju Expressa objavljena je reportaža sa te posjete.

 

Tišina pritiska brežuljke. Ne osjećaju se ni sunčeve zrake niti povjetarac koji obavija bijele nadgrobne spomenike. Hiljade spomenika protiv zaborava. «Pogledaj ovaj natpis» govori Adnan Ćatić (Felix Sturm), 33, i naginje se «ovaj dječak je bio samo godinu dana stariji od mene». Onda zašuti. I moli se – za žrtve Srebrenice.

 

Jedno oktobarsko jutro u Sarajevu. Susret smo dogovorili na jednoj benzinskoj pumpi na izlasku iz glavnog grada Bosne i Hercegovine. Šest sedmica nakon izgubljenog meča protiv Daniela Geala, ovaj bokser iz Kelna tankuje novu snagu na odmoru sa porodicom u njegovoj domovini.

Danas on čini ono što je već odavno želio učiniti. Konačno posjetiti mjesto, kojega se on na ringu često prisjeti, kada se bori. «Don't forget Srebrenica!» - njegovim bosanskim navijačima već odavno je poznata zastavu BiH sa ovim natpisom, koju Srturm pokazuje nakon svakog njegovog meča. U njegovom Gymu u Kelnu ova zastava visi na zidu.

Četiri tjelohranitelja su tu, ministar sigurnosti čeka u pancirnom Audiju. Kolona policije ide u najranjeniju tačku Bosne. Brzinom od 120 km/h kolona se iz Sarajeva kreće cestom. «Felix voli akciju» kaže njegov rođak Djani. Ruševine, stara sela, mistična jezera – Bosna je tako tajnovita zemlja. Čovjeka i borca Felixa, čovjek tek ovdje može razumjeti i upoznati.

Stigli smo nakon sat i po vožnje. Iz daleka su vidljivi bijeli nadgrobni spomenici. Dva imama i gradonačelnik Srebrenice već su tu, da prime promintentnog gosta. Također i predstavnici lokalne štampe. U julu 1995. ovdje se je desio najveći masakr na tlu Evrope, nakon Drugog svjetskog rata.

Paravojska srpske armije ubila je ovdje 8.372 nenaoružanih muškaraca i djece. Ovdje stacionirane snage UN-a nisu reagovale, niti su bilo šta učinile, da bi spriječili genocid nad bosanskim muslimanima. Na ulazu u Spomen obilježje, Sturm se moli, zajedno sa visokodostojnicima. A onda lagano kreću preko tla smrti.

Jedan vodič objašnjava šta se toga užasnog dana dogodilo. Sturm tačno poznaje ova zvjerstva, ali između njega i vodiča postoji neka razlika. On kaže «oni», kad govori o učinjenim djelima. Nikad nije rekao «Srbi». Zašto? «Ne bi bilo dobro stvar paušalizirati. Inače će se samo krivica računati. Radi se o tome, šta su ljudi ljudima učinili na ovom mjestu. Ja dolazim ovdje radi žrtava. I prisjetiti se, šta se desilo. Protiv zaborava. Da se ovako nešto ne bi nikad više ponovilo». Dugo smo hodali preko brežuljka.

«Kad se Felix prvi put pojavio na ringu sa zastavom sa natpisom za Srbrenicu, pitao sam ga: «Da li ti to više šteti nego koristi?» odgovorio mi je: «Ljudi su onda bili nepripremljeni, ja sam pripremljen» govori nam njegov rođak Djani, dok smo hodali.

Gradonačelnik je priredio prijem u Islamskoj zajednici Srebrenice. Tu su i lokalni političari. Posluženi smo čajem, kafom i dijet kolom. Sturm se rukovao sa svima. «Mi ne znamo kako da mu se zahvalimo, što onm, kao prominentni sportista, prenosi dalje sjećanje na Srebrenicu, govori nam ministar.

On je, isto kao i gradonačelnik, kao dječak, sasvim slučajno preživio masakr. Onda je došla jedna starija gospođa. Ona je zagrlila Sturma. To je Hatidža, koja je u Srebrenici izgubila muža i sina. Ona plače, dok uručuje Sturmu jedan ručni rad od drveta, koji slikom podsjeća na dramu Srebrenice.

Nesvhatljivi događaji desili su sde prije 17 godina. Ratni zločinac Ratko Mladić je već dugo u Den Haagu. Ali ovdje su rane još uvijek svježe, mržnja iz prošlosti, da su komšije smrtni neprijatelji, polako slabi. To je bilo jasno, kad je kolona napuštala Srebrenicu.


«Nije se desio ni jedan slučaj osvete ili odmazde za Srebrenicu», govori nam ministar. I to se čini kao čudo. Pet minuta nakon što smo napustili Srebrenicu ugledali smo izborne plakate napisane ćiriloicom.

Sturm se okrenuo i rekao: «Sada smo u Republici Srpskoj. Ovo je najkraći put za Sarajevo».

 

(izvor: Express Köln, napisao Markus Krücken)
22.10.2012.

Adnan Spago – Sedma pobjeda u nizu

Adnan Spago – Sedma pobjeda u nizu

 

Kirchhundem, 21.10.2012

 

FC Kirchhundem – Vfl Bad Belerburg 3:2 (1:2)

 

FC Kirchhundem: Scalabrini, Werner, Retller, Dahlke, Koch, Kohl, Bivolaku, Spago, Selimanjin, Holterhoff, Majgora

 

Ergebnis: 0:1 (6.) Zacharias, 1:1 (16.) Selimanjin, 1:2 (31.) Rosenblatt, 2:2 (88.) Holterhoff, 3:2 (90+2.) Spago

21.10.2012.

Vatreni fudbal

Vatreni fudbal

Najhrabriji fudbaleri na svijetu

Christoph Daum je nekada tjerao fudbalere Bayera iz Leverkusena da trče preko užarenog uglja, kako bi očvrsli. Felix Magath tjera i dan danas svoje fudbalere da na treningu trče sa medicinskim loptama, kako bi kasnije bili brži. Ali, sve to čini se kao dječija igra, kakav se fudbal igra u Indoneziji.

 

Ovi igrači igraju doslovno sa vatrenom loptom, bosonogi. Lopte su u stvari kokosovi orasi, koji se specijalno za ovu priliku, dva dana prije utakmica potope u kerozin, da bi mogle goriti sve dok utakmica traje. Igra se na terenu dimenzija 25 puta 25 metara. Ekipe se sastoje od po 5 igrača, a utakmica traje dva puta po 30 minuta. Pošto se često desi da lopta pukne u žaru igre, po utakmici je potrebno najmanje pet gorućih lopti.

 

Utakmice se organizuju kako bi učenici jednog internata u Indoneziji dokazali svoju hrabrost.

Prema pisanju „Dayli Maila“, ovakva vrsta fudbala tamo je veoma popularna i upražnjava se na mnogim internatima u ostrvu Java.

 

„Ovo je već jedna vrsta avanture. Kod normalnog fudbala ne moraš voditi računa o temperaturi lopte. Kokosovi orasi su stvarno vreli“, kažu igrači.

 

Izgleda da su ovim igračima najmanji problem plikovi, koji ostaju na nogama, nakon jedne ovakve utakmice.

(express.de)

Smail Špago

NovaSloboda.ba
21.10.2012.

Džeko i Tito najpopularniji

Ugledni magazin "Sports Illustrated", iz pera novinara Jonathana Wilsona, objavio je članak o najpopularnijem nogometašu Bosne i Hercegovine Edinu Džeki.

Zanimljivo je kako na jednom mjestu u tom članku autor Edina Džeku upoređuje sa bivšim predsjednikom nekadašnje SFRJ, Josipom Brozom Titom.

"Na izlozima sa suvenirima u Starom gradu u Mostaru, dva imena i dva lica dominiraju: Džeke i Josipa Broza Tita, koji je vladao bivšom Jugoslavijom decenijama prije smrti 1980. godine", navodi se, uz ostalo, u članku.

 


 
On the souvenir stands in the old town in Mostar, two names and two faces dominate: Dzeko and Josip Broz Tito, who ruled the former Yugoslavia for decades before his death in 1980.


21.10.2012.

Izložba Lazara Drljače u Mostaru

SPKD „Prosvjeta“

Izložba Lazara Drljače u Mostaru

U okviru obilježavanja 110 godina postojanja SPKD „Prosvjeta“, i u povodu 130 godina od rođenja akademskog slikara Lazara Drljače i 50 godina od njegove posljednje izložbe u Mostaru, u Centru za kulturu Mostar u ponedjeljak će, u 19 sati, biti otvorena izložba ovog velikana slikarstva, jednog od prvih stipendista „Prosvjete“.

Autori izložbe su Vojislav Vujanović i Ljubica Žižić.

NovaSloboda.ba
20.10.2012.

Bez ikakve akcije, molim!

Jean Paul Belmondo

 

Bez ikakve akcije, molim!

 

Jedan penzioner sjedi na klupi u pariškom parku Jardin de Luxembourg. Usprkos štaci i bijeloj bradi, djeluje kao reper, sa crnim patikama za skejting i zlatnim lančićem oko vrata.

Ovom čovjeku sa vučijakom sada je upravo 79 godina i najpoznatiji je penzioner Francuske: Jean Paul Belmondo, srcolomac, lutalica i filmska legenda. Nakon moždanog udara, koji ga je zadesio prije jedanaest godina, popularini Bebel se potpuno povukao iz filmskog života i ne mješa se više ni u šta. Najviše vremena provodi u šetnji, na čistom zraku, sa njegovom prijateljicom Barbarom (36), bivšim foto modelom i njegovim vučijakom

 

I bez velike akcije, Belmondo nam još uvjek djeluje kao velika zvijezda.

 

(izvor:stern)

 
20.10.2012.

Sa Mišom ponovo!

(Tekst je napisao Mišo Marić, preuzet je sa "Mostarskog Behara", broj 113, a izvorno je objavljen na "Bosanskoj pošti" oktobar 2012.)
.
Mostarsko šminkanje mrtvaca

Mišo Marić: Mostarsko šminkanje mrtvaca
.
(na slici Robert Jandrić)

Jesen u Mostaru. Dijaspora se sa rodnih vratila na prisilne adrese, osvježile žuđene kiše i Treći Antifa Fest. Moderator, Robert Jandrić, rođen ‘77. u Travniku, tokom rata antiratni i antifašistički aktivista, član punk benda Unutrašnja emigracija, organizator velikih i malih muzičkih festivala, radio novinar a posljednje 3 godine urednik društveno angažovanog web portala abrasmedia.info – medijski projekat OKC Abrašević, kaže:

- Okupilo se oko 5 stotina mladih antifašista iz Mostara, BiH, bivše Jugoslavije i Evrope. Najposjećeniji su bili koncerti, ali nije zanemariv ni broj mladih prisutnih na javnoj tribini “Odnos Grada Mostara prema antifašističkom nasljeđu”. Ovo je posebno važno jer u nastavnom planu i programu naših škola gotovo da i nema govora o NOB-i i antifašističkom pokretu. Mnogi od njih su antifašističke vrijednosti upoznali upravo kroz djelovanje Antifa Mostar. Naš fest je postao značajan ne samo za Mostar, u kojem je i dalje svaka inicijativa koja okuplja a ne dijeli ljude od izuzetnog značaja, već i za BiH i regiju kao rijetka prilika za okupljanje, povezivanje, razmjenu mišljenja, nabavku najnovije antifašističke literature…

- Šta je Antifa Mostar?

- Lokalna grupa Antifašističke akcije BiH. Moderni, samoorganizovani antifašistički pokret bh omladine koji se zalaže za socijalnu i ekonomsku ravnopravnost svih građana bez koje nema istinske demokratije, ravnopravnost naroda, nacionalnih, vjerskih, seksualnih i drugih manjina u BiH. Dakle, borimo se za sve ono što današnjoj BiH nedostaje. Nismo vezani niti za jednu političku partiju, kako nam ponekad pokušavaju podvaliti. U našem djelovanju sarađujemo sa aktivističkim organizacijama i pokretima iz cijele BiH.

- Po logici: reakcija ste na fašizam, dakle to zlo postoji. Ko ga čini u Mostaru?

- Teško je odgovoriti, a ne završiti na sudu. Ako fašizam postavimo u širem kontekstu od istorijskog, dakle kao sistem, ideologiju i praksu institucionalizirane diskriminacije prema “nepoželjnim” društvenim grupama do fizičkog istrebljenja, onda se s pravom mogu povući paralele sa nedavnom prošloću, pa i sadašnjošću Mostara. U Mostaru djeca različitih nacionalnosti i danas idu u odvojene škole i uče po različitim nastavnim planovima i programima, na “različitim jezicima”. Što je moderni apartheid čija je svrha fizičko odvajanje djece, regrutovanje nove “nacionalno svjesne” mladosti koja će nas braniti od pomahnitalih komšija i rodbine. Ulice u gradu nose imena fašističkih zločinaca Mile Budaka, Jure Francetića, Vokića i Lorkovića… Djeca koja nastavu pohađaju po hrvatskom nastavnom planu i programu o Budaku uče isključivo kao o književniku. Sve ovo je rezultat 20-godišnjeg upravljanja Mostarom od strane HDZ-a i SDA. Huliganske grupe, pojedine neoustaški/neohandžarski/ nastrojene koje mrze i napadaju sve koji se ne uklapaju u njihov izopačeni “sistem vrijednosti”, kakvi postoje u Mostaru i BiH, nikog da čude ali bi sve skupa itekako trebalo zabrinuti pitanje: gdje nam je budućnost? U takvoj sredini i situaciji nazvati Antifa Mostar “zločestom inicijativom”, kao što je to uradio gradonačelnik Bešlić, u najmanju ruku je neodgovorno. Njegovi česti medijski napadi na SABNOR i Antifa Mostar, a zatvaranje očiju pred stotinama huškačkih, neonacističkih i neoustaških grafita u Mostaru, govore o otvorenoj anti-antifašističkoj orjentaciji gradonačelnika i političke stranke iz koje dolazi. Govori ef. Smajkića kako je Mostar Bošnjački grad, te kako “neki ovdje slave Dan pobjede nad fašizmom” (odnosi se na Antifa), “a on još nije pobijeđen” (ima ga, naravno, u Srbiji, Hrvatskoj, samo ne među Bošnjacima), svjedoče o sličnom trendu među bošnjačkim nacionalistima. Govorim o stanju u Mostaru i federalnoj BiH, neočetništvo u RS se podrazumijeva. Svima im je antifašizam trn u oku.

- Sjećam se fotografija iz 14. februara ’45. Prvi dan slobode plaćene životima i preko 700 Mostaraca. Na ratom ranjenoj Musali u razdraganom kolu oslobodioci i oslobođeni. Dedo, Mostarac komentarisao: “Nikad jebenijeg vakta i veće sreće”. Gdje su potomci i jednih i drugih?

- Partizani, antifašisti su pobijedili fašiste i nacional-šoviniste. Zahvaljujući toj pobjedi njihovi nasljednici su obnovili i izgradili teško razrušenu zemlju i teško narušene odnose među narodima. Nasljednici njihovih protivnika su ‘92. u BiH pobijedili antifašiste, a do ‘95. etnički očistili teritorije i uništili što se uništiti dalo. Destrukcija svega što su prethodne generacije antifašističkom borbom, solidarnošću i zajedničkim radom stvorile, traje i danas. Građani su prezasićeni politikom i preokupirani najosnovnijim egzistencijalnim potrebama. Ljudi koji sakupljaju čikove po parkovima, traže hranu po kontejnerima, starci koji na ulici mole novac za lijekove, oni koji preko oglasa na prodaju nude bubreg sa jedne strane, i prostrane hacijende, luksuzna vozila, školovanje djece na prestižnim svjetskim univerzitetima sa druge je slika današnjeg Mostara i BiH.

- To zovu tranzicija. Uglađena riječ za 20 godina sapiranja krvi s ruku i legalizaciju pljačke. Kako sve to doživljavaš i vidiš li gdje izlaz?

- Dok mi od mira vodimo jalove rasprave o karakteru rata; da li je u pitanju bila agresija ili građanski (bila je agresija jer su trupe međunarodno priznatih SRJ i RH ratovale na tlu BiH, a bio je i građanski, u ovom slučaju bolje reći bratoubilački rat, jer su bar devedeset posto učesnika i žrtava rata bili građani BiH, dojučerašnje komšije, kolege, prijatelji, rođaci), zaboravljamo jednu važnu, ako ne i najvažniju stvar. Šta je istinski rezultat rata, šta se promijenilo, ko je pobijedio? I dalje živimo u jednoj zemlji, BiH, pa kakva god da je. Niko nikoga nije uspio fizički istrijebiti, dakle nije ni to. Jedino što se suštinski promijenilo je vlasništvo nad nekada duštvenom (narodnom) imovinom. U jeku rata su promijenili strukturu vlasništva iz društvenog u državno da bi ga poslije rata privatizovali, rasparčali, rasprodali, uništili. Naomi Klein to naziva “doktrina šoka”. Ljudi su se trudili sačuvati živu glavu; ko je u sred rata mogao braniti pravo na imovinu? Dakle mi, građani, bez obzira na naciju, pol i vjeroispovijest smo izgubili, a domaći i strani ratni profiteri i tajkuni su pobijedili.

- Da se vratimo Mostaru. Čujem da se uredio Španski trg, ugošćen španski kralj, otvorena nova zgrada Gradske vijećnice, robna kuća sa 6 hiljada artikala i najveći shoping centar u regiji na 99 hiljada m²…Hiljadu salameta. Što sve neodoljivo asocira na scenu u “Kumu” kad Don Vito Korleone traži da se našminka gangsterskim kuršumima izrešetano lice najstarijeg mu sina, Santina, da ga mati ne vidi unakaženog. Pa svi salameti odjednom liče na šminkanje mrtvaca. Da li je Mostar živ ili u hropcu s dijagnozom akutnog fašizma?

- Mostar je, nakon teške nesreće, već 18 godina u komi. U početku je svima bilo drago da je uopšte preživio, ali su se s vremenom navikli na komatozno stanje, pa su polako digli ruke od njega. I dalje se u životu održava pomoću (međunarodnog) aparata. Obzirom da ne vjerujem u šok terapiju, predstoji nam dug proces osvještavanja i aktiviranja mladih. Potrebno je ujedinjavati snage, organizacije i pokrete koji dijele srodne principe a sitne razlike, lične ambicije, strah i kolebljivost ostaviti iza nas. Moramo shvatiti da su nam već oteli 20 godina života, posao, imovinu, pravo na obrazovanje, penziju, medicinsku njegu, a da će nam, sudeći po razvoju događaja, pokušati oteti i sljedećih 100 ako ih na vrijeme ne zaustavimo. Treba nam solidarnost, upornost i bolja organizacija.

- Otkad je Mostara, obale nisu bile udaljenije, srušeni mostovi kao da nisu obnovljeni?

- Normalni ljudi srednje i starije generacije se nikada emotivno nisu ni razilazili. Čim su nestale fizičke barijere ovi ljudi su obnovili svoje veze. Problem podijeljenosti je više izražen kod mlade generacije. Oni ne mogu obnoviti veze jer se većina nije imala priliku upoznati i družiti sa mladima sa druge obale. Oni prvo moraju otkriti, upoznati i prihvatiti Mostar sa dvije obale i shvatiti da samo tako on može biti Grad, umjesto dvije varošice, kakav je danas. Nažalost, neprijatelji zajedništva, s obje strane, rade sve da do toga ne dođe.

- Za kraj: koliko i kako može pomoći dijaspora?

- Zahvaljujući humanitarnoj i finasijskoj pomoći dijaspore mi smo preživjeli rat i nekako preživljavamo “tranziciju”. Uprkos tome ovdje i u BiH postoji određeni animozitet prema našoj emigraciji i pojam “dijasporac” se često koristi u pogrdnom kontekstu. Po mom mišljenju dijaspora je već učinila jako mnogo ali bilo bi dobro da osim pomoći rodbini i prijateljima prepoznaju aktivne i napredne inicijative i pokrete u BiH, te ih povežu sa sličnima u zemljama gdje žive. Osim toga svaka vrsta intelektualne i finansijske pomoći je takođe dobrodošla. Dijaspora bi trebala više pažnje usmjeriti i na djelovanje ekstremno nacionalističkih i fundamentalističkih grupa u svojim redovima, čije je djelovanje usmjereno prema BiH. A i takvih ne manjka.

Bosanska Pošta, oktobar ’12.

 

20.10.2012.

Apsolutno romantično!

Romantičari postoje još uvijek

 

Prosidba na osami ljepote Bondy Beacha u Australiji postala je internet hit nakon što je taj romantični trenutak slučajno je uhvaćen kamerom.

 

Steven McConnell (32) mislio je da će njegove zaruke sa djevojkom Irene Kotov (29) biti samo njihov privatni trenutak i da će ga samo njih dvoje podjeliti - ostao je šokiran kada su ga njegovi prijatelji i familija nazvali i rekli da su fotografije ovog njihovog najromantičnijeg trenutka u životu slučajno objavljene na internetu.

Fotografije je snimio neki turista iz daleka, hvatajući trenutak izlaska sunca na plaži Bond Beachu u Australiji i objavio ih na internetu uz komentar: "slučajno uhvaćen trenutak prosidbe na Bondi Beach u Sydneyu". Fotografije su se vrlo brzo obišle svijet, uz pitanje: «Može li se ući u trag ovom misterioznom romantičnom paru». Uskoro se javio jedan prijatelj McConella i rekao da je par identifikovan.

 

«Ovo je trebao biti trenutak samo za nas dvoje. Neki ljudi imaju želju da zaruke obave pred mnogo ljudi i za takvo nešto biraju najraznovrsnije i nemoguće situacije. Mi smo imali želju da taj trenutak bude samo naš, ali eto ispalo je sasvim drugačije Ja sam inače privatna osoba, ali mi nije mi žao što sam ovaj trenutak podijelio sa drugima. Mislim da će mi ovo odsad biti najdraža fotografija", rekao je McConnell.

 

Zanimljivo, i Steve i Irene u privatnom su životu profesionalni fotografi.

19.10.2012.

Behar na trešnjama (oktobar 2012)

Bočine kod Mostara

Behar na trešnjama

Neuobičajeno za ovo doba godine, na trešnjama se pojavio behar.

Ovu neobičnu pojavu snimio je danas naš novinar na imanju Mire Burića u Bočinama (Potoci) kod Mostara.

Ako je vjerovati starim ljudima, ovo bi mogao biti nagovještaj oštre i hladne zime, a što prognoziraju i meterolozi.

Emir Krpo

NovaSloboda.ba
19.10.2012.

Duraković: Prvi put protiv Veleža

Velež će sutra u Vrapčićima ugostiti Travnik, a meč će posebno važan biti za jednog od 22 aktera te utakmice.Dženan Duraković odnedavno nosi dres Travnika, a igrački je stasao i afirmaciju stekao u matičnom Veležu.

Bez obzira na pomiješana osjećanja pred ovaj meč, Duraković kao pravi sportista priželjkuje da Travnik ostvari povoljan rezultat u Mostaru.

"Osjećam se dosta čudno. Po prvi put ću igrati protiv mog Veleža, a to je riječima teško opisati. Na suprotnoj strani će igrati moji prijatelji i momci sa kojima sam rastao. Bit će tu i navijači za koje sam izgarao i koje neobično volim. Velež je dio mene, klub koji volim," kaže Duraković, te dodaje:

"Bez obzira na moja osjećanja sutra ću u Vrapčićima kao pravi profesionalac dati sve od sebe za trijumf Travnika. Dosta smo oslabljeni, ali se nadamo pozitivnom rezultatu", prenosi "scsport.ba"

(StarMo)

19.10.2012.

Tipično Mostarski...

Sretnu se dvije Mostarke, pa kaže jedna drugoj:

- Šta je bona, što me ne pitaš šta ima...

- Pa šta ima?

- Ma šuti bona, ne pitaj me...

19.10.2012.

Iskrenost, obostrano...

Na prvom sastanku:

- Vi ste tako lijepi! – cvrkuće on.

- Šteta da ja to isto ne mogu tvrditi za Vas! - iskreno će ona.

- Ali mogli ste bar malo lagati, isto kao i ja! – kontrira on.

 

19.10.2012.

Dvije druge…

Jadaju se dvije druge, jedna drugoj:

- Onaj moj svaku noć dolazi u 3 ili u 4 ujutro kući!

- I moj je dolazio dok nisam to riješila.

- Kako?

- Dođe on jednu noć kući u 3, a ja pitam: Jesi li to ti Marko?

- I u čemu je stvar?

- Njemu nije ime Marko!

18.10.2012.

Utakmica traje 90 minuta

...vodiš li još, ili već spavaš...karikatura iz današnjih njemačkih novina.

Psichocouch Löw, 404,-

18.10.2012.

Pozorište lutaka Mostar obilježava 60 godina postojanja

Veliki jubilej

 

60 godina Pozorišta lutaka u Mostaru. Prve predstave sam odgledao sa školom možda tamo 1957. godine
Bogami i ja pamtim dugo...
 

Pozorište lutaka Mostar nastavlja obilježavanje svoga velikog jubileja, 60. godina postojanja i rada.

Tim povodom Pozorištu lutaka Mostar dolazi u goste Pozorište za decu iz bratimljenoga grada Kragujevca koji će u subotu 20. oktobra/listopada igrati predstavu "Hrabri olovni vojnil".

Predstava će se igrati u dva termina, u 10 i 12 sati. Navedenu predstavu, Pozorište lutaka Mostar i Pozorište za decu iz Kragujevca, poklanjaju svoj djeci Mostara.

"Dođite, podržite naše goste i uživajte u ovoj lijepoj predstavi. Za idući vikend imamo ponovo lijepo iznenađenje", poručuju iz Pozorišta lutaka Mostar.

Ulaz je besplatan.

 

http://studio88.ba/clanak/pozoriste-lutaka-mostar-obiljezava-60-godina-postojanja

 

18.10.2012.

Kokice imaju više antioksidanata od voća i povrća

Nije loše znati...zima ide, ide zima...
.
Kokice imaju više antioksidanata od voća i povrća
.
.

 

Kokice su već okarakterisane kao odlična namirnica sa malo kalorija, a novost je da ova grickalica sadrži više antioksidanata od voća i povrća.

 

Antioksidanti poznati pod imenom polifenoli u velikoj meri utiču na zdravlje jer sprečavaju da štetni molekuli oštete ćelije.

 

Otkriveno je da kokice sadrže koncentrat antioksidanata jer u sebi imaju samo četiri odsto vode, dok u pojedinim vrstama voća i povrća taj procenat dostiže 90.

Naučnici su otkrili da jedna porcija kokica ima oko 300 miligrama antioksidanata, što je skoro duplo više od 160 miligrama, koliko sadrži porcija bilo kog voća. Takođe, otkriveno je da je u hrskavoj opni kokice najveća doza antioksidanata i vlakana.

 

Hranljivost kokica su proučavali naučnici sa Skrenton univerziteta u Pensilvaniji, a svoje otkriće su predstavili na konvenciji Američkog udruženja hemičara u San Dijegu.

 

Ipak, oni upozoravaju da ljudi ne smeju zameniti neophodnih pet porcija voća i povrća u toku dana kokicama, jer u njima nema veoma važnih vitamina i minerala.

 

- Kokice su odlična užina. To jedina namirnica koja sadrži 100 odsto celo, neobrađeno zrno. Sve druge žitarice su obrađene i pomešane sa drugim sastojcima, pa čak iako se kupovne žitarice reklamiraju kao "celo zrno", to se odnosi samo na 51 odsto mase proizvoda- rekao je Džo Vinson, jedan od naučnika koji su učestvovali u istraživanju.

 

Jedna porcija kokica obezbeđuje više od 70 odsto dnevne potrebe za žitaricama.

- Prosečan čovek dnevno unese samo pola neophodne doze žitarica sa celim zrnom, a kokice mogu da popune taj nedostatak na veoma prijatan način- zaključio je Vinson koji upozorava i da je veoma važno kako se kokice pripremaju.

 

Kada se kokaju na vatri ili ringli imaju malo kalorija, dok one spremljene u mikrorerni imaju duplo više kalorija.

 

 

18.10.2012.

Kako jesti voće?

KAKO JESTI VOĆE

 

VOĆE TREBA JESTI NA PRAZAN STOMAK!

 

Da sam jučer umro, ne bih znao neke stvari. Ustvari, onako je kako je to narod davno rekao: Čovjek se uči dok je živ.  

Svi mi mislimo da jesti voće znači samo kupovinu voća, sječenje na kriške i stavljanje u usta. To nije tako jednostavno. Važno je da znate i kako i kada se jede voće.
Koji je ispravan način da se jede voće?
NAJPRIJE TO ZNAČI DA VOĆE NE TREBA JESTI POSLIJE OBROKA! VOĆE TREBA JESTI NA PRAZAN STOMAK.
Jedenje voća igra glavnu ulogu u detoksifikaciji vašeg organizma, kojeg snabdiieva sa velikom količinom energije za mršavljenje i za druge životne aktivnosti.
PLODOVI VOĆA SU NAJVAŽNIJA HRANA.
Recimo da pojedete dvije kriške hljeba, a zatim krišku voća. Komad voća je spreman da prođe ravno kroz želudac u crijeva, ali ga hljeb spiječava u tome.
U međuvremenu, cio obrok se raspadne i fermentira i pretvara u kiselinu. Beznačajna količina voća dolazi u kontakt sa hranom u želucu, pospešuje probavu i sokove, pa cijela masa takve hrane počinje da se kvari.
Jedite voće na prazan stomak, i to prije obroka! Čuli ste kako se ljudi žale: Podrigujem svaki put kada jedem lubenice i nadima mi se stomak. Kad pojedem banane imam osećaj da pod hitno moram da odem u toalet, itd. To se neće desiti ako pojedete voće na prazan stomak. Voće pomješano sa drugom hranom izaziva truljenje i proizvodi gasove. Dakle, vi se zato nadimate! To se ne događa sa nekim plodovima, kao što su napr. pomorandže i limuni, jer su oni kiseli, pa u našem tijelu sve voće postaje alkalno, u skladu sa istraživanjem dr Herberta Šeltona, koji se bavio ovim problemima. Ako jedete voće na ispravan način, moćićete da steknete svu tajnu lepote, dugovečnosti, zdravlja, energije, sreće i normalnu težinu.
Ako hoćete da pijete voćni sok - pijte samo sok od svježeg voća, a ne koncentrat sokova iz konzervi. Nemojte piti zagiejan sok. Nemojte jesti ni kuhano voće, jer tada uopšte ne dobijate njegove hranljive materije. Dobijate samo - ukus. Kuhanje uništi sve vitamine.

Jedenje cijelog ploda je bolje nego pijenje sokova. Ako hoćete da pijete voćni sok, pijte ga sporo - gutljaj po gutljaj, jer morate da ga pomješate sa pljuvačkom prje gutanja. Svakog 3-eg dana možete jesti voće da bi brzo očistili svoje telo od toksina. Ako jedete samo voće i pijete voćni sok 3 dana i sami ćete se iznenaditi da će vam vaši prijatelji kazati da izgledate veoma osveženi !
KIVI: Mali ali moćni, i dobar izvor kalijuma, magnezijuma, vitamina E i vlakana. Njegov sadržaj C vitamina je dvostruko veći od onog kod pomorandže!
Da li JABUKA zaista odlaže dan odlaska kod ljekara? Iako jabuka ima mali sadržaj vitamina C, on je antioksidantan i flavonoidan (prim: tj. sadrži grupu organskih komponenti u kori plodova) i povećava aktivno djelovanje vitamina C, čime pomaže da se smanji rizik od raka debelog crijeva, srčani i moždani udar.
JAGODA: Jagoda je zaštitno voće. Jagode spadaju među glavno voće, koje ima najveću antioksidantnu moć i štite organizam od nastanka raka, začepljenja krvnih sudova, slobodnih radikala.
JEDENjE 2 - 4 POMORANDŽE dnevno može vam pomoći da se zaštitite od prehlade, snizite holesterol, spriječite i rastvorite kamenje bubrega i smanjite rizik od raka debelog creva.
LUBENICA: je najbolje piće za gašenje žeđi. Sastoji se od 92% vode, a takođe je dupke puna ogromnim dozama glutationa, koji pomaže i pojačava naš imuni sistem. Takođe je ključni izvor likopena, oksidanta u borbi protiv raka. U lubenicama se nalazi: vitamin C i kalijum.


(preuzeto sa FB)

 
18.10.2012.

Fudbal je igra u kojoj pobjeđuje Ibra...

...a Linekerove definicije proširimo još jednom:

Fudbal je jednostavna igra, u kojoj 22 igrača 90 minuta šutaju loptu, a na kraju pobjedi Ibra, kad god on to hoće."

 

18.10.2012.

Fudbal je...fudbal je...fudbal!

Fudbal je...fudbal je...fudbal!

 

Nekada se govorilo: „Fudbal je jednostavna igra, u kojoj 22 igrača 90 minuta šutaju loptu, a na kraju uvijek pobjedi Njemačka»

 

Nakon utakmice Njemačke protiv Švedske (4:4), nekadašnji engleski reprezentataivac Gary Lineker je na twitteru malo izmjenio gornju definiciju: «Fudbal je jednostavna igra u kojoj 22 igrača šutaju loptu 90 minuta i na kraju Nijemci ispuste vodostvo od četiri gola razlike».

 

I usput još jedan podatak: Nijemci od Evropskog prvenstva 1996. godine čekaju na neku titulu.

 

(izvor:welt.de)

17.10.2012.

Prasa ili praziluk

Prasa ili praziluk

 

Da li ste znali?

Da je praziluk veoma dobar izvor vitamina C i mangana, kao i dobar izvor gvožđa, folata i vitamina B6 (piridoksina). Praziluk takođe doprinosi povećanoj proizvodnji azot-oksida, a to je prirodni gas koji pomaže širenju i opuštanju krvnih sudova; istovremeno, praziluk smanjuje proizvodnju supstance pod nazivom dimetil-arginin, koja blokira proizvodnju azot-oksida. On takođe igra ulogu i u prevenciji nekoliko raznih vrsta raka, uključujući i rak debelog crijeva.

Praziluk se može konzumirati svjež, kao dodatak salatama, a najzdraviji način da se termički obradi je da se sasvim kratko izdinsta.
Nije loša ideja, za ručak narednih dana, uz dodatak malo suhog mesa!

 

17.10.2012.

Vickasti pronalazak

Vickasti pronalazak - "like weste"

 

Prsluk koji vas zagrli kad vas neko lajkuje na facebooku

 

Vrlo je lako kliknutu na «like» na facebooku. Postavlja se pitanje: kada smo nekog prijatelja stvarno zagrlili uživo? Da se zbog facebooka ne bi zanemarili fizički kontakti, pronalazači su sad izmislili jedan prsluk, koji od digitalnog lajka pravi stvarni zagrljaj. Prsluk je dobio naziv «like a hug», nešto kao «like prsluk».

 

Iza ovog vickastog pronalaska nalaze se saradnici Instituta za tehnologiju u Massachusettsu. Kako prsluk funkcioniše? Like prsluk na prvi pogled izgleda kao sasvim normalni prsluk sa širim okovratnikom, a povezan je sa facebook kontom, onoga ko ga nosi.

«Svaki put kad neki digitalni prijatelj klikne lajk na vašem facebooku, okovratnik prsluka se napuše, zagrli vas i prenosi vam osjećaje ohrabrenja, podrške ili ljubavi, onakve kakvi nas obuzimaju, kad nas neko stvarno zagrli»,  riječi su zapisane na web stranici pronalazača.

Moguća je još jedna ljubazna reakcija like prsluka. Kad sami sebe zagrlite, prsluk se aktivira i prijatelju šalje odgovarajući lajk. 

I na kraju loša vijest za korisnike facebooka. Ovaj prsluk još se ne može nigdje kupiti. Pronalazači su ga predstavili samo kao rezultat njihovog istraživanja.

Da li će se i kad će se like prsluk pojaviti u prodaji, još se ne zna.

 

(express)

17.10.2012.

Mostarski teatar mladih 1974

Mostarski teatar mladih 1974

Petak, 19. oktobar

Gimnazija Mostar u 12,00 sati

Omladinski studio Mostarskog teatra mladih 1974

„MASLINOVA GRANA“

Umjetničko – pedagoško vodstvo: Amra Prutina

Predstava nastala u okviru projekta Balkanska teatarska mreža

Igraju: Taida Heljić, Merjema Macić, Ali Kamer Aksoy, Alem Neziri, Anela Bašić, Maja Fišić, Sanita Bašić, Amila Zulović i Adna Maksumić.

Umjetničko – pedagoško vodstvo: Amra Prutina.

Na 10 Festivalu srednjoškolskog teatra BiH, održanom u Travniku predstava je dobila nagradu za originalnu ideju.

9. repriza

17.10.2012.

Konto ga ne konto!!!

Idu Vedo, Džeko i Pjanić...
Kontaš ?
Ne ?
Haj nebitno , ne konta ni odbrana Litvanije...

 

 


16.10.2012.

Vrijeme je kestena

Vrijeme je kestena

 

Posebno se preporučuju sportistima i djeci!

 

Nema ljepšeg mirisa jeseni, od mirisa pečenih kestena. Da je jesen stigla nagoviještava nam miris pečenih kestena, koji se širi gradom.  Teško im je odoljeti, makar njihovo čišćenje iziskuje nešto malo truda i zaprljane prste, ali radost kada se dođe do onoga malog okruglog, ukusnog ploda sve to zasjeni. Kestenima se raduju i veliki i mali. 

Konzumiraju se pečeni ili kuhani. Pečeni kesteni sadrže više vitamina, privlače svojim mirisom, stvaraju ugodu na gradskim ulicama u ove hladne jesenske dane. Kuhani kesteni imaju veću količinu mineralnih sastojaka. Plod kestena spada u nutritivno visokovrijedne namirnice, a zbog velike energetske vrijednosti posebno se preporučuju sportistima i djeci 

 
16.10.2012.

Medalje za fer plej za Miru Klosu i Mikea Büskensa

Iz svijeta fudbala

Medalje za fer plej za Miru Klosu i Mikea Büskensa

Njemački fudbalski savez DFB će večeras, uoči utakmice Njemačka - Švedska u Berlinu, dodijeliti medalje za fer plej pod nazivom „Fair ist Mehr“ (Fer je više), njemačkom reprezentativcu Miri Kloseu i treneru Greuthera iz Führta Mikeu Büskensu.

 

Miro Klose je na utakmici njegovog Lazija protiv Napolija, u italijanskom prvenstvu, sam sebi poništio već priznati gol. Naime, jedna lopta koja je došla u šesnaesterac, udarila ga je u ruku, bez njegove namjere i odbila se u mrežu. Sudije nisu dobro uočili sve detalje i pokazali su na centar. Nakon protesta igrača Napolija, Klose je priznao da je bila ruka i sudije su poništile već priznati gol.

 

Na jučerašnjoj konferenciji za štampu Miro Klose je rekao: "Ja znam da mnogo djece gleda naše utakmice. Neko im mora biti uzor. Taj pojam se u današnje vrijeme nekako izgubio”. Bravo za Miru!

Mike Büskens, nekadašnji internacionalac, igrač Shalkea 04, sada je trener novopečenog Bundesligaša Greuthera iz Führta.

„Naši protivnici na terenu su ujedno i naši gosti”, kaže Büskens.

Obrazloženje za njegovu medalju „Fair ist Mehr” je: „Büskens se prije svake utakmice rukuje sa trenerime i igračima protivničke ekipe”.

Na ovom mjestu, moramo se prisjetiti bivšeg fudbalera Veleža Ace Ristića, koji je dugo godina bio trener u Bundesligi. Bio je poznat po tome što je sudijama prije izlaska na teren davao po bombonu!

 

Smail Špago
 

 
 
NovaSloboda.ba
 
16.10.2012.

Najzgodniji Bond svih vremena?

Projekcija filma „Skyfall”

Najzgodniji Bond svih vremena?

U Londonu je u petak održana novinarska premijera najnovijeg filma o Jamesu Bondu, pod nazivom Skyfall. Nakon odgledanog filma svi pričaju samo o Danielu Craigu. Pojavili su se komentari da je ovaj Bond najzgodniji, ali i najžešći, svih vremena.

Daniel Craig se svima dopao, sve se vrti oko njega. Naučnika Q u filmu je odigrao mladi Ben Whishaw (31), poznat po ulozi u filmu „Parfem”. Sljedeću udarnu ulogu imao je Javier Bardem, dobitnik Oskara za najboljeg sporednog glumca u filmu „Nema zemlje za starce”. U novom Bondovom filmu, Bardem igra ulogu „zločestog”.

Mada je Bardem iskusan, glumac na novinarskoj premijeri bio je vrlo nervozan, pa mu je nedostajalo riječi.

„Žao mi je, ali meni je tek sad postalo jasno, da sam u jednom filmu o Bondu, i da me i M i Bond sada posmatraju”, izvinuo se izjavom:

Čini se da je i ovom hollywoodskom glumcu bila velika stvar igrati u jednom 007 filmu.

Naomie Harris (35) i Berence Marlohe (33) su dvije tamnokose ljepotice na strani 007. Harris igra ulogu nove agentice MI6 i pokušava da zavede Bonda.

„Ja sam ga brijala u filmu, a on nije imao košulju na sebi. On je definitivno najzgodniji tip kogasam upoznala. Svaki dan, nakon snimanja, trenira dva sata”, izjavila je ova ljepotica u intervjuu za „InStyle”

Jednu kratku, ali veoma lijepu ulogu imala je Francuskinja Berence Marlohe. Ona je igrala misterioznu Severinu, koja stoji na strani „zloće” Raoula Silve (Javier Bardem).

„Snimanje’Skyfalla’ bilo je vrlo zabavno”, izjavila je ova brineta za američki „Maxim”.

Njoj je bilo vrlo žao što nije učestvovala svaki dan na snimanju, kako bi još bolje upozna Daniela Craiga.

A što se tiče samoga Daniela Craiga, čini se da je njemu uloga Jamesa Bonda već ušla u krv. Kad se uhvati u koštac sa kriminalcima, čovjek pomisli: „Ovaj stvarno ima i mišiće i pamet”. Film odiše elegancijom, duhovitošću, a sigurno će za klasu nadmašiti ostale konkurenate.

Ali, o čemu se zapravo radi u filmu?

Bondov lojalitet je stavljen na kocku. Njegova šefica M, sukobljena je sa prošlošću, a kada agentica MI6 upada u vatru, 007 mora pronaći napadače i učiniti ih bezopasnim, bez obzira na cijenu, koju on pri tome mora platiti.

U kinima u Engleskoj „Skyfall“ će se početi prikazivati 23. oktobra, u Njemačkoj 1. novembra. Nakon toga, slijedi prikazivanje širom svijeta.

A gledaoci su ti koji će donijeti svoj sud, da li će ovaj Bond biti najzgodniji od svih do sada.

U konkurenciji je sa Seanom Coneryjem i Rogerom Moorom?

Smail Špago
 

 
NovaSloboda.ba
 
 
15.10.2012.

Adis Obad: Ja sam dijete Lokomotive

 

Igrač koji je u Veležu proveo 11 godina

Obad: U životu, definitivno, treba imati i sreće

Da nije bilo poziva trenera Željezničara Amara Osima, jedan od najboljih strijelaca Veleža u poslijeratnom periodu Adis Obad okačio bi kopačke o klin u 32. godini. Tako je popularni Aca svoju igračku karijeru okončao u 39. godini, i to Pod Bijelim brijegom u duelu sa Zrinjskim.

Šest kola

-
Kada sam se vratio iz Njemačke, gdje sam četiri godine proveo u Oberhauzenu, bio sam odlučio da ću zaključiti svoju fudbalsku karijeru.
No, dva-tri mjeseca nakon dolaska u Mostar, pozvao me je Osim u Željezničar, ali tu sam proveo svega pola sezone. Vjerovatno nisam bio spreman, a nisam imao ni sreće - kaže nam 41-godišnji Obad.

Ipak, nakon toga je ponovo zaigrao u dresu "Rođenih" pa je u Veležu potpuno neočekivano igrao još sedam godina, sve vrijeme pomažući klubu da ostane u društvu najboljih. No, iako je prestao igrati, Velež, u kojem je proveo ukupno 11 godina, nije htio napustiti pa je s klupe, kada je klub bio u vrlo teškoj situaciji, vodio ekipu šest kola.

Danas Obad, koji je završio dva stepena za UEFA-inu licence za trenere, radi kao šef stručnog štaba federalnog drugoligaša Lokomotive, kluba s višedecenijskom tradicijom, u kojem je, kao dječak, napravio svoje prve nogometne korake.

Dobri rezultati

-
Pa, malo ljudi to zna, da sam, ustvari, dijete Lokomotive, a ne Veleža iako sam živio kod stadiona Pod Bijelim brijegom. I Lokomotiva je moja velika ljubav. Ne piše se džaba da je Lokomotiva klub mostarske raje. Dobio sam poziv u februaru i nimalo se nisam dvoumio. Jednostavno, htio sam da vidim kako će mi sve to ići. U Lokomotivi je veoma mnogo djece i mladih koji redovno dolaze na treninge, koji žele da uče, a među kojima ima strašno mnogo talentiranih i koji, zaista, ostvaruju dobre rezultate. Stoga vjerujem da dobro radim svoj posao iako bi, generalno, valjalo da je finansijska situacija bolja.
Teško je, ali šta je, tu je - iskren je ovaj Mostarac.

Obadu, koji je zabilježio i 15 nastupa u dresu državne reprezentacije, kada je igrao rame uz rame s Kodrom, Baljićem, Salihamidžićem i drugima, još malo nedostaje za stjecanje zvanja profesionalnog nogometnog trenera.

- Neko vrijeme, veoma kratko, imao sam trgovinu, ali nije to za mene. Fudbal je nešto što veoma volim. Uvijek sam radio naporno i vjerovao sam u sebe, ali definitivno, treba imati i sreće - ističe Obad.

Kćerke rukometašice

Obadove kćerke, 13-godišnja Harisa i dvije godine mlađa Anisa, koja je rođena u Oberhauzenu, također su u Lokomotivi, ali u rukometnom klubu.

- Veoma mi je drago što su se odlučile baviti rukometom, jer mislim da je vrlo važno da nam se djeca bave bilo kojim sportom. Njih dvije definitivno to vole i sretan sam zbog toga, a bio bih još sretniji kada bi se, generalno, u ovom gradu u sport počelo istinski ulagati kako bi se mladima pružili neophodni uvjeti za razvoj - kaže Obad.

Raja s Bijelog Brijega

U posljednje vrijeme Obad dosta vremena provodi na porodičnom imanju u Vranjevićima kod Blagaja, gdje ima voćnjak, zasađen trešnjama i smokvama, kao i vinograd. Voli popiti kafu sa svojim prijateljima, veležovcima Zaimovićem, Džafićem i Velagićem.

- Obavezno se vidim s Kodrom i Barbarezom kad god dođu. S Barbarezom sam se družio i prije rata, igrali smo lopte zajedno, jer smo obojica živjeli na Bijelom Brijegu -govori nam Obad. 

autor: M.Smajkić

 

http://www.avaz.ba/sport/fudbal/obad-u-zivotu-definitivno-treba-imati-i-srece

 

15.10.2012.

Recept za burek na engleskom

 

Burek — Bosnian meat pita

Phyllo

4 cups of all-purpose flour, divided

1/2 teaspoon salt

2⁄3 cup (about) very hot water

1 teaspoon white vinegar

1 teaspoon of extra virgin olive oil

Filling

1 tablespoon olive oil

1 medium yellow onion, peeled and chopped

1 pound ground beef

1 teaspoon allspice

2 teaspoons Hungarian paprika

Salt and freshly ground black pepper

3/4 cup olive oil

For the phyllo, place 3 cups of flour in a large bowl (the remaining cup will be used when rolling out the dough). Make a well in the center and add 1/2 cup water and the vinegar. Combine with a fork. Add olive oil and continue mixing, adding more water if needed to make a soft dough. Turn the dough out onto a floured surface and knead by hand, oiling hands if needed, until the dough is soft, malleable, and smooth, 10-15 minutes. Cover with plastic wrap and let the dough rest for 30 minutes.

Meanwhile, make the filling. Heat a large frying pan and add the oil. Saute the onion until soft, and then add the ground beef, allspice, paprika, salt, and pepper to taste. Cook until the meat is crumbly but not dry. Cool completely.

Heat oven to 450 degrees.

Remove the rested dough to a lightly floured work surface and roll out into a large rectangle. Place floured fists underneath the dough and gently pull sections of the dough out until it is very thin. Take care not to tear holes in the dough. If you do, pinch them together. Let the dough rest for 10 minutes or so to dry out a little.

Brush the pastry dough all over with melted butter or olive oil. Place a row of the meat filling along the longer edge of the rolled out pastry dough, leaving a 1-inch border. Bring the bottom of the pastry up over the meat filling and roll it up into a long sausage-shaped roll.

Grease a rectangular shaped baking pan. Cut into equal-sized strips and placed side-by-side in prepared baking pan.

(For a spiral shaped pita, grease a large round baking pan. Lay one end of the roll in the middle of the prepared pan. Carefully wrap the remainder of the pastry roll around itself to form a snail-shaped pie in the middle of the baking pan.)

Brush the top of the pastry with melted butter or olive oil. Place in the oven and bake for 10 minutes. Reduce heat to 350 degrees and continue to cook for another 20 to 30 minutes, or until cooked through and golden-brown. Remove from oven and cool slightly. Cut into pieces and serve. Good warm or cold.

Servings » 8-10 as appetizer.

Source: Adapted from The Great Family Cookbook Project and about.com

 

15.10.2012.

Munirin burek, na engleskom

 

A broomstick and dough: Making Bosnian pita is a family tradition

 

Food » A mother’s hands work the dough with a long broomstick handle, a skill that’s becoming a lost art.

 

By Kathy Stephenson/The Salt Lake Tribune

 

When Munira Causevic visits her family in Utah, she usually can be found standing at the kitchen island, rolling out Olympic size-sheets of phyllo dough for Bosnian pitas.

In the three weeks since she arrived, Causevic has made these popular baked pastries filled with meat, cheese and vegetables almost every day, simultaneously satisfying her son Amir Haskic’s cravings and filling the freezer of his Sandy home. "One of the ways Amir’s mom shows her love is to cook for us," said Haskic’s girlfriend Karin Palle.

Causevic said she learned to make pitas as a young girl living in the former Yugoslavia. "When I was little, my mother would cut a small piece of dough for me to practice rolling," she told The Tribune through an interpreter.

Today, her expert skill is quickly becoming a lost art.

In 1992, Causevic and her children left Yugoslavia and moved to Switzerland, just as the civil war and political upheavals started. While they left before the country was divided into Bosnia and other small independent countries, they still feel connected to the region and like to share their culture through food. On Sunday, Oct. 7, Haskic and Palle threw a party that included the Bosnian tradition of roasting a whole lamb on an outdoor spit and a pita-making demonstration by Causevic.

As popular as American pizza • Pita is one of Bosnia’s most popular foods, second only to the skinless sausages known as cevapi. While typically served as an appetizer, or meze, pitas also make for a quick on-the-go breakfast or lunch, says Sidanija Delic, a native of Bosnia whose family owns Cafe on Main, a Balkan restaurant at 2701 S. Main in Salt Lake City.

Pitas are served both hot and cold, she said, "and are as popular in the Balkan Peninsula as pizza is in America."

Tiny pita shops are located all over Bosnia, with each shop having its own specialty. Many if the fillings are influenced by the surrounding countries of Turkey, Greece, Germany and even Switzerland.

Delic said that pita is actually a generic term for these turnover-like treats. Native Bosnians refer to them by the type of filling inside. Those stuffed with meat are called burek; cheese-and-egg filled pitas are sirnica; while spinach-and-feta cheese pitas are zeljanica. At Haskic’s house, Causevic made a potato-and-onion filled krompiracha.

But not all pitas are savory, as many cooks make a sweet strudel with apples and cinnamon called jabukara.

At Cafe on Main, Delic’s makes three different kinds of pitas each day — meat, spinach and cheese — all with phyllo that she makes by hand. "They are very popular," she said, adding that sometimes the restaurant runs out before the end of the day.

Flour, salt, water and oil • Making the dough is actually the simplest step in the process: All-purpose flour, salt, water and a little bit of oil are combined and kneaded for several minutes to make a soft, pliable dough, which is then left to rest for about 30 minutes.

Things get more complicated when Causevic flours the counter and pulls out her makeshift rolling pin — a long wooden broomstick handle. She starts rolling from the center working outward, the dough getting thinner with each stroke.

After a few moments, Causevic changes her technique, rolling the dough around the pin like a piece of hair around a curler. She massages this curled up dough from the middle toward the edges, stretching it outward as she goes. She unrolls it, moves the pin to another section and repeats the process again and again.

Just when it looks like the dough can’t expand any farther without tearing, Causevic drapes it over the rolling pin and lifts it up off the counter. With a bit of assistance, she covers the counter with a white bed sheet and then gently lays the dough on top.

Abandoning the rolling pin, Causevic begins moving around the island, gently pulling at the edges, lengthening the dough until it almost covers the counter and is "thin enough to read a newspaper through," Delic jokes.

Looking a little like a priest blessing food, Causevic sprinkles the dough with oil — and then places her prepared filling around the outer edge. The dough is then rolled up and over the filling to form a long rope.

She cuts the rope into equal-sized strips and places them side-by-side in a rectangular baking pan, where it’s brushed with oil and baked — at a high temperature for about 15 minutes; and then medium for another 20 until golden brown.

Hamdija Duzan, Haskic’s best friend and fellow Bosnian native, is happy to see this homemade treat come out of the oven. "When people work, they can make this treat every day," he lamented.

Unless your mother comes to visit.

15.10.2012.

Munirin burek osvaja Ameriku

 

Bosanka zvijezda "The Salt Lake Tribunea"

 

Munirin burek osvaja Ameriku

 

Bosanka Munira Čaušević nije ni slutila da će je obična posjeta sinu u Solt Lejku, u američkoj državi Juti, učiniti slavnom. Njene kulinarske sposobnosti i umijeće pravljenja tradicionalnog bosanskog bureka dovele su je na naslovnicu američkog magazina "The Salt Lake Tribune".

Munira je, prema pisanju ovog magazina, svaki dan porodici pripremala burek, sirnicu i zeljanicu. Ubrzo su i brojni prijatelji dolazili kako bi probali Munirine specijalitete. Vijest o vrhunskom bureku brzo se proširila, pa su je novinari magazina posjetili i posmatrali kako to "Bosanka stvara umjetnost u kuhinji".

- Kada sam bila dijete, majka bi mi izrezala komad tijesta i dala da učim savijati rolnice. Ratne 1992. godine prebjegla sam s djecom u Švicarsku. Hrana mi je bila jedna od veza s domovinom.
Nikada nisam prestala praviti naša tradicionalna jela - kazala je Čaušević.

Novinarka je u magazinu detaljno opisala proces pravljenja pite, ni čuđenja i divljenja nije manjkalo.

- Kao što je popularna pizza u Americi, tako su širom BiH popularne buregdžinice. Obično se služe kao predjelo, ali još češće se nalaze na trpezi za ručak ili večeru - napisala je novinarka "The Salt Lake Tribunea".

 

(dnevniavaz.ba)

14.10.2012.

Viva Felix!

14.10.2012 20:40

Felix has landed safely from his jump from the stratosphere

Never accept your limitations - because there are NO limitations

Viva Felix

Paulo Coelho

 

 

Felix je sigurno sletio na zemlju nakon njegovog skoka iz stratosfere
Ne akceptirajte nikada svoje limite - jer ih ni nema.
Viva Felix

Paulo Coelho

 

 

Felix landete sicher von seinem Sprung aus der Stratosphäre.
Akzeptieren Sie niemals Ihre Grenzen - denn es gibt keine Einschränkungen
Viva Felix

Paulo Coleho


14.10.2012.

Brijačnica

Onako kako je to svugdje kod nas...Brijačnica je mjesto okupljanja raje u rano jutro. tu se popije prva kafa, pročitaju novine, prepriča utakmica ili film od sinoć na TV, izjada za bilo kakvu životnu situaciju, potraži savjet i utjeha...Jedna vrsta naše psihoterapije...neko se možda i obrije...A pošto se tu sakuplja raja, najlogičnije je na izlog nalijepiti smrtovniocu, da bi se znalo ko se preselio...Previše života na jednoj slici iza zatvorenih vrata jedne BRIJAČNICE...

fotos preuzet negdje sa interneta (?)

14.10.2012.

Da li naučnici već imaju formulu za vječitu mladost?

Istraživanje matičnih ćelija

Da li naučnici već imaju formulu za vječitu mladost?

Dobitnici ovogodišnje Nobelove nagrada za psihologiju i medicinu su britanski naučnik John Gordon (79) i Japanac Shinaya Yamanaka (50) za postignute rezultate u istraživanju matičnih ćelija ljudskog organizma.

Njima je pošlo za rukom da matične ćelije podmlade. Otkriće spada u pravu naučnu senzaciju: biološki sat čovjeka moguće je okrenuti unazad!?

Njemački časopis Bild dao je objašnjenje, šta bi ovo otkriće moglo značiti za našu budućnost.

Šta su dobitnici Nobelove nagrade tačno otkrili?

Njima je pošlo za rukom da jednu zrelu ćeliju preprogramiraju u njeno embrionalno stanje. Prevedeno na jednostavni jezik, to bi značilo da su istraživači uspjeli ćeliju podmladiti.

Da li su istraživali pronašli ključ za vječitu mladost?

Teoretski bi to, moglo biti to. Da se proces starenja uspori. Međutim, u ovom trenutku istraživači se užurbano bore sa vremenom da bi što prije došli do rješenja za liječenje teških bolesti, od kojih se najčešće umire, a još nema lijeka za njih. Proces starenja i podmlađivanja nisu bili cilj njihovog istraživanja.

Šta su, u stvari, matične ćelije?

Matične ćelije su kvazi „sirove” ćelije, od kojih je izgrađeno tkivo ljudskog organizma(npr: mišićne ili kožne ćelije). Postoje dvije vrste matičnih ćelija:
- adultne matične ćelije, koje u organima nadograđuju oštećeno tkivo i
- embrionalne matične ćelije koje su jedna vrsta praforme matičnih ćelija, i one mogu graditi bilo koje tkivo ljudskog organizma i nove ćelije.

Kako su se embrionalne ćelije dobijale do sada?

Embrionalne ćelije, kako im samo ime kaže egzistiraju samo u embriju. Ako se ovakve ćelije, u svrhu istraživanja, odvoje od embrija, one umiru za 3 do 6 dana. Zbog toga je istraživanje matičnih ćelija naišlo na žestok otpor i kritiku od strane etičara. Izuzimanje embrionalnih ćelija u Njemačkoj je strogo zabranjeno. Dobitnicima Nobelove nagrade pošlo je za rukom da adultne matične ćelije tako izmijene, da su postale jednake embrionalnim ćelijama. Sa njima se dalje može raditi bez opasnosti da embrio umre. Ovako preprogramirane ćelije nazivaju se iPS ćelije: inducirane pluripotentne matične ćelije.

Kako ove podmlađene ćelije mogu pomoći?

Kod Parkinsonove bolesti, dijabetisa, Alchajmerove bolesti, infarkta ili paralize, tkivo izumire ili biva oštećeno. Istraživači se nadaju, da će se iPS ćelijama moći obnoviti oštećeno tkivo, pa čak i čitavi organe, a to bi značilo da bi se do sada neizliječive bolesti mogle liječiti. Prednost ovakvog načina liječenja bila bi da organizam ne bi odbacivao obnovljene organe, kao što je to djelimično bio slučaj sa doniranim organima.

Da li se matične ćelije već danas koriste pri terapijama?

Terapije matičnim ćelijama nalaze se još u fazi istraživanja. Samo jedna terapija ovakve vrste do sada je dozvoljena: transplantacija srži kod leukemije. Kod ove terapije uzimaju se matične ćelije, koje stvaraju krv, od jedne zdrave osobe i daju pacijentima oboljelim od leukemije. Kod drugih bolesti, kao na primjer kod srčanog infarkta, izuzimanje matičnih ćelija nije tako jednostavno

Na čemu se trenutno vrše istraživanja?

Posljednjih gomina, vršena su mnoga istraživanja matičnih ćelija. Već ima napredaka kod jednog pacijenata oboljelog od side. On je liječen matičnim ćelijama i sada kod njega u organizmu nema više HIV virusa. Jednoj pacijentici tkivo oboljelog dušnika zamijenjeno je tkivom oplođenim matičnim ćelijama. To su samo pojedinačni uspjesi i još zadugo nisu neke potpuno zrele terapije.

Stručni savjeti: Kompetentna mreža za ispitivanje osnovnih ćelija NRW i Max Planck Institut za srčana i plućna istraživanja.

(izvor: bild.de)

Priredio: Smail Špago
 

 
NovaSloboda.ba
 
13.10.2012.

Dvije polovine srca

 .

 

Pismo Dženana Durakovića navijačima, uoči utakmice Velež - Travnik

 

Subota 20.10.2012. Stadion Vrapčići. Velež - Travnik.

.

 

Prvi put u životu protiv Veleža. Osjećaj koji se ne može opisati. Na drugoj strani bit će moji prijatelji s kojima sam odrastao, al nažalost predvodjeni velikim neprijateljom Veleža - Tanović. Prvi put igrat ću protiv prve ljubavi. Prvi put protiv kluba kojim me napravio ovakvim i onim što jesam u životu. Prvi put protiv najvećeg kluba u BIH. Bit ce teško igrati "protiv" navijača za koje sam ginuo do prije godinu dana. 2012. godina je nažalost godina, koju ću pamtiti po lošem. U ovoj godini nisam igrao na svom Bijelom brijegu. Volio bih da se subotnji meč igra na pravom Veležovom stadionu, Mostarskoj kolijevci fudbala, na stadionu Pod Bijelim brijegom. Al sigurno je da ću dati maksimum i ostaviti srce na terenu da Travnik dobije. Molim navijače Veleža da na pobjedu Travnika u subotu gledaju kao pobjedu Veleža, jer se iskreno nadam da će "gospodin", koji je na čelu Veleža podići svoje sidro, te da se time klub vrati na stare staze.

 

Dženan Duraković/facebook

13.10.2012.

Orao na prepad uhvatio mladunče nilskog krokodila

Životinjski svijet

Orao na prepad uhvatio mladunče nilskog krokodila

Turistički vodiči u Tanzaniji ovih dana su napravili foto snimak jedne nevjerovatne i do sada neviđene scene iz životinjskig svijeta.

Kokodili, koji, inače, važe za najveće grabljivce i proždrljivce među životinjama, dobijaju vrlo opasne i spretne protivnike. Nilski krokodili kad narastu mogu biti dugi i do šest metara, a teški i do jedne tone. Međutim njihovi mladi, nisu tako teški ni tako dugački, a uz to još neiskusni, postaju lagan plijen orlova grabljivaca. Na slikama se vidi kako je orao spretno uhvatio krokodila za čeljust.

 

Vodič, koji je načinio ove snimke, izjavio je da do sada još nikad nije čuo da orao lovi krokodile. On pretpostavlja da je ovaj orao neki slobodni strijelac, koji se ispraksao kako uhvatiti mladog krokodila, bez opasnosti da krokodil njega povrijedi.

Sa slika je očigledno da orao zna, šta i kako se to radi!

Smail Špago
 

 
NovaSloboda.ba
13.10.2012.

Šibicar

Ovdje ne treba nikakav komentar!

 

13.10.2012.

Gušterica

 

Skoro da je i gušterica domaća životinja. Živi po zidovima, po avlijama, u blizini gdje ima hrane i vode. Voli sunce. Gušterima smo nekada zvali mlade vojnike, a od guštera je nastao i glagol: gušterati. To bi značilo: izležavati se beskorisno satima na proljetnom suncu, naslonjen uz neki zid , okrenut prema jugu. U Mostaru se nekada gušteralo satima prije podne na zidu ispod Revije, tamo od pola zime, kad je sunce još nisko, a nebo vedro i plavo. Bila je to zabava bez pare i dinara..

 

13.10.2012.

Magarac, Magare, Kenjac,a bogami i Kenja

 

Naša pomalo zaboravljena domaća životinja: Magarac, ili Magare, ili Kenjac, ili ženskog roda: Kenja. Ova imena često koristimo koristimo u žargonu, ni ne razmišljajući o tome da li vrijeđamo ovu plemenitu životinju.

Sa slike se vidi da nema problema: magaraca ili kenjaca biće i dalje, bez bojazni da će se iskorjeniti.

 

12.10.2012.

Koncert za Udruženje „Sunce“ Mostar

Večeras u Eindhovenu

Koncert za Udruženje „Sunce“ Mostar

U Eindhovenu (Holandija) večeras će se, u organizaciji Udruženja Mladi Bosne i Hercegovine, održati humanitarni koncert, na kome će svirati Blimp Band, i sa koga će sav prihod biti namijenjen za Udruženje „Sunce“ Mostar.

Prije koncerta, prisutni će zajednički pogledati utakmicu između Grčke i Bosne i Hercegovine, u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu.

Mladi BIH je organizacija koja okuplja mlade iz cijele Bosne i Hercegovine, u Holandiji. Oni su već pomagali našem Mostaru, a mnogi će se od vas sjetiti akcije „Pomozimo malu Lokomotivinu raju“, kad je prikupljeno 650 eura i spremljeno za Mostar.

Opet su sa nama večeras u Eidhovenu.

Ovaj put za Udruženje „Sunce“.

Denijal Behram

 
NovaSloboda.ba
 
12.10.2012.

Mostar Rock Union

 

Mostar Rock School

 

U petak, 12. oktobra u prostorijama OKC Abrašević održeti će se promo koncert mladih sadašnjih i budućih bendova Rock škole.

Dođite i dajte podršku. Svi su dobro došli.

Nastupaju:

Hypersten
Astra
Kavadajiz
Headless filies
Kuro Sawa
Zvrks

(AbrašMEDIA)

12.10.2012.

Zmajevi, sretno večeras

Preko Atine do Brazila!

11.10.2012.

Mentalno zdravlje - “Otvori um, ne lexilium”

 

Više od 40 posto Mostaraca poseže za antidepresivima

 

Pod utjecajem stresa najviše mlade osobe

 

Prema istraživanju Udruženja mladih psihologa više od 40 posto Mostaraca često ili ponekad poseže za antidepresivima i tabletama za smirenje, a svakodnevno ih uzima 2 do 3 posto.

Mentalno zdravlje  je tabu tema u Mostaru i nešto o čemu se ne priča. U povodu dana mentalnog zdravlja ovo udruženje je  prod motom “Otvori um, ne lexilium” napravilo simulaciju psihološke ambulante na dvije lokacije u Mostaru. Odziv građana je bio iznad očekivanja. Mentalno i fizičko zdravlje su dvije vrlo povezane grane. Pojava psihosomatske bolesti rezultat je nemogućnosti nošenja ljudi sa stresnim situacijama.. Anketa je pokazala da su u Mostaru mladi ljudi najviše pod uticajem stresne situacije. Mladima smeta trenutna politička situacija u Mostaru, finansijske prilike i na takve prilike ne znaju adekvatno odgovoriti.

(izvor:avaz)

11.10.2012.

Odluka Gradskog vijeća od velikog značaja za Velež

Gradsko vijeće Mostara na svojoj današnjoj sjednici donijelo je odluku o dodjeljivanju na korištenje stadiona u Vrapčićima sa svim pratećim sadržajima, bez nadoknade, na period od 40 godina Fudbalskom klubu „Velež“ Mostar.

Ovom odlukom Gradskog vijeća, za čije donošenje je zahtjev Fudbalski klub „Velež“ Mostar podnio prije nekoliko mjeseci, stvaraju se preduslovi za administrativno uređenje postojećih objekata, kao i izgradnju novih, kako bi se upotpunosti dobila puna planirana funkcija, a to je kamp FK „Velež“ u Vrapčićima.

Obzirom da se prema Pravilniku o licenciranju klubova za takmičenje u Premijer ligi BiH, kao osnovni uslov za ispunjavanje infrastrukturnog kriterija, traži da klub u svom vlasništvu ili u zakupu ima stadion i pomoćni teren, ova odluka je i ključna za mogućnost dodjele licence, pa samim tim i igranje domaćih utakmica našeg kluba u Vrapčićima.

Do danas, FK Velež je imao ugovor na korištenje cca. 8.000 m², koji je istekao i po sili zakona se produžavao, sve do trenutka u kojem administrativno tijelo Grada može prekinuti ugovor, jer je formalno bio potpisan samo na godinu dana. Tih 8.000 m² ustvari je bila samo travnata površina terena na kojem su se igrale utakmice. Obzirom da su izgrađene tri tribine, a započeta je i izgradnja pomoćnog terena sa prilazom, potrebno je bilo pravno regulisati i ove objekte.

Ova odluka pored pravnog regulisanja postojećih objekata, stvorila je preduslove da se iskoristi mogućnost apliciranja kod UEFA-e za dobijanje pomoći pri izgradnji terena sa vještačkom travom. Naime, prema propisima UEFA-e, svaki klub koji ima uredno poslovanje je dobio licencu za UEFA-ina takmičenja i ima mogućnost apliciranja projekta krovnoj kući fudbala za sufinansiranje nekog kapitalnog objekta na stadionu.

Naš klub je već pripremio projektnu dokumentaciju za vještačku travu, ali se čekao sam dokument koji je obavezan uz priloženi projekat, a odnosi se na vlasništvo ili pravo korištenja nad nekretninom na duži vremenski rok, obzirom da UEFA ne poznaje instutut zemljišta bez titulara vlasnika odnosno zakonskog korisnika, a na kojoj će se realizovati projekat za koji se aplicira. 

(objavljeno na: fkvelez.ba)

11.10.2012.

Velež - Lokomotiva, godine Gradskog prijateljstva

‎60 godina Gradskog prijateljstva...Velež - Lokomotiva: 53 utakmice, 51 prijateljska, 2 zvanične za kup...rezultati i golovi nisu važni...Podaci iz Veležove Monografije 75 godina, autora rahmetli Ismeta Derviševića...
Velež uvjek visoko, prvoligaš, Lokomotiva od Hercegovačkog zonaša, do stabilnog Republičkog ligaša, jednu godinu član ondašnje Druge lige, grupa jug.
Danas Velež premijerligaš, Lokomotiva stabilan drugoligaš, sa solidnom ekipom i izvanrednim trenerom, internacionalcem Adisom Obadom.
Poslijednja utakmica, prije dva dana, u srijedu 9. oktobra. Rezultat 5:4 za Velež. Kako rekosmo na početku, ovdje golovi i rezultati nisu važni, nego prijateljstvo, koje traje eto već preko 60 godina.
 

Pregled utakmica Veleža protiv Lokomotive Mostar od 1951. do 1992.

 

U ovom periodu Velež i Lokomotivaodigrali su 53 susreta od toga 51 prijateljska i 2 za kup.

 

Podaci su izvađeni iz “Monografije 75 godina Veleža”, autor Ismet Dervišević

 

1951  Velež – Lokomotiva 6:3

1952. Velež – Lokomotiva 7:0, 10:2, 7:3, 13:0

1953  Velež – Lokomotiva 15:1

1955  Velež – Lokomotiva 7:2

1956  Velež – Lokomotiva 3:0, 6:2

1957  Velež – Lokomotiva 6:1

1958  Velež – Lokomotiva 2:0

1962  Velež – Lokomotiva 4:3, 5:1, 8:1, 3:1

1963  Velež – Lokomotiva 5:0, 7:2, 3:0

1964  Velež – Lokomotiva 4:0, 4:3, 10:0, 7:1, 2:3

1965  Velež – Lokomotiva 8:1, 4:4, 4:2, 4:1, 3:1, 6:3

1966  Velež – Lokomotiva 1:0

1967  Velež – Lokomotiva 4:0

1971  Velež – Lokomotiva 3:0

1972  Velež – Lokomotiva 7:1

1973  Velež – Lokomotiva 4:0

1977  Velež – Lokomotiva 3:0, 8:3

1978  Velež – Lokomotiva 8:0

1979  Velež – Lokomotiva 2:0

1981  Velež – Lokomotiva 1:1

1983  Velež - Lokomotiva 7:3

1984  Velež - Lokomotiva 3:0

1985  Velež - Lokomotiva 2:0

1986  Velež - Lokomotiva 2:0, 10:2

1987  Velež - Lokomotiva 0:0

1988  Velež – Lokomotiva 1:0

1989  Velež - Lokomotiva 6:0, 0:3

1990  Velež - Lokomotiva 4:2, 2:0

1991  Velež - Lokomotiva 1:2, 1:2

1992  Velež - Lokomotiva 1:2

 

 

 

 

11.10.2012.

Barkod u primjeni već 60 godina

Barkod

U primjeni već 60 godina

Barkod (engl. barcode) je način označavanja proizvoda nizom crnih i bijelih linija, koje je moguće posebnim uređajima lako optički prepoznavati.

Patentiran je 1952. godine u SAD. Međutim, čekalo se do 1974. godine, da barkod nađe primjenu, onakvu kakavu danas ima u trgovinma širom svijeta. U vrijeme pronalaska barkoda, laserska tehnologija, kojom bi se kodovi čitali, još nije bila dovoljno razvijena. Prvi proizvod na kome su se pojavile crno bijele pruge bile su žvakaće gume Juice Fruit u jednom suprexafsu u Ohiju u Americi. Jedan od razloga za odlaganje korištenja barkodova je bio što su proizvođači smatrali da ove linije kvare estetski izgled proizvoda.

 

Danas se, uz sistem paralelnih crno bijelih linija, koristi i sistem crno bijelih tačkica, a ova dva sistema mogu se dobro i kombinovati.

Osnovna namjena barkodova je identifikacija prozvoda, a već dugo vremena barkodovi su nalaze primjenu u skoro svim sferama života. Pomoću njih prepoznaju se vozila, vagoni, paketi, roba, pa čak i osobe u postupku bilo kakvog kretanja u prostoru. Koriste se svugdje, gdje je potrebno nešto vrlo brzo prepoznati.

 

Najpoznatija primjena barkodova je u prodavnicama, superxafsima, robnim kućama i tržnim centrima, gdje je kupovina i prodaja proizvoda danas skoro nezamisliva bez ovih crnobjelih crtica na pakovanjima.

Smail Špago
 

 
NovaSloboda.ba
 
11.10.2012.

Život nema reprizu!

 

Zivot nema reprizu

Eksperiment

 

 

From: Aida S

 

Vašington (grad) 

 

Metro stanica hladnog januarskog jutra 2007.g. Čovek na violini svira Bahovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prodje stanicom, većina na svom putu na posao.

 

3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava muzičara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

4 minute
kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta
kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta
kasnije:
3-o godišnji dečak se zaustavlja. ali ga majka odvlači žureći.
Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dete da nastavi da hoda.

45 minute
kasnije:
Muzičar svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo i to na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo da hoda nepromenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.

1 sat
kasnije:
Muzičar završava sviranje i nastupa tišina. Niko to ne primjećuje. Niko ne tapše, niti odaje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:
Niko nije znao da je muzičar u stvari bio Džošua Bel, jedan od najznačajnijih muzičara današnjice na svetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrednoj $3.5 miliona dolara. Samo dva dana prije ovoga Džošua Bel je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gde je prosječna cijena ulaznice bila 150 dolara.


Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Džošue Bela na stanici metroa je organizovao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopšte prepoznajemo lepotu umetnosti? Da li stanemo da tu lepotu saslušamo? Prepoznajemo li talenat u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima medju nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim prilikama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo ni trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih muzičara na svijetu, koji svira jedan od najlepših komada ikada stvorenih, na jednom od najlepših instrumenata ikada načinjenih ...

 

U TRCI SA VREMENOM POSTAVLJA SE PITANJE ŠTA SVE LIJEPO PROPUŠTAMO?

 

ŽIVOT JE JEDAN I, NAŽALOST, NEMA REPRIZU !

 

Potražih original za ovo i nadjoh sljedeci link. Koga interesira, moze kliknuti na link I procitati mnogo vise detalja o ovom neobicnom eksperimentu koji je napravljen u saradnji sa listom Washington Post. Na žalost nekih, samo na engleskom. (SK)

 

http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2007/04/04/AR2007040401721.html

 

(objavljeno na Mostarskom Beharu)

 

10.10.2012.

U inat dušmanima - Kemal Monteno - jedna iz Mostara

Kemal Monteno - Kod crvene trojke

http://www.youtube.com/watch?v=ZWl2RTkpyhw&feature=share

Stihovi: Miso Maric
.

.


Tu na uglu u kafe baru
Kod lijevog beka ona ceka
Jesen rumeni u Mostaru,
A u meni gori sve

I gori sve, zbog nje
I Neretva i most i Hum bas sve
Pred ljepotom njenom sad gori sve
Ja dajem sve, zbog nje, zbog nje
I Neretvu i most i Hum bas sve
Za jedno njeno „DA" ja dajem sve

Tu na uglu u kafe baru
Kod lijevog beka ona ceka
Ko zna koga i kom' se nada
A u meni gori sve

10.10.2012.

Psi lutalice, 11.168 na sarajevskim ulicama

Na sarajevskim ulicama 11.168 pasa-lutalica

Na sarajevskim ulicama se nalazi 11.168 pasa-lutalica, podatak je britanskog udruženja za zaštitu životinja Dogs Trust, a koji od danas započinje petogodišnji projekt radi iznalaženja održivog rješenja problema s psima-lutalicama u glavnom gradu BiH.
Zna li iko, i interesuje li ikoga, koliko ih ima, recimo u Mostaru ili u nekom drugom mjestu širom BiH???
10.10.2012.

Koalicija 143

Pojam, koji vrijedi upamtiti!

 

Koalicija 143

 

Koalicija 143 nastala je iz potrebe da u komplikovanom bosanskohercegovačkom institucionalnom uređenju vlast približi narodu i učini je odgovornijom prema građanima/kama zagovarajući jasnije, transparentnije i efikasnije primjere upravljanja državom u svim njenim segmentima.

Koaliciju 143 čine slijedeće organizacije: UNSA Geto, Oštra Nula i Transparency International BiH (Banja Luka); Centar za građansku suradnju (Livno); Nansen Dialogue Centre (Mostar); Alternativni Klub (Trebinje); Biro za ljudska prava i Revolt (Tuzla); Asocijacija Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije,Akcija Građana, Centar za ljudska prava, Centar za zastupanje građanskih interesa, Zašto Ne, Pokret DOSTA!, Sarajevski otvoreni centar, Cure i Crvena (Sarajevo).

 

Ideja ljudskih prava koja je jasno definirana francuskom revolucijom i Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina 1789. godine svakodnevno se narušava. Svakodnevno se krši bar jedno od tih prava, dok ljudi „dostojno“ stoje i smatraju da je gore to što nemamo temeljnih uvjeta za život a ne „kršenje neke slobode govora“. Ne shvaćaju uzročno-posljedičnu vezu između tih stvari. Ako nemam pravo glasa, nećemo ni imati temelj niti krov svoga života.

Lokalne vlasti trebaju biti na usluzi građanima a ne produžene ruke stranačkih centrala i zakržljalih ideologija. To nije nešto gdje oni mogu birati – nego nešto što moraju uraditi. Pokrenimo se, tražimo veću odgovornost od naših vlasti, a posebice od lokalnih vlasti koji su najbliži građanima, time ćemo izgraditi bolju i pravedniju državu za sve njene građane.

 

(iz teksta Štefice Galić “Kakve lokalne vlasti, kakvu državu mi ustvari hoćemo?” objavljenog na tačno.net)

http://tacno.net/Novost.aspx?id=20102

 

09.10.2012.

Naš komšija Budo

 

Čovjek čistog obraza – Budimir Budo Koprivica


Datum i vrijeme: 3.10.2012. u 17:05h
By: tacno.net

 

U utorak 9. 10. 2012. u Centru za kulturu u Mostaru (Rade Bitange 13) u 20:00 h. premijerno će biti prikazan film Čovjek čistog obraza. Film govori o Mostarcu Budimiru Budi Koprivici koji se kao građanin u ratu usprotivio pljačkanju i protjerivanju svojih sugrađana te zbog toga ove godine dobio nagradu „Duško Kondor“ za građansku hrabrost koju dodjeljuje Nevladina organizacija Gariwo. Film je i nastao u produkciji NVO Gariwo u autorstvu Svetlana Broz, direktorice NVO Gariwo. Nakon projekcije filma bit će održan i okrugli sto o temi „Cijena građanske hrabrosti dvadeset godina poslije“.

 

Govore:

Svetlana Broz, autorica filma;

Budimir Budo Koprivica, dobitnik Nagrade Duško Kondor za građansku hrabrost;

Zlatko Serdarević, novinar;

Marko Tomaš, književnik;

Valentina Mindoljević, direktorica Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru.

 

Moderira: Amer Tikveša, PR NVO Gariwo.

.

 

 

Film: A Man Whose Conscience is Clear / Čovjek čistog obraza - Budo Koprivica NDK 2012

mozete pogledati ovdje:

http://www.youtube.com/watch?v=x5qrlC23nvI

Primljeno od SemiraK: "Od gospodje Stefice Galic dobih obavijest o premijeri ovog filam u Mostaru. Obavijest je postirana na portal Tacno.net. Pitao sam da li se ulaz placa I rekla mi je da je ulaz slobodan. Ova premijera bi I u nekadasnjem Mostaru bila vazan kulturni dogadjaj, a da li ce u ovom ucmalom biti zavisi od nase raje prije svega.

Ja se nadam da ce moja raja naci vremena da se prisustvom oduzi jednom velikom komsiji. Ovo mozete shvati i kao prozivku, zato ovo i pisem. Sad je trenutak da pokazete vi dole, sta je ostalo od onog naseg Mostara."

Pozdrav svima Semir

 

09.10.2012.

„The Special One“

 

Mario Balotelli je stvarno ćaknut tip

 

Trener Reala Jose Murinho se u nedavnom intervjuu za CNN prisjetio nekih interesantnih trenutaka, dok je kao trener Intera radio sa ekscentrikom, usijane glave, Mariom Balotellijem.

 

Karakter ekscentričnog Italijana najbolje je opisao u situaciji kada su "neroazuri", u okviru Lige šampiona, gostovali kod Rubina iz Kazana.

„Sjećam se posebno te utakmice. Nisam mogao da računam na Milita i Eto`a, Balotelli je bio jedini napadač, ali je dobio žuti karton u 43. minutu. Čitavu pauzu u poluvremenu sam potrošio u razgovoru sa njim. Od 15 minuta pauze, njemu sam posvetio sigurno 14 minuta. Rekao sam mu: "Vidi, Mario, ti si jedini napadač, već imaš žuti karton, ne dozvoli da te provociraju. Ako izgubiš loptu, ne reaguj. Ako sudija napravi grešku, ne reaguj.Ne pravi prekršaje, ako možeš, ne diraj nikoga, da ne bi dobio i drugi žuti. Rekao sam mu još: “Mario molim te". I čim je počelo drugo poluvrijeme, u 46. minuti dobio je crveni karton. Nevjerovatno!” kroz smjeh se prisjetio Murinho te večeri iz Tatarstana.

“Za dvije godine koliko sam proveo u Interu o Balotelliju bih mogao napisati roman od 200 strana, bila bi to, naravno, komedija, nikako drama, jer on stvarno ćaknut tip”, konstatovao je Portugalac.

 

Malo istraživanja po internetu pokazuje da je Balotelli dobio prvi žuti u 20. minuti prvog poluvremena, da je Samuel Eto’o digrao cijelu utakmicu i da je “Super Mario” dobio crveni “tek” u 60. minuti. Murinho u ovoj priči nije sve zaokružio baš kako je bilo, ali je u svakom slučaju bilo je simpatično.

A da Balotelliju u to vrijeme baš sve nije bilo simpatično, potvrđuju riječi njegove majke, da je Mario u vrijeme dok je bio u Interu, kod kuće često plakao zbog trenera.

Špago Smail

Nova Sloboda.ba

08.10.2012.

Nešto me ne vole – „Love me not“

Producentska kuća Emi zakratko je bila zabrljala kod obilježavanja pedesete godišnjice prvog singla Beatlesa «Love me do», štampanjem omota ploče sa slikom Beatlesa bez Ringa Stara. Singl je brzo povučen iz prodaje, jer je EMI koristio staru verziju albuma, na kojoj je kratko vrijeme sa grupom nastupao bubnjar Andy White. Prije pola vijeka, kod prvog snimanja ploče, u junu 1962. producent Georg Martin nije bio zadovoljan učinkom Ringa Stara i u grupu je ubacio bubnjara Andy Whitea, ali u vrijeme kad se singl pojavio, 5. oktobra 1962. Ringo se već bio učvrstio kao bubnjar grupe.

08.10.2012.

Što nas ima mašala - Dino Đulbić

O ovom momku vrijedi napisati i pročitati: Dino Đulbić

Pred kraj prvog poluvremena bilježimo lijepu akciju Guizhoua, koju je Dino Đulbić pretvorio u gol i vodstvo od 2:0. Rođeni Dobojlija sa australskim pasošem pogodio je rutiski, iskosa sa desne strane.

 

 

 

Dino Đulbić

 

Bosanac postigao gol i srušio Drogbu, Anelku i društvo

 

Fudbalsko prvenstvo Kine: Fudbaleri Guizhou Renhea s visokih 4:2 savladali su Shanghai Shenhuu na svom terenu...

 

Fudbaleri Guizhou Renhea s visokih 4:2 savladali su Shanghai Shenhuu na svom terenu u okviru 27. kola kineske fudbalske lige. Domaći su pred prepunim Olimpijskim stadionom u Guiyangu odigrali odličnu partiju. Međutim, prvi su prijetili gosti.

Nicolas Anelka sjajno je dva puta prošao po lijevoj strani, te ubacio loptu u šesnaesterac, no napadači gostiju nisu mogli pogoditi mrežu Guizhoua. Igrao se 17. minut kada je Rafa Jorda pogodio za prednost domaćih od 1:0.

Pred kraj prvog poluvremena bilježimo lijepu akciju Guizhoua, koju je Dino Đulbić pretvorio u gol i vodstvo od 2:0. Rođeni Dobojlija sa australskim pasošem pogodio je rutiski, iskosa sa desne strane. To je bilo sve u prvom poluvremenu, a u nastavku još uzbuđenja.

U 57. minuti bilo je jasno da će ekipa našeg Zlatana Muslimovića pobijediti, jer je Zhang Chenglin povisio na 3:0. Joel Griffiths smanjio je na 3:1 u 63. minuti, da bi Shen Tianfeng u 78. minuti vratio tri gola prednosti domaćim.

Na samom kraju susreta zablistao je, inače danas očajni, Didier Drogba, koji je neometano pogodio mrežu Guizhoua sa ivice peterca, za konačnih 4:2. Napomenimo, da je Muslimović odigrao svih 90 minuta u dresu pobjedničke ekipe.

 

 

08.10.2012.

Samo u jednom smjeru

 

Od našeg kolege Mustafe Obada dobih ovu fotografiju načinjenu na njegovom putovanju u Poljsku. Sa kapije neke firme. O tome mi je napisao slijedeće:

 

Evo vidjeh u Poljskoj ovaj efikasni uredjaj protiv ulaska pred poslovnu zgradu iz zabranjenog smjera. Nesto slicno sam negdje video I prije ali nije bilo tako ostro kao ovo. Osim diskretnog znaka jednog smjera, nema nikakvog drugog upozorenja. Ako i slucajno pogrijesis, obe gume su ti probusene dok si rekao keks.

 

 

 

Mene je ovo podsjetilo na jedan od naših "stručnih" viceva koje smo nekad pričali i crtali. Napisao sam mu:


Pitao profesor đaka ili studenta:
 
"Zašto istosmjerna struja ne može proći kroz diodu, a naizmjenična može".
 
Genijalni odgovor je na slici.
 
"Istosmjerna struja dođe do diode i ne može dalje, a naizmjenična jednostavno zaobiđe diodu.
 
Potrudio sam se da to i ilustrujem onako kako smo nekad crtali.

 

 

 

 

08.10.2012.

Stotine Mostaraca neformalnim glasanjem tražilo bolji grad

 

Inicijativa nekoliko entuzijasta iz Mostara dobila je svoj epilog danas kada se širom BiH održavaju lokalni izbori, ali ne i u ovom gradu na Neretvi. 

Naime, na neformalnom okupljanju na Španjolskom trgu, stotine Mostaraca glasovalo je i dalo svoje mišljenje o politici u ovom gradu na Neretvi, prenosi portal klix.ba. 

Ekipa sa portala
Tacno.net svoje simbolične izbore za Mostar 2012. otvorila je jutros u 7 sati na Španjolskom trgu. Kako nam je kazao novinar Amer Bahtijar, građani Mostara su iskazujući svoj stav o situaciji u Mostaru podržali ovu nesvakidašnju akciju. 

"Iz minuta u minut glasačka kutija biva sve punija stavovima građana o trenutnoj mostarskoj izbornoj pat poziciji", kaže Bahtijar. 

Građani su uglavnom kazali kako je trenutna mostarska politička situacija sramotna, a kako niko od njih nije zaslužio ovakav tretman vladajućih struktura. 

Podsetimo, Statut grada je ostao u neustavnim okvirima, čime je ovaj grad na Neretvi osuđen na čekanje i stagnaciju. Ovo će biti jedini grad u BiH čiji građani neće moći birati odbornike za Gradski odbor. 

Neki od komentara: 

"Sramota!" 

"Želim grad sa korpama za otpad u ljudskoj veličini kako bi i ovaj ljudski otpad mogli smjestiti na odgovarajuće mjesto." 

"Gospodo ne dozvolite da nas maloumnici dijele. Od toga će nam zavisiti budućnost i prosperitet naše djece." 

"Današnji Mostar je sramota. Vode ga stranački ljudi bez obrazovanja, politički poslušnici koji ne misle na kulturu i obrazovanje i ne misle na budućnost ovdašnjih građana....." 

"Nikad više onakvog grada!" 

"Želim Mostar bez svih nacionalizama." 

http://mostarlife.com/stotine-mostaraca-neformalnim-glasovanjem-tra%C5%BEilo-bolji-grad

 

07.10.2012.

Adnan Špago – FC Kirchhundem nastavlja impozantnu seriju

 

Adnan Špago – FC Kirchhundem nastavlja impozantnu seriju

Peta pobjeda u nizu

 

Novajlija u Bezirksligi, FC Kirchhundem postigao je petu uzastopnu pobjedu. Rezultatom 3:0 (1:0) protiv SV Oberschledorna, FC Kirchhundem je potvrdio odličnu formu i umješao se u sami vrh tabele. U jednoj vrlo fer utakmici vodstvo za FCK postigao je Marco Holterhoff udarcem glavom  u 25. minuti. Prije toga, u 10. minuti, igrač-trener Adnan Špago imao je šansu da postigne vodstvo, a pred kraj poluvremena dobru šansu propustio je Burhan Peci, udarcem tik pored stative.

Pred sami kraj utakmice Marco Holterhoff je pogodio za 2:0, a konačni rezultat 3:0, postavio je Elias Ntritsos, udarcem iz polulijeve pozicije, nekoliko minuta nakon što je ušao u igru. Arthur Jürgens, pressegovornik izjavio je: „U jednoj vrlo fer utakmici mi smo imali više od igre. Naša pobjeda je potpuno zaslužena“.

 

FC Kirchhundem: Scalabrino, Werner, Rettler, Dahlke, Koch, Peci, Bivolaku, Spago, Selimanjin (78. Ntritsos), Holterhoff, Bajgora (78. Gerguri).

 (der westen, prevod: spagos)

07.10.2012.

Ima jedno malo mjesto, na granici sna... MOSTAR

http://www.youtube.com/watch?v=49DVMmJL3OU&feature=share

Ima jedno malo mjesto, na granici sna... MOSTAR

Haris Ovcina (Sareno Kamenje) - Pjesma o Mostaru

Recituje: Toni Pehar

.

.

Ima jedno malo mjesto
na granici sna
vjetrovi su tamo
ni sjeverni
ni južni
ni hladni
ni topli, nego daleki

Ljudi tamo ili plove zvijezdama
ili podižu kragnu od usnulih ljiljana
preko mosta zaljubljenog u svoje obale

zimi se tamo ne ide
zimi se tamo čuje šapat pocjepanih krovova

Ne daj grade da ti snove tuga krade
tvojim vjetrom svoja jedra da puni
ne daj da ti noćas lice suze kvase
dok ti mladu vode tuđi svatovi

Ne daj grade da te mrtve sjenke bude
da ti gase oči pune ljubavi
kao dijete ispod neba noćas budi
naše ruke biće tvoji mostovi

Rijeka što je dugo tekla i u srca utekla
neka bude mirno more za sve tvoje brodove

 

07.10.2012.

Velež je žrtva vremena

 

Velež je žrtva vremena

 

Napisao Rijad Durkic

 

 

Postoje fudbalski klubovi koji budu pa ih više nema ili ih ima na način i u mjeri koja nije slična njihovom ranijem stanju, onom koje bi dokoni hroničari imenovali kao zlatno doba. Moskovski Torpedo šesdesetih i sedamdesetih godina bio je zvijezda ruskog fudbala. Osvajao je naslove, igrao moderno, avangardno, uvodio novosti u svjetski fudbal. Trajalo je to par desetljeća dok ga postsovjetska tranzicija nije utišala, a najezde novih oligarha u fudbal nisu otjerala u drugu ligu. Još je svježija priča o nekad velikom njemačkom Karlsruher SC, fudbalskom gigantu s periferije koji je do sredine devedesetih ponosno koračao bundesligaškim i europskim stadionima, a svijetu podario mnoge istinske legende ovoga sporta, između ostalih i Olivera Kahna i Mehmet Scholla. KSC sad pluta po sivoj pučini neugledne 3. Lige. Ne treba ni navoditi brojne primjere sunovrata nekad velikih klubova po Engleskoj i Škotskoj.

Svega ovoga i još podosta drugog sličnog ima i u priči o mostarskoj fudbalskoj relikviji kojoj neko prije skoro sto godina dade ime Velež. Zarobljen u sumornoj sadašnjosti podjeljenog i opustošenog grada, Velež proživljava teške godine, a ni po čemu osim po dresu i imenu ne podsjeća na onaj klub koji je ulazio u oči i dušu ljubitelja fudbala širom bivše države, a i dalje.

Velež je nastao na radničkoj ideji, a jugoslovensku slavu i svjetsko ime stekao sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća nošen snagom tada vrlo jake mostarske privrede. Svima je znano da su oba ta Veležova sudbonosna elementa danas u gorem stanju nego je sam klub. Bez svoja dva glavna motora, uveliko smanjene teritorije djelovanja,  Velež je ostao nasukan na sprud sivila i osrednjosti jedne od najopskurnijih i najjadnijih fudbalskih liga u Evropi.

Gradski klubovi obično nose sudbinu svoga grada, Velež nije izuzetak. Mostar je podjeljen grad, a iako nemam tačne statističke podatke vjerovatno je i grad koji je uz ratna razaranja, preživio i najveći odljev kadrova. Iz Mostara ljudi i danas odlaze. Istočna strana Mostara realno ne izgleda bolje nego njen premijerligaš. Zapuštena, kadrovski obezglavljena, infrastrukturno zaostala, urbanistički unakažena, industrijski nulirana, moralno unazađena, sva je po svemu dovoljno „snažna“ da ne može da iznese jači projekat od današnjeg Veleža. Šta je u Veležovom okruženju bolje i jače nego je on sam?! Sudbini kluba još više pridonosi i globalno bh (bez)zakonje koje samo po sebi destimuliše pozitivne akcije, a motiviše kriminal i korupciju.

Neki dan mi je profesor Esad Bajtal objašnjavao zašto je nemoguće danas napraviti neku novu sevdalinku. Moguće je dovesti vrhunske autore i izvođače, ali je nemoguće stvoriti okruženje u kojoj je sevdalinka nastajala, te čeršije iz prošlih vremena, vrijeme zabranjenih ljubavi, ugovorenih brakova, adete tog doba. Isto je i s Veležom. Pošto je nepovratno nestalo ono što ga je činilo velikim i jakim, današnji Velež osuđen je da bude blijeda kopija sjećanja na prošla vremena.

Za ponovni uzlet potrebno je pravo, veliko čudo. Čudo u vidu redefiniranja uloge Veleža u današnjem društvu, te izgradnji kluba po zahtjevima modernog fudbala, savremene organizacije, tržišnog i transparentnog poslovanja. Takvo nešto danas kod nas ipak nije realno očekivati, jer na sceni nema snaga koje to mogu izvesti, a ni okruženja u kom se to može desiti.

 

(objavljeno na tacno.net)

07.10.2012.

Danas ipak izbori i u Mostaru

 

Izbori i u Mostaru

 

Dajte svoj glas da se zaustavi slobodni pad grada i šutnja na koju su osuđeni svi njegovi građani.

 

Građani Grada Mostara jedini u Bosni i Hercegovini neće imati priliku da u nedjelju izađu na svoja biračka mjesta, te biraju vijećnike za Gradsko vijeće, ali na neki način izbori u Mostaru ipak će se održati. Naime, nezavisni portal Tačno.net organizuje svoje Izbore za Mostar.

Pozivaju sve Mostarce da im se pridruže na dan izbora, 7. oktobra, na Španskom trgu i da glasaju.

“Dajte svoj glas da se zaustavi slobodni pad grada i šutnja na koju su osuđeni svi njegovi građani. Nedobronamjernost i nesposobnost vladajućih političkih snaga u Mostaru dovela je do činjenice da je Statut grada ostao u neustavnim okvirima, a samim time i grad osuđen na čekanje i stagnaciju. Kažite svoje mišljenje, napišite kakav grad želite, kakve ljude na njegovom čelu očekujete”, ističu sa ovog portala.

Dodaju da je mišljenje građana bitno, ali da svi to često zaboravljaju.

“Sigurni smo da većina građana Mostara ne pristaje na trenutnu situaciju, samo ne zna način kako da kanališe svoje nezadovoljstvo, nema mjesto da iskaže svoj stav. Tačno.net mediji je za takve, ljude željne prilike da govore slobodno i da njihovo mišljenje drugi čuju”, ističu organizatori ovih izbora.

 

http://www.6yka.com/novost/29119/izbori-i-u-mostaru

 

06.10.2012.

PAŽNJA - PAŽNJA Snimamo film o ratu u Bosni

U Italiji će se snimati interesantan film o događajima iz rata u Bosni i Hercegovini. Mladi autori trebaju malu pomoć!?

 

PAŽNJA - PAŽNJA Snimamo film o ratu u Bosni.

 

Učestvuju domaći glumci (Italijani).

Trailer: Radnja se dešava u jednom televizijskom studiju. Jedna talijanska TV kuća svake sedmice organizuje u udarnom terminu emisuju “Gost” gdje učestvuju izbjeglice iz cjelog svijeta. Ko ispriča najdodirljiviju priču ima šansu da osvoji prvo mjesto i €100.000. Na red dolazi i Hamid Dedović, preživjeli iz Srebrenice. On počinje da opisuje sve strahote koje je preživio, ali u jednom momentu iz režije javljaju da na telefonu imaju nekoga ko se predstavlja kao pravi Hamid Dedoviž i koji govori da taj čovjek u studiju nije niko drugi nego njegov mučitelj za vrijeme logoraskih dana. Naravno sve se preokreće, i gost u studiju, umjesto mučenika se pretvara u dzelata. Ostatak radnje vam ne mogu ispričati. Ali da bi smo ga mogli snimiti, porebno nam je nešto malo novca.

 

Molim vas raja, sutra ne kupite kutiju cigara i ne popijte kafu u kafiću, pošaljite nam te pare jer su nam stvarno neophodne da bi mogli platiti struju, osiguranje, zakup prostorija itd.

Hvala unaprijed

Više detalja na linku:

http://www.indiegogo.com/ospiteilfilm

 

L'OSPITE: AN ORIGINAL FILM WITH A TWIST THAT MAKES THE DIFFERENCE

by Nunzio Caponio e Simeone Latini

A LITTLE HELP TO MAKE IT HAPPEN!

 

L'Ospite: Originalni film sa obratom koji čini razliku

Nunzio Caponio i Simeone Latini

Mala pomoć da bi se to i ostvarilo!

 

SYNOPSIS

On an Italian talk show a Bosnian man who was persecuted during his countries conflict from 1992-95, is invited to the show to relate his experiences and ask for reparations. The show is hosted by an impulsive and heartless journalist with a dark past, interested only in making high audience ratings. An anonymous caller announces that the Bosnian man is an impostor, accusing him of being a war criminal, responsible for the ethnic cleansing that took place during that war. The tension in the studio builds and the conflict between the host and the guest escalates to the point where the guest is pushed into hijacking the show in order to bring out the truth.

06.10.2012.

The Beatles - Prije pola vijeka

Legendarni „Beatlesi“ započeli su muzički put

Prije pola vijeka izašao je prvi singl grupe „The Beatles” pod nazivom „Love me do”. Niko tada nije ni sanjao da će njegovim izdavanjem, do tada potpuno nepoznata grupa napraviti revoluciju, koja je zauvijek izmijenila globalnu muzičku, modnu i kulturnu scenu mladih

Nepoznata grupa sastala se nekoliko mjeseci ranije i u londonskom studiju na Abbey Roadu da naprave snimak. Najstariji je imao 21. godinu, najmlađi 19. Na audiciji za diskografsku kuću Decca nisu uspjeli. Nastup im je bio „klimav”, gotovo komično nervozan.

Nakon Decce, odbile su ih i ostale discografske kuće. U susret im je izašla jedino kuća Emi. U studio su ušli John Lennon, Paul McCartney, George Harrison i Pete Best, koga je u septembru te godine zamijenio Ringo Star. Izveli su svoje kompozicije „Love me do”, „P.S. I love you”, i „Ask me Why”, a usput i muzički stanrdad „Besame Mucho”, kako bi pokazali svoje sposobnosti.

Nekoliko sedmica kasnije, potpisan je ugovor, koji je obilježio početak revolucije u muzici, modi, popularnoj kulturi, zabavljačkoj industriji i društvenim običajima, koja traje još i danas i fenomenu koji je uslijedio kasnije, popularno nazvanim „Beatlemanija“.

Na tom prvom singlu, s prednje strane nalazila se pjesma „Love me do“, a na zadnjoj strain pjesma „P.S. I Love You“. Na iznenađenje svih, „Love me do” popeo se na 17. mjesto britanske top liste. Sljedeći singl „Please Please Me“ dospio je čak na drugo mjesto Top ten liste, a sa već sa pjesmom „I want to hold your hand“osvojili su 1964. godine za engleske grupe do tada neosvojivo američko tržište.

„Beatlesi“ su do danas ostali jedna od najkomercijalnijih, najpopularnijih i najuticajnijih grupa u istorijii popularne muzike.

U službenoj diskografiji Velike četvorke nalaze se albumi: „Please please me“ i „With The Beatles“ iz 1963., „A Hard Day’s Night“ i „Beatles For Sale“ iz 1964., „Help!“ i „Rubber Soul“ (1965.), „Revolver“ (1966.), „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ i „Magical Mystery Tour“ (1967.), „White Album“ i „Yellow Submarine“ (1968.), „Abbey Road“ (1969.), te „Let It Be“ (1970.), kao i kolekcije singlova iz 1987. „Past Masters“.

Grupe je objedinila najbolje vrijednosti rock and rolla, postala utjelovljenje ideala čitave jedne ere obilježene društveno-kulturnom revolucijom, a časopis Time je članove grupe uključio među 100 najuticajnjih ljudi svijeta 20. vijeka.

Smail Špago
 

 

 

 

NovaSloboda.ba

 

 

 

 
06.10.2012.

James Bond je stigao prije 50 godina u kina

Godišnjica

James Bond stigao je prije 50 godina u kina

Tačno 50 godina nakon kino premijere filma „Dr.No“ u Londonu, „rodnom mjestu“ Jamesa Bonda, okupili su se njegovi brojni ljubitelji, kako bi proslavili jubilej ove kino legende.

Prvi film o Jamesu Bondu, koga je glumio Sean Connery, prikazan je u kinu 5. oktobra 1962. godine. Nakon toga, filmovi o tajnom agentu 007 postali su nauspješnija filmska serija u istoriji filma. Dosadašnja 22 filma o Jamesu Bondu donijelai su prihod veći od četiri milijarde američkih dolara.

U većim svjetskim gradovima održani su u petak veče mnogobrojni skupovi ljubitelja Bonda. U Londonu je aukcijska kuća Christie’s priredila aukcijsku prodaju predmeta iz bogate pedesetogodišnje Bondove istorije, koji su korišteni prilikom snimanja filmova. Između ostalog, odijela u kojima je nastupao tajni agent, i jedan od njegovih čuvenih sportskih automobila. Britanska pjevačica Adelle u petak, tačno u 0,07 sati iza ponoći, predstavila je njen novi hit, napravljen za najnoviji Bondov film „Skyfall”. Pjesma je odmah osvojila vrh chart lista.

Jednu interesantnu statistiku predstavio je i britanski časopis „The Guardian”. Radi se o broju ubistava u 22 dosadašnja Bondova filma. U tim filmovima ubijeno je ukupno 1.299 ljudi, od čega je sam Bonnd u 352 slučaja iskoristio njegovu licencu za ubistvo. Preostalih 947 ubili su drugi akteri njegovih filmova. U prosjeku po jednom filmu je desilo se 59 ubistava, a sam Bond je to učinio 19 puta po filmu.

U prvom filmu „Dr.No“ zabilježeno je „svega“ dvanaest ubistava i po tome je ovaj film bio najmiroljubiviji. U filmu „Samo dvaput se živi” stradalo je 196 „loših i dobrih”. Pierce Bronsan bio je najžešći u tome. U njegova 4 filma, sredio je ukupno 135 loših.

U sklopu jubileja, odata je počast i Bondovim djevojkama, s kojima je superagent proveo mnogo lijepih trenutka, a u filmu „U službi Njenog Visočanstva” čak je kratkotrajno bio i oženjen. Ursula Anders (76), djevojka iz prvog filma „Dr.No“, proglašena je za najzavodljiviju Bondovu djevojku.

Još dva fima o Jamesu Bondu snimljena su izvan zvanične serije, i oni se ne ubrajaju u seriju.

Priča se nastavlja 23. filmom „Skyfall“, koji od 1. novembra stiže u kina širom svijeta.

Smail Špago
 

 

 

 

NovaSloboda.ba
05.10.2012.

MON POPCORN - prevod

 

Jedan farmer odluči da ode u kino. Prodavac karata ga pita, šta mu je to na ramenu?

Stari farmer mu kaže:"To je moje pile, moj prijatelj Chuck ,gdje god ja idem i Chuk ide".

“Žao mi je,ali vaše pile ne može da udje.Životinjama je zabranjen ulazak u kino”.

Stari farmer se sakrije u sokak iza kina i stavi pile u svoje pantalone.

Vrati se i kupi kartu. Udje u salu i sjedne pokraj dvije stare udovice.

Film počinje i piletu je vruće u pantalonama. Starac otkopča svoje pantalone da bi pile moglo izvući glavu.

Stara koja sjedi pokraj farmera,kaže svojoj prijateljici:

“Margo, čovjek koji sjedi pokraj mene je perverzan....

Margo pita,” a zašto to kažeš?”

“Otkopčao je pantalone i izvadio svoju spravu", šapće ona.

“Šta se brineš”, kaze Margo, “u tvojim godinama vidjela si i druge!!!!”

“I ja sam tako pomislila”, kaže ona, “ali ova je specijalna...Ova jede moje KOKICE!!!”

05.10.2012.

MON POPCORN

 

Nikad nisam učio francuski,niti imam pojma o njemu, a danas dobih vic na francuskom...srećom sa prevodom ispod:

 

MON POPCORN

 

Un fermier décide d`aller au cinéma. Le vendeur de billets lui demande ce qu`il a sur son épaule??  Le vieux fermier répond:
“C’est mon poulet Chuck c`est mon ami…partout ou je vais Chuck vient aussi”.
“Je suis désolé mais votre poulet ne peut pas entrer. Les animaux sont défendus dans le cinéma”.
Le vieux fermier se cache derrière dans la ruelle et met son  poulet dans son pantalon.
Il retourne acheter un billet. Il entre dans le cinéma et s`assoit à coté de deux veuves âgées.
Le film commence. Et le poulet a chaud dans le pantalon. Alors le vieil homme détache son pantalon. Afin que le poulet puisse sortir sa tête.
La vieille assise à coté dit a son amie..
“Marge!“
“Quoi”dit Marge..
“L`homme assis à coté de moi est pervers”.

“Pourquoi tu dis ca?” demande Marge

`”Il a défait son pantalon et son outil sort” chuchote-t-elle.
`”Ne t`en fait pas`` dit Marge...
“A ton âge, tu en as vu d`autres!!“
„C`est ce que je pensais aussi“ dit elle!!!
„Mais celle-là est spéciale...ELLE MANGE MON POPCORN!!!“

05.10.2012.

Mrak slika...

autor Faruk Kajtaz - Mostar

05.10.2012.

Rođeni od rođenja

 

Jeste li ikada pomislili o čemu razmišlja ovaj čovjek, starac, dedo ... Psuje li majku igračima, stručnom štabu, nekome iz Uprave ...čuo sam da je prisutan na svakoj utakmici. Često pogledam ovu sliku i upitam se: Šta to tebe vuče, stari moj, u Vrapčiće ? Zar ti nije bolje, u subotu popodne, negdje pored Bunice da se sa svojim unučadima malo poigraš, da uživaš u njima ... Tražim odgovor, odgovor mi se sam nameće; LJUBAV, ništa drugo ....

 

(facebook/Denijal Behram)

05.10.2012.

Zemlja u kojoj vam plaćaju da navijate na utakmici

Svijet fudbala

Zemlja u kojoj vam plaćaju da navijate na utakmici

Da bismo danas gledali dobru fudbalsku utakmicu, moramo posegnuti duboko u džep i platiti pay TV, ili otići tamo gdje se one igraju i platiti skupe ulaznice. Međutim postoje i lige i utakmice gdje vam plaćaju da dođete, navijate i uživate u fudbalu. Jedna od tih liga je UEA Pro League iz Ujedinjenih Emirata.

U fudbalskoj ligi Emirata danas igra mnogo poznatih svjetskih imena. Nama najpoznatiji je Grafitte, koji je zajedno sa Džekom i Misimovićem igrao u Wolfsburgu i bio prvi strijelac Bundeslige. Donedavno se uz fudbalske terene u Emiratima mogao vidjeti i slavni Diego Maradona, kao trener Al Wasla.

Kako pišu novine iz Abu Dhabija, navijačima se plaća po otprilike 10 eura, da dođu na utakmicu, mašu zastavama, navijaju, aplaudiraju i pjevaju tokom utakmice. Kako je izjavio Abdull Al Junabi, plaćanje navijačima je sastavni dio njihove gostoljubljive, domaćinske kulture. A to je, istovremeno, i zbog toga što fudbal u Emiratima ima kratku istoriju.

„Navijači naših klubova su članovi porodice i nije red da plaćaju ulaznice, a kao dobri domaćini ugošćavamo ih na pravi način”, izjavio je Abdullah Al Junabi.

Prvoligaš Al Jazira u prosjeku ima 15.922 gledaoca po utakmici. Oni navijačima plaćaju prevoz do stadiona, hranu i piće, a na stadionima angažuju nadzornike, koji rade sa navijačima, i kasnije ih po potrebi pozivaju. Za vrijeme njihovih utakmica, svira jedan bend, koji za svoju muziku treba od 500 do 1.500 navijača, u zavisnosti od važnosti utakmice? Za ovu „uslugu”, klub plaća svojim navijačima.

„Nama nije u prvom planu da ispunimo stadion, nego da na stadionu napravimo dobru atmosferu, jer to je dobro i za klubove i za navijače”, kaže Abdullah Al Junabi.

(Još malo pa skoro isto kao kod nas?)

Smail Špago
 

 

 

 

NovaSloboda.ba
04.10.2012.

Apel za pomoć

Edini Čolaković za liječenje potrebno 20.000 eura

Edini Čolaković, dr. medicine – specijalisti mikrobiologije i parazitologije, zaposlenoj u Zavodu az javno zdravstvo HNK/Ž u Mostaru, 2008. godine u Kliničkoj bolnici Mostar dijagosticirano je teško oboljenje – Myeloma multiplex IgG kappa st. III A.

Od tada, Edina je primila dva protokola terapije (VAD i CTD), ali se bolest pokazala refraktornom na liječenje. U junu 2012. godine urađena joj je transplatacija autolognih matičnih stanica u Zagrebu i tada je postignuto poboljšanje, ali za manje od 50 posto u odnosu na nalaze prije transplatacije.

Prof. dr. Damir Nemet iz Zagreba preporučio je stoga nastaviti liječenje drugom transplatacijom, za koju su već prikupljene autologne matične stanice, ali je prije toga potrebno smanjiti tumorsku masu, kako bi se transplatacijom postigao maksimalan učinak.

S obzirom da je Edina već liječena kemoterapijom, prof. dr Nemet preporučuje liječenje sa lijekom VELCADE (bortezomib) u kombinaciji s cistostaticima i deksametazanom.

Lijek VELCADE se ne nalazi na listi Fonda solidarnosti Zavoda za osiguranje i reosiguranje FBIH, te je potrebano hitno iznaći način za nabavku istog, što je prije moguće. Prema mišljenju prof. dr. Nemeta, bit će potrebno uraditi osam ciklusa terapije (40.000 eura).

Doza koja je potrebna za početak terapije za četiri ciklusa je XVI amp.a 3,5 mg.

Cijena XVI ampula za četiri ciklusa iznosi 20.000 eura.

Uplate možete izvršiti na tekući račun:

UniCredit Bank
Broj računa: 40062505000
Transakcijski račun: 3389002566778993

Devizni račun
UNICREDIT BANK DD MOSTAR
SWIFT: UNCRBA22
IBAN CODE: BA39 3381 3028 3515 5389

Edina Čolaković
Broj računa: 40062505101

---------------

Edina Čolaković

Zalik 10 A

88000 Mostar

Bosna - Hercegovina

Mobitel: 00 387 61 969 025

e-mail: colakovice@hotmail.com

04.10.2012.

Muzej - stvarno je zatvoren

danas na krovu muzeja:

...Muzej je zatvoren...

...The museum is closed...

04.10.2012.

Alternativa uličnim lampama?

Svijetleći prilazni put

Alternativa uličnim lampama?

Sintetički „core glow” pijesak puni se u toku dana pri sunčevoj svjetlosti, a onda po noći svijetli i do 12 sati.
 

Svijetleći pjesak je jedna vrlo interesantna novina, koja će mnoge zainteresovati. Svijetli po noći, a u tu svrhu ne troši električnu  energiju. Kako stručnjaci najavljuju, ovo je jedan vrlo prijateljski ekološki proizvod, koji podržava spašavanje prirodnih resursa, obnovljivi je izvor svijetlosti. Sitni sintetički kamenčići koji svijetle noću, ne emituju ugljen dioksid, štede novac i spašavaju okolinu. Pijesak pod nazivom “core glow” izrađuje se od sintetičkog materijala, na bazi sintetičkih smola. Svjetlost je uvečer vrlo blistava i takva se održava do zore.

Svijetleći pjesak bi naročito bio naročito interesantan za područja van velikih gradova, gdje su prilazni putevi do kuća najčešće neosvijetljeni i udaljeni od glavnih saobraćajnica.

Smail Špago
 

 

 

 

NovaSloboda.ba
04.10.2012.

Zemaljski muzej - ključ u bravu nakon 124 godine

Zemaljski muzej, institucija koja čuva kulturu i nacionalno blago svih naroda Bosne i Hercegovine u četvrtak u 11.00 sati će zatvoriti svoja vrata, prvi put nakon 124 godine.

Bruka i sramota!

04.10.2012.

Ukleti neimar: Izložba o Bogdanu Bogdanoviću u Zagrebu

Izložba o Bogdanu Bogdanoviću pod naslovom "Ukleti neimar" zasnovana je na kustoskom konceptu Ivana Ristića, dugogodišnjeg sugovornika i poznavatelja velikog arhitekta. Otvorenje izložbe održat će se u utorak, 9. listopada, u 19 sati u Gliptoteci (Medvedgradska 2, Zagreb), a može se razgledati do 31. listopada.

Ovaj postav je bio prvi put predstavljen 2009. godine u Centru za arhitekturu u Beču te potom 2011. godine u Muzeju grada u Beogradu. Koncept tog postava za zagrebačku izložbu prilagoditi će urbana antropologinja Sonja Leboš, u suradnji s Ivanom Ristićem.

Cilj je izložbe predstaviti zagrebačkoj, hrvatskoj i internacionalnoj publici presjek Bogdanovićevih djela s naglaskom na njegovu sintagmu "antropologija sjećanja" te omogućiti uvid u kompleksni opus ovog stvaraoca koji je bio primarno arhitekt, ali i pisac, kaligraf, etimolog, kipar, sveučilišni profesor, urbanolog, političar i još mnogo toga. Drugim riječima, osim likovne prezentacije lika i djela Bogdana Bogdanovića u onom segmentu njegovih aktivnosti koji nam je najpoznatiji, a to su njegova spomen-obilježja, težimo publici koja manje poznaje njegov rad predstaviti i Bogdanovića kao filozofa arhitekture i pisca.

Nositelj inicijative postava izložbe "Ukleti neimar" u Zagrebu je Austrijski kulturni forum u Zagrebu u suradnji s Centrom za arhitekturu iz Beča, Gliptotekom i Udrugom za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) iz Zagreba.

Izložba se može pogledati od utorka do petka od 11 do 19 sati, a subotom i nedjeljom od 10 do 14 sati. Ponedjeljkom zatvoreno.

U okviru izložbe najavljujemo i okrugli stol koji je zamišljen kao poredbena platforma rada Bogdana Bogdanovića u suodnosu s drugim arhitektima iz regije koji su se također bavili spomeničkim područjima, poput Vojina Bakića i Edvarda Ravnikara.

Okrugli stol u okviru izložbe održati će se 19. listopada 2012. od 18 do 21 sat.

Gosti okruglog stola su Friedrich Achleitner (publicist i pisac, Beč), Dietmar Steiner (ravnatelj Centra za arhitekturu, Beč), Ivan Ristić (autor izložbe "Ukleti neimar", Beč), Aleš Vodopivec (arhitekt i predavač, autor knjige Edvard Ravnikar. Arhitekt i učitelj, Ljubljana), Ronald Panza (teoretičar, OKC Abrašević, Mostar), Maroje Mrduljaš (arhitekt i publicist, Zagreb) te drugi.

Koncept okruglog stola: Sonja Leboš (UIII)
Okrugli stol održati će se na engleskom jeziku.
Izložbu i okrugi stol podržavaju: Austrijski kulturni forum, Ministarstvo kulture RH

Izložba "Ukleti neimar" dio je dugoročnih projekata Mnemosyne - Teatar sjećanja te aRs PUBLICae/1POSTOZAUMJETNOST.

(AbrašMEDIA)

03.10.2012.

Mostar...video Ricka Stevesa...

http://youtu.be/AvzgrgWqNH8

Mostar, straddling its beloved river, is the leading city of the southern part of Bosnia-Herzegovina. Its 400-year-old stone bridge was once a symbol of multi-cultural community but collapsed under artillery shells when Yugoslavia fell apart in the 1990s. Today, Mostar is rebuilding, and ethnic divisions are gradually fading. And the new Old Bridge, rebuilt using the original materials, is a promising sign of reconciliation. For more information on the Rick Steves' Europe TV series — including episode descriptions, scripts, participating stations, travel information on destinations and more — visit

http://www.ricksteves.com.

03.10.2012.

Tribute to Indexi u Torontu...

 

Tribute to Indexi

 

Putem maila dobih ovaj poziv za koncert. Proslijedjujem ga i do vas..kome je blizu i kome nije daleko...

Pozivamo vas...

   
27 vrsnih muzičara i umjetnika iz Kanade i Sjedinjenih Američkih Država odaće počast jednom od najvažnijih i ubjedljivo najutjecajnijih muzičkih sastava na području Balkana – Indexi!
   
Koncert će biti održan u subotu, 1. decembra 2012. godine, tačno u 20:00h u istorijskom Opera House u Torontu.
   
Karte će biti u prodaji od 15. oktobra 2012 . Zbog velikog interesovanja publike, preporučujemo da karte kupite unaprijed.
   
Posjetite naš website i saznajte više o događaju Tribute za Indexe, o nama i o mjestima gdje možete kupiti karte.
   
Vidimo se 1. decembra u Opera House!

 

www.tributetoindexi.com

 

02.10.2012.

Kišovito, pljuskovito…

 

Oko podne je Mostar zahvatilo nezapamćeno nevrijeme. Za pola sata čitav grad je bio pod vodom...Emir bosonog preko vode...do auta.....drugačije nije išlo...

 

 

Šta bi mogao lik sa slike reći u ovakvoj situaciji…ništa drugo osim: „jebi mater!“

 

 

 

protiv kiše može i ovako, moderno...u paru...

 

 

ili jednostavno, sa crnom vrećom od smeća...

 

 

02.10.2012.

Evropske „sahat-kule“

Kako satovi tamo otkucavaju?

Umjesto da podignemo glavu, i pogledom na sat na kuli provjerimo koliko je sati, danas najčešće izvučemo mobitel iz džepa. Iz upotrebe lagano bivaju potisnuti i nekad nezamjenjivi ručni satovi.

Veličanstveni satovi na sat-kulama po evropskim gradovima već dugo vremena imaju sasvim drugu funkciju. Postali su znakovi raspoznavanja tih gradova. Ostavimo na trenutak mobitel, podignimo glavu i pogledajmo i poslušajmo, kako otkucavaju satovi sa najpoznatijih sat kula u Evropi.

London: Big Ben

Kraljevska sat-kula na Westminsterskoj palati poznatija je kao Big Ben, a od ove godine ima zvanično ime: kula kraljice Elizabete. Razlog: šezdesetgodišnji kraljičin jubilej. Ko je i kada kuli dao ime Big Ben, ne zna se, jer Big Ben je ime zvona, teškog 13,5 tona, koje svakog sata otkucava tačno vrijeme. Pored ovog zvona, kula ima još četiri manja zvona. Jedinstveni otkucaj zvona sa Wesrtminsterske palate u Londonu postao je najomiljeniji zvuk zvona na svijetu. A da se kula sa satom do ovog kraljičinog jubileja zvala samo „sat-kula”, možemo već zaboraviti.

Graz: Sat kula u Gracu (Grazer Uhrturm)

Moderna umjetnička galerija u Grazu već je postala znak raspoznavanja grada Graza, ali grad se još uvijek ponosi svojom sat-kulom na Schlossbergu (Brijegu sa dvorcem). Zaljubljeni parovi krenu lagano prema kuli na brijegu žičarom ili uz stepenice i uživaju u romantičnom pogledu. Na sat-kuli, visokoj 27 metara, postavljena su tri zvona i to: „sat-zvono”, koje se oglašava svakog sata, postavljeno daleke 1382. godina, „zvono grijehova siromašnih” iz 1450 i „vatrogasno zvono” iz 1654. godine. Za ovu sat-kulu, karakteristično je da su satne i minutne kazaljke zamijenjene, još od vremena kad je na satu ugrađeno pokazivanje minuta. Sa kule se pruža grandiozni pogled na grad, a na tom mjestu čovjek se ne moža oteti utisku da vrijeme leti.

Bern: Sat kula sa zvonom (Zytglogge)

Klovn se zaljulja na lijevoj nozi samo trenutak prije nego što Chronos udari batom po zvonu. To je samo jedna od scena koja se može vidjeti prilikom posjete ovoj sat-kuli, koju Švicarci zovu „Zytglogge“. Nakon jednog požara 1405. godine, sat-kula je obnovljena, a tada je na centralnoj kuli postavljeno novo zvono. Posebno lijep je donji sat, na kome su predstavljena nebeska tijela. Posjeta sat-kuli je omogućena od aprila do decembra i preko božićnih praznika.

Moskva: kula Spasski (Спасская башня)

Moskva ima mnoštvo kula. Samo Kremlj ima ih dvadeset. Udarci zvona sa sat-kule na Crvenom trgu pričaju istoriju još od vremena careva i kraljeva, pa sve do najnovijih vremena perestrojke i glasnosti. U 12 i 24 sata, sa sat-kule se čuje zvuk ruske himne. Tri elektromotora vrlo precizno pokreću pozlaćene kazaljke sata.

Venecija: Toranj sa satom (Torre dell’orologgio)

Na Markovom trgu u Veneciji uvijek je puno ljudi i golubova. Ako ne pazite, vrlo lako možete promašiti ovu sat-kulu. To je zbog toga, što je ona sakrivena venecijanskim kućama, a izgradnjom krila na kući, i sama sat-kula djeluje kao sve kuće oko nje. Pogled prema gore otkriva astrološki sat sa plavim ciframa i dvije bronzane figure, koje po zvonu udaraju čekićima. Stepenište koje vodi na kulu je usko i strmo, pa je posjeta dozvoljena samo odraslima.

Smail Špago

 

 

 

 

NovaSloboda.ba
01.10.2012.

Adnan Špago: Četvrta pobjeda u nizu

 

Tus Allagen – Kirchhundem 0:1

 

Put novajlije u Bezirk ligi FC Kirchhundem ide jasno prema samom vrhu tabele. Pobjedom od 1:0 u  gostima kod TuSAllagena, FC Kirchhundem je domaćina preskočio na tabeli.

Pobjeda je u svakom slučaju vrlo zaslužena zbog velikog broja šansi za goste. Veliku šansu imao je Marco Holterhoff već u 12. minuti, ali je promašio, slično kao i Venhar Bivolaku u 40. minutu, čiji je šut sa 25 metara zaustavila prečka. Početak drugog poluvremena bio je ponovo u znaku FC Kirchhundema. Tada se istakao golman gostiju. U 46. minutu sudija je dosudio jedan sumnjivi penal za domaćine. Udarac sa bijele tačke majstorski je odbranio golman Giuseppe Scalabrino.

Terener-igrač, Adnan Špago imao je prvu šansu u 62. miuti, ali je lopta prošla tik pored stative. Dvije minute kasnije znalački se probio u šesnaesterac i sa sedam metara po zemlji loptu smjestio u mrežu. Vodstvo 0:1 za goste. U 87. minutu Bivolaku je imao još jednu veliku šansu da poveća vodstvo, ali je njegov udarac glavom prošao iznad prečke.

 

FC Kirchhundem: Scalabrino, Dahlke, Koch, Retteler, Werner, Spago, Selimanjin (78. Gerguri), Holterhoff, Bivolaku, Bajgora (73. Ntritsos), Peci (82. Kohl).

 

(der westen, prevod: spagos)

 

 

01.10.2012.

Može li Platini mala do Veleža???

Salem Halilhodžić

Dovedite Platinija u Mostar da vidi u kakvim uslovima igra Velež

Predsjednik UEFA Mišel Platiniji dolazi sutra u BiH, na poziv Komiteta za normalizaciju FS BiH.

Prema najavi, Platini će obići stadione Koševo i Grbavicu u Sarajevu i Bilino polje u Zenici, gdje svoje utakmice igra reprezentacijha BiH.

Salem Halilhodžić, jedan od fudbalskih velikana Veleža, ogorčen je ponašanjem čelnika FS BiH, koji se nisu sjetili, kako kaže, simbola bh fudbala, koji je iznjedrio toliko velikana, a neki od njih, poput Ivana Ćurkovića i Vahida Halilhodžića zajedno su igrali i sa Platinijem.

„Velež je, htio to neko priznati ili ne, ime kojim se treba ponositi cijela BiH, a ne samo Mostar. Kud bi me odvelo kad bih nabrajao brojne igrače, koji su slavu BiH pronosili širom Evrope i svijeta. Velež je, usljed ratnih dešavanja, ostao bez stadiona pod Bijelim brijegom i natjeran je da utakmice igra na neuslovnoim terenu u Vrapčićima, koji ne priliči renomeu kluba najsvijetlih tradicija“, kaže Salem Halilhodžić u razgovoru za portal Novasloboda.ba.

Halilhodžić, uz to, podjeća i na katastrofalne uslove u kojima treniraju pioniri i kadeti Veleža.

„Veležu se, zbog svega što je dao bh fudbalu, mora pomoći. Sarajevo i Željezničar imaju stadione, koji zadovoljavaju sve kriterije, ali čelnici FS BiH moraju pomoći Veležu. Stoga, mislim da bi Platinija morali dovesti u Mostar, kako bi se na licu mjesta uvjerio u kakvim nenormalnim uslovima igra simbol Mostar i kako bi od njega tražili da, snagom svog autoriteta i funkcije koju obavlja, obezbijedi sredstva za izgradnju novog stadiona za Velež. Po meni, svoj glas trebali bi dići i ljudi iz Uprave Veleža, ali i čelnici grada Mostara. To je najmanje što mogu učiniti za Rođene“, govori Salem Halilhodžić.
 

 
NovaSloboda.ba
01.10.2012.

Pazite šta radite s torrentima

 

Samo upozorenje. Znam ljude koji su nastradali zbog ovoga.

 

Ako ste skinuli samo jedan film pomoću torrenta, evidentirani ste

 

Bilo ko, ko je koristio bittorrent, servis za razmjenu datoteka preko interneta (file-sharing) kako bi skinuo neki film ili pjesmu, najvjerovatnije je praćen, objavili su britanski znanstvenici. Istraživanje koje je provelo sveučilište u Birminghamu otkrilo je da ilegalno downloadanje popularnih sadržaja tvrtke za nadzor prometa preko interneta mogu otkriti u roku od najviše tri sata. Tim britanskih istraživača objavio je da je iznenađen opsegom praćenja. Nositelji autorskih prava mogu koristiti tako prikupljene podatke kako bi zaustavili ilegalno skidanje sadržaja, piše BBC News.

Trogodišnje istraživanje proveo je tim znanstvenika. Oni su razvili softver koji funkcionira kao Bit Torrent file-sharing klijent koji prati veze koje su napravljene na njemu. Za one koji nisu upoznati s torrentima, recimo samo da je Bit Torrent metod kojim se korisnici služe kako bi skinuli neku datoteku od mnogih korisnika istodobno. Zanimljivo je da su korisnici koji

su tek počeli sa ilegalnim skidanjem datoteka podjednako u opasnosti kao i oni koji se time bave već dulje vrijeme.

"Ne morate biti masovni downloader. Neko ko skine jedan film bit će također evidentiran", rekao je dr. Tom Chothia, koji je vodio istraživanje. Štoviše, popularniji sadržaj koji se ilegalno skida češće se prati od sadržaja koji nije tako popularan.

spagosmail

MOJI LINKOVI


MOSTAR
http://memorylimit.blogger.ba/
http://herojisaneretve.blogger.ba/
www.mostarskaraja.com
www.moforaja.com


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
530655

Powered by Blogger.ba