spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.06.2013.

Problemi građana BiH su i naši problemi

Sinoć Kölnu

Problemi građana BiH su i naši problemi

Sinoć je u koncertnoj dvorani „Essigfabrik“ u Kölnu, Njemačka, održan koncert solidarnosti pod nazivom „Ja for My Baby Germany“.

Jedinstvena poruka organizatora i nekoliko stotina prisutnih gledalaca na subotnjem koncertu u Kölnu je bila: „Mi ne želimo da sjedimo skrštenih ruku i mirno gledamo, kako u Evropi u 21. vijeku, zbog nesposobnih i nekompetentnih međunarodnih i domaćih političara u Bosni i Hercegovini, bebe i djeca pate i umiru!”

„Mi kao Evropljani, mi kao građani jedne evropske zemlje, Savezne Republike Njemačke, mi kao  građani jedne evropske zemlje, Bosne i Hercegovine, mi kao roditelji, koji i sami imamo djecu, mi kao civilizovani ljudi, osjećamo se obaveznim, pravovremeno skrenuti pažnju evropskoj  javnosti, na ovu hitnu društvenu temu, a to želimo, između ostalog, učiniti i sa ovom velikom  manifestacijom solidarnosti”.

Svi umjetnici su se odrekli honorara i nastupili su besplatno.  Od srca im hvala! Troškove produkcije ove manifestacije preuzela je i pokrila firma iz Kölna - moStar Promotion GmbH. Ulaz za gledaoce bio je besplatan.

„Ovom manifestacijom pokazujemo solidarnost sa JMBG protestima širom BiH, jer, problemi svih građana Bosne i Hercegovine su i naši problemi i podržavamo ih u borbi za ljudska prava!”, istaknuto je tokom manifestacije.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
30.06.2013.

Tipično mostarski

Sula Rebac, anegdota:

Kaže Suli žena: „…bola Sula, svaku veče dolaziš u neka doba kući,,,dokle više???“

a Sule će: “Slušaj ženo, ti imaš mene a ja imam cijeli Mostar,,,bogati pusti me na miru”.

Legenda ostaje legenda!

29.06.2013.

Zlatni jubilej

Sjetno okupljanje

Bivši đaci Gimnazije proslavili 50 godina od polaganja mature

Bivši učenici tadašnje Gimnazije „Aleksa Šantić“, njih 41, okupili su se večeras u Mostaru, kako bi proslavili 50 godina od polaganja mature. Prozivku je izvršio profesor Aleksandar Aco Bošnjak.

Na prozivku nisu, što zbog bolesti, što zbog dalekog puta, došli mnogi bivši maturanti, a jedini koji je bio „opravdano“ odsutan je Slobodan Praljak, koji se nalazi u zatvoru Haškog tribunala.

Hakija Ćatović iz Perta u Australiji poslao je pismo, puno topline i tuge, što nije u mogućnosti da večeras fešta sa starim drugarima.

A na kraju, Roko Markovina, uz riječi zahvalnosti, poželio je profesoru Aci Bošnjaku dug život i dobro zdravlje.

Druženje maturanata Gimnazije nastavljeno je u restoranu „Prestige“ u Mepas Mallu.

NovaSloboda.ba
29.06.2013.

Mostar na video filmu - nekad

Mostar na video filmu:

 

Yugoslavia-the-Good-Old-Days-of-Tito-style-Communism
.
.

 


 

Travel film showing the "country" that used to be one of the greatest travel destinations in the world. Instead of espousing e pluribus unum, they divided and subdivided, then imploded. today we have only the pieces of what used to be. So for old time's sake, i hope you enjoy this american TV piece that promoted the wonderful state of YUGOSLAVIA some 30 years ago!
Mostar od 13:00 do 15:45 minute.
29.06.2013.

Riječ u fokusu

Sijaset

 

Jeste li znali da u savremenom turskom jeziku riječ siyaset znači politika. Ako je to tako, a jeste, onda je nama sijaseta preko glave ima već dugo vremena.

 .
.(na slici: sijaset naroda, ali bez politike)

Danas se obično poseže za ovom tuđicom da bi se označilo mnoštvo, velika množina, sila nečega. U prošlosti, međutim, riječ je značila i nepriliku, bijedu, zlo, napast, pa buku, galamu, a u vrijeme turske vladavine ovim terminom označavalo se javno izvršenje neke izrečene presude, tačnije tjelesne kazne, a to je najčešće bila smrtna kazna.

Pretpostavlja se da je riječ sijaset (postoji i oblik sejaset) u značenju mnoštvo dobila ovo značenje upravo otuda, jer su tjelesne kazne izvršavane javno, na “sijaset mejdanu” u prisustvu mnoštva ljudi. Postoji i narodna poslovica “Zlo činio, sijaset primio”. U starim rječnicima sijaset se prevodio kao Ungelegenheit, molestia, bijeda, napast, ali i pokor, pa kazna, javna kazna.Uz navedene, postojalo je objašnjenje da sijaset znači nepoželjan, neprijateljski raspoložen čovjek, čudo, budala, anatemnjak, đavo, kao i neobična pojava, čudovišnost. Tu je i prilog vrlo mnogo, do grla, svega ima sijaset. A radi pojačanja, uz riječ sijaset dodavao bi se i pridjev sijasetni, pa bi se znalo reći “Bježi sijasetu sijasetni, ili đavole đavolski, šta si me se dopovezao”. U pitanju je turcizam arapskog porijekla (siyaset) sa prvobitnim značenjem vođenje, rukovođenje (državom, domaćinstvom), zatim politika, diplomatija, pa timarenje i kroćenje konja, pojasnila je Olga Zirojević u njenom tekstu “Reči”.

A u savremenom turskom jeziku siyaset znači politika, diplomatija, figurativno spretnost, umješnost, dok siyasetči znači političar, odnosno politikant.

 

Ako je to tako, kao što i jeste, onda je nama u zadnje vrijeme sijaseta preko glave.
29.06.2013.

Nova Hurem stupila na dužnost u haremu

Serija o Sulejmanu

Nova Hurem stupila na dužnost u haremu

Gledaoci u Turskoj razočarani su nasljednicom Meryem Uzerli. Još se ne mogu naviknuti na novo lice u ulozi Hurem. Sve to ne uzbuđuje previše iskusnu tursku glumicu Vahide Gördüm, koja se u završnici serije prihvatila nezahvalnog posla.

Vahide naglašava da joj je drago što je dio tima spektakularnog projekta „Sulejman Veličanstveni”, a publika će se vremenom naviknuti na nju i prihvatiti je.

 

Vijest koja se ovih dana najčešće komentariše na forumima u Turskoj nisu protesti na ulicama, nego izgled turske glumice Vahide Gördüm, koja je u finalu treće sezone serije „Sultan Veličanstveni” zamijenila Meryem Uzerli u ulozi Hurem.

Najprije, novoj Hurem zamjeraju zbog njene „smeđe kose i očiju, koje nisu tako plave”, a i razlika u godinama je evidentna. Prethodna miljenica publike je bila čak 19 godina mlađa. Poneki su otišli tako daleko u komentarima, pa najavljuju bojkot serije, jer i Sulejman i njegova n„ova” draga izgledaju „i staro i ružno”.

Što se tiče radnje u seriji, u već emitovanoj 103. epizodi, nova Hurem se vraća na dvor, opasnija nego ikad.

„Plamen, koji mi bukti u srcu, stišćem u rukama. Osvetom sam ga tukla tako dugo, dok nije postao kao željezo. Nategnula sam bijes i kao strijelom ciljat ću srca mojih neprijatelja da gore zauvijek”, sikće nova Hurem u ovoj epizodi.

Nakon što je Hatidže, mlađa sultanova sestra, otela Hurem, ova crvenokosa zavodnica i njen suprug, sultan, ponovo se sreću u finalu treće sezone. Nastavak serije počeo se emitovati prošle sedmice u Turskoj. Hurem, vladarica harema, najavljuje rat svima koji joj stanu na put. Njeno agresivno ponašanje začuđuje i Sulejmana, a gledaoci u svojim komentarima čak tvrde kako Sulejman sada izgleda mlađe od svoje crvenokose ljubavi.

 

Podršku majci Hurem nesebično daje njena kćerka Mihrimah. Izuzetno talenovanu glumicu Vahide, ovakvi komentari ne interesuju. Ona je radosna što je postala dio ove velike priče. Ako su gledaoci razočarani, producenti nisu. Čak se u kuloarima priča da je dobila veći honorar od Meryem.

U finalu treće sezone umire Hatidže. Sulejman odlazi na pohod protiv Ugarske, ovog puta bez sinova. Njegova prva supruga Mahidevran koristi njegovo odsustvo i ubija Mehmeta, sultanovog sina sa Hurem, kako on ne bi oteo tron njenom sinu Mustafi.

 

Nova Hurem davno je dokazala da u privatnom životu može podnijeti mnogo veći pritisak i bol, nego što je to pritisak ili nezadovoljstvo publike. Naime, ova glumica se prije dvije godine teško razboljela, kad joj je bio dijagnosticiran rak dojke. Podvrgla se hemoterapijama, u toku terapija izgubila kosu. Namjerno nije htjela nositi perike, niti pokrivati glavu. Ćelava glava bila je njena poruka drugim ženama da su žene jače od svega. Veliku podršku je tada dobijala od svojih kolega, koji su joj svojim stavom pomogli da nadvlada ovu opaku bolest, a kad je ostala bez kose, od milja su je nazvali ženski Yul Brynner.

Jaka žena u stvarnom životu, ostvariće sigurno jaku ulogu i u seriji. Bez obzira na početne poteškoće. A publika će se već naviknuti.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
28.06.2013.

POUKA

Nekada davno, imao otac sedam sinova i kada je bio na samrti okupi ih oko sebe i reče im:

 - "Uzmite svaki po jedan prut pokušajte ga slomiti!"

 Svaki sin slomi svoj prut bez muke.

 - "A sada mi dajte sedam prutova."

 Otac zaveza sedam prutova zajedno špagom i reče:

 - "A sada da vidim tko će moći ovo slomiti!

 - " Svaki od sinova pokusa slomiti sedam štapova povezanih zajedno, ali ni jednom to nije uspjelo.

 - "Zapamtite pouku", reče otac. "Budete li zajedno, nitko vam ništa neće moći!"

 

Nakon sprovoda braća svratiše u krčmu. Svima koje su zatekli objašnjavali su kako im je otac bio mudar i nudili da pokušaju slomiti sedam štapova povezanih zajedno. Nitko to nije mogao.

 

Dozlogrdilo to krčmaru, te on uzme štapove, razveza špagu i slomi svaki štap jedan po jedan.

 - "Imam i ja pouku", rece krčmar.

 

- "Nije snaga štapova u tome što su jedan uz drugoga, već u užetu koje ih drži zajedno."

28.06.2013.

Lijepa je Hana

Lijepa je Hana

 

Lijepa je Hana, gondže mog jarana,

Al' je ljepša Fata, tako mi imana!

Sinoć joj se dockan u sokak navrati'

Pa udarih piljkom u pendžere Fati.

Birden Fata čula na pendžeru stade,

Poznade me, alčak, i selam mi dade;

Te eglen po eglen pa nas ponoć nađe

I moj jaran mjesec na bejan izađe.

Ja, kad mjesec granu pa has-srmu prosu

I lijepu Fatu na pendžeru osu,

Aman, da je kome pogledati bilo!

Vidio bi, valah, što nikada prije

U zemanu svome ni sanjao nije!

Vidio bi blago što nema karára:

Vidio bi da su od safi behara

I lišce i njedra u begove Fate

I has bejaz grlo gdje se rušpe zlate!

Vidio bi oči, one oči, jao,

Pa za crne oči džan i život dao!

Vidio bi slađa od šećera usta

I dva bena crnja, ah, dva bena, aman,

U lijepe Fate na podvoljku taman!

Pa se više nigda avertio ne bi

Niti iš'o majci niti li akrebi,

No bi salte mahnit pod pendžere stao,

Gledao u Fatu i džan za nju dao,

Jer je ljepša Fata, tako mi imana,

Od svakoga đula iz al-đulistana!

Pit'o sam je: "Fato, hoćeš li me, jeli,

Bi li kail bila, kad bi tvoji šćeli?"

Fata šuti, ali oči zbore same,

Nasmija se, alčak, pa đul baci na me,

(S grla joj se sitni đerdani prosuše

A iz đula slatki amber njene duše)

Pa pobježe majci u sobu da spava,

Na dušeku mekom, k'o melekša plava.

Srma-mjesec zađe, mene sabah nađe,

Pa se s đulom vrati' misleći o Fati.

A negdje u bašti bumbul tica čula,

Osjetila miris Fatinoga đula, -

Pa učini haber na svoje jarane:

Sitno niže Fati na grlo đerdane -

Sitno pjeva slatku pjesmu bez karara:

Nema, nema Fate u sedam Mostara!

 

Aleksa Šantić

1903.
28.06.2013.

Ljubavi novog Werthera

 

 

Djevojka piše dečku pismo:

"Ja ovako više ne mogu,

ne volim te, a i četiri puta sam te prevarila,

vrati mi moju sliku i oprosti."
.

 

Dečko sav razočaran pokupi

slike svih djevojaka koje je imao,

ubaci slike u kovertu i napiše:

"Ja ne znam koja si ti,

uzmi svoju sliku, a ostale mi vrati".

28.06.2013.

sa bloga Memorylimit.ba

Mostarska Gimnazija ove godine slavi 120 godina postojanja

Vrijeme je proslave okruglih godišnjica Mature. Generacije, negdje oko moje, prevalile su već četrdesetu godišnjicu, bliži nam se ona između, četrdeset peta, makar za prozivku. Gimnazija, Tehnika, Ekonomska, Medicinska, Učiteljska. Ove godine će posebno biti obilježena pedeseta godišnjica Mature u Gimnaziji, naravno i sve one ostale okrugle, ali posebno ova, pola vijeka. Zlatni jubilej. Uz jubilej maturantima, priključuje se još jedan okrugli jubilej: 120 godina postojanja mostarske Gimnazije.

.


.


.


Mostarska Gimnazija je osnovana 23. oktobra 1893.godine kao druga gimnazija u BiH, a počela sa radom na Luci u kući otkupljenoj od Husage Komadina. Preseljena je u današnju zgradu 1898.g. i to u dovršeno prvo krilo, uz Lenjinovo šetalište, a 1902.dograđeno i drugo krilo prema Bulevaru.Takav izgled Gimnazija ima i danas. Za prvog direktora konkursom raspisanim na njemačkom, mađarskom i srpskohrvatskom jeziku u Beču, Pešti, Zadru, Ljubljani i Sarajevu, bio je izabran Martin Bedjanič. Prvi nastavnik bio je Antun Pihler, a prvi učitelji su bili vjeroučitelji katoličke, pravoslavne i islamske vjere. 1893. godine Mostar je već imaoTrgovačku školu na Musali, Prvu osnovnu, Drugu osnovnu, Srpsku osnovnu u Brankovcu i Rimokatoličku školu u Podhumu, zatim četiri mekteba (iptidaije) i to kod Karadžozbegove džamije , na Velikoj tepi, u Donjoj mahali i Donjoj čaršiji. Pored ovih postojao je još i početni mekteb u Zahumu, deset ženskih mekteba po privatnim kućama, i privatna njemačka škola u Brankovcu i na kraju još i Frebrovo zabavište.

.


.


.


.


.


.



U razdoblju od 120 godina kroz školu je prošlo na hiljade i hiljade đaka, na stotine uglednih stručnjaka u svim životnim područjima. Svi sa ponosom i gordošću ističu da su bili učenici jedne generacije iz te gimnazije.

.


.


.



Nadamo se da će 120.godišnjica Gimnazije biti dostojno proslavljena.


(uz malu pomoć Jožice Scoria)

.


.


.

.


Nisam bio gimnazijalac, ali sam 8 godina išao u ovu zgradu, dok je bila III osnovna.

(1957-65.)


priredio: Smail Špago

28.06.2013.

Američki fudbal na drugi način

Ljepša strana sporta

Američki fudbal na drugi način

Američki fudbal, i pored svih nastojanja da mu se približimo, da ga razumijemo, ostaje nam nešto strano.

Ne možemo se pomiriti s tim, da je suština ove igre, osvajati centimetar po centimetar terena, brzi igrači, koji hvataju loptu rukama i trče kao svjetski rekorderi preko terena, dok se na njih ne saspe hrpa i protivničkih i svojih igrača. Prepuna američka gledališta su u ekstazi u takvim situacijama. A tek kad neki put igrač, kojeg eto i oni nazivaju fudbaler, pretrči sa uhvaćenom loptom preko one linije, iza protivničke polovine i loptu spusti dole, touch down, tada njegova ekipa osvaja čitavih šest poena. Nakon toga dobija se šansa da se lopta šuta nogom između one dvije visoko postavljene štange, i ako prođe tuda, dobija se jedan extra poen. A ako igraču u toku igre padne na pamet da loptu pukne loptu nogom, a zamislite, radi se o fudbalu, i ako kojim slučajem tada prođe između one dvije štange, e, za to se dobijaju tri poena. Tek tada nam ništa nije jasno.

Amerikanci znaju da su ova pravila i ova njihova igra nerazumljiva Evropljanima, i traže svaki način da ponude nešto novo, što će biti atraktivnije, što će privući gledaoce, što će privući televizijske kuće, što će privući čak i one koji nemaju pojma ni osjećaja niti za sport, a kamoli za ovu igru.

Lijepe djevojke. One to sada rade isto kao i oni nabildani momci, sa ratničkim bojama na licu, ali u oskudnoj odjeći. Već desetak godina u Americi se igra ženski „football”. U početku su ga nazvali „Lingerie” liga, ili liga donjeg veša, jer su igračice, ne znam kako bi ih drugačije nazvali, na teren izlazile, maltene samo u donjem vešu. Ta vrsta zabave privukla je ogroman broj gledalaca. Sada bar niko više ne može tvrditi da mu je na utakmici dosadno.

Liga je vremenom od običnog show programa postala ozbiljnija. Već se igra u nekoliko zemalja u svijetu. Pojavljuju se najbolje igračice, najbolje ekipe, šampioni, a po uzoru na muški dio ovog sporta, igra se i pravo američko finale pod nazivom „Lingerie Bowl”. Liga je dobila i ozbiljnije ime. Sada se zove Legends Football League.

Zvijezda lige je lijepa Ogom Chijindu. Najviše uspjeha do sada bilježe lijepe, ali i snažne djevojke iz Las Vegasa.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
28.06.2013.

Dynamo lebdio pored dvospratnjaka

Sve za reklamu

Dynamo lebdio pored dvospratnjaka

Nevjerovatni mađioničar Dynamo snimio je jedan reklamni spot, lebdeći pored crvenog londonskog dvospratnjaka, koji je vozio kroz sami centar Londona.

Slučajni prolaznici na ulicama Londona ovih dana su ostali bez teksta posmatrajući televizijskog mađioničara, po imenu Dynamo,  kako za potrebe snimanja reklamnog spota za jedno poznato osvježavajuće piće, izvodi nevjerovatnu vratolomiju, lebdeći pored dvostratnog crvenog autobusa broj 543. Ovaj „londonac“ saobraća ulicama Londona samim centrom pored samih istorijskih znamenitosti ovog grada, počevši od Millbanka, Big Bena, Parlamenta, pa preko mosta Westminster Bridgea.

 

Reakcija slučajnih prolaznika bila je nevjerovatna. Posmatrali su ovu čaroliju, slikali mobitelima, a neki su začuđeni, otvorenih usta, samo posmatrali ovaj prizor, ne vjerujući vlastitim očima u ono  što vide. A o kakvom se triku radi, to je poznato samo ovom mađioničaru.

Poruka mađioničara i producenta reklamnog videa je: ne pokušavajte ovo sami izvoditi.

(izvor:thesun)

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.b
27.06.2013.

Nelson Mandela

Jedan od najvecih boraca za ljudska prava, borac protiv apartheida i rasizma, covjek naroda NELSON MANDELA
.
(nažalost, zdravstveno stanje i dalje kritično)
.
.
.
.

 

International peace award "Mostar 2006", bestowed by the Center for Peace and Multiethnic Cooperation Mostar was given to Nelson Mandela. Vaclav Havel was the recipient of this award in 2004 and Alois Mock was the recipient in 2005.

 

" ...Iako sam primio mnogo nagrada za svoj doprinos očuvanju mira u svijetu, bio sam ugodno iznenađen kada sam saznao da su ljudi iz vaše zemlje odlučili da mi ukažu ovu čast. Iskreno me raduje ukoliko sam na bilo koji način inspirisao ljude Bosne i Hercegovine, koji su pretrpjeli mnoge patnje, da nastave raditi na pomirenju i uspostavljanju trajnog mira. Južna Afrika je udaljena od vaše zemlje, ali mi nismo ujedinjeni u globalnoj borbi za mir, koji, bez obzira na sve, nema alternative. Naši zajednički ciljevi moraju biti pomirenje i koegzistencija različitih kultura, religija i rasa. Ovo je moja poruka građanima Bosne i Hercegovine i želio bih još jednom da im se zahvalim za ovu nagradu", napisao je Mandela u svom pismu...
.
.
27.06.2013.

Sa bloga "Na granici sjecanja"

Pukne li vas ponekad?

Prilog za ovaj blog nastao je sasvim spontano. Jučer popodne javio se Deni iz Holandije sa vapajem, može li iko skinuti koju fotografiju sa videa postavljenog na you tube, nekog Holanđanina, koji je 1971. godina putovao na odmor u Jugoslaviju, i na putu od granice u Sloveniji, do Mlina kod Dubrovnika, navratio i u Mostar. Vjerovatno tek na nekoliko sati. Video je kompilacija dosta lijepih slika i kratkih filmova, sve od Slovenije, jadranskom obalom, Plitvicama,preko Mostara, do Dubrovnika. Upravo onako kako to samo znaju napraviti stranci. Zadrže se na jednom motivu samo 5 sekundi. Čini se malo, ali kad gledate film sada, svaka slika i sekvenca videa od 5 sekundi čini se beskrajno duga. Pravo bogatstvo za oči i dušu. Prvo sam pogledao film od nekih dvadesetak minuta, staviću link u prilogu, a onda se zabavio Mostarom. Svega 12 slika, ali sve iz tog perioda. Mostara ukupno jedna minuta. Dovoljno da se duša napoji. Tad mi je bilo jasno šta je spucalo Denija. Skinuo sam film sa You tube, izvadio slike i postavio mu na facebook. Nevjerovatno. Spucalo nije samo njega neko i dosta ostalih. Pogotovo slika, raritet. Slika  niz Korzo, dijela zgrade iznad Borova, Lakišića džamija dominira, ali se vidi i Razvitak u pozadini. Ljudi uhvaćeni u jednoj stotinki sekunde.


Ovdje ću postaviti samo nekoliko komentara, postavljenih ispod slika na FB.


Pukne li i vas nekad film, da se, gledajući stare fotografije, zapitate o sudbinama ljudi koji su se slučajno zatekli na njima. Uvijek kad ih gledam onako zaustavljene, u pokretu, javi mi se osjećaj kako su ti ljudi svoje proživjeli tiho i uz neku rezigniranu pomirenost zbog nedosanjane mladosti. Čak mi se čini i da se negdje izgubio onaj autentični prelaz iz mladosti u starije doba.  Kao da sam pripadnik zadnje generacije koja je imala priliku proći kroz taj portal jer su ova moderna vremena pobrisala sve te granice. Sada možeš biti mlad koliko hoćeš ili star, tj. možeš imati iluziju i jednog i drugog,  možda je virtualnost ubila autentičnost. Ili sam ja gadno zabrijao. (Denis Kajić).


Ja uvijek vidim ljude, bar na slikama našeg grada koji se kreću spontano i različito, vjerujući gradu kao vlastitoj bašti ili balkonu. (Ronald Pandža).


Tako smo mi doživljavali Mostar. Ne osporavam mogućnost da ga neki tako doživljavaju i sada. Kod mene je jos prisutan taj osjecaj "bašte", ali sada je to kao da sam u tuđoj bašči, na privatnom posjedu. Neko vrijeme, poslije rata, sam imao odjeke tog doživljaja lutajući ulicama pred zoru.  Penjući se recimo niz Panjevinu... nekako su sjene bile baš ukrivo "postavljene" i to mi je djelovalo domaćinski . Volio sam se voziti i biciklom pred zoru. To bi mi vraćalo taj osjećaj. Posebno je dobro oko četvrtice, rano, biciklom dofurati na Rondo ... OK je Mostar kad ljudi spavaju .

Da, gradu se vjerovalo kao vlastitoj bašti ili balkonu. (Denis Kajić).


A Gordana je dodala ovo Mešino:

"Trebalobiubijatiprošlostsasvakimdanom štoseugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim sto više ne postoji. Ovako se miješaju utvare i život, pa nema ni čistog sjećanja ni čistog života." (Meša Selimović).


BB 1971 Joegoslavie




Hochgeladen am 27.01.2012

Vakantie naar Joegoslavie in 1971
Zwartwitfoto's en dia's in BreedBeeld

27.06.2013.

Soko – Vazduplovstvo, fotomonografija

Fotografije iz nekadašnjeg Sokola traže se!

 

Preneseno i proslijeđeno sa: Mostarski Behar

 

Danas sam bio na skypu sa mojim dragim prijateljem iz Sokola Aleksandrom – Acom Nikolićem. Svi ga bolje znaju po nadimku Aca-galama.

Aco sa još jednom grupom starijih Sokolaša skuplja fotografije i započinje rad na izradi fotomonografije naše nekadašnje firme Soko-Vazduhoplovstvo.

Ova se grupa uhvatila izuzetno teškog posla, jer su mnoge službene i privatne arhive u ratu uništene.

Zato se obražam svima koji imaju fotografija vezanih za rad firme iz bilo kojeg perioda, da se jave.

Posebno molim svu raju iz nekadasnjeg ERC-a da se jave ako imaju fotografija iz tog perioda.

Ja moram reći da su sve moje fotografije uništene u našoj kući u Mostaru u toku rata i neposredno nakon rata iz čistog nemara ljudi koji su stanovali u kući.

Takođe vas molim da ovu informaciju proslijedite svima za koje mislite da bi mogli imati sačuvane fotografije. SK

 

Semir Kazazić

27.06.2013.

Mostarci u svijetu umjetnosti

Šefik Torlo

 

Pravio helikoptere i avione, a danas slika šipke
.

 

Šefik Torlo mostarski je slikar koji svakodnevno u svom ateljeu kraj Starog mosta slika i u svojoj 74. godini.

 

(fotosi: Anadolija)

 

Tridesetpet godina radio je u nekadašnjem gigantu vojne vazduhoplovne industrije, mostarskom SOKO-olu, gdje je pravio helikoptere i avione. Kao avioelektričar, uvodio je i struju na helikopterima Gazela i avionima tipa Galeb.

"Danas je nekada 'velika ptica Hercegovine' SOKO običan 'lešinar' i simbol osiromašenja Mostara i Hercegovine, simbol svega što je pokradeno i uništeno", kaže Torlo.

"'Žali, Bože' – to je natpis koji treba staviti na ulaznu kapiju današnjeg SOKO-ola. Da smo nastavili praviti policijske helikoptere i mini mlazne putničke avione mogli smo napraviti čudo“, kaže Šefik i dodaje da je očito bio cilj da se desetkuje potencijal Mostara i Hercegovine kao snažne prirodne regije. "Tu je radilo 8.000 ljudi, gledam danas na reklmama one hobby/game helikoptere na daljinsko upravljanje – pa samo da to radimo, uspjeli bismo. Danas je SOKO ekonomski Jasenovac i ekonomska masovna grobnica. Umjesto da proizvodimo avione, proizvode se u Hercegovini lažni invalidi i lažni borci pa je zato moja penzija 400 maraka, a oni vozaju džipove i bijesna auta."

Nekada ga, kaže, "povuče" želja, pa napravi avion od papira. Mostarci danas i mogu samo praviti avione od papira, kaže.

"Najviše volim raditi motive Starog grada i šipke. Kad stranci dođu u moj atelje pa pitaju koliko košta, ja ih pitam hoće li sliku s kilo ili dva kila šipaka."

Šefik je u Mostaru bio sve vrijeme rata. "Ruke su mi od rata duže za deset centimetara. Toliko su se istegle koliko sam bidona sa vodom morao izvući na peti sprat, jer u Mostaru nije bilo vode u ratu, sve su nam zavrnuli".

No, on je i tada slikao, a poslije rata je odmah napravio velike izložbe u Norveškoj, Njemačkoj, Švicarskoj... Akvarel tehnika mu je specijalnost, a do sada je učestvovao u preko 100 kolektivnih izložbi i čak prije nekoliko godina je, sa svojim radom, pobijedio u žestokoj konkurenciji 55 slikara.

Bio je i tema BBC-ovog filma o umjetnicima u BiH. "Nema države gdje nema mojih slika: od Mandžurije do Singapura, od Malezije do Kine."

"Slikam iz zadovoljstva i ljubavi, ali manje bih radio da se može živjeti od penzije. Ali, ne može se. Pod stare dane motam škiju i učim puniti cigarete mašinicom, ali mi nikako ne ide. Lakše mi je bilo praviti helikoptere i avione", priča Torlo i dodaje: "Sreća da znam slikati svojim rukama, ali penzioneri koji tako nešto ne znaju, mogu se samo 'slikati'. Odlučio sam za kalendar napraviti 12 slika s motivima penzionerskog ručka. Prvi će specijalitet biti 'Odrezak od penzije', baš tako sam ga nazvao, ali onaj papirni odrezak od penzije koji ti poštar dadne. I to na tanjiru.“

Torlo ove godine obilježava 50 godina slikarskog rada i tim će povodom napraviti veliku izložbu i retrospektivu te izdati monografiju.

 

Izvor: Anadolija

 

 

26.06.2013.

Veležu je danas i Ivan planina daleko!

Eho sa Skupštine kluba

Veležu je i Ivan planina daleko

Sinoć održana „izvještajno-izborna“ Skupština FK Velež, ličila je, baš u skladu sa mjestom održavanja, na loše odigranu pozorišnu predstavu sa veoma lošim izvođačima. Poslije svega viđenog, tokom skoro tročasovnog „rada“, navijači Veleža mogu biti „sretni“ što klub uopšte i postoji. A o Evropi, koju godnama kao šarenu lažu bacaju članovi uprave, može se samo sanjati, jer Velež, s ovakvim rukovodstvom i igračkim kadrom, ne može dalje od Ivan planine.

Velež je, treba li podsjećati, prije rata, bio simbol Mostara i cijel hercegovačke regije. Imao je Velež svoja udruženja širom BiH, ali u u mnogim mjestima Jugoslavije. Generacije i generacije Veleža, iznjedrene na Starom igralištu i stadionu pod Bijelim brijegom, pronosile su slavu Mostara svuga gdje su igrali, a u vrijeme fudbalskog šarmera i boema Sule Repca vezli su i najljepši goblen na svijetu. Imao je Velež, do prije rfata, po mnogima, najbolju Omladinsku školu, ne samo u Jugoslaviji, već i u Evropi, a kako i ne bi kad joj je na čelu bio fudbalski zanesenjak i entuzijasta Leo Hrvić, kad su treneri bili Mican Kordić, Zeko Selimotić, Salem Halilhodžić, Čorba Haždiabdić, Franja Džidić...

Velež i njegovi navijači bili su jedna duša i jedno tijelo i malo koji tim u Jugoslaviji imao je tako odane i fanatične ljubavi. Nikad navijači „Rođenih“, ni na jednom gostovanju, nisu napravili nijedan incident i bili su primjer kako se navija za klub..

U upravi Velža bili su ljudi od imena i prezimena, ugleda u gradu, Veležovci od glave do pete. Koji su svaki dan bili na stadionu, koji su bili uz navijače, koji su živjeli za časno i ponosno ime, što se Velež zove.

Sve je to prošlost, koja ostaje u pamćenju samo mostaronostalgičara i Veležovih istinoljubaca. Odmah na početku rata, počela je agonija Veleža, koji je brutalno istjeran sa stadiona pod Bijelim brijegom, odakle su na smetljište bačena sva klupska znamenja, pehari, medalje, zahvalnice, fotografije, dokumentacija.

Onda se pojedinci, umišljeni da s njima sve počinje i završava, „dosjetiše“ da ukinu Veležov grb, jer je, eto, to „komunistički“ simbol, što njima, kao „deklarisanim demokratima“ plaho smeta. Zaboraviše tada da je Veležov grb ustanovljen i prije formiranja Komunističke partije Jugoslavije, a zvijezda petokraka bila je simbol radnika. Mnoge iskrene Veležovce zabolilo je ta odluka, kasnije je grb malo ublažen, ali neko uporno, iz samo njima znanih razloga, neće da vrate grb Veleža, koji postoji od 1922. godine, kada je klub i osnovan.

Agonija kluba nasvjetlijih tradicija, započeta 1992. godine, traje sve do danas, a sudeći po onome što se sinoć čulo u sali Narodnog pozorišta, još će dosta Neretve proteći kroz Mostar prije nego se Velež postavi na zdrave noge i krene tamo gdje mu je i mjesto.

Trebalo bi ispisati stotine redova da se objasni sve ono što je sinoć viđeno. Pripadnici Red Army, koji su prije početka sjednice, na „zub“ uzeli direktora Sedina Tanovića, optužujući ga direktno kao najvećeg krivca za srozavanje imena kluba, poslije naguravanja sa velikim brojem pripadnika obezbjeđenja, jedva su pušteni u salu, u kojoj se nisu pojavili aktuelni predsjednik kluba Šefkija Vila i mnogi drugi članovi uprave. Ostalo je nejasno i da li je skupština imala legalitet za donošenje bilo kakvih odluka, jer se nije znalo koliko ona broji članova, osim što je Verifikaciona komisija izbrojala da je prisutan 31 član! Samo vođenje sjednice bilo je očit primjer nepripremljenosti, što je kod prisutnih izazivalo gađenje u pravom smislu riječi. Velež je sinoć, kako su rekli neki od govornika, dotakao dno dna i da imaju imalo obraza i časti, mnogi prozvani stidjeli bi se izaći iz svojih kuća i pogledati ljudima u oči, a kamoli i dalje ostati i raditi u klubu. Ostala su bez odgovora brojna pitanja, posebno vezana za finansije, a zbog nedolaska predsjednika Vile nije predočen ni izvještaj o dosadašnjem radu. Istine radi, član uprave i, navjerovatnije, budući predsjednik Adis Čevra dao je svoje viđenje stanja u klubu u granicama realnosti i uz neskrivenu želju da se sve snage u klubu moraju ujediniti da se Velž bori za vrh tabele, a ne da stalno bije bitku za opstanak u Premier ligi.

Ostala su bez odgovora i pitanja o lošem finansijskom poslovanju, gubicima, sumnjivim transferima, dovođenjima i odlasacima igrača, o namještanjima rezultata, o nekorektnom odnosu kluba prema navijačima, koji sve više okreću leđa. Iznesen je i porazan podatatk da je u posljednjih 13 godina u klub dovedeno 107 igrača, a Omladinska škola dala je mali broj kvalitetnih igrača.

Bilo je porazno, uz sve ostalo, što sinoć nije bilo nijednog bivšeg fudbalera, što najbolje govori o odnosu sadašnjeg rukovodstva. U Mostaru su na odmoru Bajević, Kodro, Hadžiabdić, Međedović, ali nijedan od njih nije obaviješten o sjednici, a sigurno je da bi došli i imali dosta toga reći. Nisu pozvani ni bivši fudbaleri, koji žive u Mostaru, a koji su srce ostavili igrajući za crveni dres. Kome je stalo da sve te legende udalji od kluba, pitanje je na koje niko sinoć nije želio dati odgovor.

Na kraju, izabrano je novo rukovodstvo. Za predsjednika kluba izabran je doktor Edin Alikalfić, novi predsjednik Skupštine je Sulejman Ćurić.

U Upravi odbor izabrani su Adis Čevra, Adem Macić, Nedžad Vuk, Ahmed Džubur, Meaz Begović, Đenan Salčin, Alen Đuliman, Ibrahim Marić i Suad Tucaković (predstavnik dijaspore), koji će, na svom prvom sastanku izabrati predsjednika. A tada će biti odlučeno i da li će Sedin Tanović i dalje biti direktor ili će umjesto njega doći neko drugi.

NovaSloboda.ba
26.06.2013.

26. juni 1922. - Uz rođendan FK Velež

26. juni 1922. godine

 

Uz rođendan Veleža: Nastanak RŠK Velež i prve godine

 

(sa stranice www.fkvelez.ba)

 

 

Početkom 1922. godine u Mostaru nije postojao nijedan legalni radnički klub, organizacija, društvo, ili udruženje. Sekretar OK KPJ, Gojko Vuković, dolazi na ideju da se osnuje legalno sportsko društvo. Nakon svih priprema 26. juna 1922. godine na jednoj poljani kod Sjevernog logora, gdje su ranije trenirali igrači RŠK Omladina, sastali su se inicijatori za osnivanje radničkog športskog kluba.
Osnivačkom sastanku prisustvovalo je petnaestak ljudi. Oni su posjedali na poljani, tražeći oskudni hlad jer je sunce nemilosrdno peklo i pržilo. Tom prilikom pročitana su pravila kluba, koja su i jednoglasno usvojena. Još prilikom diskusije o pravilima kluba, bilo je riječi o imenu novoformiranog sportskog kolektiva. Bilo je više predloženih imena: Radnički, Napredak, Sloga, Borac, Jednakost, Iskra, Jedinstvo, Zvijezda ali nijedno ime nije prihvaćeno. Nekoliko predlagača imena kluba, dobili su direktivu da izaberu ime koje ne bi bilo kompromitujuće, a sa druge strane bilo je vezano za Mostar. Zbog toga se oni nisu složili sa predloženim imenima.
Tada je neko predložio da se klub nazove Hum, po obližnjem brdu, a drugi Hercegovina, ali prijedlog nije usvojen. „Kako se ona planina zove?“ – neko je od prisutnih upitao i pokazao u pravcu Velikog kuka. „Ono je Veliki kuk, a iza njega planina Velež“ – odgovorio je Anđelko Vlaho. „Zašto klub ne nazovemo Velež?“ – upitao je onaj koji se raspitivao za ime planine. Vjerovatno je to bio Lazar Radić, grafički radnik koji nije rođen u Mostaru, pa zbog toga nije znao ime planine. Prisutni su se ćutke pogledali, dok neko od njih nije glasno izrazio svoju saglasnost: „Slažem se !“ - ostali su prihvatili prijedlog. Tako je novoformirani klub, koji je u praksi nastavio djelovanje RŠK Omladina dobio i ime: „Radnički športski klub Velež“.
Ubrzo nakon odluke o imenu kluba, izabrani su članovi Uprave: Anđelko Vlaho - predsjednik, Ranko Slijepčević – podpredsjednik, Borivoje Janjoš - prvi sekretar, Ljubomir Basta - drugi sekretar, Rudolf Beltram – blagajnik, Ljubo Zrimšek i Ljubo Pavić - članovi Nadzornog odbora, Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepčić – odbornici, te Lazar Radić – kapiten.
Pored pobrojanih, među predlagačima nalazili su se potpisi i Save Medana, Milana Rajkovića, Marka Vučijaka, Ante Štambuka i Joze Miličevića.

Crveni dresovi

Istog dana pravila su predana vlastima na odobrenje. Na „dragocijeni papir“ se čekalo više od dva mjeseca, jer se provjeravala podobnost članova Uprave. Poslije svih provjera vlasti su u augustu mjesecu izdale odobrenje za rad kluba. U isto vrijeme kada su pravila predana na odobrenje, počelo je prikupljanje priloga za nabavku rekvizita. Prilozi su uglavnom prikupljani od radnika. S obzirom na to da su prikupljena skromna materijalna sredstva, napravljeni su i skromni rekviziti. Od bijelog platna sašiveni su prvi dresovi, a od glota gačice. Za to je bio zadužen Ranko Slijepčević, koji je nabavljeno platno donio kući i za šivanje angažovao svoje sestre Zorku i Radojku. Radojka Slijepčević je na svakom dresu, sa lijeve strane, izvezla crvenom svilom slovo „V“.
Prve utakmice „Velež“ je već igrao u augustu i to sa mahalskim ekipama, kojih je u Mostaru bilo više: Carina, Brankovac, Luka i drugi. Prvi sastav Velež izgledao je: Marko Vučijak, Ljubo Zrimšek, Savo Turanjanin, Mile Pavić, Lazar Radić, Milan Rajković, Bogdan Tepčić, Ranko Slijepčević,
Branko Turanjanin i Savo Medan ubrzo su se priključili ekipi, kao i Mustafa Pašić sa grupom đaka učiteljske škole i drugih srednjih škola: Salko Manjgo, Ante Strazičić, Ljubo Sudar, Milan Trbulin, Vuko Čulajević, Desko Jelić, Stanko Janjić, Ragib Hebib, Salko Hadžiomerović, Hasan Čišić, Miko Kahmi,Rudolf Beltram i Armin Altarac. U septembru bilježimo i prvu zvaničnu pobjedu i to nad gradskim rivalom Zrinjskim (2:1) koji je također te godine vratio svoje staro ime „Zrinjski“, koje je prethodno promijenio u „Hercegovac“ fuzijom sa HROŠK-om 1917. godine.

Godine dana kasnije, dolazi do izmjena u Upravi kluba. Dužnost predsjednika kluba preuzima Uglješa Janjić, dok dužnost prvog sekretara kluba preuzima Sava Neimarović. RŠK Velež postaje član Sarajevskog nogometnog podsaveza. Velež po prvi put učestvuje u prvenstvu Grada Mostara koje se igra po kup sistemu. U polufinalu je poražen od Zrinjskoga sa (0:3). Za Velež su nastupali: Beltram, Kahmi, Kisa, Pregelj, Čišić, Slijepčević, Rajković, Stambok, Kohtek, Palandžić, Čulajević, Trublina, Krizmanić, Turanjanin, Hadžiosmanović I., Hadžiosmanović II., Stanišić, Janjić, Šabić, Hebib, Basta i Kapetanović .
U toku ove godine Velež se ne ograničava samo na Mostar i Hercegovinu, već gostuje i u drugim mjestima. Tako je 1. maja Velež igrao prijateljsku utakmicu sa Zrinjskim (2:2) dok je dan kasnije gostovao u Livnu kod Troglava, gdje je zabilježio prvu gostujuću pobjedu. Tokom godine gostovao je i u Dubrovniku kod ŠK Jug, te Splitu kod RNK Split i u Sarajevu kod RŠK Hajduka. U tim mečevima je zabilježio poraze. RŠK Velež nije poklanjao dovoljnu pažnju kvalitetu, već se više išlo na okupljanje omladine i djelovanja na nju.
Veležu veliki problem u godinama nastanka predstavlja igralište. Razmišljalo se o kupovini zemljišta iznad „Sjevernog Logora“, ali osnovni problem su bila finansijska sredstva. Osim toga, ni vojska nedozvoljava izgradnju igrališta u blizini kasarne. Zbog toga je Velež prisiljen koristiti tuđa igrališta i zato plaćati goleme svote novca. Uprkos ovim problemima, čestim utakmicama ekipa Veleža je sticala fizionomiju igre. Ostalo je zapisano da je 30. augusta 1925. godine Velež sastao sa domaćim JŠK-om (3:3). Tada je prekinut niz poraza sa tim rivalom.
RŠK Velež ima 600-700 potpomažućih članova, od čega najviše željezničkih radnika. Jačanjem kluba stvaraju se i bolji materijalni uslovi jedinog radničkog društva u gradu na Neretvi.
Navijači i igrači su bili nezadovoljni crnim dresovima. Željeli su da nabave dresove crvene boje. Zato se prikupljaju dobrovoljni prilozi. Kada je radnička klasa Mostara saznala da će se nabaviti crveni dresovi, za veoma kratko vrijeme prikupljen je novac. Vaso Pucarić, član Uprave RŠK Velež, donio je iz Zagreba prve Veležove crvene dresove sa zvijezdom petokrakom na lijevoj strani bluza. Uprava kluba nije dozvolila da se odmah nastupi u novim dresovima, jer se čekala pogodna prilika kad će na igralištu biti veći broj građana. Ubrzo Velež dobiva poziv da učestvuje na fudbalskom turniru u okviru proslave posvećene pjesniku dr. „Safet-begu Bašagiću“. Velež prema rasporedu je trebao da se sastane sa HŠK Zrinjski. Prema tadašnjim propozicijama Zrinjski je trebao prvi da izađe na teren, a zatim ekipa Veleža. Tako je i bilo. Kad su se igrači Veleža prvi put pojavili u crvenim dresovima, nastale su ovacije – naprijed, crveni, crveni, crveni. Međutim, kada je sudija pozvao ekipe da počnu utakmicu, istupio je kapiten Zrinjskog i tražio da igrači Veleža skinu crvene dresove. Njegovom zahtjevu oštro su se usprotivili igrači Veleža. Nastala je mučna situacija. Na terenu su se pojavili predstavnici klubova, nastojeći da smire uzburkane duhove, te pronađu neko kompromisno rješenje. Igrači Zrinjskog su bili uporni u svom zahtjevu. Kada su uvidjeli da igrači Veleža neće udovoljiti njihovom zahtjevu, napustili su teren ispraćeni zvižducima. Zbog crvenih dresova Velež će kasnije imati mnogo neugodnosti, problema, šikaniranja, provokacija i slično, ali bez obzira na sve to oni će ostati klupska karakteristika, te po njima će biti poznati ne samo u Hercegovini, već i u drugim krajevima naše zemlje.


Petokraka na grbu

U crvenim dresovima fudbaleri Veleža nastavili su odigravati prijateljske utakmice. Tako su ubrzo igrali u Sarajevu protiv RŠK Hajduk. U Mostarskom rudniku uglja 15. aprila dogodila se teška nesreća. Devet rudara je poginulo, a dvojica su spašena zahvaljujući intervenciji komorata. Velež je prvi priskočio u pomoć porodicama nastradalih rudara. Odigrano je više prijateljskih mečeva sa Slobodom iz Konjica i Jedinstvom iz Trebinja. S obzirom na to da je Velež postajao sve popularniji sportski kolektiv počelo se misliti o klupskom grbu. U to vrijeme Gojko Vuković je imao jednu dopisnicu iz SSSR-a, koju je donio iz Beča i na kojoj se nalazio crvenoarmejac, dok je u jednom uglu se nalazila zvijezda petokraka. Tada je on pozvao u svoju radionicu Niklu Palandžića, Špiru Gutića i Anđelka Vlahu, koji su dobro pravili tehničke crteže. Izložio je ideju i stavio zadatak da svi naprave crteže. Poslije nekoliko dana ponovo su se sastali u istoj radionici i svaki od njih je donio svoje skice. Zajednički su pogledali sve skice i usvojili prijedlog Nikole Palandžića sa izvjesnim izmjenama. Naime, on je nacrtao zvijezdu petokraku sa nešto izduženim kracima, što se ostalima nije svidjelo pa su zahtjevali da se smanje i da se u sredini nalazi bijela lopta, a na gornjim kracima da stoji po jedno slovo – R Š K, te pri dnu petokrake – Velež – Mostar. Poslije usvajanja skice Gojko Vuković nije dao saglasnost dok se o tome nije porazgovaralo sa članovima MK i OK KPJ za Mostar, odnosno Hercegovinu i kad su oni pristali, Uglješa Janjić je naredio izradu klupskog grba i znački. Značke su brzo stigle u Mostar i odmah su razgrabljene.
U toku 1927. godine igrači koji su nosili Veležov dres su bili Branko Lukić, Mujo Trbonja, Gojko Božović, Mile Petković, Ivo Pregelj, Ante Cvetković, Stanko Janjić, Rudolf Beltram, Salko Manjgo, Ante Strazičić, Ljubo Sudar, Milan Trbulin, Vuko Čulajević, Desko Jelić, Stanko Janjić, Ragib Hebib, Salko Hadžiomerović, Hasan Čišić, Miko Kahmi, i Armin Altarac.
Prvi ozbiljniji uspjeh napravljen je 1928. godine. Velež učestvuje u prvenstvu Hercegovačke provincije - Mostarska župa, gdje u konkurenciji JŠK, Zrinjskog i Vardara zauzima drugo mjesto. Prvo mjesto mu je omogućilo da se plasira u završnicu prvenstva Hercegovačke provincije. Tu u konkurenciji Leotara, Uskoka iz Čapljine i JŠK-a iz Mostara zauzima 3. mjesto.
Uskoro dolazi vrijeme najvećeg iskušenja za klub. Naime 1929. godine, tačnije 6. januara, zavedena je tzv. šestojanuarska diktatura od strane kralja Aleksandra Karađorđevića. Većina članova uprave RŠK Velež i dobar broj igrača našli su se u zatvoru. Iako vlasti nisu izravno zabranile djelovanje kluba, ipak je privremeno prestala svaka djelatnost RŠK Velež, jer je uprava kluba bila obezglavljena.
Bivši predsjednik RŠK Velež Uglješa Janjić, nakon puštanja sa robije, teško je obolio i umro. Odlučeno je da se u rad Veleža uključe mlađi ljudi, oni koji nisu kompromitovani kod policije. Predsjednik kluba postaje Lazar Radić. Velež učestvuje u prvenstvu Hercegovačke provincije - Mostarska župa. Tu u konkurenciji JŠK, Zrinjskog i Vardara zauzima prvo mjesto. U finalu Hercegovačke provincije poražen je od Leotara. Za Velež su nastupali: Altarac, Džinović, Terzić, Hadžiomerović, Kalajdžić, Gašić, Jelić i drugi...

 

26.06.2013.

Tabele za analizu: FIFA i "propala država"

Prva tabela: Na tabeli FIFA za juni 2013. BiH zauzima zavidno 15. mjesto i u gornjoj je polovini tabele, sa koje bi 32 reprezentacije po plasmanu FIFA morale igrati na Mundijalu 2014. U društvu svjetskih fudbalskih velesila.

Druga tabela: Popis takozvanih propalih država, odnosno onih zemalja sa kojima bilo koja ozbiljna zemlja na svijetu ne želi imati posla. U kakvom smo društvu na toj tabeli, bolje je ni ne gledati.

Šta znači "propala država", pogledali smo u Wikipediju:

Propala država


Propala država (engleski: failed state) je izraz koji se od 1990-ih koristi kako bi se opisala suverena država koja više nije u stanju obavljati svoje tradicionalne funkcije. Pod time se podrazumijeva država koja više nije u stanju održavati suverenu vlast nad svojom teritorijom; pružati elementarnu fizičku sigurnost i javne usluge svojim podanicima i/ili redovno komunicirati sa drugim državama.


Kao simptomi propale države se navodi vlast koja je toliko slaba da je uopće nema na velikim dijelovima teritorije, nedostatak bilo kakvih javnih usluga (zdravstvo, prometnice, struja, vodovod i sl.), potpuni kolaps ekonomije, široko rasprostranjena korupcija i kriminal te veliki broj izbjeglica na vlastitoj teritoriji. Kao klasični primjer propale države se spominje Somalija koja od 1991. nije imala efektivnu centralnu vlast.


Izraz "propala država" ima pežorativno značenje i njegova primjena često zna izazivati kontroverze.


(wikipedija)


tabela FIFA

.

 

.

.

tabela "propalih država" (www.laenderdaten.de)

.

.

 

 

 

26.06.2013.

KRATKI PRIRUČNIK IZ ODRŽAVANJA OKOLINE ČISTOM!

Korak 1.

Kada dođete na izlet, kupanje i slično odvojte jednu kesuu za otpad koji proizvodite dok boravite u prirodi.

Korak 2.

Kesuu okačite na obližnje drvo ili na drugi praktičan način, tako da Vam je ista uvijek 'pred očima' i na dohvat ruke.

Napomena: kesa može biti bilo koje boje!

Korak dalje.

Nakon što ste pojeli i popili, ambalažno pakovanje nemojte šušnuti u obližnje žbunje. Odložite ga u kesuu koju ste prethodno instalirali na način opisan u koraku 1. priručnika.

Korak 3.

Kada završite sa svojim izletom (ili sa boravkom u prirodi iz bilo kojeg drugog motiva) ranije opisanu kesu lagano zavežite i ponesite do najbližeg kontejnera!

Nadamo se da je priručnik jasan i da će Vam biti od koristi i u svakodnevnom životu!

 

 

26.06.2013.

Köln

Koncert podrške i solidarnosti JMBG protestima u BiH

U Kölnu će se, u subotu 29. juna, održati koncert solidarnosti  i podrške demonstrantima u Bosni i Hercegovini, koji protestuju zbog nedonošenja Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana (JMBG).

Na ovom koncertu, koji će biti održan u koncertnoj hali Essigfabrik u Kölnu, svi umjetnici će nastupiti bez ikakve naknade, a prostorije i svo osoblje uposleno u koncertnoj hali, odradiće svoj posao, takođe, bez ikakve naknade. Ulaz na koncert za sve posjetioce je besplatan.

Najavljeno je da će na koncertu nastupiti umjetnici i grupe porijeklom iz BiH i drugih dijelova bivše Jugoslavije, koji djeluju na području  Njemačke, ali i „čisto“ njemačke i holandske grupe. Među izvođačima se nalaze imena, kao što su: Trovači, Royal Street Orchestra, Las Balkanieras, Jamaika Jupp, The World Travellers, MGP Band, First Lady Jovanka, Anita Šunjić, Dragan Majstorović, Bandoleros, Dilema, Pikova dama i još mnogi drugi.

„Pokažimo da su problemi svih građana BiH i naši problemi i da ih podržavamo u borbi za ljudska prava”, poručili su organizatori ove manifestacije.

Svi oni koji su blizu, i kojima Köln nije daleko, dobro su došli.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
25.06.2013.

da mi je znati šta li čavrljaju...

...da mi je znati, koga li ogovaraju...

 

Laste iznad Mostara,

uhvaćeno kamerom ovih dana.

25.06.2013.

11.Mostar Blues & Rock Festival

Festival koji dovodi Grammyem nagrađene izvođače

Kada kažemo da u svom planeru obavezno morate rezervirati datume od 18. do 20.7. za užvanje u Mostar Blues & Rock Festivalu, nimalo se ne šalimo. Naime, ovo, jedanesto po redu, izdanje MBRF-a dovodi u grad na Neretvi izvođače kao što su nagradom Grammy nagrađeni Sugar Blue, kultni sastav Ten Years After i američki gitarski virtuoz Lance Lopez. Pored njih, vidjet ćemo i koncerte imena kao što su Drugi način, Yu Grupa, Urban & 4 i Partibrejkers.


Službeni program MBRF 2013.:

18.7.2013.
MC Pavarotti - Harmonica Stories – 21h
Mar Mar Blues (BiH)
Blue Family feat. Pera Joe (SRB)
Sugar Blue (USA)

19.7.2013.
SC "Kantarevac" – 21h
Bad Blues Band Bulevar (BiH)
Drugi način (CRO)
Ten Years After (UK)
Yu Grupa (SRB)

20.7.2013.
SC "Kantarevac" – 21h
PistolEro (BiH)
Urban & 4 (CRO)
Partibrejkers (SRB)
Lance Lopez (USA)

http://www.modamo.info/index.php/modamo-voli/preporucujemo/8108-Objavljen-program-11-Mostar-Blues-Rock-Festivala.html

 

 

 

25.06.2013.

Ne gledajte dole

Ne gledajte dole

Balansiranje preko Grand kanjona, bez zaštite

Ekstremni sportista Nik Walleda prešao je preko čeličnog užeta, razapetog između litica Grand kanjona, na rijeci Litle Colorado, bez ikakve zaštite, samo sa dugom motkom za održavanje ravnoteže u rukama. Dužina prelaska iznosila je tačno 457 metara.

Već nekoliko godina u ovo vrijeme, kao po pravilu, objavljujemo foto reportažu istog naziva. Prošle godine je to bilo kod prelaska preko slapova Nijagare. Ove godine preko Grand kanjona u Koloradu u SAD, ekstremni sportista Nik Walleda prešao je preko čelične sajle, razapete između litica kanjona. Dužina sajle iznosila je tačno 457 metara. Novi svjetski rekord. Samo pet centimetara debela čelična sajla, razapeta između dvije litice, stajala je između ovog avanturiste i dubine provalije. Prelaz je trajao vječnih, 22 minute i 54 sekunde. Razmak između litica na ovom mjestu iznosi tačno 426 metara, ali je sajla bila zategnuta po 15 metara dalje, sa obje strane litice. Čitavo vrijeme tokom prelaza Walleda se morao boriti sa jakim vjetrom. Nije imao nikakvu zaštitu, a u rukama je držao samo dugu motku za balansiranje.

Amerikanci su vršili direktni prenos prelaska na kanalu Discovery, ali sa 10 sekundi kašnjenja, ukoliko bi se dogodila kakva nesreća, pa da gledaoci ne gledaju to uživo. Tokom prelaska, čulo se kako Walleda glasno govori u mikrofon: „Hvala bogu, sve je ok“.. Zadnje metre prelaska pretrčao je, spustio se sa sajle i poljubio zemlju. Mjesto na kome je prešao Grand kanjon jedno je od najopasnijih na ovom kanjonu, zbog jakih bočnih vjetrova.

Ovaj prelaz Walleda je posvetio njegovom djedu, Nijemcu Karlu Walledi, koji se bavio istim sportom, i prilikom prelaska preko zategnute sajle između dva hotela u Puerto Ricu 1978. godine, nesretno pao i poginuo.

Nik Walleda je u junu prošle godine, na sličan način, prešao preko slapova Niagare, ali je tom prilikom, na izričiti zahtjev tv kuće ABC, koja je prenosila spektakl, morao staviti sigurnosni pojas. Walleda pripada porodici koja se bavi artističkim poslovima već sedam generacija. Njegova supruga i njegovo troje djece podržavaju ga u njegovim pokušajima obaranja rekorda.

Na kraju prenosa, Walleda je najavio da će njegov sljedeći pokušaj biti balansiranje između dva njujorška nebodera.

Kada će to biti, i gdje tačno, znaće se.

(izvor:spiegel)

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.ba
24.06.2013.

Köln, 29. juni 2013. Koncert podrske protestima u BiH

29. juna od 18:00 do 02:00, Essigfabrik Köln, ulaz besplatan

 

JMBG GERMANY SOLIDARITÄTSVERANSTALTUNG

 für die Demonstranten in Bosnien und Herzegowina!

 

29.06.2013, 18:00 - 02:00; EINTRIT FREI!!!

 

LINE UP: TROVAČI, ROYAL STREET ORCHESTRA, LAS BALKANIERAS, JAMAIKA JUPP,THE WORLD TRAVELLERS, MGP BAND, FIRST LADY JOVANKA,ANITA SUNJIC, DRAGAN MAJSTOROVIC , BANDOLEROS , DILEMA, PIKOVA DAMA...

 

 

GEMEINSAM FÜR BELMINA UND BERINA UND FÜR DIE RECHTE ALLER KINDER DIESER WELT!!!

 

Seit Wochen versammeln sich in Bosnien-Herzegowina Tausende von Menschen, um gegen die Nichtverabschiedung eines Gesetzes zur Neuvergabe von Personalidentifikationsnummern (abgekürzt JMBG, vergleichbar mit ID Nummer in der Bundesrepublik) zu protestieren. Ohne eine JMBG können Neugeborene seit dem 12. Februar 2013 weder Reisedokumente ausgestellt bekommen noch sonstige staatliche Leistungen in Anspruch nehmen, denn rechtlich gesehen existieren sie für den Staat gar nicht!!!

 

Der Auslöser von Massenprotesten war die dringende Ausreise eines drei Monate alten Babys namens Belmina, das unter einer schweren Krankheit leidet, allerdings über keine JMBG verfügt und deswegen das Land nicht verlassen darf.Einen ersten Erfolg konnte die Protestbewegung verzeichnen.Baby Belmina bekam eine vorübergehende ID-Nummer und somit auch einen Reisepass. Am 12.06.2013 reiste sie mit ihrer Mutter und der behandelnden Ärztin nach Deutschland, wo sie die Transplantation in einem Krankenhaus bekommen wird.

Dann passierte nächste Tragödie.

Die kleine Berina Hamidovic wurde am 17.03.2013 in Sarajevo geboren. Auch sie besaß keine ID-Nummer. Es wurde bekannt, dass die Stadt einen Betrag über 800 € der Krankenkasse nicht sofort frei gab für die Behandlung im Ausland, obwohl sie dies gesetzlich hätte tun müssen. Die Fahrt von Sarajevo in ein Belgrader Krankenhaus geriet ins Stocken, da der Krankenwagen aufgrund des fehlenden Reisepasses der kleinen Patientin nicht die Grenze nach Serbien passieren durfte. Als Berina in das Krankenhaus der serbischen Hauptstadt eingeliefert wurde, traten weitere gesundheitlichen Probleme auf. Die Ärzte konnten ihr leider nicht mehr helfen. Das Mädchen verlor ihren Kampf gegen die Krankheit am 13. Juni 2013 in Belgrad.

Die Demonstranten verlangen von den politischen Eliten, ihre internen Streitigkeiten und politische Kalkulationen beiseite zu legen und eine dauerhafte Regelung für dieses Problem zu finden.

Aus der ganzen Welt bekommt die sogenannte „Babylution“ symbolische Unterstützung in Form von Gruppenfotos mit JMBG-Plakaten und Transparenten. Helft uns, damit auch GERMANY dazugehört!

 

Wir möchten nicht tatenlos zusehen, wie im 21. Jahrhundert die Babys und Kinder mitten in Europa, wegen der Unfähigkeit der internationalen und nationalen Politiker in Bosnien und Herzegowina sterben. Wir, als Europäer, als Bürger eines europäischen Landes - Bundesrepublik Deutschland, als Bürger eines europäischen Landes - Bosnien und Herzegowina, als Eltern - die eigene Kinder haben, als zivilisierte Menschen, fühlen uns VERPFLICHTET die europäische Öffentlichkeit rechtzeitig auf dieses DRINGENDES Anliegen aufmerksam zu machen und möchten es, unter anderem, auch mit einem großen Event tun.

 

Alle Künstler verzichten auf Ihre Gage, die Location stellt ihre Räumlichkeiten und sämtliches Personal kostenfrei zur Verfügung.

 

29.06.2013, 18:00 - 02:00 odrzace se koncert solidarnosti sa demonstrantima u Bosni i Hercegovini!!! /

Ulaz besplatan!!!!!

 

Svi umjetnici koji ce nastupiti na koncertu,nastupaju bez ikakve naknade a Essigfabrik- Team nam ustupio prostorije i svoj personal bez naplate!!!

 

POKAZIMO DA SU PROBLEMI SVIH GRADJANA BOSNE I HERCEGOVINE I NASI PROBLEMI I DA IH PODRZAVAMO U BORBI ZA LJUDSKA PRAVA!!!

 

24.06.2013.

Zelena rijeka

od Fazle

.

 

Fazla - Zelena rijeka
.

.

.


http://www.youtube.com/watch?v=umjZi01D4cE

.

 

 


Gitaru staru


Torbu na rame


Jutarnjim vozom do Konjica


Vadi sendviče


Ribarske priče


Dobro smo znali obojica


 


Hej, stari druže moj


Hvata me nespokoj


Je li za mene ikad pitala


 


Zelena rijeka na mene čeka


Sva moja raja i sunce što sja


Čeka li ona, nisam joj rekao


Da je ludo, ludo volim ja





Kad si daleko


Čovjek bi reko


Previše vode za mnom je sad


A sve bi dao


Da mogu pravo


Do nje u onaj skriveni hlad


 


Hej, stari druže moj


Hvata me nespokoj


Je li za mene ikad pitala


 


Zelena rijeka na mene čeka


Sva moja raja i dan ko iz sna


Čeka li ona, nisam joj rekao


Da je ludo, ludo volim ja
.
.


.

.

 http://www.youtube.com/watch?v=umjZi01D4cE

 

.

.

 

24.06.2013.

"Putopis" Evlije Čelebije uvršten u "Registar svjetskog pamćenja"

Na sastanku Međunarodnog savjetodavnog vijeća prihvaćen je prijedlog da se u UNESCO-ov Registar zaštite nematerijalne kulturne baštine, poznat i pod nazivom "Registar svjetskog pamćenja" uvrsti i "Putopis" osmanskog putopisca Evlije Čelebije, napisan u 17. vijeku. U svjetskoj književnosti je prihvaćen kao najduža i najkompletnija knjiga putovanja.

 

"Putopis" koji se čuva u Istanbulu, u bibliotekama Sulejmanija i Topkapi palate, daje opsežne opise Osmanske carevine, te slikovite opise svih mjesta koje je ovaj putopisac posjetio putujući 40 godina (1640-1680) na svim stranama svijeta.

 

 "Putopis" daje jedan širok spektar pogleda Osmanlija na svijet, geografiju, urbane institucije, društveni i ekonomski život tj. vjeru, folkolor, tumačenje snova, te kako se pojedinac definisao.

 

 Djela u Registru svjetskih sjećanja su zaštićena

 

 UNESCO-ov program "Registar svjetskog pamćenja" provodi se od 1992. godine i omogućava da se dokumenti i znanja koji čine ljudsku historiju, kulturno i društveno pamćenje zaštite kao dio zajedničkih ljudskih vrijednosti od različitih nedaća kao što su prije svega ratovi, razne prirodne nepogode ili u slučaju da nestanu iz nekih socijalnih razloga. Ovaj program isto tako omogućava da ti dokumenti i znanja budu dostupni u digitalnoj verziji.

 

 UNESCO je na zahtjev Turske nacionalne komisije 2001. godine u "Registar svjetskog pamćenja" uvrstio rukopise Seizmološkog zavoda Kandili na Bogazici Univerzitetu i Hititske pločice iz Bogazkoya, a 2003. godine uvrštena je kolekcija rukopisa Ibn-i Sina u biblioteci Sulejmanija u Istanbulu.

 

 U Registru u kojem se nalazi na stotine djela širom svijeta, između ostalog nalaze se i "Nizami kolekcija" u Iranu, "Bizantijski rukopisi" u Gruziji, "Osmanov Kur’an" u Uzbekistanu, "Magna Carta" u Engleskoj, "Betovenova 9. simfonija" u Njemačkoj, "Arhiv Nikole Tesle" u Srbiji, original "Deklaracije o ljudskim pravima iz 1789." u Francuskoj, te "Čarobnjak iz Oza" u SAD. 

 


 

24.06.2013.

samo hladom i vruć se vode ne napiti...

Okom kamere Nove Slobode

 

Mostarom od hlada do hlada

 

U hladovini je spas

 

Jučer je u Mostaru bilo nesnosno vruće, a u 11 sati, temperatura je iznosila 36 stepeni.

 

Na ulicama se nalazio mali broj ljudi, a spas od vrućina tražio se u debeloj hladovini, kao što smo zabilježili odmah ispod Carinskog mosta, i ispred brojnih kafića od Rondoa, Starog Veležovog igrališta do Avenije.

 

Pust je i veliki gradski park, gdje pokoji roditelj prošeta sa djetetom.

 

I na Tržnici nema uobičajene gužve, a jedini kome ćelopek ne smeta je „Mago“, koji trideset i kusur godina prkosi svakojakom vremenu.

 

NovaSloboda.ba
23.06.2013.

Vidi li iko ovo, brine li ovo ikoga, stidi li se iko ovoga?

Najsiromašniji

 

Bosna i Hercegovina najsiromašnija je zemlja u Europi, pokazalo je istraživanje koje je provela europska statistička služba Eurostat, a koje se odnosilo na visinu bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku, uključujući kupovnu moć stanovništva jedne zemlje!

Ništa pozitivno

Koliko je BiH zaista siromašna, govori i podatak da je u našoj zemlji zabilježen BDP u visini od 28 posto europskog prosjeka, što je 72 posto ispod europskog prosjeka!

Od zemalja regije, poslije BiH, najniži BDP po stanovniku ima Albanija sa 30 posto, dok su najbogatije Hrvatska i Crna Gora, u kojima BDP iznosi 61 posto. No, prema riječima izvršnog direktora "Transparency Internationala BiH" (TIBiH) Srđana Blagovčanina, ovi porazni rezultati nisu nikoga iznenadili.

"Nažalost, nije na vidiku ništa pozitivno što bi moglo ovo stanje promijeniti. Građani su taoci takvog stanja. Ovo je rezultat sustavnog propadanja BiH koje traje proteklih 20 godina. To je kruna propadanja i alarm koji bi nas sve trebao zamisliti kuda ova zemlja ide" poručio je Blagovčanin.

I za Bojana Bajića iz nevladine organizacije Centar za odgovornu demokraciju i koordinatora Inicijative za zaštitu uzbunjivača u BiH, smiješno je iznova ponavljati razloge zbog kojih je BiH u ovakvoj krizi. Razlozi su, kaže, svima dobro poznati.

"BiH je izdašna zemlja, ima prirodna bogatstva i uvjete da ne živimo kao neke afričke zemlje. Međutim, kako radimo protiv sebe na svim nivoima vlasti, dobro je da nam djeca ne hodaju s napuhanim stomacima od izgladnjelosti" istakao je Bajić.

S druge strane, Zlatko Hurtić, ekonomski analitičar, podatke Eurostata okarakterizirao je kao vrlo loše, ističući da oslikavaju stanje permanentne ekonomske krize u BiH.

Nema reformi

"Ovo je dokaz da se ne provode reforme koje su neophodne za privlačenje kako stranih tako i domaćih investitora. Znamo da investicije dovode do zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti, koja je glavni uzrok siromaštva u BiH" naveo je Hurtić.

On je upozorio da je još prije tri godine Agencija za statistiku BiH radila istraživanje koje je pokazalo da je 19 posto bh. stanovništva ili na granici siromaštva ili ispod granice, te da će ove godine biti rađeno novo istraživanje, čiji su rezultati vrlo upitni.

Luksemburg najbogatiji

Najviši životni standard u Europi zabilježen je u Luksemburgu, čiji je nivo dva i po puta iznad prosjeka, odnosno 271 posto prosjeka u EU, ili 171 posto više od europskog prosjeka.

Poslije Luksemburga slijedi Norveška, čiji BDP po stanovniku iznosi 195 posto europskog prosjeka, i Švicarska čiji je BDP 160 posto europskog prosjeka. Istraživanje je obuhvatilo Hrvatsku kao narednu članicu, četiri zemlje kandidate - Tursku, Crnu Goru, Makedoniju i Srbiju, kao i dvije potencijalne zemlje kandidate - Bosnu i Hercegovinu i Albaniju.

 

Bljesak.info
23.06.2013.

Winetou i hladovina kina Zvijezda

Sjećanja naviru

Winetou i hladovina kina Zvijezda

Postoji neka tajna veza između ljeta, vrućine, kupanja na Neretvi, kaubojskih filmova i kina Zvijezda, u sred ljeta, od 10 do 12 i od 4 do 6 sati.

Ovih dana, u njemačkoj štampi objavljena je kraća reportaža u glumcu Pierru Briceu, koji je svoje životne uloge ustvario u 11 filmova o Winetou, poglavici indijanaskog plemena Apači. Pierre Brice je ovih dana napunio 84 godine, i lagano razmišlja o svom putovanju u vječna lovišta, objašnjavajući da se njegova vječna lovišta nalaze negdje u Bayernu, u Njemačkoj. Čovjek za to ima svoje razloge. Prvo žena mu je iz Bayerna, a pod naški, odakle si, odakle ti je i žena. Drugi razlog je što se u Njemačkoj neprekidno, i danas, održavaju predstave Winetoua uživo, i to na dvije lokacije, Karl May festival u Bad Segenbergu i Karl May show, u Elspama u Sauerlandu. Naravno, Winetua danas tumače mnogo mlađi glumci, spremni i sposobni da u dva sata predstave uživo, zajedno sa ostalim glumcima, odigraju jednu od čuvenih predstava iz djela Karla Maya.

 

Winotou je nama redovno dolazio u pohode svakog ljeta. Jedanaest filmova za jedanaest ljeta, između 1962. i 1973. godine. Dok je vani pržilo sunce, hladovina unutrašnjosti kina mamila je na predstave od 10 do 12 i od 4 do 6. Večernje predstave su po pravilu bile rezervisane za neke druge filmove.

Winetou je bio  poglavica indijanskog plemena Apači, upoznao je lovca Old Shatterhanda, i njih dvojica postali su krvna braća i nerazdvojni prijatelji. Bili su vješti su borci protiv zla i nepravde, ali iznad svega humani ljudi. Likovi iz ovih filmova, koji se ne zaboravlju, bili su Winetou, Old Shatterhand, Apanatschi, Old Firehand, Sam Hawkins, otac Intschu tschuna (Dobro sunce), sestra Ntschotschi (Lijep dan).

 

Uz likove iz filmova o Winetou, i mi smo imali svoje junke kina iz onog vremena, nezaboravni kino inventar bili su Meho Džeger i Oma Batlak. A u kinu, hakanje, navijanje, i na kraju filma, iz mračne kino sale, sa rukama na očima, ponovo na čelopek. Sve se to uklapalo jedno uz drugo. Filmovi o Winetou bili su nekako naši, jer su se i snimali kad nas, kaubojski grad na Ivanjici, iznad Dubrovnika, pa Plitvice i Popovo polje, i naravno, radnja svih jedanaest filmova, u kojima je po pravilu pobjeđivala pravda. Osim, nažalost, u onom filmu, trećem nastavku Winetoua, kada bandit Santer ubija Winetoua. A Santera ubija, a ko bi drugi nego Old Shatterhand.

Winetou nam je onoga vremena bio simbol i romantična želja, jednostavnog života i bliske veze sa prirodom. On je bio slobodan i vrlo hrabar čovjek, jahao je na konju imena Iltschi (vjetar), naoružan čuvenom puškom dvocijevkom, okovanoj srebrom. Jak na rukama, brz i tih ko vjetar. Sve to je predstavljalo i ostalo simbol pravednog života, koji nam tako nedostaje zadnjih godina, kao i takvih junaka, koji su imali hrabrosti uhvatiti se u koštac i sa bandom i banditima.

Možda nam ova vrućina, koja udara u glavu, na kojoj vrije mozak, zbog toga povlači nostalgiju za nečim, što smo imali, a čega više nema.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
23.06.2013.

Amira Herenda i Sergej Sotric na radiju WDR, povodom koncerta "JMBG - Ja for My Baby Germany"

Povodom koncerta za podrsku protestima u BiH, u Kelnu Njemačka, u radio emisiji WDR Funkhaus Evropa, "Balkanizer", gostovali su Amira Herendić iz Brčkog i naš mostarac, Sergio Šotrić

Koncert pod nazivom "JMBG - Ja for My Baby Germany" ce se odrzati u "Essigfabrik" U Kölnu, 29. juna, ulaz je besplatan svi su dobrodosli.

"Essigfabrik" - Siegburger Strasse 110 Köln - Germany

 

http://www.funkhauseuropa.de/sendungen/balkanizer/2013/balkanizer_130622.phtml

 

Amira Herenda und Sergej Sotric


 


Zu Gast bei Danko Rabrenovic


 


Sendung vom 22. Juni 2013


 


Amira Herenda und Sergej Sotric die Organisatoren des Solidaritätskonzerts in Köln


 


Seit Wochen versammeln sich in Bosnien-Herzegowina Tausende von Menschen, um gegen die Nichtverabschiedung eines Gesetzes zur Neuvergabe von Personalidentifikationsnummern (abgekürzt JMBG, vergleichbar mit der ID Nummer in der Bundesrepublik) zu protestieren. Ohne eine JMBG können Neugeborene seit dem 12. Februar 2013 weder Reisedokumente ausgestellt bekommen noch sonstige staatliche Leistungen in Anspruch nehmen, denn rechtlich gesehen existieren sie für den Staat gar nicht.


Der Auslöser der Proteste war die dringende Ausreise eines drei Monate alten Babys, das unter einer schweren Krankheit leidet, allerdings über keine JMBG verfügt und deswegen das Land nicht verlassen darf.


Die Demonstranten verlangen von den politischen Eliten, ihre internen Streitigkeiten und politische Kalkulationen beiseite zu legen und eine dauerhafte Regelung für dieses Problem zu finden. Aus der ganzen Welt bekommt die sogenannte "Babylution" symbolische Unterstützung in Form von Gruppenfotos mit JMBG-Plakaten und Transparenten. Am 29.6. ist NRW dran.


Solidaritätskonzert in der Essigfabrik, Köln- Deutz
Essigfabrik, Siegburgerstraße 110
Einlass: 18 Uhr
Preis: Eintritt frei
Main Stage Line Up: Royal Street Orchestra, Las Balkanieras, Jamaika Jupp, The World Travellers u.a.


 


Mehr Balkanizer




Amira Herenda und Sergej Sotric zu Gast beim Balkanizer
Interview Teil 1, 5'51




Amira Herenda und Sergej Sotric zu Gast beim Balkanizer
Interview Teil 2, 5'15




Amira Herenda und Sergej Sotric zu Gast beim Balkanizer
Interview Teil 3, 5'16



 

 

 

 

23.06.2013.

Čestitke

Bosanac glasom osvojio Beograd.

Čestitke Amaru - Giletu

22.06.2013.

bamija...

…ako ti žena napravi bamlju to je kritika, ako ti kažeš da ti napravi, to je samokritika, a ako ti punica napravi, e to je već polikita…
samo kontam, kolika li je to samokritika...puna ih kanta...
 
22.06.2013.

Čitav svijet je jedna ploča - "longplejka"

Iz svijeta muzike

 

Čitav svijet je jedna ploča

 

«Longplejka» danas puni 65 godina, i još uvijek ne odlazi u penziju. Njen put je počeo 1948. godine, kad je prvi put jedno muzičko djelo objavljeno na jednoj velikoj ploči. Bio je to koncert ozbiljne muzike, Opus 64 od Felixa Mendelsona. Od tada pa do danas ovaj format je ostao poveznica u muzičkoj kulturi.

 

Veliku ploču je iste godine po prvi put izdao i legendarni Frank Sinatra. Vremenom je velika ploča dobila naziv «album», jer je na jednom mjestu sakupljala više muzičkih numera jednog ili više izvođača. Bum «longplejke» je nastupio tek koje desetljeće kasnije, kao izraz pop kulture, a 1969. godina se u muzičkoj industriji označava i kao godina «muzičke revolucije». Veliki albumi pop i rok istorije postali su veliki albumi, a ne samo zbir simpatičnih muzičkih hitova. Šezdesetih godina i muzičari su skontali da album nije samo skup od nekoliko nepovezanih numera, pa su mu od davali smisao, povezivanjem pjesama jedne za drugom, muzički i tematski, kroz kulturno osmišljini efekt umjetnosti. Singl hit je ostajao hit, ali ako se težilo ka nečem višem, morao se doživjeti duži muzički format u punoj formi i smislu, kako su to nekada učinili Beatlesi sa njihovim albumom «Sgt. Paper's Lonley Hearts». Album je vremenom postajao nešto kao roman, koji je slušanjem zadržavao dah, posjedujući vlastitu dramarurgiju. To je albumima davalo umjetničku vrijednost, a uz muziku, vrijednovao se i omot albuma, koji je vremenom postavljao sve veće zahtjeve.

Longplejke su početkom osamdesetih godina u muzičkoj industriji zamjenjene digitalnim nosačima zvuka, prvo audio kasete, zatim CD i DVD. Sa masovnom proizvodnjom, digitalni nosači zvuka doživjeli su i nešto drugo. Posatli su roba za jednokratnu upotrebu. Zvuk, šum longplejke, kao i njen oblik, miris i težina, ostao je za prave ljubitelje muzike nešto što je nezamjenjivo. Pravi užitak teško će zamjeniti snimak bilo kog koncerta u MP3 formatu.

Jer, ploče se ne slušaju samo, pravi ljubitelji su sa njima uokvirili čitav njihov život. Longplejke se i danas mogu kupiti, u svim velikim svjetskim muzičkim salonima, čak i reprint izdanja nekadašnjih najboljih svjetskih albuma, a vrijednost modernih, tehnički savršenih gramofona penje se na baslosnovno velike sume.

Za prave ljubitelej muzike, prema nekim anketama, tri longplejke svih vremena su:

 

prvo mjesto: “Wish You Were Here“, Pink Floyd

drugo mjesto: “Abey Road”, The Beatles

treće mjesto: “London calling”, The Clash.

 

Ali, muzika je ipak samo stvar ukusa. Svako ima svoju listu.

 

 

 

 

22.06.2013.

U Mostaru...vruće...

Kako je vruće u Mostaru, koke nose kuhana jaja...

Kako je vruće u Mostaru, vrata se otvaraju mašama...

22.06.2013.

Bajka

Mama, hoćeš li mi ispričati jednu bajku prije spavanja!

Sačekaj malo sad će tata doći, on će nam ispričati jednu!

21.06.2013.

Velež 1972...

Velež 1972...Marić, Ristić, Prskalo, Čolić, Glavović, Pecelj, Topić, S. Halilhodžić, Bajević, Vladić, Vukoje...

21.06.2013.

Suvenir za ponijeti...

mnogi će ljetos doći u Mostar...jedno lijepo sjećanje na Mostar i Velež...a ostaće štogod i u kasi...

21.06.2013.

Ljeto, vrućina i ptice...proslijedite dalje...

ne mora baš biti na balkonu, ali negdje na pogodnom mjestu...

21.06.2013.

Köln, NRW, Germany za JMBG

JMBG Köln 29. juna

 

VELIKI KONZERT PODRŠKE GRAĐANIMA-DEMONSTRANTIMA U BIH

 "JMBG - Ja for My Baby Germany"

 Subota, 29.06.13 / ulaz besplatan

 "Essigfabrik" - Siegburger Strasse 110 Köln - Germany

 Učešće je potvrdio bend: LAS BALKANIERAS

 Očekujemo vas!

 

JMBG Köln 29. juna

 
21.06.2013.

Stiglo ljeto...

Jutros u 7,04 sati

Stiglo ljeto

Jutros u 7,04 sati na sjevernoj Zemljinoj polulopti počelo je ljeto. U isto vrijeme, na južnoj Zemljinoj polulopti počinje zima.

Prvog dana ljeta, obdanica je najduža, a noć najkraća. Obdanica danas traje 15,36 sati.

Ljeto će trajati do 22. septembra, kada počinje jesen.

NovaSloboda.ba
21.06.2013.

Otvorene Mediteranske igre

Sinoć su otvorene Mediteranske igre u turskom gradu Mersinu. Svečanom otvaranju prisustvovala je i bh.delegacija, našu zastavu je nosio Amel Mekić.

 

Glavno pitanje je šta očekujemo od bh.sportista?

 -Svakako teško pitanje, svi oni su jedva uspjeli skupiti novce da bi nastupili, to i opravdava ovako mali bh.tim u odnosu na prethodne smotre. Sport u Bosni i Hercegovini je u teškoj situaciji i svaka medalja je kao zlatna.

 

Ipak svi mi očekujemo da će upravo na ovim Mediteranskim igrama se povećati broj zlatnih medalja za Bosnu i Hercegovinu, dosada imamo tri, a posljednja osvojena prije osam godina.

 

Iz mog ugla gledišta, poznavajući rezultate sportista koji predstavljaju Bosnu i Hercegovinu, na ovim igrama možemo očekivati ukupno 10 medalja, što bi nadmašilo sve dosadašnje rezultate.
Po mojoj procjeni medalje za Bosnu i Hercegovinu će osvojiti:

 Boks - 1 medalja

 Dizanje tegova – 1 medalja

 Judo – 3 medalje

 Atletika – 2 medalje

 Karate – 3 medalje

 

Naravno , riječ je o mojoj procjeni, moglo bi se desiti da broj medalja bude i veći, ali i manji sve zavisi od raspoloženja i trenutne forme bh.sportista. Kada su u pitanju ostali sportovi, lako bi se moglo desiti da iznenadi i Ivana Ninković i donese prvu veliku plivačku medalju za BiH.

 

Kada je u pitanju zlatna medalja, prva nakon Arnele Odžaković iz 2005.godine, svi joj se nadamo, a najozbiljniji kandidati su karatisti, judisti, atletičari i Olivera Jurić. Karatisti koji su stigli u Mersin su vrhunski takmičari i svaki od njih ukoliko bude imao svoj dan bi mogao do zlata, kod judista konkurenti za zlato će svakako biti Cerić i Mekić. Kada je u pitanju atletika Hamza Alić i Kemal Mešić spadaju među favorite takmičenja u bacanju kugle. Alić u Mersin dolazi sa najboljim rezultatom, dok Mešić ima šesti rezultat. Tu će svakako biti i Dejan Mileusnić koji će se osim sa konkurencijom boriti i sa povredom. Ukoliko bude spreman, medalja je svakako u njegovim rukama, bolji rezultat od njegovog ima samo Fatih Avan iz Turske. Olivera Jurić je na prethodnim takmičenjima pokazala da je u sjajnoj formi i njeno zlato također ne bi iznenadilo.

 

Zlato nabrojanih ili nekog od drugih iz našeg tima svakako da bi predstavljalo veliki uspjeh bh.sporta u ovom teškom vremenu.

 

Broj medalja je mogao biti i veći da su iz OKBiH odlučili da povedu nekog od naših najboljih tenisera, jer i naš najbolji teniser, a i teniserka bi 80% osvojili medalje u Mersinu. Također i Almira Lizde, dizačica tegova je bila favorit za dvije medalje, ali povreda je uradila svoje.

 

Našim tamičarima želimo puno sreće i uspjeha na Mediteranskim igrama koje će se u narednih 10 dana održavati u Mersinu. Pokušat ćemo na našoj stranici da ispratimo svaki njihov nastup, mada stranica Igara u Mersinu i nije baš najbolja kada su rezultati u pitanju.

 

Na borilište će sutra fudbaleri, bokseri – preliminarne runde, te judistkinja Selma Sejdinović koja će imati prva priliku da iznenadi i ostvari dobar rezultat.

 

NEKA IGRA POČNE!

 

Foto:Anadolija

 

Autor: A.M. Olimpijci iz Bosne i Hercegovine
21.06.2013.

Noć Super mjeseca 22. juna

Nebeski spektakl

Noć Super mjeseca 22. juna

Noć između  22. i 23. juna biće noć Super mjeseca. Pojam Super mjesec potiče iz astrologije, a označava najbliži položaj Mjeseca prema planeti Zemlji.

Mjesec će tada biti udaljen od zemlje samo 356.991 kilometara, a ta se pozicija u astronomiji zove Perihel. U najudaljenijoj tački elipse, Mjesec je udaljen 406.526 kilometara od Zemlje. Termin Super mjesec je prvi upotrijebio astrolog Richard Nolle 1979. godine.

Mjesec će na nebu te noći biti veći nego inače.

O čemu se radi?

Mjesečeva orbita oko Zemlje je u obliku elipse, zato je Mjesec najveći kada je najbliži. A to će se ove godine dogoditi upravo u noći između 22. i 23. juna i tada će se na nebu moći vidjeti pun ili Super mjesec.  Prosječna udaljenost Mjeseca od naše planete iznosi oko 384.000 km.

Razlog za razlike u udaljenosti je upravo njegova eliptična putanja. Te noći mjesec će na nebu biti veći za 14 procenata u odnosu na prosjek i sjajniji za oko 30 procenata nego u normalnim okolnostima. Gravitaciono polje Mjeseca, u kombinaciji sa Suncem uzrokuje pojave plime i osjeke na okeanima na zemlji. Iz ove činjenice neki izvlače zaključak da će blizina Mjeseca imati pojačano dejstvo na planeti i da će biti uzrokom seizmičkih i vulkanskih aktivnosti te vremenskih nepogoda usljed pojačanih plimskih pojava. Ali, treba imati na umu da su se
Super mjeseci dešavali i ranije (1955., 1974., 1992. i 2005.) i da tada nisu zabilježene nikakve katastrofalne pojave.

Dakle, 22. juna još jedan nebeski spektakl!

Spremite foto aparate, dvoglede i grickalice.

I zaželite vedru i romantičnu noć.

(fotosi: facebook, google)

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.ba
20.06.2013.

Mersin 2013 Mediteranske igre

Večeras otvaranje

U Mersinu je sve spremno za ceremoniju otvaranja! U Mediterasnkom selu su podignute zastave zemalja učesnica!
 
Sve je spremno za početak XVII. Mediteranskih igara u turskom Mersinu na kojima će od 20. do 30. juna nastupiti 3.043 sportaša iz rekordne 24 zemlje Evrope, Afrike i Azije među kojima je 46 sportista iz BiH.
 
Mersin je grad u južnoj Turskoj s nešto manje od miliona stanovnika, najveća je turska luka, veliki univerzitetski centar s preko 30.000 studenata, a blizu grada se gradi i prva nuklearna centrala u Turskoj. Proračun Igara u Mersinu veći je od 200 miliona eura. Četrdeset miliona utrošeno je u gradnju čak dva Mediteranska sela, a 80 miliona u gradnju potpuno novih borilišta, među kojima je i stadion u Yenisehiru od 25.000 mjesta na kojemu će biti svečanost otvorenja Igara 20. juna.Iako su imali samo 18 mjeseci za organizaciju, što je iznimno kratak rok za organizaciju jednog velikog sportskog događaja, Turci su se odlučili na izgradnju potpuno novih 11 od ukupno 54 borilišta, a još na 28 je napravljena rekonstrukcija.
 
Turski premijer Recep Tayyip Erdogan i predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Jacques Rogge svečano će večeras otvoriti 17. Mediteranske igre. Bh. javnosti još nije poznata informacija tko će nositi našu zastavu na ceremoniji otvaranja!

20.06.2013.

Vrućine...voda, voda i samo voda...

O vodi kao lijeku, još jednom

Ovo je samo informativno!

Zašto je dobro piti vodu i na prazan želudac?

Konzumiranje obične pitke vode je pravi način pročišćivanja ljudskog tijela. Terapija vodom ima pozitivan učinak na čovjeka i magičnu moć liječenja bolesti. Danas je u Japanu popularno piti vodu odmah nakon buđenja svako jutro. Nadalje, znanstveni testovi dokazuju njenu vrijednost. Za stare i ozbiljne bolesti, kao i za ove moderne, voda je lijek.

Voda pomaže kod glavobolja, boli u tijelu, srčanog sustava, artritisa, brzih otkucaju srca, epilepsije, viška kilograma, bronhitisa, astme, tuberkuloze, meningitisa, bolesti bubrega i mokraćnog mjehura, povraćanja, gastritisa, dijareje, hemoroida, dijabetesa, zatvora, bolesti očiju, karcinoma i menstrualnih poremećaja, bolesti uha i grla i kod trudnoće.
Metoda liječenja

1. Čim se probudite u jutro prije pranja zubi, popijte 4 čaše od 160 ml vode.
2. Operite zube i nemojte jesti ili piti ništa slijedećih 45 minuta.
3. Nakon 45 minuta, pojedite i popijte ono što i inače.
4. Nakon doručka, ručka i večere nemojte ništa jesti ili piti 2 sata.
5. Stari ili bolesni koji ne mogu popiti četiri čaše vode odjednom neka u početku popiju koliko mogu.

Ova metoda liječenja će izliječiti bolesne, a ostalima omogućiti da uživaju u zdravom životu.
Koliko je vremena potrebno da se izliječe bolesti?

1. Visoki krvni tlak – 30 dana
2. Gastritis – 10 dana
3. Dijabetes – 30 dana
4. Zatvor – 10 dana
5. Rak – 180 dana
6. Tuberkuloza – 90 dana

Oni koji boluju od artritisa neka slijede ove upute samo 3 dana u prvom tjednu. Kasnije neka se uputa pridržavaju svakodnevno. Ova metoda liječenja nema nuspojava, međutim na početku ćete češće mokriti.


 

20.06.2013.

The Old Bridge - Summer in Mostar

Svake pa i ove godine postavim The Old Bridge ... najava za sve ljetne radosti !!!!

http://www.youtube.com/watch?v=i08eLbmYZXY

Miso Petrovic en Sandi Durakovic vormen het gitaar duo "The Old Bridge"
Opname tijdens Het Achterhoekspektakel in Lochem

20.06.2013.

Vino točim, al’ vino ne pijem...

Vino točim, al’ vino ne pijem...

.

.

 

Žilavka je za smijeh, a Blatina za grijeh...

.

.

.

.

 


.


.

 

19.06.2013.

Velež 1971. turneja po Srednjoj i Južnoj Americi

Velež 1971

 

Turneja po južnoj i srednjoj Americi

Januar/februar 1971.

 

Velež: Marić, Ristić, Prskalo, Čolić, Šestić, Pecelj, Topić, S. Halilhodžić, Bajević, Vladić i Kordić.

Još su igrali: Mrgan, Deretić, Ćorluka, Kvesić, Alajbegović i Ništović

 

Utakmica: 7, pobjeda: 5, nerješeno: 1, poraz: 1, gol razlika 8:12

Na povratku u Mostar organizovan je svečani doček na prepunoj Musali.

 

Tekst i slika iz novina, iz Costarice, onog vremena:
.
.

Velez Mostar: El magnifico equipo yugoslavo que con tanto exito debuto el viernes derrotando al Uda Dukla de Checoslovaquia con marcador de tres goles contra dos. Ratifico plenamente por que es el subcampeon de su pais. Hoy estara enfrentar dose al equipo local Deportivo Saprissa las tres y media da le trade. Se espera i sensacional partido pues los dos equip practican un futbol may parecido.


 

slobodni prevod:

Velež Mostar, veličanstvena jugoslovenska ekipa uspješno je odigrala prvu utakmicu u petak protiv čehoslovačke ekipe Dukla iz Praga i pobijedila sa 3:2. Sa pravom su potvrdili da su drugoplasirana ekipa u svojoj zemlji. Danas će se sa ovim momcima sastati domaća ekipa Deportivo Saprissa i očekuje se jedna senzacionalna utakmica. (napomena: Deportivo je pobjedio sa 3:0).
19.06.2013.

Bosno Moja

(sa facebook/Horion Bosna)

.

.

 

Bosno moja
.
.
.
.


 


Босɴо ʍоѣɖ, Δн□ɴɖ, ʍнʌɖ


 ʌнѣєпɖ, гнӡΔɖ□ɖ


 ɣ mєбн ѣє Сɖϸɖѣє□о


 Шєχєϸ сє□Δɖχɖ


 


У mєбн сɣ гоϸє ʍɴогє


 Гоϸє □нсокє


 н сmɣΔєɴє нӡ□оϸ □оΔє Босɴє поɴосɴє


 


Босɴо ʍоѣɖ, Δн□ɴɖ, ʍнʌɖ,


 ʌнѣєпɖ, гнӡΔɖ□ɖ


 ɣ mєбн ѣє Бɖɴѣɖ Лɣкɖ


ɣӡΔɖχ ʍоʍɖкɖ
19.06.2013.

Odlazak Zdravog Razuma

Odlazak Zdravog Razuma

 

(sa: Mostarski behar, from: Fikret Seferović)

 

London Times je prije izvjesnog vremena objavio ovu vijest:

 

Danas žalimo odlazak voljenog prijatelja Zdravog Razuma koji je bio s nama mnoge godine. Nitko ne zna točno koliko je bio star s obzirom da je njegov rodni list davno zagubljen u birokratskoj crvenoj traci. Bit će zapamćen po tomu što se držao dragocjenih lekcija:

 

- znati kad se skloniti s kiše,

- zašto 'ko rano rani dvije sreće grabi,

- život nije uvijek fer,

- možda sam ja kriv...

 

Zdrav Razum je živio po jednostavnim ekonomskim pravilima:

 

- ne troši više nego što zarađuješ i oprobanim strategijama,

- odrasli, ne djeca, vode stvari itd.

 

Njegovo zdravlje počelo je naglo propadati kada su uvedene dobro zamišljene, ali teške regulative poput izvješća o: šestogodišnjem dječaku optuženom za seksualno uznemiravanje zato što je poljubio djevojčicu, o učitelju koji je otpušten jer je kaznio neodgojena učenika …

Zbog takvih i sličnih izvješća samo mu se pogoršalo opće fizičko stanje.

Zdrav Razum je izgubio tlo pod nogama kad su roditelji napali nastavnike jer rade posao koji su oni propustili uraditi u discipliniranju njihove neodgojene djece. Propao je još više kad su škole morale dobiti roditeljski pristanak da bi djeci dali losion za sunčanje ili aspirin, ali nisu smjeli da obavijeste roditelje ako je učenica trudna i želi abortirati. Zdrav razum je izgubio želju za životom otkako je crkva postala biznis, a kriminalci počeli dobivati bolji tretman od svojih žrtava. Zdrav Razum je prebijen otkad niste mogli braniti se od provalnika u vlastitom stanu, a provalnik vas je mogao tužiti za napad. Zdrav Razum se konačno odrekao želje za životom kad je jedna žena propustila shvatiti kako je kava koja se puši vruća, a kad ju je prosula u krilo, tužila je vlasnika kafića i odmah dobila ogromnu nadoknadu.

Zdrav Razum će biti ispraćen od svojih roditelja Istine i Povjerenja, njegove supruge Diskrecije, njegove kćeri Odgovornosti i sina Logike. Iza njega ostaju njegova 4 polubrata:

 

- Znam svoja prava,

- Hoću odmah,

- Netko drugi je kriv

- Ja sam žrtva.

 

Pogrebu nije prisustvovalo mnogo njih, jer je vrlo malo njih shvatilo da je otišao.

Ako ga se ti još sjećaš, proslijedi ovu vijest, ako ne, pridruži se većini i ne radi ništa...

 

 


 

R.I.P. Common Sense ~ Obituary in the London Times…

 

Today we mourn the passing of a beloved old friend, Common Sense, who has been with us for many years. No one knows for sure how old he was, since his birth records were long ago lost in bureaucratic red tape.

He will be remembered as having cultivated such valuable lessons as: Knowing when to come in out of the rain; Why the early bird gets the worm; Life isn’t always fair, and Maybe it was my fault.

Common Sense lived by simple, sound financial policies (don’t spend more than you can earn) and reliable strategies (adults, not children, are in charge). His health began to deteriorate rapidly when well-intentioned but overbearing regulations were set in place.

Reports of a 6-year-old boy being charged with sexual harassment for kissing a female classmate; teens suspended from school for using mouthwash after lunch; and when a Teacher was fired for reprimanding unruly students… only worsened his condition.

Common Sense lost ground when parents verbally attacked & sued teachers for doing the job that they themselves had failed to do in disciplining their rude, unruly & out of control children.

It declined even further when schools were required to get parental consent to administer sun lotion or an aspirin to a student; but could not inform parents when a student became pregnant and wanted an abortion.

Common Sense lost the will to live as the Churches became businesses; and when courts became more concerned about the convicted criminal’s rights and the convicts began to receive better treatment than the victims of their crimes.

Common Sense took a beating when one could be prosecuted for defending yourself from a burglar in your own home; and the yet burglar could sue you for assault. He finally went into a coma after a woman failed to realize that a steaming cup of coffee was hot. She spilled a little in her lap and was promptly awarded a huge out-of-court settlement.

Common Sense was preceded in death by his parents, Truth and Trust; and by his wife, Discretion; by his daughter, Responsibility and by his son, Reason.

He is survived by his five (5) stepbrothers: I Know my Rights; I Want It Now; It’s not my Fault; But I’m a Victim and The Government Owes it to Me (AKA What About Me?).

Not many attended his funeral because so few realized he was gone.

 


 

18.06.2013.

Sally Becker - “Angel of Mostar”

Sally Becker - “Angel of Mostar”

 

(preneseno sa Mostarski Behar)
From: Nermina Harambasic
.
.
.

 

She became known as the ‘Angel of Mostar’ after impulsively travelling to Bosnia and ferrying five children out of the war-torn town. It was an act that was honoured last summer when she was asked to carry the Olympic flag at the London Opening Ceremony.
But now Sally Becker, who helped save hundreds of lives during the Balkans conflict, must draw on all her strength because she has just been diagnosed with an ‘invisible’ form of breast cancer.


Read more: http://www.dailymail.co.uk/femail/article-2342361/Heartache-angel-Mostar-doctors-miss-breast-cancer-Volunteer-hero-war-Bosnia-reveals-lose-breast-NHS-failed-scan-her.html#ixzz2WLwaftBF

Heartache of the angel of Mostar as doctors miss her breast cancer: Volunteer hero of war in Bosnia reveals she has to lose her breast after NHS failed to scan her


PUBLISHED: 22:52 GMT

She became known as the ‘Angel of Mostar’ after impulsively travelling to Bosnia and ferrying five children out of the war-torn town. It was an act that was honoured last summer when she was asked to carry the Olympic flag at the London Opening Ceremony. But now Sally Becker, who helped save hundreds of lives during the Balkans conflict, must draw on all her strength because she has just been diagnosed with an ‘invisible’ form of breast cancer. Speaking to The Mail on Sunday yesterday, she revealed how she must have a mastectomy within weeks – surgery made necessary because she was not offered a biopsy or an MRI scan after she noticed a lump 18 months ago. Sally Becker, who bravely travelled to Bosnia and helped five children escape a war-torn town, has been let down by NHS doctors She is concerned about other women in her situation – claiming the NHS has been letting women like her slip ‘under the radar’ by failing to spot their cancers early enough.

‘I feel like I’m on another mission – this time to try to help save women’s lives,’ said Sally, 52, who lives with her daughter Billie, 13, and mother Carol, 76, in Brighton, East Sussex.

Her worries started when she spotted what she described as an irregular, pea-sized lump in her right breast. The breast also seemed slightly smaller. She went straight to her GP, who referred her to the local breast cancer clinic.  There, she had a mammogram – the X-ray routinely used to check for breast cancer – and an ultrasound, which can pick up different problems. Both tests came back clean and she was sent home, reassured.  However, she had not been offered a biopsy or an MRI scan which can give more inner-body details. A few months later, Sally received a phone call from the London 2012 organising committee, asking if she would help carry the Olympic flag during the opening. Among the other seven flag bearers were Muhammad Ali and Ban Ki-moon, Secretary-General of the United Nations. ‘I was amazed,’ said Sally.  Yet all the time, cancer was spreading out into her breast tissue.

Sally Becker was chosen to carry the Olympic flagbearers along with Daniel Barenboim, Shami Chakrabati, Leymah Gbowee, Haile Gebrselassie, Doreen Lawrence, Ban Ki-moon, Marina Silva, and Muhammad Ali Last month, she noticed a significant change to her right breast. The skin was puckered and appeared ‘drawn in’ making it look misshapen. She decided to return to her GP, who referred her again to the breast clinic.

Sally underwent two mammograms, another ultrasound, and biopsies of her breast tissue. The consultant also sent her for an MRI scan, which can detect unusually high blood flow to parts of the breast that can be a giveaway sign of cancer.

‘I knew something was wrong,’ she recalled. ‘I said to the consultant, “It isn’t looking good, is it?”
‘He replied, “I’m afraid not.”

Based on the biopsies and scans, Sally was diagnosed as having invasive lobular cancer (ILC) – a condition that starts in the milk-producing glands. The biopsies confirmed her fears that the original lump was cancerous. Every year, between 4,000 and 6,000 British women are diagnosed with ILC, making up ten to 15 per cent of the total breast cancer cases.  Often, ILC does not form typical hard tumours early on, meaning it is difficult for mammograms and ultrasound to spot. This is particularly the case in women such as Sally, who has breast tissue that is denser than normal for her age. Breast density is one of the factors measured during a mammogram. Sally explained: ‘This cancer is like a spider’s web. On a mammogram it just looks like normal tissue.’ Sally wants women in her position – aged over 40 who have dense breasts – to be offered an MRI scan as a matter of course when they are referred for testing. Sally had a mammogram to check for breast cancer but was not offered an MRI scan which is more detailed

Of her time in Bosnia and Kosovo in the 1990s, when she rescued some 250 children, she said: ‘Crossing front lines under fire was terrifying, but I was there to help children who might otherwise not survive. Facing the possibility that I could die simply because something didn’t show up on a mammogram feels like such a waste.’ During her many mercy missions she crossed frontiers, dodged sniper fire, and negotiated with paramilitaries. She was imprisoned in a Kosovan jail for two weeks after being caught by Serbian forces, and was shot in the leg in Albania. Sally was a professional artist but felt compelled to step in and help because she could not bear to watch television footage of innocent children suffering. But while she has ‘stared death in the face’ many times, she says that breast cancer is a different matter.

‘Once, I was crossing a street in Mostar dubbed ‘sniper’s alley’ when I saw a small red pin-prick [an infra-red laser from a rifle] pass over my body. I thought “This is it.” But I made it to the other side.

‘It was terrifying, but at the same time it was very different to what I am going through now because it was just for a few moments.

‘Whereas with this, it will take years to know whether I’ve made it to the other side.’

British charity worker Sally Becker receives kisses from nephews Joby and Max after arriving from Bosnia at Heathrow airport  She said that she is ‘not angry, just frustrated’ that she had not been offered an MRI scan 18 months ago. ‘If they had gone one more step and done an MRI I’m sure they would have spotted it, and minor surgery would have been the end of it. I certainly would not be facing a mastectomy and all the rest of it.’ She stressed she was not criticising the clinic where she was seen, but she thinks that women like her are getting a poor deal from the health service. She says that on the internet breast cancer chatrooms are full of messages from women saying they were initially dismissed by doctors, only to be diagnosed with ILC months or years later. Sally went on: ‘I think it’s extremely important that something is done to prevent women like myself going under the radar. Several states in America have passed dense-breast notification laws and it’s time we did the same.’ The fact the cancer was left unchecked increases the chance it may have spread. Sally is having biopsies of her lymph nodes to see if this has happened. She is understandably anxious at thought of having a mastectomy, although she is having a breast reconstruction at the same time.

‘You have to look at it like you are gaining something, rather than losing something. I’m in my 50s – they are going south, aren’t they?’

Sally was diagnosed as having invasive lobular cancer, a condition that starts in the milk producing glands But she says she is under no illusions that reconstructive breast surgery is anything like a boob-job. ‘With cosmetic surgery, you keep your own breast tissue,’ she said.

She fears, as many women do, that she would wake up from the operation and think, ‘What have they done?’ The publicity given to Hollywood actress Angelina Jolie last month when she revealed she’d had a double mastectomy has made the matter easier for Sally, especially when explaining to her daughter. Right after Sally was diagnosed she sat Billie down and told her the news straight.

‘Of course she was upset. She gave me a hug and I hugged her back.

‘She asked my mother, who lives with us, “Is Mum going to die? If she does who is going to look after me?”

Sally is also worried about the possible impact on Billie of seeing her mother physically affected, by chemotherapy and radiotherapy. However, the prognosis for breast cancer is now better than ever. It has one of the highest survival rates of all cancers.  Women diagnosed in their early 50s have a 90 per cent chance of living at least five more years, according to Cancer Research UK, and many are totally cured.  Consultant breast surgeon Professor Kefah Mokbel of the London Breast Clinic said ILC is hard to spot. He said: ‘This type of cancer is often invisible – you can only see the tip of the iceberg.’ Sally, who had been described by the UN and a busybody, received a handshake from Ban Ki-moon at the Olympics

Prof Mokbel explained MRI scans are not routinely offered to women who have lumps, partly for cost reasons. The scanners are expensive and access to them in NHS breast clinics is patchy. Guidelines from the National Institute of Health and Clinical Excellence (NICE) state patients who might have breast cancer should be offered ‘triple assessment’, he said.  This means a clinical examination, scans using mammography and ultrasound, and a biopsy of the lump itself.  Recent guidance from the Royal College of Radiologists states that MRI scanning should be offered as a diagnosis tool to those with a family history of breast cancer. However, it does not recommend MRI solely on the basis of having unusually dense breasts. A spokesman for NHS England, said: ‘Use of MRI is a supplementary method that can be used in the diagnosis of breast cancer. It is a clinical decision when to use it based on guidelines from NICE and the Royal College of Radiologists.’ Sally believes those guidelines should be altered.

‘If something good can come out of this, it would be to bring a change and hopefully save a few lives.’ Meawhile she can reflect on the goodwill generated by her part in last summer’s Olympics. She recalled: ‘They were some of the proudest moments in my life. It was just incredible.’ As well as handing over the flag to Ali, she received a warm handshake from the UN’s Ban Ki-moon. For someone who had been criticised by the UN as a busybody who was getting in the way of the professional peacekeepers, Sally found this a huge accolade. ‘He took my hand and thanked me,’ she said ‘It meant the world to me.’

Sally Becker is a goodwill ambassador for charity Children of Peace. For further information see sallybecker.co.uk.


 

18.06.2013.

Polufinale pionirskog takmičenja Bosne i Hercegovine

Izvučeni parovi polufinala:
FK Željezničar – FK Borac Jelah

Prva utakmica u Sarajevu 22.juni 2013. u 18:00, a revanš 29. juni u Jelahu, u 18:00 sati.

Drugi poloufinalni par čine:

ABC Velika Kladuša - FK Sloboda Tuzla
.
.
na slici stadion Šibovi Jelah
.

 

Danas je u prostorijama NS/FS BiH održano izvlačenje polufinalnih parova pionirskog takmičenja Bosne i Hercegovine.
Naš predstavnik Mudrov Mirnes je prisustvovao ovom izvlačenju i možemo reći imao dobru ruku, jer su naši momci svojim uspjehom zaslužili najveće ime BiH fudbala/nogometa.

Prva utakmica se igra u Sarajevu u subotu (22.06.) u 18.00 sati, dok se uzvrat igra u narednu subotu (29.06.) u Jelahu na našim Šibovima, takođe u 18.00 sati.

Neko će reći najteži protivnik što dječaci Želje vjerovatno i jesu, ali svi koji su se plasirali u polufinale su jake ekipe a među njima je i BORAC, i mi smo prošli u polufinale i svakako da i mi imamo svoje adute i kvalitet za koji su sada svi čuli, tako da je svakako bolje izvući Želju nego Veliku Kladušu.

Našim momcima želimo puno sreće i hrabrosti u ovom novom izazovu, i još jednom ponavljamo da su oni samim plasmanom u polufinale postigli istorijski uspjeh zbog kojeg smo svi ponosni na njih!

 

(sa stranice FK Borac Jelah)
18.06.2013.

Lavovi su samo velike mace

Iz životinjskog svijeta

Lavovi su samo velike mace

Za druge životinje lav je car. A između sebe, kad ih niko ne vidi, kad se ne nadaju da ih neko posmatra, lavovi se ponašaju onakvim, što u suštini i jesu. Kao velike mačke.

Pred objektivom fotografa u Antelope park u Zimbabweu, odigrao se ovaj neobičan prizor. Mlađi, od dvojice braće lavova, ispentrao se na drvo, a to nešto nije bilo po volji starijem. Trebalo je mlađem pokazati ko se tu ustvari pita, povukao ga prvo za rep, a onda za nogu, dok nije ljosnuo svom težinom na zemlju.

 

 

 

Očigledno, sve je to bila samo bezazlena igra velikih maca, ali i dokaz vlasti i nadmoći.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
17.06.2013.

Šesti biciklistički Sternfahrt, zvjezdana vožnja, ulicama Kelna

Jedna vrsta biciklističkih demonstracija za ograničenje brzine u centru grada na 30 km/h.

 

Nedelja 16. juni bio je bio dan bez auta u centru Kelna. Organizovana je šesta po redu vožnja biciklima kroz grad Keln, sa 15 startnih tačaka, širom ovog milionskog grada. Učešće je uzelo preko 1.500 biciklista, bez obzira na godine, kondiciju i vrstu bicikla. Biciklisti su se sa petnaest različitih tura sakupili na Rudolphplatzu, a odatle svi zajedno na cilj, koji je bio kod Kelnske katedrale. Naravno, na cilju je učesnike očekivala muzika uživo, pozdravna riječ.

Poruka i zahtijev ove akcije je da se u centru grada brzina automobilima ograniči na 30 km/h, gdje se inače kreće veliki broj biciklista u saobraćaju i gdje bicikoisti najčešće stradaju od automobila koji jure. Akciji se pridružila i podržala je i kelnaska policija na policijskim biciklima. Utisci sa vožnje među 1.500 biciklista u galeriji.
17.06.2013.

pravila

 

17.06.2013.

Mostarski protesti: Političari, poslat ćemo vas na smetljište historije

sa tacno.net

.

 

“JBM vam MTR”

.

 

 

Nekoliko stotina građana Mostara, Čapljine, Širokog Brijega, Sarajeva i drugih bh. gradova danas u 12h okupili su se na Španskom trgu u Mostaru kako bi ukazali na veoma teško stanje u BIH i Mostaru te kako bi podsjetili da političari na svim nivoima vlasti moraju konačno preuzeti odgovornost i početi raditi u interesu građana.

Osvit Seferović, mostarski aktivista za tačno.net prokomentarisao je današnji skup koji je ujedinio Mostar i na kojem su  učestvovali građani iz kompletne Hercegovine kao i drugih bh. gradova.

Okupljeni demonstranti nose transparente i parole sa natpisima: “Ubice”, “JBM vam MTR”, “Sanjao sam noćas da vas nema”, “20 godina nas držite kao taoce”, “Oglas: Traži se gradonačelnik za grad od 100.000 ljudi” i mnoge druge.

Kompletne demonstracije prošle su mirno i dostojanstveno.

Sergio Sotrić, Mostarac i suradnik portla Tačno.net pozivajući se na zakonom zagarantovanu slobodu demokratskog građanskog djelovanja poslao nam je spisak zahtjeva koje u potpunosti prenosimo;

AD HOC PRIJEDLOZI GRAĐANIMA MOSTARA – UČESNICIMA DANAŠNJIH DEMONSTRACIJA / ZAHTJEVI SERGIA SOTRIĆA

Pošto još (mislim) niko nije institucionalno formulirao demokratsku volju građana Mostara, učesnika mirnih demokratskih demonstracija solidarnosti, a koje su velikim dijelom imale za povod opravdano nezadovoljsvo građana katastrofalnim stanjem u kojem se zadnjih godina nalazi grad Mostar i velika većina njegovih građana:
DAJEM SEBI ZA PRAVO – POZIVAJUĆI SE NA ZAKONOM MI GARANTOVANU SLOBODU DEMOKRATSKOG GRAĐANSKOG DJELOVANJA – da predložim i formulišem sljedeće zahtjeve, koje prilažem građanima Mostara na demokratsku diskusiju i demokratsko glasanje, kako bi na kraju, iz tog građansko-demokratskog procesa, proizašle odluke većine – proizašla jedinstvena politička volja grđjana o njihovoj vlastitoj budućnosti, o budućnosti njihovog grada Mostara.

1. Bezuslovna ostavka svih gradskih vijećnika.

2. Bezuslovna ostavka gradonačelnika grada Mostara.

3. Osnivanje privremenog vijeća građanskog povjerenja (vijeća gradskog spasa), koje bi imalo za osnovni cilj pripremu i provođenje vanrednih demokratskih lokalnih izbora grada Mostara u roku od 3 mjeseca.

4. Vijeće građanskog povjerenja (vijeće gradskog spasa) je obavezno u roku od dvije sedmice donijeti statut o nesmetanom – privremenom funkcionisanju svih elementarnih gradskih službi za period trajanja priprema za provođenje vanrednih demokratskih lokalnih izbora grada Mostara u roku od 3 mjeseca.

5.Podnošenje zahtjeva OHR-u i viskom predstavniku za BiH, da hitno podrži legitimne i demokratske zahtjeve građana Mostara, kao i da konstruktivno i savjetodavno pomogne u njihovom provođenju, što bi rezultiralo uspješnim provođenjem vanrednih lokalnih izbora na teritoriji grada Mostara uz poštivanje važeće zakonske izborne procedure.

6.Podnošenje zahtjeva svim domaćim i međunarodnim institucijama sigurnosti, da u periodu do provođenja vanrednih lokalnih izbora u Mostaru, stvore uslove u kojima bi bila obezbjeđena sigurnost svih građana Mostara, te nesmetano provođenje demokratske- legitimne volje građana u provođenju vanrednih lokalnih izbora u, za to predviđenoj zakonskoj proceduri.

7.Upućivanje saopštenja pod nazivom “demokratski apel građana Mostara”, kako građanima Mostara, tako i svim subjektima gradske, državne i međunarodne zakonodavno-izvršne vlasti, kao i domaćoj i svjetskoj javnosti, da podrže legitimna – demokratska stremljenja građana u kreiranju vlastite budućnosti i da rade na sprečavanju i oštrom sankcionisanju svih pokušaja izazivanja: nereda, incidenata, širenja nacionalne i ljudske netrpeljivosti i sl., od strane snaga, kojima je u interesu održavanje sadašnjeg katastrofalnog stanja u gradu Mostaru. Sve u cilju brzog približavanja ovog evropskog grada procesima evropske integracije i samim tim i prilogu njegovih građana evropskoj bezbjednosti i suradnji.

 

 http://tacno.net/novosti/mostarski-protesti-politicari-poslat-cemo-vas-na-smetljiste-historije/

 

17.06.2013.

Četvrtfinale završnice prvenstva za pionire

Četvrtfinale završnice prvenstva za pionire

 

Na slici pioniri FK Borac Jelah
.
.
.

 

Ovog vikenda odagrani su revanš susreti četvrtfinala završnice prvenstva za pionire u kojim su postignuti sljedeći rezultati:

 

FK „Velež“ Mostar -FK „Željezničar“ Sarajevo 1:2 (prva utakmica 0:2)
FK „Sloboda“ Tuzla-FK „Velež“ Nevesinje 3:0 (1:0)
FK „Borac“ Jelah- FK „Radnik“ Bijeljina 2:2 (3:3)
FC „ABC“ Velika Kladuša- FK „Kozara“ Gradiška 0:0 (2:2)

 

U polufinale su se plasirale ekipe:

FK Željezničar Sarajevo

FK Sloboda Tuzla

FK Borac Jelah

ABC Velika Kladuša

 

Izvlačenje parova polufinala biće obavljeno sutra u 12 sati u prostorijama NS/FS BiH.

 

Sastav ekipe FK Borac Jelah:
Bošnjak Asim, Kokić Amer, Sadiković Esmin, Delić Salih, Ćorić Benjamin, Kurdić Numan, Mujagić Ajdin, Delić Kenan, Katić Pejo, Husaković Edin, Džebo Zehrudin, Nikić Serđo, Ćosić Ivan, Dubravac Belmin, Spahić Ernad, Kujundžić Ramo, Papić Antonio, Starčević Huso.
Trener: Pašić Miralem, Šef stručnog štaba: Dizdarević Aljo, Službeni predstavnik: Mudrov Nail.
Ljekar: Mudrov dr. Hidajet, fizioterapeut: Pobrić Mujo.

 

17.06.2013.

JMBG - i Stari most se pridružuje (2)

17.06.2013.

JMBG - i Stari most se pridružuje (1)

17.06.2013.

Bebolucija

Bebolucija
.
.
.
.
.

 

Jeste li čuli narode, evo ima hefta,
bebe su opkolile zgradu parlamenta.
Ponijele su bebe i šarene parole,
ne mogu bez pasoša čak ni na more.

Izazvale bebe i talačku krizu,
vide političari da kraj im je blizu.
Kažu parlamentarci da nisu posla čista,
optužiše bebe za pokušaj ubistva.
Prestrašile ih bebe velikom drekom,
prijetile su i ministru flašicama s mlijekom.

Jednu bebu proglasiše ludom,
jer jadnog je ministra pogodila dudom.
Vrle su nam vlasti nema veće tuge,
ponijele na babine gegice na pruge.

Bebolucija i moja i tvoja,
Bebolucija za bebe bez matičnog broja.
Bebolucija jer puna nam je pelena
Bebolucija jer nema više vremena.

Bebolucija do siperka je došlo,
Bebolucija sve nizbrdo je pošlo.
Bebolucija da je svaka beba sita,
Bebolucija za manje parazita.

 

Autor nepoznat

 

( sa dovla.net)

 

16.06.2013.

još jedna iz životinjskog...

Bila je zima i padao snijeg, jedan se vrapčić smrznuo. Naišla je velika ptica i posrala se na njega. Pošto je izmet bio topao, led se otopio i vrapčić je oživio te počeo pjevati, u to je naišla mačka i kad je rasčistila jezikom izmet, ugledala je pticu i pojela je...

POUKA PRIČE: NIJE TI SVAK NEPRIJATELJ KO PO TEBI SERE NITI TI JE PRIJATELJ SVAKO KO TE IZVUČE IZ GOVANA

(džep života)
16.06.2013.

Poučne priče iz životinjskog svijeta

Iz životinjskog svijeta

Orao ukrao večeru morskom lavu

Pred objektivom kamere jednog fotografa odigrala se nesvakidašnja slika iz životinjskog svijeta. Bjeloglavi orao je morskom lavu šćepao večeru ispred nosa, a sam za dlaku izbjegao da postane lavlji zalogaj.

 

Sve ovo dogodilo se u vodama zaliva ispred Juneaua, glavnog grada Aljaske. Tamnošnjim stanovnicima je poznato da se morski lavovi vole igrati sa svojim plijenom, prije nego što ga pojedu. To je očigledno bilo poznato i bjeloglavom orlu, koji je i sam tražio večeru, te na jedan vrlo drzak način ukrao plijen morskom lavu ispred nosa.

 

Iznenađen, morski lav je  izronio iz vode, ne vjerujući u ono što vidi. Nedostajali su centimetri da orao umjesto lovca sam postane ulovljen.

 

Još jedan dokaz one starinske, kako sa jelom nema igre.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
15.06.2013.

Pokrajina Nord Rhein Westfalen Njemačka - podrška protestima za JMBG

Heute um 11:55

PODRŠKA GRAĐANIMA I GRAĐANKAMA U BOSNI I HERCEGOVINI!! BEZ NACIONALNIH I STRANACKIH PORUKA!!!!! Samo Ti kao pojedinac, kao individua koja se bori za ljudska prava!!
NRW für JMBG!!! 
SOLIDARITÄT MIT FRIEDLICHEN MASSENPROTESTEN IN BOSNIEN-HERZEGOWINA!!!
Seit Tagen versammeln sich in Bosnien-Herzegowina Tausende von Menschen, um gegen die Nichtverabschiedung eines Gesetzes zur Neuvergabe von Personalidentifikationsnummern (abgekürzt JMBG, vergleichbar mit Sozialversicherungsnummern in der Bundesrepublik) zu ...protestieren. Ohne eine JMBG können Neugeborene seit dem 12. Februar 2013 weder Reisedokumente ausgestellt bekommen noch sonstige staatliche Leistungen in Anspruch nehmen, denn rechtlich gesehen existieren sie für den Staat gar nicht!!!
Der Auslöser von Massenprotesten war die dringende Ausreise eines drei Monate alten Babys, das unter einer schweren Krankheit leidet,  allerdings über keine JMBG verfügt und deswegen das Land nicht verlassen darf. Nach der ersten Protestwelle hat die kleine Belmina in einem Eilverfahren die JMBG und Reisedokumente bekommen und befindet sich seit dem 12. Juni in einer Spezialklinik in Tübingen. Die Demonstranten verlangen von den politischen Eliten aber weiterhin, ihre internen Streitigkeiten und politische Kalkulationen beiseite zu legen und eine dauerhafte Regelung für dieses Problem zu finden.
Aus der ganzen Welt bekommt die sogenannte „Babylution“ symbolische Unterstützung in Form von Gruppenfotos mit JMBG-Plakaten und Transparenten. Helft uns, damit auch NRW dazugehört!

SOLIDARNOST SA MIRNIM MASOVNIM PROTESTIMA U BOSNI I HERCEGOVINI!!!
Hiljade ljudi u BiH već danima protestuje protiv nedonošenja novog zakona o dodjeli jedinstvenog matičnog broja gradjana (JMBG). Novorodjena djeca od 12. februara 2013 ne mogu dobiti putne isprave niti bilo kakvu drugu vrstu državne pomoći, jer za administraciju s pravnog gledišta bez JMBG-a uopšte ne postoje!!!
Povod za masovne proteste je bila teška bolest dvomjesečne Belmine, koja zbog nedostatka JMBG-a nije mogla da napusti zemlju i uputi se na hitno liječenje u inostranstvu. Mala Belmina je nakon prvih protesta po hitnom postupku dobila putnu ispravu i trenutno se nalazi u specijalnoj klinici u Tübingenu. Uprkos tome, demonstranti i dalje zahtijevaju od političkih elita da zaborave interne nesuglasice i mimo političkih kalkulacija donesu trajno zakonsko rješenje za ovaj problem.
Popularna „bebolucija“ dobija simboličnu podršku iz svih krajeva svijeta, prije svega u vidu grupnih fotografija sa JMBG plakatima i transparentima. Pomozite nam da i NRW bude dio toga svega! NRW za JMBG!!!
Svi ste dobrodošli!
Ističemo da ne želimo i ne trebamo podršku raznoraznih organizacija, udruženja , politickih stranaka. Mi dolazimo kao pojedinci, ne ispred grupa ili organizacija. Vidimo se u subotu!!!!
15.06.2013.

U nedelju na Prenj

U nedelju

Izlet na Prenj

Planinarsko-smučarsko društvo „Prenj“ i Gorska služba spašavanja Stanica Mostar za građane i polaznike 38. Planinarske škole organizuju jednodnevni i dvodnevni izlet na Prenj, Bijele vode (1450 metara nadmorske visine).

Jednodnevni izlet na Bijele vode je u nedelju 16. juna. Polazak je u 07:00 sati s Trga Musala. Kotizacija iznosi 5,00 KM, a uplata se može izvršiti prilikom polaska. U cijenu su uključeni troškovi prevoza i vodiči.

Dvodnevni izlet, za polaznike škole i sve zainteresovane, uključuje noćenje u planinskoj kući na Bijelim vodama. Polazak je u subotu 15. juna s Trga Musala. Cijena dvodnevnog izleta je uključena u cijenu škole, a za ostale izletnike, koji nisu polaznici škole, kotizacija iznosi 10,00 KM. U cijenu su uključeni: troškovi prevoza, vodiči i prenoćište. Zbog ograničenog broja noćenja, za dvodnevni izlet su obavezne prijave najkasnije do petka 14. juna do 21 sat. Prijave se mogu izvršiti u prostorijama Društva, u ulici Adema Buća 17a (Cernica), ili putem telefona 061 528 562. Obaveznu ličnu opremu čine vreća za spavanje, posuda za vodu, obrok za dva dana, baterijska lampa i toplija garderoba.

Staza Rujište - Bijele vode dobro je markirana i vodi kroz gustu borovu i bukovu šumu. Zbog prekrasne šume i izuzetnih stijena, ova staza predstavlja poseban užitak za planinare. Bijele vode, visoka dolina bogata vegetacijom, smještena je u centralnom dijelu Prenja i nudi pristup okolnim vrhovima. Njeno ime „Bijele vode“ potiče od više izvora pitke vode, koji se nalaze na dnu doline.

Na Bijelim vodama smještena je planinska kuća, obnovljena zahvaljujući Fondaciji „Adnan Krilić“ iz SAD, članovima Planinarsko-smučarskog društva „Prenj“ i pripadnicima Gorske službe spašavanja Stanice Mostar.  Dolina je okružena vrhovima Sivadije na istoku i Kamenca na zapadu, te nudi ugođaj netaknute prirode.

Pripadnici Gorske službe spašavanja Stanice Mostar održaće predavanja i izletnike upoznati s planinskim putevima i objektima, kretanjem u planini, opasnostima, ulogom gorske službe u planinarstvu, te ostalim specijalističkim službama. U večernjim satima, planirano je druženje uz roštilj.

U nedelju je, po raspoloženju izletnika, planiran izlet na Prijevorac (1700 metara nadmorske visine). S Prijevorca se može diviti pogledu, koji se pred posmatračem otvara. Na sjeveru se vide najviši vrhovi Prenja: Zelena glava, Otiš, Vjetrena brda, Osobac, Taraš i dolina Vlasni, a prema jugu pogled se pruža na dolinu Bijelih voda, Sivadiju i Kamenac, dok se u pozadini vidi Velež.

Slađana Bem

NovaSloboda.ba
15.06.2013.

Ako hoćete da nešto uradite - idite do kraja

Dobri stari

 

Čarls Bukovski: Idite do kraja

 

Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaše izdržljivosti... vaše želje da to - stvarno radite!

 

Ako hoćete nešto da uradite - idite do kraja. U suprotnom, ni ne počinjite.

To bi moglo da znači da ćete izgubiti devojku, ženu, rodjake, poslove, i moguće je - glavu!

Moglo bi da znači da nećete jesti dva ili tri, četiri dana...

Moglo bi da znači da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismejavanje, ili izolaciju...

Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaše izdržljivosti... vaše želje da to - stvarno radite!

A vi ćete uspeti.

Uprkos odbijanju i slabimšansama, i biće bolje od bilo čega što možete da zamislite.

Ako ćete da pokušavate - idite do kraja!

Nema sličnog osećanja, bićete sami sa bogovima, a noći će bukteti u plamenu. Jahaćete život sve do savršenog smeha. I to je jedina borba vredna truda!

 

Factotum

 


 

15.06.2013.

Mostarska liska Jusuf Juse Nikšić u Sarajevu

Djela mostarske liske Jusufa Juse Nikšića u Sarajevu

 

Svi laju, a lajem i ja, samo još nisam počeo da ujedam

 

Nakon pet ili šest godina ponovo sam u Sarajevu. Svaki put mi je drago kada dođem, jer mnogo uspomena me veže za ovaj grad. Nekada sam bio profesor na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU), koja mi sada djeluje prazno iznutra. Svoje studente učio sam da znaju i da osjećaju kako će njihova djela doživjeti slijep, lud, ali i zdravog uma čovjek - kazao nam je doajen bh. slikarstva, mostarska liska Jusuf Jusa Nikšić, koji se preksinoć sarajevskoj publici predstavio izložbom „Odjeci Hercegovine".

 

Sretno vrijeme

 

Zidove galerije „Preporod" njegova djela, zapravo ono što je uspio sačuvati u više od 50 godina dugoj karijeri, krasit će do 3. jula. Povjerio nam je da je u ratu izgubio stan, mnoge slike, kataloge, atelje, ali ne želi kukati, preživio je i sretan je s onim što ima.

 

- Slike što su ostale čuvam kao budala. Na njima se vide događaji, predmeti, sve ono što je priroda dala, a od toga nikada nisam bježao. U Sarajevo sam došao jer poštujem ljude okupljene oko galerije „Preporod", a inače nije mi do izložbe, jer je ovo vrijeme nazadno, teško, anemično... Svi laju, a lajem i ja, samo još nisam počeo da ujedam - kazao je kroz smijeh Nikšić.

 

Ovaj Mostarac rođen je 1925. godine. Ističe da nikada nije želio nekoga imitirati dok je stvarao ili prihvatiti nečiju pomoć, sve što je oduvijek želio je da bude svoj, i to mu je uspijevalo.

 

- Znate šta. Nekada je bilo sretno vrijeme, jer nismo obezvrijeđeno razmišljali, kako je to danas slučaj. Ranije je bilo puno izložbi, otkupa, slikari su imali atelje, stan. A danas ja se divim mladima kako uspijevaju opstati. Ipak, isto je što narod i dan-danas muku muči da otkrije te neke misterije, a to je znak da dok čovjek živi nikada neće doći do istine - pojasnio je dobro raspoloženi umjetnik.

 

Nisam potonuo

 

"Odjeci Hercegovine" izazvali su veliku pažnju publike. Mnoga istaknuta lica iz svijeta slikarstva, među njima Affan Ramić, Florijan Mičković, Džeko Hodžić, Mirsada Baljić, Mustafa Skopljak, Dževdet Nikočević... došla su podržati svog prijatelja i kolegu Nikšića. Ali...

 

- Nažalost, mnogo mojih kolega je umrlo, očekivao sam da ću sresti makar neke. Ali, ništa. I ovi što su došli vjerujem da im se neće svidjeti moje slike, ali, boli me briga, neće se ni meni svidjeti njihove. Ipak, još nisam potonuo kada vidim šta se danas izlaže. Zgrozim se, ja to ne mogu više ni gledati - pojasnio je slikar.

 

(Dnevni avaz 140613)

 

15.06.2013.

Mundijal prije Mundijala

Danas počinje

Confed-Cup 2013.

Godinu dana prije održavanja Svjetskog prvenstva u fudbalu, već deveti put po redu, održava se Kup konfederacije. Domaćin ovogodišnjeg Kupa je Brazil, koji će iduće godine ugostiti 32 najbolje reprezentacije svijeta, u borbi za titulu svjetskog prvaka.

Po tradiciji, na Kupu konfederacije učestvuju domaćin narednog Svjetskog prvenstva, aktueelni svjetski prvak, i još šest najboljih reprezentacija kontinentalnih prvenstava u fudbalu. Učesnici ovogodišnjeg Kupa konfederacije su Brazil, Španija, Italija, Mexico, Japan, Tahiti, Nigerija i Urugvaj.

Kup konfederacije je prva prava proba za domaćina narednog svjetskog prvenstva, zagrijevanje atmosfere, ali i testiranje organizacije, stadiona i svega što prati ovakve velike događaje, a ujedno je i pokazatelj nedostataka, koji se u narednom periodu moraju otkloniti.

Kup konfederacije će otvoriti domaćin Mundijala 2014. Brazil i Japan, prvak Azije, u utakmici koja se igra 15. juna, u 21 sat po našem vremenu.

 

kompletna fotogalerija na: http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/29726/danas-pocinje-foto-confed-cup-2013

 

Smail Špago

NovaSloboda.ba
14.06.2013.

U Beču skup podrške sarajevskim protestima za JMB

Na Stephansplatzu, glavnom bečkom trgu danas će biti održan skup podrške ljudima u Bosni i Hercegovini koji su izašli na ulice da protestiraju za uvođenje zakona o jedinstvenom matičnom broju (JMB).

Skup organizuju građani, Bosanci i Hercegovci i Austrijanci, koji su se ovom prilikom udružili kako bi mirnim i dostojanstvenim putem pokazali da podržavaju narod u Bosni i Hercegovinu i njihovu želju za boljom političkom opcijom.

Skup je regularnim putem prijavljen bečkoj policiji koja je pružila svoju apsolutnu podršku kod organizacije i obezbjeđenja ove demonstracije.

Očekuje se dolazak više stotina građana.

(Fena)
14.06.2013.

Zagrijavanje za Brasil 2014.

neko jučer objavi: još tačno godina do početka Mundijala 2014.

14.06.2013.

Došlo je vrijeme da se momci pokažu i na jednom većem takmičenju

Mediteranske igre

BH fudbaleri u grupi sa Marokom, Albanijom i Turskom

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine na 17. Mediteranskim igrama, koje će se održati od 18. do 30. juna u turskom  Mersinu, igraće u A-grupi s reprezentacijama Turske, Maroka i Albanije.

Na otvaranju turnira, izabranici selektora Vlade Jagodića 19. juna sastaju se s reprezentacijom Maroka, dva dana kasnije igraju protiv Albanije, dok će u posljednjem susretu grupne faze takmičenja 23. juna igrati s domaćom selekcijom Turske.

Boje BiH na MI braniće sljedeći igrači:

Emir Plakalo (Sarajevo), Vedran Kjosevski (Željezničar), Renato Gojković (Sloboda), Haris Muharemović (Sarajevo), Ante Petrović (Široki Brijeg), Jozo Špikić (Široki Brijeg), Adin Čiva (Sarajevo), Branimir Odak (Široki Brijeg), Armin Hodžić (Željezničar), Damir Sadiković (Željezničar), Omar Marković (IK Start, Norveška), Armin Ćerimagić (Gent, Belgija), Mirko Marić (Široki Brijeg), Fedor Predragović (Borac), Amar Rahmanović (Novi Pazar, Srbija), Haris Hajradinović (Inter Zaprešić, Hrvatska), Halil Hajtić (1.FC Kaiserslautern, Njemačka), Almir Kasumović (Hannover, Njemačka).

Okupljanje reprezentativaca je zakazano za 15. juni. Prije polaska u Mersin igrači će obaviti kratkotrajne pripreme u Vogošći.

Raspored utakmica naše reprezentacije:

19. juni: BiH - Maroko
21. juni: BiH - Albanija
23. juni: Turska - BiH

Utakmice za plasman igraće se od 25. juna.

NovaSloboda.ba
14.06.2013.

Prođe proljeće a ne vidjesmo finih trešanja

evo, makar na slici

14.06.2013.

Protesti JMBG i podrška širom Evrope

U nedelju 16.06.2013 u 17.00 sati na Odeonsplatzu u Münchenu.

 

„JMBG Proteste“ - München

Kampf für Babys "JMBG Proteste" diese Geschichte geht um die Welt

Seit Tagen finden in Bosnien und Herzegowina, sowie in der Region, friedliche Proteste statt. Diese Proteste begannen mit 50-80 Personen. Medien sprechen inzwischen von 10.000 und es werden von Stunde zu Stunde mehr und mehr.

Der Anlass, für die unzähligen Menschen die sich vor dem Parlament versammeln, wurde losgetreten als die Medien die beinahe tragische Geschichte von einem kleinem Mädchen Belmina aus Gracanica, berichtete. Dieses kleine Wesen hätte ohne Proteste nicht die lebensnotwendige medizinische Behandlung im Ausland erhalten.

Denn seit dem 12. Februar 2013 werden keine - ID Nr. - an Neugeborene zugeteilt. Zu hohe Kosten! In der deutschen Sprache würden wir es  - Personalidentifikationsnummer - nennen. Ohne diese (13stellige) Ziffer EXISTIERT ein Mensch in Bosnien und Herzegowina NICHT!!

Weitere 1500 Neugeborenen warten auf ihre ID-Nummer. Die Proteste gehen weiter, denn mit der derzeitigen,vorläufigen Entscheidung sind die Bürger nicht zufrieden und sie werden nicht aufgeben bis eine dauerhafte Lösung festgelegt wird.

Gerade jetzt wird unsere Unterstützung gebraucht, in dem wir uns bei den friedlichen Versammlungen in unserer Stadt beteiligen.


Am Sonntag, 16.06.2013 um 17.00 Uhr am Odeonsplatz / München.


Es ist Zeit gekommen für die Existenz und Zukunft der Kinder zu kämpfen!! Egal wo!!
13.06.2013.

Jednosatni mirni protest studenata U Mostaru

Jadna je vlast koja se studenata boji
Ispred Vlade HNK-a zgrade Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona održan jednosatni mirni protest studenata i profesora i ostalih zaposlenih na ovoj visokoškolskoj instituciji. tog univerziteta. Bilo je tu i dosta građana, ali i predstavnika Kantonalnog sindikata, Sindikata vatrogasaca i Sindikata obespravljenih radnika Aluminija. Koliko kantonalna vlast brine o studentima, ali i svim ostalim građanima, pokazala je slika ispred zgrade Vlade. Premijer Denis Lasić je juče naprasno otišao na godišnji odmor, na poslu nije bilo ni većine ministara, koji su nekud odjezdili sa skupocjenim džipovima i audijima. Umjesto da studentima pogledaju u lice, oni su pred njih poslali policajce, što je sramotno i za svaku kritiku. Jer, žalosna je vlast koja se studenata boji. Studenti su i danas pokazali dostojanstvo, jer je sve proteklo onako kako to njima i priliči.
Predstavnici Unije studenata svoje zahtjev predali su na protokol, jer su skupo opremljene ministarske kancelarije bile prazne.
13.06.2013.

Ja for My Baby Germany

Ja for My Baby Germany
Köln, Njemačka 29.06.2013.
.
.

 

Centralni humanitarni koncert podrške građanima – demonstrantima u BiH

 

Gradjani BiH, pokrećem ovu akciju u Njemačkoj, te vas najtoplije molim, da podjelite ovu informaciju sa vašim prijateljima. Unaprijed se svima vama zahvaljujem i šaljem Bosansko-Hercegovacko-Njemačke pozdrave iz Köln-a / Cologne / Kelna


Sergio Šotric
.
.
.


VAŽNO***DIJELI DALJE***VAŽNO***DIJELI DALJE
WICHTIG***WEITER LEITEN***WICHTIG***WEITER LEITEN

 

GRADJANI NJEMAČKE ORGANIZUJU 29.06.13 U KELNU VELIKI-CENTRALNI HUMANITARNI KONCERT PODRŠKE GRADJANIMA - DEMONSTRANTIMA U BIH


Bürger Deutschlands organisieren am 29.06.13 in Köln grosses - zentrales
Benefiz - Konzert der Unterstützung an die Bürgern Bosnien und Herzegowinas,
die in diesen Tagen in den Städten Bosnien und Herzegowinas
für Ihre Bürgerrechte demonstrieren

KONZERT / KONCERT: JMBG - Ja for My Baby Germany
DATUM / DAN: Samstag / subota: 29.06.13
ORT / MJESTO: Köln - Essigfabrik
ADRESSE / ADRESA: Siegburger Strasse 110 - 50679 Köln

ARTISTS / UMJETNICI - UCESNICI: in kürze / bice uskoro objavljeni
13.06.2013.

Molitva za žrtve stravičnog zločina na Uborku i Sutini

Tužna godišnjica

Molitva za žrtve stravičnog zločina na Uborku i Sutini

Uz prisustvo rodbine, prijatelja i predstavnika Udruženja porodica šehida i poginulih boraca, JOB-a grada Mostara i vlasti grada i HNK-a danas je obilježena tužna 21. godišnjica od stavičnog zločina na Uborku i Sutini 1992. godine pod nazivom   „Obaveza je pamtiti“.
.
.
13.06.2013.

Sjećanje jedinog preživjelog

13. juni 1992.

 

Mladić koji je nekim čudom preživio, danas svjedoči o strašnom događaju od 13. juna 1992. Tridesetčetverogodišnji muškarac, i jedini preživjeli u masakru počinjenom nad 30 civila na Uborku, u Vrapčićima, svjedoči o tim stravičnim zbivanjima. "Jutro 13. juna1992. bio je koban za mnoge u mostarskom naselju Zalik, gdje je smješteno atomsko sklonište JNA iako je to zapravo bio naš zatvor. U sklonište su kupili ljude kada je trebalo nešto raditi, kopati rovove itd. U žurbi je okupljeno oko 300 mještana Zalika nakon što im je rečeno da će „biti velika eksplozija i vojna operacija". Naređeno je da se žene i djeca razdvoje od muškaraca. Mislili smo da nas vode u logor", prisjeća se naš svjedok koji je tada imao dvadeset jednu godinu. Zaličani su u koloni od oko 60 ljudi jedan po jedan sprovedeni u Sjeverni logor gdje su im zatražene isprave. "Naređeno je da istupe Srbi, a mi koji smo ostali, picgaurima smo odvezeni na gradsko groblje Sutinu. Sa mnom je bio i moj otac Redžo", rekao je svjedok dodavši da su tamo smješteni u tamnu prostoriju bez prozora. "Prostorija je bila mala, a nas puno, tako da smo tijesno stajali jedan uz drugog. Uskoro su počeli izvoditi jednog po jednog na ispitivanje. Prvo su odveli mog susjeda Edu Sefića. Svi su se vraćali prebijeni i krvavi. Kada je došao red na mog oca, gurnuo me je u stranu da me zaštiti", rekao je svjedok.
Udarce su uskoro zamijenili rafali. Tako je ubijen i njegov otac.
13.06.2013.

Sjećanje na 13. juni 1992. - Uborak

Sjećanje 13. juni 1992 - 13. juni 2013.

Alija Omanović 1928.

Bajro Omanović 1945.

Huso Bubalo 1936.

i još 111 nevinih.


 Za ovaj zločin odgovone su jedinice bivše JNA i srpske paravojne formacije, koje su ubile 114 bošnjačkih i hrvatskih civila, prije povlačenja sa desne obale Neretve u ljeto 1992. godine.
Do sada niko od naredbodavaca ili neposrednih izvršitelja nije odgovarao za ovaj stravičan zločin.

12.06.2013.

Na sudu

Na sudu tužitelj pozove svog prvog svjedoka, bakicu od blizu 80 godina i upita je :

- Gospođo Tomić, da li me poznajete?

- Kako Vas ne bih poznavala, gospodine Jozić. Znam Vas još kao dječaka, ali moram Vam iskreno kazati da sam se u Vas jako razočarala. Uvijek ste lagali, varali svoju ženu, tračali ste ljudima iza leđa i manipulirali njima. Vi mislite da ste velika faca, a ustvari nemate mozga koliko ni mušica bez glave. Da, ja Vas dobro poznajem...

Tužilac potpuno zbunjen, ipak se snađe, pa upita dalje:

 - A poznajete li, gospođo, ovdje prisutnog branitelja?

 - Da, naravno da poznajem i gospodina Zdravkovića. Znam ga iz vremena dok je još bio mladić. On je lijenčina, prevrtljivac i ima problema s alkoholom. On ne može uspostaviti normalan odnos ni s kim, a bije ga i glas najlošijeg advokata u zemlji. Da ne spominjem da vara svoju ženu sa tri druge, među kojima je i vaša. Da, da, dobro ga poznajem...

Branitelj samo što nije dobio infarkt.

Sudac naredi obojici advokata da mu priđu i tihim glasom im reče :

- Slušajte, vas dvojica idiota, ako bilo koji od vas upita babu da li poznaje mene, idete obojica u zatvor!!!
12.06.2013.

Čaša vode, prevencija

Čaša vode, prevencija

 

Samo informativno


Oko
90% srčanih udara događa se rano ujutro a to se može smanjiti ako popijemo jednu do dvije čaše vode, NE vino ili pivo, prije odlaska na počinak.

Znao sam da je voda važna, ali nikad nisam znao da postoje posebna vremena za njeno ispijanje.
Jesi li ti?



Ispijanje vode u pravo vrijeme povečava njezinu učinkovitost na ljudsko tijelo:

1 čaša vode nakon buđenja - pomaže aktivirati unutarnje organe

1 čaša vode 30 minuta prije obroka - pomaže probavu

1 čaša vode prije kupanja - pomaže sniziti krvni tlak

1 čaša vode prije odlaska u krevet - izbjegava moždani ili srčani udar


Molim vas proslijedite ovo ljudima do kojih vam je stalo....


JA UPRAVO JESAM...!!!
12.06.2013.

Süddeutsche Zeitung o protestima u BiH


 

Pobuna roditelja

 

Njemački dnevni list Süddeutsche Zeitung je 10. juna 2013. objavio tekst pod nazivom «Aufstand der Eltern», (Pobuna roditelja), u kojem njemačke čitaoce informiše o protestima roditelja u Bosni i Hercegovini.

 

Građani u Bosni i Hercegovini protestvuju protiv paralizovanja države.

 

Jedna mala vijest, sa velikim dejstvom. Početkom prošle sedmice roditelji Fatima i Edmir Ibrišević postavili su na facebooku vijest da je život njihove tromjesečne kćerke Belmine u opasnosti. Mala Belmina trebala je otići na jednu operaciju koštane srži u Njemačku, ali roditelji i kćerka ne mogu napustiti zemlju. Razlog: Bosanski podijeljeni političari nisu se mogli usaglasiti kako treba da se izdaje lični identifikacioni broj (PIN) matični broj svakog građanina. Bez matičnog broja se ne može izdati ni lična karta, ni pasoš, ni kartica osiguranja, niti vozačka dozvola. Službenici ureda gdje se izdaju pasoši odlukom da neće izdati pasoš maloj Belmini, vezali su ruke ocu Edmiru: nema zakona, nema matičnog broja, nama pasoša.

Vijest o Belmini je u Bosni i Hercegovini, u kojoj je kriza nefunkcionisanja vlasti na svim nivoima dovela do zastoja, bila je kap koja se prelila preko ruba čaše. Prvo se skupilo 30 demonstranata, koji su u srijedu blokirali izlaz iz garaža Parlamenta u Sarajevu. Dan poslije već je skupilo hiljade demonstranata, roditelja sa djecom, studenata, penzionera, koji su opkolili Parlament. U zgradi nisu bili zatvoreni samo Parlamentarci, nego još i 350 stranih bankara i poslovnih ljudi, koji su tu učestvovali na jednoj konferenciju o investicijama.

Pozadina protesta: Bosna i Hercegovina je od završetka rata 1995. godine podjeljena je na dva entiteta, srpski dio Republika Srpska i bošnjačko-hrvatski dio, Federacija Bosne i Hercegovine, a još je održava samo jedna slaba, improvizirana centralna vlada i državni Parlament. Prije svega, Srbi pokušavaju da se i ono što državu još drži zajedno, još više oslabi, kako bi to opravdalo njihovu težnju za otcjepljenjem.

 

Bosanski Srbi hoće da se matični broj izdaje na osnovu porijekla.

 

Još u maju 2012. godine ustavni sud Bosne i Hercegovine je proglasio dosadašnji Zakon o matičnim brojevima protivustavnim. Zakon je primjenjivao stare nazive gradova: Bosanski Brod koji se sada zove Brod, Bosanski Šamac, koji se zove Šamac. Jedna sitnica, koja se u nadležnom parlamentu Bosne i Hercegovine mogla vrlo lako izmjeniti. Ali bosanski Srbi u parlamentu nisu htjeli da se odstrane samo nedostaci utvrđene u Zakonu, nego da se trinaestocifreni matični broj ubuduće izdaje tako tako, da iz toga bude jasno, da li osoba potiče iz Republike Srpske, ili iz Federacije Bošnjaka i Hrvata. Ovi su htjeli da se izdavanje matičnog broja vrši po slučajnom principu, kako se etnički razdori ne bi još više povećavali. I tako su probijani rokovi, jedan za drugim, sve do 12. februara ove godine, kada je važnost dosadašnjeg zakona istekla. Od toga dana ni jedno novorođeno dijete ne može dobiti matični broj. Tek kad je sudbina male Belmine pritisla političare, oni su učinili jedan mali ustupak. Savjet ministara izdao je jednu hitnu Odluku, po kojoj je Fatima Ibrišević dan nakon toga mogla podnijeti zahtjev za pasoš za malu Belminu. Ali, i takva Odluka ima vaćnost samo šest mjeseci. Okupljeni roditelji, koji protestiraju ispred Parlamenta, najavljuju da će se nastaviti okupljati ispredParlamenta tako dugo, dok ne bude donešen novi Zakon.

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Valentin Incko, u petak navečer je nagovorio je demonstrante da okončaju blokadu, obećavajući im da će se pitanje matičnog broja riješiti na nivou države. Mnogi građani Bosne i Hercegovine nisu zadovoljni takvim rješenjem. Bosanski Srbi koriste ovaj konflikt za daljnje rascjepljenje zajedničke države. Iako su demonstracije protekle vrlo mirno, srpski parlamentarci su proširili vijest da su ih demonstranti htjeli linčovati. Srpska partije SDS sada prijeti da će bojkotovati naredne sjednice parlamenta.

 

(izvor: Süddeutsche Zeitung/Florian Hassel)

prevod: Smail Spago
12.06.2013.

Prošlost

Prošlost je dobro mjesto da ponekad navratiš, ali ne i da ostaneš.

12.06.2013.

Vrlo čudnovato ponašanje bloga

Ono što napišeš rukom, direktno ovdje, prođe, a svi tekstovi koje napišeš prethodno na wordu, što je i logično, pa ih onda onda kopiraš ovdje, i uz njih ubaciš po koju sliku, kao ilustraciju, ne prolaze...Čudnovato?

11.06.2013.

Otpor zdravog razuma

Otpor zdravog razuma

 

(video objavljen na youtube/facebook)
.

 .


 

Zdravo, ja sam Bogdan. Rođen sam '91. godine.

Tata mi je lagao da se selimo u Kanadu.

Bio sam presrećan zbog tog saznanja.

Ne znajući da je ta Kanada, u stvari, Brčko.

Rat je prošao, ali su tuga i čamotinja ostali da žive.

Gutam gorke suze, od kako znam za sebe.

Vjerujem da se isto osjećaš, i ti Amire, i ti Anto!?

Zato te molim, ne dozvoli moćnicima da nas zavade

svojim lažima i usmjere našu moć, protiv nas samih.

Iskreno se nadam da ću prestati planirati

postdiplomske studije u Austriji,

jer ću zajedno sa tobom, Admire i Anto,

obezbjediti svima nama bolju perspektivu OVDJE!

Naučio sam nešto iz Kanade, iako nikada nisam bio u njoj –

 

MOJ SIN NE ŽELI DA ODE!!



 

11.06.2013.

Svijet je nekada bio tako mali

Pogled u praistoriju

Svijet je nekada bio tako mali

Ovih dana je u svjetskoj štampi objavljena karta nekadašnjeg superkontinenta, koji je na zemaljskoj kugli postojao prije više od 200 miliona godina, sa ucrtanim granicama današnjih država. Naravno, sve je to bilo samo igra i zabava. Čitav današnji moderni svijet tada je bio na jednom superkontinentu, u geologiji poznatom pod nazivom Pangaea.

Za nas je posebno interesantno, ono što je vidljivo na karti sa ucrtanim granicama zemalja, da su današnje balkanske zemlje bile smještene između Jadranskog mora, koje je, kako se vidi na karti, bilo mnogo uže, pa je i Pirinjesko poluostrvok bilo puno bliže Balkanu sa zapadne strane, a zemlje Balkana su sa istočne strane bile direktno na obali tadašnjeg Tetis okeana.

 

Šta se dešavalo prije 200 milliona godina?

Moglo se pješke, po suhu, na primjer, od Kine do Australije. Na nekadašnje kopno superkontinenta, koji je tada postojao i koga današnji naučnici nazivaju Pangaea, unesene su granice sadašnjih zemalja. Karta pokazuje kako bi svijet izgledao prije 200 miliona godina, da su današnje moderne zemlje tada postojale. Kako karta prikazuje, bilo je moguće doći pješke od Kine do Australije, sve po suhom, da se ne pokvase noge.

Praistorijska slika naše planete, sa unesenim današnjim političkim granicama modernih država pokazuje pomalo čudan položaj i komšiluk nekih zemalja. Indija je smještena uz Antarktik, Španija se nalazila uz  Kanadu i SAD, a graničila je i sa Sjevernom Afrikom. Velika Britanija se nalazi odmah uz Francusku usred ovog superkontinenta. Temperature na tadašnjem superkontinentu su tada bile za oko 20°C veće nego danas.

Naravno, ljudski život u takvim uslovima nije bio moguć i pojavio se na zemljinoj kugli tek milionima godina kasnije. Pronađeni fosilni ostaci iz tog perioda pokazuju da je Pangea postojala prije 300 miliona godina, kao jedinstvena tektonska zemljina ploča, prije nego što je počela da se razdvaja prije 100 miliona godina. Geolozi tvrde da se  takvo nešto događalo već nekoliko puta u istoriji zemljine kugle i da će se opet ponoviti, ali ne bar za nekoliko stotina miliona godina.

Uz gornji tekst, za one koji žele informaciju više, ono što piše u wikipediji:

Pangea ili Pangaea (grčki Παγγαία - svezemlje) je naziv za superkontinent, koji je postojao tokom era paleozoika i mezozoika prije nego što je proces tektonike ploča odvojio kontinente u njihovu trenutnu konfiguraciju. Ime je skovao Alfred Wegener, vodeći zagovarač pomicanja kontinenata iz 1915. godine.

Kontinenti su se očigledno spojili u jedinstvenu Pangeju prije oko 300 milona godina, uzrokujući izdizanje nekoliko istaknutih planinskih lanaca procesom orogeneze. Nekoliko takvih lanaca još postoji, iako su tokom vremena zbog erozije postali mnogo niži. Savršeni primjeri tih planina jesu Apalači na istoku Sjeverne Amerike, Atlas gorje u Sjevernoj Africi i Ural u Evroaziji. Plašt ispod nekadašnjeg Pangejinog položaja ostao je vrlo vruć, čak i nakon koalizije, te su stoga konvekcijske struje unutar podložne magme gurale središte superkontinenta prema gore. Zbog toga je područje na kome se danas nalazi afrički kontinent bilo smješteno desetke metara poviše okolnih kontinenata.

 

Pangea je bila kopnena masa u obliku slova C, koja se prostirala preko ekvatora. Vodeno tijelo, koje se nalazilo zatvoreno unutar tog polumjeseca, nazvano je more Tetis. Zbog Pangejine masivne veličine unutrašnje regije vjerovatno su bile vrlo sušne zbog nedostatka padavina. Veliki superkontinent je naposljetku terestričkim životinjama omogućio slobodnu migraciju cijelim putem od Južnog do Sjevernog pola.

Ogromni okean koji je nekad okruživao superkontinent Pangeu nazivao se Panthalassa. Čini se da se Pangea razlomila prije oko 180 miliona godina, u jurskom razdoblju, prvo na dva superkontinenta (Gondvanu na jugu i Lauraziju na sjeveru), a nakon toga na današnje kontinente.

Pangea nije bila prvi superkontinent. Prema dostupnim dokazima, naučnici su rekonstruisali Pangejinu prethodnicu nazvanu Pannotia, koja se formirala prije oko 600 mikliona godina, a podijelila nekih 50 miliona godina kasnije. Drugi kontinent Rodinia očigledno se formirao prije približno prije 1.100 milona godina, a podijelio prije 750 miliona godina.

(izvor:thesun)

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.ba
11.06.2013.

Opet problem sa blogom

ne mogu postaviti nikakav prilog

10.06.2013.

Sjećanje na zločin na Uborku i Sutini

Tužna godišnjica

Sjećanje na zločin na Uborku i Sutini

U znak sjećanja na nasilno odvedene i ubijene građane Mostara 1992. godine, Udruženje članova porodica žrtava stradalih na Uborku i Sutini 1992., obilježiće u četvrtak 13. juna 21. godišnjicu od zločina na Uborku i Sutini, pod nazivom  „Obaveza je pamtiti“.

U 11 sati planirana je posjeta spomen obilježju Uborak, u 11,30 sati spomen obilježju Sutina i u 12 sati spomen obilježju Zalik.

NovaSloboda.ba
10.06.2013.

Vanjski dug od 7 milijardi KM otplaćivat ćemo bar 20 godina

sa stranice: http://komora-mostar.ba/?q=hr/vanjski-dug-od-7-milijardi-km-otpla%C4%87ivat-%C4%87emo-bar-20-godina

Godišnje se u Bosni i Hercegovini kroz proračune potroši 11,7 milijardi KM javnog novca. Na plaće i naknade zaposlenih u javnom sektoru potroši se 3,3 milijarde KM. Uz to za materijal i usluge potrebne za rad javnog sektora izdvoji se dodatnih 2,1 milijarda KM, podaci su Centara civilnih inicijativa (CCI) prezentirani na press-konferenciji održanoj u zatvorenom Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Za socijalna davanja izdvoji se 4,3 milijarde KM. Tako se u startu potroši 84 posto proračun iz 2011. godine i uvijek nedostaje sredstava za elementarne javne usluge, navodi CCI.

Proračunski deficit je stalan, a zaduživanje BiH raste, pa zaduženje po stanovniku u zemlji iznosi oko 2.700 KM.

''Ova ogromna količina novca najčešće se potroši netransparentno. Ne troši se ni racionalno, a ni odgovorno. Od 10 KM proračunskih prihoda, devet maraka uzeto je od građana po osnovu različitih poreza, doprinosa, taksi i kazni. Ukupan vanjski dug je oko sedam milijardi KM, za čiju će otplatu trebati više od 20 godina'', kazao je projekt-menadžer CCI-a Adis Arapović.

Kao što je rečeno ukupna potrošnja u 2011. godini bila je 11,7 milijardi KM a prikupljeno je u proračune 11,3 milijarde KM. Dakle, napravljen je gubitak od 400 miliona KM i to se jedino može riješiti kreditnim zaduživanjem, dodao je Arapović.

''Zbog ovakvog pristupa, proačuni u BiH, su neodrživi. Ne mogu biti razvojni i tretiraju se kao izborni plijen i služe primarno za financiranje birokracije i prividnog socijalnog mira.

Borba na političkoj sceni BiH svodi se na borbe za proračunski novac. Uloga Predsjedništva BiH po Ustavu da predlaže proračun parlamentu BiH, ali to se nije dogodilo u prethodnih nekoliko godina. U Predsjedništvu BiH nema nitko stručan koji bi se bavio proračunom u BiH, iako Predsjedništvo formalno predlaže proračun'', kazao je Arapović.

Predstavljanje analize proračuna za 2011. godinu nije slučajno održano u Zemaljskom muzeju. Ova državna ustanova zatvorena je više od godinu dana, jer je za jednogodišnji rad muzeja potrebno osigurati 1,4 milijuna KM, ili 0,15 posto proračuna institucija BiH.

Još jednom tražimo adresiranje odgovornosti za katastrofalno stanje u kojem se nalazi Zemaljski muzej i nacionalna kultura zbog neodgovorne politike, poruka je s press-konferencije CCI-a.

7.6.2013.
GKM/Fena

10.06.2013.

Iz životinjskog svijeta

Snađi se

Gnijezda na neobičnim mjestima

Važno je ptiće podignuti dok ne polete. Podpuhnuti im pod krila. Ptica treba prvo odležati na jajima, a onda ptiće hraniti tako dugo, dok ne budu spremni na prvi samostalni let

Kakva sve neobična mjesta ptice znaju izabrati za svoja gnijezda i prve dane života njihovih mladih, pokazuju slike u galeriji. Da li je svaki put izbor bio baš najsigurniji i najbezbjedniji, nismo baš sigurni, ali, bez obzira na sve, najvažnije je da ptići prežive dok ne polete.

 

Poštar iz Brandenburga bio je iznenađen, kad je ubacujući pisma u sandučad, u jednoj zgradi, u jednom sandučetu, na kome nije bilo imena, čuo cvrkut ptića. Stanari sandučeta bili su ptići jedne sjenice, a njeni mladi će ostati tamo sve dok ne budu spremni da izlete.

 

U Hamburgu se galeb ugnijezdio u korpi jednog ostavljenog bicikla, u Warenburgu u Bayernu jedna golubica se nastanila na semaforu, u sred gradske vreve.

 

Stanari jedne kuće ostali su iznenađeni, kad su u ostavljenjoj posudi za vodu otkrili gnijezdo i ptiće sjenice.

 

Neuobičajeno, ali je jedno sigurno. Ni jedna od ovih ptica, niti njeni mladi, ni na jednom od ovih mjesta, neće biti ometeni od ljudi.

(izvor:bild)

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.ba
09.06.2013.

Stoja!

Iznajmljujem 100 EURA za pokazivanje na granici kad podjete na more....povoljno..
(preneseno sa facebook stranice)
09.06.2013.

Finale i nakon finala

Finale i nakon finala

 

Fotografija gledalaca utakmice finala Lige šampiona u ogromnoj rezoliciji

 

Nakon odigrane utakmice finala Lige šampiona između Bayerna i Borisije facebook i twitter nastavljaju sa prikazivanjem detalja sa utakmice, putem fotografije.

 

Svi oni, koji su bili na utakmici finala Lige šampiona na Wembley stadionu u Londonu, mogu se sada vidjeti na ogromnoj fotografiji postavljenoj na jednom sajtu, pa čak se mogu i lično obilježiti na toj fotografiji, u dresu ekipe za koju su navijali u finalu.

Na internet je od strane jedne firme, koja ima već dosta iskustva sa takvim stvarima, postavljena fotografija od 360 stepeni, velike rezolucije, nastala od stotina fotografija snimljenih u nekoliko minuta tokom utakmice finala. Fotografije su precizno sastavljene, i kad se sada gledaju, pružaju jedan veliki ugođaj i užitak, kako za sve sudionike utakmice finala, tako i za sve one koji se oduševljavaju ovakvim tehničkim dostignućima.

Kompletan ugođaj se može pogledati na web stranici : http://en.iwasthere.uefa.com/ a fotografija se može povećati toliko mnogo, da je vidljivo lice svakog pojedinog gladaoca, koji je u vrijeme finalne utakmice bio na tribinama stadiona Wembley.

 

Ugodnu zabavu.

 

(izvor: focus)
09.06.2013.

Tipično mostarski...

Ide žena Avenijom i pita jednog čovjeka:

”Molim vas gdje je tu ulica Kraljice Katarine?”

A čovjek kao iz topa:

” A kako joj je bilo djevojačko prezime?”
08.06.2013.

Arogancija vlasti

Arogancija vlasti


Predstavnik agencije za borbu protiv droge se zaustavio na ranču u Teksasu, i razgovarao sa starim rančerom.
Obratio se rančeru na sljedeci način: "Moram provjeriti vaš ​​ranč da nema ilegalnog uzgajanja droge."
Rančer je rekao: "U redu, ali ne idite u to područje tamo ....." te je pokazao lokaciju.
DEA službenik je eksplodirao od ljutnje pa poviče: "Gospodine, ja imam ovlasti Savezne Vlade Sjedinjenih Američkih Država sa sobom!"
Uhvati se za zadnji džep pantalona, bahatim pokretom izvadi značku/bedž i ponosno ga pokaze rančeru.
"Vidite li ovaj jebeni bedž? Ovaj bedž znači da smijem ići gdje god poželim, u bilo koji dio zemlje.... Bez pitanja i obaveze da odgovorim! Jesam li bio jasan? ...... razumijete li? "
Rančer kimne pristojno, izvini se i ode za svojim poslom.
Nedugo nakon toga, stari rančer čuje glasni vrisak, pogleda gore i vidi kako DEA službenik trči da spasi glavu, proganja ga ogromni rančerov bik.
Sa svakom korakom bik je dolazio bliže policajcu, a činilo se vjerojatnim da će ga baciti rogovima prije nego što ovaj stigne do sigurnosti.
Rančer je bacio svoj ​​alat, potrčao do ograde i povikao iz punih pluća ...


"Bedž! Pokaži mu svoj jebeni bedž!"
.
.
.
The Arrogance of Authority

A DEA (Drug Enforcement Agency) officer stopped at a ranch in Texas , and talked with an old rancher.
He told the rancher, "I need to inspect your ranch for illegally grown drugs."
The rancher said, "Okay , but don't go in that field over there.....", as he pointed out the location.
The DEA officer verbally exploded saying, " Mister, I have the authority of the Federal Government of the United States of America with me!"
Reaching into his rear pants pocket, the arrogant officer removed his badge and proudly displayed it to the rancher.
"See this f*****g badge? This badge means I am allowed to go wherever I wish.... On any land! No questions asked or answers given! Have I made myself clear? ...... Do you understand?"
The rancher then nodded politely, apologized and went about his chores.
A short time later, the old rancher heard loud screams, looked up, and saw the DEA officer running for his life, being chased by the rancher's big Santa Gertrudis bull.
With every step the bull was gaining ground on the officer, and it seemed likely that he'd sure enough get gored before he reached safety. The officer was clearly terrified.
The rancher threw down his tools, ran to the fence and yelled at the top of his lungs......

.. (I just love this part....)
"Your badge! Show him your f*****g BADGE........ !"

 

08.06.2013.

Pozajmljeni intervju MSR

intervju je objavljen na akuzativ.com

.

http://www.akuzativ.com/teme/248-intervju-dragi-sestic-mostar-sevdah-reunion

.

 

 

 

INTERVJU: Dragi Šestić, Mostar Sevdah Reunion

Dragi Šestić, producent i idejni tvorac projekta MOSTAR SEVDAH REUNION, u intervjuu za AKUZATIV o saradnji sa Šabanom Bajramovićem, Ljiljanom Petrović-Buttler, Luisom, o novom albumu Mostar Sevdah Reuniona, o predratnom i posleratnom Mostaru, etno muzici, Zvonku Bogdanu...

AKUZATIV: Dobar deo Vašeg rada vezan je za tzv. etno-muziku, posebno za sevdah. Šta je to što Vas toliko fascinira u toj muzici i od kad je istraživanje te muzike i njeno prezentovanje postalo Vaša preokupacija?

Dragi Šestić: Koliko god sam, kao cijela moja generacija, odrastao na rokenrolu, sevdalinka  je uvijek, nekako, bila tu pored mene. Htio - ne htio, te su se pjesme često pojavljivale na radio i TV stanicama u bivšoj Jugoslaviji i samim tim su ulazile u uši - bili toga svjesni ili ne. Baš kao i mnoge starogradske, makedonske, dalmatinske, srbijanske, itd… sve su te pjesme bile dio odrastanja i koliko god sam ih u mladosti negirao vremenom sam se počeo u njih zaljubljivati.

Inače, najjači uticaj na mene se desio u toku rata kada su se te sevdalinke izvodile uz svijeće i u svoj onoj bezizlaznosti situacije pružile nevjerovatnu utjehu čovjekovoj duši. Tu sam, najednom, osetio svu snagu njihove poezije i melodije - i to me do danas ne napušta. Kada sam 1998. godine pokrenuo projekat “Mostar Sevdah Reunion” sevdah od tada i “zvanično” postaje moja preokupacija.

AKUZATIV: Definicije nisu uvek najbitnije, ali kako Vi ljudima, posebno onima koji nisu s našeg podneblja, opisujete sevdah, onda kad to nije muzičkim izrazom?

Dragi Šestić: Često nam  muzički “čistunci” ili neki etnomuzikolozi prebacuju da “skrnavimo” sevdalinku ili da Ljiljana Buttler i Šaban Bajramović nisu sevdah izvođači i sl… Želio bih pojasniti možda bas tu terminologiju. Prije svega, tradicionalna muzička pjesma u Bosni i Hercegovini se zove sevdalinka – i te pjesme su se prije par stotina godina izvodile, usudio bih se reći, samo glasom, a poslije je dosao saz. Sa dolaskom Austro-Ugarske povećava se i instrumentarij - pa imamo veliki ulazak harmonike i violine, uz tamburaške postavke, itd… Međutim, u našem imenu se nalazi riječ sevdah – a to je stanje duha ili duše u koji upadate kad slušate neke pjesme – u ovom slučaju sevdalinke. Po meni, svaka sevdalinka, bar meni lično, ne izaziva taj sevdah. Dakle, sa tom “filozofijom” je bilo lako izabrati saradnju sa pokojnima Ljiljanom Buttler i Šabanom Bajramovićem. Pa zar vas ne “baca u sevdah” kad čujete Ljiljanu kako pjeva “Ashun daje mori” ili Šabana “Pitao sam malog puža” ?

Sa ovakvom filozofijom pokušavamo i strancima da objasnimo šta je sevdah i vjerujte da to odmah shvate. Normalno, uporedimo im to sa blues-om, flamenkom ili fadoom.

Nama je vrlo bitno da izaberemo i “prave” sevdalinke koje će dovesti do tog stanja ili raspoloženja. Meni, lično, su najdraže one koje nam izazivaju tzv. “karasevdah” (crni sevdah) – vrlo su teške za pjevanje, a kad ih slušate imate osjećaj da vam neko čupa dušu iz njedara. Ovo je sad u sevdah stilu objašnjenje.

AKUZATIV: Kada se poslušaju neke verzije Vaših obrada sevdalinki, a onda ,,klasične” verzije, ove druge zazvuče pokatkad ,,presporo”, i shvati se da ste prosto Vašim muzičkim instinktom adaptirali/ modernizovali sevdah, odnosno ga prilagodili ,,modernom uhu”, a da sami izvori nisu oskvrnuti. Šta presuđuje u Vašem izboru sevdalinki i njihovoj (re)interpretaciji?

Dragi Šestić: Mislim da svako vrijeme ima svoju interpretaciju sevdalinki. Kao što sam rekao, prvo je bio glas, pa mu se pridruzio saz, pa tambure, pa harmonika i violina… Sad smo u 21.vijeku. Mnogo toga smo se naslušali sa svih strana i bilo je vrijeme da napravimo nešto novo u aranžerskom smislu. Ponovo podvlačim - mnogi nam zamjeraju, ali neka poslušaju snimke istinskih legendi sevdaha: Himze Polovine, Safeta Isovića, Zaima Imamovića i drugih – pa svi su oni imali nove aranžmane za to doba - čujete na snimcima i bubanj i električni bas! Dakle, tada se nije govorilo o “modernizaciji” ili “skrnavljenju” sevdalinke, međutim ako bismo to uporedili sa izvođenjem uz saz razlike su ogromne! Ja sam samo želio da se i muzički pojača ta emocija jer su mi, po mom ukusu, svi ti narodni orkestri bili, ipak, samo tepih za vokalne izvođače. Stalno se govori o famoznim instrumentalistima tih orkestara, međutim, njihov muzički zapis bi, nažalost, stao na nekih par sekundi foršipla ili kratke improvizacije. I u tih par sekundi čujete da se radi o vrhunskim majstorima, ali, eto, nisu nikad dobili šansu da odsviraju slobodno neku improvizaciju – da se u potpunosti muzički izraze.

Vezano za izbor sevdalinki za albume – sve je u ovisnosti o konceptu albuma. Inače sam vrlo brz pri izboru – pjesma me mora pogoditi u prvih 10-15 sekundi... onda napravim neki širi izbor koji se vremenom iskristališe na nekih 20-ak pjesama… sve dalje u studiju sto se dešava je čista improvizacija i workshop!

AKUZATIV: Da li Vam se ponekad učini, s obzirom da ste dosta toga već obradili i prezentovali, da je dato ono najbolje što se moglo dati ili toga za nove poduhvate ima još dosta?

Dragi Šestić: Mislim da je bosanskohercegovačka sevdalinka jedno nepresušno vrelo. Ima još toliko sevdalinki koje bih želio obraditi, međutim stvar je u pogađanju pravog koncepta. Upravo sada, naš najnoviji album “Tales From A Forgotten City” je omogućio da odradimo neke od njih koje sam “pikirao” ima već 7-8 godina.

AKUZATIV: Neki od najznačajnijih momenata Vašeg rada i rada MSR vezani su za saradnju sa veliki imenom romske muzike Ljiljanom Petrovic-Buttler? Kako je došlo do te saradnje? I kako Vam se danas sve to čini?

Dragi Šestić: Imam sreću da mi je otac Safet veliki diskofil. Odrastao sam, osim onog mladenačkog rokenrola, i uz španjolski flamenko, portugalski fado, francuske šansone, ruske i mađarske romanse, jazz, blues, meksičke mariache, talijansku kanconu… i tako se u toj kolekciji našlo mjesta i za Šabana Bajramovića, Ljiljanu Petrović - Buttler, Tomu Zdravkovića, Silvanu Armenulić,...

Kada smo sa Šabanom odradili album, čini mi se 2001. je izašao, pala mi je napamet i Ljiljana. Kažem ocu da mi snimi kasetu sa njenim pjesmama koje je on imao na  LP-u. Još sam se sjećao, kao iz magle, njenog TV nastupa i pjevanja one pjesme “Otkako sam tuđa žena” (poznatija pod “Duško, Duško”) i njenog coolerskog nastupa… Kada sam stavio kasetu da poslušam, u sekundi mi je njen glas postao opsesija! Jednostavno, morao sam je naći.

Potraga za Ljiljanom je dugo trajala - niko mi nije mogao dati prave informacije. Onda mi je Šaban Bajramović rekao da zna nekoga ko bi mi mogao dati više informacija o njoj. Nakon par mjeseci uspio sam doći do pravog telefona - bila je u Dusseldorfu, samo 2 sata vožnje od mene!

Par dana nakon telefonskog razgovora otišao sam u posjetu. Nisam želio gubiti vrijeme – Ljiljana je bila šokirana mojom brzinom, a mislim i entuzijazmom.

Inače, izuzetno sam ponosan na sva 3 CD-a koja sam uradio s njom – mislim da se radi o neprevaziđenoj pjevačici. Svjetski mediji su je poredili sa Billie Holiday, Ellom Fitsgerald,... Na moju veliku žalost ostalo je jos par ideja koje smo trebali odraditi. Prerano je otišla. Imali smo, maltene, familijaran odnos - svakodnevno smo bili na vezi... Ostala je prevelika praznina u mom srcu.

AKUZATIV: Kako je tekla saradnja sa Šabanom Bajramovicem i kakva je sličnost i razlika između njih dvoje u pogledu rada sa MSR, šta je bilo zahtevnije?

Dragi Šestić: Sa Šabanom je bilo teško sarađivati van studija. U studiju je bio savršen – svaki minut sa njim je bio užitak. Nešto što će mi vječno ostati u sjećanju. I on i Ljiljana su bile istinske veličine – da su kojim slučajem živjeli u Americi sigurno bi bili svjetski poznat i- njihova veličina i vrijednost su u rangu najvećih blues izvođača. Razlika između njih je bila u tome što smo Ljiljanu, ipak, nekako mogli ubijediti da nastavi sa nama. Također, Ljiljana je, za razliku od Šabana, bila i muzički potkovana - imala je srednju muzičku školu i svirala jako dobro klavir (jedna od ideja je bila da odradimo album poput Nine Simone – međutim, nije imala vremena, a ni mjesta za vježbanje). Šaban je imao neviđen instinkt za pjevanje, savršen tajming, trilere… I, što se kaže, volio ga je mikrofon. Imao sam osjećaj, šta mu god date da pjeva da bi zvučalo perfektno.

AKUZATIV: Ko je od starih, većinom preminulih, pevača sevdaha po Vašoj meri i eventualno uticao na Vas?

Dragi Šestić: Vrlo teško pitanje. Između velikana kao što su Safet Isović, Zaim Imamović, Himzo Polovina, Nada Mamula, Silvana Armenulić… meni je, moram priznati, dr.Himzo Polovina nekako najdraži – imao je neku sebi svojstvenu i unikatnu tankoćutnost u izvedbi, izuzetno lijepe aranžmane, a da ne govorimo da je sačuvao od zaborava pregršt mostarskih pjesama od znanih i neznanih autora. Njegove intrepretacije ,,Emine” i ,,Što te nema” su čista antologija bosanskohercegovačke muzike!

AKUZATIV: Vi ste dosta stvarali i mimo MSR. Šta bi izdvojili kao najbitnije?

Dragi Šestić: Radio sam albume i sa čuvenom Faridom Ali iz Iraka koja je jedina žena koja ima titulu “Master of Maqam” (majstor makama - klasična tradicionalna iračka muzika!), i sa Fulgericom iz Rumunije koji važi za najboljeg rumunskog harmonikaša, i sa danskom Klezmofobiom – međutim, jedan od najbitnijih albuma je onaj  koji sam uspio uraditi sa pokojnim Louisom - “The Last King of Balkans”. Nažalost, nije ga dočekao. Njegov preuranjeni odlazak me je izuzetno pogodio. Znali smo se jako kratko i iskustvo koje sam doživio slušajući ga u studiju je neponovljivo. Louis je imao sve predispozicije da bude World Music zvijezda. Neponovljiv u izvedbi, savršen, izverziran, neograničene širine kako umjetničke tako i interpretatorske. Tih par dana koje smo proveli u studiju u Holandiji su bili za mene nevjerovatno muzičko iskustvo. Svakim satom sam se čudio njegovom pjevačkom umijeću. Mislim da se zadugo neće pojaviti takav pjevač na našim prostorima.

AKUZATIV: U nekom trenutku došlo je do podele unutar MSR i time je stvorena izvesna konfuzije o grupi, o čemu je reč?

Dragi Šestić: Sasvim mi je jasno da je javnost zbunjena sa postavom benda. Naime, 2007. godine došlo je do raskola u bendu i na moje veliko iznenađenje, par dotadašnjih muzičara, potpomognuti sa nekoliko sarajevskih menadžera, bespravno su i krajnje podlo, meni iza leđa, registrirali ime Mostar Sevdah Reunion u Zavodu za zaštitu intelektualne svojine - uprkos činjenici da sam ja već imao registriranu firmu pod tim nazivom u Nizozemskoj, da su samo dvojica od njih (Ilijaz Delić i Mustafa Šantić) bili od početka u projektu, da je to bio kreativno najpasivniji dio benda (isključujući Šantića kojeg cijenim kao muzičara) koji do tada nije nikad odlučivao o konceptu albuma,  produkciji, biranju pjesama, a da ne spominjem aranžmane! U međuvremenu su uspjeli izdati par besmislenih, jeftino-komercijalnih izdanja kojima su samo pokazali da nisu nikad imali ni potencijal, a ni temelje na osnovu kojih bi svojatali projekat Mostar Sevdah Reunion.

Najžalosnije u svemu ovome je činjenica da se grupa ljudi, predvođena bubnjarom Seadom Avdićem i dalje grebe o ovo ime i samo šteti cijelom projektu. Pa, pogledajte najavu koncerta u Skenderiji za 8. mart: ,,Sevdah Dernek“! Zar je to naziv koncerta koji treba da stavi „proslavljeni“ bend? Radi se o suhoj činjenici - uzmi pare dok se još može, bez obzira što pjevač cijeli koncert nije u intonaciji, ili što cijeli bend nezainteresirano svira. Ne mogu ljudi pasti sa neba pa početi živjeti ovaj projekat.

Nasuprot tome, ako zanemarimo činjenicu  da sam ja cijeli projekat postavio na noge, uzmite samo prvi album koji je izašao 1999. godine i vidjećete da su, osim mene kao producenta benda, na tom albumu svirali sadašnji muzičari pravog Mostar Sevdah Reuniona: Mišo Petrović - solo gitara, Sandi Duraković - ritam gitara i Senad Trnovac – bubnjevi. Mišo i Sandi su bili u svim projektima MSR-a do 2007.godine  – kada je došlo do tih drastičnih promjena u bendu.

2007. godine sa snimanjem albuma Cafe Sevdah iskristalizirala se i nova ekipa gdje su se pored gore pomenutih bendu priključili Nermin Alukić Čerkez (kao glavni pjevač i ritam gitarista), Marko Jakovljević (bas) i Gabrijel Prusina (klavir). Ekipi se  2009. godine priključio violinista Ivan Radoja.

Također, zaboravlja se činjenica da je Mostar Sevdah Reunion postavljen kao projekat kojim bi se vršila kulturna promocija grada Mostara, cijele BiH, pa i Regiona (obzirom da smo radili projekte sa Šabanom Bajramovićem i Ljiljanom Buttler - gdje su učešće uzeli i veličine poput trubača Bobana Markovića i Naata Veliova). To je projekat s kojim i mladi ljudi dobijaju šansu da se predstave. Ako analizirate službena izdanja MSR-a (ovo što istoimeni sarajevski bend izdaje u regionu se ne smatra za oficijelno!), možete vidjeti da je na našim albumima do sada učešće uzelo oko 50 muzičara.

Na posljednjem albumu smo predstavili pored stalnih članova još sedmoro umjetnika iz Mostara – uključujući i 85-godišnju, nažalost sada već rahmetli Hurmetu Jugo, pa 18-godisnju supertalentovanu Anju Rikalo, Kristinu Sulaver, fantastičnog Vladimira Mičkovića, Jesenka Krpu, Mehmeda Velagića i Dinu Šošu. Svi su oni dobili šansu i svi su oni doprinjeli u kreiranju ovoga albuma na svoj način i time postali dio projekta Mostar Sevdah Reunion.

AKUZATIV: Nedavno je objavljen album ,,Priče iz zaboravljenog grada”. Zašto ste se opredelili za taj naziv i kakvi su planovi za njegovu promociju?

Dragi Šestić: Ideja za ovaj album postoji već 7-8 godina i doživjela je kritičnu masu prije malo manje od dvije godine i jednostavno je “moralo“ da dođe do njegova kreiranja. Frustracija, bol, tuga - nazovite kako god hoćete - za Mostarom su doveli do toga da se album morao napraviti. Najednom sam shvatio da je moja generacija, rođena u 60-tim i 70-tim, posljednja koja se sjeća tog lijepoga i romantičnog Mostara - Mostara, ako mogu parafrazirati Kunderu, nepodnošljive lakoće življenja, grada sa, maltene, hedonističkim životnim vrijednostima. Ove mlađe generacije iz 80-tih su bile premlade da bi ga se sjećale, a ove poslije, nažalost, i ne znaju za bolje - njima je normalno da žive i odrastaju u još uvijek srušenom gradu i mržnji. I znam da zvukom, pjesmama i produkcijom nismo mogli da dopremo do tih generacija, ali će im bar ostati ovaj zapis kao pokušaj hvatanja posljednjeg bila Mostara.

AKUZATIV: Koje autore s ovih prostora, od onih koji se bave etno muzikom, posebno cenite?

Dragi Šestić: Esma Redžepova je zasigurno pionir World Music-a na području bivše Jugoslavije. Postala je zaštitni znak balkanske i romske muzike. I pokojni Louis je bio jedan od začetnika ethno-jazza, sjećam se njegove verzije “U Stambolu na Bosforu” koja je predstavljala muzičku revoluciju u ranim 80-tim! Zadnjih 10-ak godina se pokrenula ta “World Music” scena i na našim prostorima – dosta je tu talenata. Meni se lično sviđa Mojmir Novaković i njegova grupa Kries, tu je Tamara Obrovac, pa Boban Marković, Biljana Krstić… ima dosta zanimljivih izvođača na našim prostorima.

AKUZATIV: Ima li, možda, nešto u srpskoj i vojvođanskoj muzici što je bilo predmet Vaše pažnje i što Vam je zanimljivo?

Dragi Šestić: Svakako, po meni, jedna od najvećih živih legendi ex-Yu muzičke scene - Zvonko Bogdan. To je pjevač kojeg, što bismo rekli – za svoj ćeif, slušam. Obožavam ga! On je u rangu Deana Martina, Franka Sinatre ili Tony Bennetta - i elegancijom, i načinom pjevanja podsjeća na njih. Živa legenda! Kad god sam u nekom specijalnom raspoloženju stavim par njegovih pjesama i uzivam. U autu mi se uvijek nalazi njegov CD!

A o bogatstvu srpske ili vojvođanske muzike ne treba ni govoriti – toliko je lijepih pjesama da ih je nemoguće pobrojati. Ko zna, možda jednom pokušam napraviti nešto i sa tim melosom - valjda će biti vremena.

08.06.2013.

Podrška iz Njemačke građanima BiH

Naš Sergio Sotrić

 

 

GRAĐANI BOSNE I HERCEGOVINE,

kod nas u Njemačkoj jutro je osvanulo sunčano i radno…

A moje misli danas ipak nisu tu… Moje srce je danas krenulo na put.

Moje srce je odletilo preko Njemačke, Austrije, Slovenije, Hrvatske

do Bosne i Hercegovine – do Sarajeva, Banja Luke, do Jajca, Tuzle,

Zenice, Brčkog. Čitluka; Jablanice….

Moje srce je danas odletilo do lijepoga Mostara!

Kaži srce Bosni ponosnoj,

kaži srce Hercegovini prkosnoj,

da je pametna i lijepa,

da je zaslužila život dostojan čovjeka!

Kaži srce majkama, očevima i djeci,

svim Bosancima i Hercegovcima, svim građanima

da sam uz njih i srcem i dušom – dok me ima!

Sergio Sotrić

07.06.2013.

„Zmajevi“ sve bliže Brazilu

Latvija-BiH 0:5

„Zmajevi“ sve bliže Brazilu

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sjanom igrom „potopila“ je Latviju sa 5:0 u šestom kolu G-grupe kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu i na korak je do odlaska na najveću svjetsku smotru fudbala. „Zmajevi“ su u sjajnoj fudbalskoj predstavi dokazali da su s pravom 15. reprezentacija na svijetu. 

Reprezentativci BiH ofanzivno su započeli večerašnji meč, čvrsto riješeni da što prije dođu u vođstvo. Stvorili su naši igrači sijaset povoljnih prilika, koje, nažalost, ponajviše zahvaljujući sjajnim odbranama golmana Vaninsa nisu pretvarane u golove.

Domaći su, od 11. minute igrali sa igračem manje, jer je, zbog grubog faula nad Elvirom Rahimićem, direktan crveni karton dobio Fertovs.

Ipak, sve ono što smo propustili u prvom, nadoknađeno je u drugom nastavku, kada je  eksplodirala „petarda“ u mreži Latvije.

Puleni Safeta Sušića poveli su u 46. minuti, kada se, poslije centaršuta Mujdže, i stative Džeke, najbolje snašao  Senad Lulić i loptu poslao u mrežu, za vođstvo i veliku radost naših navijača, koji su dokazali kako se i koliko voli svoja zemlja.

Pet minuta kasnije, na semaforu je bilo 2:0. U strijelce se upisao Vedad Ibišević, a u 63. minuti, sjajan šut Harisa Medunjanina sa dvadesetak metara završio je u desnom gornjem uglu .

I pored ubjedljivog vođstva, naši ne posustaju, već nastavljaju sa atacima na gol Vaninsa.  Edin Višća, koji je zamijenio „generala“ Rahimića, u 80. minuti, uposlio je Pjanića, koji oštrim udarcem postiže četvrti gol za našu reprezentaciju. Sve ono što je do tada propustio, Edin Džeko je nadoknadio u 83. minuti, kada je, poslije sjajnog proigravanja Pjkanića, izbio sam pred golmnana domaćih i prisebnim udarcem poslo loptu u mrežu.

Stadion: Skonto (Riga)
Sudija: Mike Dean (Engleska)
Žuti kartoni: Sinelnikovs (Latvija)
Crveni karton: Fertovs (Latvija)
Strijelci: 0:1 Lulić (48), 0:2 Ibišević (53), 0:3 Medunjanin (63), 0:4 Pjanić (80), 0:5 Džeko (82).

Latvija: Vanins, Mihadjuks, Klava, Bulvitis, Ivanovs, Kamešs (od 59' Gabovs), Verpakovskis (od 15' Lazdnis), Gorkšs, Gauračs (od 64' Sabala), Fertovs i Sinelnikovs

BIH: Begović, Spahić, Zukanović, Mujdža, Lulić, Salihović (od 79' Ibričić), Rahimić (od 70' Višća), Medunjanin (od 70' Stevanović), Pjanić, Ibišević i Džeko.

NovaSloboda.ba
07.06.2013.

Adnan Špago, historijska utakmica zu Brilonu

 

Adnan Špago historijska utakmica u Brilonu

 

Adnan Špago kao trener i igrač, pobjedom u nedjelju u Brilonu, može pisati historiju i grada i sporta u zadnjih 77 godina u Kirchhundemu

 

Sa pobjedom u nedjelju obezbjedio bi njegovoj ekipi FC Kirchhundem  plasman u Landesligu

 

Sonntag in Brilon: Mit Sieg den Aufstieg perfekt machen

 

Wenn der FC Kirchhundem am Sonntag um 15 Uhr in Brilon antritt, kann der Tabellenführer der Bezirksliga 4 mit einem Sieg den Aufstieg in die Landesliga und damit den größten Erfolg der 77-jährigen Vereinsgeschichte perfekt machen. Zu diesem Anlass kann die Mannschaft um Spielertrainer Adnan Spago auf die Unterstützung seiner Anhänger vertrauen. Ganze zwei Reisebusse mit fast 100 Kirchhundemern machen sich am Sonntag auf den Weg zum wichtigsten Spiel in der Historie des FCK im Stadion Jakobuslinde zu Brilon.

 

Dabei ist ein Sieg in Brilon gar nicht zwingend notwendig, sollte der Tabellenzweite SV Hüsten im Heimspiel gegen den VfL Bad Berleburg nicht dreifach punkten.

 

Eine optimale Vorbereitung auf das Spiel auf dem Naturrasenplatz in Brilon machte das Training auf dem Rasenplatz in Trockenbrück möglich. So war das Entgegenkommen der Trockenbrücker sehr hilfreich, denn so konnte die Mannschaft am Dienstag, Donnerstag und Freitag mit vergleichbaren Bedingungen, wie wir sie am Sonntag vorfinden werden, trainieren. Dafür gilt nochmals unser aller Dank dem SV Trockenbrück.

 

Seit dem elften Spieltag steht der FC Kirchhundem als letztjähriger Aufsteiger aus der Kreisliga mit einigen kurzen Unterbrechungen nunmehr an der Tabellenspitze der Bezirksliga 4. Bei dieser Vorgeschichte und der Bilanz von 25 Siegen in 33 Spielen sowie nur einer Heimniederlage wäre der Aufstieg die Krönung einer überragenden und in der Form nicht zu erwartenden Spielzeit. Druck verspürt Spielertrainer Adnan Spago deshalb allerdings in keinster Weise.

 

Dass er dabei auf seinen kompletten Kader zurückgreifen kann – auch Kapitän Marco Holterhoff meldete sich unter der Woche fit – stimmt Spago als Trainer besonders zuversichtlich.

 

07.06.2013.

Reprezentativci poručili

Edin, Boris, Ivan, Asmir i ostali zmajevi u JMBG majicama poručili:

 

Večeras igramo za svu djecu iz BiH!

 

 

Fudbalski reprezentativci BiH fotografisali su se u majicama sa natpisom JMBG nekoliko sati prije početka kvalifikacione utakmice protiv Latvije.

Naši reprezentativci fotografijom načinjenom u holu hotela Radisson Blu u Rigi podržali su tako proteste građana koji se bore za usvajanje zakona o matičnom broju, ali i borbu za ispravljanje svih nepravdi koje je bh. narodu donijelo loše rukovođenje rukovođenje zemlje od strane nestručnih i često nepoštenih političkih elita.

"Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne. Večeras igramo za djecu cijele BiH, jer svi smo mi Belmina!" poručili su naši reprezentativci, te iskazali direktnu podršku djevojčici Belmini Ibrišević koja zbog nepostojanja zakona o matičnom broju nije bila u mogućnosti otputovati sa svojim roditeljima na liječenje u inostranstvo.

Podsjećamo, tromjesečnoj Belmini Ibrišević potrebno 200 hiljada eura za presađivanje koštane srži.

(Reprezentacija.ba)

07.06.2013.

Deutsche welle o protestima u BiH

Budi se bosanskohercegovačka javnost

Demonstracije u Sarajevu probudile su dio uspavane javnosti u BiH. Međutim, blokada institucija je samo vjetar u leđa parlamentarcima iz RS da još jače nastave sa opstrukcijom institucija BiH.

Blokada Parlamenta BiH od strane demonstaranata kod predstavnika vlasti iz RS okarekterisana je kao državni udar i napad na RS. Iako je primarni cilj protesta bio pritisak na poslanike kako bi pronašli trajno rješenje o jedinstvenom matičnom broju, iz RS tvrde da je to samo povod za širu društvenu reakciju u kojoj je cilj diskreditovati poslanike iz RS i prozvati ih krivcima za sve. Predsjednik RS Milorad Dodik u protestima ne vidi ništa drugo nego politički pritisak: "I naravno da pokušaj blokade govori da se ide na neke radikalnije mjere".

Cilj intervencija međunarodne zajednice

 U četiri sata ujutro okončana je blokada zgrada državnih institucija u Sarajevu

Dodik je nakon današnje (7.6.) posebne sjednice Vlade RS izjavio da je "cilj talačke krize u Sarajevu, najveće na prostorima eks Jugoslavije", bio da se izvrši politički pritisak kako bi došlo do intervencionizma međunarodne zajednice i OHR-a. Nakon sjednice je konstatovano da ne postoje uslovi za rad predstavnika iz Republike Srpske u institucijama BiH.

Vlada RS sinoć je održala posebnu sjednicu na kojoj je zatraženo da se hitno održi sjednica Narodne skupštine RS na kojoj bi se trebali utvrditi „uslovi rada u zajedničkim organima“. Datum sjednice biće utvrđen naredne sedmice. Za to vrijeme, za blokadu institucija poslanik SDS-a u Parlamentu BiH Aleksandra Pandurević, koja je cijelu noć bila zatvorena sa kolegama u zgradi Parlamenta, za blokadu krivi SDA i SDP: "Juče je Federacija BiH izvršila državni udar na institucije BiH".

Poslanik SDA u Parlamentu BiH Asim Sarajlić smatra da krivce treba tražiti na drugoj strani: "Ovo je prava slika bosanske realnosti i građani su to prepoznali. Ja ih u ovom trenutku ne krivim".

Očekuje nas produbljenje političke krize

Stavovi predstavnika vlasti iz RS mogli su se očekivati s obzirom na jučerašnje izjave pojedinih političkih predstavnika. Politički analitičar Tanja Topić kaže da je ovo savršen alibi za pritisak na državu: "Ako je suditi po prvim rekacijama i po prvim potezima koje su povukli onda je sasvim sigurno da će oni tu priču produbljivati".

Širom BiH građani se i danas spontano okupljaju kako bi dali podršku ne samo protestima već i samoj akciji koja je impuls za mnoge koje se očekuju u narednom periodu. Blizu dvije stotine građana Tuzle, protestovalo je na Trgu slobode u znak podrške demonstrantima koji su u protekla dva dana boravili ispred Parlamenta BiH u Sarajevu.

 Protesti su pokrenuti zbog slučaja tromjesečne bebe Belmine Ibrišević iz Donje Orahovice kod Gračanice, koja je hitno trebala izdavanje JMB-a, odnosno pasoša za odlazak na liječenje.

Na Trgu Oslobođenja u Sarajevu protestuju sarajevski studenti koji mirnom protestnom šetnjom žele iskazati svoju podršku građanima koji traže donošenje zakona o JMB. Studenti su krenuli u mirnu protestnu šetnju gdje su poslali poruku da je ovo tek početak borbe za promjene. Nevladine organizacije u BiH podržale su proteste građana kao izraz nezadovoljstva. Majda Behram Stojanov iz Centra civilnih inicijativa kaže da je normalno da građani na ovakav način reaguju s obzirom na bahatost vlasti: "Nadam se da je ovo samo početak buđenja građana iz zimskog sna".

Protesti jedino moguće rješenje

Da je u ovom trenutku veoma važno podržati demonstrante smatra i univerzitetski profesor iz Sarajeva Enver Kazaz navodeći da je ovakva vrsta građanskog otpora jedino moguće rješenje za BiH. Protesti građana održani su u Zenici i Mostaru gdje se okupilo nekoliko stotina ljudi u znak podrške demonstrantima u Sarajevu. Sa transparentima podrške, nadaju se da je ovo samo početak buđenja bh. javnosti u borbi za bolji život svih gražana.

Autor: Dragan Maksimović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić

07.06.2013.

Poslije dugog sna

Poslije dugog sna

FOTO: Mostar se, konačno, počeo „buditi“

Nekad grad slobodarskih ideja, totalno potonuo dolaskom „demokratije“, bačen na koljena u ratu i poslije njega, danas se, poslije dugog sna, konačno počeo buditi. Na Španskom trgu, na poziv Grupe građana, okupljene na Facebooku, došlo je više od 300 građana, koji su mirnim protestom iskazali podršku građanima Sarajeva, ali i izrazili svoje ogromno nezadovoljstvo političarima koji ovu zemlju i Mostar vode u ponor.

Brojka okupljenih i nije velika, ali kada je Mostar u pitanju, to je cifra za desetku, jer je u ovom gradu odavno zamro svaki vid bunta protiv aktuelne vlasti, koja zna samo da krade i otima od naroda, koja truje svojim glupostima i koja sve više podiže zid podjela na Bulevaru. To je bunt protiv onih koji su, uz ostalo, došli na suludu ideju, svojstvenu samo, valjda, Mostaru da od djece otmu čak i školu i da je pretvore u preskupu Vijećnicu, koja godinu dana zjapi prazna zbog razmirica među vijećnicima.

To je bunt protiv grobara ovog grada, koji su ga sveli na nivo kasabe, u kome su devalvirane sve vrijednosti, a caruju primitivizam, nacionalizam i prizivanje aveti prošlosti.

To je bunt protiv vladara grada, koji ne vode računa o mladima, kojih preko 20.000 uzaludno čeka posao, koji su nekadašnje privredne gigante, poput Sokola, Đure Salaja, Unisa, Šipada, Hepoka... totalno uništili da im ime više i ne postoji. Niko ne odgovara što su u bescijenje raznim hohštaplerima i jebivjetrima, kako domaćim, tako i stranim, dati objekti nemjerljive vrijednosti.

I baš zbog toga i hiljadu drugih razloga, današnje okupljanje prvenstveno mostarske mladosti, bez razlike na ime, vjeru i naciju, ali okupljene oko fanatične ljubavi prema rodnom gradu, koji ne pristaju na podjele, koji žele i hoće da žive zajedno, kojima je dosta bezličnih kvazi političara i tobožnjih zaštitnika nacionalnih intersa, ima dalekosežan značaj.

Polako se stvara klica normalnih ljudi, koji se ne libe javno iskazati svoj bunt i nezadovoljstvo prema gulikožama i lopovima, ribarima ljudskih duša, prijeratnim anonimnusima i golaćima, od kojih otvoreno traže da što prije sjašu s njihovih grbača i da odu tamo gdje im je i mjesto. Na smetljište.

Lijepo je to rekao mladić, Nino Zelenika da ovi na vlasti moraju, konačno, shvatiti da ih je narod birao i da se trebaju naroda i bojati.

Ne sija ničija do zore, pa neće ni ovih, koji bi nas sve đuture prodali, da se oni razbaškare od Balinovca do Tekije, Rudnika i Zalika, Avenije i Luke.

Okupljeni narod danas je rekao da vrijeme ističe i da je njihov kraj brži nego što misle.

http://www.novasloboda.ba/clanak/citaj/29585/poslije-dugog-sna-foto-mostar-se-konacno-poceo-bdquobuditildquo

 

NovaSloboda.ba
07.06.2013.

Na Kalemegdanu skup podrške Sarajlijama „Svi smo mi Belmina“

Beograd

Na Kalemegdanu skup podrške Sarajlijama „Svi smo mi Belmina“

Na Kalemegdanu, kod spomenika „Pobjednik“, za nedjelju 9. juna zakazan je skup „Svi smo mi Belmina“, u znak podrške građanima Sarajeva koji protestuju ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH u Sarajevu, prenosi beogradski Blic.

Protesti u Sarajevu su krenuli pošto je u srijedu, 5. juna, objavljena vijest da tromjesečna beba Belmina Ibrišević ne može da ode na hitno liječenje u inostranstvo, jer roditelji ne mogu da joj izvade pasoš.

Razlog za to je što je Belmini, kao i svim bebama rođenim u BiH poslije 12. februara ove godine, uskraćeno pravo da dobije jedinstveni matični broj (JMB), jer je presudom Ustavnog suda BiH prestao da važi dotadašnji Zakon o matičnom broju BiH.
(Fena)

NovaSloboda.ba
07.06.2013.

Protest i u Mostaru

(objavljeno na Abrašmedia)

 

Mostar: Ne damo naše bebe

07. Jun  2013 
Foto: AbrašMEDIA

Građani/ke grada Mostara danas su izašli na ulice, kako bi izrazili nezadovoljstvo i pružili podršku zbog neriješenih problema matičnih brojeva novorođenčadi.

Na mostarskom Španskom trgu okupilo se oko 300 građana/ki, koji su, kako navode, došli da se bore za prava djece u BiH.

"Ovdje sam jer podržavam, jer mislim da se na taj način mogu promijeniti stvari. Ja, kao društvena radnica imam zadatak da se borim za našu djecu. Mislim, ipak, da je trebalo da se Više Mostaraca pojavi danas, jer ovo je veoma bitan problem, koji se hitno mora da riješiti", izjavila je za Abrašmedia Sanella Cero - Boškailo.

Mladi ističu da je problem oko matičnih brojeva zadnji drzak postupak vladajućih i političkih struktura, te da su iz tog razloga došli da podrže skup.

Za starije Mostarce/ke ovo je borba za prava djece, a kako ističe starija gospođa: "Za svoga ostalog života nama je zadatak da se borimo za ovu našu nesretnu djecu. Ovo je sramota šta se dešava, svi moramo da se tome usprotivimo."

Kolona građana/ki se nakon toga uputila ispred gradske Vijećnice, nekadašnje škole, gdje su se zadržali neko vrijeme.

Kako doznajemo, skup se premjestio ispred Gradske uprave Mostara.

Ostale informacije objavićemo naknadno.

Više slika pogledajte u našoj fotogaleriji.

(AbrašMEDIA)

07.06.2013.

Tužno, da ne može tužnije...

Iz njemačke štampe

Šta se dešava gospodine Stojanoviću?

"Pravo da vam kažem, imam više straha od živih, nego od mrtvih!?"
Njemački časopis „Der Spiegel” u broju 23, objavio je potresnu fotografiju jednog beskućnika iz Niša, koji živi u jednoj grobnici na gradskom groblju u Nišu.

 

„Ja živim ovamo već 15 godina, u jednoj grobnici, na jednom groblju u gradu Nišu”, rekao je začuđenom reporteru časopisa „Der Spiegel”, Bratislav Stojanović, beskućnik iz Niša.

 

„Pošto sam ranije često bivao pljačkan, od nekih drugih beskućnika, potražio sam neko mjestio na kome mi niko neće smetati. Poznavao sam ovo groblje, jer sam baš ovdje, često sakupljao svijeće, i znao sam da je to jedno vrlo mirno mjesto. Ranije sam spavao na otvorenom, ali kako je postahjalo hladnije, spustio sam se u jednu grobnicu. Nemam pojma kome pripada ova grobnica u kojoj stanujem, jer je natpis na nadgrobnom spomeniku izblijedio. Na početku sam imao malo straha, dok sam bio unutra, ali sam se vremenom navikao. Sada, pravo da vam kažem, imam više straha od živih, nego od mrtvih”, izjavio je  Stojanović reporteru Spiegela.

 

(izvor: spiegel)

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.ba
06.06.2013.

Drugi dan blokade institucija BiH u Sarajevu

Drugi dan blokade institucija BiH u Sarajevu

06. Jun  2013 
Foto: AbrašMEDIA

Oko 500 građana/ki nastavilo je danas blokadu institucija BiH u Sarajevu. Neposredan povod blokade je nemogućnost da djeca rođena poslije februara ove godine dobiju jedinstveni matični broj građana.

"Dobili smo informacije od Belmininih roditelja da ona nije jutros mogla dobiti matični broj. Iste informacije stižu iz Sarajeva i drugih gradova. Gospođa glasnogovornica Vijeća ministara nas je juče slagala. Nećemo se razići dok se ovaj problem ne riješi",  poručio je kako okupljenim građanima, tako i parlamentarcima, građanin Šemsudin M.

Građani/ke se upravo spremaju podijeliti u tri grupe, koje će blokirati sva tri izlaza iz zgrada institucija BiH.

Broj okupjenih građana/ki se povećava iz sata u sat. Aktivisti pozivaju sve sugrađane/ke da se pridruže blokadi.

(AbrašMEDIA)

06.06.2013.

Ima li šanse, petak 10:00

Ima li šanse, petak 10:00

 

Ima li šanse da se sakupi ekipa u Mostaru da simbolično podrži mirne prosvjede za budućnost naše djece? Gdje ste studenti, roditelji, umirovljenici, svi oni koji možete, dođite u petak u 10:00h na Španjolski trg! Ne treba vam ništa osim srca. Ovo je priča svih nas. Jučer je Belminina majka u znak zahvale cijeli dan bila sa prosvjednicima ispred zgrade Parlamenta. Jučer su građani bar nakratko pokazali šta mogu, ako to dovoljno jako i svim srcem žele. Spontano i zajedno odrađen je lavovski posao za neizmjerno plemenit cilj. Privremeni zakon je donesen u roku dok si pojeo keks, nakon što su se kreteni mjesecima ganjali oko istog. Ponovit ću, oni se naroda boje. Onda kad se narod pokaže kao narod. Ustrajan, odlučan i spreman da brani svoja osnovna ljudska prava kao jučer. Ajmo ponovit ovu nezaboravnu sliku od lani. Jer ovo nije priča koja razdvaja, ovo je priča koja dira svakoga u čijem je domu rođeno dijete u zadnjih pola godine. Dijete bez broja. I Hercegovina je uz svoje bebe do konačnog zakona! To su bebe satkane od kamena i bure od rođenja, zalog za bolju budućnost. Ne zaslužuju stvarnost kakvu smo mi imali zadnjih 20 godina. A posebno ne zaslužuju da im zdravlje i život ovise od broja. Mostar, petak, u 10:00h.

 

Sa facebooka: Martina Mlinarević Sopta
06.06.2013.

GMO - Genetički modifikovani organizmi

Riječ u fokusu

GMO - Genetički modifikovani organizmi

Nekad smo znali šta kupujemo: kavade su bile ilićke, kajmak gatački, sir iz mijeha podveleški, sir iz kace sjenički, paprike čapljinske, škija ljubuška, plaha stolačka, šljiva prozorka, a loza čitlučka i još svašta nešto, za što smo znali i šta je i od koga je. O genetici i genetičkom inžinjeringu nismo imali pojma. A šta nam se danas sve nudi,  otkuda je i kakvog kvaliteta je roba u ponudi, to više ne znaju ni babe gatare.

Genetički modifikovani organizmi (GMO) su biljni ili životinjski organizmi (osim ljudskih), kojima su prilikom uzgoja metodom genetičkog inžinjeringa uneseni geni nekog drugog organizma na načinj koji se ne može postići prirodnim razmnožavanjem ili prirodnom rekombinacijom.

 

Danas najčešći genetički modifikovani organizmi su kukuruz, soja, uljana repa, krompir pamuk i paradajiz. Evropsko zakonodavstvo nalaže da organizmi koji su tretirani genetički moraju biti posebno označeni. Označavanje GMO proizvoda je već obavezno u kompletnoj EU, u Japanu, Filipinima, Švajcarskoj, Australiji i Novom Zelandu, a nije obavezno u Rusiji, Kanadi i Argentini.

 

Osnovni princip proizvodnje GMO je dodavanje novog genetičkog materijala u genom organizma. Ovakav postupak se naziva genetički inženjering. GMO se koristi u biološkim i medicinskim istraživanjima, proizvodnji lijekova, eksperimentalnoj medicini i poljoprivredi.

Prema izvještaju International Service for the Acquisition of Agri-Biotech Applications (ISAAA), 2010. godine je oko 15 miliona poljoprivrednika u svijetu uzgajalo GMO usjeve, u 29 zemalja na svijetu. Čak njih 90 posto se nalazi se siromašnim zemljama u razvoju, kao što su Indija, Kina, Filipini, Južnoafrička Republika.

 

Globalna komercijalna vrijednost GMO usjeva je samo u 2008. godini procijenjena na 130 biliona američkih dolara. Oko 81-86 posto usjeva kukuruza, 88-90 posto svih usjeva soje i 81-93 posto usjeva pamuka proizvedenih u SAD bili su usjevi, kod kojih je korištena GMO tehnologija.

Korištenje GMO ima veliki broj protivnika u svijetu. Protivnici tvrde da je nepoželjno mijenjati biološke procese koji su prirodno evoluirali tokom dugog razdoblja, a neki naglašavaju da moderna nauka još ne može u potpunosti shvatiti sve moguće potencijalne negativne uticaje ovakvih promjena. Drugi u ovom vide prirodni razvoj ljudske težnje da stvori usjev s najpoželjnijim karakteristikama, a posljednjih godina pojavljuju se tvrdnje da GMO namirnice uzrokuju rak, neplodnost i čitav niz drugih negativnih posljedica na ljudski organizam.

 

Najpoznatiji primjer genetički modifikovane biljke je paradajz sa odgođenim sazrijevanjem poznat pod nazivom Flavr ili Savr, zatim Bt usjevi, biljke otporne na štetočine, biljke otporne na herbicide, biljke s poboljšanim hranjivim vrijednostima, biljke sa uklonjenim alergenima itd. Transgenetičke životinje se koriste za eksperimente u biomedicinskim istraživanjima, posebno prilikom otkrivanja i razvoja lijekova za razne opasne bolesti.

Smail Špago

NovaSloboda.ba
05.06.2013.

Što se točno događa u Istanbulu i Turskoj!

(preneseno sa portala dovla.net)

Evo šta se tačno događa u Istanbulu i Turskoj!

 

Evo što se točno događa u Istanbulu i Turskoj!

Svim mojim prijateljima koji žive izvan Turske:

Pišem kako bi vam pojasnila što se točno događa u Istanbulu posljednjih pet dana. Pišem osobno, jer je većina medija (doslovno) zatvorena od strane vlade, pa je, izgleda, priča od usta do usta i internet jedini način koji nam je preostao za pojasniti što se zbiva i poslati poziv za pomoć, ali i molbu za podrškom.

Prije četiri dana skupina ljudi (od kojih većina ne pripada posebnim organizacijama, strankama ili ideologijama) se okupila u istanbulskom Gezi parku. Među njima su bili mnogi moji prijatelji i studenti. Njihov cilj je bio jednostavan: spriječiti i prosvjedovati protiv nadolazećeg (najavljenog) rušenja parka kako bi se izgradio na tom mjestu još jedan trgovački centar u samom središtu grada.

Postoje brojni shopping centri u Istanbulu, najmanje jedan u svakom susjedstvu! Rušenje stabala je trebalo početi u četvrtak ujutro. Ljudi su došli u park sa svojim pokrivačima, knjigama i djecom. Postavili su šatore pod stabla i proveli noć pod njima. Rano ujutro, kad su bageri započeli čupanje stotinu godina starih stabala iz zemlje, ljudi su ustali – kako bi zaustavili njihov rad.

Nisu uradili ništa drugo doli stajali ispred strojeva!

Nije bilo ni jednog novinara, ni iz tiskovina, niti iz TV kuća, nije bilo nikog tko bi izvještavao o događanjima, o prosvjedima. Bio je to potpuni sumrak medija, medijski black out. Tada je policija stigla s vodenim topovima, sa suzavcima. Protjerali su ljude iz parka.

Do večeri se broj prosvjednika umnožio. Nažalost, množio se i broj pripadnika policijskih snaga diljem parka. U međuvremenu je lokalna vlast Istanbula zatvorila sve putove do trga Taksim, gdje se Gezi park nalazi. Metro je zatvoren, trajekti su otkazani, ceste su bile blokirane.

Unatoč svemu, sve je više i više ljudi dolazilo šetnjom do središta grada. Ljudi iz svih krajeva Istanbula. Ljudi iz različitih sredina, različitog podrijetla, različitih ideologija, različitih religija. Svi su se okupili kako bi spriječili rušenje nečeg većeg od parka.

Pravo na život kao časnog građanina ove zemlje.

Okupili su se i hodali. Policija ih je tjerala suzavcem, prelazila tenkovima preko ljudi koji su im nudili hranu. Dvoje mladih ljudi su tenkovi pregazili i ubili. Još jedna mlada žena, moja prijateljica, pogođena je u glavu kapsilom suzavca. Policija je pucala direktno u gomilu. Moja je prijateljica nakon trosatne operacije u jedinici intenzivnog liječenja, u vrlo kritičnom stanju. Dok ovo pišem, ne znam još uvijek hoće li preživjeti. Ovaj blog je posvećen njoj.

Ovi ljudi su moji prijatelji. Oni su moji učenici, moji rođaci. Oni nemaju “skrivene namjere”, kako političari vole reći. Njihove namjere su jasne. Sve je vrlo jasno. Cijelu ovu zemlju vlada prodaje korporacijama, za izgradnju trgovačkih centara, luksuznih apartmana, autocesta, brana i nuklearnih elektrana. Vlada je u potrazi za (i u stvaranju istih) bilo kakvim opravdanjem za napad na Siriju, protiv volje svog naroda.

Kao šlag na kraju, Vlada je uvela i kontrolu nad osobnim životima građana, to je postalo nepodnošljivo u posljednje vrijeme. Država je, preko svojih konzervativaca, donijela mnoge zakone i propise u vezi pobačaja, rađanja carskim rezom, prodaje i konzumiranja alkohola, pa čak i boje ruža za usne koju bi trebale nositi zrakoplovne stjuardese.

Ljudi koji su prosvjedovali u središtu Istanbula traže svoje pravo na slobodan život i zahtijevaju pravdu, poštovanje i zaštitu od države. Oni zahtijevaju da budu uključeni u procese donošenja odluka o gradu u kojem žive.

Ono što su dobili umjesto toga je uporaba prekomjerne sile i ogromne količine suzavca – koje su im prskane ravno u lica. Tri osobe su izgubile vid.

Ipak, oni i dalje marširaju. Stotine tisuća su im se pridružile. Još par tisuća prošlo je Bosporskim mostom pješice podržati narod u parku Taksim.

No, i dalje nema novina niti TV kanala koji prenosi drugima što se točno zbiva. Bili su zauzeti emitiranjem vijesti o Miss Turske i “najčudnijoj mački na svijetu”.

Policija je nastavila progoniti prosvjednike, prskati ih suzavcem, do te mjere da su i psi lutalice i mačke otrovani i uginuli zbog toga.

Škole, bolnice, pa čak i hoteli s 5 zvjezdica oko trga Taksim – otvorili su svoja vrata ozlijeđenima. Liječnici pružaju prvu pomoć u učionicama i hotelskim sobama. Neki policajci su odbili ispuniti zapovijed i napadati ljude suzavcem, dobili su otkaz. Oko trga su postavljeni blokatori kako bi se ometala internetska veza i 3G mreže su blokirane. Stanovnici i tvrtke u tom području osiguvaju besplatnu bežičnu mrežu za ljude na ulicama. Restorani nude hranu i vodu – besplatno.

Ljudi u Ankari i Izmiru također se okupljaju na ulicama svojih gradova, kako bi podržali otpor u Istanbulu.

No, državni mediji i dalje narodu prikazuju Miss Turske i “najčudniju mačku na svijetu”.

Pišem vam ovo pismo, tako da znate što se događa u Istanbulu. Državni mediji neće reći ništa od ovoga. Ne u mojoj zemlji. Molimo Vas objavite što više članaka o ovome, kako bi postali vidljivi na internetu i kako bi širili riječ.

Dok sam na svojem FB profilu objavljivala članke o ovim događanjima, sinoć me netko pitao:

- Što se nadate dobiti “olajavanjem” svoje države strancima?

Ovaj blog je moj odgovor na to.

“Olajavajući” moju zemlju nadam se da ću:

- steći slobodu izražavanja i govora

- postići poštivanje ljudskih prava

- imati kontrolu nad odlukama koje se tiču mene i mojega tijela

- imati pravo okupiti se u bilo kojem dijelu grada, bez da nas se smatra teroristima.

No, najviše od svega, šireći riječ za vas, moji prijatelji koji žive u drugim dijelovima svijeta, ja se iskreno nadam kako ću aktivirati i probuditi vašu savijest i steći vašu podršku i pomoć!

Molim vas, širite ovu riječ i podijelite ovaj blog.

Napisala: Sumandef Hakkinda
Fotografije: Instagram (vampzdisco, nuratesss i cemtunakan)
Prijevod: Milena (hvala!)

Preuzeto sa portala split.com.hr

05.06.2013.

Meryem Uzerli na liječenju zbog burnout syndroma

Serija Sulejman

FOTO:  Meryem Uzerli na liječenju zbog burnout syndroma

Popularna glumica napustila snimanje serije i nalazi se na liječenju u Berlinu. Snimanje serije privremeno obustavljeno. U ulozi Hurem pojaviće se nova glumica.

Prije nekoliko dana, štampa je objavila senzacionalnu vijest da je glumica Meryem Uzerli napustila snimanje serije „Veličanstveno stoljeće“, a turska štampa je objavila da su producenti serije po hitnom postupku za ulogu sultanije Hurem već odabrali drugu glumicu, Gülçin Santırcıoğlu.

Ljubitelje serije je tada više zanimala informacija kako će izgledati nova Hurem i da li će nova glumica ulogu Hurem moći glumiti na isti način i sa istim uspjehom. Nikoga nije puno interesovalo pitanje šta se stvarno desilo sa Meryem Uzerli i šta su bili pravi razlozi njenog napuštanja snimanja. Njemačko-turski portali su ovih dana u javnost izašli sa informacijom, da se popularna glumica nalazi na liječenju na jednoj klinici u Berlina, gdje joj je dijagnosticiran burnout syndrom, nastao zbog prevelikog stresa u toku snimanja serije.

S druge strane, štampa tvrdi da je burnout sindrom izazvan njenim problemima u privatnom životu. Već duže vremena ova lijepa glumica je u vezi sa turskim biznismenom Canom Atesom. Ovaj par je prije nekoliko dana bio na kratkom odmoru u poznatom odmaralištu Bodrum u Turskoj. Nakon povratka u Istanbul, Can je njihovu vezu prekinuo i napustio stan u kome su stanovali zajedno. Meryem je nakon toga spakovala kofere i obrela se na klinici u Berlinu.

Snimanje serije je trenutno prekinuto. Producenti serije očigledno nisu željeli dugo čekati, da li će se Meryem brzo vratiti u Tursku, pa su za ulogu Hurem odabrali drugu glumicu.

U scenariju će biti napravljen jedan vještački rez. Radnja serije će se nastaviti sa vremenskim pomakom od 15 godina kasnije, od momenta kad su snimljene zadnje scene sa Meryem.

Mi svakako moramo prvo sačekati da odgledamo epizode treće sezone, koje još nismo vidjeli, a na emitovanje ovih najnovijih epizoda, koje se sad snimaju u Turskoj, moraćemo sačekati barem do proljeća iduće godine.

(izvor: vaybee.de)

Priredio: Smail Špago

NovaSloboda.ba
04.06.2013.

HAMZA

HAMZA
.
.
.
na slici: Mostar, gravira, kraj XIX vijeka
.
.
.

 

Nazvaše me Hamzom

Kao što nazvaše hiljadama ljudi

Iz pustinja divljih Beduina,

Crnih grdana vječno sunčanih gradova,

Himalaje, Taurusa, Pinda,

Ljudi sa plantaža,

Hiljadama bakarnih Inda

I onih s pazara visokog Irana

Što prodaju ćilime,

Biser, nakit, žene.

 

O, čudno je to, čudno

Da ovdje

U našoj zemlji kraj Evrope

Hamzom zovu mene!

 

Često mislim na te Muhamedov striče,

O, veliki Hamza.

Vidim te s bakarnim kopljem i štitom

Kako se boriš u bici kod Uhda,

Jurišaš krvav, slomljena ti rebra,

 

Ko lav se boriš.

A kad se osvijesti -

Razbojište pusto i crno,

Na njemu sama smrt,

Po njemu šeću ko crne čavke žene.

I kada ti u bolu na bojištu jeknu,

One zavijaše ko ljute hijene,

Strahovita oka, nacerena lica

Sjatiše se na te,

Oštrim ti noktima

Iščupaše jetra,

Zgrizoše ih krvavo kao grabljivice,

Dok im lelekaše glas po razbojištu

Poput zavijanja jezive hijene.

 

O, čudno je to, čudno

Da ovdje

U našoj zemlji kraj Evrope

Hamzom zovu mene!

 

( Hamza Humo )
03.06.2013.

Adnan Špago: Nedostajalo 7 minuta do slavlja već u pretposlijednjem kolu

Adnan Špago: Nedostajalo 7 minuta do slavlja već u pretposlijednjem kolu

 

Na slici dvostruki strijelac: Muja Bajgora

 

FC Kirchhundem 1946 e.V.

FCK siegt 4:0 und hat in Brilon alles in eigener Hand

Der FC Kirchhundem ist dem Landesliga-Aufstieg durch einen souveränen 4:0-Heimsieg gegen den FC Arpe-Wormbach einen weiteren Schritt nähergekommen.

 Am Ende des Tages fehlten nur wenige Minuten, um den Bezirksliga-Spitzenplatz für den Zweiten SV Hüsten unerreichbar zu machen und bereits an diesem Wochenende die Aufstiegsparty zu starten. Denn erst kurz vor Schluss erzielten die Hüstener beim TSV Bigge-Olsberg das entscheidende 1:0. So beträgt der Vorsprung vor dem alles entscheidenden Spieltag weiterhin zwei Punkte.

 Für die Spago-Elf, bei der Kapitän Marco Holterhoff nach seiner Bänderdehnung vom vergangenen Wochenende bereits wieder auf der Bank Platz nahm und am letzten Spieltag in Brilon wieder dabei sein dürfte, erzielten Muja Bajgora (21./66.), Julian Koch (47.) und der Spielertrainer Adnan Spago selbst (80.) die Tore zum klaren Erfolg.

 

 

FC Kirchhundem 1946 e.V.

FCK u pretposlijednjem kolu pobjedio sa 4-0 i pobjedom u zadnjem kolu u Brilonu drži sve u vlastitim rukama


FC Kirchhundem je sve bliže Landes ligi, nakon suverene pobjede od 4:0 na domaćem terenu protiv vrlo jake ekipe FC Arpe-Wormbach.
Na kraju pretposlijenjeg kola nedostajalo je samo nekoliko minuta da se već u ovom kolu ostvari cilj, prvo mjesto u Bezirk ligi, ali je drugoplasirani SV Hüsten na samom kraju utakmice postigao gol, i pobjedničko slavlje je odloženo. SV Hüsten je pobjedio TSV Bigge Olsberg sa 1-0 pa će razlika od dva boda na tabeli ostati do poslijednjeg kola.
Spago-Elf,  koja je danas igrala bez povrijeđenog kapitena Marka Holterhoffa, u posljednjem kolu u Brilonu mora pobijediti, da bi osvojila šampionsku titulu. Golove u današnjoj utakmici postigli su Muja Bajgora (21./66.), Julian Koch (47 .), i igrač trener Adnan Spago (80).

Ekipa FC Kirchhundem pitanje prvaka drži u vlastitim rukama.
.
.
03.06.2013.

Iz istorije Mostara - Velika i Mala tepa

Velika i Mala tepa

Svi Mostarci odreda znaju gdje se nalazi Mala tepa, neki od njih znaju i gdje je bila Velika tepa, ali malo njih zna otkud naziv „tepa“. Riječ tepa za Mostarce predstavlja tržnicu (pijacu), ali kako je došlo do toga da se tržnica naziva tepom?

Riječ tepa je došla do nas iz turskog jezika, a značenje riječi je – tjeme, vrh, brežuljak ili vrh brda. Za vrijeme osmanske vladavine u Mostaru su se nalazila dva lokaliteta koja su sadržavala riječ „tepa“ – Velika i Mala tepa. Velika tepa je zauzimala prostor nekadašnje Ćejvan Ćehajine mahale i to je mjesto na Glavnoj ulici ispred današnjeg muzeja i Ćejvan Ćehajine džamije, onaj dio s kojega se spuštaju stepenice prema Starom mostu. Mala tepa zauzima prostor današnje tržnice, a pripada joj i kratka ulica koja vodi od nje do Kujundžiluka. Velika tepa je dobila naziv jer se uspoređivala s Hendekom (dijelom Starog grada koji se nalazi između Kujundžiluka i samog Starog mosta), naime ona se nalazila na brežuljku, vrhu ispod Hendeka. Mala tepa je bila dijelom nekadašnje Sinan-pašine (ili Atik – stare) mahale, koja se nalazila na prostoru Mejdana (današnji Trg 1.maja), tako da je Mala tepa za prve stanovnike ovoga dijela grada bila na brežuljku u odnosu na Mejdan.

Tako je ostalo Mostarcima da je tepa u stvari sinonim za bilo koju tržnicu i ne samo u Mostaru, nego širom svijeta gdje su razasuti.

Od korijena iste riječi je nastao deminutiv Tepica, kojom se označavao mali zidani objekt na četiri stupa na samoj Maloj tepi. Prvotna namjena Tepice je bila kao skladište ili pomoćni prostor za odlaganje robe prodavača za vrijeme kiše i noći. Od Tepice do Kujundžiluka su se u to vrijeme nalazile prodavaonice živežnih svih namirnica, osim voća i povrća (zelena tržnica se nalazila u Priječkoj čaršiji). U Tepici je maltar držao kantar (vagu), a kasnije se tu služila kafa. Tepica je nakon dolaska Austrougarske dobila naziv Cafe Luft (kafe zrak), jer je strancima bilo smiješno što kafana nema zidova ni vrata.

 

Priredio: Tibor Vrančić






 

02.06.2013.

Iz istorije Mostara - opštinska zgrada

Sva preseljenja Gradske općine

U dugoj povijesti Mostara datum osnutka prve gradske općine - beledije, kao i zgrada gdje je bila smještena, još ostaje nepoznato. Najstariji spomen Beledije u Mostaru je iz 1828. g., no ona je zasigurno osnovana još i prije. Naime, te godine bosanski Valija naređuje da se iz taksata (doprinosa) za izdržavanje Vezira, izdvoji 1.000 groša na ime godišnje plate Šeher ćehaje (gradonačelnika).

Postoji priča nekog Ahmetage Alikafića da je Beledija na kraju turske vladavine bila smještena u Behlilovića magazi, koja se nalazila odmah uz Mravovu magazu (ulaz s Male tepe u Kujundžiluk, preko puta hotel Evrope).

Nakon što je Austrougarska anektirala BiH 1878. g. općina iz ove magaze preseljava u Nikića kuću na Maloj tepi. To je zgrada preko puta Baltina sokaka, gdje se nalazila dugo vremena mesnica.

Sljedeću lokaciju Gradska općina je zauzela na spajanju ulica Srednje (Fejićeva) i Policijskog sokaka (Huse Maslića), u zgradi u kojoj je pred zadnji rat bio smješten Zavod za zapošljavanje.

Kasnije Općina seli u veliku zgradu na uglu ulica Glavne i Salke Šestića, a koju je dao izgraditi Mujaga Komadina.

Nedugo nakon ovoga preseljenja, iza 1920. g., Općina se premješta pored hotela „Neretve“ – današnja Lacina ulica, gdje ostaje sve do 1945. g.

Nakon Drugog svjetskog rata Općina se seli u veliku zgradu u Glavnoj ulici, preko puta parkića sa spomenikom Aleksi Šantiću.

Sredinom 1960-ih Općinu smještaju u zgradu Divizije, prvobitno vlasništvo Mujage Komadine, a u kojoj je do tada bila smještena Učiteljska škola. Tu se Općina s uredom Gradonačelnika nalazila sve do 1992. g.

Tibor Vrančić

 


 


 


 


 


 


 

01.06.2013.

Pismo drugu iz mladosti, Jadranku Prliću

(tekst je objavljen 1. juna 2013. na www.tacno.net)

Foto: ansambl „Mostarske Kiše“ na jednom od nastupa sredinom 8-ih godina. Tada 17-godišnji momak (sa smiješnom frizurom – za mikrofonom – u plavo-crvenoj uniformi) je danas autor ovoga teksta.

Ja se Jadranko „druže“ sjećam nekih lijepih vremena, davno je to bilo (možda 87-88)… Putovao si sa nama u autobusu ansambla „Mostarske Kiše“ na jedno od naših gostovanja u inostranstvo (izvini mislio sam reći inozemstvo). Ti si tada bio veliki komunista (ja nisam). Ti si tada bio veliki Jugosloven (priznajem i ja sam)!

Piše: Sergio Sotrić

„Druže“ Jadranko,
pisah ti već jednom, ove godine u februaru mjesecu. Pismo ti uredno poslah, a tvoj odgovor sve do danas strpljivo očekivah. To moje “drugarsko”- februarsko pismo objaviše tada čak i mediji. Nakon objavljivanja tog mog pisma Ustaše i pobuniše se neki čudni ljudi po internet portalima i napisaše komentare, da ja (tvoj „drug“), kao nisam uopšte podoban da tebi pisma pišem. Da ja, „drug moj“, kao treba bolje da gledam svoja posla i da se okanem pisanja tebi. Nažalost, evo do današnjeg dana, odgovora od tebe nemam. Brinem se za tebe. Slutim i bojim se da ti moje prvo pismo čak možda nije ni uručeno, da je i to možda dio svjetske- antifašističke- zavjere protiv tebe, tako da sam prisiljen u ovom pismu ponoviti jedan dio teksta iz mog prošlog pisma. A ovima što se pobuniše – zašto ja kao tebi pisma pišem – želim da poručim, da ja stare „drugove“ ne zaboravljam. Bez obzira ko su i šta su, da li su nešto skrivili ili su pošteno živili, da li su u problemima ili su na veseljima.

Drug je za mene drug i ostaje drug, a ovi tipovi što Ustaše nisu moji drugovi, niti su oni drugi – oni smiješni početnici sa bradama – moji drugovi, niti su oni treći moji drugovi…al´ to je jedna druga priča. U svakom slučaju Jadranko „drug“ – ti znaš, a i ja znam ko je meni drug!

Evo već ti skoro 10 godina sude. Ni krivom ni dužnom….U tom nesretnom Haagu…
Od aprila 2006., ukupno 465 sudskih dana, 145 svjedoka optužbe i 61 svjedoka odbrane…

Optužuju te za Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš (zar si ti ikad bio u Varešu?). Optužuju te za deportacije, silovanja i seksualna zlostavljanja. Za de jure i de facto (znam da si sa Jurom bio prijatelj, al´ko im je ovaj De Facto?)… Optužuju te za ubistva i uništavanja imovine…Za logore smrti: Heliodrom, Dretelj, Gabelu, Vojno… Daje izjavu i neki zatvorenik, koji je morao pojesti obrok viljuškom koja se nikad nije prala, za svega nekoliko sekundi. Svjedoče i drugi ljudi o gašenju cigareta po koži, o zatvoreniku koji je morao sam sebi odsjeći bradu i pojesti je, civilima koje su vojnici HVO-a tjerali da idu prema linijama bojišnice. Pominje se i lizanje krvi sa betona – da balijska krv ne ostane na hrvatskoj zemlji. Sve mi ovo Jadranko „druže“ još zvoni u ušima, slušajući direktni prenos presude iz ove evropske sudnice.
Cijela presuda ima 2.629 stranica u 6 svezaka, a ima i 4 dodatka.
Treba vremena, za pročitati,
treba život dati, za doživjeti;
treba čovjeku snage, za oprostiti…

Ova presuda bi Jadranko imala još puno više stranica, svezaka i dodataka, da su npr. svjedočili svi svjedoci. Npr. moj (od 2010. godine pokojni) otac Aleksandar – Saša – Sotrić, koji iako nije bio balija, biva već u ljeto 1992. godine (u svojoj 56. godini – tada kao mostarski penzioner) upućen na „službeni put“ u skoro sva logorska „odmarališta“ HZ Herceg-Bosne. Naravno da je moj otac bio i u logoru “Dretelj” – kako bi to mogao propustiti?
Batine i tortura (do besvjesti) su kod njega bile na dnevnom “rekreacionom” programu, a redovno je vođen sa ostalima da po nesnošljivom suncu avgusta mjeseca pase travu, bleji kao ovca i pjeva Ustaške pjesme. Mokrio je krv i skoro bio nepokretan od posljedica mučenja…
Nedugo poslije toga je i npr. moj punac Smail – Đemo – Kajtaz takođe imao „sreću“ da pod stare dane (konačno) dobije mjesto na mostarskom „fakultetu“ (kasnije su taj fakultet nazvali sveučilištem), gdje su strpali i one, koji su već imali završen fakultet, kao i one bez akademskog obrazovanja. Tu su svi oni zajedno „studirali“ na hljebu i vodi, dok ih nisu razmjestili dalje po raznim logorskim „odmaralištima“ Herceg -Zajednice – Hrvatske – Bosne
(ili kako li se već zvala ova zajednica patoloških Herceg- bolesnika).
Ni moj otac, ni moj punac, a ni mnogi drugi nisu svjedočili (imali su suci dovoljno svjedoka i bez njih), inače bi presuda imala puno vise od 2.629 stranica. A stari prekaljeni logoraši su imali obzira prema sudcima, odvjetnicima, vještacima…Nisu im željeli još više posla praviti.

Evo slušam ovog sudiju Žan Klod Antonetija kako kaže, da Vijeće smatra da počinjeni zločini nisu bili djelo “šačice ljudi”, već djelo udruženog zločinačkog poduhvata na čijem čelu je bio Franjo Tuđaman (je li to onaj „partizanski“- krivousti- general, koji prije rata u Hrvatskoj nije posjedovao ništa osim gaća na guzici, a onda je vrlo brzo prisvojio za sebe i svoju porodicu svo stoljetno- povijesno- bogatstvo hrvatsko?). Ovaj sudija Žan Klod Antoneti tvrdi, da si ti – Jadranko Prlić – moj „drug“ – kao imao sva ovlaštenja u rukovođenju radom HVO-a, te da si ti kao značajno pridonio ostvarenju Tuđmanovog plana, omogućavao i ohrabrivao zločine koje su počinili pripadnici HVO-a. Ti si kao omogućio i prihvatio, dodaje dalje sudija, da se čine zločini protiv muslimana. Ti „drug“ moj si kao bio jedan od glavnih članova udruženog zločinačkog poduhvata i kao imao si namjeru da ostvariš zajednički zločinački cilj protjerivanja nehrvatskog stanovništva….

„Druže“ moj Jadranko, ovaj sudac Žan Klod Antoneti nema pojma!
Ta´će on tebi suditi….okle´njega u sudnici…ne zna se ni hljeba najesti!
Izvini brato moj dragi, naljuti me ova evropska fukara – vidi se da te čojek´ s´glave ne zna!
A ja te dobro znam! Što mene nije pozvao da svjedočim u tvoju korist – u korist o(d)brane?

Ja se Jadranko „druže“ sjećam nekih lijepih vremena, davno je to bilo (mozda 87-88)… Putovao si sa nama u autobusu ansambla „Mostarske Kiše“ na jedno od naših gostovanja u inostranstvo (izvini mislio sam reći inozemstvo). Ti si tada bio veliki komunista (ja nisam).
Ti si tada bio veliki Jugosloven (priznajem i ja sam)!

Ne sjećam se više koju si funkciju tada obavljao u Mostaru. Nije ni čudo „drug“, pošto si ti tada skakao sa funkcije na funkciju, ko to ne bi pomiješao, ko bi se toga još mogao sjetiti….Ne zamjeri mi zbog toga.

Mi te pozvali kao gosta, a ti objeručke prihvatio (sve ti mi platili – hranu, spavanje, piće, prevoz itd…). Mi smo tada pjevali o našim antifašistima, o ljubavi naroda i narodnosti, o mostarskim majkama, o Neretvi, o Titu – a ti si to tada objeručke prihvatio.
Pa bi i ti znao sa nama zapjevati u autobusu, na putu ka Zapadu, na putu u Evropu….

Mi smo tada imali u programu i himnu Republike Hrvatske – „Lijepu našu”. Ti tada, nažalost, nisi znao tekst te pjesme, tako da tu pjesmu nisi u autobusu sa nama pjevao… A malo ti je bilo i neugodno, kada bismo mi tu pjesmu pjevali. Ne znam zbog čega? Oficijelna himna Republike Hrvatske od 1972. godine je Jadranko ta pjesma bila. Ja sam ti govorio: „Jadranko, ova himna nije zabranjena, hajde ‘drug’ svi mi pjevamo, hajde i ti sa nama…”

Na jednoj od pauza na putu (zaustavio vozač da raja odu u WC), stajali smo na nekom parkiralištu u Austriji… pričali….Ja ti ponudih peksimete (napravila mi mama – u putu da mi se nađe), a ti i moje peksimete objeručke prihvatio.

Kažeš ti meni: „Baš su ti dobri ovi peksimeti Šole!“…

Sjećam te se Jadranko kao vrlo fleksibilnog čovjeka.
Ti bi sve i svačije objeručke prihvatio (ako bi od toga imao sopstvene koristi).
Nije to loše, znao sam ja da ćeš ti takav daleko dogurati.

Evo, čujem od raje da si jedno vrijeme bio i na „privremenoj“ slobodi? Pa znaju li ti Zapadnjaci da nema „privremene“ slobode. Ili je SLOBODA ili je koncentracioni logor! Nema između brate. Nemaju oni pojma Jadranko kako smo nas dvojica tih 80-ih godina bili slobodni. Pa znaš kako smo pjevali zajedno u autobusu, tada na putovanju ka Zapadu – na putovanju u Evropu:

Kroz rešeto i kroz sito
Vodio nas Maršal Tito
vodio nas mili rode
i doveo do SLOBODE

Reci ti tim sudcima, Jadranko „ rode“, da nema „privremene“ SLOBODE!
I reci im kako smo ti i ja pjevali o Titu i partizanima (sigurno će to uzeti u obzir kao olakšavajuću okolnost). Reci tim sudcima, ništa ti nisi znao, ništa ti nisi vidio…

Evo, ja mogu da posvjedočim: moj otac je 1992. „dobrovoljno“ otišao u logor Dretelj!
Pa i ja bih otišao „dobrovoljno“ na logorovanje da sam tada bio u Mostaru. Pa znaš i sam – ne bih mogao da se ne odazovem tvom „ljubaznom“ pozivu. Morao bih i ja tvoj poziv prihvatiti!
Da sam ja kojim slučajem bio tu, da si me ti „zamolio“ da i ja pođem sa rajom u logor…
Jašta bi! Pa, znaš i sam da sam uvijek rado išao sa finom rajom….
Al´jeba te (ovdje ne želim da napišem ime božije), nisam bio tih godina u Mostaru.
Al „druže” moj u ovoj blesavoj Njemačkoj, gdje sam ja tih godina živio, ukinuli već 1945. sve logore. Možeš mislit´ mazluma? Došli Amerikanci, Rusi, Englezi, Francuzi i nekakvi antifašisti i zabranili etničko logorovanje. Ma ta´će oni logorovati…. kažem ti ja iskreno – sve naopako i nastrano ovdje u Evropi…Nije ni Germany što je nekad bila!

Znam ja Jadranko da ti ni o čemu nisi imao pojma. Tebi se samo sviđalo voziti bijeli (zaplijenjeni)  mercedes– poklon od Mate Bobana i nositi kvalitetna odijela. Tih godina si morao paralelno i da učiš hrvatski jezik (pošto su te u mladosti prisilili i dobro plaćali da pričaš, pišeš i doktoriraš isključivo na „srpskom“ jeziku).
A nakon redovnog posla, radio si još i privatno. Raja mi kažu, da si nekih 70 miliona mazno´ – onako sa strane – nakon radnog vremena? Kažu da si 70 hrvatskih miliona „spasio“ od agresora? Ne znam samo koja je valuta kod tebe „druže“, al´ nije to ni bitno kod ovake´ cifre. Nadam se samo da raja ne pretjeruje, da je istina tu neđe i da ćeš se, kad izađeš iz te Evrope, sjetiti starog „druga“ (skupa ova Njemačka brate – ubi bože), da i ja stanem malo na noge.
Znam ja Jadranko, nisi ti, pored svih tih obaveza, imao vremena za ove zločine, za koje ti se sudi. Ti svoje dragocijeno vrijeme nikad ne bi trošio na (kriminal) ratne zločine.

Ti si čovjek UMJETNI(K)!

Šaljem ti „drug“ u ovom pismu i ovu fotografiju tvoje stare raje iz ansambla „Mostarske Kiše“. Šta kažeš? Ne možeš da me prepoznaš? Ma to je samo zbog frizure…
Ja sam ovaj momak naprijed za mikrofonom sa kovrdžavom kosom.
Znam, smijat ćeš se, al´ta frizura je 80-ih godina bila moderna. Ma, ne želim Jadranko da ti šaljem tvoju fotografiju sa tvojom tadašnjom frizurom. U slučaju, da ovo pismo opet neki „nedobronamjerni“ mediji objave, ne želim da se ljudi smiju tvojoj tadašnjoj frizuri.
Ovako, ako se meni budu smijali…Ako se opet npr. oni tipovi što prošli put Ustaše, budu smijali mojoj frizuri – nije problem. Navikao sam ja na njihovo šupanje! A znaš i sam, da bi im ja onako´po´mostarski odalamio jezikom – rekao bi im: „A bjeri tamo mazlume ćelavi – nisi u životu vidio lafovsku frizuru – uša seljačino – bjeri tamo odakle si šljego!
Nije problem Jadranko „druže“, bolje je da se oni meni u lice smiju, nego tebi iza leđa.

Jadranko „druže“ moj iz države (Herceg) BOSNE I HERCEGOVINE, ostaj mi slobODAN!

P.S.

Nauči li ti tekst one pjesme? Kako koje pjesme? Pa, one lijepe pjesme o njihovoj lijepoj susjednoj državi! Kad se sljedeći put sretnemo (ne brini ništa – sad ćemo mi brzo pripremiti žalbeni postupak za tebe, a u konačnoj presudi će pobijediti naša pravda) nema ti vrdanja! Zajedno pjevamo – sve oficijelno „drug“ – ništa nije zabranjeno – ne brini ništa – ovo je Jadranko od 1972. godine zvanična himna Republike Hrvatske:

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
Da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Dravo, Savo teci,
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci:
Da svoj narod Hrvat ljubi!
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

 

 

01.06.2013.

Kafić u kome se plaća provedeno vrijeme, a ne piće

Neobična zabava

Kafić u kome se plaća provedeno vrijeme, a ne piće

U njemačkom gradu Wiesbadenu otvoren je kafić, koji ovih dana puni stranice svjetske štampe. Šta je to interesantno, šta izaziva toliko interesovanja? U tom kafiću, ne plaćate piće, nego vrijeme koje ste u njemu proveli?

Vlasnica kafića Daria Volkova donijela je ideju iz Rusije, gdje se taj koncept već udomaćio i ima veliki uspjeh. Za novac kojim gosti plaćaju vrijeme provedeno u kafiću, mogu piti kafe koliko žele, jesti slatkiše, igrati igre koje im stoje na raspolaganju, zabavljati se, razgovarati, surfati po internetu. Koncept je došao iz Moskve i tamo je već pravi hit. Uobičajen je u Moskvi, u kafićima oko Kremlja, a predstavlja jednu mirnu oazu u uzavrelim velikim gradovima. Gosti zaboravljauju na vrijeme, iako ga plaćaju. Posjetioci plaćaju samo za minute i sate koje sjede u kafiću. Piće i zalogajčići su unutar cijene. Regali su ispunjeni  kutijama sa društvenim igrama i knjigama. Ponegdje svira neki solista na gitari, umjetnici slikaju svoje slike, a fotografi postavljaju izložbe svojih fotografija.

Kafić u Wiesbadenu, koji je, inače, prvi takve vrste u Njemačkoj, više podsjeća na dnevni boravak, nego na kafić. Ko želi izuti cipele, na raspolaganju mu stoje papuče raznih brojeva. Onima koji radije vole utonuti u digitalni svijet, imaju na raspolaganju besplatan pristup internetu, ali moraju donijeti vlastite laptope. Na svakom ćošku kuca zidni sat, ali svaki pokazuje drugačije vrijeme, jer ovdje se gosti moraju opustiti. Niko se ne smije ni na kakav način požurivati. Na okruglom stolu u uglu nalazi se pribor za kafu, gotova kafa je u termosima, vruća voda i čajevi su po izboru, kao i slatkiši i sokovi. Ko želi, može donijeti i vlastito piće, ili čak poručiti picu iz picerije u blizini, da mu je tu donesu. Ljudi se ugodnije osjećaju nego u nekom klasičnom baru. U prostoru veličine 70 kvadrata, bez gužve se može zabavljati oko 25 gostiju. Vlasnica kaže da već sa 11 gostiju može pozitivno poslovati.

Radno vrijeme je od podne, do devet uveče. Ulaz košta 2 eura, i za toliko para u kafiću se može boraviti pola sata. Nakon toga, svaka minuta boravka košta 5 centi, ili sat tri eura. Svaki gost prilikom ulaska dobije traku, koji drži na ruci, na kojoj je ubilježeno vrijeme ulaska. Kada gost napušta kafić, njegovo vrijeme biva obračunato tačno u minut. Kafić je nešto novo za Njemačku, posao se tek uhodava, gostiju je svaki dan više. Vlasnica računa da će uskoro stati na zelenu granu.

Ideja, koja bi možda i kod nas mogla funkciosati, bar što se tiče vremena koje gosti provede u kafiću, kad uz jednu kafu sjede satima.

Samo kod nas važi ona druga: Vremena imam, ali para nemam!

Smail Špago

NovaSloboda.ba