spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.12.2016.

Nova Sloboda: Sretna Nova 2017. godina


Svim građanima Bosne i Hercegovine, Mostara, regiona i dijaspore, želimo, prije svega dobro zdravlje, više radnih mjesta, veće i redovnije penzije i manje svađa političara.
Sretna i berićetna Nova 2017. godina!
Redakcija nezavisnog portala Novasloboda.ba
31.12.2016.

Sretno u Novu 2017. godinu


Sve najbolje,  a prije svega dobrog zdravlja, jer kad se saberu neke godine, to je ipak najvažnije.
Lijepi pozdravi

Smail Špago
30.12.2016.

Turneja Četiri skakaonice, 65. izdanje




Po 65. put tokom Novogodišnjih praznika održaće se tradicionalna novogodišnja turneja u skijaškim skokovima.

Raspored:
30.12.2016 Oberstdoef (16:45)
01.01.2017 Garmischpartenkirchen (14:00)
04.01.2017. Innsbruck (14:00)
06.01.2017. Bischofshofen (16:45)

Favoriti:
Vodeći u Svjetskom kupu je 17. godišnji Slovenac Domen Prevc, rođeni brat branioca titule lanjskog pobjednika Petera Prevca (24). Osim njih dvojice tu su Daniel Andre Tande (22) iz Norveške, Kamil Stoch (29) iz Poljske i Stefan Kraft (23) iz Austrije, kao veliki kandidati za pobjedu na turneji.


(spagos)
30.12.2016.

Pogled odozgo






Što se ide više u vis, figure na zemlji postaju jasnije. Devet slika skoro sasvim normalne prirode.
A ponekad je skoro i smiješno da se pojedine tako velike stvari skoro previde. Prava slika se može vidjeti tek iz aviona, ili na snimku iz neke svemirske letjelice.
Baš kao na devet sasvim različitih slika-zagonetki iz prirode:
-Kit u šumi? Istočna obala Australije
-Sova između ostrva ? Palawan, ostrvo, zapadni Filipini
-Majmun sa golim prsima? Dvorac Herrenchiemsee u Bayernu
-Bijeli konj? Brdo u engleskoj grofoviji Oxfordshire
-Čovjek sa ustima? Maroko, sjeverno od Agadira.
-Štap ispred lica? Crtež na brdu, geoglif u Čileu.
-Indijanac sa slušalicom u uhu? Lanac brda u Kanadi.
-Čuđenje? Polje uljane repice MülhausenThüringen.
-Kovrdžava kosa? Manicouagan jezero u Quebecu.
(izvor:sdz)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
29.12.2016.

Procvijetale visibabe: Gdje se krije zima?



Nekada se govorilo, visibabe su prvi vjesnici proljeća.
Ponekad bi se pojavljivale čak i ispod snijega, najavljujući promjenu vremena.
Ove godine su se pojavile samo nekoliko dana nakon zvaničnog početka zime. 
Na slikama visibabe koje je 26. decembra u Mostaru ubrala i fotografisala Emina Redžić Muftić.
Ako ovako nastavi, uskoro bi se mogao pojaviti i prvi behar na bajamima, koji se inače javlja krajem januara, ali i prve ljubičice, kao istinski znaci najave početka proljeća.
Da zabilježimo i upitamo se: A gdje se to krije zima?
Po svoj prilici nije daleko.

Prije dan dva spustila se niz Velež. 
Pobijelilo, ali je još u visoko.


(spagos)
29.12.2016.

Zdravstveni šok


U vremenima kolačića od vanilije, mirisa cimeta i prazničnih svijeća prizor prikazan na slici ledi krv u žilama.
Samo u kupaćim gaćicama, čovjek u jednom jezeru u Shenyangu, na sjeveroistoku Kine, prkosi minusima. Slično čine hiljade Kineza svake godine u ovo doba. Kako kažu, tako se povećava osjećaj blagostanja, tjeraju prehlade, umor, loše raspoloženje i bolovi. A sve to je i naučno dokazano. Pri tome ništa ne mjenja utisak da sve ovo izgleda strahovito neugodno. Kineska medicina inače zimu vidi kao Yin, doba godine, u kojem se usporava prema unutra usmjerena energija. I pored svega toga, dok je kod kolačića i svijeća, mi najradije prilegnemo na kauč.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
28.12.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Ernest Cliford Peixotto




Ernest Cliford Peixotto (1869-1940) bio je američki umjetnik, ilustrator i autor, poznat po njegovim muralima, njegovim putopisima, i umjetničkim djelima, koja je redovno objavljivao u časopisu Scribner.
Rođen je 1869. godine u San Francisku, kao jedno od petoro djece u sefardskoj familiji. Studirao je umjetnost na Mark Hopkins institutu za umjetnost, gdje ga je Emil Carlsen ohrabrio da ode u Pariz. Tamo odlazi 1888. godine i upoznaje se s brojnim umjetnicima onog vremena. Nakon šest godina vraća se u San Francisko, a potom u New York, gdje se pridružio ekipi iz magazina Scriber,
Godine 1897. oženio je slikarku Mary Glascock Hutchinson, a dvije godina kasnije par se vraća u Pariz, odakle putuju po Evropi i skice sa putovanja šalju za objavljivanje u časopisu Scribner. Njegove skice iz perioda njihovog boravka u Evropi objavio je u nekoliko knjiga, a u knjizi “By Italian Seas” objavio je ilustracije: “Mostar from the Neretva”, “A corner of the xxx”, “The Shops”, “The Saric Mosque”, “A Mosque Entrance”, uz tekst njegove supruge Mary H. Peixotto, iz septembra 1902. godine
Iz toga perida nastali su njegovi crteži Theodora Roosvelta i Oliviera Cromwella. Nakon povratka u SAD, 1904. godine predaje umjetnost na Institutu za umjetnost u Chicagu, a nakon toga se većinom posvećuje radu na muralima. Uradio veliki mural za ličnu biblioteku Henry Evereta, a kasniji dio života provodi u izradi murala, pretežno za privatna lica.
Tokom Prvog svjetskog rata bio je oficir u vojsci SAD, radio kao direktor odjela za slikarstvo i bio jedan od osam službenih umjenika vezanih za ekspedicione snage, čiji je zadatak bio da naprave vizuelni zapis događaja na frontu. Nakon rata ostaje u Francuskoj na raznim dužnostima do povratka u SAD, gdje je bio predsjednik udruženja mural slikara, sve do smrti 1940. godine.
Fotografije skica i crteža iz Mostara, iz 1902. godina E.C. Pexiotooa, kao i sve ostale fotografije nalaze se u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
28.12.2016.

Toranj iz Rottweila


Rottweil, mjesto u Njemačkoj, do sada je bilo poznato po psima Rottweilerima, čije se porijeklo još od srednjeg vijeka veže za ovaj grad. Od sada će ovo mjesto biti poznato i po tornju visokom 246 metara, čija funkcija je isključivo vezana za probu ultrabrzih liftova budućnosti, za Thyssen-Krupp koncern.
Pred srednjevjekovnom kulisom ovog grada našao se kolos od preko 40 hiljada tona čelika i betona. I da zabilježimo da su toranj projektovali star arhitekte Helmut Jahn i Werner Sobek. Ovo im nije prvo djelo ove vrste, Jahn je već projektovao Toranj na sajmu u Frankfurtu, a njih dvojica  zajedno, Poštanski toranj u Berlinu.
Gigant iz Rottweilera je pored visine od 246 metara, širok 21 metar, a u zemlju ukopan čak 32 metra. Na vrhu tornja se nalazi betonsko klatno teško 240 tona, koje imitira pomjeranje vrha visokih zgrada. Gradnja je trajala 24 mjeseca, kako bi test vožnje počele ovog mjeseca.
Ovaj toranj ne spada u red najviših građevine na svijetu. Prema informacijama iz građevinarstva u Saudijskoj Arabiji je u toku gradnje jedan toranj, koji će kad bude završen biti visok 1007 metara.
Tokom gradnje toranj iz Rottweilera je privukao oko 50 hiljada radoznalih posjetilaca, a nakon završetka gradnje turistima će na raspolaganju stajati platforma na visini 232 metra. Na balkonu platforme biće postavljena 4 metra visoka staklena ograda, što će pružati veličanstveni pogled, sve do Alpa. Kako javlaju iz Rottweilera, vožnja liftom do platforme i pogled u daljinu, zainteresirane će stajati 8 eura po osobi. Pri tome se već kalkuliše sa oko 400 hiljada posjetilaca godišnje, što će pružiti jednu ružičastiju budućnost hotelima i gastronomiji ovoga grada.
(izvor:stern)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
27.12.2016.

Winetou - Legenda živi, snimljena nova filmska trilogija





Više od pola vijeka, nakon što je snimljen prvi film o Winetouu, „Blago u srebrenom jezeru“, njemačka televizijska kuća RTL snimila je tri nova fima o poglavici Apacha i Old Shatterhandu, njegovom bratu po krvi.
Filmovi će premijerno biti prikazani u programu njemačkog RTL u zadnjoj sedmici ove godine.
Filmovi o Winetou su punili kina širom svijeta prije pola vijeka, u vremenima kad je kino bila glavna zabava. Tada je napravljeno više filmova u kojima su se u glavnim ulogama pojavljivali Pierre Brice, kao Winetou, te Lex Barker, u ulozi Old Shaterhanda.
Novi filmovi su snimani u Hrvatskoj, na lokacijama na kojima su snimani i stari filmovi.
U ulozi Old Shaterhanda pojavljuje se njemački glumac Wotan Wilke Möhring, a Winetoua glumi Nik Xhelilaj, albanski glumac.
Prvi dio nosi naslov „Winetou – Novi svijet“  je ustvari jedna nova interpretacija sage sa divljeg zapada. Na početku filma Karla May je glavna figura, a tokom filma dolazi do legendarnog bratimljenja sa Winetouom, poglavicom plemena Apachi. Na početku filma Winetou želi da ubije nepoznatog i njegov skalp ponese kao trofej. Nakon što je kroz svoj borbeni duh i želju da preživi uspio pridobiti Winetoua, ali i poštovaje američkih Indijanaca, poglavica ga vodi u svoje pleme. Tu dobija svoje novo ime: Old Shatterhand.

U drugom dijelu, pod nazivom “Winetou – Tajna srebrenog jezera”, dva prijatelja su u potrazi za blagom. Da bi spasio Winetoua i njegovu lijepu sestru Ncho-Chi, koju glumi Iazua Larios, dobro čuvana tajna Srebrenog jezera mora biti otkrivena. Zbog toga Old Shatterhanda progoni sumnja da li on i dalje treba živjeti kod Apacha, ili ne?
Treći dio nosi naziv “Winetou – Poslijednja bitka”, i tu je također napeto, u borbi protiv bandita, koji žele da zauzmu izvorišta nafte.
Režiser filmovaa je Philipp Stölzl, scenaristi Jan Betger i Alexander Rumelin.
Pored troje navedenih glumaca tu su još Milan Peschel, kao Sam Hawkins, Jurgen Vogel kao Rattler i Mario Adorf kao Santero senior. U filmu se pojavljuje i jedan pravi Indijanac, amerikanac Alan Packard, koji glumi Yanktona, Sioux-indijanca, a on se ujedno brinuo o obuci statista indijanaca.
Početkom planiranja snimanja novih filmova , bilo je predviđeno da se u filmu pojavi i Pierre Brice, francuski glumac, koji je između 1962 i 1968. godine glumio Winetoua u jedanaest filmova. Nažalost, on je preminuo prošle godine.
Ugodno gledanje, na TV, ili kasnije u kinima, a na radost starih i novih ljubitelja ovakve vrste filmova.
(izvor:focus)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
27.12.2016.

U sjećanju: Zsa Zsa Gabor




Životna priča u Budimpešti rođene glumice bila je uzbudljivija nego većina njenih filmova: Osam puta se udavala, između ostalih za hotelijera Conrada Hiltona, kitila se muškarcima kao dijamantima, koje je najradije nosila u prekomjernom broju.
Darovita glumica, koja se 1941. godine uselila u SAD, imala je u filmu Johna Houstonsa „Moulin Rouge“ (1952.) jednu od rijetkih uloga vrijednih prisjećanja, veoma brzo je prepoznala zakonitosti početka nastajanja medijskog doba. Jedan neodoljivi spoj seksipila, inteligencije i duhovotosti od nje je napravio prototip samopouzdane otvorene žene. “Ja sam prekrasna domaćica“ rekla je jednom, „Svaki put kad napustim nekog muškarca, zadržim njegovu kuću“.
Kako bi se održala u medijima, sve njene privatne afere je bez imalo ograničenja provodila javno. Skandale je podigla na nivo vlastite umjetničke forme. Godine 1986. udala se za njemačkog princa Frederica (Frederic Prinz von Anhalt), koji je posjedovao lanac sauna, i uz njegovu pomoć otkupila plemićku titulu. Njih dvoje su se provodili u svijetu glamoura Hollywooda, sve do 2002. godine kada je ona imala udes sa njenim Rolls Royceom, nakon čega je ostala djelimično paralizovana i morala je imati njegu.
Zsa Zsa, ili Za Za. Gabor, napustila je ovaj svijet u dubokoj starosti u 99. godina, 18 decembra u Los Angelesu.
(izvor:spiegel) 
(novasloboda)
27.12.2016.

Prokleto ostrvo





U tekstu uz slike malog ostrva Giola, u blizini Napulja, u Italiji stoji jasno napisano: „Ne kupujte ovo ostrvo, jer, skoro svaki vlasnik je umro misterioznao, izgubio svoju voljenu, ili je izvršio samoubistvo“. Ostrvo, iako u samoj blizini Napulja, leži napušteno, obavijeno svojom mračnom prošlošću. Prokletstvo malog ostrva se bilježi nakon što su ljude, koji su na njemu živjeli, zadesile strašne sudbine.
Idilično ostrvo Gaiola bilo je popularno još od vremena starih Rimljana, koji su na njemu izgradili hram Venere. Tada je bilo poznato kao Euplea, a legenda govori kako je čuveni rimski pjesnik Virgilije bio zaljubljenik u ovo ostrvo i tamo svoje učenike učio poeziji.
Ostrvo je inače toliko blizu obali, da se može sa lakoćom otplivati do njega, ali se bilježi da to skoro niko ne radi, čak mu ne ide ni čamcem u posjetu, zbog kobne prošlosti njegovih vlasnika.
Oko 1800. godine na njemu je živio pustinjak po nadimku „Čarobnjak“, a preživljavao je zahvaljujući dobrotvornim ribarima. Čarobnjak je misteriozno nestao, a mnogi mještani vjeruju da je prokleo ostrvo, prije nego što je otišao.
Ubrzo nakon njegovog odlaska na ostrvu je sagrađena luksuzna vila, bila je u vlasništvu Hansa Brauna iz Švicarske, do 1920. godine. Pronađen je mrtav, a njegovo tijelo je bilo umotano u tepih. Ubrzo nakon toga njegova žena se utopila u moru.
Slijedeći vlasnik, Nijemac Otto Grunback, umro je od srčanog udara, dok je boravio u vili, a naredni vlasnik Maurice-Yves Sandoz izvršio je samoubistvo u jednoj švicarskoj duševnoj bolnici. Multi-milijarder Paul Getty je kupio ostrvo, a ubrzo nakon toga njegov unuk je bio kidnapovan.
Zadnji vlasnik ostrva Gianpasquale Grappone, vlasnik jedne osiguravajuće kompanije, morao je u zatvor zbog dugova. Ostrvo je sada napušteno, obavijeno strahom, a vile na ostrvu polako propadaju i u veoma lošem su stanju.
Ostrvo se sada nalazi u vlasništvu Kompanije regionalne vlasti, koja je ostrvo proglasila podvodnim parkom i zaštićenim morskim područjem.
(izvor:thesun)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
26.12.2016.

Fudbalski vremeplov: Godina 1952. – Velež apsolutni šampion BiH

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Sportske novosti, 25. 12.2016.)


Velež 1952/53: stoje s lijeva: Hamdija Čemalović, Dušan Rukavina, Salko Selimotić, Vaso Vreća, Anton Bolfek, Žarko Barbarić, Haldun Hrvić; čuče: Mensud Dilberović, Muhamed Mujić, Ranko Borozan, Krunoslav Radiljević.

Godine 1952. došlo je do reorganizacije Drugih liga, koje su prethodno proglašene skupim. Po republikama su organizovane Podsavezne lige, pa tako u BiH je bio ( mostarski, sarajevski, tuzlanski, banjalučki). Prvaci podsaveza su u međusobnim duelima odlučivali ko će biti apsolutni prvak BiH. Zatim prvaci republika su igrali doigravanje i samo prvoplasirani je mogao dobiti kartu za ulazak u Prvu ligu Jugoslavije. Što se tiče BiH godine 1952. Velež je bio apsolutni (ukupni) šampion, a zatim je igrao kvalifikacije sa prvacima Slovenije i Hrvatske za Prvu ligu. Sve ove prepreke “Rođeni“ su savladali, a put do šampionske titule BiH, te prvog historijskog ulaska u Prvu ligu nekadašnje države hronološki ćete vidjeti u daljoj elaboraciji.
Mostarski podsavez
Lištica (danas Široki Brijeg)-Velež 0:10, Velež- Lištica 13:0
Velež-Troglav 8:0, Troglav-Velež 0:3
Leotar-Velež 1:3, Velež-Leotar 8:0
Prvaci podsaveza su bili Velež Mostar, Bosna Sarajevo, Borac Banja Luka, Sloboda Tuzla
Velež je za rivala dobio sarajevsku Bosnu i u obje utakmice je savladao.
Bosna -Velež 1:3, Velež-Bosna 4:0.
Na drugoj strani Sloboda je iz daljeg takmičenja eliminisala Borac i time su se znala imena klubova koji će u dvije finalne utakmice odlučiti ko je apsolutni prvak BiH.
Finalne utakmice za apsolutnog prvaka BiH
Već u prvom meču u Mostaru Velež je deklasirao tuzlansku Slobodu, pa je revanš bio puka realnost, no i tu se “Rođeni“ bili superiorni.
Velež-Sloboda 5:0, Sloboda-Velež 2:4
Time je Velež postao prvak BiH bez ijednog poraza i time postao njen predstavnik u borbi za Prvu ligu Jugoslavije.
Kvalifikacije sa prvacima Slovenije i Hrvatske za Prvu ligu
Prvak Slovenije je bio Odred (danas Olimpija), a Hrvatske Proleter (danas Osijek)
Velež-Odred 2:1, Odred-Velež 3:0
Proleter-Velež 1:2, Velež-Proleter 1:0
Odred-Proleter 3:1, Proleter-Odred 4:1
Krajnja tabela je izgledala ovako:
1 Velež Mostar 4 3 0 1 5 5 0 6
2 Odred Ljubljana 4 2 0 2 8 7 +1 4
3 Proleter Osijek 4 1 0 3 6 7 –1 2
Tako je nastalo neopisivo slavlje u Mostaru i svih vjernih navijača Veleža širom republike, jer s ovim prvim mjestom “Rođeni“ su se po prvi puta našli u Prvoj ligi Jugoslavije. Uspjeh je došao u vrijeme kada je klub slavio 30. godina postojanja i čestitke od sportskih prijatelja dolazile su sa svih strana. Među prvima od Crvene zvezde, BSK-a, sarajevskog Željezničara, banjalučkog Borca, Proletera Teslić, Lokomotive Zagreb…
Ostaće upamćeno da je prvu utakmicu u Prvoj ligi Jugoslavije Velež odigrao protiv Crvene zvezde i izgubio (0:1). Sve posle toga je velika tradicija i historija velikog kluba koji je 38. sezona igrao Prvu ligu Jugoslavije.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)


26.12.2016.

U čast pušača cigara


Vrijeme kao da je stalo u ovoj staroj prodavnici duhanskih proizvoda James J. Fox u Londonu, čija istorija se može propratiti do 1787. godine unazad.
Oscar Wilde je bio stalna mušterija. Winston Churchill također. Okupljeni u radnji dime ovdje njima u čast, a i povodom 142. godišnjice rođenja  legendarnog pušača cigara, kojih je usput bio i premijer.
Cigare „Churchill“ označavaju tačno određenu dužinu od oko 18 centimetara, i promjer od 19 milimetara.
Imate li vatre, molim?
(izvor:stern)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
25.12.2016.

Film „Barry“



Film „Barry“ prikazuje odlazećeg predsjednika SAD, Baraka Obamu, dok je bio student.
U filmu ga često možemo vidjeti sa cigaretom u jednoj, a knjigom u drugoj ruci. A knjiga je bila „Ivisible Mann“ od Ralpha Ellisona, iz 1952. godine, koja govori o jednom mladom Afroamerikancu i njegovom životu u rasističkoj Americi. Pušač, koji je pušio jednu za drugom, uskoro dobija ime „nevidljivi“ čovjek.
Njegov nadimak je ustvari Barry, a i film se tako se zove, govori o prvoj godini studija Baraka obame, glumi ga Devon Terrell, na Colubia univerzitetu u New Yorku. Nakon filma „Southside With You“, film „Barry“ je drugi film o mladom Obami, a on je vrijedan gledanja, On je tih i lagan, a uz sve to i pun snage. Njegova poruka prikazuje jednu godinu, u kojoj podjele u SAD postaju toliko bolno vidljive, tako da je ova zemlja bila mjesto, na kojem neko ne pripada nigdje, niti može pronaći svoje mjesto. Baš to je ono što je od njega napravilo jednog posebnog američkog Amerikanca.
Nevidljivost i vidljivost pri tom se provlače kao niti vodilje kroz film. A Barry je to oboje. Na Univerzittu je vidljiv, kroz njegovu boju kože, i biva redovno kontrolisan od strane osiguranja, a u socijalnom naselju, u crnom Harlemu, sa njegovim akademskom pozadinom i njegovom nepoznavanju socijalnog koda, također ne spada. Istovremeno je to onaj, koji nigdje nije pravi i kroz to nevidljiv. Njegov identitet nije čvrst, nego tekući. Kao sin jednog bijelca iz Kansasa i jedne crnkinje iz Kenije, odrastao na Hawaiima i Indoneziji, američkom kontinentu i njegovim različitim kulturama i etničkim „scenama“ je miljama daleko. U različitim situacijama često kaže sam sebi: „To nije moja scena“. Ali, koja scena je njegova.Može li on odlučiti tome. Pa čak, i mora li?
Na jednoj svadbi slučajno je pričao sa jednim starijim parom. On im je pričao o svojim roditeljima, o njegovom porijeklu, o djetinjstvu. „Znate li šta to od tebe čini?“ pitao ga je stari gospodin. „To te čini američkim. I ti se moraš jednom odlučiti“. Ta izjava, od Barryjeve slabosti, da ne pripada nigdje, postala je njegova snaga. I u budućnosti upućuje na dan, kad će postati predsjednik SAD. I to onaj koji je uvijek naglašavao da želi biti predsjednik svih Amerikanaca. Nosilac nade za manjine, koji se nije dao instrumentalizirati. Na kraju se potpuno odlučio. Ali ni za koju stranu, ni za koju scenu. Nego sasvim svjesno, za mjesto, odakle će biti svima vidljiv.
(izvor:sdz) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
25.12.2016.

Pola kuće u punom sjaju


To se zove „navika ukrašavanja“. Sven Berrar (30) iz Ludweilera, u Saarlandu, u Njemačkoj sa kićenjem svoje kuće u povodu božićnih i novogodišnjih praznika počinje još početkom oktobra, kako bi na vrijeme postavio oko 44600 lampica i 120 svjetlećih figura na fasadu, na krov, na prozore i u vrtu ispred kuće.
Samo je kupatilo oslobođeno ovog kićenja. Pri tome Berrar kaže, kako mu je kićenje kuće ostala navika iz djetinjstva. Ono što čudi je komšija sa lijeve strane, koga ova svjetleća aktivnost uopšte ne zanima, a svemu se najviše raduje Električno, jer će, kako kaže Berrer, za ovaj mjesec, za potrošnju struje dobiti račun od najmanje 400 eura.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
24.12.2016.

Hladna glava


Crvena lisica može biti okretan i graciozan lovac, ali imati i želju za ukusnim doručkom, Vjerovatno joj je neki miš izmakao i sakrio se ispod snježnog pokrivača, i time lisicu doveo u jednu istinski rečeno, nesmotrenu situaciju.
Fotografija je snimljena u Nacionalnom parku Yellowstone, SAD, i dobila prvu nagradu za najsmješnije fotografiju na ovogodišnjem Comedy Wildlife Photography Awards.
(izvor:spiegel) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
24.12.2016.

Sretan Božić

Sretan Božić! Happy Christmas! Frohe Weihnachten! Feliz Navidad! God jul! Glædelig jul! Joyeux Noël! Buon Natale! Vesel božič!



Za sve moje prijatelje širom svijeta! Na svim našim jezicima, kojim govorimo.


To all my friends around the world!

(spagos)
23.12.2016.

Tipično italijanski! Ili zašto je danas Spago-sveza na flašama vina još samo dekoracija?





To je relikt iz davnih vremena. Spago sveza danas služi više kao ukras. Italijanska pjenušava vina (Frizzante) ranije su izad plutanog čepa imali jednu svezu od kanafe, što se na italijanskom zove Spago chiusura (njemački Spago-Verschluss, engleski Spago-closure). Pjenušava vina prema poreskim propisima sadrže ispod 3 procenta ugljen dioksida i ta vina su oslobođena od poreza. Spago-sveza je nekada imala zadatak da čvrsto drži plutani čep, pa je zbog toga flaša preko čepa vezana kanapom, kako je to na slikama prikazano. Čep kod pjenušavih vina sa pritiskom iznad 3 bara po propisu mora biti zaštićen metalnom zaštitom.
Da bi se razlikovala vina oslobođena poreza od onih koja se porezuju, služila je i vidljiva razlika u povezivanju čepa na vrhu flaše. Spago-sveza danas se najčešće još može pronaći na flašama italijanskog prošeka, a smatra se isključivo ukrasom.
Zbog moderne tehnike zatvaranja flaša vina pod pritiskom, čep na flašama se drži čvrsto i bez toga dodatnog poveza kanapom.

(izvor:RP)

(spagos)
23.12.2016.

Tetka Ajša i njena putovanja


Ili, kako je jedna 60. godišnja Turkinja greškom postala poznata.
Priča ima sretan završetak: „ Luckasta tetka Ajša je pronađena“ bio je naslov iz turskih novina „Sözcü“. Pri tome Ayse Teyze, ili tetka Ajša, nije nimalo ni luda ni šašava, nego jednostavno, za svoj ćeif vrlo rado putuje. Ona je postala poznata zbog njenih slika sa putovanja. Na nekima se vidi kako hoće da podupre krivi toranj u Pizi, jaše na leđima slonova, pozira pred Taj Mahalom, lil ispod Ajfelovog tornja.
Ayse Kurucu je stara 60 godina, živi u Izmiru, razvedena je, nosi šal preko glave. Ona čak nije imala pojma koliko je postala poznata preko interneta. Jedino digitalno, što ima u životu, je njena “mala djevojčica”, kako od milja zove svoju digitalnu kameru, u kojoj je na memorijskoj kartici imala memorisane sve slike sa njenih putovanja. U zadnjih desetak godina proputovala je čak 25 zemalja svijeta.
U julu je kameru zaboravila u automobilu bračnog para Tülin Tezel i Emere Öztemel. Bio je to jedan slučajni susret. Ajša je bila na putovanju, na obalama Crnog mora, i tamo je uganula nogu. Srećom, bračni par ju je uzeo u auto, a kada je izišla iz auta, zaboravila je na svoju kameru. Tek kad je došla u hotel, primjetila je da nema kamere. Bila je tužna. Kismet. Sudbina. Jer, nije mogla još jednom putovati na sva ta mjesta i ponovo se slikati.
Bračni par je tek kasnije našao kameru na zadnjem sjedištu auta, i odmah krenuo u potragu za ženom. Bio je to težak zadatak. Nje nije bilo u socijalnim mrežama. Ayse Kurucu nije imala čak ni mobitel, a kamoli neki smartfon. Sav svoj novac je trošila samo na putovanja. Pa dokle i gdje je mogla stići. Bračni par je pogledao slike sa memorijske kartice i odmah shvatio kakvo bogatstvo te fotografije predstavlaju ženi, kojoj su znali samo ime: Ajša.
Polako su slike sa kartice počeli postavljati na društvene mreže, nadajući se da će neko prepoznati ženu koja je izgubila kameru. Fotosi su se našli na internetu, i kružili mjesecima. Slike su postale poznate po nazivu:”Tetka Ajša”, a tako je i Ajša postala poznata.
Ranije nije imala priliku nikuda da putuje. Odgajala je djecu, a njen muž nije bio za to da ona sama nekuda putuje. Tek kad su djeca porasla i postala samostalna, Ajša se rastala od muža i počela se osjećati kao “slobodna djevojka”. Prvo putovanje joj je bilo u Mekku, a put joj je organizovao zet od jednog poznanika, koji je imao putničku agenciju. Onda je on nju preporučivao dalje, svojim poznanicima, tako da je Ajša dobijala putovanja po povoljnim cijenama.
Posjetila je Siriju, Singapur, Dubai. Bila je u Italiji, Mađarskoj, Indiji i Rusiji. Ima želju da još posjeti Španiju, Kinu i Japan. CNN Türk je Ajšu, dok se za njom tragalo, nazvao „Putujuća tetka Turske”. Mnoge firme joj sada nude da kod njih snima reklamne spotove, a nude joj uloge i u nekim serijama.
Kada je bračni par Öztemel preko jednog poznanika konačno pronašao Ajšu, lično su joj odnijeli kameru u Izmir. Sada i sami imaju jednu sliku sa veoma popularnom “tetkom Ajšom”.
Kada su joj donijeli kameru, Ajša je rekla: “Kao da ste mi čitav svijet vratili”.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
22.12.2016.

Tamo gdje živimo: Waidmarkt oko 1860

1860,

1910.

2016.


Waidmarkt u Kelnu je u toku svoje istorije mnogo toga predeverao. Nekada davno tu je bila pijaca proizvoda od pruća, korpa i sličnih pletenih stvari, a od Waide-vrba, nastalo je ime Waidmarkt.
U obližnjem samostanu Bijelih žena, „Kloster der Weissfrauen“, tokom vremena je primljeno oko 1200 prostitutki i okrenuto na pravi put. Čak 1594. godine ovdje je otvorena prva policijska stanica u gradu. Ali, i prvi javni WC (pisoar) 1856. godine.
U gradu se već oko 1853. godine diskutovalo o potrebi otvaranju jedne takve „gradske potrebe“. Prvo je bilo raspravljano o pisoaru na Minoriten placu, ali se odustalo, jer je u samoj blizini bila jedna djevojačka škola, a djevojke, naravno ne bi trebale da znaju ništa o potrebama muškarcima u pisoaru.
I onda se odlučilo da to bude na Waidmarktu, u prvo vrijeme samo kao jedan provizorijum. Zbog toga je napravljena drvena ograda, koja je štitila od direktnog pogleda, a gospoda se ispražnjavala u jedan napravljeni kanal, koji je oticao u spremnik, koji je redovno ispražnjavan. Ovdje treba napomenuti da grad u to vrijeme nije imao kanalizaciju. Javile su se mnoge firme sa ponudom da prazne spremnik, a posao je dobio jedan zemljoposjednik koji je sakupljenim urinom namjeravao posipati njegovo zemljište. Nekoliko godina kasnije, oko 1860. u gradu je već bilo 59 pisoara, tako da je posao pražnjenja brojnih spremnika moglo dobiti više zainteresiranih.
Uskoro su se javile i diskusije da se nešto slično mora napraviti i za žene, tako da je napravljen pravi „toalet“ sa odvojenim prostorima za „Damen“ i za „Herren“, a sve to ponovo na Waidmarktu. Nakon toga počele su se praviti prve posebne kućice „Teehäuschen“ u kojima su se za red i čistoću brinule prve čuvarke. Mala nužda koštala je pet, a velika deset pfeninga. I kako to obično biva, sva stvar ima i dobru i lošu stranu. Javni toaleti su ubrzo postali sastajelište homoseksualaca. Zbog toga su se u muškim odjelima počele praviti poluvisoki zidovi, tako da je gospoda mogla očima pratiti šta se oko i iza njih dešava. Tek 100 godina kasnije toalet na Weidmarktu je otišao u „podzemlje, u koje se ulazilo niz stepenice, sa vidljivim natpisima, gdje ko treba da ide. Ovaj toalet je preko noći postao poznat po još jednoj pokanteriji. Naime, 1966. godine policija je uletila u ovaj toalet, navodno, da bi pohapsila homoseksualce. Tom prilikom privela je devet osoba, a među njima i jednog visoko rangiranog političara. Da li je on tu slučajno zatečen, ili je pak došao s nekom drugom namjerom, uglavnom nije uhvaćen “in flagranti” i ništa mu nije bilo dokazano. Usprkos tome, on je sa svoje političke funkcije odstupio, navodno iz zdravstvenih razloga.
Zbog potrebe gradnje nekih drugih objekata na ovom području, 1994. godine je zatvoren javni WC na Weidmarktu, a natips „Herren“, sa slike u prilogu je spašen i nalazi se Muzeju grada Kelna.
Ko bi rekao da i gradski toaleti mogu imati tako burnu istoriju.

Uostalom i priča o našim mostarskim toaletima ima svoju priču. Od toga kako je izabirano mjesto gdje će se koji toalet graditi poetkom dvadesetog stoljeća, pa sve do njihovog potpunog ukidanja zadnjih decenija istog stoljeća.
(izvor:express)


Priredio i prevod:Smail Špago
22.12.2016.

Tri dobre slike i jedno dijete


Tri dobre slike i jedno dijete, bilo je ono što je slikarka Paula Modersohn-Becker želila postići u svom životu. Sa današnje tačke gledišta ne zvuči baš previše ambiciozno. Ali, početkom 20. stoljeća slikarke su još uvijek morale od njihovih muških kolega slušati kako žene na ovaj svijet ne mogu donijeti ništa kreativnije, osim djece.
Ipak, Modersohn-Becker nije dozvolila da se ukalupi u takav koncept muških kolega. Ako ništa drugo, barem onako, kako je to prikazano u filmu Christiana Schwochowsa pod nazivom “Paula”. Ulogu slikarke tumači glumica Carla Juri, poznata iz filma “Vlažna područja”. Ona je čuvenu ekspresionistkinju otkrila kao odlučnu, “one woman show”, ženu koja želi uspjeh, zabavu i ljubav, baš tim redosljedom, ali najbolje sve to odjednom. Kao i sama junakinja i film želi mnogo toga odjednom, tako da se povremeno preobražava iz istorijskog djela u komediju emancipacije te ljubavnu dramu, pa opet nazad. Ponekad to ne ide baš zajedno, ali izgleda dobro i zabavno. Sasvim u smislu umjetnice o kojoj je u filmu riječ. U kinima u Evropi, od polovine decembra.
(izvor:spiegel) 

(novasloboda.ba)
22.12.2016.

Čudesno djelo od drveta




Prva, skoro moderna pisaća mašina, prezentirana je na Bečkom dvoru prije 150 godina
 Daleke 1864. godine izučeni stolar po zanimanju, Peter Mitterhofer iz Tirola, baratao je nešto oko jednog uređaja, koji je trebao olakšati pisanje. Njegov rad je potrajao skoro dvije godine. Tokom tog posla nastala je prva pisaća mašina na svijetu.
Svoj izum je 18. decembra 1866. godine prezentirao na Bečkom dvoru.
Mašina je u njenom prvobitnom obliku, izložena u muzeju u Beču.
Tehničke detalje mašine, kao i njen razvoj, patentirali su Christopher Latham Sholes i Carlos Glidden 1868. godine u SAD, neovisno o pronalazaču Mitterhoferu, i tako postavili osnove za serijsku proizvodnju prvih upotrebljivih pisaćih mašina.
(izvor:express)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
21.12.2016.

Uz 21. decembar, Dan rudara BiH


21.decembar, Dan rudara Bosne i Hercegovine, se počeo slaviti od 1920.godine. Rudari su izazvali štrajk zbog malih plata u Kraljevini Jugoslaviji. Kao odmazdu, vlasti su otpustile slovenačke rudare sa posla i iselili ih iz državih stanova(baraka). Bila je ciča zima. Sve rudare Slovence, i njihove porodice, su zbrinuli, kolege iz rudnika u svoje siromašne kućice.
Prilikom štrajka je bilo i puškaranja sa policijom, tako da se u povijesti , ovaj štrajk spominje, još kao, Husinska buna.
Dan rudara, 21. decembar je iznikao, iz snažne ljudske solidarnosti, humane geste, prema kolegama. Dok se stanje smirilo, svi su dijelili, stambeni prostor i koru hljeba.
Rudari su i danas isti. Solidarni, dobre duše, humani, vrijedni ljudi, tihi i dobri...oni jedu i danas hljeb sa sedam kora...Njihova djeca, najvole da završe školu i da budu ...rudari.
Ja sam Rudar...
Svim rudarima u BiH, Sretan dan rudara uz rudarski pozdrav, SRETNO!


Rudarski hljeb je sa sedam kora.

Nekada davno, su se polagali ispiti za rudara, tako što se skakalo preko razapete kože, koju su tadašnji učitelji, držali iznad okna. Prethodno obučeni rudari su polagali ispit zrelosti. Ko ne smije preskočiti, nije mu mjesto u oknu, bez obzira na znanje.
Ta tradicija "Skok preko kože", obavlja se na Rudarskom fakultetu u Tuzli.

Kako rudar vrši raspored plaće:
"Dijete piši: prvo tri vreće brašna, drugo zejtin, treće, 15 litara rakije, četvrto trideset "Drava", peto djeci obuća, šesto teke i knjige."... 
Sijete upozorava: 
"Nemere biti". 
"Oduzmi odozdo". 

Tako bi se sve oduzimalo odozdo,, teke, opančići, čizmice, teke, i drugo, ali bi mjesečna gibira:15 litara rakiješine i trideset kutija cigara, ostajalo. Sve dotle dok se plaća ne "izravna"...,
U rudarskim mjestima, kuće rudara su prepoznatljive, onako riglovane, nikada omalterene, stoje stotinu godina...su izrodile, mnogo obrazovanih ljudi, doktora nauka, ljekara, rudara, i pekara...


(izetspahic/facebook)
21.12.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Raymond Poincare





Danas, stotinu i petnaest godina nakon putovanja Raimonda Poincarea po Balkanu, i posjete Mostaru tom prilikom, skoro je nazamislivo da je predsjednik jedne države dolazio u naš grad i da je uz to pravio fotografije, koje je kasnije objavio u albumu sjećanja s tih putovanja.
Za Raymonda Ponincarea (1860. – 1934.) se vezuju mnogi značajni događaji. Naš grad je 1901. g. posjetio Raymond Poincare, inače trostruki premijer Francuske i njen kasniji predsjednik u periodu od 1913. do 1920. godine. Pored toga on je bio i bliski rođak čuvenog matematičara Henrija Poincarea. Iznimno dobro školovan, s dvadeset godina starosti postao je najmlađi odvjetnik u istoriji Francuske. U odvjetničkoj karijeri pored niza uspjeha uspio je obraniti poznatog pisca Jules Vernea u parnici protiv Eugenea Turpina, izumitelja eksploziva melinita. Sa 26 godina počinje i njegova izuzetno plodna politička karijera. U tridesettrećoj godini postaje najmlađi ministar u vladi.
Fotografije nastale prilikom posjeta Mostaru iz 1901. g. objavio je u albumu “Voyages de Raymond Poincaré en Italie et dans les Balkans“, (Putovanje Raymonda Poincarea po Italiji i Balkanu). Album je kolekcija originalnih fotografija, koje su gospodin i gospođa Poincare, koja ga je pratila na ovim putovanjima, uradili na filmu i fotografskom papiru, kao i komercijalno odštampane fotografije, razglednice.
Album prati tri uzastopna putovanja iz Graza u Austriji, do Basela u Švicarskoj, zatim Adelsberg (Postojna), Fiume (Rijeka), Abazzia (Opatija), Červenica (Crikvenica), Buccari (Bakar), Pole (Pula), Trst, Treviso, Verona i jezera Garda. Nakon toga slijedilo je putovanje do južne Italije i Sicilije na brodu “Senegal”, iz aprila 1901. godine. Putovanju po Jadranskom moru prethodilo putovanje na otoke Friuli u Marselju. Pravac putovanja Jadranom je bio: Venecija, zatim Pula, Zadar, Trogir, Šibenik, Kotora, područje Njeguša, Cetinje, Dubrovnik, Mostar, Sarajevo, Jajce, Zagreb…
Ovo posljednje putovanje je naročito bogato dokumentirano brojnim fotografijama.
Zahvaljujući fotografijama Raymonda Poincarea u prilici smo prošetati Mostarom iz 1901. godine, Fejićevom, tada Sauerwaldovom, pa Glavnom ulicom, Kujundžilukom, Priječkom čaršijom te naravno, po Starom mostu i pogledati brojne džamije iz onog vremena.
Fotografije Raymonda Poincarea, iz Mostara 1901. godine, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
21.12.2016.

Danas prvi dan zime

Mostar, 21. decembar 2016. 7:00 sati, fotos Ajša

Danas 21.12.2016 počinje zima na sjevernoj Zemljinoj polulopti. Današnji dan će biti najkraći dan u godini i trajaće 8 sati i 40 minuta a noć najduža. Istovremeno na  juznoj Zemljinoj polulopti počinje ljeto.
Zimsko godišnje doba trajat će do 21. marta kada nastupa proljeće. Zbog ugla pod kojim padaju sunčeve zrake ovaj dio Zemlje se sporije zagrijava i zbog toga priroda bude "uspavana".
Zimu karakteristišu niske temperature i snijeg i led, ali zbog klimatskih promjena nerijetko imamo nedostatak snijega i neuobičajeno visoke temperature.
Niske temperature u našoj zemlji su nastupile još prošlog mjeseca, a 3. novembra je pao prvi snijeg.
Ipak, meteorolozi predviđaju da novogodišnji praznici neće biti bijeli te da nas ove zime očekuju niže temperature, ali ne i velike količine padavina.
U početak zime uveo nas je solisticij koji se redovno obilježava u Stonehengeu kada je najkraći dan, a najduža noć u godini.
Zimski solsticij vrlo je značajan događaj u kulturama širom svijeta, a obilježava se uz pomoć karakterističnih drevnih astronomskih uređaja od kamena ili drveta koji su tako postavljeni da na prvi dan zime dođu u savršen sklad sa izlazećim suncem.
Zima je nastupila jutros u 5:44, dok je na južnoj polulopti nastupilo ljeto.

Stonehenge, 21. decembar 2016


(spagos)

21.12.2016.

Ledeni osmijeh


Umjetnici za led upravo rade na jednoj ogromnoj figuri za Ledeni festival, koji se održava u kineskom gradu Harbin (Mandžurija). Od 1985. godine, za ovaj festival, bude pripremljeno po nekoliko stotina figura od leda.
One su raspoređene po čitavom gradu, a noću bivaju osvjetljene raznobojnim svjetiljkama. Tamo već u ovo doba godine vladaju veoma niske temperature, do minus 30 stepeni. Led se zadržava veoma dugo, nekih godina, čak i do aprila.
(izvor:ksta)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
20.12.2016.

Gradnja mostova, ili kako napraviti prvi korak


Nekada smo zbog nebitnih stvari skloni da se udaljimo od onih mnogo bitnijih i vrijednijih. Ova priča će vas potaknuti na razmišljanje o pravim vrijednostima.
Dva brata koja su živjela na susjednim farmama su se mnogo voljela i uvijek su pomagali jedan drugom. Onda se u prvih 40 godina njihovog života, desila teška svađa zbog koje su se udaljili. 
Nisu komunicirali mjesecima.
Jednoga dana je na vrata starijeg brata pokucao jedan čovjek. Čovjek je nosio stolarski i alat i tražio je posao. Na šta mu je stariji brat odgovorio:
„ Vidiš onu kuću s druge strane potoka? Tamo živi moj brat, a između nas je bila i jedna livada. On je počeo nešto kopati da bi me nervirao i sad je tu potok. Posao će ti biti da napraviš ogradu visoku 2 metra da ne gledam ni njega ni njegovu kuću, razumiješ?“
„Razumijem“- odgovorio je stolar.
Stolar je završio posao, a stariji brat se iznenedio. Umjesto ograde, stolar je napravio most koji je spajao farme. Sa druge strane mosta se približavao mlađi brat, rekao je:
„I poslije svega što sam ti uradio ti si napravio most. Svaka čast stariji brate“.
Braća su se pomirila i shvatili su besmislenost svađe. Zahvalili su se stolaru i tražili da ostane gost kod njih na nekoliko dana, a on je samo odgovorio:
„ Hvala na pozivu, ali moram da gradim još mostova“.


20.12.2016.

Zimska tišina


Samo tiho. Bez galame. Pogled pokazuje jelene u jutarnjoj svijetlosti. Vidi se magla njihovog daha. Svijetli na jutarnjem suncu. Vidi se i paprat i lišće. Grane stabala, kao da su pokrivene kristalnim slojem šećera. Jedan zimski san. A čitav grad je u ovom trenutku tako tih. Može se čuti glasano dahtanje životinja. I sve što se dešava, dešava se, vjerovali ili ne, u sred Londona?
Richmond park ima nešto magično u sebi. Ljudi namjerno odlaze tamo u rano jutro, kako bi sve ovo doživjeli uživo.
(izvor:stern)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
19.12.2016.

Sa stranice CIDOM: „Mostar kružno“, knjiga Smail Špago


U našoj biblioteci-arhivi postavljena je nova knjiga našega Smaila Špage - Mostar-kružno. Vrijedni kroničar Mostara uspio je skupiti i u jednu knjigu uvezati dio svoga dugogodišnjeg truda i rada - jednu svojevrsnu zbirku uspomena o Mostaru, a koju je periodično objavljivao na svom blogu. Vrijedna je to i prelijepa zbirka tekstova, upotpunjena prekrasnim fotografijama današnjeg Mostara viđena kamerom Ajša Šehić Nametak. Toplo preporučujem za downloadiranje i čitanje.




(Tibor Vrančić)
19.12.2016.

Za arhivu: Prije trideset godina: Jugoslavija – Velež 3:4




(tekst koji slijedi objavljen je na portalu sportske.ba)

Mostarski “Rođeni” su osamdesetih bili strah i trepet za sve prvoligaške timove. Šarmeri sa Neretve su bili najomiljeniji jugoslovenski prvoligaš tih vremena. Dostignuće tog perioda je vicešampionska titula u sezoni 1986/87, dva treća mjesta 1985/86 i 1987/88, tri finala Kupa SFRJ ( dva osvojena trofeja 1981. i 1986.), međunarodni pokal Balkanskog kupa 1981, pobjednici Omladinskog kupa SFRJ 1989, dok se u Evropi doseglo do 1/8 finala KUPA UEFA 1988/89.
Klub je bio vrhunski organiziran i rame uz rame sa klubovima “velike četvorke”. Taj brend i renome cijenila je i struka reprezentacije Jugoslavije. Stoga je 1986. Pod Bijelim brijegom gostovao nacionalni tim i snage odmjerio sa Veležom. Rezultat je bio u drugom planu, ali treba reći da su slavili “Rođeni” s (4:3) iako su bili oslabljeni neigranjem svojih najboljih igrača Predraga Jurića i Semira Tucea koji su nastupili za reprezentaciju.
Svi podaci sa prijateljskog meča Jugoslavija-Velež se mogu vidjeti samo u rubrici FOTO retrovizor. Kod Veleža trostruki strijelac je bio Valadimir-Vanja Gudelj, a vrijedi istaći da je Semir Tuce pogodio mrežu svog voljenog kluba.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)


Velež – Jugoslavija 4:3 (2:1)
Mostar, Stadion pod Bijelim brijegom.
Gledalaca oko 4000.
Teren travnat. Vrijeme odlično za igru.
Sudac: N. Čolic (Sarajevo) 6, pomoćnici: Kalajdžic i Baletić (oba Mostar).
Strijelci: 1:0 - Đelm (9), 1:1 - Gudelj (31). 1:2 - Gudelj (40). 2 :2 - Tuce (54. - 11 m), 3:2 - Mihajlović (78). 3:3 - Popović (82), 3:4 - Gudelj (85).
Jugoslavija: Ravnić 5 (od 46. Ladić 6), Brnović 5, Baljić 6, Arslonović 6.5. Elsner 7,Katanec 5,5 (od 46. Munjaković 5), Đelmaš 6 (od 46. Mihajlović 5.5). Škoro 6,5. P. Jurić 6. Savičević 5, Tuce 6.5
Velež: Petranović 6,5, Šišić 6, Hadžiabdić 7, Kalajdžić 5,5, (os46. Gosto 6), Đurasović 6,5, Jedvaj 6,5, repak 6,5, Međedović 6,5, Gudelj 8, Karabeg 6,5, Popović 7


(spagos)
19.12.2016.

Nebeski spektakl iz Lulee



Kao da neke nebeske sile osvjetljavaju nebo? Iznad jedne drvene kuće u švedskom grad Lulea svijetli impozantna aurora, ili polarna svjetlost, koja tamni pejsaž pretvara u čarobni svijet iz bajke…
To je izazvano  naelektriziranim česticama, koje se u ovo doba godine nose sunčani vjetrovi i velikom brzinom se sručavaju na zemlju, pri čemu stvaraju iluziju nebeskog spektakla.
(izvor:geo)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
18.12.2016.

Mostar objektivima fotokamera: Iz fotoalbuma jedne Švabice (1981.)




Uspomene kod turista, koji dođu i prođu kroz Mostar, žive u njima puno duže i intenzivnije nego što to mislimo. Oni u Mostar dođu, vide, uslikaju, čuju, zapamte, a ono što ne čuju, kasnije pročitaju, i ne zaboravljaju.

Koliko ste puta prošli Starim gradom, a da niste mogli proći od gužve, od turista. Koliko puta ste onako usput vidjeli, kako se slikaju od Kujundžiluka do Krive ćuprije. Koliko ste puta pomislili, bože šta li će od svega ovoga upamtiti, šta li se dešava sa tim silnim milijardama slika, okinutih na Starom Mostau, ispod i oko Starog mosta. Neki dan slučajno nabasah na internetu na jednu sliku, jedne Švabice: Piše „Tigermaus na Starom mostu“. Njena uspomena sa starog Mosta u Mostaru. Upravo tako. Na našem jeziku. Da li ona tačno zna kako se to kaže, ili je taj naslov „odgooglala“, sad nije bitno. Ovakvih slika je sigurno na hiljade na internetu. Ali ovdje je bitnije ono što piše ispod slika. Djevojka je bila u Mostaru daleke 1981. godine, tada je bila djevojka, danas žena, možda već i majka. Ali, iskopala je tu sliku, stavila je u svoj album na internet i napisala naslov na našem jeziku, gdje je i kada bila. Onda su ispod slike slijedile diskusije, na svim jezicima svijeta, od njemačkog, engleskog, francuskog do španjolskog. Čovjeku posebno postaje zamiljivo, kad pročita, šta sve svi oni znaju o istoriji grada Mostara i o Starom mostu. To je mnogo više nego što pretpostavljamo, i što mislimo. Oni u Mostar dođu, vide, uslikaju, čuju, zapamte, a ono što ne čuju, kasnije pročitaju i ne zaboravljaju. Ta uspomena u njima živi dok i oni žive. Svi ti ljudi odnosu više Mostara u sebi, nego što mi mislimo
Djevojka u naslovu slike je potpisana je kao Tigermaus , što bi značilo da je i tigrica i mali miš. Ko zna? Slike su na internet postavljene 2. jula 2011. Onda dalje piše, naravno na njemačkom:

Tigermaus: ...vor 31 Jahren in Mostar........für alle, die meinen, ich zeige Euch in diesem Album alte Ansichtskarten lehne ich hier am Geländer der alten Brücke in Mostar. Der Krieg hat die Brücke zerstört, die Zeit die Tigermaus...........noch nicht ganz!
Tigermaus:…prije 31 godinu… za sve one koji misle da ću u ovom albumu pokazivati samo stare razglednice, varaju se, ovdje sam na ogradi Starog mosta u Mostaru. Rat je srušio ovaj most, ali vrijeme Tigermausa…još nije potpuno.

Dakle, ona piše da je bila u Mostaru prije 31 godinu i da svima želi pokazati njene slike, a ovdje je uz ogradu starog Mosta u Mostaru,. Rat je srušio most, a vrijeme još nije potpuno srušilo tigermaus! Šta joj to znači, nećemo komentarisati. Vrijeme pomalo ruši svakoga od nas.

Tigermaus: …bereits historische Ansicht der gegen Ende des Jugoslawischen Bürgerkrieges zerstörten - inzwischen wieder aufgebauten - Brücke über die Neretwa. Erbaut 1566 unter Sultan Soliman
Tigermaus: Već, istorijski pogled na most, koji je krajem rata u Jugoslaviji srušen, a u međuvremenu ponovo obnovljen – most na Neretvi. Izgrađen 1566. godine od sultana Sulejmana.

Khalil: Magnifique perspective et très beau rendu poétique!
Halil: prekrasan pogled i poetski opis!

Tigermaus: Der Baumeister der " Stari Most", Hairuddin, hatte sich bereits sein eigenes Grab geschaufelt, da ihm der Sultan mit der Hinrichtung gedroht hatte, sollte die Brücke einstürzen. Die Brücke blieb stehen - über 400 Jahre lang...
Tigermaus: Graditelj «Starog Mosta», Hajrudin, bio je već pripremio vlastiti grob, jer mu je sultan zaprijetio da će ga smaknuti ukoliko se Most sruši. Most je ostao stajati preko 400 godina...

Adler: Danke Dir tigermaus, dass ein schönes Foto vor 31 Jahre von Dir aufgenommen ist! Neue Brücke Mostar (30m lang, 24m hoch) von ER-BU (Türkisch) wurde im Jahre 1997 aufzubauen begonnen.
Adler: Hvala ti Tigermaus na lijepom snimku od prije 31 godine. Novi stari most 30 m dug 24 m visok je izgrađen od strane ER-VBU (Turska), gradnja započeta 1997.

Tigermaus: also der erste und der zweite Brückenbauer ein Türke! Danke Dir, Adler!
Tigermaus: dakle i prvi i drugi graditelji Turci. Hvala Adler!

Tigermaus: eine wunderschöne alte Stadt mit einer zauberhaften Brücke.
Tigermaus: Jedan prekrasan stari grad sa čarobnim mostom.

Barbel: Ein tolles Erinnerungsfoto, Dir müssen viele Dinge durch den Kopf gegangen sein, als Du die Fotos herausgekramt hast....
Barbel: Prekrasna uspomena. Mora da su ti mnoge stvari prošle kroz glavu, kad si iskopala ovu sliku…

Helena: Incredible capture!
Helena: Nevjerovatno uhvaćeno!

Jacques: Such a precious tribute to the past reality!!! Thank You very much!
Jaques: Kako lijepo odata dragocjena počast realnosti iz iz prošlosti!!!Hvala ti puno!

Hugo: Muy buena vista, este puente es muy similar al de Cangas de Onis . Asturias.
Hugo: Vrlo lijep pogled, ovaj most je vrlo sličan Cangas de Onis. Asturias.

Lijepo sjećanje, lijepe riječi.

Ne ljutite se, kad idete kroz Stari grad, pa žurite, pa naletite na hrpu turista. Ponekad zastanite. Ne smetajte im u kadru. Najčešće jedno slika, a ostali poziraju, uz pozadinu Mosta ili Starog grada. I onda se mjenjaju, da bi i onaj ko slika ostao na uspomeni.
Ponudite im da ih uslikate zajedno. To vam nije mnogo, a njima će ostati u vječnom sjećanju.
Tako to rade i u Parizu, i u Londonu, i u Kelnu.

Priredio: Smail Špago

Objavljeno na portalu Nova Sloboda, 2011.
18.12.2016.

Prije dvadeset godina Zmajevi igrali u Brazilu protiv Brazila





(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba)

Nevjerovatno putešestvije reprezentacije Bosne i Hercegovine u Brazil, igranje utakmice u sred prašume u gradau Manausu. I pored svih poteškoća oko sastava ekipe, rezultat je bio časni poraz od 0:1, protiv ekipe u kojoj je tada igradi najbolji igrač svijeta Ronaldo

Dva desetljeća od nastupa reprezentacije BiH protiv Brazila, Ronaldo dočekao Ljiljane

U razmaku od 43 dana reprezentacija BiH je dvaput igrala s finalistima Svjetskog prvenstva 1994. godine u SAD-u.

Nema reprezentacije na svijetu koja je u nešto manje od dva mjeseca ili tačnije 43 dana, odigrala dva prijateljska susreta s finalistima Svjetskog prvenstva 1994 u SAD-u, reprezentacijom Brazila, osim reprezentacije BiH, koja je to učinila prije dva desetljeća.

Nakon gostovanja Talijana 6.oktobra 1996. godine u Sarajevu i pobjede BiH 2:1 nad viceprvakom svijeta iz 1994, godine, inače do tada trostrukog svjetskog prvaka (1934, 1938, 1982), "Ljiljani" su prije gostovanja u Ljubljani četiri dana kasnije (10. oktobra 1996), dobili poziv za nastup u Brazilu.

Susret se trebao igrati u zemlji aktuelnih i četverostrukih svjetskih prvaka (1958, 1962, 1970, 1994), datum je bio već određen, 18.decembar 1996. godine, dok mjesto odigravanja nije bilo poznato. Naravno, poziv je odmah prihvaćen, a oduševljenje među bh. igračima bilo je veliko.
Brojni otkazi selektoru Muzuroviću


U Ljubljani je selektor Fuad Muzurović igračima saopćio da putuju u Brazil i da će im biti javljeno kada. Saznali su da putuju u Manaus, grad u srcu Amazona. Uskoro su otišli i pozivi u klubove igrača iz inozemstva. Neposredno pred polazak, kada se već kupljenje karte, počeli su stizati otkazi pojedinih reprezentativaca iz inozemnih ekipa. Najprije je otkazao Meho Kodro, potom Elvir Baljić, pa Mirsad Hibić, Muhamed Konjić, Edin Mujčin, Sejad Halilović, Olimpiacos nije želio pustiti Mirzu Varešanovića, a na put nisu krenuli ni Suvad Katana te Fuad Šašivarević.

Selektor Muzurović je uspio okupiti desetak igrača, jer većina nogometaša iz BiH nije imala pasoše ali niko nije ni pomislio na otkazivanje susreta sa Kariokama. Dolazak izravno u Manaus potvrdili su trener Enver Marić, Vlatko Glavaš (Fortuna Dusseldorf), Elvir Bolić (Fenerbahče) i Hasan Salihamidžić (Hamburg).
Autobusom ispred hotela Evropa za Brazil


Na put u Brazil nogometna ekspedicija BiH krenula je autobusom ispred prostorija Nogometnog saveza BiH u ulici Sime Milutinovića, preko puta hotela Evropa u četvrtak 12. decembra. Putovali su preko Mostara, Ploča i Splita do Trogira, prespavali u hotelu Medena, a sutradan ujutro su avionom letjeli preko Frankfurta do Amsterdama.

U autobusu je bilo 10 igrača i dva golmana, a to su Mirsad Dedić (Sarajevo), Samir Šabanović (Lukavac), Sanjin Pintul (Željezničar), Nudžeim Geca (Bosna Visoko), Pavo Dadić i Senad Begić (Čelik), Sead Osmić (Lukavac) te Sead Kapetanović (Wolfsburg), AlmirTuković (San Nicolás de los Garza), Vedin Musić (Istanbulspor), kao i igrači Nermin Šabić i Bakir Beširević (Osijek). 
Samo 13 igrača sletjelo u Fortaleze


Trinaest igrača je bilo malo za susret s jednom od najboljih reprezentacija svijeta. Bilo je obećanja da će neki od igrača koji su igrali u inostranstvo pokušati doći do Manausa. U Amsterdamu dok su se čekale vize za Brazil, uspjeli su pronaći još jednog igrača, Edina Ramčića, koji je igrao u Belgiji. Usput su odrađena su i dva treninga.

Uz selektora Muzurovića, putovali su još trener Mustafa Hukić, Džemaludin Mušović, Ivica Mioč, sekretar saveza, doktor Ismet Arslanagić, Mehmed Spaho, Fahrudin Avdičević, Sulejman Arnaut, fizioterepeut, Edin Hodžić, ekonom, Emir Haćimić, snimatelj te novinari Senad Hadžifejzović i Sinan Sinanović. Ovo je ekipa koja je iz Amsterdama preko Atlantika letjela do Forateleza, grada na samoj obali okeana. Bio je ponedjeljak, 16. decembar, kada je bh. ekspedicija stigla u Brazil. Ali, trebalo je još putovati do Manausa, koji je tri vremenske zone udaljen od ovog grada na Atlantiku.
Nepoznati avionski pravci


Potom se ponovno letjelo avionom, dva puta po sat i pol, od Fortaleze do Sao Luisa, potom do Belema na ušću rijeke Amazon u Atlantik, A,onda još dva-tri sata uz rijeku Amazon do Manausa, oko kojeg na hiljadu kilometara nema drugog grada. Može se doći samo brodom i to vožnjom od 10 dana ili avionom, ali samo uz Amazon ili Rio Negro. Ostali avionski pravci su nepoznati, jer nema uređaja na zemlji za navigaciju.

Na svu sreću u hotel Tropical, jedan od najljepših na svijetu, smješten u samoj prašumi, preko Rio de Janeira su stigli Vlatko Glavaš, Hasan Salihamidžić i Elvir Bolić te trener golmana Enver Marić.

Njihovoj, ali i radosti ostalih, nije bilo kraja. Nakon šest dana, u utorak ujutro su stigli na mjesto odigravanja susreta. Slavni Ronaldo i ostali Brazilci su također stigli u isti hotel u kojem se lako može zalutati. Na svakom izlazu piše da hotel napuštate na vlastitu odgovornost s obzirom da je usred prašume, izvan grada Manausa.
Ronaldo kao najbolji igrač svijeta dočekao Ljiljane


Mislilo se da se ranije krene, nekoliko sati prije početka utakmice zbog velike gužve tokom puta, ali na samom stadionu je reprezentativce i stručni štab BiH dočekalo novo iznenađenje .

Kao da se karneval iz Rio de Janeira preselio na stadion. Zagrijavanja pred utakmicu nije ni bilo, jer su izabranici Fuada Muzurovića uživali u veličanstvenom spektaklu te kao i svi ostali plesali sambu, To je bilo lagano zagrijavanje.

Naravno, pažnju svih na stadionu, ali i gostujućih reprezentativaca, privukao je niko drugi do Luiz Nazario da Lima Ronaldo, u to vrijeme najbolji igrač svijeta.

Navijači na tribinama su bili u ludilu, a Ronaldo je hladnokrvno prišao igračima BiH i rukovao se. Među igračima BiH je nastala prava euforija, ali i borba za to ko će nakon utakmice zamijeniti dres s Ronaldom. Posljednjih 10 minuta susreta su igrači odbrane i veznog reda gostiju vodili i borbu za to ko će čuvati Ronalda i dočekati kraj u njegovoj blizini. Uspjelo je to Mostarcu Sanjinu Pintulu.

Samba, pjesma i mini karneval nisu prestajali, a onda je uslijedio veličanstveni vatromet. Tokom cijele utakmice oko aut-linije gola su plesale Indijanke, prave ljepotice, pa su neki igrači i kada nije bilo potrebe, slali loptu izvan terena.
A onda, vrhunac uzbuđenja. Kada je brazilski sudija dao znak za početak, počelo je slavlje i ne čudi što su Brazilci pet puta bili prvaci svijeta. 
Nepriznati Bolićev gol


U prvom dijelu je Elvir Bolić uspio poslati loptu u mrežu, prešla je liniju, ali je sudija dao znak da se igra nastavi. Reprezentacija BiH, kojoj je ovo bio tek sedmi susret od osnutka, iznenadila je dobrom igrom, nije se branila, pokušavala je doći do gola, ali malo je nedostajalo da ostane neporažena. U 75. minuti golman Mirsad Dedić nije dao da se napravi živi zid, a majstor kakav je Ronaldo je sa 35 metara pogodio mrežu za minimalnu pobjedu.

Brazilski savez je ponudio besplatan prijenos iz Manausa, utakmicu je trebao komentirati Senad Hadžifejzović, ali neki čelnici su se pribojavali katastrofe i odustali od direktnog prijenosa. Kada se saznalo za minimalan poraz, jer je iz Brazila bilo nemoguće telefonom dobiti Sarajevo, mnogi nisu vjerovali, ali po dolasku, sedam dana nakon utakmice, prikazan je snimak i svi su se uvjerili da su hrabri igrači iz Bosne i Hercegovine dostojno predstavili svoju državu.

Putovalo se čak 13 dana da bi se odigralo 90 minuta, vrijedilo je. Nakon 18 godina, reprezentacija BiH je ponovo stigla do Brazila, Zmajevi su izborili nastup na Svjetskom prvenstvu 2014 u zemlji nogometa, kafe i sambe.

Brazil – BiH 1:0 (0:0)

Manaus (18. decembar 1996. godine),
Stadion Estádio Vivaldo Lima,
gledatelja 48.000.
Sudija: Sidrack Marinhodos Santos (Brazil).

Strijelac: 1:0 - Ronaldo (75).

Brazil: Zetti, Cafu, Goncalves, Andre Cruz, Ze Roberto (73. Junior), Flavio Conceicao (46. Ricardhinho), Leandro Avila (73. Rodrigo Fabri), Denilson, Djalminha, Giovanni (77. Oseas), Ronaldo

Selektor: MárioJorgeLoboZagallo

BIH: Mirsaad Dedić, Sead Kapetanović, BakirBeširević, Sanjin Pintul, NudžeimGeca, Edin Ramčić, Vlatko Glavaš (cap) (78. Pavo Dadić), Senad Begić (70. Almir Turković), ElvirBolić, Hasan Salihamidžić (78. Sead Osmić), Nermin Šabić (62. Vedin Musić).

Selektor: FuadMuzurović, trener Mustafa Hukić i Enver Marić.

Žuti kartoni: Glavaš, Begić, Beširević, Salihamidžić (BiH).


(klix.ba)
18.12.2016.

S nebodera na neboder






Same ne gledati dole!
Potpuno koncentrisan, njemački ekstremni sportist Alexander Schilz (25) balansira na 2,5 centimetara uskom užetu, između dva nebodera u Mexico Cityju, na visini većoj od 200 metara.
Mnogi slučajni prolaznici, ali i oni znatiželjni, koji su znali za ovu akciju,  bili su svjedoci novog podviga ovog avanturiste, čija je uska specijalnost „highline“.
Toranj sa koga je krenuo bio je visok 217 metara, a neboder sa suprotne strane 246 metara, a uže je bilo zategnuto preko glavne avenije Reforma u ovom gradu.. Akrobacija je protekla bez problema, a equilibrista se upisao u istoriju Mexica sa novim rekordom.
(izvor:express)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
17.12.2016.

A padale su nad Mostarom neke modre kiše


(tekst pod naslovom “A padale su nad Mostarom neke modre kiše”, autorice Alenke Nikolić objavljen je na portalu avlija.me)

Posljednjeg dana novembra 2016. Kuća Đure Jakšića, u srcu beogradske Skadarlije, bila je mjesto susretanja Mostara i Beograda.
Mostarci-boemi po uvjerenju i opredjeljenju, bili su izuzetni domaćini i gosti mostarcima, beograđanima, svim zaljubljenicima umjetnosti pisane riječi i muzike.
Na promociji edicije Mostar moj grad o svom gradu s ljubavlju i ponosom govorili su: Ivanka Bulić, prvi sekretar Ambasade Bosne i Hercegovine u Srbiji, Muhamed Ramić, urednik edicije, Pero Zubac, književnik, Vojkan Milenković, novinar i publicista iz Beograda.
Gospođa Bulić se publici i učesnicima obratila kratkim pozdravnim pismom:

Poštovani učesnici, uvažena publiko, dragi gosti, prijatelji Mostara!

Zadovoljstvo mi je da vas pozdravim u lično ime i u ime Ambasade Bosne i Hercegovine u Srbiji.
Veoma sam sretna jer mi se pružila prilika da podijelim s vama radost koju osjećam u vezi večerašnjeg susreta i promocije monografije «Mostar, moj grad»
«Mostar moj grad», nije samo naslov knjige, jer Mostar jeste moj grad, grad u kome sam rođena, grad moje mladosti, grad čije ulice pamte moje korake …grad u koji se uvijek s ljubavlju vraćam.
Izuzetno sam ponosna na sve moje slavne i drage sugrađane koji su ime Mostara ovjekovječili u stihovima, zaustavili vrijeme i događaje na slikarskom platnu, muzici, neponovljivoj arhitekturi.
Večeras ćemo imati priliku da doživimo barem dio tog vrijednog blaga.

Kao dugogodišnji službenik Ministarstva unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine, imala sam privilegiju da upoznam različite kulture, zanimljive gradove i ljude, ali sam uvjerena da je upravo grad na Neretvi u kome se vijekovima susreću i prepliću Istok i Zapad, bio temelj, uzrok i povod moje diplomatske karijere. Mostar je bio i ostao grad koji gradi MOSTOVE ka drugima.
Nakon četiri godine rada i života u Beogradu, sa sigurnošću mogu reći da su Mostar i Beograd po mnogo čemu slični. Istorijski, oba veoma slojevita. I Beograd i Mostar su gradovi na granici susretanja, ali i razdvajanja velikih religija i civilizacija. I oba su zahvaljujući tome ili usprkos tome, stvorila svoje specifične kulturološke obrise po kojima ih pamtimo i zbog kojih ih volimo.
Toplo se zahvaljujem gospodinu Markoviću i ostalim zaposlenim u Kući Đure Jakšića  na saradnji i organizaciji ove promocije.
Zahvaljujem se svim učesnicima i njihovim gostima, posebno Uredniku izdavačke kuće Art RABIC iz Sarajeva, gospodinu Goranu Mikuliću, na ovoj ediciji i na ostalim vrijednim knjigama koje čuvaju i promovišu kulturno multietničko i multireligijsko  naslijeđa Bosne i Hercegovine.
Nadam se da ćete uživati i da će vam ovo veče ostati u lijepom sjećanju.
Hvala.
Mladi i talentovani Zanin Berbić veče je oplemenio autentičnom interpretacijom sevdalinki uz zvuke saza.
Na licu glumice Vesne Bujošević puno sjete dok je svom rodnom gradu čitala stihove njegovih slavnih pjesnika.
Kada u oku zaiskri suza jer su priča, sjećanje, stih ili muzika dotakli dušu, onda je svaki trud koji je prethodio pripremi edicije i književne večeri, dobio opravdanje i smisao. Na ovakvim susretima “suza mora biti, jer na to smo navikli ljude”!
Možda su potekle zbog Mostarskih kiša?
NI ONO NEBO NI ONO OBLAČJE NI ONE KROVOVE BLEDUNJAVO SUNCE IZGLADNELOG DEČAKA NAD MOSTAROM NE UMEM ZABORAVITI
P. Zubac
Ili samo i jedino zbog tanane mostarske duše, široke kao u pjesmi “Oj, Mostaru širok li si”
Urednik izdavačke kuće Art RABIC iz Sarajeva, gospodin Goran Mikulić u svijetu izdavaštva je odavno poznat po izuzetnim izdanjima kao što su “Sarajevo moj grad”, “Sevdalinka, alhemija duše”, “Hagada”…
“Mostar moj grad” se pridružio nizu tih vrijednih knjiga. Zbog nesebičnog rada na promociji kulturne baštine Bosne i Hercegovine, kako u Bosni i Hercegovine, regionu, tako i u svijetu, Gorana Mikulića s pravom možemo, (za sada nezvanično), proglasiti kulturnim ambasadorom Bosne i Hercegovine.
Bilo je to veče za pamćenje.


(avlija.me)
17.12.2016.

Za dlaku!


Simone Gutsche (34) iz Ilmenaua (Njemačka) se toliko radovala odlasku na odmor i kupanju u toploj morskoj vodi, u danima kad je Evropa zahvaćena hladnim talasom. Kad je stigla u Orlando, Florida, desilo se nešto, što će pamtiti čitavog života, iako od toga sama ništa nije vidjela. Kad je ušla u vodu na plaži Cocoa Beach, u vodi nije bilo skoro nikoga, a na plaži samo nekoliko ljudi. I odjednom, na plaži je izbila panika. Jedan par koji je bio u blizini počeo joj je mahati uspaničeno i zvati je da izađe iz vode. Ona nije skontala o čemu se radi i onako prijateljski sa osmjehom im uzvratila mahanje. Tek kad su neki počeli glasno vikati, izišla je iz vode. Ljudi su joj tada rekli da se samo pet metara iza nje pojavila ajkula.
Nije povjerovala, sve dok joj nisu pokazali sliku na fotoaparatu.
Od starha, narednih dana, sve do kraja odmora, nije se više ni primakla moru.
Kako pišu mediji, na plažama Cope Canaveral sve češće se pojavljuju tigar ajkule. One su, pored bijelih ajkula, veoma opasne po ljude, a mogu dostići i sedam metara dužine.
Srećom, u ovom slučaju ništa se nije desilo.
(izvor:bild)

Smail Špago
(novasloboda.ba)
16.12.2016.

Mali Messi sa njegovim velikim navijačem!









Prilikom izbora za fudbalera godine Lionel Messi (29) je bio tek drugi. Za malog Murtaza iz Afganistana, golgeter Barcelone je broj jedan.
Slike dječaka Murtaza Ahmadije sa dresom Messija, napravljenim od plastične kese, obišle su svijet, i njega samog napravile poznatim širom svijeta. Sada se šestogodišnjem dječaku ispunio „dječački“ san, u sklopu jednog prijeteljskog fudbalskog meča u Kataru.
„San je postao stvarnost!“ radovao je dječačić.
Susret je omogućio UNHCR, visoki komesrijat za izbjeglice Ujedinjenih nacija.
(izvor:bild)

(spagos)
16.12.2016.

Stari most u boji mira u znak solidarnosti s civilima iz Alepa


U znak solidarnosti i potpore stanovnicima Alepa, Stari Most u Mostaru večeras je bio osvijetljen zelenom bojom koja simbolizira mir.
Mostarci se sjećaju tragične sudbine stanovnika svoga grada te su se i na ovaj način solidarizirali sa stanovnicima sirijskog grada i izrazili počast nedužno stradalim civilnim žrtvama.
Ova simobilčna gesta ima za cilj poslati još jedan apel međunarodnoj zajednici da žurno reagira u pružanju pomoći staovnicima Alepa.
(novasloboda.ba)
16.12.2016.

Ljubavna sreća


Britanska glumica Rosamund Pike (37) vjeruje da njeno tijelo povlači konsekvence njene umjetnosti. Igrati jednu zločestu ulogu prouzrokuje oslobađanje hormona stresa kortizol, kaže Pike, slično kao što kod izjave ljubavi dolazi do prekomjernog oslobađanja hormona sreće.
Njena posljednja iskustva su vezana za snimanje filma „United Kingdom“. U priči, koja se oslanja na istorijske događaje, Pike igra namještenicu osiguranja Ruth Williams, koja se 1948. godine udala za Seretse Khama, poglavicu jednog plemena iz protektorata Betchualand (danas Botswana).
Obje familije odbile su taj brak, vezu jednog Afrikanca i jedne Britanke, koja je vodila ka internacionalnim implikacijama, ali je ljubav njih dvoje bila jača. Oni zajedno odlaze u Afriku 1956. godine, a Khama, nakon što je njegova domovina Botswana dobila nezavisnost 1966. godine, postaje njen prvi predsjednik.
(izvor:spiegel)
 (novasloboda.ba)
16.12.2016.

Spiderman osvojio i Barcelonu


Alain Robert, poznatiji kao „French Spiderman“ popeo se na 450 metra visoki toranj AgbarTower u Barceloni, bez zaštitnog užeta i penjalica, samo sa krečnim prahom na dlanovima i posebnim cipelama. Za tu avanturu mu je trebalo nešto oko sat vremena. Pri penjenju, ovaj 54.godišnji avanturista č je našao vremena da sa te visine pogleda i ostale znamenitosti ovog grada.
Do sada je osvojio preko 100 visokih objekata širom svijeta, uključujući i Golden Gate u San Franciscu, te Burj Khalifa kompleks u Dubaiju. Na njegovoj listi nalaze se Ajfelov toranj u Parizu i Sydney Opera House, a sve to bez sigurnosne opreme. Kako kaže, kad se popenje na vrh nekog objekta, najveći mu je problem, da se vrati što prije dole i vidi, kako su njegovi prijatelji koji ga čekaju …
(izvor:ksta)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
15.12.2016.

Broj magaraca u svijetu


Podaci organizacije 'The Donkey Sanctuary" pokazuju kako u Etiopiji živi više od sedam milijuna magaraca, što je najviše na svijetu, javlja agencija Anadolija.
Ove životinje važne su u svakodnevnom životu Etiopljana koji ih koriste za jahanje, ali i transport hrane, vode, materijala i goriva.
Osim Etiopije, i Kina je jedna od zemalja u kojoj se nalazi veliki broj magaraca. Pojedini izvori navode kako je u Kini početkom 1990-ih godina živjelo oko 11 milijuna magaraca, a daje svake godine broj smanjivan za 300.000, da bi na kraju broj iznosio šest milijuna.
Postoje smanjen broj magaraca u njihovoj zemlji, Kinezi putem privatnih kompanija iz Afričkih zemalja uvoze meso i krzno magaraca.
S namjerom da zaštite životinje, Burkina Faso i Niger su zabranili prodaju mesa i krzna magaraca Kini.
Osim Kine i Etiopije, veliki broj magaraca živi u Egiptu, Indiji, Meksiku i Keniji.
Procjenjuje se da na svijetu postoji oko 50 milijuna magaraca i mula.

(anadolija)
15.12.2016.

Kraljice instagrama


Selena Gomez ima tek 24 godine, ali 103 miliona sljedbenika na instagramu, koji redovno žele pratiti šta ona radi, koga susreće, šta oblači. Niko na online platformama nije omiljeniji od nje.
Ponekad pleše sa nekim djetetom, drugi put je na aerodromu, na pripremi nekog nastupa, ili na naslovnici časopisa „Vogue“. Sve to što se čini spontano i stvarno, pripremljeno je od njenog tima i plasirano kao jedan mix. Bez obzira kako se to čini jednostavno i lagano, potpuno je suprotno od toga. Selena je stara 24 godine, i ima jednu super promi vezu iza sebe, sa pjevačem Justinom Biberom (22), čiji život je još turbulentniji od njenog. U avgustu je Selena počela sa jednom pauzom u karijeri od 90 dana, kako bi očuvala zdravlje. Zbog toga će ubuduće poslovno nastupati kraće nego do sada. Razlog: bolest imunog sistema Lupus, od čega su joj nastupali stanje straha, panike i depresije. U to vrijeme pauzirala je i na instagramu punih 14 dana. Kad se ponovo javila novom slikom, za dva minuta dobia je 56 hiljada lajkova. Na pozornici je prvi put nastupila u novembru kod dodjele nagrada American Music Awards.
Instagram je čini se za pjevačice pravo mjesto za reklamu, a obožavaocima pruža mogućnost da osjećaju blizinu svog idola.
Nakon Selene na instagramu slijede Taylor Swifft (26) sa 94 miliona, pa Ariana Grande (23) sa 89,6 miliona i Beyonce (35) sa 88,9 miliona sljedbenika, a nakon njih reality zvijezda Kim Kardashian sa 88,2 miliona sljedbenika.
Jedini muškarac među top deset je Christiano Ronaldo s 82,3 miliona i glumac Dwayne Johnson sa 71 milion sljedbenika.
(izvor:express) 
(novasloboda.ba)
15.12.2016.

Kinesko metenje ceste na klasičan način


Kad se negdje nešto zabrlja i zaprlja, u narodu se često kaže, ne bi to očistila ni šipkova metla.
Kao da je ovaj čistač ulica u Kini, inače zemlji „hightech“ tehnologija, bukvalno shvatio ovu uzrečicu, napravio je jednu arhaičnu konstrukciju. U okolini grada Xiaogana ova rijetko viđena mašina pomaže u održavanju cesta u čistom stanju. Traktor vuće prikolicu na kojoj se nalazi jedna obrtna ploča, a na njoj je pričvršćeno 16 šipkovih metala. Kako se traktor kreće naprijed, obrće se okrugla ploča na prikolici, a sa njom i šipkove metle, a prljavština sa ceste mete u stranu. Kako kažu, jedan radnik ovakvom mašinom može dnevno očistiti i do 20 kilometara ceste.
(izvor:stern)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
14.12.2016.

Mostar u objektivima fotokamera - František Kratky



František Kratky (1851. – 1924.) je bio poznati češki fotograf, najznačajniji iz epohe austrougarske, posebno poznat kao izdavač u oblasti stereo fotografije.
Stereo fotografija je inače fotografska tehnika kojom se pomoću para dvodimenzionalnih slika stvara dojam trodimenzionalnosti. Ova metoda stara je gotovo kao i klasična fotografija, no od svojeg vrhunca početkom dvadesetog stoljeća marginalizirana je kao kuriozitet, te se tek u novije vrijeme ponovo vraća u svijet umjetnosti u obliku trodimenzionalnih filmova.
Kratky je rođen u porodici slikara i štampara. Veoma rano je izučio tajne grafičke umjetnosti, a nakon toga studirao je na Akademiji umjetnosti u Pragu, a od 1880. godine vodio je fotografski studio u Kӧlnu, Njemačka. Bio je fotograf portreta, pejsaža i znamenitosti. Putovao je po češkim i moravskim selima, gdje je radio stereoskopske fotografije. Devedesetih godina devetnaestog stoljeća proputovao je Balkanom, Francuskom, Italijom Njemačkom, Rusijom i Švicarskom. Od 1894. godine radio je u studiju svojih učenika, koje je on izučio zanatu, a od 1906 godine imao je svoj studio.
Na svom putovanju po Balkanu nastale su i dvije priložene fotografije u stereoskopskoj tehnici koje je Kratky snimio u Mostaru – Velika Tepa i Most Franje Josipa.
Fotografije Františeka Kratkog iz Mostara, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
14.12.2016.

Vanzemaljski lijepo





Dallol područje u Etiopiji djeluje kao da je na nekoj dalekoj nepoznatoj planeti. Svijetleća kora od soli i sumpora, jezera od kiselina i kuljajuća magma su utisci koji se nose nakon posjete ovim krajevima, za one koji se još imali sreću da dođu ovdje, ili nakon što se pogledaju slike ovih nestvarnih područja sa naše planete. Istraživači ovdje nastoje da prodru do tajni istorije zemlje. Ali, i pored svega, budućnost ovog fascinirajućeg područja je sasvim neizvjesna.
Dallol je jedno vulkanski aktivno područje u sjeveroistočnoj Etiopiji, i jedan jedinstveni laboratorij na otvorenom. Sa termalnim vodenim bazenima treba biti posebno oprezan. Vrelo i nagrizajuće! Jer,  temperatura tekućine, šta god ona bila, u ovim prirodnim bazenima iznosi preko 70 stepeni Celzijusa. Dallol je ustvari vulkanski krater, a neki ga čak svrstavaju i u maar, smješten u depresiji Danakila sjeveroistočno od područja Erta Alea u Etiopiji. Ovaj krater je nastao u miocenu, a dovršen je freatskom erupcijom 1926. Ovo je najniži aktivni vulkan na svijetu koji je smješten 82 metara ispod razine mora. Dallol ime nebrojene vruće izvore i nekoliko gejzira. Ime ovom mjestu dali su Afari, lokalni stanovnici, a ono na njihovom eziku znači kiseli zeleni ribnjaci. Zemljište ima vrlo nizak pH 1, zahvaljujući željeznim i sumpornim oksidima. Mjesto umnogome nalikuje Yellowstoneu. Na dnu kratera smješteno je i malo kratersko jezero.
(izvor:geo) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
13.12.2016.

Dijete u nama


Jedno od najmoćnijih umjetničkih djela Burning Mana. Skulptura sa dvije odrasle osobe koje nakon jednog nesporazuma sjede jedna drugoj okrenute leđima. Ipak, unutrašnje dijete u obje osobe, želi ih ponovo spojiti. Godinama dobijamo lijepe poklone, ali samo jedno, bez čega ne možemo živjeti, su ponos i ogorčenja, kojih se čvrsto držimo, kada imamo konflikat sa drugima. Opraštanje, slobodan duh djece je naša istinita priroda. Zapamtite ovo kad god osjetite da ste tvrdoglavi.
(spagos)



a uz ovo i jedna pjesma sa facebooka, u originalu na njemačkom:

Wir

Wir stehen morgens auf,
wir putzen unsere Zähne, wir essen,
wir denken daran, was wir heute erledigen.
Wir kümmern uns um unsere Aufgaben,
wir kommen Heim,
wir sortieren den Tag, wir kommen runter.
Wir denken an das Leben, was wir wollen,
was wir lieben, was uns dazu bringt glücklich zu sein.
Wir wollen frei sein, die Welt sehen, wir wollen lächeln, uns geborgen fühlen, Frieden.
Wir wollen das gleiche, doch wir gehen alleine.
Im inneren sind wir verbunden.
Wir sind.
(Assim/facebook)



Mi djeca

Mi ustajemo ujutro,
Mi peremo zube, mi jedemo,
Mi mislimo na ono što danas treba uraditi.
Mi brinemo se o našim obavezama.
Mi dolazimo kući,
Mi sortiramo dnevni učinak, mi sjedamo
Mi mislimo na život, na ono što mi želimo, šta
Mi volimo, šta nas čini sretnim
Mi želimo biti slobodni, vidjeti svijet
Mi se želimo smijati i osjećati sigurnim.
Mir,
Mi želimo isto, ali mi ipak idemo sami. Unutra,
Mi smo povezani
Mi smo to.

(prevod:spagos)
13.12.2016.

Mrežasta atrakcija


Zoološki vrt u Amsterdamu dobio je novu atrakciju. Mrežasta žirafa (Giraffa reticulata) je dobila mladunče, a njegovo rađanje je bila prava avantura.
Ženke žirafe, nakon 15 mjeseci nošenja, na svijet donose mlade u stojećem položaju. Prvi dodir jednog mladunčeta je ustvari jedan pad na tlo, sa visine od skoro dva metra. Nakon nekoliko dana mlado je već u stanju da doji. Sve ovo se baš ne podrazumijeva samo od sebe. Naime prije nekoliko dana u istom zoološkom vrtu uginulo je jedno mladunče žirafe, jer ga je majka nakon rođenja odbacila, i nije mu dozvolila da doji.
(izvor:stern)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
12.12.2016.

Sto godina kasnije: Zemaljska banka Mostar







Čardagija je bilo ime hana – karavan seraja, koji se nalazio u prostoru između Hanske ulice (danas Šerifa Burića), Srednje i Soldine ulice. Izgorio je do temelja 1898. godine

Na njegovu mjestu izgrađena je 1907. godine lijepa građevina po projektu Josipa Vancaša, koja je postala zgrada Zemaljske banke.

Nakon Prvog svjetskog rata mijenja ime u Srpska banka, a poslije Drugog svjetskog rata imala je više stanara da bi pred zadnji rat u njoj bio smješten dio Privredne banke Sarajevo.

Danas ruina na glavnoj ulici, preko puta pozorišta, koje se čovjek pasa i pogledati.

(fotografije i tekst iz arhive:CIDOM)

(spagos)

12.12.2016.

Gluhonijema pobijedila na takmičenju u plesu


Kasandra Wiedel (32) pobjednica je takmičenja „Deutschland tanzt“. Crvenokosa žena oduševila je sve njenim plesom. Nakon takmičenja, koje je nedeljama prenosila televizija, Njemačka je ostala zapanjena i začuđena, uz opravdano pitanje, kako jedna takva osoba može postići tako nešto?
Kasandra je ostala gluha nakon jedne saobraćajne nesreće, kad joj je bilo 4 godine. Ali to nije bio razlog da se preda u životu. Prije dvije godine ponijela je titulu svjetskog prvaka u hip-hopu. Glumila je u nekoliko filmova i televizijskih serija.
Ostaje otvoreno pitanje kako Kasandra uopšte može plesati, kad ne čuje muziku? Ona sama to objašnjava „Muzika se može osjetiti, pogotovo ako se obrati pažnja na bas. Kasandara je učila plesati u plesnom studiju u Münchenu, gdje su u pod plesnog podijuma ugrađeni subwooferi. Uz muzika se javljaju i vibrcije, koje plesač osjeća od poda, kroz noge, a i sam vazduh oko plesača vibrira u ritmu. U istom plesnom studiju Kasandra sada podučava plesu i druge gluhonijeme, ali i one koji mogu čuti. To je njen posao, to je njena strast.
Ona je bila više nego sretna kad je dobila šansu da nastupi u ovom televizijskom takmičenju, a još sretnija nakon proglašenja pobjednika.  Kaže, kako je ovim želila pokazati da i gluhonijemi mogu sve. A Kasandra je to do sada pokazala više puta u životu.
(izvr:express)
(novasloboda)
12.12.2016.

Vruća roba


Radnik gleda u visoku peć. Tečni metal je spreman da daljnju preradu. Ali, posao koji radi ovaj topioničar u Unutrašnjoj Mongoliji, kineskoj provinciji na sjeveru Kine, je ilegalan.
Čitav posao se obavlja bez dozvole državnih vlasti. Stoga su vlasti upravo ovih dana obavili kontrolu čitavog niza sličnih pogona. Nalazi pokazuju da veliki dio sličnih topionica ne podliježe nikakvim propisima, a pogotovo onima iz oblasti zaštite čovjekove okoline, te kao takve zagađuju zrak. Pri tome doprinose povećanju prekomjerne proizvodnje. Ni jedna druga nacija ne proizvodi toliko čelika kao Kina. Zadnji zvanični podaci govore o proizvodnji 2,3 miliona tona na dan. Od te količine moglo bi se napraviti oko 200 nosača aiona. Na taj način Kina uništava cijene na svjetskom tržištu, žale se EU i SAD.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
11.12.2016.

Mostar, objektivom fotokamera i očima putopisaca: Karel Svoboda 2015.

(tekst i fotografije koje slijede u nastavku, objavljene su na blogu autora: betonski.cz)


Mostar – hlavní město Hercegoviny a jeden z živoucích symbolů multikulturního Balkánu a nedávné občanské války.

Od místního hlídače parkoviště jsme dostali lekci žurnalismu, prý točil pro CNN, tak nás k naší kameře ani nepustil. Jen, co jsme se vynadívali na Starý most, propletli jsme se uličkami bosenské části města, vyrazili k místnímu gymnáziu, které navrhl český architekt František Blažek. Místní studenti nám doporučili skvělý rozpadlý dům na hlavní třídě, ze kterého je nejlepší výhled na město. Super prolejzačka!

Teď už jsme se přesunuli do Sarajeva a zítra snad lyže!


Town of Mostar

Mostar – the capital of Hercegovina and one of the living symbols of multicultural Balkans and of the civil war.

We got a lesson of journalism from a local parking lot guard, he said he had filmed for CNN J We enjoyed great views of the Old Bridge and walked through small streets of the Bosnian side of the town.

Local students from the high school, which is located in historical building designed by a Czech architect František Blažek, gave us great tip for ruins of building located on the main street which offers great views of the whole town. Nice urban exploring!

After an interesting day in Mostar we drove to Sarajevo and let´s ski tomorrow!


Mostar - glavni grad Hercegovine i jedan od živih simbola multikulturalnog Balkana i građanskog rata.

Od lokalnog čuvara parkinga dobijamo lekciju iz novinarstva, navodno je snimljen za CNN i nama ne da da koristimo našu kameru. Uživali smo u pogledu sa Starog mosta, lutali uskim ulicama bosanske strane grada. Učenici iz lokalne gimnazije, koju je dizajnirao češki arhitekte František Blažek, rekli su nam da smo propustili pogled sa ruševine velike zgrade na glavnoj ulici, sa koje se pruža najbolji pogled na grad. Super urbano istraživanje!

Nakon zanimljivog dana u Mostaru, otišli smo u Sarajevo, a sutra možda na skijanje!


Stary most 

The Old Bridge




Romantika s igelitovými pytlíky 

Romantic spot with plastic bags



Všechno, co potřebuješ.. 

All you need is..



Těžká práce 

Hard work



Je libo válečný suvenýrek?

Wanna get some war souvenirs?



Opuštěných domů v Mostaru není málo 

Many abandoned houses in Mostar



Válka je u konce? 

The war is over?




Co myslíte? 

What do you think?


Procházka po městě 

¨ Urban exploring




Základ je nevyjít ze cviku 

Staying in shape is the key



Kde je můj sprej? 

Where is my spray?




(priredio i prevod: spagos)

11.12.2016.

Smrt u ledu


Samo rogovi i leđa vire iz zaleđenog Beringovog mora na Aljasci. Pretpostavka je da su se dva mužjaka losa zapleli rogovima, tokom borbe za neku ženku, ili za revir, i tako se utopili.
Kada su temperature spale ispod nule tijela su se zaledila, ali ni to nije ostalo za vječnost. Dvojica muškaraca, koji su pronašli zamrznute životinje, isjekli su led sjekirama i izvadili zaleđene životinje. Glave životinje su zadržali kao trofeje, uspomenu na neobični lov.
(izvor:spiegel)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
10.12.2016.

Otvorene prostorije UABNOR-a Mostar






U kući Gojka Vukovića večeras je svečano otvorena nova kancelarija Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar.
"Drugarice i drugovi, prijatelji i prijateljice, ovo je jedna od rijetkih prilika kada nismo u autobusu, a ima nas ovoliko.
Ovo je jedna od rijetkih prilika, nakon dugo vremena, kada se članovi Udruženja antifašista i boraca NOR-a mogu okupiti u prostoriji koje se ne stide.
Ja vjerujem da je ovo jedan novi početak i naših aktivnosti, ali i ideje antifašizma iz ove kuće u kojoj se rađao antifašizam i čiji su svi članovi dali svoje živote za antifašističku ideju.
Vjerujem da će ova kancelarija, ali i svi drugi prostori biti češće puna, da ćemo izmišljati razloge da se ovdje nalazimo, da se družimo, a iz druženja će se rađati i nove ideje. I nove aktivnosti", izjavio je Sead Đulić predsjednik UABNORA Mostar.
Nakon svečanog otvaranja upriličeno je i druženje u novim prostorijama UABNOR-a.


(AbrašMEDIA)
10.12.2016.

„Pozadina“ stara 479 godina




Riječ pozadina je samo jedna blaža forma korištena u medijima, kojom se opisuje nešto, što u svakodnevnom značenju ima svoje tačno značenje.
Mnogo godina prije nego što su se pojavili modeli kao što je Jennifer Lopez, ili XXL modeli kao Ashley Graham, poznati baš po svojoj pozadini, umjetnici su voljeli ovu vrstu pogleda, a pogotovo oni, koji su im za njihovu umjetnost, kao podsticaj, davali debele pare.
Također mnogo prije, nego što je oslikavanje lijepe pozadine postao posao od jednog klika kamerom, postojao je čitav niz umjetnika, koji su koristili tehnike koje su im bile na raspoaganju i svoju umjetničku nadarenost koristili za stvaranje djela koja su ih nadživjela.
Nasljednik Dürera, po imenu Sebald Beham (1500-1550) čak je protjeran iz njemačkog grada Nürnberga zbog njegovih pornografskih radova. On je u svoje vrijeme napravio tačno 1537  sličnih grafika. Ostaje pitanje, da li za nekog privatnog sakupljača? Koga van domena medija malo više interesuje o kakvim djelima se radi, dovoljno je na internetu potražiti ime ovog umjetnika.
Jedna od “pozadina” ovog umjetnika, ovih dana, na jednoj aukciji, dostigla je cijenu od 15 hiljada eura.
(izvor:bild)
(novasloboda.ba)
10.12.2016.

Tulipani slobode



Američki skulptor Jeff Koons želi terorom pogođenom gradu Parizu pokloniti jedan ogromni buket tulipana. Skulptura pod nazivom „Bouquet Of Tulips“, visoka skoro 12 metara, od iduće godine će stajati ispred Muzeja moderne umjetnosti, na Tokio trgu, i trebala bi postati „dio Pariškog nasljedstva“, kako je rekla gradonačelnica Parisa Anne Hidalgo, isto kao što je Kip slobode u New Yorku, poklon Francuske, postao nasljedstvo ovoga grada. Koons je rekao da je njegovo djelo simbol sjećanja, optimizma i oporavka od užasnih događaja iz Pariza prije jedne godine. Tulipani istovremeno podsjećaju na sliku Picassa „Buket mira“ iz 1958. i na Koonsovu skulpturu „Tulipani“ iz njegove poznate serije „Slavlje“ .
U suprotnosti sa jarko svijetlećim metalnim cvijećem, koji se mogu vidjeti u muzeju Bilbao, kao i u kazinu u Las Vegasu, nova verzija skulpture je pastelnim tonovima malo suzdržanija.
Troškove skulpture, od 2,2 miliona dolara, navodno su pokrili privatni sponzori iz SAD i Francuske.
(izvor:spiegel)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
09.12.2016.

Bob Dylan neće biti na sutrašnjoj ceremoniji dodjele Nobelove nagrade


Muzička ikona Bob Dylan neće sutra biti u Stockholmu kako bi primio Nobelovu nagradu za književnost,  ali je on poslao govor koji će biti pročitan na ceremonij.
Sedamdesetpetogodišnji autor blago je reagirao na dodijeljenu počast, ostajući nijem sedmicama nakon vijesti iz oktobra da mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost.
Slanje govora ne oslobađa američkog tekstopisca obaveze da održi predavanje na mjestu i vrsti institucije po njegovom izboru, što je jedini zahtijev Nobelove fondacije. Nekolicina ostalih dobitnika nagrade za književnost izbjegli su ceremoniju dodijele nagrada u prošlosti iz raznih razloga.
Vrijednost prestižne nagrade iznosi osam miliona kruna (870.000 dolara), prenosi AFP.
U Stockholmu, gdje se nagrade za književnost, medicinu, fiziku, hemiju i ekonomiju tradicionalno dodjeljuju 10. decembra službenu svečanost obilježit će Dylanov nedolazak. Prvi kantautor koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost neće doći da primi svoje priznanje zbog “ranije dogovorenih” obaveza.
(Fena)
(novasloboda.ba)
09.12.2016.

Kirk Douglas slavi 100. rođendan



On je posljednji od te vrste glumaca, iz ranog perioda igranog filma. Burt Lancaster, Robert Mitchum, John Wayne, Cary Grant, Gregory Peck, Clark Gable, Humphrey Bogart i mnogi drugi, već odavno su blaženi među zvijezdama.
Hollywoodska zvijezda Kirk Douglas, u petak 9. decembra, puni 100 godina. On je posljednja velika zvijezda iz zlatnih dana Hollywooda. Još kao mladić imao je lice, kao isklesano za uloge jakih momaka, U toku njegove karijere bio je bokser, kauboj, ili rob Spartak, koji se uhvatio u koštac sa čitavim Riskim carstvom. Sin ruskih useljenika, svoje prve uloge je odigrao četrdesetih godina prošlog vijeka, frcajući od snage pred očima gledalaca, pokazujući kako je Amerika sastavljena od nezaustavljivog rasta njenih imigranata. Douglas je osnovao svoju vlastitu filmsku produkciju i proizvodio antiratne filmove. Zbog filma „Staze slave“ sa Stanley Kurbickom (1957.) došao je u sukob sa Hollywoodom, angažujući za svoje filmove glumce koji su važili za komunisti i bili na crnoj listi McCarhysa.
Svoj stoti rođendan će proslaviti u krugu svoje porodice, sinom Michaelom i njegovom suprugom Catherine Zeta Jones, sa  njegovim unucima, iz dinastije, koju je on podigao i njima je ostavlja.
Sretno, i sa naše strane!
(izvor:spiegel)
(novasloboda.ba)
09.12.2016.

Bijela duga: Zagonetka iz Škotske


Luk duge važi kao vijesnik sreće. A luk nastao od magle? On se pojavljuje veoma rijetko na nebu. Fotograf Melvin Nicholson je u mjestu Hochhomor, kod Glen Coea u Škotskoj, uhvatio jedan takav „fog bow“. Trajao je samo jedan momenat, i već slijedećeg trenutka je nestao. Bijeli luk se nadvio nad okolnim zemljištem, tačno na mjestu gdje su članovi klana MacDonaldsa ukrali stoku familiji Campbell. Stvar se izmakla kontroli, i bilo je mnogo mrtvih. Od tada se ovo područje u Škotskoj naziva „dolina suza“. Nije na odmet spomenuti i neke događaje iz istorije nekih drugih naroda.
Da li je bijela duga ustvari duga suza? Moguće. Ali, tek kakva!
(izvor:welt)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
08.12.2016.

Voće za oči


Ukrasne divlje jabuke se ukažu među granama tek kad lišće opane.

Kad kod cvijeća opane lišće, ostanu samo grančice na stabljici. Ali, kod drveća nije tako. Ukrasna jabuka se tada pokazuje u žutoj, crvenoj ili narandžastoj boji. Ona se zadržava dugo na granama, na radost ptica. Ova jabuka je multitalent. Behara u rano proljeće, a boje se kreću od rosa bijele do jarko crvene, tamno crvene, pa sve do purpurno crvene boje, što zavisi od sorte. Ona ustvari spada u Gatung Malus, familiju ruža. Potiče iz Azije, a tamo, naravno iz Japana. Postoji između 30 i 40 raznih vrsta, a sadnice samo nekih, putem trgovine, stižu na područje Evrope, kao Malus tribolata i Malus floribunda. Za mnoge vrtove ova vrsta jabuke je prevelika, jer zna narasti između 4 i 7 metara visine, a 4 do 6 metara širine. A to je isto kao prava jabuka.
Mogu se i jesti, a ukus im je između kiselog i gorkog. Preporuka znalaca, mogu se skuhati, od njih napraviti pire, dodati šećer i napraviti sladoled.
I pire ima dobar ukus, ali nisu pogodne za pravljenje kolača.

(izvor:ksta)

08.12.2016.

Yoga na tihom, usamljenom mjestu


Ako se kod vježbi yoge stvarno radi o dubini pogleda, tišini, osvježenju i koncentraciji, o držanju i poniznosti, tada ponuda yoga škole pod imenom „Yogashool Silent Savasana“ iz Las Vegasa udara u sami srž problema.
Ko sa „Helli-Yoga“ bukira širom svijeta ekskluzivni Yoga-doživljaj, leti 45 minuta helikopterom preko doline u Fire State Parku. Nakon prizemljenja na mjestu, na kome dokle pogled puca nema ni jednog čovjeka, slijedi 75 minuta yoge sa privatnim trenerom. Cijena za 6 osoba, oko 3300 eura.
Pa ko voli…
(izvor:stern)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
07.12.2016.

Mostar u objektivima fotokamera – Vlajo Cesar




Vlajo Cesar je bio fotograf koji je napravio izuzetno mnogo fotografija Mostara iz perioda oko 1900. godine. O njemu se vrlo malo zna i osim njegovih fotografija, na internetu skoro da ništa nije zabilježeno.
Zahvaljujući njegovim fotografijama danas smo u mogućnosti pogledati kako je izgledao Mostar na razmeđu devetnaestog i dvedesetog stoljeća. Njegove fotografije nalaze se pohranjene u Arhivi VASE; Vizualnoj arhivi Jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu, Austrija, te u VIF, Visualising family, Gender Relations and the Body The Balkans 1860-1950.
Tko je bio Cesar Vlajo, kojim povodom je boravio u Mostaru u tom periodu, koliko dugo je boravio u Mostaru, ostaje nepoznanica za one koji bi željeli saznati neku više o autorima fotografija iz toga perioda.
Dotle, ne preostaje nam ništa drugo nego da listajući po njegovim fotografijama uživamo u crno bijelim ljepotama Mostara, kojima u opisu najčešće stoji da su napravljene oko 1900. godine. Ovdje ćemo nabrojati samo neke: Musala, Priječka čaršija, Atik džamija, hotel Neretva, kao i brojne scene sa ulica.
Vlajo Cesar je pored Antona Zimolla bio jedan od najznačajnijih fotografa Mostara iz tog perioda.
Fotografije Vlaje Cesara, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografije na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara/ Tibor Vrančić/ Smail Špago
(novasloboda.ba)
07.12.2016.

Trend: „Travel Skin Art“


Tetovaže su u zadnje vrijeme od autsajdera došle do masovnog fenomena, a kao i kod svake druge mode i ovdje su prisutni različiti trendovi, od etničkih motiva, preko zvijezda, srca, ili imena najbližih i voljenih, ukrašenim slovima.
U studijima za tetovažu već odavno postoje razne mape tetovaža. Sasvim novo je “Travel Skin Art”. Ovakvu vrstu tetovaža smiju stavljati samo svjetski putnici, a pokazuju u kojim su sve zemljama bili. U tu svrhu ulazni pečat iz pasoša, koji inače i normalno stoji samo u pasošu, daje se istetovirati na pogodnom mjestu. Sve ovo se kombinuje sa klasičnim simbolima sa putovanja kao što su mornari, karte država, ili poštanske marke. Što više posjeta državama, utoliko je više tetovaža. Naravno, sve je trenutno postalo jedan internet fenomen. Tetovaže se vrlo rado pokazuju na instagramu ili pinterestu.
(PM magazine)
Smail Špago


(novasloboda.ba)
07.12.2016.

„Facelifting“ za rođendan Beethovena




U svijetu poznata  „Beethonska“ figura kompozitora Ludwiga van Beethovena u Bonnu našla na udaru zuba vremena. Sitne brazde se provlače preko Beethovenovog lica, a ten je dobio boju algi. Firma Steinmetz iz Bonna se poduzela da 30 godina stari znak raspoznavanja ovoga grada besplatno dovede u red. Sanacija će se obaviti lagano, ali i precizno, do 2020. godine, kada će se obilježiti 250 rođendan ovog kompozitora. Skulptura će prvo biti isprana mlazom sitnog pijeska, a nakon toga će pukotine biti začepljene i konačno, čitava skulptura će biti premazana zaštitnim premazom.
(izvor:ksta)
06.12.2016.

Podsjećanje: Digni slušalicu i nazovi...dok imaš koga!


Otišao starac u radnju mobitela, pitao šta mu je sa telefonom.
Kad su rekli da je ispravan, zaplakao...

Ova priča već neko vrijeme kruži Internetom i navodno je riječ o istinitom događaju.

Počinje tako što je jedan stari čovjek otišao u radnju koja se bavi popravkom mobitela i pitao šta je s njegovim telefonom?
Mladić koji se bavi popravkom uređaja, pregledao je telefon, provjerio i pokazalo se da je s mobitelom sve u redu.
- Gospodine, sa Vašim telefonom je sve u redu. Potpuno je ispravan!
Kad su mu rekli da mobitel nije pokvaren, starac je zaplakao. Pustio je suzu...

- Pa, zašto me niko od moje djece ne nazove...?


Imate li Vi stare roditelje? Nemojte da zbog Vaših brojnih životnih obaveza ikada pomisle da su zaboravljeni!
06.12.2016.

Kakve je boje Neretva?






Birvaktile slikar Jusa Nikšić predavao likovno u Staroj gimnaziji pa jednom pita učenike : Kakve je boje Neretva !?
Zelena , plava , tamno zelena.....itd , itd odgovoriše oni.
Jusa posla jednog učenika da kantom zahvati vode sa Neretve. Kad je on to uradio Jusa reće: Pogledajte u kantu i sad mi recite kalve je boje Neretva?!


(Azo/facebook)
06.12.2016.

Akšam geldi




Šta drugo reći uz ove fotografije pred sami akšam:

Osman Đikić

Akšam geldi, sunce zađe,
na tvom licu osta sjaj.
Akšam geldi, tvoje lice,
od sunašca ljepše sja.
Da mi se je ogrijati,
na ljepoti lica tvog.

Moja draga na šiltetu,
uživa k'o padišah.
A ja nigdje ništa nemam,
ja sam puki siromah.
Akšam geldi, dan se gubi,
moje srce zaman gubi.
Akšam geldi, mrak se sprema,
a za mene sanka nema.


I Himzo, naravno:


05.12.2016.

Mostar očima stranih putopisaca: Karin Schiller, Mimar Hajrudin, (2013.)










(fotos: Karin Schiller)



Karin Schiller je bloggerka, koja na svom blogu vrlo rado dijeli svoja iskustva, bilježitrenutke iz svog života, za koje želi da budu vidljivi i drugima. Kao majka četvero odrasle djece zna kako život nije uvijek tako lijep. Ali također zna kako da se okrene ka onim ljepšim stvarima u životu, a to su najčešće hobiji, među koje spadaju motocikl i biciklo, kao i sportovi u prirodi, trčanje, hodanje, plivanje, pa čak i ronilaštvo. Po zanimanju je asistent menadžera u jednoj Cargo avio liniji, što joj omogućava kontakte sa ljudima iz čitavog svijeta. Pri tome naglašava kako nema nikakvih predrasuda što se tiče vjere, ili nacionalnosti, a ljude želi upoznati baš onakvim kakvi su.
Tokom 2013. godine boravila je u Mostaru, i slikom i riječju zabilježila njene utiske, stečene tokom boravka u našem gradu.

Slijedećeg dana smo se morali odjaviti i putovati. Idmo dalje, za Mostar. Želimo vidjeti poznati most. Stari most je izgradio osmanski arhitekta Mimar Hajrudin 1556. godine. Usljed masivne paljbe sa hrvatske strane, 9.novembra 1993. godine, ovo genijalno majstorsko djelo osmanske građevinske umjetnosti je srušeno. Radovi na rekonstrukciji počeli su 1996. i završeni svečanim otvaranjem 23. jula 2004. godine. Most i Stari grad su 15. jula 2005. godine unešeni u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO. I tu su ponovo poznati skakači, koji hrabro skaču sa mosta u rijeku.

Nakon četvorosatne vožnje kroz lijepe doline i mjesta došli smo do stanice u Mostaru. Odmah, pošto smo izišli iz autobusa prišao nam je jedan ljubazan čovjek i ponudio nam smještaj u njegovom pansionu, po cijenu od 30 eura. Pošto nismo htjeli ostati duže od jedne noći, nismo unaprijed bili ni rezervisali, i odmah smo krenuli sa njim. Dobili smo jednu lijepo namještenu sobu sa četiri kreveta, sa kupatilom i zasebnim toaletom, jedan čitav sprat samo za nas, i uz to još i balkon.

Mostar njeguje partnerstvo sa mnogo gradova u svijetu, među njima i sa njemačkim Heidelbergom, sa turskim gradovima Izmir i Kayseri. To nismo znali, a odmah smo krenuli u obilazak grada. Ono što nam je prvo upalo u oči, to su još vidljivi tragovi rata. To i ne čudi, jer Mostar je progurao dvije opsade i dva granatiranja kroz to. Nakon što su Srbi otišli, došli su Hrvati i prisilili grad na gladovanje putem blokada. Dodatno su ljudi svakodnevno bili granatirani i protjeravani iz njihovih kuća. Vrhunac opsade je bio rušenje Starog mosta.

Pojedine od ovih ruina su ostale sve do danas, kao upozoravajući svjedoci protiv rata.

Usprkos tragičnih uspomena na rat ostali smo zadivljeni ljepotom Starog grada. Dopadljiva panorama starih građevina je za uživanje. Okolina i rijeka daju jednu posebnu notu gradu. Usisavali smo slike našim očima, kao i kamerama, kako bi nam ostale u kasnijem sjećanju. Onda smo stigli do Starog mosta. To je najživlje mjesto u gradu. Zanatlije i trgovci zauzimaju prolaz, a između njih, u više navrata i djeca Cigana, koji ponekad i bezobrazno mole za sitni novac. Na mostu se turisti guraju kao u nekom golubarniku. Jedna šarena vreva, tamo i ovamo, ljudi iz čitavog svijeta.

Željeli smo više saznati o ovome mjestu. Zbog toga smo se popeli na kulu kod mosta. Tu je izložba fotografija, koje impresivno oslikavaju šta se dešavalo u proteklom ratu. Na izlazu stoji upozoravajući natpis: „Don't forget 93!“
Današnji obilazak grada, kao i svakog prethodnog dana završavamo kupovinom za večeru. Večeras ćemo to obaviti na prekrasnom balkonu, gdje smo uživali uz flašu dobrog vina. Zrak je još vruć, a uz svjetlost svijeće zaklinjemo se na vječnu ljubav i vjernost. Oh, kako je svijet ipak lijep...

Više o putovanju i utiscima, na blogu autorice:



priradio i prevod: Smail Špago
05.12.2016.

Šetnja po hladnom vazduhu



Jesen i zima znače opraštanje od lošeg kvalitete vazduha i visokog nivoa ozona uobičajenih u ljetnjim mjesecima. Zbog svježeg, čistog vazduha ovo doba godine idealno je za boravak u prirodi, duge šetnje i duboko disanje.
Često čujemo da je hladnoća dobra za naše zdravlje, ali znate li koje su to tačno beneficije koje naše tijelo i um imaju od niskih temperatura?
Otkrivamo vam 10 dobrobiti hladnog vremena zbog kojih još više volimo jesen i zimu:
1. Imamo više energije
Da li želite da pucate od energije? Izloženost hladnim temperaturama, naprijmer šetnja po hladnoći, ispuniće vas energijom te ćete biti energični još satima nakon što se vratite u toplo. Da bi hladnoća imala takvo dejstvo, ne morate joj dugo biti izloženi. Dovoljno će biti i neko kratko vrijeme – zato, pođite na brzo hodanje.
2. Bolje spavamo
Ljudi koji pate od nesanice imaju veću tjelesnu temperaturu pa će spavanje u lagano rashlađenoj prostoriji, na idealnoj temperaturi od 16 do 20 stepeni Celzijusevih, pomoći da bolje spavaju i oni koji pate od nesanice, ali i svi drugi.
3. Hladnoća podstiče sagorijevanje kalorija u smeđem masnom tkivu
Smeđe masno tkivo proizvodi toplinu i sagorijeva masnoće, a kod beba ono služi za regulisanje tjelesne temperature. Kod odraslih se smeđe masno tkivo nalazi u manjim količinama.
4. Mozak nam radi bolje
Dokazano je da po visokim temperaturama ljudi mnogo rijeđe donose veće, složenije odluke. Toplo vrijeme brže iscrpljuje naše rezerve glukoze, a s obzirom da glukozu koristimo u mentalnim procesima, nedostatak iste utiče na našu sposobnost donošenja odluka.
5. Zbog čistijeg vazduha bolje dišemo
Jesen i zima znače opraštanje od lošeg kvalitete vazduha i visokog nivoa ozona uobičajenih u ljetnjim mjesecima. Zbog svježeg, čistog vazduha ovo doba godine idealno je za boravak u prirodi, duge šetnje i duboko disanje.
6. Savršene temperature za trčanje
Da li ste se ikada zapitali zašto se maratoni održavaju u kasnu jesen? To je zato jer je po nižim temperaturama lakše i prirodnije trčati. Trčanje po vrućem i vlažnom vremenu djeluje vrlo iscrpljujuće na naše tijelo.
Istraživanja su takođe dokazala da po hladnoći trčimo brže što znači da u kraćem vremenu možemo sagorjeti više kalorija. I ne zaboravite da se obučete slojevito!
7. Hladnoća smanjuje upale i tjera infekcije
Upalu mišića često se ublažava stavljanjem leda na otečeno i bolno mjesto. A isto dejstvo imaju i niske temperature vazduha. Mnogi atletičari u liječenju upala i povreda koriste krioterapiju, odnosno terapiju ledom, što znači izlaganje ekstremno hladnim temperaturama. Boravak napolju čini nas otpornijima. To je zato jer se broj ćelija koje se bore protiv infekcija zapravo poveća kada boravimo na hladnoći.
8. Osjećamo se bolje u sopstvenoj koži
Po hladnom vremenu ne moramo se brinuti o tome kako izgledamo u bikiniju što nam zapravo podiže samopouzdanje. To je takođe doba godine kada razmišljamo o vježbanju zbog donošenja novogodišnjih odluka.
9. Više cijenimo dane koji dolaze
Istraživanja su pokazala da ljudi koji žive u područjima gdje je uvijek toplo i sunčano zapravo nisu srećniji od drugih. Ljudi su najboljeg raspoloženja nakon dužeg razdoblja hladnijih i tmurnijih dana. Zato, radujte se jer će topli i sunčani dani opet doći.
10. Po hladnoći nema buba
Niske temperature ubijaju bube kao što su komarci što znači da se ne morate braniti od ovih sitnih napasti koji mogu i prenijeti bolesti, prenosi Stil.
05.12.2016.

Parada toljaga umjesto pušaka


Ne radi se ni o kakvoj sceni iz neke nove epizode Monty Paytona, nego o stvarnim scenama iz života. Skoro stvarnim, u svakom slučaju. Ljudi koji navlače stare uniforme, kako bi inscenirali scene iz neke istorijske bitke, ima svukuda po svijetu. Takve pojave se nazivaju „reentactment“, na engleskom, insceniranje, ili jednostavno rakonstrukcija. Pri tome se istorijski događaji rekonstruišu, što je moguće tačnije. U slučaju sa gornje slike radi se o insceniranju jedne veoma žestoke bitke na rijeci Berezini, u Bjelorusiji, u vrijeme Napoleona. Bitka Francuza protiv Rusa vodila se od 26. do 28. novembra 1812. godine, tokom povlačenje Napoleonove vojske iz Rusije. Naravno, vojnici su vjerovatno bili naoružani pravim puškama, a ne toljagama, kao učesnici rekonstrukcije na slici.
Ko zna, možda se iz naoružanja vojnika sa slike nemeće logično pitanje: „Bi li svijet danas bio imalo bolji, kad bi vojnici bili naoružani toljagama, umjesto vatrenim oružjem?
(izvor:sdz)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
04.12.2016.

K'o nekad: Pošumljavanje Mostarskog brda

fotos facebook

Prof. Jasmin Drljević sa đacima EMŠC Mostar

Oko četiri stotine učenika nekoliko mostarskih osnovnih i srednjih škola, te brojni volonteri iz više nevladinih organizacija s područja Mostara, učestvovali su u subotu u velikoj akciji pošumljavanja goleti iznad naselja Mazoljice, na lokalitetu podno brda Stolac.
Akciju je organizovalo Udruženje Nova snaga iz Mostara, a učestvovali su učenici OŠ Mustafa Ejubović šejh Jujo na Šehovini, OŠ Mujaga Komadina iz Donje Mahale, 4. osnovne škole, Elektrotehničke škole, Karađozbegove medrese i Druge gimnazije, dok su svoj doprinos dali i članovi Udruženja građana Brankovac.

5000 sadnica na 5 hektara
Predsjednik Udruženja Nova snaga, Anel Droce izjavio je da je riječ o 5000 sadnica crnog bora, munike i cedra, a sadi se na oko pet hekatara zeljišta, koje je ograđeno kako bi se sadnice zaštitile.
"Apelujem ovom prilikom na građane da se sačuvaju ove sadnice, da se sačuva ograda, da se ne oštećuje, jer ovo je zaista projekat koji ide u korist svih nas, odnosno projekat koji podrazumijeva opšte dobro građana", kazao je Droce.
Ovaj lokalitet odabran prvenstveno iz razloga što je na tom mjestu prije bila šuma, koja je tokom ratnih dešavanja devastirana.
Spriječiti odron tla
"Ovaj teren predstavlja potencijalno klizište za naselje Mazoljice, odnosno jedan dio naselja i kuće koje su izgrađene na području ispod ovog terena. Nadamo se da će sadnja ovih stabala doprinijeti da se amortizira efekat klizišta i efekat erozije tla, koji je zaista prisutan na ovom području i predstavlja objektivnu opasnost za građane ovog dijela naselja", dodao je Droce.
Podrška ministrice Dilberović i muftije Dedovića
U akciji su učestvovali i pružili podršku mladima ministrica obrazovanja i nauke u Vladi Federacije BiH, Elvira Dilberović, te muftija mostarski Salem ef. Dedović.  

(spagos)
04.12.2016.

El Clasico broj 265



Barecelona - Real Madrid 1:1 (0:0)

Barcelona, 3. decembar 2016.
Strijelci: Sarez 1:0 (57.), Ramos 1:1 (90.)
Stadion: Camp Nou, Barcelona
Gledalaca: 98.485
Sudija: Carlos Gomez

Barcelona: Ter Stegen, Roberto, Pique, Mascherano, Alba, Busquets, Rakitić (Iniesta 60'), Gomes (Turan 78'), Messi, L. Suarez, Neymar (D. Suarez 87'). Trener: Luis Enrique.

Real Madrid: Navas, Carvajal, Varane, Ramos, Marcelo, Modrić, Kovačić (Diaz 86'), Isco (Casemiro 66'), Lucas, Benzema (Asensio 78'), Ronaldo. Trener: Zinedine Zidane.

Pred početak susreta igrači obje ekipe su odali počast minutom šutnje za preminule igrače brazilskog Chapecoensea.

El Clasico total:

Barcelona - Real Madrid – Barcelona 265 110 58 97 459:431


(spagos)
04.12.2016.

Žrtvovanje kose za zdravlje djeteta


Indijka po imenu Rupa (28) ima veoma mnogo briga, Njeno djete je bolesno. Ona bi ga najradije sama njegovala i liječila, ali to nikako ne može.  Zbog toga se odlučila na jedan poseban korak.
U jednom templu u Tiruttaniju u jugoistočnoj Indiji žrtvovala je njenu kosu bogovima i tako se izborila da pomogne liječenje njenog djeteta. Tempel će njenu kosu sakupiti zajedno sa kosom drugih ljudi i prodati nekom veletrgovcu. U Indiji se ovaj korak, u uslovima totalnog siromaštva, čini sasvim normalnim. Trgovina sa kosom iz tempela je jedan milionski posao.
Vrlo je moguće da će se baš njena kosa naći u nekom salonu ljepote širom svijeta, u kome se debelo plaća  produženje kose, ili će od nje biti napravljena neka veoma skupocjena perika.
(izvor:stern)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)
03.12.2016.

Mostar u Beogradu






U srijedu uveče, u srcu stare beogradske čaršije, po skadarlijskoj kaldrmi čuli su se užurbano koraci na desetine Mostaraca i onih drugih koji jednostavno, iz samo njima znanih razloga, vole naš grad.
U kući Đure Jakšića te večeri se održavala mala promocija Mostara. Riječ je zapravo o predstavljanju edicije MOSTAR MOJ GRAD u kojoj su objavljene već dvije knjige a pred štampom je i Treća.
U toj malom, ali kultnom hramu lijepe poetske riječi nije bilo dovoljno sjedećih mjesta, pa su mnogi nešto više od sat vremena prestajali i sa zanimanjem pratili interesantan program u kojem su učestvovali:
- Ivanka Bulić, prvi sekretar Ambasade BiH u Srbiji, koja je na početku pozdravila i s ponosom istakla da je i sama rodjena Mostarka
- Vojkan Milenković, novinar, koji je rekao da nije baš rodjen u Mostaru ali je tamo "progledao", jer su se roditelji doselili u Mostar kad je njemu bilo 2-3 mjeseca. On je ispričao nekoliko sličica iz svojih sjećanja na Mostar, u kojem i danas ima veliki broj prijatelja i u koji redovno dolazi svake godine
- Slobodan Stajić, novinar, pisac i putopisac iz Sarajeva je iz pozicije jednog od rijetkih nemostaraca te večeri govorio o ljepotama našeg grada uporedjujući ga sa nekim svjetskim biserima dalekog istoka, orijenta, ali i zapadne civilizacije...
- Pero Zubac,, inače recenzent ove edicije je istakao značaj ovog izdavačkog poduhvata koji kao album osvježava naša sjećanja na period u kojem smo po mišljenju mnogih bili sretniji.
Poeziju Derviš-paše Bajezidagića, Alekse Šantića i Pere Zupca govorila je još jedna Mostarka, beogradska glumica Vesna Bujošević, a u muzičkom dijelu nastupio je sa dvije stare mostarske sevdalinke mladi sarajevski sazlija i interpretator Zanin Berbić.
Nakon zvaničnog programa posjetioci su se još izvjesno vrijeme zadržali u neformalnom druženju. Medju njima su bili i Vesna i Zdravko Šunjić koji su za ovu priliku doputovali iz Ljubljane, Ivica Ćurković, Željko Samardžić sa suprugom Majom, Ivan Đidić, njegova sestra Ivanka, Seka Mardžonović, Gordana Semiz, Dragiša Vučinić, Saša Đogović i brojni drugi...
(HamicaRamic/facebook)
03.12.2016.

Modne ikone: Milion dolara baby




Iskorak, čučnjevi sa tegovima, balet, cardio vježbe, zatim par stotina trbušnjaka, dok ne panu od umora, sve su to vježbe koje anđelčići iz Victoria's Secret Angel obavljaju sedmicama, i nisu nimalo zabavne. Kao da ni sam trening nije dovoljan za najbolje modele donjeg rublja na svijetu, uz sve to danima ne smije jesti ništa više od malo piletine, ribe, proteinskih napitaka, zatim povrće na žaru, i sve to iz dana u dan, sedam dana u sedmici. Bez obzira na to koliko kod Jasmine Tooke (25) stomak krči ili je bole stomačni mišići, kada 5. decembra na modnoj pisti u Parizu izađu na scenu, neće joj izostati osmjeha na licu, jer će upravo ona nositi ovogodišnji „Fantasy Bra“ i na taj način će dospjeti na sami vrh Olympa supermodela.
Prezentacija Fantasy Bra je centralni događaj ove manifestacije. Ovogodišnji BH je dizajnirao Eddie Borgo, a sadrži 9000 komada pedeset karatnog dragog kamenja. Cijena 3 miliona dolara. Stvar je tako teška da je od modela zahtjevan poseban trening leđne muskulatrure.
Tradicija nošenja Fantasy Bra počela je 1996. godine, a prvi je ponijela Claudia Schiffer. Najskuplji je nosila Giselle Bündchen 2000. godine, sastavljen od rubina i dijamanata, a cijena mu je bila 15 miliona dolara, i kao takav, dospio je u Guinnessovu knjigu rekorsda.
Koliko god grudnjaci spadaju u ikone modnog svijeta, to isto su i žene koje su ih nosile: Tyra Banks, Alessandra Abrosio, Heidi Klum, Adriana Lima, Miranda Kerr, pa do najnovije Jasmine Tooke. Nakon Tyre Bank (1997.) i Selite Ebanks (2007.) ona je treća Afro-Amerikanka koja nosi ovaj grudnjak.
Za razliku od mnogih kolegica iz svijeta mode, o Jasmine se zna veoma malo. Čak ni za njenih 1,4 miliona sljedbenika na instagramu. Ona voli sport i dolazi iz Kalifornije. Pohvale je dobila kad nije odobrila popravke pojedinih dijelova njezinog tijela na njenim fotografijama. Uz sve to Jasmine ima pefektne dimenzije: 89-61-87.
(izvor:weltwoche)

(spagos)
03.12.2016.

Jedan rijetki gost: Svileni rep


Ptica pod nazivom „svileni rep“ (Bombycilla garrulus), kod nas poznata i kao svilarka, spada u porodicu ptica pjevačica, a razlikuju se svega dvije do tri podvrste ovih ptica. To je jedna egzotična ptica pokrivena bež-smeđim perjem sa upečatljivom ćubom na glavi. Uz to dolazi kratki crveno-smeđi rep sa žutim vrhom. Sve to čini ovu pticu jednom veoma upadljivom i upečatljivom životinjom. Krila su joj malo tamnija sa bijelim i žutim crtama, a uz sve to vrhovi krila su jarko crvene boje. Uz sve to poznata je kao ptica pjevačica.
Nije samo njeno perje što je čini jednom posebnom vrstom ptice. Ona je veoma rijedak gost u većem dijelu Evrope. Međutim, kako pokazuju prve opservacije, moglo bi se desiti da jedan veći broj ovih ptica zimu provede u Evropi i to u dijelovima iznad Alpa? Samo u Bajernu, u Njemačkoj, do sada ih je primjećeno na desetine hiljada, kazuju izvještaji njemačkog Saveza za zaštitu ptica LBV.
Njihovo stanište je visoko na sjeveru, u sibirskim tajgama i crnogoričnim i brezovim šumama Skandinavije. One tamo prezimljuju, pa čak i u ekstremno hladnim uslovima. Hrane se pretežno bobicama drveće, a kad im ponestane hrane povlače se prema jugu. Slični masovni egzodusi, kao što je ovogodišnji, dešavaju se svake tri do četiri godine. U Bajernu su viđane zime 2012/13. godine. Pored Bajerna zapažene su i u drugim dijelovima Njemačke, a od oktobra ih je primjećeno skoro deset puta više nego u uobičajenim godinama. Ptice se mogu vidjeti u malo udaljenijim parkovima, baščama sa ružama i šipurikama, koje su im omiljena hrana, kao i plodovi imele na visokom drveću.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(novasloboda.ba)
03.12.2016.

Zaštitni omotač u Černobilu




Katastrofa na atomskoj centrali u Černobilu imala je ogromne posljedice. Zbog toga se čini sasvim logično da se konstrukcija, koja bi čovječanstvo trebala dalje štititi od posljedica katastrofe, ima tako gigantske dimenzije. Ovih dana je u Černobilu počelo postavljanje zaštitne konstrukcije preko trošnog betonskog sarkofaga iznad oštećenih reaktora. Konstrukcija je teška 36 hiljada tona, a koštaće više od dvije  milijarde eura. Široka je 262 metra, a isto toliko i visoka. Građevina će biti hermetički zatvorena tek u novembru 2017. godine, a prema proračunima, trebala bi štititi okolinu od radioaktivnih zračenja najmanje 100 godina.
(izvor:stern) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)
02.12.2016.

Neka malo čudna jelka


Kupljeno na novogodišnjem vašaru

Tako...jelka je kupljena. Prodavač sa vašara mi je rekao, ako jelki dodajem dovoljno vode i smjestim je pored prozora, gdje će imati dosta sunca, može ostati dugo zelena i da će uz to još i narasti, i rekao je kako će on navratiti tamo oko februara i da će je sam odnijeti, tako da se ne moram brinuti, šta ću sa njom, kad mi više ne bude trebala.
Jedan simpatičan momak taj prodavač, a i neka malo čudna jelka..
Nije mi jasno da ima i toga...


(sa stranice: NETT-WERK Köln/facebook)
02.12.2016.

...dobar i budala...


(instagram)

(spagos)
02.12.2016.

Usamljeni junak prerije: Talični Tom napunio 70 godina






Povodom 70. godišnjice pojavljivanja stripa Talični Tom, ove godine su se pojavile dvije sveske sa avanturama ovog junaka. U svesci “Martha Pfahl” vraćamo se u djetinjstvo ovog junaka, a u najnovijoj svesci pod naslovom “Čovjek koji je upucao Taličnog Toma, prikazana je surova realnost divljeg zapada
Precizan čak i kad pravi stoj na rukama, Talični tom je najstariji kauboj iz stripova. U prethodnih 70 godina dospio je i na filmsko platno u filmu „Lucky Luke“, kako ga nazivaju u svijetu. Ulogu kauboja sa suhom slamkom u ustima tumačio je Terence Hill u filmu snimljenom 1991. godine, a Til Schweiger u filmu iz 2004. godine. Desetljećima je Talični Tom u ustima imao cigaretu, a onda, od 1983. godine najradije gricka suhu slamku. Zbog ovog poteza UN svjetska organizacija za zaštitu zdravlja, WHO nagradila je crtača Morrisa krajem osamdesetih godina nagradom za dobar primjer u borbi protiv raka. Najnovija sveska nosi naziv „Čovjek koji je upucao Lucky Luka“.
Osim ove sveske, ove godine je iz štampe već izišla i sveska pod nazivom „Martha Pfahl“ koja prikazuje glavnog junaka u doba njegovog djetinjstva.
Svako ima svoju priču. Neke od njih zaslužuju da budu ispričane više puta i na sijaset načina, a priča o Taličnom Tomu, kauboju bržem od svoje sjenke, definitivno spada medu njih. Već dugi niz godina satirične avanture Taličnog Toma uveseljavaju brojne generacije. On je parodija vestern žanra, komični odraz mita o Divljem zapadu, ništa manje stvaran od drugih literarnih, filmskih ili stipskih ostvarenja. Ljudi, događaji i istorijska mjesta ovog malog fragmenta ljudske istorije koji se odigrao na američkom kontinentu tokom 19. vijeka su apoteozirani do neprepoznatljivosti u odnosu na istorijske fakte, tako da je serijal o Taličnom Tomu ništa manje prihvatljiv, ili opipljiv, od drugih žanrovskih ostvarenja. Ali je svakako lakše probavljiv. Moriss, Goscinni i drugi autori koji su saradivali na serijalu su na inteligentan i duhovit način proželi čistu komediju i društvenu kritiku, kako mitskog Divljeg zapada tako i modernog doba. Pružili su čitaocima serijal koji uprkos decenijama nije izgubio svoju aktuelnost koliko ni privlačnost.
Talični Tom nije ostario. Ali, došlo je vrijeme da bude ubijen.
Zapravo, ovo je jedna od misaonih igrarija Mathieu Bonhhomea, autora najnovijeg albuma o Taličnom Tomu - “Čovjek koji je ubio Taličnog Toma". Da razbijemo bilo kakvu sumnju ili zabrinutost, Talični jTom e živ i zdrav, makar na papiru. Besmrtan je kao i svi junaci njegovog kalibra, te je tako preživio i ovu novu priču.
"Čovjek koji je ubio Taličnog Toma" (L'homme qui tua Lucky Luke) je izdanje objavljeno u Francuskoj tokom ove godine zbog obilježavanja sedamdesetogodišnjice od pojave stripa.To je (polu)realistični strip, prava vestern avantura, dramatična i - sasvim očekivano - na kraju tragična. I najvažnije, to nije nedostatak komične inspiracije Mathieu Bonnhomea, već urednička odluka da se publici povodom jubileja pruži jedna ozbiljna vestern avantura u kojoj će Talični konačno biti humanizovan i prikazan kao tipični junak Divljeg zapada, gdjenije sve med i mlijeko i gde se u izvjesnoj mjeri vraćamo originalnoj Morissovoj ideji od pre sedam decenija, odnosno duhu njegovih priča.
Možda nekome smeta nedostatak satire i parodičnosti ovog albuma ? I satira i komedija su tu, samo zavijeni u drugačije ruho. Nisu gurnuti pod nos kao nosilac narativa, već je tu jedna duboka ljudska priča o jednom junaku na pijedestalu, i drugom koji je sa njega pao u blato, pušteni kroz prizmu poznatog okruženja i junaka. A ovdje junak nije brži od sjenke, već ga prati taj mit. On je time smješten u rang legendi zapada, rame uz rame sa onima koje je ranije sretao tokom avantura. Ova priča je i sama po sebi parodija. Jer ako jeMorissov Talični Tom parodija Divljeg zapada, i svijeta uopšte, šta bi bila parodija te parodije? Pa ovaj suštinski ozbiljan strip, u kome konj Jolly ne priča već rže, u kome vidimo Taličnog kome se tresu ruke, u kome zna da bude mrzovoljan, čak na trenutke i odbojan. U kome će neko možda i suzu pustiti. To su iznenađenja koja nam priređuje Bonnhome - sve što očekujete izostane, a opet dobijete jedan od najboljih stripova koji ćete pročitati.



(spagos)
01.12.2016.

Stari, novi svjetski šampion


Novi svjetski šampion u šahu je stari šampion, Magnus Carlsen (Norveška)

U meču za svjetski naslov u New Yorku, nakon 12 partija i neriješenog rezultata 6:6, Carlsen je pobijedio Rusa Sergeja Karjakina sa 3:1 u tie breaku i tako, usput, na najbolji način proslavio dvadeset šesti rođendan.
Carlsen je prvi put osvojio naslov 2013. godine pobjedom nad Indijcem Viswanathanom Anandom koji je vladao svjetskom šahovskom scenom od 2007.
Norvežanin je potom u novembru 2014. u Sočiju ponovo pobijedio Ananda, a u New Yorku je treći put zaredom odbranio naslov.  

Odluka je pala u tie-breaku.
U New Yorku se u srijedu odigralo nekoliko neuobičajenih slika. Tamo se održao završni dan meča za šahovskog prvaka svijeta. Šah, kao što je poznato važi kao sport mislilaca, kod koga atlete satima razmišljaju, kombinuju i u potpunoj tišini izvode svoje poteze.
Pošto je nakon regularnih 12 partija meča rezultat bio 6:6, branilac titule Magnus Carlsen (Norveška) i izazivač Sergej Karjakin (Rusija), odluku su morali potražiti u tie-breaku, kao što je već bilo 2006. i 2012. godine.

Predviđeno je bilo da se prvo odigraju četiri brze partije sa svega 25 minuta vremena za razmišljanje po akteru. Carlsen je iskoristio tu priliku i četiri meča riječio u svoju korist rezultatom 3:1.

Inače je bilo predvišeno, u slučaju da rezultat tie breaka bude nerješen, da se igra deset blic partija, u kojima bi oba protivnika imali samo po pet minuta vremena za razmišljanje, a ako ni tada ne bi bio pobjednika igrala bi se „Armageddon partiju“, što znači, pet minuta vremena za brazmišljanje za bijelog, a četiri minute vremena za crnog. Ako ne pobjedi bijeli, onda je crni svjetski šampion.

Tie-break u sportu nije nepoznanica. Najpoznatiji je u tenisu, ako partija završi 6:6, dok se u fudbalu igraju produžeci i pucaju penali.

Za neke šahovske puriste ovakva pravila su užas, jer brze partije samo povećavaju mogućnost pravljenja graeške, što je suprotno sa duhom ove igre. Oni bi radije vidjeli još par prtija sa dužim vremenom razmišljanja.
Međutim, na ovaj način postoji mogućnost da se jednim ovakvim vrhunskim finalnim mečom postigne dobar markenitg, a igrači u tome moraju pokazati posebne sposobnosti kombiniranja.
(izvor:sdz)

(spagos)
01.12.2016.

Tamo gdje živimo: Kako se grad Köln borio za slovo „K“ u imenu


Na slici: razglednica, grafika, oko 1900. potiče iz slobodne „Library of Congress“ (SAD)

Köln – Colonia, Cologne, Cöln: Sadašnje pisanje imena grada sa slovom K nije tako staro. Tek prije 97 godina. tako napisano ime, postalo je službeno ime ovog grada. Još 29. novembra 1901. Viši upravni sud je odbio tužbu gradske uprave protiv “Odluke o načinu pisanja” pruske vlade. Köln je i dalje mora svoje ime pisati sa Cöln.
U svojoj 2000 godina staroj istoriji Grad je promjenio dosta imena. U vrijeme Rimljana formirano je naselje – Opidum Ubiorium. U 50. godini nakon Krista naselje je postalo grad i zvalo se “Colonia Claudia Ara Agrippinensum”.
Pošto je ime bilo i dugo i teško za izgovor njegovi stanovnici su ga nazvali Colonia. Ovo ime se zadržalo sve do srednjeg vijeka. Ali na ulici je malo ko izgovarao takvo ime, nego je koristio dijalekt u kome se čulo ime “Kölln” ili čak i “Köllen”. Tada je korišteno slovo “C” u pisanju, a u nekim pisanim tragovima nalazi ime grada zapisano kao Coellen, Coelln ili Coelle.. Iza 1500. godine ime grada pisano je i sa C i sa K. U vrijeme Francuza, od 1801 do 1814 od imena Köln nastalo je francusko ime Cologne Nakon što su se Francuzi povukli ostalo je pitanje “Quo wadis Kölle”? Želite li K ili C. Tada se većina Kölnera odlučila za “K”, jer ih je “C” vrlo podsjećalo na okupaciju od strane Francuza. Ali, novi gospodari Prusi, jednostavno su htjeli da ostane C od latinskog imena grada Colonia.
Tako je ostalo decenijama, a 1857. godine od kralja Friedricha Wilhelma IV preko grdskog ministra Otto Theodora von Manteuffela, stigla je odluka da se službeno grada mora pisati kao “Cöln”. Obzirom da je već bilo nastupilo vrijeme liberalizacije štampe, novine su se mahom u pisanju koristile slovo “K” u naslovu svog imena, kao što je bio “KölnischeZeitung”. Pokušaji da se slovo “K” probije do imena grada odbijeni su odlukompredsjednika vlade 30. oktobra 1900. Gradsko vijeće je nastavilo borbu, ali pitanje imena je bilo u nadležnosti državne vlade. Tako je ostalo do završetka Prvog svjetskog rata.
Od 30. januara 1919. godine Gradsko vijeće je svojom odlukom uvelo “K” u ime grada, što je kasnije potvrđeno i odlukom državne vlade, 10. aprila 1919. godine.
Tek od tada, ime grada Kölna, sa slovom “K”, postalo je službeno i tako važi sve do danas.

Od svih prijašnjih imena, danas je Cologne zvanično ime grada u engleskom govornom području, a nekadašnje ime Colonia danas koriste navijači !. FC Kölna u zvaniönoj himni kluba pod nazivom "Viva Colonia".
(izvor:express)


(spagos)
01.12.2016.

Smrt u glini


Arheolozi su u gradu Huanghua na sjeveru Kine istražili jedno, preko 2000 godina staro groblje.
Do sada su pronašli 113 misterioznih urni. Svaki umrli je bio upakovan u jednu glinenu posudu, na kojoj je bila izbušena rupa, kroz koju je vjerovatno trebala da izađe duša umrloga. Najveći broj grobova pripadao je djeci, a među njima je pronađeno i nekoliko grobova odraslih.
(izvor:spiegel)
 Smail Špago
(novasloboda.ba)