spagosmail

Dobrodošli na moj blog


10.01.2017.

Fazlija ponovo na radnom mjestu


Poslije skoro tri i po mjeseca liječenja, operacija i fizikalnog tretmana, danas sam, konačno, počeo raditi. Stoga koristim priliku da se zahvalim velikom broju FB prijatelja, koji su mi davali podršku, a kojima, zbog bolesti, nisam ranije bio u prilici da se zahvalim.
Najveću zahvalnost dugujem mojoj porodici, sestri Izeti Kevelj i njenom sinu Emiru, kao i amidžićima, tetićima i njihovoj djeci, te Zaimu Muštoviću, Nusreti Sarač, Šemsi Šehić i Sabini Bibić, kao i Samiru Ljevo i njegovoj supruzi Jeleni, koji su bili uz mene u najtežim trenucima.
Zahvaljujem se i ljekarima Odjela za neurologiju "Dr. Safet Mujić", na čelu sa dr. Lamijom Duranović-Vinković i svim medicinskim sestrama, kao i dr. Almi Vila-Humačkić i dr. Nedžami Begović-Špago, koje su me "natjerale" na liječenje.
Zahvalnost dugujem i prof. dr. Zdenku Ostojiću, šefu Odjela Ortopedija, te dr. Goranu Lakičeviću, šefu Odjela Neurohirurgija SKB Mostar i akademiku prof. dr. Bruni Splavskom iz Osijeka, koji su mi izvršili veoma zahtjevne operaciji na kičmi. Toplo se zahvaljujem i svim sestrama na Odjelu Neurohirurgija.
Dužnu zahvalnost dugujem i dr. Vesni Miljanović-Damjanović (sestri nedavno preminulog advokata Džambe) sa Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju SKB Mostar i svim fizijatrima na ukazanoj pomoći.
Koristim priliku i da se posebno zahvalim mojim dragim prijateljima Nedimu Vili, Enveru-Mari Mariću, Dragi Mariću, dr. Rami Omanoviću, Hariju Slipičeviću, Emiru Krpi, Ibrahimu-Sili Siliću, Enesu Kajanu, Emiru-Paši Sadžaku, Smaji Špagi, Kemalu Denji, Rokiju Juhasu, Emiru i Nermani Marić, Deniju Behramu i mojim bivšim kolegama iz Politike Ekspres, kao i Dragomiru – Šekiju Živkoviću, poznatom ugostitelju iz Vrnjačke Banje, na posjetama i stalnim telefonskim pozivima.
Zahvaljujem se i Edinu Mušiću, Ljubi Bešliću, Elviri Dilberović, Rašidu Hadžpviću, Salemu Mariću, Šemsudinu-Sudi Hasiću, Elviru Zlomušici, Adilu Šuti, Ivanu Beus, Boži Ćoriću, Miroslavu Landeki, Latifu Hujduru, Kasimu Mušinoviću, Zoranu Periću, Ivanu Prskalu, Zikriji Đonko, Mevli Salčin i njenoj kćerki Ineli, Ifi Zovko, Azri Penava, Enesu Ratkušiću, Erminu Krehiću, Milanu Anđeliću, Ismetu-Gagi Šemrdu, Nadi Dalipagić, Slobodanu Peševiću, Muji Penavi, Aneru Rahimiću, Admiru Pajaliću, Mehmedu Avdiću, Ameru Rađi, Juri Miloševiću, Branku Repcu, Željku Matiću, Dervi Bubalu, Klaudiju Krtaliću, Safetu i Emini Šišić, Semiri Šišić-Kovačić, te mojim kolegama-novinarima Merzini Hodžić-Čolaković, Veri Soldo, Ameli Rebac, Valeriji Ćorić, Mirsadu Behramu, Arijani Beus, Kristini Spajić, Emanuelu Soča, Goranu - Goci Sudaru, Goranu Karanoviću, Miri Škobiću, Sanelu Žuji, Miri Zovko, Samiru Šehoviću, Admiru Maslo, braći Zakanović i Ameru Brkanu sa City TV na posjetama i čestim telefonskim pozivima.
Da ste mi svi živi i zdravi i da vas uvijek sreća prati.

10.januar 2017.
10.01.2017.

Draga majne familijo

šezdesete/XX

devedesete/XX

desete/XXI

Nekada se slično šprdanje provodilo sa prvim generacijama gastarbajtera, od kojih je veliki dio bio bez kanata i zanata, i trbuhom za kruhom odlazili put zemalja zapadne Evrope. Oni su sami sebi postavljali zadatak, raditi i zaraditi, a od zarađenog napraviti kuću, kupiti fino auto, i školovati djecu. Mnogi od tih tadašnjih, danas su uveliko u zasluženoj penziji. Nakon toga slijedile su godine rata i izbjeglištva. Put je ponovo bio u istom pravcu. Razlika, sada su tamo dolazili i oni koji su imali malo više godina škole, pa im nije bio problem da brzo savladaju jezike zemalja u koje su stizali. To su sebi postavljali kao zadatak, jer bez jezika nije bilo mogućnosti ono što se zna pretvoriti u novac, to jest platu. U oba slučaja, izrastale su generacije mladih koji su se puno bolje snalazili u novim uslovima, često se identifikujući sa sredinom u koju su došli. Četvrt vijeka kasnije, dolazi do nove ture gastarbajtera, koji napuštaju ognjišta na kojima nemaju posla, nemaju uslova za život. Opet istim putem i sa istim problemima kao prethodne dvije generacije. A usput, desi se i pismo, koje se moglo pripisati bilo kojoj od ove tri generacije. Svaka se snašla i progovorila vrlo brzo, tačno i tečno. U ovom slučaju, njemački se najbrže nauči zajedno, u društvu. Kao i u svim slučajevima prije toga.
Tekst koji slijedi, objavljen na portalu tomislavnews.com neodoljivo nas podsjeća na davno odpjevanun pjesmu Šabana Šaulića, Kako si majko, kako si oče...



Draga majne familijo
vigec ste mi dolje,
moram etvas da vam špreham
sad mi je već bolje.
Dojčlandski sam naučio
baš sam ga savlad'o,
pa s'ljudima ovdje špreham
od tad' vrlo rado.
A i šrajben meni ide
odlično od ruke,
i špreham i šrajbam
od sad ja bez muke.
Zdravo muter,
zdravo fater,
a gdje mi je švester,
kako su joj kinder,
da li su već grose,
dal im ide šule,
čujem bruder ponovo
krenuo od nule.
Kako je cu hauze
jel ales u redu,
zvat ću vas sa hendija
ja u nekste srijedu.
Majne erste libe
je'l još uvjek tamo,
niti da se javi
ni't da komen 'vamo.
Ali nema veze
pa i ovdje frau ima,
naći će se valjda ajne
koja meni štima.
Kakva nam je štrase
da'l je sada čista,
a hauze naša
je'l još uvjek ista?
A kako sam ja,?
Pa nije mi loše,
jedino se gelti
jako brzo troše.
Auto još nemam
kajne dosta gelta,
kauf ću ga ja na rate
bar do nekšte ljeta.
A'l kupiću pravog
što sve živo ima,
mercedesa sa četi'r vrata
ful koža i klima.
Pa i alu felge
pa i servo volan,
ipak ja u dojčland radim
pohvalit se moram.
Na poslu je dobro
dize vohe sjeda plata,
poslaću vam nešto gelta
da zamjenite vrata.
Za fenstere sada nemam
poslaću vam cvajte put,
dragi fater tut mi lajt
nemoj biti ljut.
Sad imam kolegen
ajne prava damen,
mi arbajten zajedno
mi pucen cuzamen.
Sa putem do posla
imam klajne muke,
jer moram da presjedam
na rozenštajnbruke.
Gestern sam se napio
pa hojte boli glava,
rakija im nevalja
ma naša je prava.
Bi'o sam u gartenu
sa još ajne manom,
to je onaj neben mene
lik sa grose stanom.
Sliko sam nas hendijem
poslaću vam sliku,
pa da se nasmijete
tom blesavom liku.
Smrš'o nisam nimalo
jer baš dobro esen,
vidjećete kada stignem
ja na dize jesen.
Jedem švajne šnicel
kartofil i brot,
obrazi mi rumeni,
a lice mi rot.
Ovdje stvarno loše nije,
pomalo se radi,
i pomalo pije.
Kad na urlap komen
okrenućemo nešto,
janje, prase, nije bitno
ja to radim vješto.
Nabavite ražanj
i domaći sir,
malo holca za vatru
i draj kištren bir.
Pozdrav majne familijo
i ćus i bis špeta,
ih bin komen najesen
ili nekšte ljeta.
Cajta više kajne
već je prošlo ziben,
pozdrav mili majne
ja vas puno liben.

S FB profila Učimo njemački zajedno/TN

(spagos)
10.01.2017.

Junak dubokog mora


Malo morsko biće je već dobilo ime: Casper. Kao da sjedi na kamenoj ploči na dubini od 4290 metara, gdje ga je u prolazu „uhvatila“ kamera sa jedne podmornice. Na prvi pogled je podsjetila na prijateljskog malog duha iz crtanih filmova, a kao i pravi, i ovaj morski kasper je potpuno bijel, čak i providan, a čini se kao da svijetli iznutra. Malo biće nije pokriveno nikakvim bijelim pokrivačem, ima stvarne pipke između kojih se nalaze peraje. Ovaj, svega 10 centimetara veliki oktopad, polaže jaja na tijelo jedne mrtve morske spužve.
„Životinja ostaje na jajima sve dok se ne izlegu mladi“ kažu istraživači Instituta AWI. „A to može potrajati i do četiri godine. Tada od tijela roditelja ostane samo tanka opna i on umire“.
Primjetiti jednu životinju na 4 kilometra dubine je novi rekord. Također istraživači nisu znali da bilo koja životinja tako duboko polaže svoja jaja i gnijezdi se na njima. Očigledno, to je dobra strategija, Kako dobiti prinove. Pošto ne posjeduju dovoljno energije za svoje mlade, onda ih štite vlastitim životom. Na dubini od četiri kilometra životni uslovi su veoma teški. Uz sve to, morske spužve, zbog sastava nekih metala, veoma interesantan materijal za rudnike, pa bivaju vađene od strane ljudi. Na taj način se uništava i životni ciklus ovog oktopoda. Neke firme se bave istraživanjem jednog širokog morskog područja od zapadnih obala Mexica do Hawaiija, sa ciljem otkrivanja morskih spužvi koje sadrže manganske čvoriće, a nakon njihovog otkrivanja nemilosrdno ih vade. Kao i u mnogim drugim slučajevima, i ovdje se čovjek javlja kao uzročnik nestanka nekih životinjskih vrsta.
(izvor:sdz) 
Smail Špago
(novasloboda.ba)