spagosmail

Dobrodošli na moj blog


25.02.2017.

Ribolov na ledu


U modernim vremenima plastičnih vreća razne veličine, jedan ribar je našao načina kako da prkosi i ledu i snijegu.
Slika je snimljena u Kazahstanu. Tamo su temperature zimi veoma često oko tridesetog podioka ispod nule, uz veoma jake hladne vjetrove.
Na obali rijeke Išim smješten je glavni grad Astana sa visokim neboderima, nastao nakon buma nafte i zemljinog gasa, na razmeđu ovih vijekova.
Oni siromašniji silaze na rijeku i ribarenjem pokušavaju obezbijediti njihov dnevni obrok. Bušeći rupe u ledu, čekaju po vazdan da zagrize kakav smuđ, ili šaran. A od zime se često zaštite onim najjednostavnijim, ili najjeftinijm, šta imaju.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
24.02.2017.

Sa starih fotografija, širom svijeta (1)

Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme

Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su to dokazi koji ujedno znače da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvjesni toga.

Modni trendovi u nevakat:

Mohawk frizura iz 1905.



Tip zaokružen na slici ne izgleda kao ostali sa fotografije snimljene 1905. godine. On nosi Mohawk frizuru, nosi bijelu košolju kratkih rukava, dok su svi ostali u košuljama dugih rukava, i imaju jakne i kape. Obzirom da su se slične frizure pojavile tek u sedamdesetim godinama, pretpostavka je da ovaj tip može biti iz budućnosti.

Hipster na putu kroz vrijeme




Tip zaokružen na slici, je jedan putnik kroz vrijeme. Sasvim sportski, sa raznobojnim nijensama na odjeći, uz modernu frizuru. Objašnjenje je moguće na bilo koji način, ali jedan ovako moderan stil nije mogao postojati u vrijeme oslikano ljudima oko njega.

Priča sa Cape Scotta



Na fotografiji iz 1917. godine vidi se nekoliko ljudi iz tog vremena sa tipičnim kapama i odjećom, i jedan „pogrešan“ čovjek sa modernom frizurom i "grungy" majicom. Primjetno je da ljudi sa plaže zure u njega sa nevjericom.
(izvor:mozotravel.com)

(spagos)
24.02.2017.

Trik sa kružnim tokom na željezničkoj pruzi





Kod željezničke pruge pod imenom Tehachapi-Pass u Kaliforniji, SAD, prvo željezničke šine, poput zmije, vijugaju kroz prirodu, a onda, odjednom, slijedi kružni tok. Ko je uopšte došao na ovako šašavu ideju? I onda jednostavan odgovor: Jedan genije!
„Tehachapi Loop“, kako se zove ova željeznička zavrzlama, izgrađena je još daleke 1874. godine od strane inžinjera Williama Hooda, i danas važi kao majstorsko djelo izgradnje željeznica. Sa prvom kružnim tokom u istoriji željeznica, inžinjer je riješio problem uspona, jer su vozovi na jednoj veoma kratkoj relaciji morali savladati uspon od 23,5 metara, što pravolinijski nije išlo. Zahvaljujući njegovoj ideji, kružnog željezničkog toka, uspon je ostao u okvirima mogućeg.
Kružni tokovi su kasnije izvođeni na više pruga u svijetu. Jedna od poznatijih je Wutachtal u južnom Schwarzwaldu, u Njemačkoj.
Ovdje svakako moramo dodati i našu prugu od Konjica do Bradine, koja je i u vrijeme uskog kolosojeka, a i kasnije, i na pruzi normalnog kolosojeka, spada u majstorska djela u izgradnji željeznica.
I na kraju, napomena za znatiželjne: Prugom Tehachapi-Pass, nažalost, saobraćaju samo teretni vozovi.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
23.02.2017.

Knjiga Ibrahima Kajana „Put u Blagaj – Blagajske vedute“


U ovoj impresivnoj knjižici, Ibrahim Kajan nas svojim osebujnim stilom uvodi u historiju Blagaja, dugu preko 2000 godina, prekrivenu dubokim naplavinama prošlosti. Svojim majstorskim kazivanjem, Ibrahim nam pripovjeda o pitomoj, blagoslovljenoj, mehkoj oazi, od pamtivijeka „čudnom“ i „tajanstvenom“ mjestu pučkih molitvi – od bogumila i prije njih rimskih mnogobožaca, i starijih od njih, ilirskih obožavatelja bogova voda i zaštitnika ljudskog života. (str. 17) Pripovijeda nam o Hercegovom stolnom gradu Blagaju koji i dan danas pokazuje ne samo tragove vjerujuće prošlosti, nego i usporednog i koegzistirajućeg prožimanja duhovnih gibanja ljudske prakse i dobrohotnosti. Dakle, u „mudroj oazi čovjekovog duha“ – kako Blagaj poetski naziva Ibrahim Kajan – ništa ne strši - ni sufijska tekija s ruba srednjovjekovlja, ni Carska džamija iz 16. st, ni crkvice lijepe poput zaboravljenih gravura starih evropskih majstora (str. 53).
Sve te nazovimo kontraste u savršenom skladu i harmoniji pomiruje ljupki Kajanov , može se reći, empirijski sročen pripovjedački narativ.
Seid ef. Smajkić
(sa stranice IbrahimKajan/facebook)
23.02.2017.

Večeras u Bristolu: Promocija knjiga Milana Jovičića


Promocija knjiga „Prognanik u svome gradu“ i „Pisma sa Neretve“ autora mr. Milana Jovičića održaće se sutra u hotelu  Bristolu sa početkom u 19 sati.
Promotori će biti prof. dr. Ibrahim Kajan, književnik i  prof. Jasmina / Meho / Demirović. Moderator promocije  je Sead Đulić.
„Dragim prijateljima preporučujem da, čitajući moje knjige, dolaze do istine, koja je za mnoge bolna. Oplemenjujete svoju dušu, a kupovinom pomažete i našim nezbrinutim koji svakodnevno moraju u javnu kuhinju, jer sav prihod od prodaje darujem toj narodnoj kuhinji“, kazao je mr Milan Jovičić za portal Nova Sloboda.
Emir Krpo
(Novasloboda.ba)

Jovičić Milan, mada Sarajlija po rođenju, dolaskom u Mostar kao mladi inžinjer davne godine u vrijeme podizanja "Aluminija" - obogatio je "mostarsku historiju" na najplemenitiji nacin: ovom gradu je pridodao sve najbolje što je imao! U svom je Mostaru ostao i u najtežim danima koje je naš grad ikada u svojoj povijesti imao, izlažući se pogibelji i režiranim atentatima - ali nije pokleknuo. Tu je. Napisao je dvije knjige o svemu što ga je, i kao Mostarca, i kao osobu - snašlo u Gradu u koji su ugrađeni njegov trud i njegova ljubav. U cetvrtak, 23. februara 2017. u 19 sati - u hotelu Bristol, govorit ćemo o tome, u prigodi predstavljanja javnosti tog prvorazrednog svjedocenja našeg vremena.
(prof. Ibrahim Kajan)
23.02.2017.

Važno je dobro mjesto: „Pool – position“


Tokom održavanje najpoznatijeg relija na svijetu, neki gledaoci su došli na genijalnu ideju, kako gledati  trku.
Posmatrajući sliku u prilogu jedno je sigurno: G su zauzeli mjesto na sasvim dovoljnoj sigurnosnoj razdaljini. On su ostali mirno iza crvene trake, koja je ograničavala stazu, koja se gubi negdje desno u dubini slike. U stvari, ono što sliku čini interesantnom je nešto sasvim drugo.
Opremljeni plastičnim stolicama, suncobranima i ručnim frižiderima, gledaoci su se sasvim udobno smjestili usred rijeke, koji su reli piloti morali „preletjeti“ na ovom mjestu.
Jedna genijalna ideja. Za neke, ovo je bilo stvarno najbolje mjesto sa koga su mogli posmatrati spektakl. Za druge, to je bio način kako se ishrvati sa nesnosnom vrućinom i velikom vlašnosti zraka.
Dok su neki gledaoci mokri od znoja stajali na obali, ovi sa slike, rashlađivali su se što hladnim napicima, što hladnom vodom iz rijeke.
(izvor:sternviews)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.02.2017.

Mostar: Upoznati i poštovati druge













Vjera nas uči kako da poštujemo druge


Posjetom bogomoljama učenici upoznaju religijsku šarolikost Mostara

Učenici Šeste osnovne škole u Mostaru na inicijativu nastavnice islamskog vjeronauka Elvedine Kazazić u suradnji sa mostarskim parohom Radivojem Kruljem, koji u toj školi predaje pravoslavni vjeronauk, danas su obišli mostarske bogomolje, kako bi upoznali bogatstvo religijske šarolikosti u gradu na Neretvi, javlja Anadolu Agency (AA).
Učenici trećeg i petog razreda, koji pohađaju islamski i pravoslavni vjeronauk u navedenoj školi, posjetili su Staru pravoslavnu i Sabornu crkvu u Mostaru, Franjevačku crkvu i džamiju u Cernici. Uz obilaske mostarskih bogomolja učenici su imali priliku poslušati i poučna obraćanja imama Envera Husnića ispred džamije u Cernici, svećenika fra. Ike Skoke u Franjevačkoj crkvi i đakona Branislava Rajkovića, koji ih je dočekao ispred Stare pravoslavne crkve u Mostaru.
„Cilj ovoga posjeta jeste promoviranje zajedništva i slanja jedne pozitivne poruke iz našeg sunčanog grada na Neretvi koji je još od davnina bio simbol harmonične religijske šarolikosti“, kazala je nastavnica islamskog vjeronauka navedene mostarske škole Elvedina Kazazić.
Izučavanje predmeta vjeronauk u osnovnim školama, kako je naglasila, ne smije biti svedeno samo na izučavanje propisa jedne vjere.
„Kroz cjelokupan plan i program u svim razredima se provlače lekcije u kojima učimo o solidarnosti, a i drugim religijama, a što može biti bolje od riječi pretvorenih u djela“, kazala je nastavnica Kazazić.
Mostarski paroh Radivoje Krulj, koji u ovoj školi predaje pravoslavni vjeronauk, ističe da je vedrina dječjih lica osnov i smisao međureligijskog dijaloga. Istog stava su i učitelji: Maja Kajtaz, Denis Hakalović, Minela Gološ i Edina Pehilj, koji su danas bili u pratnji učenika.
„Mostar je oduvijek bio multietnički i multukulturalni grad. Mi u Šestoj osnovnoj školi se trudimo njegovati pozitivne odnose i ljepote našeg grada, učimo djecu da vole svoje, a poštuju drugog i drugačijeg. Na ovaj način, posjetom vjerskih ustanova želimo pokazati ljepotu različitosti našeg grada“, kazala je učiteljica Edina Pehilj.
Ona je naglasila da u njihovoj školi djeca i njihovi roditelji od samog početka obrazovanja već nekoliko godina imaju mogućnost izabrati vjeronauk koji će izučavati. Osim islamskog, u ovoj školi se već nekoliko godina izučava i pravoslavni vjeronauk.
(e-vijesti)
22.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera - Kurt Hielscher




Sredinom dvadesetih godina dvadesetog vijeka, prominentni njemački fotograf Kurt Hielscher bio je pozvan od ondašnje vlade u Beogradu da proputuje Jugoslavijom i napravi knjigu fotografija iz ove države, koja je stvorena samo nekoliko godina ranije. Slične knjige o Španiji, Italiji i Njemačkoj, Kurt Hielscher je bio već objavio, pa je ovaj poziv prihvatio s puno entuzijazma.
U Beogradu je dobio prevodioca, pisma lokalnim vlastima i automobil na raspolaganje. Hielscher se velikodušno zahvalio na ovoj pomoći, koja mu je itekako dobrodošla tokom njegovog obilaska, u poslu koga je, inače, obožavao raditi.
Na putovanju od Alpa, Novog mesta, do Bugarske, napravio je ukupno 1200 fotografija, od kojih je izabrao 191, a prema njegovim riječima, to je bilo malo kako bi se prikazala atraktivnost i raznovrsnost pejsaža, arhitekture i načina života Jugoslovena.
”Nisam želio da to bude kolekcija razglednica”, napisao je.
Rezultat je bio zapanjujuća pokretna kolekcija, objavljena u knjizi izdatoj 1926. godine u Berlinu, od izdavača Ernst Wassmuth AG.
Kako stoji u podacima, objavljenim na stranici My Century, slike su rađene na Agfa Chromo Isorapid pločama.
Među fotografijama u knjizi nalaze se dvije fotografije Mostara, jedna sa starim mostom i Pravoslavnom crkvom u pozadini i druga sa Starog mosta, te dvije fotografije iz Počitelja.
Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.02.2017.

Photoshooting sa istorijom




Rihanna se ovih dana pojavila na stranicima časopisa Bazaar u pozama kojima odaje počast pionirki letenja i borcu za prava žana Ameliji Earthart. Pri tome je njen outfit, haljina, kapu i vintage naočale podsjećao na vremena u kojima je živjela i djelovala Amelia Earthart.
Snimanje se zasnivalo na eseju, koga je Earthart napisala za Bazar 1929. godine. Rihana je, u intervjuu za Bazaar, odala priznanje poznatoj letačici, rekavši „kako joj je posebna čast da na ovakav način oda priznanje jednoj tako dinamičnoj ženi“.
Iz istorije:
Amelia Earthart je rođena 1897. godine. Bila je pionirka američke avijacije i veliki borac za prava žena. Prva je žena koja je u tromotornom avionu preletjela Atlantik 1932. godine, samo godinu dana iza legendarnog Charlesa Lindberga, a 1935. godine sama je preletila od Kalifornije do Hawaja. Dvije godine kasnije, krenula je na put oko svijeta linijom ekvatora. Nakon što je preletjela skoro tri četvrtina kruga oko zemlje, tokom preleta od Nove Gvineje, u pravcu ostrva Howland, izgubio joj se svaki trag. Organizovana je potraga, najveća do tada, u kojoj su učestvovala 64 aviona i 8 ratnih brodova. Nakon uzaludne , Amelia Earthart je proglašena kao „nestala, vjerovatno mrtva“.
Njeno tijelo i ostaci aviona nikada nisu pronađeni.
U njenu čast, 1938. godine, na ostrvu Howland je izgrađen svjetionik.
(izvor:HuffPost)
(Novasloboda.ba)
22.02.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Sauna to go!


Zamislite, na minus temperaturi šetate gradom i iznenada se pred vama pojavi neki tip, bez igdje ičega na sebi, omotan samo peškirom oko pojasa. Pri tome, pozdravi prijateljski i napravi jedan selfie?
Upravo to se može doživjeti ovih dana u Budimpešti. Već treću zimu zaredom, na obali Dunava parkira se vozilo pod imenom „Mobil Szauna“. Šest osoba se mogu za 45 eura znojiti u jednom za tu priliku  preuređenom autobusu, a uz uzimanje svježeg vazduha mogu uživati u pogledu na rijeku i panoramu grada. Od zarađenog novca će se finansirati dalji zajednički projekti.
Prijedlog: Jedan pokretni bazen za kupanje! Zašto ne?
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
21.02.2017.

Iz istorije Veleža: Držali su nas ljubav i volja za spas Veleža

Ekipa Veleža, sezona 1996/97, stoje: Ćemalović, Kaplan, Greljo, Šegetalo, Mešanović, Salčin; čuče Kalajdžić, Zaimović, Bebanić, Kajtaz i Obad.

Na portalu sportske.ba 20. februara 2017. godine objavljen je tekst autora Mirsada Starčevića pod naslovom: „Esad Salčin, član prve poslijeratne ekipe Rođenih: Držali su nas ljubav i volja za spas Veleža“, sa slikom ekipa Veleža koja je igrala u sezoni 1996/97 godine.
Prvi put vidim sliku ekipe Veleža u ovim dresovima. Dresove smo tada poslali kao pomoć ekipi Veleža iz Njemačke, tačnije iz kluba za humanitarnu pomoć „Mostar-Mülheim“. Obzirom da je rad kluba tek bio obnovljen, a iz Mostara su stizale vijesti da ekipa nema nigdje ništa, porefenali smo se i kupili jedan komplet. Obzirom da nismo imali puno vremena tražiti tačno odgovarajuće, naletismo na dresove ove boje, kao na slici, koji su inače poznati kao boja dresova čuvenog Ajaxa iz Amsterdama. U klub je u to vrijeme često navraćao i Enver Marić, koji je u to vrijeme bio trener u Fortuni iz Düsseldorfa, i on nam je tada dao jedan amblem, koji je sam napravio, kao podsjećanje na ratom porušeni Mostar, na srušeni Stari most, na srušeni i ponovo uzdignuti Velež.

Kasnije smo istu garnituru kupili i našim momcima, koji su igrali na tadašnjim turnirima u malom fudbalu. A nedugo nakon toga, sakupili smo novac i jedan komplet dresova plave boje poslali i za FK Lokomotivu.

Od Veleža i od Lokomotive smo dobili zahvalnice za učinjenu donaciju.
Dugo sam po arhivama tragao za jednom ovakvom slikom i posebno sam zahvalan portalu sportske.ba, koji je objavio sliku i ovaj tekst, kao podsjećanje na ta vremena, prije više od 20 godina.

(mala Mostarska raja na turniru u Dortmundu,1997.)


Fudbalski klub Velež je 15. marta 1992. godine  odigrao svoju “posljednju“ utakmicu kao domaćin u Prvoj ligi Jugoslavije na stadionu Pod Bijelim brijegom. Igrao se meč 23 kola u kojem su “Rođeni“ sa (2:0) savladali FK Zemun. Niko tada nije ni u snu mogao naslutiti da je to “posljednja“ domaća tekma Veleža na stadionu gdje je stekao ime i slavu.
Uslijedio je rat i koji Veležu praktično odnosi sve. Prije svega stadion Pod Bijelim brijegom kojeg hrvatske vlasti dodjeljuju novonastalom HŠK Zrinjski ( utemeljen u Međugorju 1992.) na korištenje punih 109 godina.
Uprkos svim problemima rad Fudbalskog kluba Velež obnovljen je 1994. godine. Grupa entuzijasta među kojima su bili Samir Ćemalović, Zijo Tojaga, Mustafa Škoro, Zejnil Selimotić, Meho Kodro, Sejo Kajtaz, Ibro Rahimić, Semir Tuce, braća Halilhodžić, Duško Bajević, Enver Marić…obnovila je klub koji je svoje prve utakmice igrao u Sjevernom logoru. Prvi meč i pobjeda nad Sarajevom
Ipak, kasnije su “Rođeni” domaće mečeve igrali u Jablanici, a potom je od tvorničkog igrališta uređen i napravljen stadion u Vrapčićima na kojem Velež i danas igra utakmice. Prvi zvanični meč u nezavisnoj BiH Velež je odigrao 21. oktobra 1995. godine. U Jablanici je savladano Sarajevo sa (3:0) uz pogotke Adisa Obada, Enesa Bebanića i Dženana Šegetala.
Prvi ligaški poslijeratni meč u Veležovoj majici odigrali su: Semir Kaplan, Emir Ćupina, Mario Knezović, Esad Salčin, Miralem Greljo, Enver Vilogorac, Adis Obad, Nermin Čolaković, Enes Bebanić, Samir Ćemalović, Dženan Šegetalo, Admir Velagić i Saša Ćehajić. Kapiten je bio Samir Ćemalović, a trener Zijo Tojaga.
Kako se tada igralo srcem, bez dresova, kopački, stadiona i svega onoga što imaju današnji igrači reći će nam Esad Salčin, član prve poslijeratne ekipe Veleža. – Prvo hvala što ste se sjetili mene i naše ekipe. Iako su vremena poslijerata bila teška, lijepo se sjetiti tog perioda obnove kluba. Nismo imali ničega, a držala nas je ljubav i volja za spas Veleža. Bez stadiona, bez terena za treninge, dresovi i kopačke su dolazile od legendi kluba iz inostranstva i krenulo se. Zaista taj period u mom srcu će duboko ostati urezan, u jednom dahu je rekao Eso Salčin, nekadašnji stameni stoper obnovljenog i spašenog Veleža“.



(spagos)


21.02.2017.

Promjena ubjeđenja


Glumica Naomie Harris (40) je žena sa principima. Zbog toga je bila vrlo blizu odluke da odbije jedan angažman, koji joj je sada donio nominaciju za Oscara za najbolju sporednu ulogu.
U filmu „Moonlight“, ova tamnoputa umjetnica glumi ženu, majku, ovisnicu.
Naomie Harris, poznata kao miss Moneypenny iz filmova o James Bondu, prvi put u njenoj dugoj karijeri glumila je jednu ovisnicu o drogi. Ona je odavno pazila, i štitila se, od uloga koje su služile rasističkim predrasudama, a upravo obojene ovisnice su bile taj stereotip, koga ona nikada nije htjela glumiti. Još kao djevojčica u brojnom filmovima je vidjela previše crnih ovisnika i prostitutki, kazala je u jednom intervjuu, a tako nešto se nije poklapalo sa njenim iskustvima. Zbog toga  je tražila samo uloge u kojima se pojavljivala kao jaka i samosvjesne žena.
Režiser filma „Moonlight“ Barry Jenkins ju je lično ubijedio da promijeni svoju nekadašnju odluku.
Kad joj je objasnio da se lik Paule u filmu, zasniva na priči njegove majke, ona je odmah pristala na ulogu. I tako je sada stekla još jedno lično iskustvo više.
(izvor:spiegel)
(Novasloboda.ba)
21.02.2017.

Kako na kraj sa plastičnim otpadom?


Svake godine na takmičenju “WorldPressPhoto” budu izabrane najbolje fotografije objavljene u štampi širom svijeta. Među njima su najčešće fotografije koje su preistinite da bi bile lijepe.
Fotografija iz podvodnog svijeta, sa kornjačom uhvaćenoj u plastičnoj ribarskoj mreži, fotografa Francisa Pereza nagrađena je u kategoriji “Priroda”. I ne htijući, prilikom pogleda na ovu sliku, prvo što čovjeku pada na pamet je grozničava borba i životni izazov na putu od gnijezda do vode, kojima su izložene mlade kornjače, na tom putu spasa i opasnosti koje ih na tom kratkom putu vrebaju od strane raznih grabljivaca i proždrljivaca.
Kad se konačno dokopaju spasa u vodi, i krenu u život, na njihovom putu kroz okeane očekuju ih opasnosti od plastičnog otpada, za koji, po procjeni stručnjaka, treba ni manje ni više nego 400 godina, da se raspadne, pod djelovanjem sunca i slane vode. Kornjača sa slike je imala sreću, nakon što je fotografisana ispred obala Teneriffa, bila je oslobođena i spašena.
(izvor:express)
Smail Špago

(Novasloboda.ba)
20.02.2017.

Znate li šta znači: Česmovača


Voda za nas obične smrtnike. Ime je dobila po česmi, znači, to je voda iz kućne česme, česme u dvorištu, za razliku od raznih aqua viva, voda voda, i voda iz dubinskih izvora. Važi za napitak najljepšeg ukusa, iako voda kao voda nema ukusa, naravno, ukoliko ne računamo sve gore navedene vode i aque sa različitim ukusima. A onda, to nije ni vidilo prave vode.

Česmovača je pojam koji se kod nas u Mostaru nikad nije koristio. Ako se trebalo napiti vode, jedini uslov je bio da voda bude hladna, i kad bi se od nekoga tražilo da doda čašu vode, reklo bi se: Ne budi ti zapovjeđeno, pusti je malo da oteče! Ili, zahvati malo one sitne sa dna, a ovo bi se bukvalno odnosilo na vodu koje se punila u flašu, na podvodnim izvorima. Recimo na Neretvi, ispod jedne pećine na vrhu Carinskog pijeska, u ono vrijeme kad na Neretvi nije bilo puno jezera, a bogami ni zagađenja vode. Čak se jedno vrijeme znalo, kada se pušta voda sa separacije na Runiku, pa se sačekao da prođe taj val, tada se ne bi ni kupalo, a pogotovo ne bi pilo vode.

I odjednom, Internet, posebno portali, već nekoliko godina su puni savjeta kako voda česmovača nije zdrava, da sadrži ovo ili ono. Tu se pojavio pojam česmovača!
Naravno, sve to se može posmatrati iz ugla komercijale i reklame, kako bi se što više prodavala ona, flaširana voda. Za običnu flaširanu vodu nismo ni znali, negdje do poslijeratnih godina. Do tada je bilo normalno da se u kafani naruči kafa, kava, kahva, na tacni, uz koju bi dolazila ona mala čaša vode, od 1 deci, sa vodom iz česme, koja nije uticala na cijenu kafe, kave, kahve. Ponegdje bi nekom konobaru bilo teško da naspe vodu u čašu, pa bi mu bilo teretli, ako mu se, nakon što je donio kafu, kavu, kahvu, rekne da donese i čašu vode. Naravno, toga nije bilo u malo boljim kafanama i restoranima. A koliko sjećanje služi, na tacni, uz džezvu, fildžan sa kockom šećera i malu kašiku, čak i u frontama, redovno je dolazila mala čaša vode. Prvo bi se malom kašikom zahvatilo trun vode iz čaše i promješao onaj kajmak na vrhu džezve, a nakon popijene kafe, kave, kahve, skrknuo bi se i jedan gutljaj vode iz čaše.

Nova vremena donose i ovakve pojmove, kao što je česmovača. Moguće da je česmovača kao pojam zaživila u nekim krajevima odavno. Kod nas nije. Međutim, danas, samo još hrabri piju vodu iz česme, ne zato što su postali zdravstveno svjesniji, nego što im je reklama probila glavu, kao i mali milion svakodnevnih savjeta . A bogami ni kvalitetu vode iz česme nije više vjerovati.
I na kraju jedan vic, liskaluk, koji se pričao po Mostaru u vrijeme kad se pred kafićima počela prodavati flaširana voda, onda za jednu marku.
Priča tako neki kako se čitavo jutro bio zabavio zalijevanjem bašče šlaufom, sa vodom sa česme. Zabavio se, ugrijao se, i zadovoljan urađenim poslom izađe da vidi nekog od raje pred kafićem. I naruči malu flašu vode za marku. I tada mu pade na pamet misao: Čitavo jutro zalivao bašču, vodom po cijeni od jedne marke za kubik, i ne pade mu a um da se napije vode iz šlaufa. A sad, pred kafićem, flaša od po litre jedna marka. Tako je to nekako bilo Ko zna kakve su cijene danas?

(spagos)

20.02.2017.

Kad i car ide pješke...



Slike japanskog cara Akihita (83) sa suprugom Michiko (82) u javnosti nisu tako česte. Većinom se radi o zvaničnim prijemima.
Međutim, da nekada i caru i carici dođe, da malo protegnu noge, nije ništa neobično, čak je i ljudski obično. Njih dvoje, ruku pod ruku, prošetali su obalom mora u mjestu Hayama, južno od Tokija, iako je u vrijeme šetnje nebo bilo puno olovnih oblaka, a temperature ne baš najugodnije.
Kao i za svaki drugi ljubavni par, i za njihova Visočanstva, koji su u sretnom braku već 67 godina, važi ista deviza: Kad smo jedno uz drugo, gdje god smo, toplo nam je oko srca.
Pa nek im je nazdravlje.
(izvor:focus)
(Novasloboda.ba)
20.02.2017.

Opasni komšija


Uz puno brige, ljudi posmatraju šta se dešava u njihovoj neposrednoj blizini. Vulkan Sinabung na ostrvu Sumatra u Indoneziji ponovo bljuje lavu i pepeo. On prijeti da uništi polja, kuće, kompletan život stanovnika.
Tokom 2014. godine, od posljedica vulkana poginulo je 14 ljudi. Sada magma ponovo izbija  iz dubine zemlje i baca u vis užarene komade temperature oko 1000 stepeni, koji odozgo padaju na sve živo.
Sinabung ljudima ne da da budu mirni. Prethodnih godina, vulkan je prisilio desetine hiljada ljudi da za stalno napuste njihova vječna ognjišta. Vatra koja izbija iz planinskih vrhova je svakodnevna opasnost u Indoneziji.
Sinabung je samo jedan od 130 aktivnih vulkana u Indoneziji.
(Izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.02.2017.

Nova knjiga u biblioteci CIDOM: Pogled dug godinu dana


Nova knjiga u našoj biblioteci:

Smail Špago - Pogled dug godinu dana


Pogled dug godinu dana
Pogled na Stari most sa Lučkog mosta
Povodom 450 godina izgradnje Starog mosta 1566-2016.

Grafička obrada i prijelom: Tibor Vrančić
Lektura i korektura: Tibor Vrančić
Naslovna strana: Tibor Vrančić
Fotografija na naslovnoj strani i ostale fotografije: Ajša Nametak Šehić
Prvo izdanje: 2017.g. 
Copywright ©2017 Text and Artwork: Smail Špago


(cidom.org)
19.02.2017.

Održan čas historije: Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala






(fotosi: UG MR, Novasloboda)

Udruženje građana "Mostarski Rođeni" okončalo je večeras svoju tradicionalnu manifestaciju "Mostarski februari" panelom "Velež – ideja, pokret, klub".

Pred punom salom Narodnog pozorišta u Mostaru, ali i ispred kompletnog igračkog kadra i uprave Veleža govorili su profesor Zdravko Grebo, aktuelni trener Veleža Ibro Rahimić, sportski novinar Muhamed Bikić, kao i hroničar Mostara Zlatko Serdarević. Panelom je moderirao novinar i filozof Amer Bahtijar.

Svojevrsni čas historije o Veležu nekad i danas otvorio je profesor Grebo. Mostarac i Veležovac, Grebo je na svoj način govorio o vrijednostima koje je Velež zastupao, ali i emocijama koje je budio, onom što je nekad bio i šta tek treba da bude.

"Otkad za sebe znam, a i sad kad sam dobrano u trećoj životnoj dobi, znam da je Velež dio mog identiteta. Imam ih mnogo, niti jedan nije isključiv, ali Velež je bitan njegov dio, identiteta i života. Ono što večeras probam da podijelim sa mostarskom publikom i članovima udruženja, a to nije fraza – „Fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala", govorio je pred mostarskom publikom profesor Grebo.

"Velež je zaista pokret i to nije puka politikantska fraza, Velež je vjera u određene vrijednosti i to ne one vrijednosti kojima se danas ono malo od slobodarske Evrope busa, već one izvorne ideje revolucije, dakle sloboda, bratstvo, jednakopravnost, jednakost, solidarnost i vjera u budućnost. Ono u šta ja vjerujem bez obzira na trenutni položaj Veleža na ligaškim tabelama, ja vjerujem upravo da je on reinkarnacija jedne ideje koja ima svjetlu budućnost i da ćemo tu budućnost vrlo brzo dočekati", emotivno je kazivao Grebo. 
Almir Taso, predsjednik Skupštine FK Velež, kazao da ovakvi događaji vraćaju nadu u bolje dane.

"Ovakvi događaji, ali i rad udruženja znače mnogo Veležu, jer ranije toga nije bilo. Meni je drago da se oko Veleža ponovo počinju ljudi okupljati i nadam se da ćemo uskoro ujediniti još veći broj građana oko kluba", kazao je Taso.

(izvor;klix.ba)
19.02.2017.

Najlepši ledenjak u svijetu







Perito Moreno, najljepši ledenjak u svijetu, nalazi se u Nacionalnom parku Los Glaciares. na jugu provincije Santa Cruz u Argentini.
Ledenjak je dobio ime po istraživaču Francisco Morenu, koji je u devetnaestom vijeku prvi istražio ovaj region.
Veličina ledenjaka je impresivna: površina 250 kvadratnih kilometara, a dužina oko 30 kilometara. Starost mu se procjenjuje na 30 hiljada godina, a iznad jezera Argentino izdiže se 70 metara u vis. To je, u stvari, samo vrh ledenog brijega, jer se oko 500 metara ledenjaka nalazi skriveno ispod vode. Vremenom je ledenjak stvorio prirodnu branu, koja jezero razdvaja na dvije polovine, a izmjereno je da je dubina jezera iznosi oko 170 metara.
Nivo vode na strani jezera Brazo Rico može narasti i do 30 metara iznad nivoa vode glavnog jezera. Ogroman pritisak koji se pri tome stvara razbija barijeru i stvara napuknuća koja nisu redovna, a ponavljaju se jednom u deset godina. Ledenjak je prvi put probijen 1917. godine, kada je za sobom povukao staru šumu bukovih stabala. Posljednja ruptura dogodila se 2008. godine.
Zbog svoje veličine i dostupnosti Perito Moreno se smatra jednim od glavnih turističkih destinacija u južnoj Patagoniji, udaljenom dva sata vožnje autobusom iz grada El Calafate. Velika većina turista dolaze tamo baš zbog ledenjaka, koji se može posmatrati iz blizine, sa malog broda koji plovi jezerom Argentino, ili sa tri vidikovca, koji se nalaze na kopnu.
Prema izjavama stručnjaka za ledenjake, Perito Moreno je jedan od dokaza da se, uprkos globalnom zagrijavanju, na našoj planeti nalazi još ledenjaka.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.02.2017.

Bellarabi postigao 50 hiljaditi gol Bundeslige





Prema preciznoj statistici Buneslige, igrač Bayera iz Leverkusena, njemački reprezentativac Karim Bellarabi, postigao je pedeset hiljaditi gol!
Gol je postignut u 23.  minuti utakmice FC Augsburg – Bayer 04 Leverkusen 1:3 (0:2), za vođstvo Bayera od 0:1.
Prvi gol u Bundesligi postigao Timo Konetzka igrač Borussie iz Dortmunda u utakmici Bremen – Borussia 2:3. odigranoj 24 avgusta 1963. godine.
Iz istorije Bundeslige
Zajednička Bundesliga se igra od 1963. godine. Njemački fudbalski savez je formiran 1900. godine. Nakon Drugog svjetskog rata, pa sve do sezone 1962/63  takmičenje se odvijalo u okviru pet Oberliga, a na kraju sezone, pet regionalnih prvaka je igralo za prvaka Njemačke.
Od sezone 1991/92, nakon ujedinjenja Njemačke, u Bundesligu su se priključili i timovi iz DDRa.
(izvor:DFL/Bundesliga)
Smail Špago


(Novasloboda.ba)
18.02.2017.

Čas istorije: “Velež - ideja, pokret, klub”


Mostar, 18. februara 2017. u 18:30h, sala Narodnog pozorišta

Sve nas ista ljubav spaja

Prof. Roko Markovina, iako vuče porodično porijeklo iz stare korčulanske porodice, čovjek je koji je prije svega Mostarac i Veležovac. U toku života isprepleten između Splita i Mostara, ipak ostaje vjeran najviše mostarskim mahalama gdje se odgojio od svog 9. mjeseca. Mostarac od glave od pete, nikada nije izdao ona uvjerenja koja naučiš na našim ulicama, i nikada nije prestajao pričati o Mostaru i Veležu. Danas radi kao profesor na Sveučilištu u Splitu, te piše publikacije za mnogobrojne časopise i portale u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Čast nam je najaviti prof. Roka Markovinu kao našeg prvog gosta u subotnjem “času istorije” pod nazivom “Velež - ideja, pokret, klub”.
Vidimo se u subotu, 18.2. sa početkom u 18:30h u sali Narodnog pozorišta Mostar.


UG Mostarski Rođeni
18.02.2017.

Kokoš to go?


Jedna slika sa snijegom pokrivenog mjesta za hranu u kineskoj provonciji Heilongjiang već se pobrinula za žestoke proteste aktivista ua zaštitu životinja.
Pri gledanju ovih slika, i vegetarijanci moraju biti jaki sa živcima. Na mjestu gdje se svakodnevno hrane sibirski tigrovi, kao obrok im se bacaju žive kokoške. Grabljive mačke čekaju i hvataju bespomoćnu perad.
Jedan okrutna i frapantna igra prirode, koju omogućuje čovjek.
(izvor:diepresse)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
17.02.2017.

Jedan fudbalski...

ž
(fotos: ilustracija)

Nakon izgubljene utakmice trener kaže igračima da još malo ostanu na terenu:

- Znate već gdje stoje fotoreporteri, novinari i kamere, a sada da vas odvedem pa da vam pokažem gdje stoje golovi na terenu...

(express)
17.02.2017.

Danski „Hygge“ osvaja svijet


Za mnogu našu raju, koja je prije malo manje od četvrt vijeka svoje još uvijek privremeno mjesto boravka našla u Danskoj, „Hygge“ je postalo nešto uobičajeno, a za većinu, iz ostalog dijela svijeta, poznato odnedavno.
Sjediti uz toplu peć i gledati u vatru kako plamsa, i zaboga, samo ne spominjati neke teške teme. Nezaobilazno za jedan zajednički „hygge“ je sto pokriven stolnjakom, i na njemu upaljene svijeće, čak i po danu.
Danci su najsretniji narod na svijetu, tako pokazuje jedan izvještaj Ujedinjenih nacija o sreći. Sasvim dovoljno da malo zavirimo kod naših sjevernih susjeda, a i prilika je za to povoljna.
Misterija sretnih Danaca je već postala popularna i van Skandinavije, a to je „Hygge“, čarobna riječ koja se sve više pojavljuje i u turističkim vodičima. Izvorno riječ vuče korijen iz riječi zbrinjavanje, njega, ali ona obuhvata mnogo više aspekata danskog načina života, a to je zadovoljstvo u kući, uz ručno pletene vunene čarape na nogama, opuštena prijeteljska  međuljudska atmosfera sa prijeteljima ispred kamina, a u ljetno vrijeme, piknik sa prijteljima na morskoj obali.
Danska je bogata zemlja, sa jednom homogenom strukturom stanovništva i sveobuhvatnim sistemom socijalne zaštite. Sve to je pefektno za jedan savršeni „Hygge“.
Pri tome, „najhygge“ grad je svakako Kopenhagen. I turisti će se ovdje, u lokalima kao što su „Bang&Jansen“, ili „Wulff&Konstali“, uz minimalne troškove, zahvaljujući „Hygge“ boomu, osjećati kao domaći. Ili u „Mikkeller Baru“, gdje se pije samo „bio“ vino, kao i domaće vareno pivo.
Zahvaljujući danskom receptu, ljudi iz mnogih zemalja se već ponašaju na sličan način. Nijemci su, uz to, dodali jedan mali dodatak: zajedno sa prijateljima peku pletenice sa cimetom, uz obaveznu kafu, a slično kao i u Danskoj, sve ružne stvari izbacuju iz vidokruga. i izbjegavaju loše teme (unhyggelige) dok traje zajedničko druženje.
A uz sve to i svijeće. Nije čudo što u svjetskim statistikama Danci vode u potrošnji voska po glavi stanovnika sa nevjerovatnih 6 kilograma godišnje.
I mi imamo dosta sličnih običaja. Za početak, potrebno je pozvati drage prijatelje, i uz to zakuhati pitu, ili nešto slično. Ne mora biti burek. Može i krompirača. Nešto kao „hygge“ na naš način. A ostalo nam je poznato. Treba to samo izvući iz sjećanja i primijeniti.
(izvor:PMmag)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
16.02.2017.

Tri umjetničke slike na stranici CIDOM




Licitacija tri umjetničke slike


Gospodin Miodrag Milićević je poklonio tri svoja umjetnička rada (akvareli bez okvira) s motivom Mostara CIDOM-u kao svoj doprinos/pomoć pri radu naše stranice. Sredstva koja budemo prikupili ovom licitacijom bit će namijenjena u svrhu omogućivanja održavanja naše stranice. Napominjemo da je rad administratora na stranici besplatan - sredstva isključivo služe za plaćanje pružatelja internet usluga stranice.
Licitacija će biti otvorena 7 dana. Početna cijena svake slike je 50 eura, a onaj koji bude izlicitirao sebi sliku bit će obaviješten o načinu uplate. Da bi se osvojila slika potrebno je povećati svaku prethodnu ponudu za 10 eura. Evo i slika. Licitacija može početi - ko želi neka ponudi cijenu u komentarima.

Licitacija na stranici facebook: CIDOM-CENTAR ZA INFORMACIJU I DOKUMENTACIJU MOSTAR

(cidom.org)
16.02.2017.

Iz inata rođeni: OKC Abrašević je kao Stari most na suhom, čudo koje povezuje podijeljeni Mostar




(fotosi:klix.ba)

(fotos:arhiva)

(Tekst koji slijedi objavljen je na portalu mreza-mira.net, 12. februara 2017)


U podijeljenom gradu, razdvojenom na dvije cjeline, bila je svih ovih godina i institucija koja je prva koračala naprijed, grupa ljudi koja je nastojala biti most ili bar pješački prijelaz između dva dijela. Mostar je imao, a i sada s njim živi, Omladinski kulturni centar Abrašević.

O Abraševiću nekad i sad, mostarskoj kulturi i politici, prožimanjima te dvije krajnosti i životu u Mostaru razgovarali smo s Huseinom Oručevićem, čovjekom koji je od početka obnove ove izuzetno značajne institucije sve vrijeme bio na čelu kolone, a i danas je njen važan član.

(...)

Nastao kao radnička nadogradnja prije 90 godina

Abrašević je stari Mostarac, osnovan 1926. u restoranu Evropa, u Starom gradu. Nastao je iz potrebe da radnička klasa u nastanku pronađe način korištenja jedne trećine dana iz onovremenske podjele na osam sati rada, osam sati sna i osam sati razonode. Emancipirajuće snage napravile su radničko kulturno-umjetničko društvo s imenom Koste Abraševića. Nekad je bilo između 13 i 16 društava s njegovim imenom. Ugašen u Šestojanuarskoj diktaturi, ponovo obnovljen, pa ugašen početkom Drugog svjetskog rata, poslije rata je krenuo u novi život.
“Mi vučemo ideju iz radničkog pokreta koji ne mora biti ljevičarski, ali s obzirom na Mostar i dešavanja mi jesmo ljevica. Radništvo uopće je vezano za pravednost i razvoj, kao i prava da se ne izrabljuje to radništvo, to je i početak ideje i to je nama i danas važno”, jasno Oručević definira vrijednosti koje stoje iza OKC-a.
(...)

(mreza-mira.net)
16.02.2017.

Živa svjetlost



Hladna tinjajuća svijetlost cvijeta Indijanski prekrivač (Gaillardia pulchella) nije prevara, kako bi se u vremenima fotoshopa na prvi pogled moglo pomisliti. Ovaj cvijet stvarno svijetli.
Biljke imaju sposobnost, ne samo da pasivno reflektuju sunčevu svijetlost, koja na njih pada, nego i da same emituju svjetlosne talase. Ako se obasjaju ultra ljubičastom svjetlošću, stvaraju fluorescentnu svjetlost u nadrealnim bojama.
Uz pomoć specijalne kamere, moguće je isfiltrirati ovaj svjetlosni spektakl, koji ljudskom oku, inače, nije vidljiv.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera: Clara Sipprell



Clara Sipriell (1885. – 1975.) rođena Kanađanka, bavila se fotografijom u ranim godinama dvadesetog vijeka. Ostala je poznata po slikovitim pejsažima, ali i po portretima poznatih glumaca, umjetnika, pisaca i naučnika.
U ranom djetinjstvu živjela je u veoma teškim uslovima, otac joj je umro prije nego što se rodila, majka je radila razne teške poslove kako bi prehranila djecu, a kad više nije mogla naći posla, djecu je poslala kod svojih roditelja. Kada su joj braća dovoljno odrasla, sele se u Buffalo, SAD. Njen brat Frank je dobio posao asistenta fotografa, pa je pozvao majku i sestru Claru da se presele kod njega.
Godine 1902. Frank otvara fotografski studio, a Clara je od početka bila fascinirana onim što je radio njen brat. Sa svojih deset godina ušla je u sve tajne fotografije. U to vrijeme je Clara fotografisala pejsaže u okolini Buffala i učila zanat. Već 1910. godine izlagala je svoje prve radove, iako je za to vrijeme bilo veoma neobično da se poslom fotografije bavi jedna žena. Bile su to godine borbe za prava žena u SAD. Čitavo to vrijeme Clara nije mogla biti član Camera Cluba u Buffalu, preko koga su se odvijale sve aktivnosti u oblasti fotografije. Već 1913. godine osvaja šest nagrada za svoje fotografije, što joj je pomoglo da se preseli u New York. Tih godina je upoznala Ruskinju Irinu Khrabroff, s kojom je ostala prijateljica čitavog života. Putovale su, a kasnije, i radile zajedno. Kada se Irina udala, 1924. godine, s njom i njenim mužem putovala je Evropom, gdje je gospođa Sipprell fotografisala jadransku obalu, a zahvaljujući poznanstvu s gospođom Khrabroff uspjela je napraviti fotografije mnogih tada poznatih ličnosti, između ostalih, grofice Aleksandre Tolstoj, Sergeja Rahmanjinova i Sergeja Kusevickog.
Dvije godine kasnije, njih dvije, bez Irininog muža, ponovo borave u Jugoslaviji, gdje je Clara napravila seriju fotografija iz raznih mjesta, uključujući i fotografije ljudi koji su tamo živjeli.
Clara Sipprell živjela je do 1975. godine, sve do svoje devedesete godine. Iza nje su ostale brojne fotografije, a nas posebno raduje da su ostale sačuvane fotografije snimljene za vrijeme boravka u Mostaru, kada je 1926. godine napravila fotografiju iz Cernice i Neziragine džamije na Spilama.
Fotografije Clare Sipperll, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.02.2017.

Dita: Raja proizvode promovišu besplatno




Priključujemo se!

Jasminka Delić, šefica Službe za kontrolu kvaliteta Fabrike deterdženata Dita iz Tuzle, prije nekoliko dana je kazala građanima da Ditine proizvode potraže na policama, jer ova kompanija nema novca da se reklamira. To je bilo sasvim dovoljno da ljubitelji domaćih proizvoda reklamiranje uzmu u svoje ruke.
Dok vrijednih 75 radnika uprkos stečaju uspijeva zaraditi za plate i doprinose te pri tome finansirati nabavku sirovina i troškove proizvodnje, građani su sami sebe zadužili za promoviranje Ditinih proizvoda. 
Najbolji put do što većeg broja potencijalnih kupaca svakako su društvene mreže.
Facebook i Twitter su preplavljeni pohvalama i reklamama, a krajnji cilj je da nekadašnji tuzlanski gigant ponovo stane na noge. 
U borbu za Ditu odavno su uključeni brojni građani, ali i poznate ličnosti. 

(izvor:klix.ba)
15.02.2017.

Tajland: Izgubljeni raj


Nekada je Tajland bio veoma omiljen cilj putovanja u Jugoistočnoj Aziji. Međutim, Tajland se promijenio. Smrt kralja Bhumbilosa dovela je narod u stanje šoka, a vojni režim prijeti da ugrozi osnovne slobode.
Tajland je dugo godina bio sinonim perfektnog odmora, mjesto čežnje. Temperatura vode je tamo oko 28, a vazduha oko 30 stepeni. Tajland je tokom čitave godine, u prosjeku nudio devet sigurnih sunčanih sati dnevno. Turizam sa ruksakom na leđima bez velikog odricanja, bile su premise ove zemlje. Ko je nekada želio putovati sa ruksakom na leđima i pri tome Tajland doživjeti sa njegove najljepše strane, ovdje je dolazio na svoje. Uz sve to dolazile su i prefektne plaže. Iz noći u noć, na plažama se sastajalo i do 10 hiljada turista koji su se razonodili slaveći partyje punog mjeseca, a nakon toga, odlazili u svoje luksuzne hotele. Egzotika se na Tajlandu osjećala na svakom koraku.
Život ljudi na Tajlandu je bio usko vezan sa turizmom.
Danas su ove plaže još uvijek najljepše na svijetu, ali se za odlazak na njih odlučuju samo najveći avanturisti.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.02.2017.

Otkrivamo: Otok Galešnjak u obliku srca






Otok Galešnjak u blizini Zadra pažnju je privukao prije nekoliko godina kada ga je Google Earth "otkrio" svijetu. Takozvani Otok ljubavi dokaz je da ljubav vlada i na najneočekivanijim mjestima, samo ako obratimo pažnju.

Galešnjak je, kako kažu, najsavršeniji otok u obliku srca na svijetu. Prekriven je šumom i pokojom maslinom, a tišina koja vlada na ovom nenaseljenom dragulju pravi je raj.

Detalje jednog veselog leta iznad Jadrana, kao i to kako izgleda let iz perspektive skakača pogledajte na: www.redbull.ba

(izvor:klix.ba)
14.02.2017.

Valentinovo: Svijet ljubavi


Dan zaljubljenih – Valentinovo je 14. februara. Slaviće se od New Yorka do Kabula. Ceremonije se različite, ali im je jedno zajedničko: komercijala.

U New Yorku je to „Love is in the air“. Ako ne na Empire State Buildingu, gdje bi drugo moglo biti bolje mjesto za vjenčanje. A da bi se to i učinilo, potrebno je mnogo prjie Valentinova prijaviti se.  Termine za vjenčanje dobiju oni koji PR odjelu nebodera ponude naljepšu ljubavnu priču.

U Kini je običaj da se zajedničko „Da“ kaže na jednoj masovnoj svečanosti, koja se u održava u augustu, kao na slici iz Shaghaia. To je tradicija duga 2600 godina. A na današnje Valentinovo očekuju cvijeće i novčane poklone.

U Berlinu, u Friedrichshaimu, jastuci lete u vazduh. Potrebno je da jastuci budu što bolje napunjeni vatom. Slavlje koje se tamo provodi, sve je više nego konvencionalno. Pri tome, crvene ruže moraju ostati vani!

U Rio de Janeiru se proslavlja sa poljupcem pred kulisama. Doduše, tamo se dan zalubljenih slavi 12. juna. Dvoje sa slike slave na plaži  Ipanema. Muškarci ženama poklanjaju cvijeće i praline, a žene njima košulje i cipele. A nakon toga? Mnogi  će dan završiti u nekom ljubavnom gnijezdu. U nekom motelu pored obale.

U Los Angelesu se na Valentinovo slavljenicima nudi jedan preuređeni „Speed Dating Car“, a dvoje sa slike preobučeni u ljubavne glasnike žure u noć, kako bi što prije pronašli pratnju za zabavu ove noći. Ludo, zar ne?

U Limi, glavnom gradu Perua, za Valentinovo se nudi poziranje za zajednički foto iza jenog rama uokvirenog ružama. Inače, u Inka mitologiji ruža nije simbol ljubavi, nego sunce.

U Kabulu u Afganistanu prodavač cvijeća sjedi pred njegovom ponudom za Valentinovo. Iako u njegovoj vjeri ovaj dan nije praznik, među tamnošnjim mladim ljudima ovaj praznik postaje sve popularniji. Oni međusobno razmjenjuju slatke poruke i želje, putem SMS ili socijalnih medija.

U Rusiju se Valentinovo uvuklo nakon 1991. godine, nakon raspada Sovjetskog saveza. I postaje sve popularnije iz godine u godinu. Njoj se daruju ruže, praline i prstenovi. Plaća on. A vrlo rado se mladi sastanu i puštaju balone u vazduh, kao ovdje u centru Moskve.

Za mnoge je Valentinovo prilika da negdje otputuju i obave ceremonije uz ovaj dan. Jedan par je potegao čak do Garrison crkve na Robben ostrvu u Južnoj Africi, kako bi na ovaj dan izrekli svoje „I do“. Za mnoge Južnoafrikance ostrvo Robben, nakon što je na njemu držan uhvaćeni Nelson Mandela, postalo je jedno posebno mjesto.
Kako gdje u svijetu, a za one koji nisu baš najbolje stali s finansijama, a u posjedu su najnovijih digitalnih uređaja i tehnologija, na raspolaganju im stoje prekrasni Emoji, koji na Valentinovo imaju visoku konjukturu.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.02.2017.

Neobično preseljenje


Preseljenje kao majstorsko djelo: Pošto je led oko istraživačke stanice na Antartiku počeo pucati, britanski istraživači su odlučili da njihovu istraživačku stanicu „Halley VI“ jednostavno presele.
Osam plavih i crvenih, radnih i stambenih, modula sada se nalaze na novoj lokaciji udaljenoj 23 kilometra prema istoku od stare lokacije na Brunt-Shelseisu.
Preseljenje u uslovima žestoke hladnoće u regionu južnog pola trajalo je 13 sedmica, pri čemu su kontejneri, jedan po jedan sasvim lagano i oprezno prevlačeni preko leda uz pomoć gusjeničara.
(izvr:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.02.2017.

Svjetski Dan radija


Širom svijeta, 13. februar se obilježava kao Svjetski dan radija.

UNESCO je proglasio ovaj praznik da bi promovisao radio, kao mediji koji pruža sve mogućnosti.
Radio dopire do svih slojeva stanovništva i čini mnogo za obrazovanje, kulturni i politički dijalog, te pomože ljudima u najrazličitijim životnim situacijama.

U savremenom digitalnom svijetu, radio ostaje najdostupniji medij koji može da se sluša i u najudaljenijim mjestima.

Svjetski je dan radija se bilježava ga u znak sjećanja na 1946. kada je osnovan radio Ujedinjenih naroda, a proglasio ga je UNESCO na prijedlog Španjolske radijske akademije. Cilj Svjetskog dana radija je podizanje svijesti javnosti i medijima o samoj vrijednosti radija, poboljšanju međunarodne saradnje te pristupu informacijama putem radija.

Danas u Bosni i Hercegovini egzistira 149 radio stanica od toga 61 javnih i 78 privatnih, 3 radijska javna servisa (BH radio 1, Radio Federacije biH, Radio RS). Na srednjim talasima emitiranja postoje 4 radio stanice, a neprofitne organizacije u BiH posjeduju 3 radio stanice.

Kolijevka radija je Amerika. Jedno od svojih modernih čeda (i čuda)  zanjihala je 1920. godine. Protivno poslovičnom kašnjenju, ovdašnji, širi prostor je u ovom slučaju skoro pa promptno reagovao. Historija radija ovdje kreće od  Kraljevine SHS. Maja 1926. godine pokrenut je Radio Zagreb. Nakon toga Radio Ljubljana (1927.) pa onda Beograd, 1929. (Doduše, 1990-tih se ustvrdilo da je neka preteča radio programa u Beogradu započela još oktobra 1924.).
Godinama smo učili da je prva radio stanica u BiH - Radio Sarajevo pokrenuta 10. aprila 1945. a onda smo, sa nekoliko decenija zakašnjenja, doznali da je „Krugovalna postaja Sarajevo“ počela sa radom 14. jula 1942.
Radio Sarajevo, koji se javlja slušaocima samo četiri dana nakon što su Titovi partizani oslobodili glavni grad BiH, svoj prvi direktni prenos radi iz Sarajeva. Treće zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenje BiH. 26. aprila 1945. Prenos je najavio spiker iz studija.

Planetarne zlatne godine radija bile su između 1930. i 1945. godine. Čuven je po sapunicama - radio dramama koje su se emitovale svakodnevno a okupirale pažnju  ogromnog broja slušalaca. Nešto od ove historije evocirano je u Radio Days filmu Woody Allena. Jedna od najduhovitijih  literarnih obrada ovog radijskog fenomena jeste okosnica čuvenog romana Mario Vargas Llose Tetka Hulija i piskaralo.

Karikaturalni vrhunac fenomena bilježi se 30. oktobra 1938. Dvadesetčetvorogodišnji Orson Welles na CBS-u adaptira roman Herberta Georga Wellsa Rat svjetova, SF roman, napisan 1898., o invaziji Marsovaca na Zemlju. Predstavivši ga kao stvaran događaj koji se dešava u trenutku emitovanja, ovaj radio uradak je uzrokovao prvi primjer masovne histerije koja je pogodila milione ljudi u Americi.

Na ovim prostorima zlatne godine radija se bilježe 50-tih i 60-tih godina. Hronike kažu da je humoristička emisija Veselo veče znala ulice gradova pretvoriti u avetinjski prazne. Muški dio publike je u vlasti radio-prenosa fudbalskih utakmica. 
(izvor.radiosarajevo)
13.02.2017.

"Februari toplo dišu" za Dan oslobođenja Mostara

pozivnica za 14. februar 2017.

U okviru manifestacije “Februari toplo dišu”, koju povodom 14. februara – Dana oslobođenja Mostara od fašističkih okuptora u Drugom svjetskom ratu, organizuje Udruženje antifašista i boraca NOR-a, sutra će biti položeno cvijeće na biste narodnih heroja i druga spomen obilježja u gradu.
U 10 sati, cvijeće će biti položeno na bistu narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe u ulici Gojka Vukovića  Donjoj Mahali.
U 10,45 sati cvijeće će biti položeno na bistu narodnog heroja dr. Safeta Mujića u krugu Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić” u Južnom logoru, a u 11,30 sati cvijeće će se položiti na Spomenik ilegalcu u ulici Bulevar narodne revolucije kod Doma zdravlja.
Uveče, u 18 sati, u kući Gojka Vukovića u Donjoj Mahali, održaće se Antifašističko sijelo.
(Novasloboda.ba)
13.02.2017.

Na rubu provalije






Ponekad puzanje na sami rub provalije čovjeku pruža nagradu koju nikada ne zaboravlja.
Jack Harding je sa svojom djevojkom i jednim prijateljem krenuo iz Yorkshira u Engleskoj put Norveške, kako bi doživio pogled sa čuvene stijene Trolltunga. Nakon skoro 18 sati putovanja stigli su na mjesto i zamalo ostali razočarani. Okolo njih je sve bilo uvijeno gustom maglom, tako da su pomislili da im je čitav put bio uzaludan.
I dok su uporno puzali ka rubu provalije, magla se razišla, a nakon toga im se ukazao prekrasan pogled koji se ne zaboravlja.
(izvor:mirror)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.02.2017.

Kad vatrena stihija sve proguta


Čovjek je kroz istoriju, od svog postanka, učio kako da se koristi vatrom. Ali, on nikada nije u potpunosti njom zavladao.
U blizini grada Santa Olga u sredini države Čile, ljudi razgledavaju nešto što je nekada bio njihov dom. Najjednostavnije zaštitne maske trebale bi im pružiti barem malo zaštitite od ujedajućeg dima, koji se još uvijek širi zgarištem. Vatra je preživjelima sve oduzela. Od stola je ostao samo pepeo, kreveti su pretvoreni u prah, a od kuhinje su preostali samo deformisani metalni dijelovi.
Najteži šumski požari u Čileu napali su površinu od 3.600 hiljada kvadratnih kilometara ove zemlje.
Ako bi se pitali, kako izgleda apokalipsa, odgovor bi bio, upravo ovako.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.02.2017.

U Mostaru februarski behar

Kao i prethodnih godina, skoro u isto vrijeme, probeharale japanske trešnje u parku kod Rondoa, što je siguran dokaz da proljeće uskoro dolazi...

fotos: mostarskibeher

fotos: Perica Grujić

(spagos)

12.02.2017.

Na Partizanskom 11. februara 2017.

ike preuzete sa portala 11. februara 2017...















Svečanom akademijom u Narodnom pozorišu Mostar, u organizaciji Udruženja antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata, u subotu je započelo obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu.
Nakon 25 godina pauze, dodijeljene su nagrada “14. februar”, a dobitnici su Radmilo Braca Andrić, Izudin Pintul i posthumno Predrag Matvejević.
“Poruka koju danas šaljemo je da je antifašizam trajna civilizacijska tekovina kojom se, bez obzira na sve razlike među nama, moramo ponositi. Mostar je bio bastion antifašizma i grijeh je da tu europsku tekovinu i ovaj dan ne baštinimo”, kazao je tom prilikom predsjednik Udruženja antifašista i boraca Narodno-oslobodilačkog rata Sead Đulić.
Takođe su dodijeljene “Februarske plakete” Muji Salčinu, Seadu Mulahasanoviću, Štefici Galić, Aliji Hadžialiću, Ramizu Panduru i posthumno Marseli Šunjić.
Na obilježavanju Dana oslobođenja Mostara došla su brojna izaslanstva iz zemlje i susjednih zemalja, a nakon svečane akademije, protokolom je predviđeno polaganje cvijeća na mostarskim Šehitlucima, na spomen obilježje obješenim ilegalcima Mostara Dragi Palavestra i Alici Rizikalo, na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde, te na Partizanskom groblju.
(novasloboda.ba)

Završna epizoda u obilježavanju Dana oslobođenja Mostara bila je kao što tradicija nalaže na Partizanskom groblju.

Grupa huligana napala je verbalno povorku udruženja antifašista i boraca NOR-a napadnuta koji su uzvikivali prijeteće poruke, ali je brzom intervencijom policijskih snaga spriječen teži incident.

(klix.ba)

11.02.2017.

Nešto novo: Graviola za podizanje imuniteta

Taman kad čovjek pomisli da nema više šta novo da vidi ili čuje, sustigne ga demant. Za plodove pod nazivom graviola nisam nikad prije čuo. Tek jedan tekst u rubrici Health/Zdravlje ukazao mi je na postojanje drveta koje raste u prašumama Južne i Srednje Amerike, a na kojem rastu plodovi pod ovim imenom. Plodovi veličine jedne dobre lubenice, pa čak i veći broj komada na jednom stablu su svakako iznenađenje. Uz sve to opisana su i ljekovita svojstva ove bilke, a do nas stiže u prahu ili u obliku tableta, i moguće je poručiti putem interneta. Naravno, koga bude interesovala, ili kome bi mogla biti neka zadnje slamka spasa, snaći će se kako da do nje dođe. Osnovna prednost: poboljšanje imunog sistema organizma. Malo više detalja u tekstu kojeg sam pronašao na našem jeziku na stranici imuno-protect.eu. U prilogu navedeni tekst, a iz njega se može izvući ono osnovno.






Zreli plodovi graviole bogat su izvor vitamina C, B1 i B2 te fosfora. Također su izvrstan izvor vlakana, antioksidansa, kalcija i kalija.

Sve raširenija upotreba ove tropske biljke, svjedočenja tisuća ljudi o njenim blagotvornim učincima na zdravlje i jedinstvena kombinacija aktivnih sastojaka graviole usmjerila su interes dijela medicinske i znanstvene zajednice prema njenom djelovanju na ljudski organizam.
Stoljetne recepte tradicionalne medicine južnoameričkih indijanaca potvrdila je i moderna znanost - Graviola je biljka u čijem se tijelu kriju iznimne sposobnosti da obrambeni sustav organizma pretvori u snažnog zaštititnika vašeg zdravlja.
Graviola je jedna od rijetkih biljaka koja sve više privlači pažnju znanstvenika cijelog svijeta.
Njeno potvrđeno blagotvorno djelovanje na imunološki sustav vjerojatno je tek početak otkrivanja njenog punog potencijala koji može biti iskorišten za dobrobit ljudskog organizma.
Pakiranje 100 grama

Graviola Premium – najkvalitetnija graviola na tržištu koja štiti imunitet na potpuno prirodan način
Graviola Premium prah napravljen je od najkvalitetnijih listova biljke graviola koja raste u amazonskom pojasu Srednje i Južne Amerike. Svi dijelovi tropskog stabla, od plodova, listova, kore i korijena, bogati su bioaktivnim tvarima koje su bogat izvor antioksidansa te imaju iznimno osnažujući učinak na imunološki sustav organizma.
Za razliku od drugih sličnih proizvoda koji se nude na tržištu, certifikati kvalitete Graviole Premium, kao i preporuke uglednih liječnika, jamče maksimalnu djelotvornost i koncentraciju blagotvornih tvari. Višestoljetni recepti s graviolom tradicionalne medicine južnoameričkih Indijanaca koje su koristili u borbi protiv niza bolesti potvrđeni su i kliničkim istraživanjima.

Dodatak prehrani. Preporučena dnevna doza ne smije se prekoračiti. Dodatak prehrani nije nadomjestak ili zamjena uravnoteženoj prehrani. Čuvati izvan dohvata male djece. 


(spagos)
11.02.2017.

Ah meraka, u večeri rane





Nešto ovako svakako nisu zamislili vlasnici stadiona za kriket u Brisbane u Australiji.
Onima koji se brčkaju u bazenu, utakmice su odavno postale sporedna stvar. Pa čak i gledaoci lijevo i desno od bazena češće pogledaju u bazen nego na teren. Na ovu šašavu ideju, jedan ovakav bazen izgraditi uz sam rub stadiona, došli su odgovorni, jer u vrijeme odigravanja utakmica na Gabba-stadionu, temperature često prelaze 30 stepeni.
I napomena: Karte za ove „VIP lože“ ne mogu se kupiti na blagajni stadiona. One bivaju izvučene kao lutrija, pred svaku utakmicu, ili jednostavno podijeljene onima koji se ispred stadiona, pred utakmicu nađu u kupaćim gaćicama ili kostimima.
Posrećiti se može i onima koji se pred utakmicu pojave u upadnoj odjeći. Naprimjer, na takvoj vrućini na stadion doći u debelom džemperu.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

10.02.2017.

Uoči obljetnice ponovo devastirano Partizansko groblje









(tekst koji slijedi i fotografije su objavljeni na portalu bljesak.info 10. februara 2017.)

Inače, mostarsko groblje godinama je na udaru delikvenata, ali i na vjetrometini političkih prepucavanja jer bi o njemu kao jednom od nacionalnih spomenika trebala brinuti Federacija koja to ne čini.

lako je godinama zapušteno i devastirano mostarsko Partizansko groblje uoči obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara od fašističkog okupatora u II. svjetskom ratu, dodatno je oštećeno.
Naime, djelatnici JP Parkovi otkrili su nova oštećenja na spomenicima, te uvrjedljive grafite.
Na lice mjesta su stigli i pripadnici PU Mostar.
Inače, mostarsko groblje godinama je na udaru delikvenata, ali i na vjetrometini političkih prepucavanja jer bi o njemu kao jednom od nacionalnih spomenika trebala brinuti Federacija koja to ne čini.
Inače, u prijedlog proračuna Mostara za 2017. izdvojen je novac za djelomičnu sanaciju spomen-groblja.
(bljesak.info)


10.02.2017.

Uz Dan oslobođenja 14. februara


Obilježavaje Dana oslobođenja Mostara od fašistčkog okupatora

Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar organiziraju obilježavanje 72. godišnjice oslobođenja Mostara od fašističkog okupatora u II svjetskom ratu.
Svečanost će se obilježit u subotu 11.02.2017. g. sljedećim programom:
10:00 Narodno pozorište Svečana Akademija, dodjela nagrada “14. Februar”;
11:00 Šehitluci, polaganje cvijeća;
12:00 Trg Republike (Musala), okupljanje antifašista iz BiH i gostiju iz drugih država, polaganje cvijeća na spomen obilježje obješenim ilegalcima Mostara Dragi Palavestra i Alici Rizikalo te na biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde;
13:00 Partizansko groblje, kratko obraćanje domaćina i polaganje cvijeća prisutnih delegacija;
14:00 Restoran Crvenog križa u kampusu Univerziteta “Džemal Bijedić”, zajednički ručak i druženje.
(tačno.net)


10.02.2017.

Mostarski februar 2017


I ove godine će se održati skup manifestacija pod nazivom Festival „Mostarski februar“.
U okviru festivala održat će se sljedeće manifestacije:

-XVI po redu februarski turnir u rukometu „Enisej Hondžo – Kole“,
-V Po redu „Februarski turnir“ u futsalu u organizaciji Kluba Navijača Red Army i
-„Čas historije“ u organizaciji UG Mostarski Rođeni.

Ovim putem Vas želimo pozvati da uveličate sve ove manifestacije svojim prisustvom.
Više detalja o „Času historije“ u narednim danima.
Pozivamo sve organizacije i pojedince da ukoliko žele da učestvuju u ovom zajedničkom projektu, da tako i učine.

"Nije sloboda s neba pala, za nju je sestra tri brata dala!"

Mostar u srcu, Velež do groba!

UG Mostarski Rođeni
10.02.2017.

Priča jedne klupe u parku u Irskoj


Klupa u parku „Kings Inns College“ u Dublinu, Irska, odavno više  nije udobna kao što je bila. Platan koji raste iza nje, već odavno ju je napola progutao, što je, opet, stvorilo priču o jednoj lijepoj legendi, koju domaćini rado pričaju posjetiocima Uni kampusa.
U stvari, ovdje se radi o jednom neuobičajenom fenomenu izražavanja gnjeva. Drvo se želi osvetiti zbog uništavanja velikog broj njegovih srodnika raznih  vrsta, od kojih se pravi osnovni materijal za izradu mnogih knjiga, koje se nalaze u biblioteci, neposredno iza ovog prizora. Da li je to tako, ili ne, ko će znati? Ali, priča je veoma interesantna. I poučna
Manje poetično od ovog je naučno obrazloženje fenomena. Klupa je davno učvršćena u tlo neposredno ispred drveta, a drvo je vremenom raslo ne samo u visinu, nego i u širinu. Kako drvo nije moglo odgurnuti učvršćenu klupu, ono je jednostavno počelo rasti preko nje.
Logično, ali malo dosadnije od priče o osveti drveta.
(izvor:sternviews)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
09.02.2017.

Gradivo za ponavljanje: Bolovi u kičmi i leđima


Sve što treba je: 5 suhih šljiva, 1 suha smokva i 1 suha kajsija

Ovaj recept su znali svi naši preci, kad nije bilo ljekara i apotekara...

Lijek / Prirodno rješenje: Uklonite bolove iz leđa, kičme

Imate bolove u kičmi, leđima čak i u nogama, pretežno dolazi od previše sjedenja ili velikog fizičkog napora, prestanite da se brinete, postoji potpuno prirodno riješenje za vaše probleme.
Već u samo nekoliko dana konzumiranja ovog lijeka, osjetit ćete blage pozitivne promjene, a za nepuna dva mjeseca potpuno izlječenje.
Isprobajte ovaj prirodni recept, i necete prepoznati svoju kičmu. Jer, sve sto je genijalno je zapravo veoma jednostavno i dostupno, na dohvat ruke.
Ako želite da zaboravite na bolove u kičmi, svako veče, prije spavanje, u roku jednog do dva mjeseca treba da jedete:
– 1 suhu smokvu
– 1 suhu kajsiju
– 5 suhih šljiva
Ovi plodovi sadrže supstance koje izazivaju regeneraciju tkiva, koje sastavljaju intervertebralne diskove. Oni ih čine jačim i čvršćim. Pršljenovi počinju sami da staju na određene njima prirodom, mjesta, bez spoljne manuelne korekcije.
Probajte i vi nećete prepoznati svoju kičmu!
Svaki plod posebno sadrži određene elemente i supstance, a njihovo miješanje daje odličan narodni lijek, koji je izuzetno efikasan protiv bolova u kičmi. Izuzetno je korisno za muškarce a i za žene.


09.02.2017.

Ledeni šok


Svake godine, čim se primakne zima, pa sve dok ne prođe, kontrolišemo je li grijanje na najvišiem stepenu, ili ne damo vatri u peći da se ugasi.
A pogotovo se grijanje automatski pojačava kada svake godine u ovo doba gledamo slične slike sa tradicionalnog krštenja u ledenoj vodi. Skoro sa sažaljenjem gledamo sliku dječaka iz Kirgizije koji vrišti, a uz to na jednoj ruskoj web stranici čitamo uputstva kako se najbolje pripremiti za ovo ledeno kupanje:
„Dva dana prije, treba se tuširati samo hladnom vodom i pri tome jesti masniju hranu, kao što je špek. Nakon ledenog kupanja, ne treba odmah leći na snijeg, jer je to zabava samo za starije kupače. Uz to, ne valja piti stoprocentni alkohol, kako bi se zagrijali. Radije jedan topli čaj sa medom“.
(Izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera - Miroslav Loose




Napisati bilo šta više od onoga što je o Miroslavu Looseu napisao Karlo Drago Miletić u svojoj knjizi “Veliki graditelj Miroslav Loose”, neumjesno je i nepotrebno, s ovog mjesta. Biranim riječima, u kratkim crtama, autor je dao opis ovog čovjeka, koji je u prvoj polovini dvadesetog vijeka dao i te kakav doprinos razvoju grada Mostara.
„Svaka građevina ima svog graditelja, inženjera, projektanta, arhitekta, nadzornika, a Miroslav Loose objedinio je sve te struke. Prikaz je to jednog vremena, s obiljem podataka o načinu funkcionisanja Mostara na početku 20. vijeka, kada se podiže civilizacijski nivo življenja izgradnjom vodovoda i javnih objekata. Loose se u radu dotakao mnogih tema, od dizajniranja nadgrobnih spomenika do izrade različitih varijanti grba grada, a ponajviše je radio na izgradnji i obnovi brojnih javnih objekata. Bio je upravinik vodovoda i voditelj tehničkog odjela u opštinskom poglavarstvu, a od 1933. nalazi se i na čelu vatrogasne jedinice.
Po njegovoj osnovi i pod njegovim nadzorom izgrađeno je gradsko kupalište, nivelisane su i regulisane, te izgrađene neke ulice, sagrađen je vatrogasni dom i drugo. Nakon rata, bio je predavač na Građevinskoj tehničkoj školi, a prevodio je i s njemačkog.
U knjizi su doneseni odlomci iz njegovih dnevnika, koji nam pružaju najbolju sliku o izgradnji Mostara u to doba, kao i sačuvani nacrti, koji najbolje svjedoče o Looseovu talentu.
Može se reći da je životni vijek Miroslava Loosea protekao u neprekidnom radu, te su iza njega ostali mnogi spomenici izuzetnog znanja i upornosti koji svakako zaslužuju ovakvu publikaciju da jedna istorijska ličnost ne padne u zaborav i da bude podsticaj za buduća istraživanja“.
Neke od brojnih fotografije Miroslava Loosea, koje svjedoče o razvoju grada Mostara, u vrijeme njegovog života, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.02.2017.

Ekstremni sport: Lovac na oluje





Dany Bruch (34) ne ide u vodu ako je jačina vjetra manja od 10 bofora, a u tablicama za takve vjetrove stoji naziv, orkanski vjetrovi.
Na fotografijama koje prate ovog ekstremnog sportistu, on najčešće skače iznad bijele mase talasa, a najradije u Cornwallu, poznatom po ogromnim talasima. Vjetar u pojednim momentima dostiže brzinu od 113 kilometara na sat. On traži takve ekstremne uslove, kod kojih vjetar lomi jarbole i cijepa jedra. A kada se more pokaže sa svoje najžešće strane, on jednostavno mora u vodu. Njega ubrajaju za najhrabrijeg  na ovoj sceni, a već je nekoliko puta prkosio najjačim olujama, sa vjetrom brzine do 130 kilometara na sat.
Dugo je bio daleko od očiju javnosti. Nekada je važio za shooting stara u wind surfingu. Porijeklom Nijemac, stalni boravak su mu Tenerife, a na jedru ima španske oznake. Mnogi ga smatraju Španjolcem, iako u međunarodnim takmičenjima nastupa kao Nijemac. Važi i za veterana Red Bull lovaca na oluje, a početkom ove godine krenuo je u lov na nove oluje i rekorde.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.02.2017.

Povratak djevojčice i konja na filmski ekran




Na neki način to izgleda kao životinjska nostalgija. U kino se vraćaju filmovi u kojima se u glavnim ulogama nalaze djevojčice i konji, a to je jedan relikt iz devedesetih godina prošlog vijeka.
Wendy je je ime koje je ostalo u sjećanju jednoj čitavoj generaciji današnjih mladih roditelja u Evropi. Prije 30 godina, u modi su bili magazini sa slikama konja, narukvice, sjaj za usne, samoljepljivi tatoo i stripovi o Wendy. Slijedili su knjige o Wendy, modeli konja, i video igrice.
Ovih dana, Wendy dolazi i na filmske ekrane.
Wendy sa svojim roditeljima odlazi na konjsku farmu, gdje treba da savlada svoj strah od konja, koji je kod nje nastao nakon jednog nezgodnog pada sa konja. Film nosi naziv „Wendy – film“, a u njemu se pojavljuju dva plava anđela, djevojčica Jule Hermann i njen konj. Toliko o filmu na ovom mjestu. Ostalo u kinu.
U svakom slučaju, film je nostalgija, za neke generacije, na ne tako daleke devedesete, a ova godina će biti godina velikog povratka. Za mnoge djevojčice, to će biti prvi susret sa ovom temom, a za mnoge roditelje nostalgični povratak u neke sretnije dane.
(izvor:stern)
(Novasloboda.ba)
07.02.2017.

Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju





Svjetsko prvenstvo u skijanju počinje 7. februara 2017, godine u St. Moritzu u Švajcarskoj.
Ovo će biti 44. po redu Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju, a peto koje se održava u ovom gradu, nakon prvenstva 1934., 1948., 1974. i 2003. godine.
U malom turističkom gradiću, koji broji oko 5.500 stanovnika, te 3.000 sezonskih radnika, okupiće se najbolji svjetski skijaši, koji će se takmičiti u pet disciplina od 7. do 19. februara.
Prve će na stazu skijašice, koje će voziti superveleslalom, a dan kasnije isto takmičenje očekuje muškarce.
Kombinacija je na programu 10. februara (žene), odnosno 13. (muškarci). Muškarci će spust voziti 11. februara, a žene dan kasnije. Zatim slijedi veleslalom 16. (žene) i 17. februara (muškarci), dok će svjetska skijaška smotra biti okončana slalomom za skijašice 18. februara, odnosno dan kasnije nastupom skijaša
Među 589 takmičara iz 77 zemalja svijeta naći će se i šest naših predstavnika, četiri skijaša i dvije skijašice: Igor Laikert, Marko Šljivić, Eman Emrić, Emir Lokmić, Elvedina Muzaferija i Žana Novaković.

(spagos)
07.02.2017.

Oproštajni perfomans u čast akademika Predraga Matvejevića






U čast preminulog akademika Predraga Matvejevića, večeras je na Starom mostu, u njegovom rodnom Mostaru, održan oproštajni performans u organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju.

Tom prilikom Ivan Bevanda izveo je instrumental Šantićeve "Emine" na trubi, za koju je notni zapis napisao Đelo Jusić, upravo za Matvejevića. Njegovom slikom ukrašena je i kula Helebija na Starom mostu. Matvejević je bio jedan od najvažnijih intelektualaca Balkana, ali i Evrope.
Kao rođeni Mostarac, Matvejević je cijeli svoj život posvetio zalaganju i odbrani univerzalnih civilizacijskih vrijednosti svijeta, često za sebe govoreći kako pripada intelektualnom krugu hrvatskog, italijanskog i bh. porijekla.
Matvejević je autor desetina knjiga i jedan je od najprevođenijih autora sa prostora jugoistočne Evrope. Samo je njegov "Mediteranski brevijar" preveden na 23 jezika, od Tokija do Los Angelesa. Nosilac je počasnih doktorata na univerzitetima u Francuskoj, te u italijanskoj Genovi i Trstu, dok mu je 2002. godine dodijeljen i počasni doktorat na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u rodnom Mostaru.
Također, U organizaciji Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara, 7. februara, s početkom u 20 sati, u Kongresnoj dvorani hotela "Bristol" bit će održana večer sjećanja na ovog velikog intelektualca.
“Oprostit ćemo se od Matvejevića uz prigodni video projekciju njegovih sjećanja i književnih djela“ navodi organizator.

(izvor:faktor.ba)
07.02.2017.

Fijaker stari ulicama Beča




Ko je već jednom bio u centru Beča, mogao je vidjeti ili se voziti čuvenim fijakerom.
Od prije izvjesnog vremena, jedan saobraćajni znak u centru Beča, tačnije u Herrengasse (Gospodskoj ulici) izazvao je dosta uzbuđenja. Uz zabranu vožnje fijakera ovom ulicom, na saobraćajnom znaku je nacrtano sasvim pogrešno prevozno sredstvo, umjesto fijakera, obična konjska kola. A u stvari znak je trebao zabraniti vožnju fijakera ovom ulicom, iako samo naznačava sličnost znaka sa fijakerom.
Herengasse je u decembru sanirana, a na tlo postavljena je nova podloga. Nakon toga je primijećeno da konjske potkovice izazivaju oštećenje novopostavljenih ploča, a neko je odmah proračunao da bi visina štete mogla biti oko 700 hiljada eura na godišnjem nivou. Oštećenja su otkrivena iako je dio ulice između Freyunga i Bankgasse već bio tabu za fijakere. Kočije bi smjele saobraćati samo na tačno određenim, zakonom predviđenim rutama. A kako vozači fijakera ne bi previdili egzotične table, uvedena je kontrola, a u tu svrhu su angažovani policajci.
Ovdje se, prije svega, ne radi o oštećenju, koliko o razjašnjenju. Uprkos toga važi: Ukoliko se fijaker nađe na zabranjenom dijelu ulice kazna je 30 eura.
U svakom slučaju, prilikom naredne posjete Beču, obratiti pažnju i na ovo.
(izvor:swp)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
06.02.2017.

Slike strave i užasa






Jablaničko jezero u Bosni i Hercegovini u cijelosti je nestalo nakon što su maksimalno iskorištene zalihe akumulirane vode. Postupak koji će vjerojatno imati dugoročne i katastrofalne ekološke posljedice. Sa nestankom jezera nestalo je i cjelokupno riblje bogatstvo, a prema procjeni ribarskih udruženja, radi se o oko dva miliona komada ribe. Jezero je nestalo za oko 40 dana, a pribljavanje je trajalo decenijama.

Mogu se vidjeti i nekada potopljeni nadgrobni spomenici

U dolini Neretve, između mjesta Konjic i Jablanica u Hercegovini, koju obično prekriva jezerska voda duboka do 80 metara, od kraja januara vidljivo je samo muljevito tlo, a na nekim lokacijama ponovo se mogu opaziti nadgrobni spomenici potopljeni 50-ih godina prošlog stoljeća, kada je nastalo akumulacijsko jezero kao dio projekta gradnje brana i hidroelektrana na Neretvi.

Jablaničko jezero je vještačko akumulaciono jezero, nastalo 1953. godine nakon izgradnje brane na rijeci Neretvi i prostiralo se od Konjica do Jablanice, uz magistralni put M-17, dužine oko 30 kilometara, a najveća dubina bila je oko 80 metara. Nalazi se pet kilometara uzvodno od Jablanice.
(izvor:portali)

Jablaničko jezero donedavno:






(spagos)
06.02.2017.

I bješe Super Bowl LI







New England Patriotsi osvojili Super Bowl

Ekipa New England Patriotsa osvojila je 51. Super Bowl, odnosno naslov prvaka profesionalne lige američkog fudbala(NFL), nakon što je noćas u Houstonu pred 73.000 gledalaca u produžetku pobijedila Atlanta Falconse sa 34-28.
Patriotsi, koje vodi Bill Belichick, tako su osvojili svoj peti naslov (2002, 2004, 2005, 2015, 2017),
Ekipa je do naslova došla nakon najvećeg preokreta u istoriji Super Bowla, jer je Atlanta sredinom treće četvrtine vodila 28-3.
Patriotsima je ovo bio rekordni deveti nastup u Super Bowlu, od toga su čak sedam puta u finale stigli u 21. stoljeću, odnosno otkako su u tom klubu Bill Belichick kao glavni trener i 39-godišnji Tom Brady kao quarterback. Za Falconse ovo je bio drugi nastup u Super Bowlu, prije 18 godina izgubili od Denver Broncosa.
Brady je proglašen najkorisnijim igračem (MVP) utakmice i time je postao rekorder, jer je po četvrti puta u karijeri postao MVP Super Bowla (2002., 2004., 2015., 2017.).
Osim što je najvažniji sportski događaj u SAD-u, Super Bowl ima najveću televizijsku gledanost koja redovno premašuje 100 miliona gledalaca. Također, za xafsinšku industriju to je najvažniji dan u godini, a reklamni prostor za vrijeme trajanja Super Bowla je najskuplji na svijetu, pa je ove godine za 30 sekundi televizijske reklame trebalo platiti pet milijuna dolara, što je pola miliona dolara skuplje nego prošle godine.
Na kraju treba dodati da je na poluvremenu utakmice nastupila jedna od najvećih svjetskih muzičkih zvijezda Lady Gaga.
(spagos)
06.02.2017.

Jedan pravi junak






Dječak po imenu Tijn van Kolsteren iz Brede, Holandija, planirao je da u svojoj akciji za pomoć djeci Afrike sakupi 100 eura. U međuvremenu, ta suma se popela na 2,6 miliona eura. Toliko su na njegov konto za pomoć uplatili Holanđani, koji sada nose njegov lak na noktima.
Priča je već odavno prerasla granice ove zemlje, proširila se širom svijeta, a svakog ko se s njom upoznao duboko je dirnula.
Prilikom jedne akcije radio stanice Breda, u kojoj je bilo planirano da se sakuplja pomoć za djecu Afrike, prolaznicima je bilo ponuđeno da za akciju uplate donaciju od 1 eura, a za uzvrat bi im šestogodišnji dječak Til nalakirao nokte. Otac dječaka je u toj radio emisiji ispričao kako njegov sin boluje od raka, te da su mu ljekari prognozirali još najviše godinu dana života.
To je izazvalo nezapamćenu lavinu zaintereovranih. Prominentni su iz solidarnosti sami lakirali nokte, a na konto uplaćivali određenu sumu, a ujedno svojim postupkom pozivali i druge da se odazovu akciji.
Tijn van Klosteren sada može biti sretan.
U njegovom kratkom životu već mu je pošlo za rukom ono o čemu većina samo sanja: Svijet učiniti barem malo boljim.
(Izvor:sternview)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
05.02.2017.

Stidljiva najava proljeća









Na temperaturi od +8°C izbio je prvi behar na japanskim trešnjama na Konrad Adenauer šetalištu uz Rajnu u Kelnu. Behar japanske jabuke se zna na ovom mjestu pojaviti tokom čitave zime, ponekad čak i u decembru. Ove godine su ga spriječili januarski minusi, ali se sa nekoliko dana temperatura u plusu odmah pojavio. Prve naznake da će proljeće sigurno stići i ove godine. A kad? Sačekaćemo.
Da zabilježimo i datum nastanka fotografija: 5. februar 2017.
(spagos)
05.02.2017.

Prolaz kroz stablo više ne postoji







Zimski jaki vjetrovi, kako se čini, bili su prejaki za čuveni „Pioneer Cabin Tree“, jedno 85 metara visoko sekvoja stablo u kalifornijskom Calavares parku, jugoistočno od glavnog grada Sacramento. Drvo se pod naletom jakog vjetra slomilo i palo na tlo uz ogromni prasak, pri čemu se okolinom razasulo na stotine sitnih komada. Pretpostavlja se da je mamutsko drvo bilo staro više od hiljadu godina.
Tokom svog života postalo je atrakcija parka ne samo zbog njegovih dimenzija. Prečnik u dnu je bio 9,6 metara. Od 1920. godine, pa sve do nedavno, posjetioci su mogli prolaziti kroz podnožje stabla kako pješke tako i autom, nakon što je jedan požar prije 97 godina proširio prirodni otvor u dnu drveta, koji je nakon toga oblikovan pilom.
„San Francisco Chronicle“ je, u međuvremenu, objavio da je broj ovakvih mamutskih stabala u Kaliforniji, kroz koja se može prolaziti, smanjen na minimum. Nova stabla još nisu u takvom stanju. Nacionalni parkovi u Kaliforniji su se radovali enormnoj omiljenosti ovih stabala.
S današnje tačke gledišta, za nešto ovako nije bilo potrebno, iz reklamnih razloga, praviti tunele kroz stabla. Ništa ne mijenja ni to što još uvjek ima turista koji su spremni platiti 5-6 dolara, kako bi prošli kroz drvo.
A šta je u tome posebno, ne mogu potvrditi ni privatni vlasnici stabala. Ono što je najšašavije u tome, kako piše Chronicle, je da mnogi žele to učiniti jednom u životu, i nakon toga tvrditi kako su baš i to učinili.
(izvor:exprss)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
04.02.2017.

Uspomene, uspomene (2)...

(02022017)

Niz Neretvu, s pećine na pećinu...

Lijevo su Bunur i Kapak, desno su Petice i Bašćine, nizvodno je Beša, a u sredini rijeka uzbudljiva i fina, smaragdno zelena i nemirna, puna 'pura' (kovitlaca) i brzaka, nepredvidiva i opasna za svakoga, osim za one koji je vole:
Neretva zimi u Mostaru!


(fotos i tekst: OmerMesihovic/facebook)
04.02.2017.

Uspomene, uspomene (1)...






Jedna stara dobra adresa iz Sarajeva

Uspomene...nekad...lijevo Pozorišna...desno Dva ribara...a naprijed most Čobanija...

A preko mosta,pa lijevo,kroz park, Dobrovoljačka i FPN. U Pozorišnoj "učila" studentarija,a u Dva ribara profesori "pripremali predavanja". Među njima,čuveni i meni posebno dragi profesor
filozofije, Dr Franc Cengle. Tu mu je bio "drugi dom". Uspomene na najljepši dio života. (Ibro)

Sjedimo ja i Eso pred dva ribara...dolazi Safa...kupio Tempo, a na prvoj strani naslov...Bjeković bolji od Bajevića...a Safa samo pogleda i zavitlja Tempo u Miljacku...šta je bola...ma kome će oni pisati...a mi već bili kupili Tempo i isto vidjeli...ali ispod naslova, malim slovima piše...nastavak na zadnjoj strani...a tamo piše: Aprilili...bio prvi april...a sjedili vani...bila je 72. ili 73. (Smajo)

Fine uspomene u Dva ribara sa svojom rajom iz "Hidrogradnje". Blizu nam bilo iz Dobrovoljacke. (Branko)

Dva ribara

Kultna  kafana smještena na jednoj od najatraktivnijih lokacija u gradu, na samoj obali Miljacke, preko puta  Pošte i pozorišta. U objekat se nije uložilo ništa već više od dvije decenije, higijenski uslovi su vrlo diskutabilni, a mrzovoljni konobari kao da su izašli iz socijalističkog vremena, hrana je hm... Bez obzira na sve to, u bašti "Dva ribara" po lijepom vremenu teško je naći slobodan sto. Ukoliko volite posmatrati prolaznike iz debele hladovine i sa hladnom "sarajevskom" u ruci, onda je "Dva ribara" pravo mjesto za vas. Ukoliko ste student ili, ne daj Bože, studentica,  i želite da položite ispit koji niste spremili, onda su "Dva ribara" prava adresa; tamo se to završava.  Uz pivo i girice. I to je bolje od šuplje intelektualne koju  možete čuti za drugim stolom do vas; nigdje drugdje nema više prazne filozofije i malograđanskog trača nego u ovoj kafani. Zbog svega ovoga se tamo godinama i ide. (depo.ba)

(spagos)


04.02.2017.

Preletač talasa


Mogla bi ovo biti nova sportska disciplina za surfere. Nešto kao troskok preko talasa. Položaj tijela surfera podsjeća na držanje tijela lakoatletičara, koji u tri velika skoka leti ka sanduku sa pijeskom.
Momak na slici, po imenu Balaram Stack (25), startovao je na „Backdoor Shootout“, takmičenju koje se svake godine održava pred sjevernom obalom Oahua, na Hawaiima. Talasi su tamo najbolji u ovo vrijeme, prije svega poznata Pipeline, koja se rola kao neka duga cijev, kroz koju momci surfaju.
Naravno, sad je sasvim jasno da na tom testu Balaram nije potrefio baš najbolje.
Ali, u svakom slučaju, zaslužio je visoku ocjenu za držanje.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
03.02.2017.

Pismo Predraga Matvejevića na dan rušenja Starog mosta



(tekstovi koji slijedi objavljeni su na portalu ba.n1info.com dana 2. februara 2017. godine)

Nakon duge i teške bolesti u četvrtak, u 14 sati u Zagrebu, preminuo je istaknuti intelektualac bosanskohercegovačkog i hrvatskog porijekla Predrag Matvejević.

Matvejević je bio jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista Balkana i Evrope. Poznat je bio kao veliki humanista, kozmopolit, poliglot i aktivista, koji je posjećivao proteste do svoje kasne dobi, zalažući se uvijek za ljudska prava, mirotvorstvo i razum.
Kao rođenog Mostarca duboko ga je pogodilo rušenje simbola grada na Neretvi, Starog mosta, kojeg su pripadnici HVO-a 9. novembra 1993. srušili nakon što su ga granatirali nekoliko sati. Matvejević je na taj tužni dan objavio pismo koje je prenio Feral Tribune 16. novembra 1993.

Pismo prenosimo u cijelosti:
"Dr Predrag Matvejević
MOST
Nisam vjerovao da će se itko usuditi srušiti Stari most u mome rodnome gradu. Putovao sam posljednjih mjeseci po stranim gradovima i govorio o njemu: 6 mostova je uništeno u Mostaru i oko njega, ali ipak nije ovaj stari. Činilo se da će, unatoč barbarstvu, ostati kao vrijednost i kao povijest. Povjerovao sam da će se, upravo na temelju vrijednosti i povijesti, naći neko rješenje i spasiti ono što se još može u Bosni i Hercegovini spasiti. Još jednom sam bio naivan.
Neumjesno bi bilo u ovom času raspravljati o ljepoti Mostarskog mosta, o njegovu skladu s okolinom, o smjelosti njegove gradnje i bjelini kamena od kojeg je bio isklesan. Za nj me vežu uspomene iz djetinjstva i mladosti. Zvali smo ga naprosto “stari”, kao što se zove oca ili drugara: nalazili smo se “na starome”, kupali se “pod starim”, najhrabriji od nas skakali su u Neretvu “sa starog”. Ispod njega su stijene koje Mostarci zovu pećinama: “Zelenika”, nad kojom su rasli smokva i šipak, “Šuplja” pod kojom je opasni vrtlog (“kapak”), mali i veliki “Soko”, “Glavar” nalik molu u nekoj maloj luci, veliki “Duradžik” na kojem su se dječaci pripremali za “skok sa ćuprije”. Na sva ta mjesta slijetali su galebovi s mora. Tu je Mediteran…
Tu smo živjeli odavno u slozi unatoč razlikama. Moji su prijatelji nosili katolička, pravoslavna i muslimanska imena: prepoznavali smo se više po osobinama, nego po imenima. Nismo voljeli one koji su dolazili sa istočnih ili zapadnih strana, kad su im razlike bile važnije od sloge. Zvali smo ih u srdžbi “grmaljima” i “skutorima”. Kao da smo slutili šta će učiniti od našeg suživota. Za vrijeme prethodnog rata, Drugog svjetskog, u grad kroz koji su prolazile i harale vojske strane i domaće – Nijemci, ustaše, Talijani, četnici – uvukao se noću u Mostar bataljon ranjenih i iznemoglih partizana, bili smo solidarni unatoč razlikama. Ponosili smo se time: povijest je potvrdila takve vrijednosti.
U povijesti barbarstva, najgore mjesto dobili su rušitelji gradova. Mostar su počeli rušiti “Srbi”, nastavili “Hrvati” – stavljam ih pod navodnike da ih razlikujemo od onih Hrvata i Srba koji nisu krivi, koji se zajedno s nama stide. Bez obzira na to tko je “prvi počeo”, tko više a tko manje srušio ili ubio, jedna se krivica ne može opravdati drugom. Svatko će odgovarati za se, rušitelji Mostara kao i Vukovara, mučitelji Sarajeva.
Stari su most konačno srušili, nema više dvojbe, bojovnici, tzv. Herceg-Bosne. Nanijeli su time neizmjernu štetu samoj Hrvatskoj u času kad ju je svijet počeo bolje shvaćati, prihvaćati je kao ranjenu naciju. Pouzdani strani svjedoci, oni isti koje smo i sami navodili kad su svjedočili o srpskim zlodjelima u logorima poput Omarske, Manjače, Odžaka ili Trnopolja, upozorili su nedavno svijet na postojanje sličnih logora u Dretelju, Gabeli, Ljubuškom, na strašnom “heliodromu” kraj sama Mostara. Poštenje nacije očituje se, uz ostalo, u spremnosti da prizna zlodjela koja su u njezino ime počinjena. To je možda najviši stupanj nacionalnog osjećanja, istodobno najplemenitiji i najrizičniji.
Uz ratne zločine koje su počinile horde Karadžića i Mladića, spominju se već mjesecima ubojstva u Mostaru i Hercegovini, kao i osvete za njih u srednjoj Bosni. Mate Boban neće moći nikoga uvjeriti da je rušenje mosta nevažni, slučajni incident. On je nedavno napisao pisma predsjedniku Hrvatske, puna neukog i neukusnog laskanja, ističući da oni ostvaruju njegovu “viziju”. Nisam čuo predsjednikovu ogradu od takvih riječi, od rušitelja djela koje je uvršteno u baštinu vrijednosti i povijesti čovječanstva.
Pridružujem se hrvatskim intelektualcima koji su zatražili od predsjednika da razmisli o ostavci.
Pariz, 9. studenog 1993. god.
Na dan rušenja Starog mosta u Mostaru"
(Feral Tribune, 16. XI 1993. god.)






Umro je Predrag Matvejević

Nakon duge i teške bolesti preminuo je istaknuti intelektualac bosanskohercegovačkog i hrvatskog porijekla Predrag Matvejević.
Informacija nam je potvrđena iz kruga njegovih bliskih prijatelja. Kako doznajemo, njegova želja je da se ispraćaj dogodi u uskom krugu najbližih.
Jedan od najvažnijih i najprevođenijih pisaca i publicista Balkana, ali i Evrope, preminuo je u četvrtak oko 14 sati u Zagrebu, u 85. godini.
Matvejević je rođen u Mostaru 1932., od oca Vsevoloda Matvejeviča, rođenog u ukrajinskoj Odesi, koji je bio sudija u Mostaru i majke Angeline (r. Pavić).
Bio je humanist, kozmopolit, poliglot i aktivist, posjećujući proteste do svoje kasne dobi, zalažući se uvijek za ljudska prava, mirotvorstvo i razum.
Njegov "Mediteranski brevijar" preveden je na brojne svjetske jezike, od Tokija do Los Angelesa.
Šezdesetak uglednih italijanskih umjetnika potpisalo je prije godinu dana inicijativu da se Predragu Matvejeviću dodijeli Nobelova nagrada za književnost upravo zbog "Mediteranskog brevijara". Među začetnicima te ideje bili su i glasoviti italijanski književnik Umberto Eco te Claudio Magris.
Matvejević je doktorirao na Sorbonni, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je francusku književnost od 1959. do 1991. godine, na Trećemu pariskom univerzitetu (Nouvelle Sorbonne), predavao je slavenske književnosti od 1991. do 1994., a od 1994. do 2007. srpski i hrvatski jezik i srpsku i hrvatsku književnost na rimskom univerzitetu La Sapienza. Matvejević je primio počasne doktorate u Francuskoj, BiH, Italiji. Počasni je doživotni potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba u Londonu i jedan od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu.



03.02.2017.

Prođe pola zime...



...oblačno s kišom...bar tako kažu...020217...sa ovim danom, prošlo je pola zime...kalendarski...nekada se za današnji dan u narodu kazivalo...kalandora...

(spagos) 
03.02.2017.

Leteća ajkula je bila prevara


Hiljade korisnika interneta prevareno je obavješću da je fotografija pod nazivom “Leteća ajkula”,  proglašena za fotografiju godine od strane časopisa “Natioal Geographic”.
Fotografija je u stvarnosti produkt fotoshopa, a niti autor Bob Burton postoji, niti časopis National Geofraphic proglašava”fotografiju godine”.
Fotografija je provaljena nekoliko sati nakon objavljivanja, ali je, i pored toga, na facebooku i twitteru je dobila hiljade lajkova i dijeljenja, tako da se čitav decembar održala u opticaju.
I dok su jedni odmah prepoznali falsifikat, drugi su se upustili u divljenje fotografiji, dijeleći je i lajkujući, a sve se uklopa u novoizabranu riječ godine “fake news” ili lažne vijesti.
(izvor:thesun)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
02.02.2017.

Za osmjeh 2 - Gledanje fudbala iz hlada


Kao ljeti u Mostaru, kad upeče zvizdan,a hlada nema, pa svi traže najmanju "slamku hlada (spasa)"

Preneseno sa twittera. Nema podatak a gdje je uslikano.



Funny Photo of the day - Watching football game from a shade

Watching football game from a shade - Do they move with the Sun? | Source : Jokes of The Day - By Jokes of the day visitor

Read more on page: http://www.jokesoftheday.net/

02.02.2017.

Za osmjeh 1


(facebook/eso)
02.02.2017.

Okrugle stvari




Jedan holandski umjetnik posrećio je sa jednom jednostavnom idejom ljude čitavog svijeta.
Tek pogledom na slike iz vazduha, može se primjetiti da je umjetnik Henk Hofsra u njegovoj uličnoj umjetnosti u glavnom gradu Čilea, Santiago de Chile, sebi dozvolio jedan mali vic. A u stvari, čitavo umjetničko djelo holandskog umjetnika je jedan vic. A on i istrajava na tome.
Njegov „Eggcident“, naziv koji je kovanica od engleskih riječi jaje i udes (Egg i Accident) treba ljude da natjera na smijeh, „jer izgleda kao da su neka ogromna jaja pala sa neba.“
Da bi stvorio perfektnu iluziju, imao je skoro dva puna dana posla, dok je ogromne žute polulopte postavio na određena mjesta, a oko njih na asfalt nasprejao bijelom bojom.
Nagrada za urađeno: Njegov „Eggcident“, gdje god da se nađe, poklanja mu sretne osmjehe prolaznika.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
01.02.2017.

Mostar u objektivima fotokamera – Albert Kahn






Čudnovato je kad se jedan od najbogatijih osoba Evrope onoga doba, odluči poći na avanturistički put u svijet. Ipak je to 1910.ih učinio jedan Francuz, inače porijeklom Jevrej iz Alsace-a, Albert Kahn (3. 3. 1860. – 14. 11. 1940.), a bio je i jedan od pionira fotografije u boji.
U dobi od dvadeset godina seli se u Pariz, gdje radi kao bankar, a kasnije studira književnost i pravo. Godine 1892. postaje direktor banke i suvlasnik poznate banke Goudchaux. Za života postaje poznati dobrotvor, te upoznaje brojne poznate osobe onoga vremena – Alberta Einsteina, Austen Chamberlain, Puala Valeryja, Auguste Rodina i druge.
Od 1908. do 1930. godine je utemeljio i razvio poznatu filmsku arhivu „Le Archives de la Planete” (Arhiva planete). Ogroman dio svoga imetka trošio je na rad tada najvećeg etnološko-fotografskog projekta. On obuhvata preko 100 sati dokumentarnog filma i preko 72 000 fotografija iz cijelog svijeta. Uz pomoć mnogih drugih fotografa putovao je svijetom i slikao ljude, gradove, krajolike i znamenitosti. Posjetio je preko 50 država, a među inima i našu Bosnu i Hercegovinu.
Nije poznato da je prije njega bilo ko radio fotografije u boji. Doduše, bilo je mnogih fotografa, koji su svoje radove nastale u crno-bijeloj tehnici kasnije retuširali, ali nije poznato da je neko prije njega slikao našu domovinu u boji.
Iz perioda 1912. godine nastaje i poznata serija slika osoba i predjela našega Mostara i njegove okoline. Pa evo ponekih, uz napomenu da nisu retuširane, nego su originali snimljeni u boji. Cijela serija njegovih fotografija Mostara može se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org
Priredili: Ismail Braco Čampara /Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
01.02.2017.

Nesvakidašnje spašavanje mačke





Neobična i nesvakidašnja situacija desila se u malom mjestu Cam, kod Gloucestera u Engleskoj.
Crno bijela mačka, po imenu Betty, ispentrala na 10 metara visoki stub sa elekričnim vodovima. U položaju na vrhu stuba, okružena električnim vodovima pod naponom, uz stalno mijaukanje, provela je skoro 24 sata. Susjedi su alarmirali nadležnu službu, a u svrhu spašavanja bilo je potrebno isključiti struju čitavom naselju.
Jedan radnik se popeo na vrh stuba, dok su drugi čekali dole, sa raširenom mrežom, u slučaju ako se mačka odluči na skok s te visine. Srećom, sve je proteklo kako treba.
(izvor:thesun)
 Smail Špago
(Novasloboda.ba)
01.02.2017.

Gospodar prstenova



Super Bowl broj 51 odigraće se 5. februara 2017. U finalu se sastaju timovi New England Patriots und Atlanta Falcons

Tom Brady, suprug Gisele Bündchen, želi svoju fudbalsku karijeru pozlatiti. Pri tome, sve drži u svojim rukama. Upravo igra svoju 17. sezonu kao “quarterbeck” New England Patriotsa i sa svojih 39 godina zarađuje 44 miliona dolara godišnje.
On je superstar i supermodel National Football League (NFL). On reklamira pidžame, satove, čizme od krzna, koje podsjećaju na noge slona.
Tom Brady je četiri puta osvajao Super Bowl (2002, 2004, 2005, 2015.), što su prije njega uspjeli samo Joe Montana i Terry Bradshaw. Naravno, Brady želi i petu titulu, što bi ostalo za vječnost.
Prošle godine su njegovi Patriotsi eliminisani u polufinalu od Denver Broncosa, sa Bradyjevim konkurentom Peyton Manningom. Manning je kratko nakon toga okončao svoju karijeru u NFL.
Brady se početkom ove sezone našao pred novim problemom, kada mu je izrečena zabrana igranja na četiri utakmice, pošto u “deflategate” aferi nije ispao sasvim nevin. Naime, Patriotsi su, u jednoj utakmici koja se igrala po kiši, iz lopta ispustili malo vazduha kako bi bile mekše za igru.
U braku sa Gisele Bündchen ne ide sve baš kako treba, ali Bündchen je i dalje njegova najljepša cheerleaderin. Ona mu prije utakmice šalje poruku sa srcem i riječima “Go Pats!”.Tako će biti i narednih dana.
Sa svojim Patriotsima obezbijedio je ulazak u ovogodišnje finale. Peti Super Bowl mu je nadohvat ruke.
(izvor:stern)
(Novasloboda.ba)