spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.03.2017.

VKBI - Tribina i izložba fotografija "Zločin Hag-kazna"


Centar za kulturu Mostar
Mostar, 31. marta 2017. u 19:00 sati
Predavanje i izložba fotografija
31.03.2017.

Zgrada Narodne biblioteke zablistala u punom sjaju


Jedan od simbola Mostara – zgrada “Dječijeg odjeljenja” Narodne biblioteke, zablistala je u punom sjaju, na radost svih mostaronostagličara.
Završena je adaptacija i farbanje zgrade, koja je izgrađena sada već davne 1904. godine.
(Novasloboda.ba)
31.03.2017.

Previše TV serija?


Bum televizijskih serija, koje su snimljene zadnjih godina, doveo je do viška ponude i ruinirajućeg takmičenja ponuđača. Tako barem misli John Landgraf, šef američkog kanala FX. Samo u SAD je u 2016. godini proizvedeno preko 400 serija, što je duplo više nego 2010. godine. Mnoge od njih su potpuno nerentabilne, tako da televizijske kuće i stream ponuđači novac gube, bukvalno rečeno, “tonama”.
Mnogi plaćeni kanali došli su pod pritisak,  jer rapidno gube abonente. Istovremeno, troškovi snimanja serija rastu, a najčešće kroz gaže glumaca. Pri tome, glumci kalibra Meryl Streep, ili Roberta de Nira, po epizodi imaju cijenu 700 hiljada dolara. Pa ko voli,  nek’ izvoli.
Prikazivanje Netflix serije Marco Polo, scena na gornjoj slici, obustavljeno je nakon dvije epizode, jer bi serija po proračunu trebala donijeti gubitak od preko 200 miliona dolara. Sada su klasični televizijski kanali postali oprezniji sa nalozima za snimanje novih serija, kako javlja magazin “Hollywood reporter”. Pripremiti jednu seriju i snimiti samo pilot epizodu, postao je, takođe,, veoma rizičan posao, jer jedva da je vidljiv bilo kakav dobitak.
A šta bi tek rekli na poplavu serija koje se nude našim televizijskim gledaocima, snimljenih i kupljenih za bagatelu.
(izvor:spiegel)
(Novasloboda.ba)
31.03.2017.

U potrazi za vodom


Prostim okom, u mrkloj noći, veoma teško je raspoznati bufale. Zbog toga je mađarski fotograf Bence Mate prilikom njegove noćne ture, u blizini sela Mkuze u Južnoj Africi, osvjetljenje na njegovoj  kameri držao čitavih 45 sekundi, dok nije uspio napraviti noćnu sliku stotine kilograma teških bufala.
Uprkos njihove težine i snage, te rogova, čiji raspon zna biti preko jedan metar, ove životinje rađe teže ka oprezu. Mnogi gladni lavovi kruže okolinom, pa bufali samo pod okriljem noći reduzimaju kretnje, u potrazi za vodom.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
30.03.2017.

Mjesto gdje živi sreća


Prema World Happines Report 2017, Izvještaju o sreću u svijetu za 2017. godinu, Norveška i Island su na vodećim mjestima. Na pitanje: Zašto je to tako? odgovor je: Ljudi u tim zemljama znaju šta to čovjeku u životu treba!
Na slici: Divlja ljepota. Mjesto čežnje između mora i planina, gradić Reine na jednom ostrvu iz arhipelaga Lofoten na sjeveru Norveške,


Indeks sreće:
1 Norveška
2 Danska
3 Island
4 Švajcarska
5 Finska
6 Holandija
7 Kanada
8 Novi Zeland
8 Australija
10 Švedska
13 Austrija
16 Njemačka
31 Francuska
35 Katar
155 Centralnoafrička Republika


Nordijska sreća u brojevima:
Prošle godine Norveška je bila na četvrtom mjestu, a prva je bila Danska.
U Norveškoj živi 5 miliona stanovnika, ili 13 po kvadratnom kilometru.
U dječije vrtiće ide čak 87% djece. Cijena oko 300 eura mjesečno.
U velikim preduzećima 40% upravnika su žene
Stanovništvo u Danskoj se povećava za 0,4% godišnje
Godišni prosječni dohodak u Danskoj iznosi 50 hiljada eura.
Na Islandu je samo 0,4% Islanđana bez posla.
Na Euro 2016 reprezentacija Islanda je postigla 8 golova.
Hygge je jedan svjetski poznati trend udobnosti u Danskoj.
(izvor:focus)





Prema najnovijem izvještaju World Happiness Report za 2017., najsretnija zemlja na svijetu je Norveška. Njezini stanovnici su najviše zadovoljni, a analiza rangiranja u obzir uzima šest faktora: BDP po stanovniku, očekivano trajanje zdravog života, sloboda stanovnika, socijalna podrška sistema, humanitarne donacije i velikodušnost, te stanje korupcije.
U top deset najsretnijih zemalja, ušle su uglavnom nordijske zemlje kao što su Danska koja je prošle godine bila najsretnija zemlja, zatim Island, Švicarska, Finska, Holandija, Kanada, te Novi Zeland, Australija i Švedska. Najgore se živi u Srednjoafričkoj republici, Burundiji, Tanzaniji, Siriji, Južnom Sudanu, Liberiji, Gvineji, Rouandi i Togoi.
Što se tiče Bosne i Hercegovine, našla se na 90. mjestu od ukupno 155 zemalja koje su ušle u analizu.


(spagos)
30.03.2017.

Tamo gdje živimo: Nippes - Köln, Neusserstrasse nekad i sad


U mom komšiluku, ovuda svakodnevno napravim turu pješke do pijace i nazad. Kakova god, i gdje god bila pijaca, za mostarce širom svijeta to je Tepa.

Jedna razglednica iz 1938. godine pokazuje Neusser Strasse, u gradskoj opštini Nippes u Kölnu, u visinu raskršća sa Einheitstrasse, lijevo. Tada je tu još stajao objekat, na adresi Neusser strasse broj 299, u kojem se nalazila ribarnica. Mjesto je tada nazivano „iglene uši Nipessa“. Primjećuje se uski trotoar pred objektom i šine tramvaja, koji toga vremena išao ulicom. Danas u Neusser strasse nema više broja 299. Na tom mjestu se nalazi mali trg, gdje tradicionalni lokal „Em Golde Kappes“ u ljetnim danima postavlja svoje stolove. Ovaj lokal, od saniranja 2009. godine sije novim sjajem. Desno se prepoznaju mnoge stari objekti, koji su ostali onakvi kakvi su bili i nakon bombardovanja na kraju Drugog svjetslog rata, uključujući i lijepi objakat na uglu sa Florastrasse broj 1. Tamo se i danas prodaje pisaći pribor, a ta radnja se dugo zvala „Merheim“, dok se u zadnje vrijeme zove „Pisaći pribor Düssel“, desno na slici.
(izvor:KStA)


(spagos)
30.03.2017.

Svijet je čudesno mjesto: Tower Bridge u Kini


Kinezi su, to već odavno znamo, plagijatori broj jedan na svijetu. U Kini su već napravljene: Bijela kuća, Kapitol, Ajfelov toranj, a najnovija kopija se nalazi u gradu Suhzuo, gdje odnedavno egzistira londonski Tower Bridge. I to kakav!
Umjesto dvije kule, kao u Londonu, njihov most ima čak četiri. Uz to, preko mosta vodi cesta sa pet traka, a most je duplo širi nego londonski.
Sve je isto, osim par smiješnih sitnica: pogrešna rijeka, pogrešno vrijeme i sasvim pogrešan grad.
Ali, zatvorite oči, i idemo preko!
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
29.03.2017.

Mostar u objektivu fotokamera - Federico Patellani




Brojne fotografije Mostara iz perioda Drugog svjetskog rata napravio je poznati italijanski fotograf  Federico Patellani (1911 – 1977). Zahvaljujući tim fotografijama, mogli smo pobliže upoznati Mostar iz 1941. godine.
Federico Patellani je diplomirao pravo, a imao je poseban interes za književnost i slikarstvo. Svoju strast fotografiranja upražnjavao je za vrijeme služenja vojnog roka 1935. godine u Africi, kada je i objavio prve fotografije s ovog putovanja u magazinu L'Ambrosiano. Nakon toga, 1939. godine nastavlja dugogodišnju saradnju s časopsom Il Tempo. Iste godine, Patellani je bio koproducent filma Maria Soldatisa Piccolo Mondo Antico.
Početkom Drugog svjetskog rata, 1940./1941. godine, objavio je uzbudljive ratne fotografije iz Jugoslavije i Rusije, a dvije godine kasnije, slike bombardovanog Milana.
Bio je dvije i po godine ratni zarobljenik u Švicarskoj, u Corriere Lombardo, a nakon toga se vratio svom starom poslu, fotografiji. Ostale su upamćene njegove slike iz poslijeratne Italije, ponovni procvat industrije, kao i fotografije sa izbora za Miss Italije. Objavio je fotografije socijalnih uslova na jugu zemlje, u časopisima Epoca i Oggi. Godine 1952. osnovao je kompaniju Pat Foto Pictures i radio kao slobodni umjetnik. Nova serija fotografija s italijanskog juga požnjela je veliki uspjeh. 1953. godine, a Alberto Lattuada ga je iste godine angažovao kao asistenta režije za njegov film La luppa. Nakon toga, u Turskoj i Grčkoj Patellani je radio prvi dokumentarni film za televiziju.
Takođe je objavio fotografije s putovanja po Africi, iz Belgijskog Konga i Kenije. Svoje zadnje putovanje na Cejlon obavio je 1976. godine, a fotografije s tog putovanja objavljene su u mnogim časopisima.
Ovih nekoliko fotogrfija Federica Patellanija iz Mostara, iz 1941. godine, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
29.03.2017.

Preko leda do hrane


Rano jutro na Tibetu, ne tako daleko od Himalaja. Sunce se upravo pojavljuje i u zlatnom odsjaju pokazuje hiljade ovaca.
Zbijene jedna iza druge, u dva reda, ovce prelaze preko zaleđenog Puma Yumako jezera, koje leži na nadmorskoj visini višoj od pet hiljada metara. One prelaze na jedno ostrvo, na kome ima još dovoljno hrane. Put im je dug tri kilometra. Jedan iscrpljujući marš, posebno za jagnjad.
Uprkos svemu, nagrada za trud i strah ih čeka na ostrvu, i svakim korakom su mu sve bliže. Ovce će na ostrvu ostati oko mjesec dana. Prilikom prelaska, ovce se ponašaju savim mirno, i disciplinovano, kao mala djeca, kad idu u šetnju ruku za ruku.
Jedan lijep pogled.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
29.03.2017.

Za arhivu: Albanija - BiH 1:2 (0:2)



Albanija-BiH 1:2 (0:2)
28. mart 2017.
Stadion:Elbasan Arena, Elbasan
Strijelci: 0:1 Džeko (7.), 0:2 Lulić (43.) , 1:2 Balaj (68.)

BiH: Begović, Vranješ (od 40. Stevanović), Đumić, Šunjić, Zukanović, Jajalo (od 71. Vrančić), Krunić, Prcić (od 46. Cimirot), Lulić (od 68. Duljević), Džeko (od 59. Bajić) i Kodro (od 78. Pavlović).
Albanija: Strakosha, Alla, Hysaj, Veseli, Basha, Memuashaj, Llullaku, Kukeli, Allji, Balaj, Hyka. (rezerve: Shehi, Hoxha, Grezda, Agolli, Sadiku, Bare, Latifi, Cikalleshi, Ajeti, Roshi, Taku, Lila)
Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je selekciju Albanije sa 2:1 u prijateljskoj utakmici u Elbasanu.
Golove za BiH postigli su Edin Džeko u 7. iz penala i Senad Lulić u 43. minuti, a za Albaniju Bekim Balaj u 68. minuti.
Fudbaleri BiH upisali su drugu pobjedu u ovoj godini. Nakon trijumfa nad Gibraltarom izabranici selektora Mehmeda Baždarevića u gostima su slavili protiv Albanije u prijateljskom susretu.
Baždarević u ovom meču nije mogao da računa na nekoliko standardnih reprezentativaca što je otvorilo priliku za nastup igrača koji nemaju priliku da igraju u zvaničnim utakmicama, kao i debitanata Kenana Kodre i Darija Đumića.
Edin Džeko doveo je BiH u vodstvo u 7. minuti iz penala, a to mu je bio 50. gol u dresu reprezentacije.
Džeko je minutu ranije imao priliku da zatrese mrežu, ali je njegov udarac sa desetak metara na gol-liniji zaustavio jedan albanski reprezentativac.
Nakon primljenog gola Albanci su preuzeli inicijativu i svim snagama krenuli po izjednačenje, ali je odbrana bh. tima dobro obavila posao.
U finišu poluvremena BiH je došla do drugog gola. Strijelac je bio Senad Lulić, nakon asistencije Kenana Kodre.
U drugom poluvremenu Albanci su preuzeli igru i konstantno napadali, a do pogotka su stigli u 68. minuti golom Balaja koji je bio najviši u skoku u šesnaetsercu i udarcem glavom zatresao mrežu Begovićevog gola.
Do kraja su domaći igrači vršili pritisak i konstzantno napadali, ali je BiH uspjela sačuvati prednost i upisati pobjedu. Latifi je u posljednjim sekundama imao najbolju priliku za izjednačenje, ali je Begović dobro intervenirao i spasio gol.
Ovo je bio peti meč između BiH i Albanije i druga pobjeda bh. selekcije uz dva remija i jedan poraz.

(spagos)
28.03.2017.

Sve za zdravlje: Sunca nikad dosta


Jedno stručno viđenje stvari, koje manje više znamo, ali su poredane na jedan interesantan način. Uglavnom, sunca nikad dosta, i ne bježaeti od njega ni sekunde, osim ako nije ona paklena ljetna pripeka...

Dr. Slađana Velkov je rođena u Skoplju, a odrasla je u Srbiji. Studirala je medicinu u Nišu i Skoplju, gdje je i diplomirala.
Radila je za Ujedinjene nacije u Makedoniji, kao doktor opšte prakse u Hitnoj pomoći u Vranju i u Kuvajtu kao doktor i menadžer za razvoj medicine, piše “Balkanpress“…

Posljednjih nekoliko godina bavi se besplatnim obrazovanjem o samoizlječenju pravilnom ishranom i načinom života. Održala je preko stotinu predavanja, radio i TV gostovanja u Saudijskoj Arabiji, Indiji, Srbiji, Makedoniji, Kuvajtu, Španiji, Bugarskoj i Australiji. Veliki je zagovornik prevencije bolesti u vidu zdravog načina života i prava izbora na vakcinisanje.
Ona tvrdi da ova dijeta i savjeti za zdrav način života pomažu kod svih bolesti, a da je poštovanje svakog od njih od velike važnosti za kompletno izliječenje.

  • U toku prvog sata nakon izlaska ili prije zalaska sunca gledajte u Sunce. Počnite sa 10 sekundi, povećavajte 10 sekundi svakog dana. Stanite bosonogi na suhu zemlju ili beton dok gledate u Sunce.
  • Pijte čistu vodu bez fluorida ili filtrirajte vodu iz česme povratnom osmozom. Najbolja je prirodna, izvorska neflaširana voda. Ostavite vodu na suncu nekoliko sati u prozirnim, bezbojnim, staklenim bocama da bi upila sunčevu energiju. Ne ostavljajte je noću napolju.
  • Budite fizički aktivni na svježem zraku svakog dana. To je jedna od najboljih metoda detoksikacije.
  • Dišite duboko na svježem zraku najmanje 20 minuta ujutro i uveče.
  • Spavajte između 10 uveče i 2 ujutro, zato što tada naše tijelo luči ljekovite hormone. Pratite ritam Sunca.
  • Izbjegavajte komercijalne kozmetičke preparate, zamijenite ih prirodnim.
  • Ishranu bazirajte na sirovom voću, povrću i žitaricama, bez životinjskih proizvoda.
  • Izbjegavajte dijetalne proizvode koji sadrže vještačke zaslađivače.
  • Izbjegavajte alkohol, cigarete, kafu, crni čaj, žvakaće gume, hranu ili pića iz konzervi.
  • Budite pozitivni, imajte osmijeh uvijek na licu, to će pospješiti lučenje ljekovitih hormona.
  • Ne razmišljajte i ne govorite negativno o sebi ili drugima, jer vaša podsvijest prati vaše misli. Ponašajte se kao da ste zdravi.
  • Kada oprostimo, oslobađamo se mržnje i ljutnje koji utiču na lučenje negativnih hormona i oštećuju naše zdravlje. Opraštajući drugima, mi pomažemo sebi.
  • Čak i mentalne bolesti mogu da se liječe sirovom biljnom hranom i suncem.

Ova doktorica smatra da je idealna ishrana potpuno sirova biljna hrana.
“Možete jesti voće i povrće, male količine prethodno potopljenih badema ili oraha. Poželjne su i 2 kašike lanenog ulja dnevno ili 2 kašike svježe samljevenog lanenog sjemena”, kazala je.

(haber.ba)
28.03.2017.

Napojiti dušu


Silali krater u Keniji je mjesto za one koji vole izlazak sunca.
Sve djeluje tako svježe, a miris prirode je nevjerovatan. Silali krater je idealno mjesto na kome se može doživjeti intenzivni izlazak sunca. Čovjek se ovdje nadugo i naširoko osjeća kao jedinka, sam za sebe, u ovoj snažnoj ljepoti koja zrači ogromnom snagom. Silali krater je jedan ugašeni vulkan, koji je bio aktivan do prije 7.000 godina.
Malo je turista koji su pronašli put do njega. Ljudskih tragova nema ni na ovom krateru, niti na Logipi jezeru u blizini, u Suguta dolini, kao ni na Aruba planini u Keniji. Usput nema nikakvih otpadaka, bačenih boca od kole, ili plastičnih vrećica.
Priroda je netaknuta i pokazuje se u svojoj punoj ljepoti. Čak se čini nestvarnim, kako se priroda nije prilagodila na prisustvo ljudi. Ne postoji nigdje nikakva ograda, niti stub za mobilnu mrežu, nema ni poljskih puteva, koje ugazaju ljudi tokom hodanja. To je jedno od onih mjesta koje ljudska duša treba, kako bi se oporavila.
Jedno mjesto koje uliva novu snagu.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
27.03.2017.

Za arhivu: Radnički – Velež 2:2 (0:2)



Korak do zone spasa

Radnički - Velež 2:2 (0:0)
26. marta 2017.
Radnički: Šabić, Udovičić, Mahović, Šahović, Kasumović, Salihović M., Kuduzović, Stjepanović, Kalajanović, Salihović H., Aljukić

Velež: Abdihodžić, Petrović, Zvonić, Memić, Mujezinović, Handžić, Carvalho (od 66’ Tatar), Brandao, Panesso (od 55’ Ćosić), Mahinić, Krcić.

Strijelci: 0:1 Brandao (4.), 0:2 Salihović (20., autogol), 1:2 Salihović (84.) 2:2 Udovičić (87.)


Velež je olako ispustio dva pogotka prednosti u Lukavcu i na kraju se umjesto tri morao zadovoljiti s jednim bodom.
Možda bi Rođeni s bodom bili zadovoljni da im je nuđen uoči utakmice, ali rasplet je bio takav da bez sumnje u Veležu žale. Velež je i dalje u opasnoj zoni, ali je od jučer na samo bod zaostatka od mjesta koji garantuje opstanak. Do kraja je još mnogo utakmica, a pobijedom nad Rudarom u narednom kolu, došli vrlo blizu ostvarenju cilj s obzirom na niz nešto lakših mečeva koji slijede nakon Rudara.
27.03.2017.

„Poslovni ručak“ u školi


Učenici osnovne škole u Wuhanu, u kineskoj provinciji Hubei, u školi ne uče samo čitanje i pisanje, nego i način kako se pravilno jede. Zbog toga, prije obroka u školi, dolazi kratko predavanje o ponašanju za stolom i prilikom jela.
Za vrijeme jela zabranjeno je govoriti, kako to nalažu norme lijepog ponašanja.
A da bi tokom obroka dobili još riže, povrća ili supe, djeca jednim diskretnim pokretom ruke mogu skrenuti pažnju na sebe.
Za mnoge je i to jedna proba strpljenja.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Nova sloboda.ba)
26.03.2017.

Sat za planetu Zemlju: Stari most utonuo u mrak





Mostar, Banja Luka, Sarajevo, Zvornik, Foča, Bugojno, Trebinje, Goražde, Prijedor, Doboj, Ljubuški, Zenica, Livno i drugi BiH gradovi, njih više od petnaest, u subotu su u 20,30 sati isključili dekorativnu rasvjetu svojih najznačajnijih znamenitosti, kao i javnu rasvjetu brojnih trgova i ulica. Bio je to BiH doprinos najvećoj globalnoj volonterskoj akciji „Sat za planetu Zemlju”, koju je svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF organizovala desetu godinu za redom.
U BiH su u mrak utonuli Stari most u Mostaru, Banski dvor u Banja Luci, Gradska vijećnica u Sarajevu, Gradska uprava Doboj, Gun-Gor park, kao i cijeli šetalište pored rijeke Drine u Goraždu, te brojni trgovi i javne zgrade.
Akciji gašenja rasvjete u svojim domovima pridružili su se i brojni građani Bosne i Hercegovine, a i mnoge institucije i firme. Inicijativu su ove godine podržali UniCredit Banka, gašenjem svijetla na upravnim zgradama u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu, prodajni centar Mepas Mall u Mostaru, Muzej suvremene umjetnosti, te Muzički paviljon u Banja Luci.
Centralna proslava odvijala se u , gdje je upriličena proslava Stand up for Planet u Muzičkom centru Pavarotti. Mostarska publika se zabavila uz stand up komičare Igora Iggy Drlju, Omera Hodžića, Tomislava Primorca i Josipa Škilju.
Studenti UWC-a Mostar su za vrijeme Sata za planet Zemlju imali akustični koncert uz svijeće u Omladinskom kulturnom centru Abrašević. Prije samog koncerta, predstavnici WWF-a su održali kratku prezentaciju o klimatskim promjenama – najvećoj prijetnji današnjice.
Brojni gradovi su i ove godine podržati akciju “Sat za planetu Zemlju”, koja se organizuje s ciljem da se ukaže na neophodnos borbe protiv klimatskih promjena, kao i da se uputi snažna poruka kako je moguće preduzeti nešto u vezi ublažavanja klimatskih promjena i očuvanja resursa na planeti.
Deseti po redu Sat za planetu Zemlju ugasio je više od 7000 svjetskih gradova, iz oko 175 zemalja svijeta sa svih sedam kontinenata. Inicijativa je u Guinnessovoj knjizi rekorda upisana kao najveća svjetska volonterska akcija, a broj onih koji učestvuju iz godine u godinu sve je veći. Svojim malim, individualnim akcijama, možemo postići neizmjerno puno, još posebno ako se, kao u Satu za planetu Zemlju, okupe milijuni ljudi sa zajedničkim ciljem!

(Novasloboda.ba)
26.03.2017.

Za arhivu: BiH - Gibraltar 5:0 (2:0)







Subota 25. mart 2017., početak 18:00
Kvalifikacije za SP 2018 u Rusiji, 5. kolo, grupa H
Stadion Bilino Polje, Zenica
Sudija: Svein Erik Edvartsen


BiH - Gibraltar 5:0 (Ibišević 4, 43, Vršajević 52, Višća 56, Bičakčić 92)

BiH: Begović, Cocalić, Bičakčić, Kolašinac, Vršajević, Cimirot, Hodžić, Pjanić, Ibišević, Zukanović, Višća. 

Gibraltar: Ibrahim, Garcia, Chipolina, R. Chipolina, Casciaro, Payas, Casciaro, Hernandez, Guilling, K. Chipolina.

Bh. reprezentacija je večerašnjom pobjedom na Bilinom polju u Zenici popravila gol-razliku i izjednačila se na tabeli s Grčkom, koja večeras igra u Briselu protiv Belgije. Selektor Mehmed Baždarević dao je šansu nekim igračima iz drugog plana, a jedina mrlja na sve je žuti karton Kolašinca, zbog čega će propustiti duel s Grčkom. Od početka se igralo samo na gostujućem dijelu terena, a na prvi gol čekali smo nepune četiri minute. Ibišević je Pjanićevu loptu sjajno prihvatio, naštimao se i pogodio za 1:0. Dvije minute kasnije šansa za Višću a onda i Hodžićev udarac u 10. minuti zaustavlja gostujući golman Ibrahim. Napadač Dinama ubrzo propušta još jednu priliku. Najbolju šansu gosti su imali u 19. minuti preko Casciara, čiji je udarac izblokirao Zukanović. Veliku šansu u 27. minuti ne koristi Bičakčić nakon ubačaja iz kornera.  Tek u završnici prvog dijela slomili smo otpor Gibraltara i došli do drugog gola. Nakon sjajne akcije po lijevoj strani, Višća je ubacio, a Ibišević lagano, glavom, loptu gurnuo u mrežu. U sedmoj minuti nastavka rezervista Pavlović je ubacio s lijeve strane, u strijelce se upisao Avdija Vršajević, povratnik u reprezentaciju. Edin Višća je u 56. minuti pogodio za 4:0. U ostatku utakmice Zmajevi su diktirali tempo, napadali, stvarali šanse, da bi u nadoknadi Bičakčić postavio konačnih 5:0. Ipak, najvažnije utakmice čekaju nas protiv Grčke i Belgije u nastavku kvalifikacija.

Belgija i Grčka su odigrale neriješeno 1:1.
Tabela nakon 5. kola:




(spagos)
26.03.2017.

Iz životinjskog svijeta; Opasni predajnici


Od prije izvjesnog vremena, životinje u Keniji su opremljene predajnicima, kao lavica na slici u prilogu, koji, prije svega, treba da pomognu naučnicima, kako bi putem signala, koje dobijaju sa predajnika, pratili kretanja životinja u naučne svrhe. Kako svaka dobra strana u životu ima i negativno naličje, isto to se pokazalo i u ovom slučaju. U igru su se umješali kriminalci, koji, takođe, hvataju signala sa predajnika, i to koriste u svoje svrhe.
Predajnicima su širom svijeta opremlje stotine raznih vrsta živtinja, a pored velikih divljih mačaka, tu su još i polarni medvjedi, ptice, morski slonovi, ribe itd. GPS čipovi su postali standardna oprema kojom se prate putevi kretanja životinja, njihova zadržavanja i ponašanje. Na taj način, omogućava se  nevjerovatan pogled unutar samog životijskog svijeta, a sve to u naučne svrhe.
Nedostatak je vrlo brzo uočen, jer tehnički verzirani lovci, uz pomoć mobitela, dolaze do istih podataka, iako aktivisti za zaštitu životinja ne pričaju rado o tome. Još 2013. godine, hakeri su pokušavali prodrijeti u ove podatke. Slične podatke ponekad šalju i turisti sa fotosafarija, koji praveći fotografije životinja sa unesenim podacim mjesta gdje su napravljene i javnim objavljivajem istih na društvenim mrežama, skoro nesvjesno pomažu krivolovcima da veoma brzo i lako dođu do svog plijena.
Iz istih razloga, tehničari rade na poboljšanu sistema zaštite.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
25.03.2017.

Dan narcisa i prevencije ranog otkrivanja raka dojke


Sigurno niste jedini koji ste vidjeli svoje prijatelje kako postavljaju srca na svoje Facebook profile ovih dana. Nikakvog drugog komentara nema. 
Riječ je o poruci koja se želi poslati svim ženama. Možda niste do sad primijetili, ali većina onih koji su stavili srce na svoj zid su upravo žene. 

Ove je godine Dan narcisa 25. marta, a njime se želi istaknuti važnost prevencije i ranog otkrivanje raka dojke. 

Važno je da žene sve dobi, od najmlađih do najstarijih budu kvalitetno informirane o svemu što mogu učiniti za zdravlje svojih grudi.

(spagos)
25.03.2017.

Stari most na Bayrampaşi u Istanbulu






Slike replike Starog mosta iz Mostara u Istanbulu, smo već objavljivali na ovom mjestu. Sada se pojavila jedna fotografije, koja prikazuje most u okolini, a i ulicu Mostar u ovome dijelu Istanbula.

Ne postoji u novijoj historiji generacija Bošnjaka koja nije morala bježati sa svog topraka u nepoznate i neizvjesne daljine izgnanstva. Mnogi su se odlučivali za Tursku u nadi da će ondje pronaći barem dio domovine, pa stoga danas u ovoj zemlji postoje velike zajednice Bošnjaka. Jedna je od njih u istanbulskoj općini Bayrampaşa.
Bošnjaci su na Bayrampaşi osnovali Udruženje “Bosna – Sandžak”, imaju svoje restorane i kafiće, a i predsjednik je mjesne zajednice Yıldırım Bošnjak Adnan Ličina. U vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, Bošnjaci na Bayrampaşi imali su Udruženje “Bosna – Sandžak”, koje je uveliko pomagalo izbjeglice.
Ovo je najveće udruženje Bošnjaka u Turskoj i osnovano je 1989. godine. Jedno je od malobrojnih građanskih udruženja kojem je Turska dodijelila titulu udruženja od društvene koristi. Otvorilo je to brojne mogućnosti i olakšalo njegovo funkcioniranje, a jedna od najvećih prednosti jeste ta što Udruženje ne plaća porez.
Članovi udruženja, najčešće bogatiji trgovci, finansiraju njegov rad. Zgrade u kojima je Udruženje napravili su bez pomoći države.
Najprije su kupili staru zgradu, zatim pored nje napravili još jednu, a onda njihove vrhove povezali replikom Starog mosta. Kada se kompleks pogleda iz daljine, staklo ispod mosta izgleda poput Neretve. Veliki čelični ljiljan ispred zgrade, podignut kao spomen-obilježje bošnjačkim šehidima, upotpunjava sliku Bosne koju uporno čuvaju i njeguju Bošnjaci na Bayrampaşi.
Muhtar Adnan Ličina objašnjava da su repliku Starog mosta izgradili jer u Udruženju nemaju Hercegovaca, a žele imati barem nešto što će ih podsjećati na Hercegovinu. Još jedna replika Starog mosta izgrađena je i nedaleko od prostorija Udruženja. Služi kao pješački most iznad autoputa, a u blizini je i ulica Mostar.
Predsjednik Udruženja “Bosna – Sandžak” Zahit Büyükbayrak, porijeklom iz Rožaja, objašnjava da Stari most simbolizira spajanje starih i novih vremena, baš kao što na Bayrampaşi spaja staru i novu zgradu Udruženja. Kaže da ne postoji rivalitet između bošnjačkih udruženja u Turskoj kao što je to slučaj u nekim drugim zemljama. Naprotiv, “Bosna – Sandžak” nastoji uspostaviti što bolje odnose s drugim bošnjačkim udruženjima i, budući da su najmasovnije udruženje Bošnjaka, pomoći im u organiziranju.

(preneseno sa faktor.ba)

(spagos)
25.03.2017.

Kazaljke sat unaprijed: Ljetno računanje vremena počinje u nedelju


Kako upamtiti, da ponovimo pravilo: U proljeće, stolovi se izbacuju ispred kafića naprijed, kazaljke sata se pomjeraju naprijed. U jesen, stolovi se vraćaju nazad, unutra, kazaljke sata se vraćaju nazad.

Pomjeranjem kazaljki na satovima za jedan sat unaprijed, u nedjelju, 26. marta, u dva sata ujutro počinje ljetno računanje vremena.
Ljetno računanje vremena u ovoj godini počinje posljednje nedjelje marta tako što se vrijeme u dva sata ujutro pomjera za jedan sat unaprijed i računa kao tri sata.
Pomjeranje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, uz obrazloženje da se time "produžava" dan, omogućava ušteda u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.
Pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedjelje da ne bi izazvalo veće probleme za radno stanovništvo.
Prelazak na ljetno računanje vremena prvi put je zabilježen 1916. godine u zemljama na sjeveru Evrope, a do sada je uvedeno u oko 70 država, uglavnom na sjevernoj hemisferi.
Zemlje EU, kao i ostale države u Evropi, odredile su da početak ljetnog vremena bude posljednje nedjelje u martu, a završetak posljednje sedmice u oktobru.
U bivšoj Jugoslaviji, ljetno računanje vremena prvi put je uvedeno 27. marta 1983. godine.
Ljetno računanje vremena (međunarodna engleska oznaka: DST = Daylight saving time) široko je rasprostranjeni službeni vremenski sistem u kojem se, tokom ljetnih mjeseci, kazaljke prebacuju obično za jedan sat unaprijed u odnosu na mjesno standardno vrijeme.
U Evropi se ovaj sistem često jednostavno naziva "ljetno vrijeme" (npr. EST = European Summer Time), što se vidi i u međunarodnim engleskim oznakama za pojedine vremenske zone, npr. za srednjoevropsku vremensku zonu (CET = Central European Time), koja u ljetnim mjesecima postaje srednjoevropska ljetna vremenska zona (CEST = Central European Summer Time).

(radiosarajevo)
25.03.2017.

Počivajte u miru





Amerika je velika zemlja. Groblja automobila se ne nalaze u blizini velikih gradova, a stara auta moraju negdje biti ostavljena.
Nekada ostavljena, stoje još i danas na istom mjestu, iako su se odavno izgubili tragovi nekadašnjih vlasnika. U suhoj pustinjskoj klimi zapada, napušteni automobili traju mnogo duže nego u nekim drugim uslovima. Ne napada ih rđa tako brzo. Van bilo kakvih puteva, kao u gnijezdima, u blizini ponekih gradova duhova, što je česta pojava u ovim krajevima, nalazi se  mnoštvo olupina starih automobila. U nekom dvorištu iza kuće, slična olupina bi bila svjedočanstvo životnih uslova vlasnika, ili bi ukazivala kako vlasnik jednostavno nije imao srca da se rastane od svog nekadašnjeg ljubimca.
A ako se neko staro auto u svom punom dostojanstvu odjednom pojavi u sred pustinje kao nacrtano, to može djelovati čak i lijepo. Posmatrač odmah počinje da mašta, kako bi bilo lijepo, jednog ovakvog ljepotana ponovo postaviti na točkove.
U jednoj pustinjskoj radionici ne ide baš sve kao podmazano, ali još sve izgleda dobro. Cadilac iz četrdesetih godina, iz grada duhova Nelsona, na prvi pogled čini se kao da je u dobrom stanju.
Pumpa za gorivo i okolne barake u blizini perfektno upotpunjuju scenu. Pa čak i gume na jednom automobilu još nisu izdušile, izgledaju kao nove, doduše sat unutar automobila je odavno stao. A u unutrašnjosti bi bilo dosta posla, ako bi se želilo nešto popraviti. Kod Chryslera iz pedesetih, gume su već odavno izdale, ali nema problema sa limarijom. Ni traga od rđe. Takođe, Chevrolet 3100 iz 1947. izgleda sasvim dobro. Bez garaže, taj bi mogao dogurati i do 100 godina.
U Nelsonu, u Nevadi, ne tako daleko od glamoura Las Vegasa, gdje su nastale fotografije u prilogu, nekoliko umjetnika je u prirodi postavilo na desetina sličnih automobila, i tako ih pretvorilo u turističku atrakciju. Naravno, odmah je povećan broj zainteresovanih posjetilaca koji žele da to vide. I kako kažu, bez žurbe u planiranju posjete za razgledavanje. Tako brzo ovdje se ništa neće promjeniti.
(izvor:faz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
24.03.2017.

Zemlja za prepoznavanje


Kada su Kinezi odlučili da žive u miru, izgradili su Kineski zid.
Mislili su da ga zbog njegove visine, dužine i čvrstine niko neće
preći. Tokom prvih 100 godina postojanja Zida, Kinezi su napadnuti
3 puta. I svaki put neprijateljske snage su podmitile čuvare Zida i
bez ikakve ga muke prešle. Greška je bila u tome što su izgradili Zid,
ali nisu izgradili karakter ljudi. Jedan je orijentalista to objasnio
ovim rečima:

Želite li da uništite jednu civilizaciju, na raspolaganju su vam tri načina:

1. uništite porodicu
2. uništite odgoj i obrazovanje
3. obezvredite uzore.

Porodica se uništava omalovažavanjem uloge majke, pa se žene počinju
stideti zato što su majke, ili što su domaćice!

Umanjite vrednost i poštovanje učitelja u društvu, tako da ih učenici preziru!

Kako biste uklonili uzore, smanjite vrednost učenih ljudi i niko ih
neće slušati i slediti!
  
Prepoznajete li ovu zemlju  ????

(preneseno sa mostarskibehar)
24.03.2017.

Bunski kanali: Dragulj prirode na Neretvi









(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba, 19. marta 2017. godine, autor je R.D.)

Prostor Bunskih kanala već par godina dio je borbe građana Bune i Mostara, udruženja i struke za očuvanje izvorne ljepote i zabranu gradnje minihidroelektrana koje se baš na tom lokalitetu planiraju graditi.

Najatraktivniji dio toka rijeke Neretve mnogi će se složiti nalazi se ispod Mostara, gdje modro zelena ljepotica prolazi kroz uski prirodni kanal stvaran hiljadama godina. Na ušću Bune u Neretvu priroda pruža najveći raskoš boja, spoj vode, zelenila i kamena, te postavlja upit ljudima koliko su svjesni bogatstva kojeg vide. Prizor je svaki put drugačije, sve u zavisnosti od godišnjeg doba i količine vode u kanalu.
Bunski kanali nalaze se pored mjesta Buna, gdje Magistralni put M-17 ostavlja Mostar i kreća prema Počitelju i Čapljini. Hiljade građana dnevno prođu pored, a da nisu svjesni da prolaze pored jednog od najljepših slika koje priroda u našoj zemlji može ponuditi. Neobilježeno ispod puta u kanjonu rijeke pruža se pravi spektakl kojeg voda, stijene i zelenilo priređuju hiljadama godina.

Rijekom bogata Buna na svom ušću širi se u malu deltu, te onda preko duge sedrene stijene stvarane hiljadama godina stropošta u kanal koji je formiran. Buni treba devet kilometara da od svog izvora stigne do Neretve i uz niz prekrasnih momenata za kraj ostavi onaj najljepši.

Bunski kanali, pravi dragulj prirode potpuno su turistički neiskorišteni, osim ribara koji baš tu najviše vole čekati trzaj mekousne pastrmke ili glavatice i pokojeg bicikliste ili izletnika, raj za oči nepoznanica su i za mnoge koji žive desetak kilometara od kanala.
Savršena staza za kajak i kanu

Osamdesetih godina kajakaši su se na Bunskim kanalima borili za svjetske i evropske medalje, jer na tom je lokalitetu priroda izgradila ono što se obično vještački gradi da bi se napravila što teža i zahtjevnija staza.

Rok Rozman, proslavljeni slovenski olimpijac i osvajač brojnih medalja u kajaku i veslanju, prošle je godine u sklopu svoje ekološke akcije "Balkan Rivers Tour" spustivši se niz Bunske kanale ustvrdio da u cijelom svijetu nema atraktivnije staze za kajak i kanu.

U 230 kilometara svog toka Neretva je izgradila cijeli niz prekrasnih krajolika, ali mišljenja mnogih da je baš lokalitet južno od Mostara na ušću Bune, taj koji zbog količine vode, ali i krajolika predstavlja najveću vrijednost.

Nekad zaštićen prostor danas ostavljen

U bivšoj državi prostor Bunskih kanala bio je zakonom zaštićen kao spomenik prirode, sad je pak sve to poprilično nejasno, ostavljeno na slobodno tumačenje, pa su udruženja koja se bore za zaštitu rijeka više puta upozoravala da ovaj lokalitet i ova današnja država treba jasnije i glasnije uzeti pod zaštitu.

"Ljudi su Stari most izgradili za par godina, a Neretvi su hiljade i hiljade trebale da formira svoje korito. Nekad prelako prelazimo preko bogatstava koje nam priroda daje i za koje se mi trebamo boriti da bi ih ostavili generacijama koje dolaze iza nas. Bunski kanali su bez sumnje najljepši dio toka Neretve, pravi dragulj prirode", kaže Sejo Pintul, urbanista i ekolog, jedan od najglasnijih u borbi za zaštitu rijeka, posebno Bunskih kanala.

U ratnim godinama preko kanala izgrađen je neugledni, betonski most koji im je djelomično narušio ljepotu, a udruženja i aktivisti predalažu drugačiji most, prilagođen krajoliku i željama da Bunski kanali budu zaštićeni spomenik prirode i kao takvi tretirani od države na pravi način.

Prostor Bunskih kanala već par godina dio je borbe građana Bune i Mostara, udruženja i struke za očuvanje izvorne ljepote i zabranu gradnje minihidroelektrana koje se baš na tom lokalitetu planiraju graditi.

(klix.ba)
24.03.2017.

Crawling: Nova vrsta treninga








Hodanje na sve četiri. Ovakvu vrstu treninga već upražnjava Alessandar Ambrosio, Giselle Bundchen takođe. Šta se krije iza toga?
Novi trend koji izaziva senzaciju. Ovim vježbama odrasli pužu na sve četiri, kao mala djeca, prije nego što prohodaju. “Crawling” je nova vrsta fitnesa.
Postavlja se pitanje šta ono što, inače, čine samo djeca, može donijeti odraslima? Tokom dana najčešće koristimo samo noge, a ne i gornji dio tijela, kažu crawling experti. Rezultat toga su problemi sa leđima koji se javljaju kod velikog broja ljudi, jer trup nije obuhvaćen svakodnevnim vježbanjem.
A upravo to se postiže ovakvom vrstom vježbi. Ko se po tlu kreće na sve četiri, koristi ruke, noge i leđa, a čitavo tijelo radi istovremeno. Unapređuje se ravnoteža i koordinacija, a zglobovi se mobiliziraju. Početnici u početku pužu, baš kao mala djeca, a vremenom se dižu na sve četiri.
Jedna vrsta sporta koja čini zadovoljstvo, a može se izvoditi uz istovremeno učešće svih članova porodice, bilo u zatvorenom prostoru, ili negdje u prirodi.
(izvor:bild)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
23.03.2017.

Eurogol za oproštaj








Kad čovjek dugo godina živi u nekom gradu, pa gdje god to bilo u svijetu, vremenom se poistovjeti sa okolinom, pronađe nešto, nekoga, kako bi mi rekli raju, uključi se u dnevna dešavanja, a pogotovo, ako grad ima prvoligaša u fudbalu, vremenom postane navijač toga kluba. Ovo sam lično doživio, boraveći ljeti u Mostaru, kada sam primjetio kako mala djeca nabrajaju igrače iz nekog fudbalskog tima iz Engleske, Francuske, Njemačke, Danske itd. Svi mi imamo naše Rođene i Zmajeve, i to ne damo nikome, ali na mjestu, odmah do toga, nađe se malo mjesta i za neki drugi klub, za nekog igrača i slično. Sticajem okolnosti i životnog puta svake subote, već više od dva desetljeća, htio ne htio, bilježim rezultate ekipe, koju sam upoznao tamo još osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je bivala prvak Njemačke, tadašnje Zapadne Njemačke, pod malo komplikovanom nazivom: 1.FC Köln. Ova jedinica ispred imena, na njemačkom se čita kao „erste“, a ima značenje prvi, i na prvim utakmicama na kojima sam gledao ovaj klub,na starom stadionu u Mingersdorfu,a kasnije i na novom u Junkersdorfu u Kelnu, čuo sam kako navijači skandiraju puno ime kluba, čak i sa ovim erste: „Erste FC Keln!“
1.FC Keln je zadnjih godina bio daleko od vremena, kad je u tadašnjoj ligi šampiona igrao protiv Crvene zvezde, tadašnjim šampionom Jugoslavije. Ali, i pored svega, svih ovoh godina je uvijek imao svoje zvijezde, koje su nosile igre kluba, dostizali do Njemačke, ili neke druge reprezentacije. Prije14-15 godina, odjednom, na iznenađenje, u prvu ekipu se probio dječak, za koga smo već znali po igrama za juniore, po imenu Likas Podolski. I ubrzo se saznalo da je kao dvogodišnji dječak došao sa roditeljima iz Poljske u Njemačku. Trenirao je kao dječačić u njegovom Bergheimu, nedaleko od Kelna, a kad su ga treneri zapazili, preporučili su ga fudbalskoj školi bundesligaša iz Kelna. Jedna karijera koja je od početka išla uzlaznom linijom. Nama strancima je bilo posebno drago, da se ta karijera ne odnosi samo na djecu koja su po rođenju Nijemci, nego i na djecu koja imaju drugačije porijeklo. Ovdje treba napomenuti da tako nije bilo oduvijek. Situacija se u Njemačkoj, barem što se sporta tiče, promjenila od kraja devedesetih, do kada je vladalo mišljenje da u reprezentaciji Njemačke moraju igrati samo Nijemci po porijeklu. Nakon debakla na velikim prvenstvima 1998. i 2000. politika u sportu se promijenila.
Za Lukasa Podolskog je nakon debija u njegovom matičnom klubu krenula i reprezentativna karijera. Debi za reprezentaciju Njemačke 2004. godine, i neprestano je igrao, sve do oproštajne utakmice 22. marta 2017. godine. Vrhunac njegove karijere je svakako bila titula svjetskog prvaka 2014. godine u Brazilu. Iz svog FC Kelna, Lukas je otišao u FC Bayern, tamo postao prvak Njemačke, pa zatim u Arsenal London, Inter Milan, Galatasaraj iz Istanbula. Naredne dvije godine će igrati sa japanski Kobe, u prvoj japanskoj fudbalskoj ligi.
Ono što ga krasi, jeste činjenica da gdje god je došao, brao je simpatije domaće publike. Bio je, kako bi to mi rekli prava raja, a često je i igrao samo za raju. Nije mu teško doći iz Istanbula da otvori neki turnir u fudbalu, za najmanji uzrast, da izvede početni udarac i da igra protiv male raje. To ne može baš svako. Uz oproštajnu utakmicu, odigrao je ukupno 130 utakmica za najbolju selekciju Njemačke, i do zadnje utakmice bilježio 48 postignutih golova.
Oproštaj od reprezentativnog dresa je u svakom slučaju bio malo drugačiji, nego što su to klasični oproštaji fudbalera. Obično igrači zaigraju 10-15 minuta, nakon toga uz ovacije napuštaju teren, prepuštajući svoje mjesto nekom mlađem. Lukas je za ovu utakmicu bio kapiten reprezentacije. Ostao je na terenu punih 85 minuta, a sve je začinio evrogolom u 69. minuti, kada je ljevicom loptu smjestio u sam ugao golmana engleske reprezentacije. Evrogol za oproštaj, ljutom protivniku Engleskoj.
Bilo je oproštaja igrača i do sada, i biće ih svakako još. Ovo je svakako oproštaj za pamćenje Podolski je miljenik publike na svakom terenu gdje god je igrao. Na sinoćnju utakmici pred 80 hiljada gledalaca na stadionu u Dortmundu, bilo je bez sumnje, minimum 30 hiljada navijača iz njegovog Kelna, iz grada koji mu odaje počast na najbolji mogući način. Kakav će fudbalski put Podolskog biti nakon zvaničnog završetka fudbalske karijere, još se ne zna. Ali je jedno sigurno Njegov put neće biti dalje od Kelna. Mnogi se nadaju i očekuju da će zauzeti neko mjesto u rukovodstvu kluba. Ali o tom po tom.
U svakom slučaju, za ovo do sada što je priredio, priključujemo se brojnim željama sa sinoćnje utakmice: Danka Poldi!

Smail Špago
23.03.2017.

Sa starih fotografija, širom svijeta (4): Putnici kroz vrijeme

Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme


Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su ti dokazi ujedno i znaci da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvesni toga.



 Astronaut iz srednjeg vijeka

Na slici je kip, koji liči na astronauta, a nalazi se na Salamanca katedrali u Španiji. Katedrala je građena skoro dva vijeka između 1600 i 1800, a kipovi su isklesani od kamena. Šta je kip mogao predstavljati onoga vremena? Vanzemaljce, ili...? Ostaje zagonetka.



Metalni sat u kovčegu

Kineski arheolozi su navodno pronašli mali, ali savršeno oblikovani metalni sat, u jednom kovčegu, koji bi trebao biti star najmnje 400 godina. Oni su ostali šokirani kad su na satu ugledali zaleđeno vrijeme 10:06, i ugravirano „Swiss“ na poleđini...???



Nestali čovjek

Priča govori o mladiću po imenu Rudolph Fentz, koji je ubijen u taksiju u junu 1950. godine na Times Square u New Yorku. Navodno je bio obučen u odjeću iz 18. stoljeća, imao je bakarne toke na sebi i pismo iz 1876, Njujorška policija, koja je izvršila uviđaj, pronašla je da se radi o muškarcu koji je navodno nestao 1876, godine...


(spagos)
23.03.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Neobična klinika


U ovoj foto seriji došla je na red i jedna klinika za hitne slučajeve? Pacijent, star i nepoznat, ima mutan pogled, duboke pupile. Nema pulsa i krvnog pritiska.
Upravo pravi slučaj za dr, Davea i sestru Lesley. Oni u njihovoj klinici u Lyme Regisu, u grofoviji Dorset u Engleskoj, skoro svakodnevno imaju posla sa teško povrijeđenim. I u pravilu, svakodnevno uspojevaju da utješe rodbinu. Ako je uho otkinuto, rutinska operacija! Ako je oko ispalo, sitnica! Otvoreni stomak sa sadržinom koje se prosipa van tijela? I to uspjevaju za urede!
Klinika za igračke „Alices Bear Stop“ uživa dobar ugled. I naravno, preuzima slučajeve samo od privatnih pacijenata.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.03.2017.

Mostar u objektivima fotokamera – Boris Engelgardt




U vremenima kad je posjedovanje vlastitog fotoaparata označavalo neku vrstu luksuza, na fotografisanje, ili jednostavno slikanje, kako se to uobičejeno kaže u žargonu, odlazilo se kod nekog fotografa, kojih je u Mostaru bilo nekoliko, s vlastitim fotografskim radnjama, pretežno u prometnijim ulicama u centru grada.
Fotografisanje je bilo rijetko i samo uz određene prilike, kao što su bili mladenci nakon vjenčanja, svadbe, novorođenčad, vojnici ili đačke slike, kompletni razredi, u razredu s učiteljicom ili pred školom. Sve te fotografije su izrađivali ili dobri fotoamateri, ili majstori fotografije, fotografi, koji bi dolazili po pozivu, ili bi se išlo kod njih u foto atelje. Nakon slikanja i izrade slika, ostajale su uspomene, koje su se brižno čuvale u fino uređenim albumima ili još jednostavnije u nekoj kutiji od cipela ili košulje. Svako od nas se s radošću može sjetiti imena nekog fotografa iz Mostara.
Jedan od onih, koji je imao fotografsku radnju u samom centru grada, četrdesetih godina prošlog vijeka neposredno iznad Musale, na raskršću ulica Braće Brkića i Mladena Balorde, bio je Boris Engelgardt. Njegova fotografska radnja nosila je ime “Foto-Tehnika”, a reklamni pano je bio visoko istaknut na kući koja i danas postoji na tom mjestu. Samo oni malo bolje upućeniji ili oni koji još pamte ta vremena, znaju detalje iz njegovog života, kada je i od kuda došao u Mostar i do kada je bio u Mostaru. Na tendi ispred radnje istakao je reklamu da fotografije radi na rol filmovima, što je za ono vrijeme, takođe, bila novina u svijetu fotografije. Prije toga, koristile su se posebno pripremljene fotografske ploče, koje su se za svaku novu fotografiju ubacivale u kameru, a one upotrebljene, veoma brižljivo čuvane, da ih ne obasja svjetlost. Ovdje na priloženim slikama možemo vidjeti gospodina Borisa sa svojom suprugom ispred njihove foto radnje. Više su se pamtile i za uspomenu ostale njegove rijetke fotografije, koje se danas mogu pogledati zahvaljujući internetu. Fotografije iz 1940. godine, zima i snijeg u Mostaru 1941. i 1942 godine.
Fotografije Borisa Engelgardta, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
22.03.2017.

Znak proljeća: Behar trešnje, magnet za posjetioce u Kini


U jednom parku u centralnokineskoj provinciji Hubei, u Kini, posjetioci su oduševljeni prvim beharom trešnje, što je ultimativni znak dolaska proljeća. Ovaj običaj nam je do sada bio poznatiji iz prekomorskog Japana, ali kako se vidi, njeguje se i u Kini.
Kod nas je poznat po već gotovim, zrelim trešnjama, kao što je nekad bila „trešnjeva nedelja“ u Počitelju.
Ali, pošto Kinezi uvijek idu korak dalje, oni su čak ustvrdili da stabla trešnje imaju porijeklo baš iz Kine, i da su tek kasnije prenesene u Japan.
Pa kome vjerovati?
(izvor:ksta)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.03.2017.

Indijski praznik početka proljeća





Holi fest, poznat i kao “Festival boja”, praznik je kojim se u Indiji obilježava početak proljeća. To je jedan od  malog broja dana u godini koji u glavnom gradu Indije Nju Delhiju nudi malo odmora i oporavka između hladne zime pune smoga i zagušljivo vrelog ljeta.
Kod Holi festa, kako se zove ovaj praznik, okolo leti velika količina obojenog praha. Čak i turisti, koji dolaze da prisustvuju ovom šarenom spektaklu, nisu pošteđeni od polivanja vode i farbe.
Nekad religiozni praznik, koji  simbolizuje pobjedu dobra nad zlom i početak proljeća, svojim obredima prethodnih godina, proširio se širom zemaljske kugle.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba) 
22.03.2017.

Tschüß Lukas!



U srijedu, u utakmici Njemačka – Engleska (22.03, 20:45), od reprezentativnog dresa se oprašta Lukas Podolski.
Lukas Podolski je u reprezentativnom dresu Njemačke imao odlučujuću ulogu u godinama zaleta ka tituli svjetskog prvaka. Ovo je trenutak da se i stari prijatelji oproste.
Sebastian Schweinsteiger, kojeg sa Lukasom Podolskim veže i sportsko i ljudsko prijateljstvo, uz njegov reprezentativni oproštaj, putem dnevnog lista “Welt” napisao je pozdravno pismo Lukasu Podolskom.

Dragi Lukas,
nas već godinama nas veže prijateljstvo, kakovog nema tako često u životu. Sjećam se jako dobro trenutka izmjene na mojoj oproštajnoj utakmici, kada sam na ribinama vidio tebe u krugu moje porpdice. U krugu ljudi koji imaju posebno mjesto u mom životu, spadaš i ti. Sa tvojom pozitivom aurom, tvojom otvorenošću i privlašnošću, privukao si i oduševljavao ne samo mene, već i njemačkiu, englesku i tursku publiku istom mjerom. Nemam ni trunke sumnjee, da ćeš isto tako oduševljavati i japansku publiku, koja će se vrlo brzo pretvoriti u tvog navijača.
Servus, Poldi, moj prijatelju, vidimo se uskoro!
Tvoj Basti!







(spagos)
21.03.2017.

Dan šarenih čarapa: Podrška osobama sa down sindromom


Dakle, 21.03. različite čarape u znak podrške osobama sa Down sindromom.
Ja ih istinski volim! Djeca sa posebnim potrebama nisu nikakva čuda ili nešto neobično. Oni žele da budu ono što i drugi, da budu PRIHVAĆENI.
Smijem li vas nešto pitati? Da li je neko spreman da kopira ovaj status u čast sve djece koja su jedinstvena na svoj način? Da vidim ko ima dobro srce. Ja znam ko će to od mojih prijatelja učiniti, zato ne dijeli nego kopiraj ovaj status!
ZA SVU DJECU
(ibroleric)

Dan šarenih čarapa: Podrška osobama sa Downovim sindromom

Simbol ovog dana su šarene čarape, jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti

Danas, 21. marta obilježava se Svjetski dan osoba s Down sindromom. Downov sindrom je genetski poremećaj koji je prouzrokovan prisutnošću jednog kromosoma viška, na 21. paru kromosoma, gdje se umjesto 2 nalaze 3 kromosoma.
Ciljevi obilježavanja ovog dana su buđenje svijesti i razumijevanja te međunarodna podrška, kako bi se poštivala prava ljudi s DS-om i poboljšao njihov položaj, a samim tim i kvaliteta života, kao i promoviranje svijesti i razumijevanje Down sindroma uz mobiliziranje podrške i priznavanja, dostojanstva, prava i dobrobiti za osobe s Down sindromom.
Simbol Dana sindroma Down su šarene čarape, jer ih osobe s Down sindromom ne mogu upariti. Nošenjem šarenih čarapa pokazuje se podrška borbi osoba s Down sindromom da se integriraju u društvo.
Prosječno jedno od 650 novorođene djece rađa se sa sindromom Down, hromosomskim poremećajem koji nastaje uslijed viška jednog kromosoma ili dijela kromosoma u jezgri svake stanice tijela.
Taj poremećaj sprječava normalan fizički i mentalni razvoj djeteta. Sindrom Down uzrokuje pogrešno razvrstavanje kromosoma tokom ćelijske diobe spolnih stanica, tako da se u stanici nađe višak cijelog ili dijela jednog kromosoma. S obzirom na to da postoje tri kopije 21. kromosoma, regularni tip sindroma Down poznat je i kao "trisomija 21".
Sindrom Down pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj porodici, bez obzira na zdravlje roditelja, ekonomsku situaciju ili način života.
(spagos)

21.03.2017.

Doktor koga su svi voljeli


Sinoć je u Mostaru iznenada umro primarijus dr Ramo Omanović,  poznati mostarski  doktor-specijalist neuropsihijatrije.
Ta iznenadna tužna vijest  bolno je odjeknula ne samo u njegovoj porodici, među njegovim prijateljima  već   je istinski rastužila i veliki broj Mostaraca i stanovnika mnogih hercegovačkih mjesta kojima je Ramo nesebično, i uvijek od srca, pomagao i kao doktor i kao čovjek.
Jednako je bio omiljen ama baš u svakom mostarskom kvartu koliko i u svojim rodnim Potocima, ali ništa manje ni u Jablanici ili Širokom Brijegu,   gdje je godinama  zbog svoje  stručnosti  i ljudskih  vrlina  bio  izuzetno omiljen  među pacijentima.  Ramo je  jednostavno bio doktor koga su svi voljeli, doktor iz naroda i doktor  za narod: istinski humanist dostojan svoje profesije i svoje specijalizacije. Posebno je bio neumoran u  obavljanju svoje profesije i iskazivanju svojih ljudskih vrlina pružajući  riječi utjehe ljudima  tokom  posljednjih ratnih zbivanja.
Čitav radni vijek proveo je u Mostaru,  u predratnom, ratnom i poratnom Medicinskom centru „Dr. Safet Mujić“. Svoj humani poziv  započeo je obavljati u  ondašnjoj Gradskoj hitnoj pomoći, a nakon specijalizacije iz neuropsihijatrije,  te subspecijalizacije iz elektroencefalografije,  ustalio se u toj bolničkoj službi,  uspinjući se zaslužno po svim  stručnim i rukovodnim  stepenicama. U više navrata bio je šef bolničkih službi.   a bio je i generalni direktor  RMC-a „Dr. Safet Mujić“.
Njegova smrt nenadonadiv je gubitak za suprugu Hajriju, djecu Dženana i Belmu, njegovu unučad, čitavu porodicu, ali je, takođe,  nenadoknadiv  gubitak i za njegove prijatelje koji će ga pamtiti po iskrenom prijateljstvu i nesebičnosti. Prijateljima svakako,  a i onima i koji su ga samo poznavali, ostaće u lijepom sjećanju i po svojoj erudiciji  s kojom se nenametljivo i lako uključivao u svaki razgovor  svjedeno da li je bila riječ o kulturi, sport, svjetskoj ili domaćoj politici.
Ovaj grad i ovo podneblje, a na stručnom planu i čitava Bosna i Hercegovina,  izgubili su izuzetnog čovjeka i doktora,  čija će  se stručnost i dobrota dugo, dugo pamtiti.
(novasloboda.ba)
20.03.2017.

Danas počinje proljeće




Proljeće ove godine počinje 20. marta, tačno u 11 sati i 28 minuta, a trajaće do 21. juna u 4 sata i 24 minute. To su podaci iz astronomije o ravnodnevnici ili ekvinociju (lat. aequinocitum, jednakonoćje), a predstavljaju trenutak kada Sunce u prividnom godišnjem kretanju nebom stigne na nebeski ekvator, tj. u proljetnu ili jesenju tačku. Tačke u nebeskoj sferi u kojima ekliptika presjeca ekvator nazivaju se tačke ravnodnevnice. Tada noć i dan traju podjednako, po 12 sati. To se događa dva puta godišnje, oko 21. marta, proljetna ravnodnevnica i oko 23. septembra, jesenja ravnodnevnica. Proljetna i jesenja tačka nemaju stalan položaj među zvijezdama i pomjeraju se za 50,25“ ususret suncu. Zbog pomaka je sunčeva godina kraća za 20 minuta od zvjezdane godine.
Od 2008. godine, pa sve do 2101. godine, proljetna ravnodnevnica će se dešavati 19. ili češće 20. marta.
Proljeće, međutim, nije jedino godišnje doba čiji se početak ne poklapa s astronomskim, odnosno „pravim“ početkom. Ljeto koje počinje solsticijem, na primjer, po tačnim astronomskim proračunima može pasti 20. juna, ali to može biti i 21. ili 22. juna. Jesen ne mora uvijek početi 23. septembra, već i dan kasnije, a zima je u istoriji znala počinjati 23. ili čak 24. decembra.

Ako nastavi ovakvo ugodno i toplo vrijeme...eto zove za 5-6 dana, trešanja za 5-6 sedmica, a smokava za 5-6 mjeseci“. (fotosi: emica)


(spagos)
20.03.2017.

Kako dočekati kralja?


Kad putujete avionom na par dana, šta uzimate sa sobom? Po osobi je to najčešće jedan kofer, onaj sa točkićima, da se lakše vuče po aerodromima, i eventualno, jednu ručnu torbu, u kojoj se nalaze dokumenti, novčanik i najnužnije stvari.
Saudijski kralj Salman sa tako malo prtljaga ne putuje sigurno. Na privredne razgovore u Indoneziji on je poveo sa sobom, ni manje ni više nego 1.500 ljudi, koji su mjesto našli u šest pratećih Boeing jetova, a njihov prtljag je krenuo jednim posebnim vojnim avionom. Na aerodromu u Indoneziji sa ovolikim brojem ljudi i prtljaga, posla su imala tačno 572 radnika, koji su istovarili 506 tona prtljaga, a uz sve to i dvoje zlatne pokretne stepenice za njegovo visočanstvo.
Indonezija se nada da će im posjeta saudijskog kralja donijeti investicije vrijedne 25 milijardi dolara.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
20.03.2017.

Vulkan Etna ponovo aktivan




Vulkan Etna na Siciliji ponovo je aktivan. U četvrtak je došlo do eksplozije, koja je izbacivala lavu i pepeo na visini od 2700 metara. Nacionalni institut za geofiziku i vulkanologiju potvrdio je da su četiri osobe lakše povrijeđene. One su bile u istraživačkoj ekipi, koja se nalazila u blizini vulkana.
Vulkan je na jugoistočnom krateru pokrenuo lavu, koja u dodiru sa vodom može izazvati eksploziju.
Jedna ekipa britanskog BBC pravovremeno je bila na licu mjesta i napravila video snimke iz blizine. Tokom zadnjih sati na Etni su prisutne veće erupcije. Inače, Etna je jedan od najvećih aktivnih vulkana na svijetu.
Jedna zanimljivost: Krajem maja, u obližnjem mjestu Taormina, treba da se održi sastanak vodećih svjetskih političara G7, na kome se očekuje i američki predsjednik Donald Trump.
(izvor:AZ)
Smail Špago
(Novaslobod.ba)
19.03.2017.

Tamo gdje živimo: Nekad i sad - Hahnentorburg Köln


Okolina srednjevjekovnog Hahnentorburga, kapije sa tvrđavom na Rudolphplatzu u Kelnu, u toku stoljeća je više puta mijenjala svoj izgled. Ove podatke je iznijela Počasna garda, koja od 1988. godine koristi prostor unutar tvrđave kao svoje službene prostorije. Tvrđava je sanirana i uređena, a kako je izgledala zadnjih stoljeća, pokazano je na četiri fotografije iz prethodnog perioda.
Tvrđava je sagrađana zajedno sa ostalim pruskim utvrdama godine 1881. godine (gore lijevo), a nakon oštećenja tokom bombardovaja 1945. godine, ostala je bez većeg dijela lijevog krila (gore desno). Nakon rekonstrukcije, šarenila, okoliša i gustog saobraćaja pokazuje se kao na slici dole lijevo. Ipak, onako kako izgleda sada (dole desno) neće dugo izgledati. To se posebno odnosi na most između desne kule u susjedne zgrade, koji će se ukloniti, a garda planira saniranje postojećeg stanja, unutar kula, kako iznad, tako i ispod zemlje.
(izvor:KStA)

(spagos)
19.03.2017.

Mostarski liskaluci: Koliko nam malo treba


Koliko nam malo treba, malo sunca, malo hljeba...i naravno Veležovih pobjeda, pa da nam život, u ovom sivilu, barem malo ljepše izgleda. Znak za to je i liskaluk, izrečen od ko zna koje liske u Mostaru, nakon jučerašnje pobjede nad Bratstvom u Vrapčićima i prošlonedeljne pobjede nad Jedinstvom u Bihaću. Iz tri utakmice 7 bodova, i igra, koja iz nedelje u nedelju biva bolja. Dobar znak da će se Rođeni vrlo brzo popeti iznad crvene linije, i krenuti ka vrhu...Forca Rođeni...
(foto:BHfudbal)

(spagos)
19.03.2017.

Za arhivu: Velež - Bratstvo 2:1





Prva liga FbiH
18. kolo: Velež - Bratstvo 2:1
Stadion u Vrapčićima
Gledalaca: oko 3.000
Sudija: Admir Musić (Sarajevo)
Žuti kartoni: Zvonić, Ćosić (Velež)
Strijelci: 0:1 Mujkić (35’), 1:1 Tatar (44’), 2.1 Brandao (48’)
Velež: Abdihodžić, Petrović, Avdić (od 49’ Ćosić), Zvonić, Memić (od 40’ Tatar), Mujezinović, Handži (od 75’ Uzun), Carvalho-Santos, Brandao de Souza, Mahinić, Krcić. 
Bratstvo: Divković, Salkić, Šuša, Mousa, Vehabović (od 60’ Puturalić), Jaganjac, Kuduzović, Kadić, Mujkić, Mulahusejnović (od 53’ Hasić), Ikanović.

Poslije katastrofalne jeseni, Velež je zabilježio drugu uzastopnu pobjedu, najavivši da se div budi i da za njegove vjerne navijače dolazi dani radosti.
Na krilima pobjede u Bihaću, fudbaleri Veleža, nošeni velikom podrškom svojih vjernih navijača, započeli su meč protiv Bratstva, ali bez većih uzbuđenja i prilika.
Ipak, prvu priliku da postignu gol imali su gosti u 11. minuti. Mujkić je uputio oštar udarac sa desetak metara, ali je Abdihodžić sjajno intervenisao i spasio svoj tim.
Domaći su uzvratili u 15. minuti, ali je Handžić za malo bio neprecizan.
Tri minuta kasnije, nova prilika za Velež, ali je Mujezinović slabo šutirao i mreža gostiju ostala je netaknuta.
Što je utakmica više odmicala, igralo se sve borbenije, ali bez izrazitijih prilika za golove.
U 29. minuti viđena je najljepša akcija domaćina, koju su izveli Brandao i Mujezinović, a šut ovog posljednjeg požrtvovanim padom Kadić je skrenuo u korner.
I, onda, u 35. minuti, hladan tuš za domaće navijače. Brzi napad gostiju, lijepim golom krunisao je Mujkić, čiji udarac Abdihodžić nije uspio odbraniti – 0:1.
Uraganski napadi Rođenih rezultirali su izjenačujućim golom u 44. minuti. Tatar je, samo minut nakon što je zamijenio povrijeđenog  Memića, sjajno izveo slobodan udarac i lopta se zakoprcala u mreži Divkovića – 1:1.
Erupacija oduševljenja viđena je u 48. minuti, kada je Velež došao u vođstvo. Novajlija Brandao, u svom debiju pred domaćom publikom, odlično se snašao pred golom gostiju i poslao loptu u mrežu – 2:1.
Brandao je u 86. minuti, propustio sjajnu priliku da postigne i drugi gol. Do kraja utakmice, i pored više prilika s obe strane, rezultat se  nije mijenjao.

(izvor:novaslobodaba)
19.03.2017.

Protestni marš Siouxa




Bubnjevi još nisu utihnuli, a prastanovnici i aktivisti za zaštitu okoline još uvijek protestuju. Jedan aktivista nosi zastavu SAD okrenutu naopako. Znak za vanredno stanje. Ovo je njihov posljednji marš.
Mjesecima su Indijanci iz plemena Sioux i njihove pristalice istrajavali u njihovom protestu u Standing Rock rezervatu u saveznoj državi Dakoti, protiv izgradnje naftovoda. Cijevi treba da prođu zemljištem koje je prema prastarim ugovorima zaštićena zona. Sveta zemlja bi naftovodom postala ugrožena, a njihova voda zaprljana, strahuju prastanovnici.  Sada su, konačno, napustili njihove šatore.
Donald Trump je svojim potpisom odobrio gradnju…
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.03.2017.

Automobili sa heklanom presvlakom





U vremenima kada je automobil postao svakodnevna potreba, a daleko od onih vremena kada je automobil zauzimao mjesto kućnog ljubimca, još uvojek ima nostalgičara, koji se rado prisjećaju vremena kada se automobil rado ukrašavao nekim modnim detaljima.
Početkom automobilizacije, i kod nas je ukrašavanje bilo zastupljano u vidu šarenih, heklanih jastuka ispod zadnje šoferšajbe, ručno rađenih presvlaka na sicevima, pa sve do ručno nacrtanih ukrasnih detalja na limariji.
Izložbe ovako ukrašenih automobila postale su redovna pojava širom svijeta, i stalno nalaze nove poklonike. Među njima ima onih koji su u svoje vrijeme i sami vozili ovako ukrašene kombije u vremenima hyppie pokreta, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, pa sve do onih, rođenih mnogo kasnije, koji slične detalje mogu vidjeti samo na starim fotografijama ili filmovima.
Prije nekoliko godina jedan sličan „pulover“ za kombi nuđen je putem e-baya i dostigao cijenu oko pet hiljada eura, što i nije ni puno, kad se u obzir uzme utrošak za materijal i potrošeno vrijeme za štrikanje.
E sad, postavlja se pitanje, kakva je svrha jednog ovakvog pokrivala? Kakva mu je funkcija i stabilnost, prilikom božnje? I da li se uopšte smije koristiti tokom vožnje, jer bi u slučaju veće brzine mogao sakriti pogled vozaču, i tako dovesti do nesreće u kojoj osiguranje sigurno ne bi imalo razumjevanja za bilom kakve ukrasne poteze.
Stoga, najvjerovatnije, sve ovo što se radi, služi isključivo za ukrašavanje automobila koji će biti izloženi na nekim izložbama, pogotovo old-tajmera. Inače, pulover za kombi je opremljen sa preko 100 komada magneta, kojima se pulover zategne preko karoserije. A šta tek reći za pulover na kineskom automobilu?
Kako je izjavila ponosna vlasnica cabrio bube, za izradu pulovera za njenog ljubimca trebalo joj je skoro sedam mjeseci i oko 40 kilograma vunice.
Sve za zabavu i hobi.
(izvor:FR)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.03.2017.

Skok s motkom odozgo


Prvo zalet, pa odbacivanje motkom i let preko žute letvice, koji odlučuje o porazu ili pobjedi.
Fotografija je napravljena tokom Evropskog atletskog prvenstva u dvorani, održanog u Beogradu od 3. do 5. marta, gdje su se lakoatletičari sastali na njihovom prvom susretu tokom ove godine. Na slici je Anika Roloff (25), njemačka atletičarka, koja je pokušala parirati Grkinji Ekaterini Stefanidi.
Uprkos konkurenciji, Grkinja je na kraju bila pobjednik discipline skok s motkom za žene u dvorani sa skokom od 4,85 metara. Druga je bila Njemica Lisa Ryzih sa skokom od 4,75 metara, a Roloff je sa 4,40 metara zauzela tek deseto mjesto. Uprkos tome, na slici načinjenoj odozgo, izgleda kao prava šampionka.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.03.2017.

Pokret “Pulse of Europe“




Demonstracije jesu, ali nešto nedostaje? Nema ni jednog transparenta? Protiv koga su oni?
U stvari, oni nisu protiv. Učesnici su se sastali kako bi demonstrirali za nešto!
Pokret “Pulse of Europe” želi pokrenuti evropske nacije da se ponovo približavaju. Svake nedelje zagovornici pokreta sastaju se u skoro 50 evropskih gradova, od Lisabona na jugu, do Kiela na sjeveru. U Berlinu su ovom prilikom pjevali evropsku himnu, u sjenci čuvenog pjesnika.
Da Schiller nije od kamena, radovao bi se sigurno.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
18.03.2017.

Naša raja u svijetu (2): Naš Keno - Hajde Gradska i prijatelji Gradske

Komentar Šefika Maksumića postavljen na facebooku:

Hajde Gradska i prijatelji Gradske ! Lajkajte ovom momku. i dajte podrsku na utakmici ( svi koji budete u prilici biti na utakmici)Njegova mama je Hamida rah.Zilina....dakle, manje....vise...to nam je blizi ili daljnji rodjak...skoro svima sa Gradske... A svi znamo da je rah. Hamid bio dobar i vrijedan covjek....kao i sva generacija njegova i prije njega....a i njegova kcerka Azemina.
Azemina je kcerka r.Hamida., a Keno je njezin sin. Zato sam ponosan sto smo dibili reprezentativca BiH koji ima i jedan dio korjena....porijekla Gradske. A uz sve ovo , njegov otac je Meho Kodro , legenda Veleza BiH reprez. i bio igrac Barcelone......najjaceg kluba na svijetu.
Bravo Azemina i Meho !Bravo kad ste uspjeli odgojiti i uputiti na pravi put vasega Kenu.
Zelim mu svaku srecu i da maksimalno uspije.
Ovaj momak zasluzuje 5000 lajkova...najmanje...a ne 19.....


(spagos)
18.03.2017.

Posjeta s razlogom - Partizansko polovina marta 2017.

Bez riječi!



















(fotosi:mili)
17.03.2017.

Test za pametne ljude


Pa, da vidimo koliko ste stvarno pametni. Spremni?
Idemo !!! (scroll down)

Prvo pitanje:


Učestvujete u trci. Prestižete drugu osobu. Na kom ste Vi mjestu?

Odgovor:

Ako ste odgovorili da ste prvi, niste u pravu! Ako prestignete
drugu osobu i zauzmete njeno mjesto, onda ste drugi! Pokušajte ne
zeznuti drugo pitanje.


Da biste odgovorili na drugo pitanje, nemojte razmišljati tako dugo
kao kod prvog pitanja.

Drugo pitanje:

Ako prestignete posljednu osobu, onda ste...?

Odgovor:

Ako ste odgovorili da ste pretposljedni, onda ponovo niste u
pravu. Recite mi, kako možete prestići posljednu osobu?

Niste bas dobri u ovome! Zar ne?

Treće pitanje:

Vrlo zeznuta matematika! Ovo morate uraditi BEZ RAČUNARA ILI OLOVKE.
Pokušajte.

Uzmite 1000 i dodajte 40. Sad dodajte još 1000. Sad dodajte 30.
Dodajte opet 1000. Sad dodajte 20. A sad dodajte još 1000.
Sad dodajte 10. Koliko je to ukupno? 

Spustite se dolje i vidite odgovor.

Jeste li dobili 5000?

Točan odgovor je zapravo 4100.

Ne vjerujete? Provjerite računarom! Danas definitivno nije Vaš dan. Možda
ćete točno odgovoriti na slijedeće pitanje.


Četvrto pitanje:



Marijin otac ima 5 kceri: 1. Nana, 2. Nene, 3. Nini, 4. Nono. Kako se
zove peta kćer?

Odgovor: Nunu?


NE! Naravno ne.
Njeno ime je Marija.. Pročitajte pitanje ponovo.


OK, sad ide bonus pitanje:


Nijema osoba želi kupiti četkicu za zube. Imitirajući pokrete četkanja
zuba, uspijeva prodavču objasniti što želi kupiti.


Ako slijep čovjek želi kupiti naočale za sunce, kako će to
objasniti prodavaču?

Odgovor:

Samo treba otvoriti usta i reći, jednostavno, zar ne ?

POŠALJITE OVO DALJE DA ISFRUSTRIRATE PAMETNE LJUDE U VAŠEM ŽIVOTU !!!


(preneseno sa: mostarskibehar/jasnailjubolazarević)
17.03.2017.

Naša raja širom svijeta: Kenan Kodro




Igra za San Sebastian, navija za Velež, želi da živi u BiH...a sada poziv za reprezentaciju...

Dobiti poziv u "A" reprezentaciju svoje zemlje je nešto o čemu sanja svaki profesionalni fudbaler. Iz tog razloga 16. mart 2017. godine će ostati zauvijek urezan u pamćenje Kenanu Kodri, čije je ime danas selektor Mehmed Baždarević izgovorio čitajući igrače koje je pozvao za predstojeće dvije utakmice protiv Gibraltara i Albanije.

Sin proslavljenog bh. fudbalera Mehe Kodre je upornošću, zalaganjem i željom da napreduje i uči nešto novo dospio na popis od 24 igrača, a iz Španije se za SportSport.ba javio oduševljenog glasa.  "Šta da kažem, stvarno sam presretan. Svaki igrač mašta o tome da igra za reprezentaciju, a meni se to hvala Bogu sada ostvarilo i uzbuđen sam. Imao sam pravo da očekujem poziv, međutim posljednja riječ je bila na selektoru", kazao nam je novopečeni reprezentativac BiH na početku razgovora.  Kodro je sada došao u birano društvo. O Pjaniću, Begoviću, Kolašincu ili Luliću, s kojima će idućih dana dijeliti svlačionicu, ne treba trošiti riješi.  "To su sve momci koji su dokazani i koji igraju za velike evropske klubove. Meni je izuzetna čast što ću imati priliku da ih upoznam i treniram s njima, a slagao bih kada bih rekao da mi nije cilj igrati. Na meni je da na mala vrata pokušam ući i da opravdam poziv ponašanjem i pristupom na treninzima i utakmicama ako se ukaže prilika."

Iako je rođen u San Sebastianu, Kodro nikada nije zaboravljao odakle dolazi. Kako kaže, planira da se jednog dana kada završi karijeru preseli u BiH. "U Španiji sam odrastao, ovdje imam dosta prijatelja, kao i u BiH. Volim dolaziti u tu zemlju kada sam god slobodan i ne krijem da planiram da se preselim jednog dana u Mostar. To su samo planovi, vidjet ćemo." Budući da njegovog oca u Španiji svi pamte kao Kodru, to je jedan od razloga zbog kojeg na dresu nosi svoje ime, a ne prezime.  "Moj otac je imao sjajnu karijeru, to je činjenica, međutim to je vrijeme prošlo i sada je na meni da napravim svoj put. Ne predstavlja nikakav teret to što je u Španiji veoma cijenjen i poznat. Fokusiran sam isključivo na sebe i trudim se da napravim nešto po čemu će pamtiti i mene. Ipak, oca ću teško nadmašiti."

Do prije nekoliko godina reprezentacija BiH je za Kodru djelovala daleko i nedostižno. Sve se promijenilo kada je tim iz Pamplone jurišao na povratak u La Ligu, u čemu je i uspio.  "Moja fudbalska priča je počela u Real Sociedadu. Tu sam se zadržao do 2014. godine kada sam prešao u Osasunu, a sa trenutnim klubom sam imao priliku igrati i u drugoj ligi. Sreća za mene je da smo se uspjeli vratiti u elitni rang i to pokazuje da nikada ne znate kada vam se može preokrenuti karijera. Sada mnogo više ljudi zna za mene i zadovoljan sam načinom na koji se razvijam. Sa 23 godine sam u ligi o kojoj maštaju mnogi."  Fudbal u našoj zemlji pomno prati, a omiljeni klub mu je, Velež.  "Pratim sve što se dešava u BiH. Iako su u drugoj ligi, moj omiljeni klub je Velež za koji je u prošlosti igrao moj otac. Od njega sam čuo mnogo priča o Veležu, nekadašnjoj jugoslovenskoj ligi i zbog toga sam ga zavolio."

Nezaobilazna tema u razgovoru sa Kodrom bila je Osasuna. Svojim igrama u ovom klubu je zadovoljan, dok rezultati i nisu najbolji.  "U posljednje vrijeme me ide dobro i trudim se da nastavim ovako. Nije bitno koliko ću zabiti, koliko je bitno da mi krenemo dobrim putem kako bismo pokušali izboriti opstanak u La Ligi. Svjestan sam da će biti teško, ali na utakmici između Barcelone i PSG-a moglo se vidjeti da su čuda u fudbalu moguća. Borit ćemo se do kraja." Na kraju razgovora Kodro se dotakao i rezultata koje švicarski Servette ostvaruje pod vodstvom slavnog oca.  "Sa ocem svaki dan razgovaram i pratim redovno rezultate koje ostvaruje. Za mene njegov niz pobjeda nije nikakvo iznenađenje, jer sam znao da je dobar trener i da to može. Sarajevo? Teško je raditi sa narodom u BiH. Mislim da u Sarajevu nisu imali dovoljno strpljenja, a otac je respektovao odluku koju su oni donijeli i to je sada stvar prošlosti", završio je Kodro. 

(sportsport.ba)
17.03.2017.

Umjetnost 3D crtanja kredom













Ova vrsta umjetnosti već odavno ukrašava pješačke zone velikih svjetskig gradova. Umjetnici satima rade na svom djelu, a kad bude gotovo, potrebno je zauzeti tačno određeni ugao gledanja, kako bi se stekao pravi pogled na sliku. Slike nacrtane na trotoaru, u pjšačkoj zoni, stvaraju utisak tri dimenzije, pa se zbog toga ovakva vrsta umjetnosti i naziva 3D (trodimenzionalno) crtanje.
Slike najčešće traju jedan dan, jer drugi dan već izblijede zbog prolaznika, a najčešće traju do prve kiše, ili pranja ulica. Za svoju umjetnost, slikari najčešće ne traže neki poseban honorar, iako, negdje na rubu slike stoje korpice, ili posude, sa naznakom, da je donacija dobro došla za nabavku novih kreda. Osim dobre volje i umjetničkog osjećaja slikara, potrošni materijal je samo kreda, i komad stare tkanine, za brisanje eventualno pogrešno povučenih linija, ili farbe. Nije rijedak slučaj da se jedno ovako nacrtano umjetničko djelo drugi obnavlja, ukoliko prolaznici pokažu veći interes. Tada se postojeće boje na već nacrtanoj slici osvježavaju i slici vrati prvobitni, stari sjaj.
U svakom slučaju, jedna lijepa i besplatna zabava za slučajne prolaznike.
(izvor:totalblogal)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
16.03.2017.

Trenutak mira u paklu na zemlji – Roman od jednog snimka


Fotografija 70-godišnjeg muškarca koji u čarapama i sandalama sjedi na svom krevetu u razrušenoj spavaćoj sobi u Alepu dok puši lulu uz stari gramofon prizor je koji najbolje oslikava svu destrukciju ovog nekada veleljepnog sirijskog grada i duše njegovog stanovništva.
Sivilo koje prati ovaj građanski rat ogledalo se u mnogim fotografijama dosad, njegove strahote opisivala je i sedmogodišnja djevojčica na Twitteru, ali i dječak čije je pismo pročitano na YouTube kanalu Bijele kuće. Pa ipak, prizor starca koji sjedi u svojoj srušenoj sobi usred bombardovanja i strahota izazvao je duboke emocije mnogih ljudi, pa i onih udaljenih hiljadama kilometara od Sirije.



"Trenutak mira u paklu na Zemlji", napisao je neko na Instagramu komentarišući fotografiju agencije France-Presse objavljenu u petak.

"Roman od jednog snimka", napisao je Ishaan Tharoor iz Washington Posta, a hiljade drugih korisnika društvenih mreža podijelilo je ovu fotografiju. Neki su se zapitali i kakva je priča čovjeka koji je na njoj prikazan.

Riječ je o Mohammedu Mohiedinu Anisu, poznatom i kao Abu Omar, iz grada u kojem je nekada lijepo živio. Fotograf Joseph Eid pronašao ga je kako živi u bijedi.



"Bio je bogat čovjek. Govori pet jezika. Studirao je medicinu, putovao u Italiju i imao privatni biznis", kazao je Eid. Ovaj 41-godišnji fotograf dobro zna šta rat može učiniti od života ljudi. Radio je u Iraku, na svrgavanju Moamera Gadafija u Libiji i svih šest godina pratio sirijske horore.

Starac s njegove fotografije ostao je sam u domu u kojem su živjeli njegovi preci. Dvije supruge i osmero njegove djece napustili su Alep bježeći od rata. Fotografu je u januaru pokazao nekada veliku kolekciju američkih vintage automobila koje je veoma volio.



"Kada jedan od mojih automobila bude pogođen, osjećam se kao da sam stradao ja ili neko od mojih najmilijih", priznao je.


Sada kad je njegovo naselje u ruševinama, automobili su uništeni, a dijelovi kuće u kojoj živi dijelom sravnjeni sa zemljom, Anis ipak kaže: "Ništa me neće spriječiti da sve ponovo izgradim, da ponovo živim. Ovdje sam rođen, ovdje ću i umrijeti".


(klix.ba)
16.03.2017.

Za prave poruke nikad nije kasno


Modni dizajneri u zadnje vrijeme ponovo iskazuju političke stavove putem natipsa na majicama.
Još daleke 1975. godine, žene jednog računovodstva u New Yorku su na prsima ponijele natpis „The future is female“, „Budućnost je ženska“. Na Fashion week ove godine, Bella Hadid je nosila istu poruku, ali u novom izdanju.
Trend se pojavio u jesen prošle godine, kada su se modeli na pojedinim revijama pokazivali u kolekciji u kojoj su preovladavale midi suknje i bijele majice, na kojima se moglo pročitati „We should all be feminists“, „Mi sve želimo biti feministkinje“, poruka nigerijanske autorice Chimamande Ngozi Adiche. Tada se još vjerovalo da će nešto kasnije, biti izabrana prva predsjednica SAD u istoriji.
Da li su feminističke poruke sa majica bile neophodne? Nekoliko sedmica kasnije, postalo je jasno: Bile su potrebne! Modna industrija je podigla svoj glas.
Na Fashion week u New Yorku, pojavile su se masovne političke poruke sa majica.  Prabal Gurung, kao i Michelle Obama nosile su na majicama poruku „The future is female“, ili „I am an immigrant“,  „Ja sam useljenik“.
Nakon toga, dizajneri u ostalim dijelovima svijeta slijede sa sličnim porukama na njihovim jezicima.
Za pravu poruku, nikad nije kasno.
(izvor:stern)
(Novasloboda.ba)
16.03.2017.

Trke konja na ledu


St. Moritz, u kome je održano Svjetsko prvenstvo u alpskom skijanju, poznat je, prije svega, po šampanjcu i ledu.
Svake godine u februaru, hrabri jahači se odvažavaju na trku na njihovim punokrvnim grlima. Trka se održava na ledu zaleđenog St. Moritz jezera, a naziva se “White Turf”, ili Bijela trka. Trka ne bi bila moguća bez snježnog pokrivača. Zbog toga staza mora biti posebno pripremljena. Jedna varijanta trke ima naziv “čelična trka”, obavlja se sa jahačem na konju, a druga, sa konjem koji šlepa skijaša na skijama.
Nakon trke, slijedi šampanjac za sve goste.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.03.2017.

Mostar u objektivima fotokamera – Leo Wehrly




Prof. dr. Leo Wehrly (1870. – 1954.), rođen je u Aarauu, u Švicarskoj. Nakon mature, studirao je prvo muziku i prirodne nauke na univerzitetu u Berlinu, a nakon preseljenja u Zürich, geologiju na visokoj tehničkoj školi. Bio je odličan student i asistent profesora Alberta Heima, kod koga je i doktorirao geologiju. Nakon završetka studija 1896. godine, odlazi u Argentinu, gdje je pet puta prokrstario visokim Andima, između Čilea i Argentine. Utiske sa putovanja, naučne analize redovno je objavljivao u stručnim časopisima. Tu su se našli i naučni izvještaji i eksprtiza sa kasnijih putovanja po čitavoj Evropi. Posebno je ostao poznat po filmu o nastanku Alpa. Radio je kao profesor geologije i hemije na visokoj školi u Zürichu.
Na neumornim putovanjima širom Evrope i sjeverne Afrike prikupljao je materijal za predavanja. Njegova kolekcija fotografije je jedinstvena i svjedoči o oštrini njegovog naučnog oka. Puno vremena ranije, nego što se pojavila fotografija u boji, rado je na svojim predavanjima pokazivao slajdove, koje je njegova, umjetnički nadarena supruga ručno bojila.
Pored redovnih aktivnosti kao profesor, docent i geolog, bio je strastveni planinar, pa je i u krugu švajcarskih alpinista uživao veliki ugled. Bio je počasni član sekcije kluba alpinista, a familija i krug prijatelja poznavali su ga kao duhovitog, druželjibivog, odanog i velikodušnog čovjeka.
Boraveći u Mostaru 1937. godine, napravio je brojne fotografije svih važnijih dijelova Mostara, kanjona Neretve, kao i mnoge fotografije prigradskih naselja i likova seljaka.
Fotografiju Cernice, Priječke čaršije, Starog mosta kao i mnoge druge, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
15.03.2017.

Tajna tatooa na kineskom


U autobusu, pored djevojke čije je čitavo tijelo prekriveno tetovažama, stajala je baka i sa čuđenjem zagledala tetovažu na vratu.
Djevojka je upita:
”Šta je baba, u tvoje vrijeme nije bilo tetovaža? Šta si toliko blenula?”
Baka joj odgovori: ”Kćeri moja, u moje vrijeme je bilo svega… ja sam 30 godina provela u Aziji. Zatim sam predavala kineski jezik na fakultetu. Jednostavno, ne mogu shvatiti, zašto ti na vratu kineskim slovima piše *Jednom odmrznuto ne zamrzavati ponovo* “


一旦解冻,不要再次冻结
(mostarski behar)
15.03.2017.

Tajna magičnog jezika


Slični maniri prilikom konzumacije jela među ljudima bili bi neprihvatljivi iz kulturnih razloga: Zgrabiti jelo jednim brzim potezom jezika, čak i sa značajne udaljenosti, i ubaciti ga u usta.
Onako kako to radi jedna žaba, brzinom od 15 kilometara na sat, čovjeku je nemoguće tako brzo to i uraditi. Postavlja se pitanje, kako žabi uspijeva jednim brzim potezom uloviti i u usta uvući plijen, koji je ponekad teži od njenog vlastitog tijela.
Bioinžinjeri sa Instituta za tehnologiju iz Atlante, SAD pronašli su dva razloga za to. Prvi razlog je mekan jezik žabe, čak deset puta mekši od čovjekovog, koji se oko plijena obavija kao vlažna krpa. Drugi razlog je specijalna vrsta pljuvačke, po sastavu slična farbi za zidove. U ustima žabe pljuvačka je vlažna, a kada se zalijepi za plijen, trenutno se stvrdne.
Rezultati istraživanja žablje pljuvačke mogli bi dati podlogu za razvoj neke inovativne tehnologije korisne čovječanstvu.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.03.2017.

„Put u Blagaj, blagajske vedute“, knjiga Ibrahima Kajana


Korak dalje! Knjige će se moći nabaviti i putem pošte od kraja iduće sedmice :) :) :) Ne planiram nikakvu promociju ove knjižice, nego SIJELO U SLAVU BLAGAJA :) Nadam se da će nam vrijedni direktor Centra za kulturu g. Senad Suljić osigurati pogodan termin :)
(autor)

U ovoj impresivnoj knjižici, Ibrahim Kajan nas svojim osebujnim stilom uvodi u historiju Blagaja, dugu preko 2000 godina, prekrivenu dubokim naplavinama prošlosti. Svojim majstorskim kazivanjem, Ibrahim nam pripovijeda o pitomoj, blagoslovljenoj, mehkoj oazi, od pamtivijeka „čudnom“ i „tajanstvenom“ mjestu pučkih molitvi – od bogumila i prije njih rimskih mnogobožaca, i starijih od njih, ilirskih obožavatelja bogova voda i zaštitnika ljudskog života. (str. 17) Pripovijeda nam o Hercegovom stolnom gradu Blagaju koji i dan danas pokazuje ne samo tragove vjerujuće prošlosti, nego i usporednog i koegzistirajućeg prožimanja duhovnih gibanja ljudske prakse i dobrohotnosti. Dakle, u „mudroj oazi čovjekovog duha“ – kako Blagaj poetski naziva Ibrahim Kajan – ništa ne strši - ni sufijska tekija s ruba srednjovjekovlja, ni Carska džamija iz 16. st, ni crkvice lijepe poput zaboravljenih gravura starih evropskih majstora (str. 53).Sve te nazovimo kontraste u savršenom skladu i harmoniji pomiruje ljupki Kajanov , može se reći, empirijski sročen pripovjedački narativ.
(Seid ef. Smajkić)

Historijske i legendarne ličnosti, predaje, artefakti graditeljske baštine, spomenici, hajrati, vakufi, sakralne i javne građevine drevnoga grada Blagaja imaju za Kajana u ovoj knjizi dvostruku funkciju: s jedne strane na njih je, u užem smislu, fokusirana znanstveno-historijska deskripcija zasnovana na dokumentarnim izvorima i recentnom, golom oku vidljivom, stanju i svrsi konkretnog objekta i lokaliteta. S druge strane, svaka građevina, svaki spomena vrijedan historijski lik, podsticaj je za literarno uzašašće kroz zanimljivu naraciju i lirsku meditaciju.
(Prof. dr. Vedad Spahić)

14.03.2017.

Danas je dan broja π/pi - zanimljivosti





Dan broja pi je godišnja proslava kojom se komemorira matematička konstanta π (pi). Dan broja pi obdržava se 14. marta (ili 3/14 po američkom zapisu datuma mjesec/dan) jer su 3, 1 i 4 tri najznačajnije cifre broja π u decimalnom zapisu. Zastupnički dom SAD-a podržaoje 2009. godine obilježavanje Dana broja pi.
Dan aproksimacije broja pi obdržava se 22. jula (ili 22/7 po zapisu datuma dan/mjesec) jer je razlomak 22⁄7 uobičajena aproksimacija broja π.
Pi ili π je matematička konstanta, danas široko primjenjivana u matematici i fizici. Definiše se kao odnos obima i prečnika kruga. Pi je također poznat i kao Arhimedova konstanta (ne treba ga miješati s Arhimedovim brojem) ili Ludolfov broj. U praksi se bilježi malim grčkim slovom π.
Numerička vrijednost pi zaokružena na 64 decimalna mjesta je:
π ≈ 3,14159 26535 89793 23846 26433 83279 50288 41971 69399 37510 58209 74944 5923
Najraniju poznatu službenu ili veću proslavu Dana broja pi organizirao je 1988. godine Larry Shaw u sanfranciskanskom Exploratoriumu, gdje je Shaw radio kao fizičar, pri čemu su osoblje i javnost marširali oko jednog od muzejskih kružnih prostora nakon čega su konzumirali voćne pite. Exploratorium i dalje slavi Dan broja pi.
Zastupnički dom SAD-a donio je 12. marta 2009. godine neobavezujuću rezoluciju (HRES 224), kojom je 14. mart 2009. prepoznat kao Nacionalni dan broja pi.
Za Dan broja pi 2010. Google je u čast proslave ovog praznika predstavio svoj doodle s riječju Google prekrivenom crtežima krugova i simbolima broja pi.

Dan broja pi održava se na mnogo načina, uključujući jedenje pite, gađanje pitama i raspravljanje o značaju broja π. Neke škole održavaju takmičenja u tome koji se učenik može prisjetiti broja pi s najviše decimalnih mjesta.
Masačusetski tehnološki institut (MIT) budućim studentima često šalje pisma s odlukom o prijavi da bi ona pristigla na Dan broja pi. Od 2012. godine MIT objavljuje da će ove odluke postaviti (privatno) na mreži na Dan broja pi točno u 6.28 poslijepodne, u vrijeme koje nazivaju "vremenom tau", radi jednaka odavanja počasti brojevima pi i tau.
Grad Princeton u New Jerseyju ugošćuje mnoge događaje u jednoj zajedničkoj proslava Dana broja pi i rođendana Alberta Einsteina, koji također pada 14. marta. Einstein je živio u Princetonu više od dvadeset godina dok je radio na Institutu za napredni studij. Osim jedenja pita i recitatorskih natjecanja ondje se održava i godišnje natjecanje u prerušavanju u Einsteina.

(wikipedia)
14.03.2017.

Raj za igru za odrasle





Sličnu zabavu do sada smo viđali u velikim robnim kućama, kako bi se zabavila djeca, dok roditelji kupuju. Sada je jedna filijala poznate robne kuća za namještaj napravila to isto, samo za odrasle.
Ovaj XXL raj za igru nalazi se u Sydneyu u Australiji. Dimenzija je 60×23 metra i ispunjen je sa skoro milion plastičnih loptica. Jedina boja ovog mora u kome odrasli „plivaju“ je bijela.
Posjetioci tom prilikom osjećaju kako lebde, slično kao u vodi.
Ime ove umjetničke instalacije je „The Beach“ (Plaža).
Ipak, i pored svega što ovaj raj za zabavu pruža odraslima, mnogi ga ne napuštaju sretni: Naime, mnogima se desi da tokom skakanja i zabave ostanu bez nekod dijela nakita, sunčanih naočala, pa čak i mobitela, koji jednostavno potonu na dno.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.03.2017.

Samo je nebo plavo





Nakon prethodnog priloga, koji je slika stvarnosti grada, da li uopšte ima smisla postavljati slike behara i početka proljeća nad Mostarom.
Imao sam slučajnu priliku prije nekoliko dana da se provezem cestom od Kuti-Livča do Vrapčića, u blizini odlagališta otpada Uborak. Milion plastičnih kesa „ukrašava“ stabla koja će najvjerovatnije, htjela to ona ili ne, po zakonu prirode, i ozeleniti i probeharati. Čovjeku jednostavno kroz glavu prolazi pitanje: kako ljudi u blizini tu uopšte i žive?
Ni u gradu stanje nije nimalo ljepše ni bolje. Ulice prokopane. One na kojima su završeni radovi, još neasvaltirane, a otvaraju se novi radovi i zatvaraju nove ulice za saobraćaj. Sve to treba, ali se čovjek ne može oteti utisku da su se ti poslovo otegli u nedogled, i da bi svve to moglo i malo brže.
Izgleda da nam od proljeća ostaje samo plavo nebo.

„Možda nam prolježe u samom gradu ove godine i neće biti baš to, ono na što smo navikli. Prije svega mislim na velike i sveobuhvatne radove u samom gradu, iskopine, radne mašine, prašinu i sav taj dojam velikog gradilista. Da se i sa tih mjesta ukrasti komadić neba, mrvica behara, cvijeta ruzmarina? Da se fotografijom sakriti i buka i prašina, nered u prometu pa i sva nečistoća koju je sjever nagizdao po granama i okrajcima uglavnom naše nebrige za čistoćom grada.
Kako rekoše stihovi jedne pjesme "ne prolazim tuda vise"...Baš tako, moj objektiv to nikako ne može da podnese.
Razumljivo je da se i to jednom mora odraditi, al kakav bi ja bio stanovnik ovoga grada kada bar jedno jutro ne bi bacio roncu?

Sretan Vam radni tjedan radnici, sretna sedmica školarci i oni maleni u vrtićima, jaslicama te kod nana i baka, sretna hefta i svima onima koji dane i ne broje? Živi zdravi i veseli bili moji cijenjeni virtualci„ (preneseno sa stranice facebok/Dragan Gugo Koso)

(spagos)
13.03.2017.

Apokalipsa, zaostalost, ekološka svijest




(tekst koji slijedi objavljen je na portalu dnevno.ba 13. marta 2017. godine)

Novi sjajan dokumentarac o mostarskoj zaostalosti i ekološkoj svijesti koja je dotakla samo dno!
Redakcija portala Dnevno.ba dobila je na korištenje zanimljiv video uradak, odnosno možemo ga slobodno okarakterizirati kao dokumentarni film naših čitatelja iz Mostara pod nazivom "Mostar Nova Apokalipsa", a koji donosi presjek stanja ekološke svijesti i duha u gradu Mostaru i bližoj okolici početkom 2017. godine.
Većina video materijala i fotografija je potpuno nova, dok su samo neki detalji preuzeti iz prethodnih filmova istog autora pod naslovom “Apokalipsa Mostar” i “Blagaj Apokalipsa” i to uglavnom u slučajevima i na lokacijama gdje nema većih promjena.
Katastrofalno stanje prometnica, rupe i ispupčenja i grbe na svakih metar, loše izvedeni prekidi i nastavci asfaltiranja, loše postavljeni šahtovi, nisu u ovom filmu ni prikazani kao ni bezbrojni drugi primjeri katastrofalnog stanja infrastrukture.
Treba zaboraviti na Mostar kao turistički grad dok se stanje prikazano u filmu ne promijeni u korijenu jer je za ugled grada i građana mnogo veća šteta nego korist da ga netko vidi u ovom stanju, nezabilježenom od njegovog postanka.




(dnevno.ba)
13.03.2017.

Sa starih fotografija, širom svijeta (3)

Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme


Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su ti dokazi ujedno i znaci da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvesni toga.




 Nicolas Cage kao putnik kroz vrijeme

Fotografije je nedavno ojavljena na e-bayu. Prema prodavcu slike Fotografija je dokaz da je popularni glumac Nicolas Cage također putnik kroz vrijeme, odnosno da je on neka vrsta besmrtnognemrtvog bića. Naravno, priča je podigla cijenu slici, i sada ponuđeč za nju traži ni manje ni više nego milion dolara.



A Travolta?

Vrlo čudna pojava na staroj slici. Stvarno, genetika može dovesti do velike zabune, ali na slici je definitivno John Travolta, A do njega? Možda neki njegov daleki predak sa veoma jakim genima...




Sir Victor Goddard

Oficir britanskog vazduhoplovstva Sie Victro Goddard je svojevremeno tvrdiokako je putovao kroz vrijeme unaprijed, do 1935. godine i da je vidio aerodrome budućnosti. Ovdje teba napomenuti da je Goddard kasnije u svom životu postao uvjeren u postojanje MLOa i čak je održavao predavanja na tu temu.



Prethodnik ispod frižidera

Jedan šveđanin je 2006. godine želio putovati barem do 2042. godine i zbog toga se popeo na frižider u kuhinji, i kako kaže tada je upoznao svog starijeg sebe i čak od njega pruzeo jednu podudarnu tetovažu. A odmah nakon ove objave, stiglo je upozorenje: Ne pokušavajte ovo kod kuće, ni u kom slučaju!

13.03.2017.

Lift u nebo




Čudno je jedino ako svakih nekoliko dana nema nekog novog čuda iz Kine.
Ovog puta, to je „Lift Sto zmajeva“ (Bailon Elevator, Hunder Dragons Elevator), izgrađen u kineskoj provinciji Hunan. Posjetioci se liftom penju do vidikovca, odakle puca pogled prema dubini i daljini. Jedan radnik firme baca u ambis crvene koverte, sa željama koje će turistima u dubini donijeti sreću.
Lift, visok 326 metara, je 2016. godine upisan u Guinnesovu knjigu rekorda kao najveći vanjski lift na svijetu. Voze dvije staklene kabine, zaustavlja se na tri glavne stanice, a uz to postoji i 25 pomoćnih stanica. U kabinu može stati 50 putnika, a kreću se brzinom 4 metra u sekundi.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
12.03.2017.

Mostarski liskaluci: Neymar i neimar


Uz jutarnju kahvu Ahmed me pita: "Babo, je li Nejmar napravio most...?"
Ma jok Ahmede. Nejmar igra u Barceloni.
Ahmed pun sebe otrča Aliju i veli: "Eto vidiš li Ali da nije Nejmar napravio Stari Most...!"

Neimar Hajrudine šta dočeka...


(sastranice facebook/JasminDrljević)
12.03.2017.

Za arhivu: Veliki preokret Veleža u Bihaću, Jedinstvo-Velež 1:2 (1:0)




Bihać, 11. mart 2017.

Jedinstvo - Velež 1:2 (Nuspahić 41' - Zvonić 75', 80')

Jedinstvo: Allijagić, Halilović, Nuspahić, Topić, Mustedangić, Halavać, Galin, Omanović, Jašarević, Čurić, Remić.

Velež: Abdihodžić, Petrović, Zvonić, Memić, Mujezinović, Ćosić, Tatar, Carvalho-Santos, Brandao de Souza, Mahinić, Krcić.


Fudbaleri Veleža su danas u Bihaću nakon preokreta savladali Jedinstvo sa 2:1
Domaći tim je poveo golom Anesa Nuspahića u 41. minuti i to je bio rezultat prvog poluvremena. U nastavku utakmice nije bilo pogodaka sve do 75. minute kada je Denis Zvonić pogodio za poravnanje. Samo pet minuta kasnije dosuđen je penal za Velež, a siguran realizator bio je Zvonić koji je svojim drugim golom na utakmici zavrijedio status heroja utakmice. Do kraja se rezultat nije mijenjao pa su Mostarci proslavili izuzetno vrijedan trijumf.

(sportsport.ba)
12.03.2017.

Uzgajanje voća i povrća na dnu mora



Zemljišta za uzgoj voća i povrća na površini zemlje je sve manje. Jedan privatni preduzetnik i istraživač testira izgradnju podvodnih staklenika za uzgoj korisnih biljaka u okeanu. Na početku, sa uspjehom.
Staklenici sa kupolom od pleksiglasa su ankerisani za morsko dno, na dubini od osam metara. Na njihovoj unutrašnjosti kondenzuje se voda. Ronioci trenutno postavljaju okvir između kupola, na koji če se nasaditi korisni organizmi.
Dok su mnogi mislili kako je na suncu na plaži, na italijanskoj obali, prevruće, dotle je Sergio Gamberini razmišljao kako da od svog hobija napravi biznis. I upravo uslovi koji su postojali na području zaliva kod Genove, dali su mu ideju: Zašto se voće i povrće ne bi sadili pod vodom?
Dok su ljudi iz njegove firme bili skeptici, Gamberini je bio uvjeren da ideja nije glupa, čak šta više, da je sjajna. Prvo je krenuo na posao sa sinom Lucom. Oni su ideju dobro osmislili, jer biljke pod vodom dobijaju dovoljno toplote, vode i svjetla, a to znači da staklenici pod vodom ne trebaju energiju, kao oni na površini. Osim toga, bijke su zaštićene od štetočina, koje ih normalno napadaju u vrtovima i baštama na površini, tako da ne moraju biti prskane pesticidima. Ovakvi podvodni vrtovi bi u budućnosti mogli biti siguran dio svjetskog programa hrane, pogotovo u područjima gdje vlada suša na kopnu, i gdje se ne može ni zamisliti neka vanjska poljoprivreda. Osim toga, u neko dogledno vrijeme svijet će se susresti sa problemom vode, pa čak i tamo gdje ga sada nema. Prema podacima Svjetske organizacije za hranu (FAO) oko 70 procenata tekućih voda se koristi za poljoprivredu, tako da će se vremenom pojaviti i problem sa vodom za piće.
Osim gore nabrojanih prednosti, podvodni vrtovi sakpljaju kondenzovanu vodu sa unutrašnje strane kupola staklenika, a to je voda koja je oslobođena soli, i služi za napajanje biljaka pod kupolama. Temperatura ispod jedne kupole iznosi oko 26 stepeni celzijusa, a vlažnost se kreće oko 83 procenta.
Podvodni staklenici su toliko veliki da jedan ronioc može ispod doći stati ispod i uraditi ono što je potrebno, a na kraju, i ubrati prispjele plodove. Rast biljaka prate kamere i senzori. Ovakvim podvodnim , podvodni svijet neće biti ugrožen, jer se u njima ne koristi ništa, što bi moglo doprinijeti razvoju štetočina.
I pored svega što je vidljivo i objašnjivo, preduzetnik se nada da će ideja naići na razumjevanje i da će se plodovi iz njegovih podvodnih vrtovi tablirati kao prirodni prehrambeni proizvodi.
Naravno, postoje i oni koji su skeptici u svemu tome i koji smatraju da ovako nešto nema šanse da se probije. A prije svega, što na tlu postoji još uvijek prilično mnogo neiskorištenih površina na kojima bi se početi koristiti prije nego ove morske.
Ideja u svakom slučaju nije loša, a ako ništa drugo, ostaće zabilježena.
(izvor:focus)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
11.03.2017.

Naša raja u svijetu: Knjiga „Mostarghia“ Maye Ombašić





(tekst koji slijedi objavljen je na stranici „Mostarski behar“, Semira Kazazića)

Na stranici „Mostarski behar“ objavljena je informacija o knjizi "Mostarghia" koju je napisala Maya Ombasic. Knjiga je pisana na francuskom. Ovde imamo link za video sa francuskog kanala TV5, radi se o 8-minutnom razgovoru sa Majom. Video je naravno na francuskom jeziku. Maja odlicno govori, mislim da je mnogo toga rekla u kratkom vremenu sto nas sve dodiruje na neki nacin. Lijepo je cuti za uspjehe nase mlade generacije. SK


Knjiga


Mostarghia
Mostarghia
Voir la quatrième de couverture

Auteur : Maya Ombasic
Éditeur : VLB éditeur
Genre : Littérature québécoise
Format : Epub
Format
EPUB

Plus de détails sur le format epub
Liste des appareils supportant ce format

Important

L'application « Archambault Lecture » est requise pour consulter ce fichier sur iPad, iPhone, iPod touch et appareils Android. Plus de détails
Fermer

Évaluation :
Aucune évaluation Évaluer cet article
Autres formats disponibles
Livre papier
24,95 $

Prix : 20,99 $
Acheter
Partager
Fermer
Résumé

Mostar, dans le sud de la Bosnie-Herzégovine, est une ville idyllique entourée de collines ensoleillées. La cité médiévale est traversée par la Neretva, le fleuve émeraude qui charrie jusqu'à l'Adriatique la douceur de vivre dans la « vallée des arbres sucrés », où naître chrétien ou musulman, serbe ou croate, est la dernière des choses qui comptent. C'est là que vit la jeune Maya quand les obus se mettent à tomber, d'abord un à un, puis en pluie drue sur la Yougoslavie. Dans l'abri anti-bombardements, les scènes tragicomiques que rapportent les habitants hilares n'empêchent pas la réalité du massacre de filtrer : la guerre est là, elle va durer, il faut partir. Maya et son petit frère s'enfuient dans la caravane des gitans ; ils retrouveront leurs parents à Split, d'où la famille s'embarquera avec d'autres réfugiés pour un exil qui la mènera en Suisse, puis au Canada. Tout au long de ce périple, Maya grandit et s'éduque, poursuivant jusqu'à Cuba un dialogue enflammé avec son peintre de père, homme blessé, prophétique, emporté, balkanique jusqu'au bout des ongles. La résignation révoltée de Nenad, ses enthousiasmes d'enfant cent fois déçus, ses explications savantes sur l'indigence des mots pour dire la vérité du monde et des coeurs scandent le texte sensible et baroque de Maya Ombasic, qui signe avec Mostarghia son livre le plus autobiographique.
Détails

Titre : Mostarghia
Auteur : Maya Ombasic
Format : Epub
Date de parution : 9 mars 2016
Éditeur : VLB éditeur
Disponibilité : Canada
ISBN : 9782896496754
UPC papier : 9782896496747
Langue : Français
Livres numériques du même auteur Tout afficher
Mostarghia Mostarghia Maya Ombasic

--
Ima i prevod na engleski na ovoj stranici:



(Mostarskibehar)
11.03.2017.

Ćaskanje sa legendom: Vaso Vreća najstariji živi igrač Veleža




(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, 10. marta 2017. godine, autor Emir Krpo)

Vaso Vreća jedini je najstariji živi igrač iz generacije Veleža 1952 godine.
Godine su učinile svoje, te se kreće sa štakama. Živi sam u Stocu. U novčaniku čuva i danas svoju sliku iz vremena kad su se skupljale slike igrača i lijepile u albume.
„Prije nego što sam došao u Velež, igrao sam u Sarajevu za Milicionar. On je bio republički ligaš Bosne i Hercegovine. To je bilo 1952 godine,. Potom sam došao u Velež, čiji sam dres nosio do 1955 godine. Nije bilo nikakva razloga da napustim Velež, ali ovdje u Stocu živio sam sa familijom i vratio sam se u Stolac gdje sam imao imanje i kuću. Tu sam ponovo zaigrao za Iskru Stolac a gdje su bili moji počeci igranja fudbala. Aktivno sam igrao sve do nekih šezdestih godina prošlog vijeka.  Bilo mi je 36 godina kada sam se oprostio od aktivnog igranja. Kasnije sam trenirao Iskru, koja je tada igrala u Republičkoj ligi BiH“, priča Vaso, koga smo nedavno posjetili u Srocu.
Koliko ste golova postigli za Velež?
Ne mogu se sjetiti, ali dao sam dosta golova. U Splitu sam igrao i protiv Hajduka i Splita. Tada  sam  zabio po dva gola  ovim splitskim klubovima.
Koji Vam je bio najdraži gol u dresu Veleža ?
Gol koji sam postigao u Splitu, Hrvić mi je ubacio loptu preko centra i ona pade nekih dvadesetak metara od gola, a ja sam naletio na loptu i i ona je počupala paučinu.
Pratite li današnji fudbal?
Samo preko TV ekrana i igram kladionicu.
Koja je razlika kad ste Vi igrali i današnjeg fudbala?
Razlika je velika u svemu. Mi smo igrali na lešu, stadion Veleža nije bio travnat, malo se ulagalo u fudbal. Utakmice na starom Veležovom igralištu bile su dobro posjećene, Kad je 1958. godine otvoren stadion pod Bijelim brijegom, i ja sam tada odigrao utakmicu. Sjećam se te utakmice. Ne može lopta da ti se odlijepi kako ide po travi. A dok smo igrali na zemljanom terenu, prije utakmice štrcaljke bi išle da poliju teren.
Takođe, sjećam se utakmice Iskra-Lokomotiva 3:1.Ujutro su dnevne novine donijele naslov “Vaso Vreća postigao četiri gola“. Dao sam 3 gola i jedan autogol.
Velež je trenutno pretposljednji u Prvog ligi FBiH i bori se za opstanak.
Mene čudi da Velež nije jači klub. Velež je jedno vrijeme bio dobar, ne znam šta se sad dešava. Prije se više vodilo računa o podmlatku, o pionirima, njegovala se poznata Veležova omladinska škola.
Emir Krpo
(Novasloboda.ba)
11.03.2017.

Najduža pećina na svijetu







Mammoth Cave, ili Mamutska pećina, nalazi se u istoimenom Nacionalnom parku u saveznoj državi Kentucky u SAD. Duga je 405 milja, ili 652 kilometra, a Nacionalnim parkom proglašena je 1941. godine. Barem toliko njene dužine je do sada istraženo, a geolozi tvrde da je pećina sigurno još duža.
Nastala je nakon što su podzemne vode rijeke Green River tokom miliona godina pronalazile i dubile svoj put kroz krečnjačku podlogu ispod zemlje. Uz to, na više nivoa visine, nastale su velike podzemne dvorane i uski prolazi.
Godišnje ovu pećinu posjeti oko 520 hiljada posjetilaca, a u okviru 59 Nacionalnih parkova u SAD, to je oko sredine skale posjećenosti. Posjetiocima se ovdje nude razne ture, od onih kratkih, koje traju 30 minuta, pa sve do onih dugih, koje traju oko šest i po sati. Na početku, jedno odmah mora biti jasno: Ovo nije za one koji imaju strah od visine i klaustrofobiju, jer se posjetioci nalaze duboko ispod zemlje.
Uz put se saznaje da su još prije 5 hiljada godina prastanovnici Amerike unutar ovih pećina vadili materijal i pravili gips, te da su bijeli doseljenici odavde vadili materijal zvani Saltpeter, koji im je služio kao sastojak od koga su pravili barut, korišten u ratovima između 1812 i 1816. godine. Kasnije, oko 1842. godine ovdje su pokušali liječiti oboljele od tuberkuloze, ali bez uspjeha.
Prve staze kroz pećinu su obilježene 1908. godine, uz pomoć njemačkog istraživača Maxa Kämpera, a tada su napravljene i prve podzemne karte.
I od svega ovoga, na kraju, posjetiocima ostaje jedna neriješena zagonetka: Nidgje nisu pronađeni bilo kakvi tragovi mamuta?
A ime pećine potiče od njih?
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
10.03.2017.

Kampovanje, nebu pod oblake





Hodanje uzduž jedne staze, koja sa jedne strane graniči sa liticom, a sa druge strane vodi u ambis, samo od sebe je jedna prilično škakljiva stvar.
A na jednoj ovakvoj stazi preduzeti kampovanje, razapeti šator i noćiti na ovakvom mjestu, pa makar to bilo samo za jednu noć, zahtjieva još više hrabrosti. Upravo tako nešto je preduzelo oko 100 Kineza i u sklopu manifestacije Laojun Mountin Camp Festival, na planini Laojun na istoku Kine. Tekst o tome i fotografije objavio je „China USA Daily“.
Bio je to osjećaj kao da se nalazite u u avionu. Šatori su razapeti na visini od 1.700 metara, a ujutro, nakon buđenja kamperi su se probudili sa tepihom od oblaka, koji je dostizao do njihovih nogu.
Kako su rekli, bilo je to jedno izuzetno iskustvo, jer je izgledalo kao da se na dohvat ruke nalazi neki okean, a planina, oko koje su se nakupili oblaci, izgledala je kao jedrenjak koji plovi morem.
Pošto na ovom mjestu nema ni superxafsa, ni sanitarnog čvora, učesnici su se unaprijed obezbijedili vodom, hranom i baterijskim lampama, a u blizini su montirani mobilni toaleti.
I sve to samo za jednu noć.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
10.03.2017.

Sa Oldtajmerom i četvoro djece: Familija 17 godina na putu oko svijeta





Herman i Candelaria Zapp imali su jedan san: U stilu nekadašnjih istraživača u novom milenijumu otputovati na jedno polugodišnje putovanje uzduž i poprijeko njihove domovine Argentine. Kupili su tamnoplavi oldtajmer marke Graham-Paige, dali otkaz na poslu i krenuli na put. Bilo je to 2000. gdine.
Danas, 17 godina kasnije par je još uvijek na putu, ali ne više sami, kao u početku. S njima je njihovih četvoro djece, jedan dječak i tri djevojčice, koji su rođeni u različitim dijelovima svijeta. Familija Zapp se još uvijek nalazi na putu i do sada su obišli 73 zemlje svijeta, a među njima i Simbabwe u džungla na Sumatri. Kako su najavli, njihovo putovanje se bliži kraju. Pred njima je još jedno putovanje brodom preko Atlantika, put njihove domovine.
Kako kažu, velika je stvar kad čovjek kroz otkrivanje svijeta otkriva i sam sebe. Otac familije je prije izvjesnog vremena napunio 48 godina, a pri kraju samog putovanja, održali su predavanje na jednom međunarodnom sajmu turizma u Španiji, gdje se trenutno nalaze. Tu su opisali njihove doživlaje i iskustva tokom putovanja.
Uz roditelje su i njihova djeca, sin Pampa (14) rođen u SAD, Tehue (11) rođena u Argentini, Paloma (9) rođena u Kanadi i Wallaby (7), rođena u Australiji. Pošto djeca nisu bila u mogućnosti posjećivati bilo koju školu, tokom putovanja nastavu im je držala njihova majka.
A kako kažu, tokom putovanja, umjesto 7 svjetskih čuda, doživjeli su 7 milijardi malih čuda, naime ljudi.
Svuda kuda su dolazili i prolazili, nailazili su na ljude dobre volje, koji su im nudili smještaj.
„Svuda smo nailazili na otvorena vrata, bez obzira o kome se dijelu svijeta radi“, kazuje otac familije.
Tokom putovanja, stanovali smo u oko 2.000 privatnih kuća, a prije njihovog dolaska u Španije, tamo ih je već čekalo oko 400 poziva.
„Morali bi ovdje ostati više od godinu dana, da bi bili samo po dan kod svakog domaćina“, kažu zajedno.
Postavlja se pitanje, iod čega su živjeli svih ovih 17 godina. Odgovor: Od pravljenja umjetničkih ručnih radova. Pisali su knjige, držli predavanja.
„Mi nismo nikakvi posebni, nego sasvim obični ljudi. Desilo se samo jednom da smo ostali bez para, u Ekvadoru, u vrijeme kad je ta zemlja bila u jednoj teškoj krizi. I tada smo počeli crtati akvarele, a njihova prodaja nas je učinila finansijski neovisnim“, kažu.
Sin Pampa smatra da je njegov život sasvim normalan i da mu se sviđa da uvijek iznova upoznaje nešto novo, od jahanja na slonu, leta balonom, letenja paraglajderom, pa čak i upravljanja jednim malim avionom. Jedini nedostatak, tokom ovog vremena je što je imao dobre prijatelje samo na 3 do 4 dana, jer su nakon toga putovali dalje. Ali, i pored svega, raduje se početku novog života u Argentini.
Neka bude sa srećom i njemu i čitavoj familiji.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)

10.03.2017.

Sa starih fotografija, širom svijeta (2)

Nije sve kako se čini! Ili, ipak? Putovanja kroz vrijeme


Dokaz o putovanju kroz vrijeme se može pronaći u mnogo istorijskih zapisa i fotografija. Ovdje samo nekoliko fotografija, poredanih tematski. Da li su ti dokazi ujedno i znaci da u realnom životu zaista postoji putovanje kroz vrijeme? Može biti. Neki istorijski zapisa i fotografije vode do ovakvih tragova. Ljudi vjeruju da se putovanje kroz vrijeme dešava konstantno oko nas. Mi smo samo potpuno nesvesni toga.




Kao mobitel

Scena je iz filma Charlie Chaplina „The Circus“, a na njoj se vidi žena u crnom, kako drži ruku na uhu, onako kako to mi činimo danas dok hodamo i telefoniramo putem mobitela: Je li moćda i Charlie Chaplin čovjek iz budućnosti?



Još jedna na mobitelu?

Jedan video, snimljen 1938. godine, ponovo je pronađen i pogledan 2013. godine, a pokazuje ženu kako razgovara na mobitel, što je također dovelo do tvrdnje da je to jedan putnik kroz vrijeme. Njena unuka je objasnila kako je njena baka bila u jednoj tvornici za testiranje bežičnih telefona. Mnogi su i nakon te tvrdnje otali skeptici, navodeći kako je to nemoguće, te da je unuka lagala kako bi prikrila činjenicu o putnicima kroz vrijeme.



Investicije, ili scamming genije

Prema novinskim izvještajima neki Andrew Carlssin je u toku od dvije nedelje ulaganjem početnih 800 dolara na berzi zaradio 350 miliona dolara. Svaka trgovina u koju je uložio doživljavala je neočekivano brzi poslovni razvoj. Samo sreća? Ili je i on došao iz budućnosti, i znao kako napraviti brzi posao?

(spagos)

09.03.2017.

Mostar u objektivima fotokamera: Charles Marcel Heidsieck




Charles Marcel Heidsieck putovao je Balkanom 1929. godine, pri čemu se posebno zadržao u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji. Bio je fotograf kojega je posebno interesovalo ponašanje običnog naroda na ulicama gradova, kao i narodna nošnja u pojedinim krajevima.
Ono što je zabilježio fotokamerom, daleke 1929. godine, sakupljeno je i objavljeno u knjizi: “Voyage Balkanique: Dalmatie at Bosnie-Herzegovine en 1929 et maintenant”, jednoj vrsti četvorojezičnog fotoalbuma, na francuskom, engleskom, hrvatskom i bosanskom jeziku, izdatoj 1994. godine. Knjiga je doživjela retro izdanje 2001. godine, a sav prihod od prodaje knjige, unuk Charlesa Marcela Heidsiecka je donirao obnovi Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu, totalno uništene tokom rata krajem dvedesetog vieka.
Fotografije Charlesa Marcela Heidsiecka, koje je napravio u Mostaru 1929. godine, pune su života, pokreta, ljudi na ulici, u nošnjama onoga vremena, u Kujundžiluku, na Maloj tepi, u Priječkoj čaršiji, na Baščinama, te slike Starog mosta, mostarskih džamija i objekata u Starom gradu.
Fotografije Charlesa Marcela Heidsiecka, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.03.2017.

Mostar objektivima fotokamera – Blanche Payne




Blanche Payne boravila je u Mostaru u dva navrata, 1936. i 1937. godine, i načinila veliki broj fotografija ljudi u svakodnevnim situacijama i nošnjama.
Rođena je 1897. godine u Thayru, Kanzas, SAD. Diplomirala je 1916. godine na Državnom pedagoškom fakultetu na univerzitetu u Kanzasu, a zatim stekla diplomu Majstora umjetnosti (Master of Arts), 1924. godine, na Columbia univerzitetu. Predavala je engleski jezik i domaćinstvo na visokoj školi, radila kao medicinska sestra u Camp Lewisu, 1918. godine, predavala na Državnom pedagoškom fakultetu u Arizoni i na visokim školama u New Yorku.
Nakon rada u školi, 1930. godine poduzima putovanje po Evropi, koje je obuhvatalo putovanje po Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Turskoj, Grčkoj, Albaniji i tadašnjoj Jugoslaviji. Nakon povratka, nastavila je poslove na univerzitetima SAD, da bi od 1936. do 1937. godine ponovo putovala u Jugoslaviju, kako bi obavila dodatne studije.
Njeno tadašnje istraživanje fokusirala je na područje južne Srbije, danas Makedonije, Hrvatske, Bosne, sjeverne Srbije i Dalmacije. Pored proučavanja muzejskih zbirki, putovala je zemljama, posjećujući i najudaljenija sela, pijace i narodne proslave, studirajući i fotografirajući odjeću lokalnog stanovništva. Napravila je veći broj studija izrade odjevnih premeta naših naroda. Putovanje po Jugoslaviji je prekinula zbog visokih troškova objavljivanja njenih radova, ali i zbog uništenja dijela kolor fotografskih ploča.
Dvadeset godina nakon Drugog svjetskog rata objavljuje udžbenik pod naslovom „Istorija odjeće“, gdje je opisala evoluciju odjeće u periodu od tri hiljadite godine prije nove ere, pa sve do hiljadu i devetstote nove ere. Smatra se da je njeno djelo i danas izvor za proučavanje istorije odjeće.
Vizualni materijali Blanche Payne, fotografije, obrasci, skice, akvareli i razglednice, nalaze se danas u biblioteci “Special Collections Division”, na univerzitetu u Washingtonu i odnedavno su digitalizovani i dostupni online.
Tokom putovanja po našim krajevima, Miss Payne je sakupila 694 komada razne odjeće, kecelje, bluze, suknje, odjeću za izlazak, pribor za šivenje i domaći tekstilni materijal, koji se, takođe, mogu vidjeti u digitaliziranoj bazi podataka Zbirke.
Iz njene kolekcije može se vidjeti niz odjevnih predmeta stanovništva Mostara iz 1936 – 1937. godine, koji i za naše uslove predstavlje jednu veoma vrijednu etnografsku zbirku odjevnih predmeta iz tog vremena. Fotografije su najčešće rađene u blizini Tepe, uz neizostavne fotografije Starog mosta i starog grada iz tih godina.
Fotografije Miss Blanche Payne, iz Mostara 1936-1937. godine, kao i ostale fotografije, mogu se pogledati u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)