spagosmail

Dobrodošli na moj blog


05.04.2017.

Mostar u objektivima fotokamaera – Tošo Dabac




Tošo Dabac (1907. – 1970.) je hrvatski fotograf priznat u svijetu, jedan od osnivača i glavnih predstavnika tzv. Zagrebačke škole umjetničke fotografije.
Rođen je u Novoj Rači kraj Bjelovara, gdje je završio osnovnu školu. Pohađao je Kraljevsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Upisao je studij prava u Zagrebu, ali ga nije završio. Radio je za Fanamet film i MGM ured u Zagrebu kao prevodilac i osoba zadužena za odnose s javnošću. Uređivao je časopis Metro-Megafon. Prvi dodir s fotografijom 1924. godine imao je kod školskog kolege Ivice Sudnika iz Samobora. Prva njegova sačuvana fotografija je panorama Samobora potpisana i datirana 7. marta 1925. godine. Prvi put je izlagao fotografije na izložbi amatera u Ivanjcu 1932. godine.
Nosilac je socijalnog smjera u fotografiji. Snimao je život ulice, prosjake, ljude iz naroda, sajmišta, procesije i putujuće cirkusante (ciklusi Bijeda i Život ulice, 1932.- 1935.) Slijede ciklusi portreta, folklora, životinja, arhitekture, krajolika i kulturnih spomenika, na kojima radi do kraja života. Još od tridesetih godina 20. vijeka, učestvovao je na niz izložbi u zemlji i inostranstvu (Prag, Philadelphia, Luzern, Antwerpen, Beč, Ljubljana, Frankfurt, München, New York) u društvu tada najznamenitijih svjetskih fotografa. Jedna od najznačajnijih nagrada je iz 1938. godine za najbolju fotografiju u mjesecu (Camera Craft). Imao je veliku čast biti član Photographic Society of America. Foto savez Jugoslavije dodijelio mu je titulu majstora fotografije 1950. godine. Ukupno je uslikao oko 200.000 fotografija, najviše u gradu Zagrebu. Imao je atelje u Ilici 17, u kome je radio tridesetak godina.
Oženio se opernom pjevačicom Julijom Grill 1937. godine. Učestvovao je u Drugom svjetskom ratu na strani partizana od 1943. godine. Umro je u autobusu za Gornji grad 9. maja 1970. godine. Privatna zbirka s njegovim radovima (Arhiv Tošo Dabac) otvorena je u Zagrebu 1980. godine.
Fotografije su mu prepoznatljive po široko otvorenoj blendi i izrazito jakoj svjetlosti, bjelini. Baš ova karakteristika je još više došla do izražaja u seriji fotografija Mostara, koga, inače, odlikuje velika količina svjetlosti.
Ovdje donosimo par njegovih fotografija Mostara, koje se uz ostale nalaze u arhivi fotografija na stranici: www.cidom.org .
(priredili: Ismail Braco Čampara, Tibor, Vrančić, Smail Špago)

(Novasloboda.ba)
05.04.2017.

Kao na filmu, samo još gore





Francuski glumac Gerard Depardieu (68) bio je pet godina praćen od crtača stripova Mathieu Sapina. Rezultat toga je strip sveska „Gérard. Cinq années dans les pattes de Depardieu“, („Gerard,
Pet godina pod šapama Depardiea“), koja se upravo pojavila i pokazuje različitst karaktera ove poznate svjetske zvijezde.
Glumac, koga znamo po svim vrstama uloga, u stripu je prikazan u svojoj svakodnevnici, samo još malo pretjeranije. Čovjek, koji sam sebe opisuje kao „140 kila mesa“ je nemiran duh, stalno telefonira, leti od jednog do drugog restorana, sklon napadima bijesa, a istovremeno iznenađuje svojim finim načinom ponašanja, spreman da sasluša, uz šaljive upadice, kao „ Vidićeš, protrljaću moj debeli nos o Putinovo lice“.
Sapin je bio svjedok Depardieovog šina, kada je napustio Francusku iz protesta protiv najavljenog poreza za bogate, čime je čitavu zemlju doveo do stanja previranja.
„Francuzi su tužni. Idu mi na živce. Gubim se odavde“, rekao je tada Depardieu.
Pa ugodnu zabavu. Ko nađe i pročita strip, na bilo kome jeziku.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
05.04.2017.

Kolumbija: Slike nakon katastrofe






Katastrofa, koja je pogodila grad Mocoa, na jugozapadu Kolumbije nije prva ove vrste na ovom području.
Slična katastrofa sa masom zemlje i materijala koje nosi poplava, uništavajući sve pred sobom, desila se 18. maja prošle godine, kada su u brdskom gradu Salgar život izgubilo 92 osobe. Slična katastrofa je zabilježena 1985. godina u gradu Armero, koji je nestao pod brdom blata , a tom prilikom život je izgubilo preko 25 hiljada stanovnika. Katastrofama ove vrste pogođeni su prije svega najsiromašniji od siromašnih.
U ovogodišnjoj katastrofi za nekoliko sati nestalo je velikog dijela grada Mocoa, koji je potpuno  progutan, zatrpan ruševinama, krhotinama, isčupanim stablima, odnesen sa masom vode i blata.
Katastrofom su zahvaćeno čak 17 dijelova ovog grada sa 45 hiljada stanovnika. Život su izgubile najmanje 283 osobe, od toga 43 djece, uz to je bilo 220 povrijeđenih i 400 nestalih. Brojke još nisu konačne. Poplava se desila u sred noći, kada je najveći dio stnovništva bio u krevetu, a za kratko vrijeme sve je prekriveno vodom, blatom, stijenama i isčupanim stablima
To sve je posljedica nevjerovatno jakih i obilnih padavina, kakve nisu zabilježene u zadnjih 25 godina. U svemu tome je najkritičnije, što je sa ovim padavinama tek je počela sezona kiša u ovom dijelu zemljine kugle. U čitavom regionu je proglašeno vanredno stanje.
Stručnjaci uzrok katastrofe ovakvih razmjera vide u sječi drveće na okolnim planinama, kao i izgradnji naselja na samoj obali rijeka, a pravi uzrok svega su klimatske promjene, koje uzrokuju iznenadno ekstremne vremenske nepogode.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
05.04.2017.

Pljosnato drveće







Mnoge zemlje imaju problema za čistoćom vazduha.  Jedan novi start-up pokazuje zidove od mahovine, koji bi kao jedan mali park, trebali filtrirati finu prašinu i azotne okside iz vazduha.
Mahovinom zasađeni zidovi (na slikama)  stoje u gradovima, Oslu, Berlinu ili Drezdenu, i nisu samo dekoracija. Oni tamo stoje da stvarno pročišćavaju vazduh. Kako kazuju podaci berlinskog start-upa „Green City Solutions“, jedno ovakvo „City tree“ („Gradsko drvo“), godišnje bi trebalo uzimati oko 240 tona štetnih materija iz vazduha, kao što su fina prašina ili azotni oksidi.
Sivi beton, sivo nebo, u mnogim evropskim gradovima je dosadna zimska svakodnevnica. U Berlinu je već do sada postavljeno 275 ovakvih „pljosnatih stabala“. Pronalazak pročišćava vazduh slično kao neka gradska šuma.
Kako kazuju podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u mnogim gradovima procenat dozvoljene fine prašine i azotnog oksida u vazduhu već je daleko premašen. Prema istim podacima, u Njemačkoj godišnje od posljedica nečistog vazduha umire 45.300 osoba. I kako se čini, jedan ovakav pročistač vazduha u centru velikih gradova nije tako loša ideja.
Osnivač start-upa je Liang Wu (31), koji je i sam obolio od astme, nakon što je boravio u Pekingu samo tri mjeseca. S drugim osnivačima, (Victor Splittgerber, Denes Honus i Peter Sanger) upoznao se tokom studija na univerzitetu u Drezdenu. Start-up su organizovali 2013. godine, kada su „posadili“ prvo stablo ovakve vrste, visoko 4 metra, sa staklenim okvirom, u čijoj sredini se nalazi 1.600 malih saksija sa mahovinom. Jedno stablo veže 240 tona štetnih materija godišnje. Na vrhu se nalazi solarna ćelija, a s druge strane je ekran podesan za reklame. U unutrašnjosti je instalirana tehnologija, koja mjeri koliko vode trebaju biljke, te upravlja navodnjavanjem, kišnicom, ili vodom iz vodovoda, uz senzore koji su u stanju da ponude mnogo podataka. Uz sve te podatke, i cijenu „stabla“ od 25 hiljada eura, čine ga veoma interesantnim upravama gradova i Službama za zaštitu okoline.
Naravno, odmah se postavlja pitanje, nije li jeftinije posaditi jedno obično drvo? Međutim, Wu objašnjava da je za rast jednog drveta potrebno vrijeme, mjesto, ali i njegova krošnja i korijen zauzimaju veliki prostor, kako iznad, tako i ispod zemlje. Ko hoće tačnu računicu održavanja jednog običnog stabla i jednog ovakvog „City tree“ stabla, vrlo brzo dođe do računice po kojoj se „City tree“ stabla isplate.
Pored nabrojanih gradova, tu su još i gradovi Hanover i Pariz, u kojima se „City tree“ nalaze u 13 plantaža, a na redu su gradovi Glasgow, Brussel i Basel.
Firma je sa ovom idejom već dobila brojne nagrade. Naravno, da bi grad dobio čisti vazduh, potrebno je mnogo više od nekoliko sličnih pljosnatih stabala. A pokazalo se da je problem gradova, kako pronaći pogodna mjesta, gdje bi se ovakva stabla mogla „posaditi“.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)