spagosmail

Dobrodošli na moj blog


08.04.2017.

Svjetski dan Roma


Happy Roma Day – Bahtalo Romano dive
Srećan vam svetski dan Roma – Bahtalo Tumaro Romano Dive Romalen

Svjetski dan Roma je ujedno i dan proslave romske kulture, a trebamo ga iskoristiti kako bi iznova radili na podizanju svijesti o problemima s kojima se Romi u svakodnevnom životu suočavaju.
Svjetski dan Roma, 8. aprila, obilježava se čast prvog Svjetskog kongresa Roma, održanog od 8. do 12. aprila 1971. godine u London, jednog od najvažnijih događaja u istoriji Roma.
Na tom kongresu usvojene su odluke o romskoj zastavi i službenoj himni. Romska zastava je u donjem dijelu zelene boje koja simbolizuje zemlju, a u gornjem dijelu je plave boje koja simbolizuje nebo. Crveni točak, koji se nalazi u sredini zastave, predstavlja putovanja i migracije Roma.



Iz istorije Roma

Porijeklo i postojbina Roma vjekovima su bili obavijeni velom tajni. Tek na osnovu lingvističkih nalaza danas se tvrdi da su Romi porijeklom iz Indije. Iz kog dijela Indije potiču Romi i o vremenu početka migracije mogu se naći različita mišljenja u literaturi. Prema Klebertu (J.K.Klebert, 1967) Romi potiču iz Pendžapa, dok Tatomir Vukanović (1983) beleži da im je postojbina prednja Indija, iz pokrajine Kabula, iz kastre Sudra.

Tačno vrijeme prvih seoba iz Indije teško je utvrditi. Po Beberskom (S.Beberski 1975) velike seobe Roma desile su se u vremenu od V-XII vijeka, dok Klebert vrijeme velikih migracija smješta u period od X-XIV vijeka, kada su zapravo započeta tri velika migraciona talasa, odnosno tri pravca kretanja.
- Prvi migracioni talas išao je prema Egiptu.
- Drugi na sjever i na zapad.
- Treći preko Egejskog mora i ostrva u južne dijelove Grčke.
Kretanje prema Balkanskom poluostrvu pada u vrijeme najezde Turaka na Balkan, a činjenica da su Turci zadržali na Balkanu pet vjekova leži razlog što su se Romi na ovom prostoru zadržali najduže i u najvećem broju. Međutim, balkanske zemlje nisu bile krajnja tačka u Evropi gdje su se romska kretanja zaustavila. Naime, još u XV vijeku njihovo prisustvo zabilježeno je u Transilvaniji, Saskoj, Francuskoj i Danskoj, a u prvim decenijama XVI vijeka i u Poljskoj, Rusiji i Švedskoj. Danas Roma ima na svim kontinentima i u većini država na svijetu.

Romska populacija nije homogena. Prema vjeroispovesti Rade Uklih (1955) Rome dijeli na dvije grupe: Vlaški i Turski ili nevlaški Romi. Tihomir Đorđević (1932) Rome kod nas je podijelio u četiri grupe i to prema pravcima kretanja, odnosno dolaska na Balkan:
Turski Romi
Bijeli Romi
Vlaški Romi
• Kneževski Romi (Lingurari, Rudari, Lejaši, Mečkari)
• Robovi
Mađarski Romi
Pored navedenih podjela u literaturi se mogu naći i druge grupe: Banjaši, Buragije, Kaldaraši, Karavlasi, Lovari, Srpski Romi, Tamari, Verekaši, Gurbeti, Zavarači, Gabelji, Kopilja, Runđara, Krnađara i Koloperija.

Najveći broj naziva koje imaju različite grupe Roma, najčešće su vezane za njihova zanimanja. U prošlosti, a i danas, može se čuti da Rome nazivaju Ciganima, što je za njih uvredljivo i zato se ne može naći u romskom jeziku.

Pravilan naziv za Rome

Prvo imenovanje Roma zabiljeeženo je 1100. godine kao Atsincana po osnovi Grčke reči Athigganien, što znači "ne dirati" koja je transformisana u Atsinganein, da bi dobila defitivno ime CIGANIN. Ovom imenu se brzo gubi trag i zamjenjuje ga naziv "Egipćanin", ime koje je vezano za Rome koji su u Evropu došli iz Egipta. U Velikoj Britaniji oni dobijaju ime Gipsi, u Francuskoj Gitan, u Španiji Gatanos.
Danas, gotovo u cijelom svijetu upotrbljava se naziv Rom. Ovim imenom Romi su sebe nazivali još u srednjem veku u Vizantijiskim zemljama, a njihov jezik je prema tom imenu nazivan Romani. Ovo ime potiče od pojma Vinzatija: Romanoi, odnosno Romania-žitelj Romanije, koji govori romski jezik. Međutim, lingvističko tumačenje ovog pojma pretpostavlja da je ovaj etnikon nastao od reči Roaman (Shib), što je jednako terminu "ciganski jezik", dok termin Rom znači čovjek-ljudi, koji govore ciganski, romski.

Romska kultura

Specifični elementi romske kulture su jezik, muzika, religija i mitovi.

Romski jezik je jedina "knjiga" koju su Romi ponijeli iz Indije. Romski jezik i njegovi dijalekti srodni su jeziku plemena Dardi i Kafistranu, kao i jeziku plemena Hidukušu u Indiji. Po svojoj osnovi, on predstavlja varijantu Pali jezika, koji je razvijena forma Sanskrita.
Jezik kojim se služe Romi kod nas ima dva roda: muški i ženski, a od brojeva jedninu i množinu, sa pojednostavljenom deklinacijom, sa osam padeža i proste i složene adverbe za negiranje. Tri glavna dijalekta: lejaški, arlijski i tamarski. 

Muzika kod Roma je raznovrsna i veoma komplikovana, kako po svom porijeklu, tako i po svojim funkcijama u društvu balkanskih naroda uopšte, a posebno u romskim etničkim skupinama. Najstariji pomen o muzici kod Roma u jugoslovenskim zemljama potiče iz polovine XV vijeka.

Prema jednoj legendi muzika kod Roma postala je ovako:

"Jednom stvori Bog na leđima Svetog Petra ćemane. Neznajući da ima ćemane na leđima, Sveti Petar uđe u jednu kafanu u koju je bilo mnogo veselih ljudi, koji kada videše Svetog Petra sa ćemanetom na leđima povikaše: Sviraj, Sviraj!
Od njihove galame i vike Sveti Petar se uplaši i poče da bježi. Na vratima mu pade ćemane s leđa, on ga uze i otide pravo Bogu, pa ga upita:
- Šta je ovo, Bože?
- Pa to sam ti stavio ćemane, da sviraš ljudima kada su veseli, da se zabave, da se nebi potukli -odgovori mu Bog.
- Pa kada je tako, onda neka bude više svirača -reče Sveti Petar. 
- Pa ko će da svira ?- u pita Bog.
- Neka budu Romi svirači -odgovori Sveti Petar- Neka zabavljaju ljude da se u piću i veselju ne pokrve.
- Neka bude tako - odgovori Bog.
Pa tako i ostade. „

Muzika kod Roma u Srbiji javlja se prije svega kao zanatski proizvod. Stoga su svoju muziku podešavali prema potrebama i ukusu okoline, što dokazuje činjenice da Romi sviraju melodije, prije svega one zemlje u kojoj žive. U Srbiji postoje četiri glavne grupe muzičke kulture:

- Istočnjačka ( iz Turske)
- Srednjeevropska ( iz Mađarske)
- Starobalkanska ( iz Rumunije, Grčke, Albanije)
- Ciganska ( izvorna)
Tradicija Roma je da se muzika njeguje, da se vještina sviranja instrumenata prenosi s koljena na koljeno i da je ova vještina postala jedna od najvažnijih prepoznatljivih znakova romskog etnikona.

Bajro


Religija 

Romi prije dolaska u Evropu, iz Indije su krenuli kao pagani i u nauci je više puta isticano da Romi nemaju „sopstvene vjere“, koju su ponijeli iz sopstvene postojbine, kojom bi se među drugim narodima razlikovali. Romi se brzo prilogađavaju religiji naroda one zemlje u kojoj žive, što znači da Rom nezna za odanost religiji. U hrišćanskim zemljama oni se krste, a među muslimanima klanjaju. Jedna srpska narodna poslovica prikazuje labilnost vjere u Roma:
- Kakve si vere, more ?- pitali Ciganina.
On odgovori:
- Kakve hoćeš, gospodaru!

Kod Roma u Srbiji postoji poznata uzrečica:
- U svetu postoji sedamdeset i sedam vera i po vere. Cigani su ono pola vere.

Međutim, Romi ne čine to radi odricanja od pripadujuće vere, već iz razloga što im njihova ekonomsko stanje ne omogućava strikno izvršenje određenih vjerskih normi i ritualnih obreda. Oni svoju glavnu vjeru, koja je mešavina Islama i Hrišćanstva na bazi paganstva, održavaju kalemeći na nju izvjesne vjerske norme drugih konfesija. Sve te elemente oni čvrsto čuvaju i njeguju u svojoj vjeri.

Kod Roma postoje brojni običaji:
• običaj o rođenju djeteta
• svadbeni običaj
• rođendan
• imendan
• posmrtni običaj
• pobratinstvo i posestrimstvo
• krsna slava ( Đurđevdan, Petrovdan, Velika Gospojina, Sveta Petka-Paraskeva, sveti Arhangel Mihail, Sveti Nikola)
- Ramazan i Bajram
• godišnji praznici ( Badnji dan, Božić, Vasuljica, ispraćaj zime o Svetom Atanasu-31. Januar, Marta, Poklade uskršnjeg posta, Todorova subota, Tetka Bibija, Lazareva subota, Veliki petak, Uskrs, Dodole).

Vidno mjesto kod Roma zauzimaju mađija, rituali, bajanje, vračanje, gatanje, vjerovanje u snove, vjerovanje u nadprirodna bića (vile, vještice, zmajeve, karakondžule, vampire).

U narodnoj medicini su poznati vidari, hirurzi, vrači i žreci, a takođe i veterinari (đambasi).

Romsku narodnu usmenu književnost čine: pripovjetke, bajke, mitovi, legende, priče i basne, pjesme (lirske, dečije.), zagonetke, poslovice, tužbalice, ora i igre.

Prema procjenama, ukupan broj Roma u svijetu kre će se od 8-14 miliona, a u Jugoslaviji negde između 500-800 hiljada Roma. Problem oko tačnih podataka je u asimilaciji, mimikriji, mešovotim brakovima...

U Srbiji Romi su jedna od najmlađih populacija. Najbrojnija je starosna grupa do 14 godina (oko 41%) koja sa grupom mladih od 15-24 godina (21%) čini ukupno 62% romske populacije. Samo 4% Roma pripada starosnoj grupi preko 60 godina.
Objavio/la spagosmail u 09:42, 0 komentar(a), print, #