spagosmail

Dobrodošli na moj blog


16.04.2017.

Za arhivu: Velež – Orašje 4:2 (2:2)




Mostar, 15. april 2017.
Stadion u Vrapčićima.
Gledalaca: Sve se crveni
Sudija: Frano Jelić (Široki Brijeg)
Žuti kartoni: Mahinić, Ćosić (Velež), Radulović, Brković, Živković (Orašje)

Strijelci: 1:0 Brandao (2’), 2:0 Mujezinović (14’), 2:1 Brković (33’), 2:2 Brković (45’), 3:2 Mujezinović (55’), 4:2 Mujezinović (70’)

Velež: Abdihodžić, Količić (od 16’ Krcić), Petrović, Zvonić, Memić, Mujezinović (od 77’ Isić), Ćosić, Tatar (od 73’ Ćemalović), Carvalho-Santos, Brandao, Mahinić.

Orašje: Kurbašić, Marković, Marošević, Koprivica, Radulović, Đukić, Novaković (od79’ Đurđević), Demonjić (od 69’ Mikić), Prgić, Brković (od 85’ Nedić), Živković.

Fudbaleri Veleža u u dramatičlnoj utakmici zabilježili su važnu pobjedu protiv Orašja
Rođeni su od početka imali terensku inicijativu, što im je u 2. minuti donijelo zasluženo vođstvo, kada je Brandao, poslije lijepe akcije, zatresao mrežu golmana Kurbašića 1:0.
Vođstvo je dalo krila domaćim igračima, koji stalno atakuju prema golu Orašja. U 14. minutu, nova radost za igrače i navijače Veleža. Mujezinović je odlično reagovao poslije sjajne asistencije Brandaa i poslao loptu u mrežu gostiju – 2:0.
U 16. minuti povrijedio se Količić, pa ga je zamijenio Krcić.
Velež  potpuno dominira, gosti su potpuno nemoćno, a prava je šteta što se njihova mreža nije zatresla još koji put.
U 26. minuti, Rođeni su imali dvije prilike da povećaju vođstvo. Prvu je propustio Tatar, čije udarac golman Orašja jedva odbranio, a u novom napadu, Rodrigo je silovito šutirao, ali je lopta fijuknula iznad prečke.
Gosti su, u 33. minuti, u jeku napada domaćih smanjili rezultat, a rijetko viđen gol postigao je Brković.
Velež je u 37. minuti imao novu priliku, ali je kapiten Zvonić loptu poslao pored lijeve stative.
Kada se očekivao kraj poluvremena, gosti su izveli brzi kontranapad, koga je Brković pretvorio u izjednačujući gol – 2:2.
Od početka drugog poluvremena, Velež ima punu terensku inicijativu, stvara prilike, ali odbrana gostiju na vrijeme interveniše i otklanja opasnost od svog gola.
Ipak, u 55. minuti, odbrana gostiju kardinalno je pogriješila, što je iskoristio Mujezinović i poslao loptu u mrežu – 3:2.
Nova radost na stadionu, zavijorile su se zastave Veleža. Hat-trick Mujezinovića, koji je, u 70. minuti, svoju sjajnu igru krunisao lijepim golom – 4:2.
(novasloboda.ba)


(spagos)
16.04.2017.

„Rođenje nacije“: Drama o robovima





Sa zakašnjenjem, u kino sale širom svijeta dolazi film „The Birth of a Nation” (Rođenje nacije), koji je do sada izazvao veoma žestoke diskusije. Film koji govori o ustanku grupe robova na američkom jugu 1831. godine, dramatični je prikaz pobune protiv nepravde i represije, zasnovan na istinitoj priči, koja pruža smjeli i beskompromisni pogled na jedan brutalni događaj.
Režiser i scenarista Nate Parker, kome je ovo prvi film, preuzeo je naslov od kontroverznog ostvarenja D.W. Grifita iz 1915. godine, koji Afroamerikanci smatraju najrastističkijim filmom u istoriji američke kinematografije, zbog načina na koji opisuje američke crnce i članove Kju Kluks Klana u njihovoj interpretaciji američkog građanskog rata. Sto godina kasnije, 2016. godine, Parker donosi istinitu priču o Natu Turneru, robu i propovjedniku, koji je odlučio da oružjem ispravi nepravde nanijete njegovom narodu.
Za razliku od većine filmova o ropstvu, koji su se koncentrisali na izdržljivosti i žrtvi robova na američkom jugu tokom američkog građanskog rata, film „Rođenje nacije“ govori o pobuni i osveti.
Film prati put Nata Turnera ka radikalizaciji i pobuni. Kao dečaka željnog znanja, Neta su najvjerovatnije njegovi bijeli gospodari naučili da čita i piše, a kasnije, on postaje priznati propovjednik u zajednici robova. Njegovu sposobnost da ogrije i utješi srca potlačene braće eksploatisali su robovlasnici, koji su Bibliju vidjeli kao način da se robovi uče pasivnosti i poslušnosti prema svojim bijelim gospodarima.
Tokom svojih putovanja i držanja propovjedi, Turner je vidio toliko slučajeva zlostavljanja robova da više nije mogao da okreće glavu od toga. Što je više bola viđao, njegove su propovjedi postajale borbenije, prkosnije i agresivnije. Zbog toga je bio žestoko kažnjen. Žena mu je silovana, ali se Turner nije poklekao.
Režiser Parker kaže da se strastveno posvetio ovoj priči ne samo kao filmski autor i glumac već i kao aktivista, te dodaje: „Razumijevanje značaja Neta Turnera i predstavljanje ove priče na jedan pozitivan i pošten način me je zaokupljalo od trenutka kada sam odlučio da snimim ovaj film.”
Snaga ovog filma je u njegovoj kameri, nastojanju da bude istorijski precizan u moćnoj priči o sistematskim predrasudama i zlostavljanju.
Nažalost, film, koga su u početku pratile ocjene da će biti kandidat za Oscara, možda će biti osuđen na tek marginalni uspjeh, pošto su ponovo izbile na vidjelo optužbe da je Parker za vrijeme svojih studentskih dana silovao jednu djevojku na koledžu. Iako je 2001. godine na sudu oslobođen optužbi, ta vijest prijeti da zasjeni njegov film. Vrijeme će pokazati da li će „Rođenje nacije” uspjeti da preživi svog kontroverznog autora, kao i njegovu kontroverznu poruku: Za potlačene je ponekad jedini put ka spasenju, put mača.
(izvor:voa)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
16.04.2017.

Zadnji neka ugasi svjetlo!


Trke pasa bile su u Velikoj Britaniji nekada veoma omiljene, tako da su i sveštenici i socijalisti istom mjerom bili zabrinuti.
U Londonu je 19. maja 1928. godine otvoren Wimbledon Greyhound stadion, a vrlo brzo, na njemu se održavalo više od 30 trka pasa. Prije svega, ljudi su tu dolazili kako bi se kladili. Socijalistički političari su bili zabrinuti, jer su strahovali da bi ovaj sport radničku klasu mogao voditi ka rasipanja novca. Zbog toga je parlament ograničio broj utrka pasa. Međutim, ni to nije dovelo do umanjenja popularnosti trka. Na velikim stadionima se znalo naći i do 60 hiljada gledalaca, koji su vatreno navijali za dobro dresirane pse, koji su mogli razviti brzinu  i do 60 kilometara na sat.
Prethodnih decenija, interes za trkama pasa je uveliko smanjen. Jedna za drugom, zatvarane su trkaće staze, a u Londonu je aktivan ostao samo Wimbledon Greyhound stadion. I sada, 89 godina nakon otvaranja prve trke, u subotu je tamo održana posljednja trka pasa.
AFC Wimledon, koji igra fudbalu trećoj fudbalskoj ligi Engleske, na tome mjestu će dobiti novi  fudbalski stadion. Osim toga, oko stadiona će biti izgrađeno naselje sa oko 600 stanova. Uprkos tome, 13 hiljada ljubitelja trka pasa svojim potpisima su tražili da se ovaj objekat stavi pod zaštitu države kao spomenik.
Kako se već čulo, ljubitelji trka pasa će ubuduće morati ići van gradskog područja Londona, prema Romfordu, ili Crayfordu, kako bi uživali u trkama pasa i kladili se.
(izvor:faz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)