spagosmail

Dobrodošli na moj blog


06.05.2017.

Đurđevdan je...


Svoj najveći kulturno-vjerski praznik - Đurđevdan svakog 6. maja većina Roma proslavlja širom svijeta. Ovom slavom proslavlja se proljeće, ali i dolazak i početak ljeta. Kultom jagnjeta, ritualima i ceremonijama na taj dan se obezbjeđuje blagostanje, prosperitet romske porodice i zajednice.
Bio Ederlezi ili Jurjev, tradicionalno se obilježava ne samo u bivšim jugoslovenskim zemljama, već i u Turskoj, Rumuniji, Moldaviji... Ovaj proljećni praznik pravoslavci posvećuju sv. Đorđu, a osim Roma, slavi ga muslimansko i katoličko stanovništvo u stočarskim krajevima.
Kako će proslaviti život u oskudici i nezaposlenosti najbrojnija i najugroženija manjina u BiH, to ona najbolje zna. U tome im neće pomoći, kao ni drugima, političari, tek možda njihova mitska zaštitnica Sara-la-Kali.
Jurjev je bio i ostao dan i proljeća, i ljeta, dan kada se slavi i život, i priroda, pa i nije nikakvo čudo što igra veliku ulogu u životu mladih, osobito djevojaka. Najviše običaja i jeste vezano za mlade Romkinje. Najljepši od njih je skupljanje vode kojom su se one kupale. Pale se vatre i sjedi se uz njih do zore, pa se ujutro ide na uranak. Na uranak se odlazi na livadu, na kojoj izvire potok. Ujutru se na izvoru obavlja obredno umivanje, branje vrbovih grančica kako bi se okitila kuća ljekovitim travama za đurđevdansko jutarnje umivanje.
Poslije uranka obično se odlazi na pijacu i kupuje đurđevdansko jagnje. Pri kupovini se svi obično potrude da jagnje bude lijepo i bijelo. Po romskom vjerovanju, crno jagnje donosi nesreću. I Romi vole da se takmiče, pa se svako trudi da mu jagnje bude veće i deblje, jer je i tada domaćin ugledniji. Kući se jagnje donese živo i ono predstavlja radost i za djecu i ostale ukućane, potom se blagosilja: „Nek ovel bahtalo“ (Neka je srećno). Pred ručak se podijeli nekoliko tanjira (neparan broj) sa parčetom jagnjećeg pečenja i prilozima, komadom hljeba i dezertom.
Ujutru, svakog 6. maja djeca se po običaju bude „batinama“ od drijenovog pruta ili se udaraju žarom po tabanima, a onda se okupaju vodom koja je prethodni dan zahvaćena sa omahe, a u kojoj je prenoćio miloduh, ruža, ljekovite trave i razno drugo bilje, poljsko cvijeće i crveno jaje. 
Porodično se ide na teferiče (izlete), uglavnom pored izvora ili rijeka.
Niko kao omladina nije se radovao vašaru. U nekim krajevima postojao je običaj da se u dvorištu pred kućama pale dvije vatre ili postavljaju dvije „žiške“ žara, između kojih bi prolazili ne samo ukućani, već i stoka, zbog zaštite od uroka i zmija. Ustaje se rano, jer se vjeruje da ne valja spavati preko dana, jer će onaj ko to bude činio na Jurjev, biti pospan tokom cijele godine.
Da bi bili i ostali zdravi i jaki tokom godine, obično se ljudi kite cvijećem i biljem, opasavaju se vrbovim i drenovim prućem. Djeca i žene se obično prije izlaska sunca ljuljaju na drenovom drvetu, kako bi i oni bili zdravi, što je običaj koji je živo bio prisutan u Sarajevu. Negdje su se, opet, djevojke valjaje po žitu da bi im kosa rasla kao žito. 
Ljubavna magija se vezuje za Ederlezi, više nego za bilo koji romski praznik. Na ovaj proljećni praznik mnogo se i gatalo, uglavnom se sva ta sujevjerja odnose na djevojačku udaju. Tako se npr. koncem podvezivala stabljika žare (koprive) ili pero mladog luka u baščama, pa bi se ujutro na Jurjev ko' ludo trčalo i gledalo na koju stranu se podvezani i sasušeni dio biljke savio - vjerovalo se da će iz tog pravca doći budući mladoženja. Slično su činile i sa bacanjem starih izgaženih opanaka ili cipela preko kućnog krova. Ujutro bi gledale na koju stranu je okrenut vrh cipele, vjerovalo se da će budući muž doći iz tog pravca.
Djevojačka znatiželja nije se ograničavala samo na ovo, one su gatanjem pokušavale predvidjeti imena svojih muževa. Tako bi tokom večernjih sati, uoči Jurjeva, razapele tamni konac preko ulice ili sokaka, pa ako prva osoba koja naiđe bude, recimo, neki Adem- da će se tako zvati djevojčin budući mladoženja...
U ovim modernijim vremenima Romkinje stavljaju različite travke pod jastuk, isključivo iz jednog cilja da bi usnule onog suđenog. Čak postoji i običaj da neka djevojka za vrijeme Đurđeva ode u goste, i prvo što uradi preskoči prag te kuće i od domaćina uzima so i hljeb koji također stavlja pod jastuk.
Neka vam ulazna kapija bude otvorena, neka pjesma, igra, otope led, neka dobri duh Jurjeva svima donese zdravlje i veselje...
(izvor: Al Jazeera)



Erdelezi

Sa me amala oro khelena
Oro khelena, dive kerena
Sa o Roma daje
Sa o Roma babo babo
Sa o Roma o daje
Sa o Roma babo babo
Ederlezi, Ederlezi
Sa o Roma daje

Sa o Roma babo,
e bakren chinen
A me, chorro,
dural beshava
Romano dive, amaro dive
Amaro dive, Ederlezi

E devado babo,
amenge bakro
Sa o Roma babo,
e bakren chinen
Sa o Roma babo babo
Sa o Roma o daje
Sa o Roma babo babo
Ederlezi, Ederlezi
Sa o Roma daje


Đurđevdan (verzija Bijelo dugme)

Proljeće na moje rame slijeće
Đurđevak zeleni
Đurđevak zeleni
Svima osim meni

Drumovi odoše a ja osta
Nema zvijezde danice
Nema zvijezde danice
Moje saputnice

Ej kome sada moja draga
Na đurđevak miriše
Na đurđevak miriše
Meni nikad više

Evo zore evo zore
Bogu da se pomolim
Evo zore evo zore
Ej đurđevdan je
A ja nisam s onom koju volim

Njeno ime neka se spominje
Svakog drugog dana
Svakog drugog dana
Osim đurđevdana

više verzija prevoda na razne jezike na linku: https://de.wikipedia.org/wiki/Ederlezi_(Lied)

(spagos)



06.05.2017.

Eifelov toranj, gdje nikad nije bio





Iznenada, uz sami početak svjetskog prvenstva u hokeju na ledu, koji se inače igra u dva grada, u dvije države, u Kelnu i Parizu, na obali Rajne, nasuprot poznate kelnske katedrale, pojavio se Eifelov toranj. On će tu ostati od 5. do 21. maja, do kada se igraju utakmice svjetskog prvenstva.
Eifelov torenj, u mini verziji, izazvao je znatiželju slučajnih prolaznika, a nije isključeno da će narednih dana, uz ljepše vrijeme, privući i veliki broj znatiželjnika i ljubitelja selfie snimaka.
Jedna jaka slika: Eifelov toranj, i katedrala, koje povezuje jedan most. Bilo bi dobro da su organizatori turnira nasuprot Eifelovog tornja u Parizu, tokom turnira postavili maketu katedrale iz Kelna, Koliko je poznato, nisu.

(izvor:express)
06.05.2017.

Zaljuljati, i na pleća položiti


Na slici se ne radi ni o kakvom čupanju i guranju djevojaka zbog nekog momka. Ovo je sport, čak tradicionalni sport u Švicarskoj. Zove se „Schwingen“ ili po naški ljuljanje. To je jedna prastara sportska disciplina.
Na takmičenju žena na Drugom Hergiswalder ženskom „schwing“ prazniku, odakle i potiče ova slika, učesnice pokušavaju prevariti jedna drugu, oboriti je na tlo i položiti na leđa.  Borba se vodi u pantalonama posebno napravljenim za ovu svrhu, na okruglom borilištu pokrivenom sitnom pilotinom.  Sve se dešavalo u švicarskom kantonu Nidwalden, u blizini Luzerna.
„Prije i poslije borbe protivnice daju ruku jedna drugoj i borilište napuštaju kao prijetelji“, glasi osnovno objašnjenje u pravilima borbe. Znak prijateljstva; Nakon borbe protivnice pomažu jedna drugoj da očiste ostatke pilotine sa odjeće, koja se nakupi tokom vajanja po borilištu.
Proteklog vikenda, prvo su u subotu održane borbe u ženskoj, a u nedelju u muškoj konkurenciji.
U Švicarsoj je ovaj sport omiljen skoro kao i fudbal, a čak postoje i Schwinger klubovi.
(izvor:express)
Smail Špago


(Novasloboda.ba)