spagosmail

Dobrodošli na moj blog


10.05.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Glavna i Fejićeva ulica








U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustrujemo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
Mostar predstavlja mješavinu uskih mahalskih sokaka i austrougarskih širokih ulica i prostranih trgova. Glavna ulica ili Carska džada, oduvijek je bila glavna prometna arterija Mostara, kojom se odvijao ukupan promet roba i putnika pravcem sjever – jug. Takvu ulogu je posebno imala u doba osmanske vlasti. Srednja (Fejićeva) ulica nikad nije bila sokak, ali nije bila ni prava ulica iz austrougarskog perioda. I upravo taj prelazni oblik joj daje šarm, koji rijetko koja ulica ima. Prije svega, ona predstavlja sponu Musale i Starog grada, i glavna je pješačka arterija grada.
Poslije Drugog svjetskog rata, izgled čaršije se mijenja, posebno u užem dijelu grada, na lokalitetu Glavne ulice i Fejićeve ulice sa priključnim sokacima. Sa lica mjesta nestaju divni mahalski ansambli – objekti orijentalnog tipa, bezbroj starih dućana i magaza sa svojom originalnošću i ljepotom. U mnoge stare objekte sa avlijama, ulazilo se direktno sa ulica, a ulazna vrata imala su svoje karakteristike, kako po izradi, tako i po dimenzijama. Krila vrata, rađena od čamovine, bila su izrezbarena, sa ukrasnim motivima u drvetu, i sa dodatnim elementima, kao što su zvekiri, mandali i krekuni.
U malo kojoj avliji da nije bilo zasađene voćke, a naročitu ljepotu davale su mirisne ruže. Preko kamenih zidova avlija padale su grane kajsija, šipka, smokve, vinove loze, a ponegdje šandude i mušmule.
Slika 1. Glavna ulica – ispred zgrade Divizije (NAMA) 1920-ih
Slika 2. Glavna ulica 1940-ih
Slika 3. Srednja ulica (Fejićeva) 1939.
Slika 4. Srednja ulica (Fejićeva) 1941 (fotograf: Federico Patellani)
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
10.05.2017.

Topli vjetrovi na južnom polu


Proljeće na poluostrvu zapadnog Antartika sa proljećem u Evropi nema skoro nikakve sličnosti, jer tamo proljeće počinje tek u septembru. Nema behara po drveću, ali zato ima masu pingvina u ljubavnom zanosu. Na slici je jedan Adelie pingvin u ljubavnom zanosu.
Neka sličnost izgleda da, ipak, postoji. Na sjeverozapadnom vrhu Antartika pušu topli vjetrovi, i to oni suhi, koji se nazivaju fen vjetrovi. Barem tako su izvjestili britanski naučnici na sastanku  Evropske Geounije u Beču, proteklih dana. Prema tom izvještaju, tamo puše čak 65 posto proljetnih fen vjetrova, a to može biti veoma opasno po stabilnost ledenjaka. Topli vazduh dovodi do njihovog  otapanja, a nakon oticanja otopljene vode, u ledenjacima ostaju pukotine, koje potpomažu pucanju ledenjaka. Zbog toga je već dolazilo do kolapsa morskih ledenih platoa, pod nazivom Larsen A i B, 1995 i 2012. godine.
Na Larsenu C je ostalo oko 5 hiljada kvadratnih kilometara ledenog brijega. Ukoliko dođe do pucanja Larsena C, led  bi još brže odlazio od ledenjaka, a to bi u konačnici dovelo do povećanja nivoa svjetskih mora.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
10.05.2017.

Nesavladivi špic



Na vrhu ove kamene igle do sada nije stajao ni jedan čovjek. Za to postoji jedan dobar razlog.
Ostao mu je još jedan korak do vrha. Andreas Weiss zastao samo na metar ispod vrha Spazzacaldeira u Švicarskoj, a upravo toliko je bilo dovoljno da njegov prijatelj napravi jedan spektakularni snimak.
„Plamen“ kako se ova špicasta stijena još naziva, nalazi se u kantonu Graubünden, u Švicarskoj, omiljeni je cilj penjača, iako ga do samog vrha niko ne može savladati.
Razlog: Vrh na visini 2446 metara je tako malen i uzak, da čovjek na njemu ne može stajati. A ako bi se neko i popeo, i tada izgubio ravnotežu, pao bi dole, uz skoro okomiti stjenoviti zid. Zbog toga se penjači zadovoljavaju usponom na metar do stijene.
Andreas Weiss je dovoljno iskusan da ne preduzima takav rizik, iako se uz njega nalazi zaštitna sajla, sa njegove desne strane, koja bi ga u slučaju pada zadržala na nekoliko metara od vrha.
On je nakratko uživao u zalasku sunca, i krenuo nazad.
A dole ga je očekivao drugi vrhunac: Večera, kao nagrada za podvig.
(izvor:viewmag)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)