spagosmail

Dobrodošli na moj blog


12.05.2017.

Na nebu paučina


(tekst koji slijedi objavljen je na stranici ljubušaci.com 9. maja 2017. godine, u znak sjećanja na nedavno preminulog Vehida Gunića)

Vehid Gunić(1941-2017) je bio dugogodišnji novinar,publicista,voditelj i urednik.Objavio je više knjiga,historijskih rasprava,putopisa,intervjua,dokumentarne proze,sevdalinki sa komentarima.Osluškivao  je glas naroda kako bi zabilježio mudrost ili izreku koju do tada nije čuo.Bio je i ostao jedan od rijetkih koji je nastojao sačuvati narodno blago Bosne i Dobrijeh Bošnjana. U znak sjećanja na njegovo djelo kao MEMORY prenosimo nekoliko bosanskih izreka iz njegove knjige koja je navedena u Naslovu popratnog teksta.

AKO SE NAVAKAT POĐE,NIŠTA NIJE DALEKO

Bilo je to ovako;poslije mnogo godina neviđanja došao ahbab Suljo u posjetu svome jaranu na selo. U neko doba ustrebala mu prostorija do koje i car ide pješice. Domaćin ga usmjeri niz njivu prema tome važnom objektu. Poslije izvjesnog vremena vraća se Suljo pa će ti svome domaćinu reći:
–Sve ti je lijepo i sve valja,ali,moj junače,što onako daleko napravi ćenifu?
–Ako se navakat pođe, ništa nije daleko.

BOLJE JE JEDAN DAN BITI HOROZ NEGO CIJELU GODINU KOKOŠ!

Mene se ova izreka posebno dojmila tek kad sam je čuo iz usta znamenitog Bošnjaka, sada već rahmetlije Zulfikara Zuke Džumhura. Bilo je krajem 80-tih godina XX stoljeća negdje u okolici Čapljine. Navratili smo na neku malu farmu koka nosilica. S nama je bila i Zukina supruga Vezira-hanuma. Zuko je gledao koke s nekom vrstom neveselosti da bi, na kraju,svojoj hanumi rekao: Tužno je što se ni na jednu ovu koku nikada neće popeti ni jedan horoz. Nosit će jaja najmanje godinu dana,a da im se neće ni približiti horoz. Čim prestanu nositi završt će kao bataci, krilca i kokošija prsa u dubokim zamrzivačima u mesnicama i samouslugama. Zato je naš narod, i kada nije bilo ovakvih mini-farmi, rekao da je bolje biti jedan dan horoz,nego cijelu godinu kokoš.

DA JE KUVETA KOLKO JE KUDRETA BILO BI IBRETA

Izreku sam čuo od Muhameda Brace Pašalića.Pašalić je iz Starog Majdana, jednog od najstarijih mjesta u Bosanskoj krajini. U tome historijskom mjestu Bošnjaci su uglavnom zadržali mnoge arhaizme i turcizme još od birvaktile. Tako se,kaže mi Braco, održala i ova izreka sa neobičnom vezom riječi (kuvet-kudret),a koju izgovaraju onemoćali starci u kojih duša još štošta hoće, ali neki drugi mehanizmi ne mogu.

DOK TE MAMI, ŠEĆEROM TE HRANI

Sidran je rekao da je ovo, zapravo, samo polovica izreke iz ženskog ugla jer žene,u ovako skraćenoj izreci, prikrivaju svoju sramotu i svoj poraz. One se vole uzdizati,a ne spuštati. Sidran mi je rekao kako u svom sjećanju ima ovu kazu u, trećem licu, neutralno:
Dok je mami, šećerom je hrani,a kad je domami i hljeba joj zabrani!


IZBIRAČ NAĐE OTIRAČ

Pričao mi je rah. Muhamed Čejvan, slavni banjalučki glumac (igrao je Hasan-agu 800 puta), da je ova izreka nastala u Banjoj Luci i da je u vrlo uskoj vezi i sa poznatom banjalučkom sevdalinkom „Kolika je šeher Banja Luka. Evo te pjesme pa prosudite sami:
Kolika je šeher Banja Luka
S kraja nakraj puna djevojaka
Svaka ima po ašika svoga
Samo Fata trides’i jednoga
Al ne prođe ni godina dana
Sve se cure poudaše redom
Samo Fata osta neudata.

LEGLA KUJA POD HAMBAR

Izreka se odnosi na neke mlade žene koje su se tek udale a koje, zbog nezadovoljstva u novoj sredini, zbog lošeg prijema, zbog silnog tereta koje joj svekrva i svekar natovare na leđa, pobjegnu roditeljima, a roditelji, pak,uvjereni kako kćer nije u pravu i kako mora biti strpljiva, krotka i poslušna, narede joj da se vrati u svoj novi dom. Ova nesretnica, utučena i poražena, zbog seoskog stida i rumenoga obraza, ne smjedne se odmah vratiti u novu kuću, nego se sklupča negdje oko hambara. Onda otrovna svekrva, ugledavši je, kaže tu otrovnu i užasnu rečenicu: legla kuja pod hambar!

NE DAO BOG S JEDNIM RAĐATI,A S DRUGIM HRANITI

Ova izreka pamti i zadržava u pamćenju bošnjačku nesreću u kontinuitetu. Žene su rađale, a muževi su odlazili na front da se bore za tuđe interese. Često su na tim ratištima ostavljali vlastite kosti. Onda su se nesretne udovice ponovo udavale, pa su s drugim muževima hranile djecu  iz prvog braka. Taj teški usud pratio je mnoge naše žene, ali i muževe tokom najveće tragedije Bošnjaka, ratnih godina skraja XX vijeka.

RAT ZAPOČNU POPOVI, NASTAVE TOPOVI, A ZAVRŠE LOPOVI

Ovom mišlju naš narodni genije izrekao je čitavu nauku o ratu, ratnim apsurdima i neetičkim dimenzijama rata, ukoliko se o etici u ratu uopće može govoriti, osim kada je riječ o odbrambenom ratu. Sjetite se, a neke buduće generacije neka znaju: pred rat u Bosni popovi i stado nosali su mošti nekog cara. Onda su po Bosni instalirani tenkovi i topovi. Naročito im je smetalo Sarajevo jer smo u njemu, kao i drugdje, željeli (su)živjeti. Onda „završe lopovi…“Koji lopovi? Proberite sebi, odredite sebi svoje lopove. Ne mogu ni ja sve reći.
….
(Izvor:Vehid Gunić:Na nebu paučina-Bosanske izreke,BOSNA ARS,2002.)


(spagos)
12.05.2017.

Nakon 45 godina: „Kum“ okupio ekipu na jednom mjestu






Sliku sa članovima familije, iz kult filmova Kum, s njihovog ponovnog viđenja, nakon 45 godina, mnogi fanovi bi najradije uokvirili. Na jednom mjestu našli su se Diane Keaton (71), Robrt de Niro (73), Robert Duvall (86), Francis Ford Copolla (78), James Caan (77), Al Pacino (77) i Talia Shire (71).
Bio je to, najvjerovatno susret godine, glavnih glumaca i režisera, susret kino „familije“ iz filmova „Kum“, koji su snimani 1972.  i 1974. godine.
Oni su se susreli na Tribeca filmskom festivalu u New Yorku s Oskarom nagrađenim režiserom Francis Ford Copollom.
Filmskom festivalu je pošlo za rukom da na podijum diskusiju dovede sve glavne glumce iz filmske trilogije. Francis Ford Copolla je 1972. godine uspio na napravi majstorsko djelo, film, koji je ušao u istoriju filmske umjetnosti, kao film koji je ušao u srca miliona ljudi iz čitavog svijeta. Kada danas bilo koga ljubitelja filma upitate koji mu je najbolji film svih vremena, bez imalo ustezanja će reći „Kum“.
Al Pacino je u sva tri filma „Kum“ igrao Michaela Corleonea, najmlađeg sina šefa mafije Don Vita Corleonea, koga je glumio Marlon Brando (80), preminuo je 2004. godine. Diane Keaton je igrala gospođu Kay Adams-Corleone suprugu Michaela Corleoneoa. James Caan je igrao nestašnog bosovog sina Santina „Sonny“ Corleonea, koji je poginuo u prvom nastavku filma. Robert de Niro je glumio Vita Corleonea iz mlađih dana, u drugom nastavku filma. Talia Shire je bila kćeka mezimica šefa mafije, Constanza „Connie“ Corleone. Ulogu koja se protezala kroz sva tri filma ponudio je Robert Duvall, posinak šefa mafije, Tom Hagen, „consigliere“, advokat familije i savjetnik, koji je nakon oca nastavio savjetovati i sina Michaela.
Francis Ford Copolla je tom prilikom rekao da je ubijeđen da se njegov film-klasik danas ne bi mogao snimiti. On nikad od filmskog studija nije dobio „zeleno svjetlo“ da snimi ovaj ep o mafiji. Tada je bilo veoma teško za glavne uloge dobiti glumce. kao što su Marlon Brando i Al Pacino. Ta teška borba za glavne uloge osjeća se i danas, 45 godina nakon prvog filma „Kum“.
(izvor:express)
Smail Špago


(Novasloboda.ba)
12.05.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Dvije milijarde tulipana?


Nešto slično kao u onom vicu o zmiji: ležiš, a ideš. Međutim, ovdje se ne radi o vicu, nego o nečemu vrlo ozbiljnijem.
Na trenutak ćemo zaboraviti na priče o Holanđanima i njihovim auto prikolicama, o fudbalerima. Mogli bi ne pričati i o tulipanima, po kojima Holanđani, u žargonu nose nadimak „Lale“. Kad se spomenu lale, onda tu nema više ni šale ni vica. To je jedna veoma ozbiljna privredna grana ove zemlje. Holanđani ove godine nastoje da obore jedan rekord, koji do sada niko nije dostigao:  U 2017. godini žele proizvesti više od dvije milijarde komada tulipana.
A kako doći do toga rekorda, prikazuje slika u prilogu. Radnici u cvjetnjaku, u stvari u poljima, na kojima se uzgaja cvijeće, leže na jednoj specijalnoj prikolici, koju vuče traktor, i ručno rade onaj dio posla koji se ne može završiti mašinama.
A da li je ugodno ležati vazdan, i pri tome obavljati ovakav posao, neka ostane tajna ovih radnika.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)