spagosmail

Dobrodošli na moj blog


17.05.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Fejićeva ulica i dućani





U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo, u više nastavaka, čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
Na prostoru od stare Pošte do Tepe mnogo toga više nema. Tako su nestale i dvije stare kuće, porodica Humo i Tiberio, koje su se nalazile između stare Pošte i objekta u vlasništvu Merdže, u čijem poslovnom dijelu je bila Torlina brijačnica i prodavnica “Kraš”. Malo niže, uz Pecin sokak, na samom uglu bio je mali dućan-ćepenak, vlasništvo Hume, a preko puta, gdje se danas nalazi kafana Muje Kahrimanovića, bila je jedna mala mahala, u koju se ulazilo kroz Begov sokak, u kome su stanovale porodice Alajbegović, Rajković…
Pred Drugi svjetski rat, tačno preko puta stare Pošte, imao je limarsku radnju David Frommer, nastanjen u Mostaru još od 1878. godine. Bio je učitelj u zanatskoj školi, a u svojoj limarskoj radnji je prodavao i radio aparate. Radnja je zatvorena nakon Drugog svjetskog rata, a kasnije je u njoj boravilo Lovačko društvo. Posebnu ljepotu, uz samu Fejićevu ulicu, davao je stari turski objekat Kapetanovića-Ljubušaka, koga su Mostarci zvali i Ljubušakov ćošak. Sa sjeverne strane Ljubušakova ćoška nalazio se lijep objekat porodice Fejić. Odatle, prema kinu “Zvijezda” (ranije “Central”) bilo je nekoliko starih turskih kuća, a ulazi su bili iz Fejićeve ulice.
Uz kino je bila prodavnica i skladište galanterijske robe u vlasništvu Salke Pajevića, a u produžetku i slastičarna, vlasništvo Štauda. Iz Trebinja, 1921. godine, u Mostar dolazi Čeh Adolf Staud (Štaud), slastičar po zvanju, koji otvara slastičarnu u ulici Kralja Tomislava (Srednja ulica) odmah uz tadašnje kino „Central“ (kasnije Zvijezda) i u ono vrijeme je slovila za najbolju slastičarnu u Mostaru. Bila je otvorena sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada je nacionalizovana. Adolf Staud je umro u Mostaru 1949. godine), a lijevo od nje ulazilo se u Policijski sokak (danas Huse Maslića). Zgradu na južnom križanju ulica Fejićeve i Huse Maslića (Zavod za zapošljavanje) izgradio je Husaga Komadina 1889. godine, da bi se kasnije na njenoj istočnoj strani izgradio jedan objekat koji je služio za policiju i zatvor, pa je i sam sokak dobio naziv Policijski. Poslije Drugog svjetskog rata je srušena i izgrađena je stambena zgrada za vazduhoplovne oficire. Tu je bila Miletića kovačnica, a svi objekti i avlije činili su splet stare arhitekture, koji se graničio sa Brkića ulicom i starom Vatrogasnicom. Završnicu prema sjeveru činila je radionica familije Rendulić, kao i podrum vlasništvo Loza. Od Rendulića radionice, pa do Rizikalove ulice, bilo je dosta dućana i magaza, a posebnu ljepotu davala je džamija Husein hodžina na samom ulazu u ilicu Huse Maslića iz Glavne ulice. Tu se sada nalazi park.
Iz rukopisa Hivzije Hasandedića saznajemo da je u malom haremu (groblju) Husein-hodžine džamije, koja se nalazila na uglu Titove i Huse Maslića ulice nalazio stećak na kome je uklesano da tu počiva Radivoje Krivonosić, jedan od posljednjih bogumila (paterana).
Slika 1. – Srednja ulica (Fejićeva) na kojoj se vide zidovi kuća Humo i Tiberio, između Stare pošte i Kraša, 1938.
Slika 2. – Srednja ulica (Fejićeva) – dućan Salke Pajevića s galanterijskom robom kraj kina Zvijezde, 1943.
Slika 3. – Srednja ulica (Fejićeva) – Ljubušakov ćošak, 1960. g.
Slika 4. –Obilježena je džamija Husein Hodžina na Glavnoj ulici u parku kod Prvog nebodera, 1900-ih

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
17.05.2017.

Tipično mostarski: Junačina...


Sretnu se dva Mostarca. ..
-Kakva ti je to masnica pod okom, Šta je bilo brate?
-Potukao sam se sinoć zbog djevojke
-Šta je bilo, s kim si se potukao?
-Ma sa ženom!


(mostarski liskaluci)
17.05.2017.

Akcija policije na visokom nivou




Na mostu Brooklin Bridge u New Yorku, pripadnici specijalne policijske jedinice izvode vježbu spašavanja. Ova policijska trupa u američkoj metropoli broji 400 ljudi. Jedinica je sa uhvaćena tokom vježbe, sa spektakularnim pogledom na Skyline sa plavim nebom u pozadini. Iako se vježba održava jedanput svake godine, prolaznici je uvijek prate interesovanjem, pitajući se, da li se, možda, radi stvarno o nekom ozbiljnom slučaju.
Inače, na ovom poznatom mostu između Mahhattana i Brooklina, svake godine se desi po nekoliko slučajeva penjanja ljudi, s namjerom da učine samoubistvo, ili da svojom akcijom privuku pažnju javnosti, kao što je bio slučaj dvojice umjetnika iz Berlina prije tri godine, kada su se popeli na most i američke zastave, koje su normalno izvješene na mostu, zamijenili bijelim. Zabilježen je slučaj turiste koji se popeo na pilon mosta, kako bi napravio selfie snimke. U svim slučajevima je reagovala policija i uhapsila dotčine.
Brooklyn Bridge, most u New Yorku premošćuje rijeku East River, odnosno povezuje Brooklyn i Manhattan. Glavni projektant mosta bio je John Augustus Roebling, porijeklom Nijemac. Most ima ukupnu dužinu od 1.825 m, najveći raspon od 486,3 m, širinu od 26 m, te otvorenu visinu od 41 m (za brodove). Nosivi piloni oblikovani su u neogotičkom stilu, visoki su 84,3 m i izgrađeni od vapnenačkog i granitnog kamena, a gredna konstrukcija je rešetkastog tipa i izrađena je od čelika. Kablovi koji je pridržavaju nadovezuju se i na pilone i glavne kablove, zbog čega se most klasifikuje pod hibridni ovješeno-viseći tip.
Most Brooklyn svečano je otvoren 24. 5. 1883. i ubrzo je postao jedan od gradskih simbola New Yorka. Do 1944. njime je saobraćala i nadzemna željeznica, a do 1950. godine i gradski tramvaji. Prema podacima iz 2008. godine, most dnevno pređe 123.781 motornih vozila.
(izvor:ksta/wiki)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)