spagosmail

Dobrodošli na moj blog


24.05.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Fejićeva ulica od Kljunova sokaka




U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
Prva kino predstava u Mostaru održana je 1905. godine sa pokretnim kino projektorom kojim je rukovao jedan podoficir austrijske vojske.
Prema nekim saznanjima, film je u nijemoj verziji prikazan pod jednim većim šatorom na lokalitetu Kalajdžića sokaka. Kasnije, odnosno 1912. godine, otvoren je prvi bioskop u današnjoj Fejića ulici i nosio je naziv Uranija, vlasništvo Tiberija.
Preko puta kina, od Kljunova sokaka do Roznamedžijine džamije bio je niz malih dućana: fotograf Kolaković, voćarska radnja Avde Fejzića, brijačnica Hume, zvanog Rus, trafika i prodavnica novina u kojoj je radio Tonko Matulić, stanar zgrade u kojoj je živio popularni mostarski ljekar dr. Rizzo.
Malo sjevernije od kina Zvijezde na suprotnoj strani Fejićeve postoji i danas jednospratnica, u kojoj je stanovao taj poznati mostarski ljekar. On je 1900. godune proglašen počasnim građaninom Mostara. U maju 1973. godine, na toj kući je postavljena spomen ploča u njegovu čast, koja je u zadnjem ratu 1992./93. skinuta i nikad više nije pronađena. Uz trafiku je bila aščinica, vlasništvo Gaševića. Još za vrijeme Austrougarske tu je izgrađena jednospratnica, u čijem prizemlju su bili navedeni dućani, dok je na spratu bio stan porodice Schenk. Muž je bio zaposlen na željeznici a supruga Marija je bila babica. Godine 1942. su napustili Mostar i preselili u Njemačku.
S lijeve strane, niže Policijske zgrade (tu je kasnije bio Zavod za zapošljavanje), bila je trafika, u kojoj je radio Meho Kapetanović-Cojla, kasnije poznati ulični prodavač novina, zatim radionica precizne mehanike, vlasnistvo Mirka Vlahe i kafana koju je držao Šerif Frko. Malo niže, do 1945. godine, bile su stolarska radionica, vlasništvo Kuljića i bravarska radnja Bega Bilalovića. Preko puta, u Salatića kući, bila je prehrambena radnja, pa radionica za opravku naliv-pera, vlasništvo Blagajca, te popularna radnja za izradu šešira, u kojoj je radio Marko Terzija.
U Karađozbegovoj ulici, s lijeve strane, bile su stolarska radionica Sulejmana Balića i vulkanizerska radnja Drage Trajkovića. U zgradi, gdje se donedavno nalazilo Socijalno i penzijsko osiguranje, a sada MUP, bila je mala kafana, čiji je vlasnik bio Sandžaktar, a južnije porušeni Dom staraca (prije se zvao Uboški dom). Na toj ruševini, raja je napravila malo igralište, gdje se igralo “krpenjaka”, a igralište je nazvano “Monte Karlo”. Zašto, to niko nije znao.
Slika 1. – Fejićeva – jednospratnicaSchenk, fotografija iz 1963. (vlasnik: Gordana Miletić Buzaljko)
Slika 2. – Fejićeva – kino Zvijezda, 1957.
Slika 3. – Fejićeva – gostiona Lovac, 1970-ih
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
24.05.2017.

Street Arts Festival Mostar, 24. maj - 6.juni 2017.




Šesti mostarski Street Arts Festival, bogat raznovrsnim   sadržajem, počeo je 24. maja, a trajaće do 6. juna.
Pored oslikavanja zidnih površina, posjetioci će moći prisustvovati na performansima, izložbama, kreativnim i edukativnim radionicama, slušaonicama, predavanjima i rekreativnim sadržajima.
Program i detalje festivala možete pratite na: 

(spagos)
24.05.2017.

Koliba za premijera


Izgleda da je došlo vremena smiraja za bivšeg britanskog premijera Davida Camerona (50), u kojima on najradije odlazi među čobane, na njegovom posjedu sjeverozapadno od Oxforda.
Nekadašnji predsjednik britanske Konzervativne partije, koji je nakon referenduma za Brexit razriješen od njegove partijske kolegice Therese May, naručio je da mu se napravi mobilna ovčarska koliba, po cijeni oko 30 hiljada eura.. To je u stvari čobanska koliba, kakvu koriste aktivni čobani, koji se kreću okolinom zajedno sa njihovim stadima, u potrazi za ispašom, kako to rade čobani na području škotskoe visoravni. Naravno, od hladnoće ih štiti ovčija vuna, kojom se kolibe izoluju.
Jednu ovakvu kolibu imati i u vlasitom vrtu, u blizini kuće, vrlo je praktično, pogotovo ako se čovjek posvađa sa ženom, ili ga djeca počnu nervirati.
Cameron ovu kolibu, prije svega, želi koristiti za pisanje, zbog čega je kolibu snabdio strujom.
Moguće da će on baš u ovoj kolibi pisati njegove memoare, pokušavajući naći odgovor zašto se  Britanci nisu ponašali kao ovce, i uprkos njegovim upozorenjima glasali za izlazak iz EU.
Pri tome je on sam bio inicijator referenduma, kako bi EU stavio pod pritisak i za njegovu zemlju pregovorima dobio bolje uslove.
Ostatak priče je poznat…
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)