spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.07.2017.

Lorens Listo i Igor Kazić pobjednici 451. skokova sa Starog mosta




Lorens Listo iz Mostara, čuvenom “lastom”, osvojio je 11. put zaredom prvo mjesto na 451. skokovima sa Starog mosta, dok je Igor Kazić, takođe iz Mostara, bio najbolji u kategoriji skokova na noge.
Na ovogodišnjim skokovima takmičilo se 40 skakača. Njih 15 je se takmičilo u skokovima na noge, a 25 u skokovima na glavu.
Skokove je pratilo nekoliko hiljada domaćih i stranih turista.
Pokrovitelj ovogodišnjih skokova je Ministarstvo trgovine, turizma i zaštite okoline HNK-a  i Turistička zajednica HNK-a.
(NovaSloboda.ba)
31.07.2017.

Pažnja, čovjek pored!


Na obali pred Sočijem u Rusiji, jedva da se čuje koja izgovorena riječ od preglasnog izbijanja vode iz dizni. Gledaocima sa promenade show je u pravom smislu oduzeo riječi.
Na „Flyboard festivalu“ u Sočiji, pet ekstremnih sportista odvažili su se da nastupe istovremeno. Motor ispod jetski vozila pumpa vodu kroz jedan šlauf u obe dizne letećeg uređaja, tako da sportisti lebde i do deset metara visine iznad vode, Upravljanje se vrši samo malim pomjeranjem težiša tijela, zbog čega je ovako nešto moguće samo profesionalcima.
Na ovaako uskom prostoru, opasnost od kolidiranja je velika, ne samo za letače. Svaki od njih treba vlastitog jetski vozača, koji prati njega, a istovremeno izbjegava i druge vozače. Jedan od njih se pokazao veoma talentovan, i  sve ovo izvodio bez vlastitog jetski vozača.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
30.07.2017.

Danas 451. skokovi sa Starog mosta


Bez televizijskog prenosa
U Mostaru su danas na programu 451. skokovi sa Starog mosta. Program će svečano započeti od 16:30 sati, a organizator, Klub skakača u vodu Mostari i ove će godine uz centralni događaj organizovati i popratne poput Omladinskog festivala, turnira u tavli i skokova s bakljama u večernjem terminu čime će se spustiti zavjesa na ovogodišnju manifestaciju.
Skakače će ove godine ocijenjivati petočlani žiri u sastavu Emir Balić, Mirsad Pašić, Alica Jakirović, Benaid Kalajdžić i Enver Novaković. Riječ je o iskusnim skakačima i dugogodišnjim članovima žirija koji su u dalekoj prošlosti pobjeđivali na mostarskim skokovima.
Očekuje se dolazak skakača iz Srbije, Slovenije i Crne Gore, dok će kosovski skakači ovog puta zbog problema s vizama izostati. Prema procjenama nastupit će između 50 i 60 skakača, a sve će zavisiti od ljekarskih pregleda.
Skakači debitanti prije skoka morat će proći test – skok s manje visine kojim će uvjeriti žiri da su sposobni skakati.
Direktnog televizijskog prijenosa ovog puta neće biti.

(spagos)
30.07.2017.

Održana promocija knjige „Mostarski liskaluci“




U okviru manifestacija Mostarsko ljeto, u Centru za kulturu grada Mostara, održana je promocija knjige „Mostarski Liskaluci“.
Autori svih tekstova i financijeri ovoga izdanja su članovi Facebook grupe “Mostarski liskaluci”.Urednik knjige je Zdenko Bošković,
Uz promociju knjige postavljena je i izložba "poznatih mostarskih lica", koja se često pojavljuju u sadržaju knjige. Akvarele je naslikao Miodrag Miličević.
„Mostarski liskaluci" su nastali kao plod interaktivne saradnje na društvenim mrežama, Mostaraca iz cijelog svijeta. Knjiga budi sjećanja na neki stari Mostar i njegove poznate javne ličnosti kroz prizmu specifičnog mostarskog humora (liskaluka).
Knjiga se može poručiti preko facebook grupe Mostarski liskaluci.
(spagos)
30.07.2017.

Iznenađujuća nova misija


Daniel Craig (49) neće ostaviti u škripcu njeno visočanstvo. Na radost njegovih fanova, on ostaje James Bond!Kako je to izvjestio New York Times, Britanac će u ulozi agenta 007 ostati barem još u jednom filmu. Sljedeće godine će biti snimljen film radnog naslova „Bond 25“, a u kina će doći tek 2019.
I pored njegove izjave da će prije prerezati vene, nego se još jednom pojaviti u odijelu tajnog agenta, čini se da je 007 ipak nagovoren da se pojavi u njegovom Bondu 005.
Prema nekim analizama, Craig je to morao učiniti iz nekoliko razloga.
Prvo: čast! „Spectre“ (2015) je bio komercijalni uspjeh, Troškovi snimanja, 250 miliona dolara, prihod je bio oko 800 miliona dolara, ali sadržajno nije bio ni blizu prethodnom filmu „Skyfall“ (2012). Craig ne želi njegovu karijeru završiti sa jednim osrednjim filmom. Prije ovih filmova, Craig je snimio Bondove filmove: „Casino Royale“ i „Quantum of Solace“.
Priča: Bondov najveći neprijatelj bi trebao ostati Christoph Waltz (60) alias Blofeld. Uslov: Waltz će to ostati pod uslovom da Britanac ostane Bond.
Još je upražnjano mjesto režisera: Sam Mendus (51), režiser „Skyfall“ i „Spectre“ je van svih kombinacija.
(izvor:bild)
(NovaSloboda.ba)
30.07.2017.

Iz životinjskog svijeta: Jednostavno jak


Mrav balansira na tankoj stabljici, sa pčelom u svojim čeljustima, koja je barem pet puta veća od njega. Pravac mravlje gnijezdo.
Iako su teški svega deset miligrama, mravi su u stanju nositi terete koji su i do trideset puta teži od njih samih.
Mravi, kao i mnogi drugi insekti, u svom malenom tijelu imaju neproporcionalno visoki procenat mišića, i zbog toga postižu ovakav učinak.
Fotografija je pošla za rukom jednom indonezijskom fotografu, a nastala je u njegovom dvorištu na zapadnoj Javi (Indonezija).
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
29.07.2017.

Nekad i sad: Naselje iz bajke




Gledajući ove dvije slike iz naselja Holweide u Kelnu, čini se kao da se u poslijednjih 100 godina ništa nije promjenilo.
Poznati graditelj ovog grada Wilhelm Riphahn, projektovao je daleke 1920. godine ovo naselje pod motom: Živjeti kao u bajci. Tada je nastalo naselje od 180 kuća, po uzoru na naselja u Engleskoj, kuća naprijed, bašta pozadi.
Čak su i imena ulica uzimana iz bajki: Pepeljugin put, Put Crvenkapice, Andersenova ulica i slično.
Istorijski snimak kuće na uglu Crvenkapinog puta i ulice Sedam gavranova potiče iz 1925. godine.
Preostalih 135 kuća iz toga vremena, danas su spomenici kulture, pod zaštirtom države.
(izvor:ksta)


(spagos)
29.07.2017.

Večeras u Centru za kulturu promocija knjige „ Mostarski liskaluci”


Mostarski liskaluci pronašli su  svoje mjesto pod suncem i u sklopu ovogodišnjeg „Mostarskog ljeta“.
U Centru za kulturu  bečeras će, u 20  sati, biti svećano promovisana knjiga „Mostarski liskaluci“, koju je uredio Zdenko Bošković, a koja je plod dugog   „interaktivnog“ rada na društvenim mrežama.
„U svijetu i u našem prvobitnom okruženju svakojakih podjela i u našem slučaju ogromne fizičke udaljenosti, uspjeli smo pronaći zajednički nazivnik, ono što nas spaja i ispunjava zadovoljstvom. I sredstva su skupljena dobrovoljnim prilozima članova grupe ‘Mostarski liskaluci’, ima nas oko deset hiljada. I krenulo se na posao sređivanja materijala i uobličavanja našeg zajedničkog djela”, kaže Bošković i tome kako je knjiga nastala.
Uz promociju knjige, biće upriličena i posebna prateća izložba portreta-karikatura autora Miodraga Milićevića. Riječ je o poznatim mostarskim licima, legendama grada na Neretvi
U muzičkom dijelu programa učestvuje i Saša Leskovac, a  mladi entuzijasti iz MTM-a prikazaće zanimljiv performans.
Emir Krpo
(NovaSloboda.ba)
29.07.2017.

Hiljadu eura za dvorac u pijesku: Zabrane na ljetnom odmoru


Mnogima je poznato da je bacanje opuška cigarete na pijesak na plaži skoro svuda zabranjeno, i ponekad može doći veoma skupo. Ali, da je izgradnja bezazlenog dvorca u pijesku, koji je na neki način, više igra za djecu, na nekim plažama u svijetu je strogo zabranjena. Ili, da se na nekim plažama ne smije ostaviti biciklo koje nije pokriveno. To su dvije kuriozne zabrane uočene na plažama Sredozemlja ovog ljeta.
Na plažama Valencije u Španiji na plaži se ne smije jesti, a biciklo Skateboard ili Inlineskates, moraju biti pokriveni. Na promenadi se mora ponašati samo „civilizovano“.
Na pješčanim plažama u okrugu Lepe, na jugu Španije, ukoliko neko bude otkriven da „piša“ u vodu, čeka ga kazna od 750 eura. To je još od 2012. godin e strogo zabranjeno.
Gore pomenuta gradnja dvoraca u pijesku zabranjena je na plažama Sjevernog i Istočnog mora, ali i na mnogim plažama na Tenerifima. Na Syltu je na snazi kazna od 1.000 eura za ovakvu gradnju.
Divlji partyji nisu zabranjeni samo na Mallorci. U katalonskom Tossa de Mar strogo je zabranjen seks na plaži, a partyji mladih ovdje su od 2009. godine tabu tema.
U španskom Benidornu su zabranjeni sportovi koji ometaju druge, kao što je tenis na plaži, ali i  korištenje sapuna, ili šampona u moru.
Zauzimanje mjesta na plaži, uz pomoć rano postavljenih peškira ili ležaljki, u mjestu Torrox na Costa del Sol je zabranjeno, i prekršioci moraju računati sa visokim kaznama. Ono što se nađe na plaži prije vremena biva jednostavno pokupljeno i odvezeno.
U Grčkoj je strogo zabranjeno, pogotovo u antičkim gradovima, uzimanje kamenja sa sobom. Ko bude u tome otkriven riskira da noći u policiji, dok se ne procijeni vrijednost ponesenog kamena.
U Veneciji se turisti putem tabla upozoravaju kako je stajanje na mostovima zabranjeno. Znači samo hodanje.
U katoličkoj Italiji nije samo nedozvoljeno pojavljivanje žena bez igdje ičega gore. Tamo, barem teoretski, ista zabrana može potrefiti i muškarce, ako budu zaustavljeni dok šetaju bez igdje ičega gore, na sebi. Isto se odnosi i na ležanje na travi u parku.
(izvor:express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
28.07.2017.

Football No Limits u Mostaru, 28 jula u 19:00 sati




Grupa volontera iz humanitarnih organizacija IPSIA i USACLI iz Milana (Italija), u saradnji sa Calcioshop i dugogodišnjim prijateljima i partnerima u BiH, organizuju „đir“ po našoj zemlji pod nazivom „Football No Limits“, odnosno futbal bez granica.
Tako će u petak, 28. jula, s početkom u 19 sati, na SC Kantarevac biti održana posljednja etapa đira za ovu godinu,  na kojoj se očekuje učešće oko 100 dječaka i djevojčica, koji će zajedno sa volonterima iz Italije i Bosne i Hercegovine napraviti dobru zabavu i  druženje kroz fudbalske igre. Svi koji su zainteresovani (dječaci i djevojčice uzrasta 6 do 13 godina) mogu se pridružiti, a samo učešće je besplatno. Za sve učesnike osigurane su poklon majice. Domaćini aktivnosti  u Mostaru je Fondacija „Mali Most“ i Sportski savez Grada Mostara.
“U preko deset godina saradnje u BiH ove organizacije radile su sportske kampove, vršile edukaciju sportskih radnika, pravili sportske objekte, organizovali putovanja za  djecu i odrasle na višednevne posjete i turnire u Milanu, posjete „San Siru“, organizovali sportske kampove i seminare u Milanu, bili partneri drugim organizacijama u sportskim projektima za djecu. Sve aktivnosti koje su vođene uvijek su bile besplatne za djecu i klubove iz Bosne i Hercegovine”, rekao nam je Džebab Šuta, menadžer projekta Fondacije “Mali Most”.
Emir Krpo
(NovaSloboda.ba)
28.07.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Košenje trave ima prednost


Slika kao da izaziva da se u trenutku vikne: „Hej, okreni se i pogledaj šta ti se sprema!“
Pri tome je sigurno da čovjek koji kosi travu zna šta se dešava iza njegovih leđa. Njegova lista dnevnih obaveza je njegova svetinja. A na samom vrhu obaveza stajalo je da toga dana mora pokositi travu u vrtu. I njišta ga od toga nije moglo odvratiti, pa čak ni tornado.
Njegova devetogodišnja kćerka nije mogla ostati smirena i zovnula je mamu, da ga ona pozove u kuću. A kako joj to nije uspjelo, uzela je foto aparat i napravila ovaj snimak. On je radio normalno, uostalom, kao i svi njegove komšije iz Three Hillsa iz provincije Alberta u Kanadi. Samo na slici, više nego u stvarnosti, izgleda da mu se tornado približava velikom brzinom. Stanovnici su utvrdili da se vrtlog tornada udaljava od njihovog mjesta.
Spektakularna fotografija je uprkos tome obišla svijet, iako je na kraju sve završilo u redu. Vrtlog se pomjerio a da niko nije povrijeđen, a domaćin se potrudio da košenje trave završi brzo, jer  je na njegovoj listi obaveza stajalo da kćerku mora odvesti na sport.
Svijet, i u svijetu svašta.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.07.2017.

Ljeto je: Kako se zaštititi od lopova?


I dok vi želite neopterećeno i bezbrižno boraviti na plaži, na više nego zasluženom godišnjem odmoru, lopovi nemaju mira.
Plaže su nepresušno područje brze i protuzakonite zarade, i prije nego se okrenete, ostajete bez novčanika i ostalih važnih predmeta.
Upravo zato, facebookom se širi genijalna ideja kako spriječiti da se dogode stvari koje vam mogu upropastiti ljetovanje.
Radi se o ostavljanju novčanika, ključeva i sličnih stvari u dječje pelene. One djeluju prljavo i neprivlačno pa postoji mala šansa da će nekome pasti na pamet dirati ih.
Originalno, svakako!

Ali i lopovi gledaju u društvene mreže, zar ne?

(6yka.com)
27.07.2017.

Kako postati poznat(a): Zagonetka gole ljepotice?





Kao rijetko kada, muškarci u njemačkom gradu Erfurtu bili su spemni pomoći nepoznatoj. Naime, ulicama ovoga grada se prošetala jedna lijepa dama kao od majke rođena, sa upadnim tatooom na stomaku. Istovremeno se na internetu vrte dva videa sa dotičnom ljepoticom i postali su svojevrsni hit ljeta.
Video u trajanju od 16 minuta, koji se na youtube pojavio 23. juna, pregledan je 126 hiljada puta, a u njemu se dotična dama ispod jednog mosta skida do gola, smiješi, zabavlja na njemačkom i kreće polako u šetnju, kroz sami centar do riblje pijace. Interesantno je sa kolikim oduševljenjem i spremnosti su muškarci odgovarali na pitanje kojim putem će tamo stići…
Drugi video se na youtube pojavio 1. jula i imao je do sada 94 hiljade pregleda, samo je na tom videu njena ruta kroz grad bila drugačija. I dok je u prvom video samo jedna ženu imala pitanje za damu, u drugom videu je mnogo više prolaznika razgovaralo, pa čak pravilo i fotografije sa slučajnom golom prolaznicom.
Kako je ispod obadva videa, sa naslovom „Naked“,na engleskom jeziku napisano, radi se o jednom umjetničkom projektu u Evropi.
A kako je napisano u komentarima, slični video klipovi sa istom damom snimljeni su i u Rimu, i postavljeni također na you tube.
Sve to je postalo poznato, ali ime dame nije. Navodno se radi o nekoj dami sa inicijalima D.D.
(Izvor:bild)
(NovaSloboda.ba)
27.07.2017.

Borbe jarčeva u Kini


Ima mnogo načina da se pozdravi dolazak toplijih dana u raznim krajevima svijeta. U Kini se dolazak proljeća slavi na jedan veoma okrutan način. Na jednom prašnjavom terenu, u mjestu Xucun, u provinciji Shandong u Kini, moćnim rogovima, dva jarca svom žestinom udaraju jedan u drugog, tako da sve zveči okolo.
Na ovakve duele u provinciji Shandong dovode se i do 200 kilograma teški jarčevi, pripremani za ovu priliku tokom čitave zime. A za učešće na ovoj, 2000 godina staroj tradiciji, prijavljuju se jarčevi iz čitave Kine. Na takmičenju se rasporede u grupe, po težini, i po starosti. A onda, na ograđenom terenu, pred oduševljenom publikom, satima dugo se bukvalno sudaraju rogovi životinja.
Drugačije nego kod borbe bikova, ovde životinje ne bivaju povrijeđene, niti ubijane. Čak nasuprot, pobjednik zavrjeđuje dalji uzgoj, kako je to i pravo. Za ovaj show koriste se životinje dobijene samo prirodnim načinom parenja.
A ako tokom sezone parenja dva jarca nalete na istu kozu, i tada zveči silno, ali bez show progama.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
26.07.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Cernica, Šemovac i Ograda





U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
Ispod zgrade Opštinskog suda bile su kancelarije Crvenog krsta, a južnije Balićeva apoteka. Na prostoru, gdje je izgrađena zgrada Elektro-Hercegovine, nalazilo se malo bravarsko-limarsko preduzeće i jedna pekara. Preko puta, u ulici Podharem, gdje se nalazi zgrada GP Hercegovina, bio je park. Južnije od parka, gdje je do 1992. godine bila mala samoposluga, održavana je nastava jednog odjeljenja Škole učenika u privredi.
Na uglu ulica Adema Buća i Rade Bitange bila je jedna mala kafana, sa stanom na spratu, a odmah preko puta bila je ljetna bašta sa pozornicom društva Preporod, u kojoj su se redovno održavale igranke i druge priredbe. Mnogo godina kasnije, na toj lokaciji biće izgrađeni objekti Dječjeg vrtića.
Na potezu od Mikačića kuće, u Krpića ulici, pa do Voljevičine, zaključno sa ulicom Rade Bitange, znači veći dio Bulevara, bilo je pod voćnjacima i vinogradima. Za kratko vrijeme, na ovom prostoru počeće izgradnja stambenih zgrada. Isto tako, na istočnoj strani Bulevara, izuzev objekata, vlasništvo Golubovića, u ulici Matije Gupca i Sliškovića, u ulici Husnije Repca, nalazio se kompleks sa voćnjacima.
U narednim godinama, na ovim prostorima biće podignuto veliko naselje. Preko puta Štamparije, u ulici Matije Gupca nalazio se Dom staraca (kasnije skladište Štamparije), a malo niže bila je brijačnica. Na početku Kapetanovine, u blizini Mlinice, bilo je skladište preduzeća Prenj, gdje se prodavao ogrijevni materijal.
Od Kapetanovine prema Ogradi, u prostorijama gdje je bila Mjesna zajednica, nalazio se ugostiteljski objekat Bijela lađa, a niže, prema Lučkom mostu, bile su trgovačka radnja, brijačnica i nadaleko poznata Dugalića pekara.
Ovim završavam moja sjećanja na pojedine dijelove mostarske šaršije, od prije pedeset godina. Ostalo je još mnogo toga da se napiše, ali o tom nekom drugom prilikom. Želio sam da ovim feljtonom otrgnem od zaborava sve one čari našeg predivnog grada, koji je, upravo zbog svoje ljepote, i najviše stradao u ovom bestijalnom ratu. Želio sam također, da najmlađe generacije Mostaraca nikad ne zaborave uspomene na rodni grad u koji se svima nama valja što prije vratiti i da svi skupa pomognemo njegovoj brzoj obnovi i izgradnji. To je najmanje što možemo dati najljepšem dragulju na svijetu.
Slika 1 – Panorama iz 1954 na kojoj se vide Cernica, Bulevar i bašte na istočnoj strani Bulevara
Slika 2 – Panorama iz 1954 na kojoj se vide Onešćukova, Štamparija te kuće Golubovića i Sliškovića
Slika 3 – Šemovac – skladište preduzeća Prenj, 1964.
Slika 4 – Onešćukova – Dom staraca, 1960-ih
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
26.07.2017.

Od večeras Ilidža 2017.



Festival narodne muzike "Ilidža 2017." održava se od 26.07.do 29.07.2017. godine na Ilidži.
Ove godine u okviru Festivala posjetioci, ali i gledaoci putem kanala Hayat, mogu uživati u četiri večeri Ilidžanskog festivala:
    26.07.2017. „Čuvari tradicije - Festival Ilidža 2017“
    27.07.2017. „Prva harmonika -Festival Ilidža 2017“
    28.07.2017. „Takmičarska noć narodne muzike-Festival Ilidža 2017“
    29.07.2017. „Velikani narodne muzike-Festival Ilidža 2017“
(hayat.ba)
26.07.2017.

Podvodni vatromet: Svjetlo u dubini mora


Koralni grebeni svijetle šarenilom boja ne samo na dnevnoj svjetlosti. Mnogi korali proizvode fluorescentna jedinjenja koja, takođe, i u tami tajnovito svjetlucaju.
Ono što spavače i ljubitelje akvarisjuma veseli, to je za tvorce grebena od životne važnosti. Naime, fluorescentne boje štite mikro alge s kojima koralni polipi žive u kooperaciji kod previše zračenja ultra ljubičastih zraka u plitkim vodama.
Sad se postavlja pitanje: odakle dolaze ovakve zaštitne materije kod korala u dubokim vodama, gdje sunčeva svjetlost jedva da prodire?
Istraživači sa univerziteta u Southhamptonu dali su odgovor na to: fluorescentni korali proizvode vlastitu svjetlost, s kojom alge u tamnijim dubinama mogu provoditi fotosintezu. Posebnu korist od toga imaju korali koji proizvode crvenu svjetlost. Njihovu svjetlost plava boja morskih dubina pretvara u narandžaste talase, koji prodiru dublje u jednoćelijske alge.
Jedinstvena igra boja u prirodi.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.07.2017.

Završen 2. festival antifašizma


Predstavama Mostarskog teatra mladih u nedjelju navečer završen je drugi festival antifašizma "Jablanica 2017".
Festival je organiziralo Društvo "Josip Broz Tito", u suradnji sa SABNOR-om Jablanica i Muzejom "Bitka za ranjenike na Neretvi", a pod pokroviteljstvom Općinejablanica.
Osim predstava, u okviru tog festivala organiziran je i koncert za mlade, na kojem su nastupali lokalni bendovi.
Promocija knjige "Tito i mi - jučer, danas i sutra", koja je trebala biti realizirana prvu noć festivala, odgođena je zbog vremenskih prilika, no kako je kazao za Fenu Ozren islamović, koordinator projekta festivala, knjiga će biti promovirana u sljedećem razdoblju.
"Društvo Josip Broz Tito Jablanica će u mjesecu kolovozu realizirati još jednu aktivnost koju smo planirali u okviru festivala, a to je likovna radionica za djecu. Svakako, najmlađi će biti blagovremeno obaviješteni putem medija kada i gdje će radionica biti održana, tako da ćemo s tim kompletirati sve planirane aktivnosti. Festival se održava najednom povijesnom mjestu ujablanici, stoje njegova posebnost i iskreno se nadam da će se nastaviti realizirati i sljedećih godina", kazao je Islamović.
(bljesak.info)

25.07.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Bikini za lice





Protiv sunca Kinezi na plaži koriste maske za glavu, neku vrsta čarape, koju navlače i tokom kupanja u moru.
Facekini, ili kako bi to kod nas definisali „bikini za lice“. Da li će se ovaj modni trend probiti iz zemlje osmijeha? Qingdao? Pljačkaši banke? Religiozni kult? Ili, pak, modna linija pripremljena od Darth Vadera lično?
Ko se u vrijeme ljetne sezone nađe na kineskim plažama, vrlo lako se može prepasti čudovišnih pojava, sa maskama u svijetlo neonskim bojama, navučenom preko glave. Bilo kod plivanja u moru, šetnji ili igrama loptom, facekini ne smije nedostajati.
Bikini za glavu je modni trend u zemlji osmijeha. Samo usta, oči i otvor za nos ostaju slobodni. U internacionalnim medijima fotografije ovako prekrivenih osoba stvaraju kod posmatrača jedno nerazumjevanje. Pri tome je razlog za ovu maskeradu vrlo banalan: Pokrivanje lica je praktično, šminka, kreme za lice i kreme za sunčanje su nepotrebne. Osim toga, bore na koži i loša frizura nikome ne bodu oči. A ko odlazi na nudističku plažu, zahvaljujući facekiniju susrešće se sa pogledima na ugojene, kao i na neobrijane noge.
Zahvaljujući maskeradi, niko nikoga ne prepoznaje po licu, a kako kažu najnoviji izvještaji iz Kine, od ovakvih maski užasavaju se čak i ajkule.
Jedina negatina strana: Facekini će uplašiti čak i potencijalne udvarače na plaži. Ko prije odlaska na more misli o nekom flertu, šta ako naleti na neku „ljepoticu sa plaže“ sa maskom pljačkaša preko lica.
Kina ostaje Kina, u svemu.
(izvor:volksstimme)
(NovaSloboda.ba)
25.07.2017.

Kao prava riba u vodi



Južnokorejska firma Airo napravila je jednog kućnog ljubimca, koga će biti veoma lako držati i održavati. To je robot riba po imenu „Miro“. Zahvaljujući vještačkoj inteligenciji ona se kreće potpuno samostalno, skoro kao prava riba u vodi. Fotografija pokazuje Miru u akvarijumu na jednoj izložbi u Tokiju.
Miro je već dobio prve komplimente u vidu: Riba za sve prilike, a upravljanje ribom se vrši putem programa na smartfonu. Sljedeća varijanta Mire bi se trebala loviti na mamac, i već se radi na njenom razvoju.
Naravno, odmah su se javili i kritičari, koji postavljaju pitanja: Kako bi bilo sa jednim lososom, pastrmkom ili štukom?
Drugi idu još dalje. Multinacionalne kompanije, ili atomske centrale imaju već potrebe, da nakon neke ekološke katastrofe iskoriste par komada Mire, umjesto da obnavljaju riblji fond…
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.07.2017.

Tipično mostarski: Slano, slatko


„Najveća ironija je kad ti čitav život sole pamet, a onda umreš kao od šećeraš“ Jozo Lepetić
(iz knjige „Mostar, moj grad“, knjiga 2)
24.07.2017.

Izvor prihoda: Reklama na lijevom rukavu


Razvoj reklama na dresu u njemačkom fudbalu
Prije 50 godina bio je skandal, kada se ekipa Vormatia Vorms prvi put pojavila sa reklamom jednog preduzeća na dresu.
Ovih dana, kao i zadnjih godina, niko se više ne uzbuđuje oko toga. Čak šta više, upada u oči, ako igrači neke ekipa istrče na teren bez reklame, što je veoma rijektko, na nekim prijateljskim, ili pripremnim utakmicama. Od naredne sezone igrači prve i druge njemačke Bundeslige, po prvi put, imaju slobodan izbor za postavljanje reklame na lijevom rukavu dresa.
Pet ekipa iz prve Bundeslige su već pronašle takvog sponzora, a Shalke 04 sa već kasiranih 5 miliona eura, dosadašnji je rekoreder. Drugoligaši su čini se u tom pogledu bili aktivniji, i tamo samo još pet timova nema sponzora za lijevi rukav.
Kako je naprijed navedeno, u sezoni 1967/68 prva njemačka ekipa sa reklamom na dresu bila je Vormatia Vorms, koja je u tadašnjoj regionalnoj ligi jugozapad (tada 2. liga) istrčala na teren sa natpisom na dresu CAT, proizvođača mašina Caterpillar, a nakon toga je slijedlila zabrana reklame od strane DFB.
Nekoliko godina kasnije, Eintracht iz Braunschweiga je 24. marta 1973. godine u utakmici protiv Shalke 04 istrčao na teren sa reklamom za Jägermeister, prvi put u Bundesligi
Od 1. januara 2013. godine, pojavila se reklama za preduzetnika Hermes na lijevom rukavu svih 36 profi klubova u 1. i 2. Bundesligi. Preduzetnik im je za reklamu uplatio po 8 miliona po sezoni.
Sa početkom sezone 2017/18 svakom bundesligašu je dozvoljeno da pronađe vlastitog sponzora za lijevi rukav, na površini od 70 centimetara kvadratnih (7×10 cm).
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.07.2017.

Vrijedi posjetiti – Kadirina kuhinja u Sjevernom


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu tourguidemostar.com, pod naslovom „U ovom gradu se jede“, autorica je Marija Herceg)

U ovom gradu se jede

Kadirina kalja u Sjevernom. I sve drugo Kadirino u Sjevernom. Kad kroz proljetne lipe mlada lista u univerzitetskom kompasu mostarskog Sjevenog logora umoran nakon posla dođeš jesti u klupski restoran tete Kadire, ona te ne pita "Šta ćeš od ovog što sam skuhala?", nego "Šta se tebi jede, da ti skuham?". A onda otkrije svojom magijom i ono što si zamislio, a nisi naglas rekao. Kadira ne vodi restoran u Sjevernom. Kadira vam vodi drugu kuću u Sjevernom. Žena koju gosti pričekaju da joj završi turska serija, jer im "neće avion odletit", ko što ona oblijeće u svojim rozim tenama na petu oko nas da se okomoramo uz vrhunsku "supu" (za početak). Nema glazbe, upaljen je samo TV sa Zvjezdama Granda. Restoran se ni prozorima ne razbacuje bogznakako. Ali je Kadirinom ljubavlju lijepo ofarban jasno i odriješito poput nje same - crveno-žuto. Na jednom zidu s pokalima stoje i čuče igrači kluba za koje Kadira kuha. Kakav uspjeh od ovakve kuhinje!
Kadira će te sa svojih pedesetak i kusur godina dočekati kao da si kući došao, i nakostrušit na tebe svoju kratku plavu frizuru ako ne pojedeš sve što ti je nakrcala u tanjur s plavom linijom na karo stolnjaku. "Neću ovo da vidim kad opet naiđem! Manje hljeba! Hljeba manje ako nakvu dijetu goniš." - drsko će pokazujući na komad lešo junetine. Uza svo poštovanje, dalo bi se reći da se Kadire njeni gosti pomalo i boje, vjerojatno zna zorno pokazati kad netko prevrši mjeru u čašicama rakije ili psovke u dobrom društvu. Nekad dakle uz "Prijatno" bude i drugih čašćenja izmeđ profesora, studenata, vojnika, ministara, sportaša, roma i radnika vodovoda, ali valjda sve to i podnose vanredne čari pomalo jugonostalgičnog Kadirinog restorana. Što bi drugo moglo uravnotežiti fantastičnu Kadirinu kalju, supu, raštiku, puru, dolmu, sarmu, ili divlje zelje, ako nema ovakve pokoje čašice pretjerano dobrog raspoloženja koje nerijetko pređe svoje granice. Istinabog, Kadira ne zna baš sve izvedenice restoranske ljubaznosti prema gostima, ali njena šutnja kojom ti nakon dobra ručka za stol ušeta neka s ljubavlju pripremljena hurmašica ili tufahija nikom nikad ne bude naodmet. Dužina trajanja pripreme deserta često ovisi i o prepoznatom raspoloženju gosta. Da, deserti služe i da razvedre. I Kadira to jako dobro zna. Televizija ne pokazuje samo Zvjezde Granda, nego se na njoj ponekad prate i prvenstva, gdje opet nema nervoze i ljutnje kojoj Kadira ne može stati na rep. Dapače, ako se utakmica zadesi za vrijeme njene serije, ne samo da se gosti šutke odriču tih dragocjenih minuta prvenstva, nego daju timeout i svojim gladnim želucima dok Kadira ne vidi šta je u ovoj epizodi bilo s Ferihom, Asi, Ezelom ili drugim protagonistima turskih sapunica. Sve može čekati! Svaka hitnja vrat slomila. Zato i može spretno oblijetati u svojim potpeticama,
kojima ne fali ljubavi kao ni njenim gostima.
Kadira godinama radi u ovoj prostoj kući pored romskih baraka na mjestu gdje se školuju budući inženjeri, pravnici, biolozi, kemičari i drugi. Parkinga nema, nego se na makadamu koji okružuje restoran parkira gdje ko stigne, ali mora biti mjesta za njenu Jettu kojom nesebično vrši i dostavu, ponekad, prijateljima. Iza kuće su štrikovi razgrnute odjeće, kroz koju se srčano javlja svojim prijateljima koji rade u blizini. Ništa dakle tipično restoransko. Dok okrijepljenje nikad nije samo želučano.
Kadira ne zna engleski. Možda zna, nije nikad probala. Ionako živi u trenutku. Trenutku gladna gosta. Koji ovdje dobija besplatno mnogo toga, a najviše iskrenog smjeha prema mnogim proturječnostima jednog mostarskog restorana, jednog domaćinskog naroda i jedne osebujne narodne kuharice i šefice. Strancima koji dođu ona će i dalje biti jedno od najljepših iskustava Mostara, a neće ostati neposluženi. Kadira krijepi vrhunskim i prostim narodnim hercegovačkim jelima, nasmijava i ohrabruje svojom energijom - i imperativom.



(spagos)
23.07.2017.

Pobjednica izbliza




Mnogi nisu ni čuli za nju prije finala ovogodišnjeg Wimbledona, gdje je Garbine Muguruza proslavila najveći uspjeh svoje karijere.
Španjolka je u finalu legendarnog teniskog turnira na travi pomela Venus Williams u dva seta i ponijela titulu na trećem ovogodišnjem Grand Slam turniru.
Kao druga nositeljica titule iz Španije, nakon Conchite Martinez 1994. godine, upisala se u istorijsku listu turnira All Englands Championships. Istovremeno, Garbine je jedina teniserka koja je u finalima Grand Slam turnira pobijedila obje sestre Williams. Prije ovoga, pobijedila je Serenu na prošlogodišnjem French Open.
Naravno, ovo je za nju bio jedan poseban dan, svjesna onoga šta je napravila, prepustila se uživanju.
Pogled u internet pokazuje mnogo i o njenom životu. Samo na instagramu ima pola miliona sljedbenika, a tamo se pojavljuje sa seksi slikama, koje redovno ažurira.
Nije čudo što muškarci lete za njom.
(izvor:express)
(NovaSloboda.ba)
23.07.2017.

Rekord u smokingu


Njemu je to već odavno poznato: Iz znojne pobjedničke opreme u svježe ispeglani smoking, koji spada uz „Champions Dinner“ Wimbledona, a održava se nakon muškog finalnog meča.
Za Rogera Federera ovo je bilo osmi put da pobjednički pokal ponosno pronosa kroz salu.
Ali, ovog puta to nije bilo kao prije, jer do sada ni jedan šampion nije tako često oblačio pobjednički smoking.
Konačno, Federer je oborio i jedan vlastiti rekord, nakon što je godinama obarao rekorde drugih, pet pobjeda zaredom Bjorna Borga, sedam pobjeda Peta Samprasa.
Naravno, Federer je i ovo proslavio do pet ujutro.
Zasluženo.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
22.07.2017.

Ljetno kino za ljetne večeri





Jedno toplo veče na obali Rajne, u gradu Kelnu. Sa osvježavajućim pićem u ruci, sjede gledaoci jedno uz drugo, na stepenicama, na otvorenom, sa pogledom ka plutajućem velikom ekranu. Okolo miruju jahte, a na mirnoj površini vode odsjaj svijetla. Ljetno kino, Kölner Open Air, ne uzbuđuje samo ljubitelje kino filma svakog ljeta. Kulturno zabavni format BAY nudi osim aktuelnih filmskih vrhunskih ostvarenja i velike klasike Hollywooda, na jednoj od najatraktivnijih lokacija u ovom gradu. Osim filmova posjetiocima se nude i i svakodnevne umjetničke predstave iz oblasti muzike, komedije, i poetry slama, a gledaoci biraju najboljeg. Mladi umjetnici i talenti imaju na raspolaganju tačno 12 minuta, prije početka prikazivanja filma, gdje mogu pokazati ono što mogu i znaju.
Program koji nudi raznoliku zabavu, i provod u tople ljetne večeri.

(spagos)


22.07.2017.

Nekad bilo: Husrefija džamija u Alepu





Sinan je bio najpoznatiji graditelj Osmanskog carstva. Jedno od njegovih majstorskih djela je i Husrefija (Chusrawiyya) džamija u Alepu. Srušena je prije tri godine. Ostale su samo slike.
Džamija, jedno od njegovih ranih djela, nije se nalazila u Istanbulu, kao neke od njegovih najpoznatijih građevina, nego u Alepu, u Siriji. Sa kupolom od 19 metara širine, bila je tada najveća kupola u gradu, sa špicastom munarom i jasnom tankom formom, koja je obilježavala sliku grada Alepa, smještena u podnožju Citadele, a sadržala je sve ono što je Sinana činilo poznatim.
Mimar Sinan, koji je rođen 1490. a živio skoro 100 godina, bio je najpoznatiji Osmanski graditelj. On je širom Osmanskog carstva podigao stotine građevina, džamija, vjerskih škola, bolnica, domova za nemoćne, hamama, akvadukta, prije svega u Istanbulu.
Husrefija džamiju u Alepu podigao je 1544. godine po nalogu dobrotvora po imenu Husref paša, a po Sinanovim planovima, trebala je biti podignuta po planovima hrišćanskih arhitekta i lokalnih graditelja, a olovom pokrivenu kupolu, pokriti plavo bijelom keramikom, sličnu Zlatnoj kupoli u  Jerusalemu, koja je u ono vrijeme izgrađena po nalogu Sulejmana veličanstvenog.
Džamija je bila rani znak mira, Sinanovo svjedočenje jednog vremena, u kome je jedan grad, kao Alep, prevazilazio mnoge evrposke metrpole svojom veličinom, sjajem i pluralizmom, u kome su hrišćani, židovi i muslimani zahvaljujući pametnom pragmatizmu živjeli zajedno u miru
Samo prije deset godina pred ovom džamijom su se sastajali mladi.
Danas je džamija samo hrpa ruševina. Jedna bomba, u borbama u starom gradu Alepo, pretvorila ju je 2014. godine u prah i pepeo.
„Mnogo toga da se obnoviti. Ali, Alepo nije Dresden ili Keln iz 1945. godine, a pogotovo to nije Khosrawyja džamija“, kažu u muzeju za islamsku umjetnost u Berlinu..
Ona postoji na slikama, planovima, zabilješkama i kartama, koje su predstavnici muzeja, kao i Njemački arheološki institut predstavili u Sirijskom Heritage Networku, jedno digitalno sjećanje na sirijsku kulturu, kako bi se trebao zvati taj projekat, kao startna pomoć za obnovu nakon rata.
Sinanova džamija je još samo hrpa kamenja ispod Citadele, čiji se obrisi ne daju raspoznati.
Stoga je ovaj tekst neka vrsta nekrologa.
(izvor:sdz)

Smail Špago
(NovaSloda.ba)
21.07.2017.

Klub 27


Klub 27, koji je takođe poznat i kao Klub 27, 27 Club, ili 27 Forever je naziv za grupu uticajnih umjetnika rok muzike, koji su umrli u 27. godini. Među njima su Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain i Amy Winehouse.

U Klub 27 su se prvo ubrajali Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin i Jim Morrison, koji su svi umrli u 27. godini, u periodu od točno dvije godine. (3. jula 1969. - 3. jula 1971).
Čak i Kurta Cobaina ubrajaju u Klub 27. U biografiji Kurtu Cobaina „Heavier than heaven“ njegova sestra tvrdi da je Cobain još kao dijete želio biti član ovog kluba.
Neki opet u Klub 27 ubrajaju sve muzičare koji su preminuli sa napunjenih 27 godina.

Muzičke ikone, koje su svojom umjetnošću ostavile veliki trag za sobom, tragično su napustile ovaj svijet u 27. godini života, a uzrok su uglavnom bili droga i alkohol. Popularna rokenrol poslovica glasi "najbolji umiru mladi", a odnosi se na prerano preminule umetnike, koji su svojim talentom zadužile svijet, u kojem su, barem nakratko živjeli.

Jim Morison je legendarni frontmen i osnivač grupe "The Doors". Umro je 3. jula 1971. godine, u sobi jednog pariškog hotela u 27. godini. Njegov muzički pravac nastavio je i posle njegove smrti da inspiriše muzičare svih uzrasta.
Kurt Cobein je američki muzičar i osnivač grupe "Nirvana", u kojoj je bio pjevač, tekstopisac i gitarista. On je takođe tragično preminuo 8. aprila 1994. godine u 27. godini u svom domu u Seattleu, navodno od rane, koju je pevač sam sebi zadao sačmaricom.
Jimi Hendrix je jedan od najvećih gitarista ikada. Umro je 18. septembra 1970. godine u hotelu Samarkand u Londonu, u kom je bio sa svojom djevojkom Monikom Dannemnn. Okolnosti njegove smrti nikada nisu do kraja objašnjene, navodno je uzrok bila prekomjerna doza tableta za spavanje pomješana sa vinom.
Muzičar Brian Jones bio je jedan od osnivača grupe "Roling Stones". Pronađen je na dnu svog bazena 3. jula 1969. godine u 27. godini.
Janis Joplin, muzičarka koju su često predstavljali kao bjelkinju sa glasom crnkinje. Na početku je pjevala u grupi "Big Brother & Holding Company", a kasnije je ostvarila veoma uspješnu samostalnu karijeru. Umrla je od predoziranja drogom 4. oktobra 1970. godine.
Amy Winehouse, britanska pjevačica i autorica, preminula je mnogo kasnije, 2011. godine u 27. godini života, od trovanja alkoholom.

Pored ovih šest nabrojanih, postoji još čitav niz muzičara koji ispunjavaju kriterije Kluba 27. Jedna od takvih lista nalazi se na wikipediji, ali nije potpuna i obuhvata muzičare koji su kroz medije dodati u Klub.
Ako bi se napravila uža definicija Kluba 27, prema kojoj tu spadaju samo Jones, Hendrix, Joplin, Morrison i Cobain, ona se često prikazuje kao sažetak od ovih pet muzičara, i njihova velika sličnost u pojedinim stvarima. Osim dobi smrti njih vezuje i njihov ekscesivni stil života, njihov izuzetni muzički uticaj, kao i uzrok i okolnosti njihove smrti.


(spagos)
21.07.2017.

Sa suncobranom do ljepote


Ko u Kini vodi računa o svom izgledu, ide u hlad, pa čak i kod šetnje duž staklene platforme na Jinfo planini, u pokrajini Chongying u Kini sa sobom nosi suncobran.
Svijetliji ten na prostorima Azije je vrlo aktraktivan. Jedan sasvim drugačiji ideal ljepote, nego kod nas u Evropi, gdje se tokom ljeta, pa čak i tokom čitave godine pojedinci izlažu djelovanju ultra ljubičastih zraka.
Međutim, Azijati se u tu svrhu ne služe samo suncobranom, nego i vrlo skupim laserskim tretmanima, raznoraznim pilulama i obskurnim vitaminskim injekcijama.
(izvor:Apschau)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.07.2017.

UABNOR: Borba za Partizansko groblje i njegovu obnovu borba je za Mostar!


Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar pokrenulo je akciju za obnovu Partizanskog groblja.
“Vratimo sjaj Partizanskom groblju! Pokažimo da nas ima  dovoljno spremnih da sačuvamo obraz Mostaru! Idemo u akciju odmah. Djelujmo!, stoji u saopštenju UABNOR-a Mostar.
Uplate se mogu izvršiti na UABNOR-a sa naznakom: Za Partizansko groblje, na račun broj:
1941054124601114 l kod Pro Credit banke Mostar.
(Novasloboda.ba)
20.07.2017.

Održana promocija knjige Džemala Raljevića „Mostarski bez muke- za sve uzraste“: Veče liskaluka i evergreena





Sinoć je u Centru za kulturu predstavljena najnovija knjiga mostarskog novinara i publiciste Džemala Raljevića. Bilo je to nezaboravno veče, u komesu podjednako uživali i prisutna publika i organizatori, koji su ovu promociju naknadno uvrstili u program „Mostarskog ljeta  2017“.
„Mostarski bez muke – za sve uzraste“ je Raljevićeva 16. knjiga na temu originalnog mostarskog humora, odnosno mostarskih liskaluka.
Hamica Ramić, koji je bio domaćin i voditelj ove večeri, na početku je istakao kako je Raljević svojim knjigama ovjerio činjenicu da su liskaluci zaista jedan pravi i prepoznatljivi mostarski brend i da je dobro što se to na ovaj način i dokumentovalo za sva vremena.
„Najveći broj liskaluka su istiniti događaji, ili kratki retorički bljesci, ili fraze i izrazi, nastali u situaciji, u momentu, u kojem je prepoznat blistavi mostarski duh. Ako se ti događaji i nisu desili“, kaže Ramić, „onda ih je Džemo Raljević, zahvaljujući svom izvrsnom poznavanju mostarskog mentaliteta i mostarskog jezičkog izraza, rekonstruisao do te mjere vjerno da je ta činjenica, jesu li se desili ili ne, u potpunosti irelevantna“.
Recenzent knjiga bila je advokatica Nada Dalipagić, koja je, pored ostalog, istakla kako je i ova knjiga pokazala neuništivi duh Mostara, beskrajnu razigranost, veselje i ljepotu duše samoga autora Džemala Raljevića.
O svojim komšijskim druženjima s autorom, govorio je prof.dr. Amir Pašić, koji je i sam poznavao veliki broj mostarskih liski i često bio prisutan neposrednom nastanku brojnih liskaluka, od kojih su neki zabilježeni i u ovoj knjizi, o kojoj se večeras govorilo.
Posebno je vrijedno istaći da je posljednjih nekoliko knjiga Raljević objavio, u cjelini ili djelimično kao ovu, u dvojezičnoj varijanti, odnosno i na engleskom jeziku. Njegov stalni prevodilac Zlatan Buljko je ukazao na tu važnost, bez obzira na sve poteškoće koje objektivno postoje da se ovaj autohtoni humor, koga ponekad ne razumiju čak i neki ljudi s naših govornih područja koji nisu imali nekih dodirnih tačaka s Mostarom, a kamoli stranci.
Prisutne je pozdravio i Smail Vilić, direktor izdavačke kuće „Grafičar promet“ iz Sarajeva, inače posljednjih godina Raljevićev stalni izdavač, te na kraju i sam autor, koji je neposredno objasnio kako svaki put kad objavi knjigu misli da je to i posljednja iz tog ciklusa priča temeljenih na mostarskom humoru. Onda mu dođu do ušiju neki novi događaji ili ih on sam pretpostavi  na osnovu određenih situacija ili dijaloga kojima je prisutan, pa to počne zapisivati i eto materijala za novu knjigu.
Poseban „šmek“ ovoj večeri dao je „Duo Evergreen“. Publika je, koliko god uživala u priči o mostarskim liskalucima i „kidala se od smijeha“ onima koji su i večeras ispričani, toliko je bila zadovoljna i muzičkim dijelom ovog programa. Naime, po želji samog Raljevića, veče mostarskih liskaluka bila je „garnirana“ muzikom evergreena u izvođenju njegovog vršnjaka, poznatog mostarskog pjevača Kreše Šunjića.
Sve u svemu, još jedna potvrda da se „Mostarsko ljeto“ etablira kao manifestacija sve raznovrsnijih kulturnih programa kojima se tako obogaćuje i turistička razglednica Mostara.
(NovaSloboda.ba)
20.07.2017.

Kamena kugla iz Zavidovića



Kod nas kao u pravilu, vijest postaje vijest, tek kad bude objavljena u stranim medijima. U Čudesnoj ogromnim kamenim kuglama iz Zavidovića naši mediji pišu tek povremeno i sporadično. Međutim kugle polagano izazivaju interesovanje strane javnosti, pa je u zadnjem broju časopisa „Stern-View“ prikazana ogromna fotografija kamene kugle, sa objašnjenjem ovoga fenomena.
„Promjer: dobra tri metra. Težina: najmanje 30 tona. Najuzbudljivije: njena starost. Pretpostavlja se da je stara namanje 1500 godina
otkrivač Semir Osmanagić, u njegovoj domovini poznat kao „Indiana Jones“, vidi dokaze tome u činjenici da je Balkan već u kasnoj antici bio kolijevka visoke civilizacije. Najveći broj istraživača su pri tome sigurni da su kugle otkrivene u blizini Sarajeva nastale prije više miliona godina na prirodan način, u mulju velikog pra-mora i došle na površinu kad se voda povukla. Teoretičari zavjere vide to sasvim drugačije: Prema njima, to je djelo vazemaljaca, koje su stanovnici Atlantisa, ili gorostasni divovi, ostavili iza sebe.
Tačno je jedno: Na Costa Rici, Mexicu i na Novom Zelandu, takođe, su otkrivene slične kugle i potvrđene su od istraživača“.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.07.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Mostarska kina i Cernica






U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo, u više nastavaka, čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustrujemoo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
Ubrzo poslije oslobođenja Mostara, 1945. godine, u Šantićevoj ulici, otvoreno je kino Partizan. U njemu su, uglavnom, prikazivani filmovi sovjetske produkcije, a nije prošlo mnogo vremena kad su, na repertoar, došla i naša dva prva poslijeratna filma Slavica i Živjeće ovaj narod, oba naravno, sa ratnom tematikom.
S obzirom da je u to vrijeme odlazak u kino bila jedna od glavnih zabava, Mostar je tada, osim kina Zvijezda, imao i kino Korzo u Glavnoj ulici, kino Neretva u Domu Armije, a jedno vrijeme filmovi su se prikazivali i u sali bivše Osnovne škole Osman Đikić. Kasnijih godina, otvoriće se cinemaskop u ulici Matije Gupca. U vrijeme važnih proslava i manifestacija, filmovi su prikazivani na Musali i na Rondou.
Tada su u prometnijim ulicama bili postavljeni i zvučnici, sa kojih su odzvanjale borbene i narodne pjesme, građani su obavještavani i o raznim društveno političkim zbivanjima.
Od raskrsnice, ulazeći u ulicu Adema Buća i idući kroz Cernicu, na samom početku nalazilo se nekoliko dućana i jedan ugostiteljski objekat. Tu je bila prodavnica hljeba, krojačka, obućarska i tapetarska radnja i na kraju činovnička zadruga. U ovoj zgradi se, mnogo kasnije, nalazila prodavnica boja i lakova. Niže zadruge bile su kancelarije Saveza rezervnih vojnih starješina, a kasnije Planinarsko društvo Prenj i frizerski salon.
U međuvremenu, proradila je i kafana Velež, sa lijepom ljetnom baščom. Sa desne strane, prije ulaza u Krpića ulicu, bila je kafana Muhameda-Hame Jaganjca, poznato sastajalište Mostaraca, gdje su oni eglenisali i zbijali šale. Kafana sa popularnim Hamom bila je za svačiju dušu i merak, a nije izostajao ni pravi izvorni mostarski liskaluk.
Slika 1 – Šantićeva, ispred kina Partizan, 1960-ih (fotografija: Ćiro Raič)
Slika 2 – Matije Gupca ulica, maketa kina Partizan s novim cinemascopom
Slika 3 – Cernica, s brojnim trgovačkim objektima, 1927.
Slika 4 – Cernica, ispred suda, vidi se i javna česma koja je bila tu postavljena, 1947.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.07.2017.

Rekordan broj članova fudbalskog saveza u Njemačkoj


Ovdje bi mogli postaviti pitanje: Kako do titule svjetskog prvaka u fudbalu?
Jedan od mogućih odgovora: Prema najnovijem izvještaju njemačkog fudbalskog saveza DFB, ovaj savez po prvi put u istoriji broji više od 7 miliona članova. U 21 pokrajinskom savezu sada se nalazi tačno 7,043.964 člana, što je više za 74.493 nego u prethodnoj godini.
Predsjednik DFB Reinhard Grindel naglašava: “I pored zadovoljstva zbog povećanog broja članova, mi u tome vidimo veliki izazov za DFB, jer je broj ekipa vidno smanjen, a broj aktivnih fudbalera povećan”.
Takođe je povećan broj fudbalera stranog porijekla. Samo se broj Sirijaca fudbalera povećao sa 6903 na 11.037, a fudbalera Afganistanaca, sa 4506 povećan na 8.509 igrača.
ekipa na području čitave Njemačke je smanjen na 159.545, dok je prethodne godine bio 157.313. Od toga 89.027 ekipa su mladih fudbalera, do 18 godina. Broj ženskih ekipa iznosi 5.819 i za 77 ekipa je veći nego prethodne godine. Inače, fudbal je u ovoj zemlji organizovan kroz klubove, a trenutno ih ima 24.958.
A kao što je poznato u bilo kojoj oblasti, kako života, tako i sporta, masovnost daje kvalitet.
(izvor:DFB)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
18.07.2017.

15. Mostar Blues&Rock Festival: 21-22. juli 2017.


Zbog ograničenog kapaciteta i velikog interesovanja za ulaznice, organizacioni tim Mostar Blues & Rock Festivala odlučio je ulaznice pustiti u pretprodaju dva dana uoči festivala.
Ulaznice se mogu nabaviti od srijede, 19.7. u Muzičkom centru Pavarotti, u vremenu od 10 do 19 sati.
Cijena dnevne ulaznice je 10 KM.
Program:
21.7. – MC Pavarotti
MoRS Blues Band (BiH)
Jane Lee Hooker (USA)
Kepa & Free Spirits (SRB)
22.7. – MC Pavarotti
Mick Clarke Band (GB)
Malter Ego (BiH)
Kojoti (CRO)
Mili Tiro
(NovaSloboda.ba)
18.07.2017.

Iz životinjskog svijeta: Obdanište za mlade flamingose


Jedan odrasli roza flamingo i malo veća grupa mladunaca, probijaju se kroz slano jezero Tuz Gölü u Turskoj. Kad su stari deset dana, mladi flamingosi sastaju se po danu u nekoj vrsti obdaništa, koje obuhvata i na hiljade ovih mladih životinja. Za zaštitu od grabljivaca i proždrljivaca oni se najčešće zadržavaju u vodi jezera.
A uveče se vraćaju svojim roditeljima, koji ih prepoznaju po njihovom oglašavanju, i hrane ih sa mliječnim usjevima.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.07.2017.

Promocija knjige Džemala Raljevića „Mostarski bez muke-za sve uzraste“


U srijedu 19. jula, u 20 sati, u Centru za kulturu biće upriličena promocija knjige „Mostarski bez muke- za sve uzraste“, autora Džemala Raljevića. Ovo je jedan od naknadno uvrštenih programa u  sklopu ovogodišnjeg „Mostarskog ljeta“.
Osim autora, o knjizi će govoriti Nada Dalipagić, prof.,dr. Amir Pašić, Zlatan Buljko, Hamica Ramić i Smail Vilić, a u muzičkom djelu programa učestvuje duo „Evergreen“.
Džemal Raljević, novinar i publicist, rođen je u Mostaru 1939. godine. U ovom gradu završio je osnovnu i srednju školu, a Ekonomski fakultet u Zagrebu. U novinarstvu je profesionalno od 1966. godine, najprije kao urednik privredne rubrike u regionalnom listu Sloboda, a od 1972. u Privrednim/Poslovnim novinama Sarajevo, kao odg. urednik.  Sarađivao je i u brojim izdanjima kuće Osobođenje, Areni, Politici Ekspres, Privredniku, Italijanskom Il Gazzetinu i drugim.
U posljednjih dvadesetak godina, opredijelio se za istraživanje fenomena bh. humora, posebno mostarskog liskaluka, uključujući i autorski angažman. Do sada je objavio 15 knjiga: Mostarski bez muke I, II, III-oriđinali, za početnike, napredne…”, zatim je slijedila Greta – Povratak u budućnost, Stari Superstar, Burek Forever-Humoristički kuhar, Klonirani Bingo, Evergreem liskaluci, Mostar show- Humoristička razglednica, Sa Gretom u Europu, Neka nama nas-Dnevnik umirovljenog penzionera, Naš Jola, Salom šipaka i Kućna dostava.
(NovaSloboda.ba)
17.07.2017.

Bez hendikepa: Igrač golfa sa jednom nogom


Uprkos njegovom invaliditetu, Juan Postigo (21) spada među najbolje igrače golfa na svijetu.
Njegov udarac mu je dugo vremena bio najveći problem. Za perfektni okret, jednostavno mu je nedostajalo stabilnosti. On je jedan od rijetkih igrača golfa sa jednom nogom, koji golf igra bez proteze. Na Svjetskom prvenstvu za invalide u Kapstadtu, u Južnoj Africi, on je izraziti favorit.
Svako ovdje poznaje njegovu istoriju: Prije tri godine, zbog jedne akutne upale, nije više mogao tako jako opteretiti njegovu protezu. I pored toga nije ostavio golf, nego je trenirao još jače, ali ne na terenu. Devet puta sedmično boravio je u fitnes studiju, što se sada može vidjeti po mišićima na njegovoj, dobro istreniranoj lijevoj nozi. Samo tako je mogao ostati uspravno, nakon snažnog udarca. Sada stoji pred ostvarenjem svog sna. Njegov hendikep, koji do ovog ljeta iznosi 1,5, treba smanjiti za 0,1, i na taj način je steći pravo nastupa na profi turnirima. Tako bi postao prvi profi igrač golfa sa jednom nogom, koji igra bez proteze.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.07.2017.

Pravila i zabava


Ako se čovjek pridržava svih pravila, propušta čitavu zabavu.
If you obey all the rules you miss all the fun.
Wenn man immer nur tut, was sich gehört, verpasst man den ganzen Spaß.

(Kathrine Hepburn)
16.07.2017.

Samo za pešćeš: Bostan od 200 eura


Za jedan ovakav bostan (Melone), Japanci rado plaćaju i preko 200 eura po komadu, i pri tome ga nikad ne jedu sami.
Bostan na prvi pogled izgleda kao neki skupocjeni dragulj, predstavljen u njegovoj korpi. Ono što je za nas pretjerano, za Japance je sasvim normalno. Pogled na cijenu pokazuje da komad košta, preračunato, preko 200 eura.
Najvažnije pri tome je da bostan mora biti perfektno okrugao, bez i najmanjeg udubljenja, a mrežasta mustra mora biti pravilno ispletena.. Da bi dobili ovakav plod, uzgajivači puštaju da na jednoj biljci dospije samo jedan plod, umjesto, kao i kod nas, 3, 4 ili čak i 5 plodova.
Uostalom, samo manji broj proizvođača stvarno oproba plodove svoga truda. U Japanu je ovaj ukusni delikates jedan skupocjeni poklon, poslovnom partneru, rođaku, ili prijetelju, kako bi mu se pokazalo da ga se cijeni.
Radnja sa luksuznim voćem „Sembikiya“, gdje je bio izložen ovaj primjerak, raduje se velikoj potražnji. Samo na prodaji bostana dnevno pazare, preračunato, oko 44 hiljade eura.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(NovaSlobboda.ba)
15.07.2017.

Iz životinjskog svijeta: Spreman za borbu




Noseći irokeze frizuru i bokserske rukavice, kreatura prikazana na slici djeluje prilično opasno..  Tako barem izgleda jedan crveni palmin surlaš  (Rhynochoporus gerrugineus) snimljen iz pravog ugla, zahvaljujući dobrom objektivu profesionalne foto kamere.
Narandžasti senzori životinje su posebno pokriveni sa gustim osjetljivim ćelijama.
Makro fotografija je pošla za rukom jednom španskom fotografu. Mnogi njegovi zemljaci imaju strah od ovakvih buba, koji su veliki proždrljivci, a posebno su im omiljena stabla palmi, koje napadaju iznutra, do potpunog uništenja.
Na Mallorci je do sada uništeno oko 90 procenata palminih zasada. Ovaj insekt je nekada davno dovezen iz Indonezije, vjerovatno u stablu sadnice neke palme, i u međuvremenu je postao prava napast za palme širom Mediterana.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.07.2017.

Rock festival u pustinji






Par grmova i stabala, mnogo pjeska i malo dešavanja. Tako se otprilike mogu opisati uslovi života u mjestu Ghanzi u Bocvani na jugu Afrike. Ali…
Put do Ghanzija je jednostavan. U stvari, postoji samo jedan put. Samo pravo. Ponekad preko asfaltiranog puta pretrči kakva životinja, a jedini objekti koji se mogu vidjeti uz put su djela termita.
Donedavno su ovdje dolazili samo usputni turisti, koji su išli dalje, kako bi posmatrali i fotografisali nosoroge u susjednoj Namibiji. Samo mjesto Ghanzi: tri benzinske pumpe, dva superxafsa, jedna mala radnja sa praznim izlogom. Glavni grad Kalaharija je ponosno ime ovog mjesta u kojem su kuće obojene narandžasto smeđom bojom, kakve boje je i okolno zemljište. U hladu jednog drveta sjedi žena i prodaje lokalne SIM kartice za mobitele. Sve je još mirno.
Jednom godišnje, u trajanju od 48 sati, Ghanzi stoji u središtu svoga vlastitog svijeta. Univerzum stvoren zvukovima električnih gitara, pojačala i piva. „Winter Metal Mania“, jedini heavy metal fstival, koji se održava u ovakvoj okolini. U sred afričke pustinje.
Bocvana nije mala zemlja. Ima površinu kao Francuska, i jedva oko 2 miliona stanovnika, jedna je od najnenasaljenijih zemalja na svijetu, a skoro da nikada nije došla na naslovne strane medija.
Razlog: bogatstvo dijamantima, koji su otkriveni tek nakon što su britanski kolonijalni gospodari otišli iz ovih krajeva. Novac iz rudnika je od početka išao najvećim dijelom za izgradnju i obnovu zemlje, a ne u pravcu Evrope.
Ljudi u Ghanziju žive od uzgoja goveda i koza, i od poljoprivrede. Nije baš puno, ali je dovoljno. Po danu se susreću u jednom bifeu, a uveče na pivu, u kafićima, od kojih jedan nosi ime „Kalahari armija“. Prilično je mirno, čak malo i dosadno.
„Ali, ako i ovdje živiš, smiješ imati velike snove“, kaže Vulture Thurst, a njegov san je heavy metal.
Kada je prvi put počeo ovdje govoriti o organizovanju jednog festivala te vrste, mnogi su mu govorili da je lud. Međutim, on se nije dao zaustaviti. Čovjek od dva metra visine, koji vozi motor i rado na glavi nosi crni šljem. On se smije kao malo, sito dijete, dan prije početka festivala, kada su već počeli dolaziti prvi ljudi.
U okolini u kojoj se nalazi više divljih životinja nego ljudi, svaki pozdrav je jedan slavljenički ritual, uz pozdrav „Rocker!“
U Ghanzi dolaze ljudi sa svih strana, iz 700 kilometara glavnog grada, iz susjednih zemalja Namibije i Južne Afrike. Ove godine su se pojavila čak i tri Finca! Uz to, mnogo tankih i mršavih bjelaca, sa svjetloplavom dugom kosom, skoro do dna leđa. Okolo trče djeca, prave se fotografije za uspomenu.
Sve je počelo prije samo sedam godina, kada je Vulture zaključio da je sazrelo vrijeme za ovako nešto. Najteže mu je bilo sa opremom. Prodao je tada svoj motor i od novca kupio pojačalo, zvučnike, miksetu, sve „Made in China“, ne baš u najboljem stanju, ali ispravno. Moglo se krenuti.
Uspio je nagovoriti gradonačelnika da odobri korištenje gradske hale.
I počelo je u maju 2010. godine, na dan kada počinje zima na južnoj polulopti. Na tadašnjem prvom festivalu pod imenom „Winter Meta mania“ učestvovao je mali broj bendova. Ove godine bilo ih je više od deset. Još uvijek se sve, od opreme, do plakata za koncerte, radi ručno. I ispred i iza pozornice vlada duh punka. Najvažnije je da sve ide kako treba. Bocvanska metal scena je pregledna, na koncerte dolazi između 500 i hiljadu posjetilaca. Najvažniji je vanjski izgled rokera: „Svaki roker mora imati fantaziju“.
Ostalo je kao i na svim sličnim rock festivalima u svijetu. U tokuntrajanja festivala napravili su paradu motocikla kroz grad, uz buku sirena i oduševljenje posmatrača. Sakupljali su pomoć sa oboljele od side, a uveče, u hali je grmila muzika.
U sred Bocvane, na samom jugu Afrike.
(izvorStern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.07.2017.

Nostalgična šetnja Mostarom naših snova u akvarelima Miodraga Miličevića






Velika izložbena sala obnovljenog Centra za kulturu Mostaru sinoć je bila premala da primi sve one kojhi su željeli da prisustvuju otvaranju izložbe akvarela pod nazibom “Nekadašnji Mostar” autora Miodraga Miličevića, rođenog u Paraćinu, koji je od 1977. do 1990. godine živio i radio u Mostaru.
Pred očima Mostarki i Mostaraca sinoć je u svoj svojoj ljepoti zablistao Mostar, koga svi s nostaligijom nosimo u srcu i koji se, nažalost, više nikad neće vratiti.
Sokaci, šadrvani, stara zamandaljena avlijska vrata sa halkama, Stari most, Kriva ćuprija, zelena ljepotica Neretva, džamije, crkve, Prijećka čaršija, Šemovac, šipci na prozoru i nezaobilazna Habiba Avdić-Gospođa Greta vratili su nas, makar i na trenutak, u vrijeme kada je Mostar bio grad svih njegovih stanovnika, kad smo svi bili raja, zaljubljenici u Neretvu, Velež, pjev štiglića…
U toj simfoniji boja i linija, protekla je svojevrsna šetnja kroz Mostar naših snova.
Zakleo bih se da je za moj najbolji akvarel bio zaslužan baš onaj maleni sokak, u kome je bila divna kuća Muje Čišića, u kome smo supruga i ja proveli prvih šest mjeseci u Mostaru. Kad kažem zaslužan, ne mislim da je je oslikan motiv upravo iz tog sokaka, mislim, prije svega, na otmjenu, ali nekako toplu suzdržanost, slatku u tajnovitu sjenovitost iza zidova i zadamandaljenih kapija, miris tradicije i besprijekorno čiste starine i, naravno, beskrajnu i nezaustavljivu svjetlost koja vas onesvješćuje kada nepripremljeni izađete iz sjenke. Koliko se sjećam, u tom sokaku nema takvog ćpška gdje se račvaju dvije još uže uličičice, ali pretpostavljam da sam taj motiv vidio tu negdje u nposrednoj blizini”, kaže Miodrag Miličević.
Izložbu je otvorio Senad Suljić, direktor Centra za kulturu Mostar, koji je za kratko vrijeme, od kako se nalazi na oboj funkciji, učinio da Centar bude prepoznatljivo mjesto i sastajalište svih ljubitelja umjetnosti grada na Neretvi i njegovih gostiju.

Fazlija Hebibović
(NovaSloboda.ba)

















(fotosi: Ajša Šehić Nametak, Emir Krpo, Dragan Koso Gugo, portali)

(spagos)
14.07.2017.

Villa Divani Mostar na booking.com od 12. jula 2017.




Villa Divani is situated in Mostar, 1 km from Old Bridge Mostar.

Every room at this bed and breakfast is air conditioned and comes with a flat-screen TV. Some units feature a seating area where you can relax. A terrace or patio are featured in certain rooms. Rooms are equipped with a private bathroom equipped with a shower. Extras include free toiletries and a hairdryer.

Muslibegovic House is 1 km from Villa Divani, while Kujundziluk - Old Bazaar is 1 km away. The nearest airport is Mostar International Airport, 6 km from the property. 

Villa Divani pruža dobrodošlicu Booking.com gostima od 12. jula. 2017.

Važni sadržaji
besplatni WiFi
besplatno parkiralište
dvorište
obiteljske sobe
sobe za nepušače
svakodnevna usluga čišćenja

Nije potrebna kreditna kartica!

Booking na linku:








Villa Divani, Gojka Vukovića 15, 88000 Mostar, Bosna i Hercegovina









(spagos)
13.07.2017.

Za razmišljanje: Mi smo samo prenosnici štafete


Prave gazde života su geni!

Život je kratak: Pokazati i vrijeme neživljenja!

(tekst koji slijedi objavljen je na blogu leteciholandez.blogger.ba)

Kada čitamo biografiju neke osobe, onda je prvo što gledamo, godina rođenja i godina smrti, odnosno dužinu života. Tako, ako je neko živio sto godina, kažemo kako je on dugo živio. Naprimjer, neko ko je rođen 1917, pa umro 2017, živio je za prosječnog čovjeka jako dugo, “cijeli jedan vijek”. Međutim možemo njegov život prikazati i drugačije. Ako uzmemo da je istorija života i ljudskog roda počela prije miliona, odnosno stotina hiljada godina, i da je pretpostavka da će život trajati beskonačno, onda ćemo vidjeti da nekoliko godina ili desetljeća ne predstavljaju ništa. Za individuu je međutim svaka godina života, svaki mjesec, svaki dan, pa i sat bitna. Isto je i sa pojmom vremena koje mi doživljavamo sasvim drugačije, nego je ono, ako se gleda sa rastojanja. Jedan okret zemlje za nas je dan i noć, ali je u svemirskim razmjerama, za nekoga ko gleda zemlju sa velike daljine (prema našim pojmovima daljine) jedan okret zemlje samo jedan tren. Ako uzmemo da historija Homo sapiensa počinje prije nekih 2 miliona godina, i ako se za sada ne vidi vrijeme njegovog nestanka, odnosno ako uzmemo da je to nekih milion godina unaprijed, onda možemo život pretpostavljenog stogodišnjaka napisati kao: NN, nije živio od prije dva miliona godina do 1917-te, te od 2017 do beskonačnosti. Izračunata dužina života jedinke je mrvica, mrvicine, mrvice, zanemarljivo mali broj, odnosno 0,000033…. raspoloživih godina (100 godina podijeljeno sa 3 miliona godina). Iz ovoga jasno proizilazi da je život jedinke bitan samo kao kratkotrajni prenosnik štafetne palice, i da život na zemlji postoji zahvaljujući sposobnošću razmnožavanja, odnosno genskoj reprodukciji. Prave gazde života su geni, odnosno DNK, a njihovo udruživanje i stvaranje takozvanih individua, odnosno biljnih i životinjskih vrsta služi za prijenos gena. Na taj način ostaju dugo nepromjenjeni i geni i vrste, a pojedinci su samo prolaznici. Kao što je davno rekao čuveni Erazmus:”Mi smo na ovom svijetu posjetioci, a ne njegovi obitavaoci”!


(spagos)
13.07.2017.

Izložba akvarela „Nekadašnji Mostar“ Miodraga Milićevića


U Centru za kulturu grada Mostara, večeras u 20 sati, u okviru manifestacije Mostarsko ljeto biče otvorena izložba akvarela pod nazivom „Nekadašnji Mostar“, autora Miodraga Milićevića.
Na  izložbi, koja danima izaziva ogromno interesovanje ljubitelja likovne umjetnosti grada na Neretvi, biće predstavljeno preko 65 radova autora na temu nekadašnjeg Mostara.
Miodrag Miličević nas bojama i kistom vraća u Mostar, u kakvom se nekad živjelo, kakvog mnogi sanjaju i kakvog bi mnogi željeli ponovo vidjeti.
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.07.2017.

Kokošiji haos na autoputu u Austriji


Jedan pravi haos izazvale su kokoši na jednom autoputu u gornjoj Austriji. Kamion natovaren kafezima sa 7.000 kokošiju zakačio je grane jednog drveta u blizini  i pri tome izgubio sav svoj teret.
Kokoške su se, nakon što su se dočepale slobode, rastrčale i raskokodakale po autoputu. Zbog toga je saobraćaj na autoputu morao biti kompletno obustavljen.
Sloboda kokošiju trajala je kratko, a policija je satima bila zaposlena, dok sve slobodne kokoši nisu bile uhvaćene i vraćene u transportne kafeze na kamion.
(izvor:express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.07.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Ulica dr. Safeta Mujića





U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
U Lenjinovom šetalištu tada je radila Tokića pekara, preko puta Gimnazije, a u bivšem Domu omladine bio je otvoren “Klub prosvjetnih radnika Mostara”. Idući prema Rondou, u dijelu današnjeg parka, nalazio se veoma poznati restoran Pariz, sa predivnom ljetnom baštom i stalnom muzikom. To je u ono vrijeme bilo omiljeno mjesto sastajanja i druženja mostarske raje.
Na početku ulice dr. Safeta Mujića, na samom izlazu iz podzemnog prolaza, sa desne strane, nalazio se gradski javni klozet i trafo stanica, zatim ograđeni prostor željezničke stanice sve do hotel Mostara. Od hotela, pa do vojne bolnice, nalazio se ograđen prostor sa tvornicom marmelade.
Sa zapadne strane ulice, ispred zgrade Hirurgije, bio je jedan manji objekat, koji je imao funkciju Meteorološke stanice. Niže od ovog objekta, bio je Mlin za mljevenje žita i ekonomat. Južnije se nalazio arhitektonski i estetski oblikovan stambeni objekat, u kome je nekad stanovao poznati mostarski inžinjer Miloš Komadina. Interesantno je napomenuti da je u prostoru ove predivne kuće rastao jedinstven primjerak “libanskog cedra” (vrsta drveta koja je rasprostranjena u Libanu).
Ulazeći u Šantića ulicu, sa sjeverne strane, odmah na njenom početku bila je Krečana, a onda, skoro duž čitave zapadne strane ove ulice, bili su stambeni objekti. Posebno se, među njima, izdvajao gradski zatvor, poznatiji kao Ćelovina.
Istočni dio ulice, sve do Avdića kuće, bio je pod baščama i voćnjacima, koji su prolazili sve do same obale Neretve. Međutim, za kratko vrijeme, ovaj zeleni kompleks postaće veliko gradilište. Sa lica zemlje nestala su pluća grada.
Slika 1 – Safeta Mujića ulica, javni toalet i trafo stanica, 1950-ih
Slika 2 – Safeta Mujića ulica, panorama gdje se vide javni toalet i trafo stanica, 1960-ih
Slika 3 – Panorama stare željezničke stanice gdje se u gornjem desnom kutu vidi dimnjak tvornice marmelade
Slika 4 – Safeta Mujića ulica, Meteorološka stanica ispred zgrade Hirurgije, 1920-ih
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.07.2017.

Kamerni hor „JIP“ u četvrtak u MC Pavarotti


Kamerni hor “JIP” utemeljen je 2013. godine, u Utrechtu, u Holandiji. Tokom posljednjih nekoliko godina konstantno je rastao i razvijao se pod vođstvom braće i dirigenata Joanthana i Imrea Ploega, čija početna slova imena, odnosno prezimena, čine akronim – JIP.
Hor koristi muziku da ukaže na teške i aktuelne društvene teme, a u svom osmom muzičkom projektu, fokusiraju se na muziku i kulturu zemalja bivše Jugoslavije.
Širom svijeta postoje primjeri polarizacije među ljudima, prouzrokovani različitim kulturama, jezicima, religijama. Multikulturalno društvo u kojem ljudi s drukčijim kulutrološkim predznakom žive zajedno i u miru, za mnoge je postalo utopija. Na nekim mjestima u svijetu niču zidovi, ali na sreću, na mnogim mjestima se oni i ruše: u bivšoj Jugoslaviji, ljudi iz drukčijih kultura zajedno su živjeli vijekovima. Užasan i, na neki način, u emocijama još uvijek prisutan rat s početka devedesetih godina prošloga vijeka, samo je naglasio važnost potrebe za zajedništvom među različitim kulturama, religijama i etnicitetima.
U posljednjim mjesecima, kamerni hor je duboko  uronio u bogatstvo kultura i muzičkih tradicija ove regije. Stoga, “JIP” dolazi u Bosnu i Hercegovinu, kako bi putem muzike podstakao  interakciju i dijalog s lokalnim stanovništvom.
Hor će, u potpuno novim aranžmanima, izvesti melodije iz bogatih narodnih tradicija te muzičke uratke nastale nakon tragičnog rata iz devedesetih. Mnoge pjesme karakterizira jedinstvena mješavina zapadnih muzičkih struktura, rusko-pravoslavnih harmonija i orijentalnih skala. Sevdah, latino i drugi popularni stilovi otkrit će vam jedan prekrasan svijet nastao kao spoj istoka i zapada: svijet prepun ljubavi, strasti i melanholije.
Naziv projekta “…I ja postajem zid” odnosi se na poemu “Zid” poznatog srpskog pjesnika Vaska Pope. Ova poema je početna tačka horskog uratka identičnog naziva koji je komponirao holandsko-srpski kompozitor Gagi Petrović.
Kamerni hor “JIP” gostovaće u Pavarotti centru, u četvrtak, 13. jula, s početkom u 20,30 sati.
Ulaz je besplatan!
Mili Tiro
(NovaSloboda.ba)
12.07.2017.

Izbori u Mongoliji


Do sada nismo baš često bili u prilici da gledamo neke slike iz Mongolije, a pogotovo medijski izvještaji ne govore nešto puno o političkim prilikama o ovoj azijskoj zemlji. Iskoristićemo priliku pa napisati nekoliko osnovnih podataka o ovoj zemlji.
Mongolija je kontinentalna država u Aziji, nalazi se između centralne i istočne Azije, rijetko naeljena zemlja bez izlaza na more, graniči na sjeveru sa Rusijom, a na jugu sa Kinom. Do promjene ustava, 1992. godine, zvala se Republika Mongolija. Još u antička vremena naseljavala su je nomadska plemena stočara, sa samo nekoliko sporadičnih naseljenih mjesta. Površina Mongolije iznosi nešto više od milion i po kvadratnih kilometara, za poređenje, četiri puta je viša od Njemačke ili dva i po puta od Francuske. U ovoj zemlji živi svega oko 3 miliona stanovnika i po tome je najnenaseljenija nezavisna država na svijetu.
Ovih dana, u Mongoliji su održani izbori za predsjednika, i u tu svrhu su širom zemlje raspoređena biračka mjesta, kao na slici u provinciji Tow, u središtu zemlje. Na ovim mjestima birači trebaju da daju svoj križić za njihovog kandidata. Kako se na slici vidi, neke velike gužve na biralištima nema.
U stvari, na ovom biralištu nema žive duše. A da li se neko pojavio tokom dana, član izborne komisije je na kraju izbornog dana telefonom na baterije i velikom antenom, obavijesto svoju višu instancu.
Novi predsjednik će, po prvi put, biti biran između kandidata tri stranke. On će se u prvom redu morati uhvatiti u koštac sa veoma teškom privrednom situacijom u ovoj zemlji.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.07.2017.

Najljepša ljetna kina na svijetu








Ljetno kino, kino pod otvorenim nebom, kino ispod zvijezda, ili kako bi to još mogli definisati. Nekad je bilo u Mostaru, nekad, kad je Mostar bio Mostar. Otvoreno odmah nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine. Onda su ga pokrili, pa je umjesto ljetnog kina napravljeno zatvoreno, novo kino Partizan. Po svoj prilici, ljetno kino u Mostaru je davno otišlo u istoriju.

ljetno kino u Mostaru, nekad

Ljetnih kina ima širom svijeta i danas. Kada su dani dugi i vrući, a večeri još tople, šta ima ljepše nego osvježenje potražiti u nekom ljetnom kinu. Ovdje ćemo predstaviti najveća, najljepša i najomiljenija ljetna kina u svijetu.
New York: U okviru manifestacije ljeto na Hudsonu, od 5. jula do 16. avgusta u Pier I u istorijskiom Riverside Park South na Manhattanu, svake srijede prikazuju se filmovi na velikom ekranu. Program obuhvata, prije svega, klasike filmske istorije. Osim toga, među domaćima, i posjetiocima ovog grada, omiljen je program “Movies with a View” u parku kod Brooklinskog mosta na obali East Rivera (na slici). U prosjeku, svaku kino predstavu gleda oko 7 hiljada gledalaca. Moto ovogodišnjeg ljetnog kino programa je “Resistance” (Otpor), sa filmovima kao što su “Casablanca” ili “Mad Max: Fury Road”.
Paris: “Besplatno i vani” moto je ovogodišnjeg ljetnog kina u Parc de la Villette, na sjeveroistoku ovog grada. Ove godine, vrte se filmovi sa tematikom kuhanja i jela, sa vrhuncem sineastičkog kulinarstva “Babettes Fest”. Početak je 12. jula, a traje do 20. avgusta.
Rim: Rimljani se ljeti najčešće sele na more, ali bez obzira na to, u gradu se održava jedan respektabilan kulturni program. Naravno, ljetno kino je sastavni dio toga, u gradu u kome je šezdesetih godina Felini snimio “La dolce vita”. Posebno lijepo je kino na Isola Tiberina, malom ostrvu na Tiberu. Ovdje se od juna pa sve do 3. septembra prikazuje jedan renomirani filmski program.
Barcelona: Montjuic je poznati gradski brežuljak u katalonskoj metropoli, odakle se uživa u  prekrasnom pogledu na grad, luku i more. Pored toga, ovdje u julu pogledi idu i ka velikom ekranu, na Open-air-sommer “Sala Montjuic”, gdje organizatori prezentuju izbor najboljih filmova svih vremena.
München: Kino na Olimpijskom jezeru, u Olimpijskom parku u Münchenu, gdje na velikom ekranu ispred olimpijskog bazena, stoji 800 lijepo poredanih ležaljki. Gledati filmove u picknick modusu sa donešenom, ili iznajmljenom dekom, takođe je moguće. A kako kaže organizator, ovdje se radi o jedinom sezonskom kinu, koji emituje filmove sa “Digitaal 3D” tehnikom.
Atina: “Cine Paris” je kino koje se nalazi direktno u podnožju nježno osvijetljenog Akropolisa, a filmske prdstave održava od maja do oktobra. Atina je uostalom grad sa najvećom tradicijom ljetnih kina u svijetu. Naime, tu je šezdesetih godina bilo ni manje ni više nego 600 ljetnih kina, a danas ih još uvijek ima 90.
Berlin: Čak i najokorjeliji kritičari daju najveće ocjene za “Freiluftkino Friedlichshain” (Ljetno kino u Friedlichshainu) u Berlinu. U istoimenom parku, sezona traje do 10. septembra. Ko voli nešto manje i intimnije, može otići na “Freilichtkino Insel” (Ljetno kino na ostrvu), u ljetnu baštu Rap-Szene kluba “Cassiopeia”, gdje se može osjetiti i autentični Berlin Flair.
(izvor:PMmag)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.07.2017.

Žeže pravo afričko sunce



Nije ovo meteorološki izvještaj tekuće, nesnosne žege u Mostaru. Slične žege zapamćene su i bilježene su u starim tekstovima, pogotovo ljudi sa strane, koji su dolazili Mostaru u pohode, i svoje utiske stavljali na papir. Tako je ostala zabilješka Heiricha Rennera, koji je boravio u Mostaru daleke 1895. godine. O Mostaru i žegi na koju je naišao tokom njegovog boravka napisao je slijedeće:


„Malo ima slikovitijih mjesta od hercegovačkoga glavnoga grada. Položen med visoke gore, Podvelež i Hum, med kojima huji Neretva u dubokom lomnom koritu svojem, u svem odaje glavno sijelo ratoborna plemena. Na jugu mu je velika ravnina Bišće, na sjeveru Bijelo polje, te je bilo dosta mjesta da se Mostar daleko rasprostre poljem, ali on opet ostade zbijen, kao da stoji za obranu. A one mnoge utvrde na visovima, što su se digle u novije vrijeme, jošte ojačavaju ratni dojam. Kuće su sve od kamena i uz one gole planine nekako ti se pričinjaju takvima, da čim čuješ ime Hercegovina, odmah pomišljaš na vječite borbe. No, Mostar nema samo hercegovačko obilježje, nego i talijansko i veoma jako istočnjačko. Ta mješavina u ovoj gradskoj spodobi, k tomu sada još i evropski elemenat, tako se doimlje, da Mostar svakoga stranca začara. Uza to slikoviti pogled na lomno korito Neretvino, te spram mrtvih golih obronaka Huma najljepši kontrast u bujnoj tropskoj vegetaciji po baščama i poljima. Na stijenama se zeleni med kamenjem samo koji stručak žalfije, da ga se jedva vidi, a na polju najbujniji i najsočniji cvijet — bilinski čarobni raj.
Mostar je i po svojim klimatskim prilikama tropski grad. Veći dio godine žeže te na ulici pravo afričko sunce; žega bude do 40 i više stupnjeva, te je hodanje prava muka. I uveče slabo da se oporaviš; kada zapadne sunce, izbija iz kamenja vrućina kao iz kakve parne kupelji, a u kući moraš dobro da se čuvaš ˮpapadačaˮ, sitnih krvoločnih moskita. Rijetko bude ovdje zima, ali kada se desi, onda je med tim kamenitim zidovima, i kako tu obično ni nema peći, dvared gora; još gora, kada s brdina divljom silom zahuji bora. No stranac, koji se smještava u izvrsnim hotelima, ne osjeća tih mostarskih osebujnosti i njemu će taj zanimljivi grad prirasti uz srce, da ga nikada ne će zaboraviti.
I u hercegovačkom glavnom gradu ima idiličnih mjesta. Kada se pregje čaršiju i stari most na Neretvi (mi ćemo se toga mosta još sjetiti), dolazi se u gradski kraj Zahumje. Ovo je tiha četvrt mostarska, bašteni kraj. Granate u cvijetu pozdravljaju te preko niskih zidova, golemi dudovi, smokve i orasi pružaju svoje granje na cestu i zasjenjuju je, iz bezbrojnoga se rascvjetanoga džbunja i cvijeća ishlapljuje opojan miris. Ovdje je pokusni vrt voćarske škole, pravi raj za svakoga vještaka; u njem ima osobito lijepa voća na niskom drveću“.

Nigdje nikoga, samo onaj ko mora, a u autu, oko 50°.


(spagos)
10.07.2017.

Penzioner i njegove mačkice


Na slici je Masao Gunji, penzionisani policajac iz Japana. Prema Guinnesovoj knjizi rekorda, on posjeduje najveću kolekciju mačkica „Hello Kitty“ na svijetu, u kojoj se nalazi 5.169 mačkica, poznatih kao „Hello Kitty“, ili po naški „Halo mačkice“.
Inače, prvu „Hello Kitty“ napravio je japanski dizajner Yuko Shimizu 1974. godine, koji je njenu figuru prvo postavio na sandale i novčanike, kako bi se bolje prodavali. Japanci imaju svoj izraz „Kawaii“, ako vide neku slatku životinju. To us tvari i značu slatko. A za ljude je izgleda slatko, ako vide jednu veliku glavu sa velikim očima. „Hello Kitty“ je danas jedan milionski posao širom svijeta.
Za ovu kolekciju, gospodin Gunji je do sada izdvojio 233 hiljade eura. Eksponate je smjestio u jednu, za tu svrhu posebno napravljenu kuću, istočno od Tokija. Navodno, za strast za sakupljanje gospodin Gunji ima potpunu podršku svoje supruge.
Kawaii! Ili, kako bi se to kod nas reklo: Ako je to tako!
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.07.2017.

Otvorena izložba “Rohingya”: Naš glas protiv zla






U sklopu obilježavanja 22. godišnjice genocida u Srebrenici i u okviru programa manifestacije “Mostarsko ljeto”, u Narodnom pozorištu Mostar sunoć je otvorena izložba fotografija “Rohingya” autora Davida Verberckta iz Belgije.
Mostarska publika do 11. 7. ima priliku vidjeti 45 fotografija, koje svjedoče o surovoj svakodnevici pripadnika muslimanske etničke manjine Rohingya koji nastanjuju Mijanmar, Bangladeš, Pakistan, Indiju, Tajland, Indoneziju, Maleziju i regiju Jugoistočne Azije, a koji se danas prema podacima UN-a smatraju najugroženijom etničkom manjinom na svijetu. Svaka fotografija je priča za sebe koja progovara o patnji i stradanju ljudi i na gotovo dokumentaran način prati njihov životni put.
Otvaranje izložbe u foajeu Narodnog pozorišta Mostar počelo je “Poemom o Srebrenici” Abdulaha Sidrana, koju je čitao Benjamin Mušinović iz Centra za kulturu Narodnog univerziteta Konjic, uz muzičku pratnju Adnana Lape.
“Upravo je ova izložba naš glas protiv zla, bez obzira kome se desio, u kojem vremenu i prostoru… Ovo je naš pokušaj senzibiliziranja javnosti i buđenja naših osjetila da kako svoju tako i tuđu bol prepoznamo a po mogućnosti spriječimo i glasno osudimo. U društvu kao što je bosanskohercegovačko, kultura sjećanja, kultura pamćenja i opominjanja obaveza je svih nas. Ono – sjećanje – mora biti institucionalno, temeljito i kontinuirano jer je to jedna od pretpostavki da nam se novi genocid ne ponovi”, rekao je na otvaranju izložbe Almir Mujkanović, direktor Narodnog pozorišta Mostar.
U ime autora izložbe, publiku je u Mostaru pozdravio Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS, u sklopu čijeg je programa Modul Memorije izložba prvi put bila predstavljena u javnosti. Izložba je nakon Sarajeva bila postavljena i u Konjicu, a autoru fotografija Davidu Verbercktu je posebno drago da je izložba sada otvorena i u Mostaru.
“Ideja programa Modul Memorije od početka kada je pokrenut 1995. godine bila je razvijati suosjećanje prema ljudima koji nažalost svakog dana stradaju širom svijeta. Ideja je bila da užasno iskustvo koje smo i sami preživjeli treba biti razlogom da budemo bolji i suosjećajniji ljudi! Iako se bavi teškim temama, Modul Memorije ima za ideju potrebu da u nama probudi nadu i optimizam, koji su pokretači inspiracije da gradimo nas kao bolje ljude i da tako gradimo bolji svijet. Upravo mi koji smo proživjeli ono što smo proživjeli, imamo najveću obavezu vjerovati u taj bolji svijet i biti glas boljeg svijeta ovdje i sada! Prvi korak ka tom boljem svijetu je razviti ljubav prema istini i suosjećanje prema bilo kojoj žrtvi, bilo kakve nepravde jer za bolji svijet trebaju i bolji ljudi. Zbog toga mi je drago da zahvaljujući Narodnom pozorištu Mostar i svim organizatorima izložba ‘Rohingya’ Davida Verberckta gostuje u Mostaru, gradu dobrih ljudi”, rekao je Kreševljaković i svečano otvorio izložbu.
Autor izloženih fotografija David Verberckt (1971.), kaže da ovom izložbom želi doprinijeti društvenoj odgovornosti i svijesti te tako uticati na promjene sudbine ljudi čiji su životi na rubu egzistencije, izloženi stalnoj opasnosti od etničkog čišćenja. Pripadnike Rohingya manjine želi prikazati kao ljudska bića kojima su uskraćena socijalna, građanska i ljudska prava, a time i nada za bilo kakvu budućnost. Nada se da će njegove fotografije doprinijeti javnoj debati za socijalnu pravdu.
(NovaSloboda.ba)
09.07.2017.

Slika za razmišljanje: Bedem prijateljstva


Sliku u prilogu mora se pogledati još jednom, pažljivije. Na prvi pogled, tu se nalaze ljudi koji stoje, ili sjede na zidu, negdje na ulici, sokaku, ili na nekom trgu. Sjede, razgovaraju, slušaju, ili su jednostavno, otputovali nekud daleko, utonuli u vlastite misli. A najbitnije je da se nalaze tu. Po likovima, to su stariji ljudi, koji svoju svakodnevnu razgovornu terapiju nalaze u susretima sa dragim i poznatim osobama, komšijama i prijateljima. I To svakog dana. I ujutro i popodne.
Nažalost, i pored traganja po internetu, nisam naišao na podatak, gdje je slika napravljena. Po izgledu okoline, crijepovima na objektu, po odjeći na ljudima, i po načinu ponašanja, sjedenja vani u društvu, moglo bi se naslutiti da se radi o mediteranskom podneblju. Dalmacija. Hercegovina, ili Italija?
Na drugi pogled se vidi, da su dvojica ljudi koji sjede na desnoj strani slike, živi ljudi, zabavljeni svojim mislima i pogledima, a pred njima se vidi samo ruka i kesa, nekog prijatelja, prolaznika, koji nema vremena sjesti, ali se ipak zaustavio, da upita za zdravlje, da rekne, ili čuje neku novost. Trojica ljudi na lijevoj strani slike su naslikani na zidu nekog objekta. koji se nastavlja na zid.
Mural, kako bi se to reklo u umjetničkom žargonu, ili street-art, izraz iz novijih, modernih vremena. Neko se sjetio da one koji „otputuju“ nacrta na zidu. Oni su otišli, ali su i dalje tu. Oni ne čuju i ne pričaju, ali čine običaj onima koji su ostali. Na zidu ima dovoljno mjesta da se naslikaju slijedeći putnici. Neobičan način da se oda počast onima koji su otišli. Za staro društvo, oni su još uvijek tu, prisutni, o njima se priča, prepričavaju se njihove priče. Prijeteljstvo se ne prekida nikada. Ono je bedem svakog društva, svake zajednice.
Ukoliko neko zna, gdje je ovo uslikano, bili bi mu zahvalni da nam to javi.


(spagos)
09.07.2017.

Venecuela: Pljačkaj, ako je još išta ostalo


Ko traži neki indikator da nekoj zemlji ide nizbrdo, treba baciti pogled na njenu omladinu.
Ako hiljade njih ne nalaze posao, tumaraju po ulicama, ili su prisiljeni, prije nego što završe školu, iseliti negdje drugo, negdje daleko, u nadi da će tamo pronaći bolji život, tada se u toj zemlji dešava nešto pogrešno. Upravo tako se može konstatovati stanje stvari u Venecueli. Da je samo tamo tako!
Zemlja je već odavno prešla preko te tačke. Venecuela sve više tone u još dublji haos.  To objašnjava pogled na njenu omladinu. Ako ne demonstriraju protiv predsjednika Nicolasa Madura, počinju da pljačkaju superxafse, kao na slici, u Maracayu.
Tamo nedostaje svega, prije svega prehrambenih artikala, jaja i jestivo ulje je nemoguće kupiti, pa čak ni toalet papira nema dovoljno. Inflacija je potpuno obezvrijedila plate, a procjenjuje se da će do kraja godine dostići 720 posto.
I šta čino Maduro? Povećao je minimalne plate, po treći put ove godine. Prvo u februaru 50, u aprilu 60 i sada ponovo za 50 posto. Protiv inflacije ne može ništa, ona je već odavno van kontrole, tako da joj povećanje minimalne plate ne pomaže ništa.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.07.2017.

Pranje bicikla, molim!





I dok se kod nas pomalo stidljivo, tek komad po komad, dionica po dionica, pojavljuju biciklističke staze, kako bi ljubitelji dvotočkaša mogli uživati u vožnji bez da straha hoće li tokom vožnje postati žrtva prebrze vožnje nekog automobila, negdje u svijetu, biciklistima se pruža mogućnost da svog ljubimca drže čistim.
Fotografije sa raznih strana svijeta, iz različitih gradova pokazuju ovu vrstu praonica.
Naravno, i usluga pranja dvotočkaša ima svoju cijenu.
A sve za zdravu i čistu okolinu.
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.07.2017.

Izložba “Rohingya” u Narodnom pozorištu Mostar: Samo kao bolji ljudi možemo graditi bolji svijet








Nakon Sarajeva i Konjica, izložba fotografija “Rohingya” autora Davida Verberckta biće otvorena večeras u 20 sati u foajeu Narodnog pozorišta Mostar.
Mostarska publika imaće priliku vidjeti 49 fotografija pripadnika muslimanske etničke manjine Rohingya koji nastanjuju Mijanmar, Bangladeš, Pakistan, Indiju, Tajland, Indoneziju, Maleziju i regiju Jugoistočne Azije, a koji se danas smatraju najugroženijom etničkom manjinom na svijetu.
Izložba se otvara povodom obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, a u sklopu programa manifestacije “Mostarsko ljeto”.
Ulaz je besplatan.
O izloženim fotografijama i važnosti postavljanja ove izložbe u Mostaru, uz prigodni recital i popratni program, na otvorenju će govoriti Almir Mujkanović, direktor Narodnog pozorišta Mostar i Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS.
Ova je izložba izraz naše društvene odgovornosti.
“Sa iskustvom koje je iza nas, potreba za razvijanjem svijesti te vrste čini se još važnijom i nešto je što u pozitivnom smislu doprinosi i našem društvu. Upravo mi koji smo proživjeli ono što smo proživjeli imamo najveću obavezu nastavati vjerovati u bolji svijet i biti glas tog boljeg svijeta ovdje i sada! Činjenica da nakon Sarajeva i Konjica ovu izložbu organiziramo i u Mostaru, sa nama dragim kolegama iz Narodnog pozorišta Mostar, čini mi se da ovoj izložbi daje još veći značaj. Izložba koja je nastala u okviru programa Modul memorije bez obzira na težinu teme u svojoj biti uvijek za cilj ima potrebu da u nama budi nadu i optimizam. To su pokretači inspiracije da gradimo nas kroz našu ljubav prema istini ili kroz saosjećanje prema svim žrtvama nepravde, a vjerujući da samo kao bolji ljudi možemo graditi bolji svijet”, izjavio je u povodu otvorenja izložbe u Mostaru Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS.
Autor izložbe David Verbeckt, kaže da ovom izložbom želi doprinijeti društvenoj odgovornosti i svijesti te tako uticati na promjene sudbine ljudi čiji su životi na rubu egzistencije. Pripadnike Rohingya manjine želi prikazati kao ljudska bića kojima su uskraćena socijalna, građanska i ljudska prava koja se tako često uzimaju zdravo za gotovo u našem društvu. Namjera mu je da tim ljudima da lice i podigne svijest o njihovoj nesreći te svima nama skrene pažnju na prečesto zanemarenu humanitarnu krizu i etničko čišćenje koje se dešava u svijetu. Nada se da će njegove fotografije doprinijeti javnoj debati za socijalnu pravdu.
Rohingya su muslimanska manjina, koji žive uglavnom u Mijanmaru (Burma), a više od milion pripadnika ovog naroda je bez državljanstva u svojoj zemlji. Oni su diskriminirani, progonjeni i lišeni državljanstva krajem sedamdesetih od strane burmanski vlasti i nisu ni priznati kao manjina. Kao rezultat toga, Rohingya muslimani su odvojeni i isključeni iz civilnog društva gdje su živjeli generacijama. Bez državljanstva ili dokumenata, Rohingya muslimani ne pripadaju niti jednoj zemlji i lišeni su građanskih, socijalnih i ljudskih prava. Zabranjen im je pristup legalnom tržištu rada, osnovnim zdravstvenim uslugama i nemaju pravo na edukaciju.
(NovaSloboda.ba)
07.07.2017.

Izložba akvarela „Nekadašnji Mostar“ Miodraga Milićevića 13. jula u Mostaru


U okviru manifestacije Mostarsko ljeto 2017., u Centru za kulturu grada Mostara, 13. jula u 20 sati, biće otvorena izložba akvarela pod nazivom „Nekadašnji Mostar“, autora Miodraga Milićevića.
Na izložbi će biti predstavljeno preko 65 radova autora na temu nekadašnjeg Mostara.
Bojama i kistom, autor nas vraća u Mostar, u kakvom se nekad živjelo, kakvog mnogi sanjaju i kakvog bi mnogi željeli ponovo vidjeti.
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.07.2017.

Alarm zbog ajkule na Mallorci





Čak i pivom omamljeni gosti iznenada su počeli iskakati iz vode. Prethodnog vikenda, na plažu sa kupačima na jugoistoku Mallorce (Španija) uplovila je jedna metar i po duga plava ajkula i pri tome izazvala strah i užas.
Viđena je na čak tri različita mjesta. Prvo na zapadu od Palma de Mallorce, zatim na plažama Illates i Calla Major i na kraju, istočno od obale pred Can Patilla. Tamo je obalska straža uhvatila ajkulu i iznijela je na obalu. Nakon što su je pogledali veterinari, uz pomoć injekcije su je uspavali. Za ajkulu nije bilo spasa, zbog teških oštećenja na tijelu. Bila je teško povrijeđena na čeljusti, obrazložili su veterinari njihovu odluku da ajkuli oduzmu život injekcijom.
Normalno, plave ajkule plove dubokim morima i rijedak su gost na plažama, jer pripadaju ribama  iz dubokih mora.
Velike ajkule u Sredozemnom moru nisu rijetkost. Tu plivaju bijele ajkule i makosi. Razloga za paniku od ajkula nema, jer se zadnji napad ajkule desio 2006. godine ispred obala Italije.
Prema preciznim podacima, poslijednji napad ajkule pred obalama Šanije desio se veoma daleke 1912. godine.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.07.2017.

FK Lokomotiva Mostar predstavila dresove za novu sezonu





FK Lokomotiva iz Mostara predstavila je dresove za predstojeću sezonu 2017/18.
Dresovi su donacija Amira Jašarevića iz Wiesbadena (Njemačka), nekadašnjeg fudbalera FK Lokomotiva, a mostarska firmopisacka radnja Light's Letters, u vlasništvu Nadira Frlja, sponzorisala je štampanje brojeva i grbova na dresovima.
Ovom prilikom, rukovodstvo i fudbaleri FK Lokomotive ze zahvaljuju donatorima.
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.07.2017.

„Veče sa Sidranom“ u Centru za kulturu Mostar



U prepunoj sali Centra za kulturu sinoć je, u okviru kulturne manifestacije „Mostarsko ljeto 2017“, održana „Veče sa Sidranom“.
Akademik Abdulah Sidran je poznati bh. pisac, scenarista, dramaturg, pjesnik i novinar.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Zajedno s Ademirom Kenovićem za film Savršeni krug je 1997. godine nominovan za Evropsku filmsku nagradu u konkurenciji najboljeg scenarija.
„Veče sa Sidranom“ realizovano je uz saradnji sa Narodnom bibliotekom Mostar i Rasimom Prgudom, direktorom biblioteke.
Moderator programa bila je Anisa Husnić. U muzičkom dijelu nastupio je Adnan Pajević na gitari.
Emir Krpo
(NovsSloboda.ba)
06.07.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Duboko spušteno auto


„Mi smo auto malo spustili“. Ova izreka auto-mehaničara dobila je jedno malo drugačije značenje za vrijeme „Glastonbury festivala“, tokom protekle nedelje, koji je privukao oko 180 hiljada posjetilaca.
Dok je na glavnoj pozornici Johnny Deep govorio protiv Trumpa, a Jeremy Corbyn održao vatreni govor, posjetioci su mogli posjetiti kino na otvorenom, sa 50 starih automobila predstavljenih kao skulpture, u kojima se moglo udobno smjestiti i pogledati filmove.
Nešto drugačije kino na otvorenom postavljeno je od strane recycling umjetnika Joe Rusha, koji već godinama učestvuje na ovom festivalu, svaki put sa nekim novim idejama.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
05.07.2017.

Iz životinjskog svijeta: Igra žirafe sa pticama




Neobične slike snimio je ovih dana jedan fotograf u nacionalnom parku Amboseli u Keniji.
Jedna žirafa je našla neobičan način da se riješi dosadnih ptica, koje su je oblijetale. Nakn što se probila do  vode i napila se, priredila je malu zabavu kihnuvši, pri čemu je kroz nozdrve izbacila mlaz vode kao iz tuša i preplašila jato dosadnih ptica, koje su je oblijetale.
Naravno, prizor snimljen uz odsjaj sunca, ovjekovječio je jedan poseban trenutak, pogotovo što je bio neočekivan, i to ga je učinilo spektakularnim.
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
05.07.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Krivi dućani i rampa





U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
U objektu sa kupolom, u kome je bila trgovina Bazar, tada je bio mliječni restoran. Na području Ričine, od Lakišića džamije do Bulevara, postojao je poslovni polukružni objekat, u kome su bile smještene manje trgovinske radnje. Mostarci su ga zvali Krivi dućani. Iza ovog objekta, sa granicama prema Krpića ulici, bilo je Komunalno preduzeće Čistoća. Na tom prostoru, mogle su se vidjeti cisterne – “štrcaljke” sa konjskom zapregom, koje su, uglavnom, služile za polijevanje makadamskih mostarskih ulica u ljetnom vremenu.
Na uglu, koji veže Ričinu sa Bulevarom (tada još uvijek Paralelnom ulicom) bila je jedna lijepo izgrađena stara česma. Njeno korito bilo je specifično i ličilo je na veliku morsku školjku. U to vrijeme, kroz središte Mostara prolazila je željeznicka pruga sa popularnim i nezaboravljenim “ćirom”. Rampa ispred Gimnazije spuštala se dnevno po nekoliko puta, čak su i đaci znali, po dolasku i odlasku vozova, određivati kraj ili početak školskog sata.
Mostar je imao i svoj mali “metro”, ispod koga se prolazilo prema Štefanijinom, a kasnije Lenjinovom šetalištu do Rondoa i dalje. Ovaj podzemni prolaz imao je dva stepenišna kraka, za ulaz i izlaz sa obe strane. Bio je sav u pločicama, u obliku šahovskog polja, pa je zbog svog estetskog oblika Mostarcima ostao zauvijek u nezaboravnom sjećanju.
Odmah do ovog prolaza, sa sjeverne strane, na ulazu u ulicu Moše Pijade, bio je mali kiosk za prodaju novina i cigareta, Mostarcima poznatiji kao Kvesića trafika. Od ove trafike, pa do tadašnje Željezničke putničke stanice, bili su locirani željeznički magacini. U istoj ulici, počev od kafane Jagnje, pa do upravne zgrade ŽTP-a, bilo je par malih dućana i brijačnica, kao i poslovne prostorije tek formiranog preduzeća Špedicija. Prvi direktor Špedicije bio je Remzija Puzić. Kasnije Špedicija prerasta u HAP (Hercegovački autoprevoz), da bi se, zatim, iz njega iznjedrio mostarski gigant Autoprevoz.
Slika 1 – Ričina, polukružni objekt Krivi dućani (u dnu fotografije), 1960. g.
Slika 2 – Ričina, na samom uglu s Bulevarom vidi se stara česma u zidu, 1959. g.
Slika 3 – Rampa i pješački prolaz ispod željezniče pruge, 1960-ih
Slika 4 – Željeznički magacini i stara željeznička stanica, 1964. g.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/Smail Špago

(NovaSloboda.ba)
04.07.2017.

Održana promocija knjige „Porodica Kurt iz Mostara“




U sklopu manifestacije Mostarsko ljeto 2017., sinoć je Centru za kulturu grada Mostara održana promocija knjige „Porodica Kurt iz Mostara“ autora Ahmeta Kurta.
Knjigu su predstavili šef odsjeka za istoriju na fakultetu Humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ dr. Faruk Taslidža, književnik i publicista dr. Ibrahim Kajan, šefica odsjeka za bosanski jezik na fakultetu Humanističkih nauka univerziteta „Džemal Bijedić“, dr. sc. Lejla Žujo-Marić, kao i sam autor.
Knjiga je napravljena u dva virtuelna formata (PDF i EPUB) i postavljena na najvažnije svjetske portale i baze za traženje i preuzimanje e-knjiga. Poslije ispunjavanja strogih uslova, knjiga je dostupna u 51 zemlji korisnicima Appleovih pametnih telefona i tableta.
Knjiga je urađena u dvije verzije – javna i porodična. U porodičnoj verzij,i rodoslovi su sa svim imenima potomaka i drugim podacima koji nisu od interesa za opštu publiku.
Cilj ove knjige nije da promoviše porodične predaje kakvih kao i u drugim porodicama ne manjka ni kod Kurta, nego da usmenoj istoriji suprotstavi činjenice iz dostupnih dokumenata i arhiva.
Pobrojane su porodice u koje su se udavale kćerke Kurta. Obrađen je i tadašnji položaj žene i zakonski okvir koji je utjecao na njihove živote.
U knjizi su, u najkraćim crtama, opisane političke i društvene prilike u kojima su živjeli naši preci u zadnjih četiri stotine godine, tako da se knjiga može posmatrati kao neka vrsta formulara, gdje svaka porodica, tamo gdje su opisani članovi porodice Kurt, može umetnuti sudbinu svojih članova. Sudbina porodice Kurt po mnogo čemu podsjeća na sudbinu cijelog bošnjačkog naroda.
Na kraju knjige je više interesantnih priloga. Na primjer, spisak svih Bošnjaka, koji su 1939. godine imali fakultetsko obrazovanje među kojima je i šest Kurta, te rezultati genetskog porijekla pisca knjige, Ahmeta Kurta.
Elektronsko izdanje knjige može se preuzeti sa web-stranice: porodica-kurt.com
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
04.07.2017.

Šta se ovo valja iznad aerodroma?





Putnici i posjetioci aerodroma u Münchenu (Njemačka) imali su priliku ovih dana da posmatraju jedan nesvakidašnji nebeski fenomen, takozvani “šlauf oblak”.
Objašnjenje je stiglo iz tamošnje meteorološke službe: “Kako nastaju ovakvi oblaci, nema tačnog naučnog objašnjenja. Uzrok su im vjetrovi koji dolaze iz pravca istoka i naglo mijenjaju smjer kretanja u suprotnom smjeru, što dovodi do rotirajućeg kretanja zraku i povlačenja mase oblaka za sobom”.
Za sada je poznato je da se slični oblaci valjaju preko teritorija sjeverne Australije, a znaju biti dugi i do 1.000 kilometara.
Tamošnji letači i paraglajderi lete im u susret, a obzirom da su u Evropi rijetkost, naši ljudi najčešće posežu za mobitelom kako bi ovjekovječili ovaj neobični fenomen. Društvene mreže su pune snimaka sa naslovima “Roll Cloud”, ili “Morning Glory Cloud”.
Za putnike je bilo najvažnije da ovaj urolani oblak nije predstavljao akutnu opasnost za letove, a u desetak minuta koliko je trajao, zbog njega nije otkazan ni jedan let.
(izvor:merkur)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
04.07.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Hotel Bristol i oko njega





U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
Odmah poslije Drugog svjetskog rata, u hotel Bristol useljena je oficirska menza. Svojim izgledom, u kome su bili utkani gotski arhitektonski elementi gradnje, krasio je taj početni lokalitet desne obale Neretve. Kasnije će, prema zamislima i projektu Romea Tiberia, biti preadaptiran i nadograđen.
Na pravcu od Titovog mosta do Gimnazije bila je prava čaršijska arterija. Sa obe strane ulice, u dugom nizu, bili su dućani i trgovine.
Imajući u vidu da je i sama ulica imala blagi pad prema Neretvi, tako su i dućani i magaze imali kaskadni oblik prema Bulevaru. Stilski i fasadno oblikovani, sa lijepo aranžiranim izlozima, podsjećali su na čaršije mnogih mediteranskih gradova. U danima ljetnog čelopeka, na mnogim dućanima mogle su se vidjeti zaštitne tende ili poluspuštene limene roletne, kao zaštita od sunca.
Uz hotel Bristol, sa zapadne strane, bio je jedan stari dućan, dobrim dijelom u suterenu. U njemu je, sve do ovog rata, bila, između ostalih, i slastičarna, a vlasnik je bio Hazirović. Desno u ulici (iza Revije) bila je poznata Hadžajlića kafana. Na mjestu današnje Revije nalazila se manufakturna radnja, vlasništvo Drače, zatim prodavnica obuće Bata, u kojoj su se u ono doba prodavale veoma tražene bijele tene. Sve do 1966. godine, prostor buduće zgrade Revije zauzimala je Omladinska knjižara. Od apoteke do kafane Jagnje nalazilo se nekoliko zanatskih i trgovačkih prodavnica i nekoliko stambenih objekata. S lijeve strane, počev od brijačnice preko puta hotel Bristola, pa do početka ulice Adema Buća (Cernica), bila je knjižara i novinski kiosk, te trgovine i mesnica.
Slika 1 – Korzo, prodavnica Bata zapadno od hotel Bristola, 1943. godina
Slika 2 – Korzo, Omladinska knjižara na mjestu zgrade Revije, 1958. godina
Slika 3 – Korzo, Apoteka i prodavnice u istoj ulici, 1970. godina
Slika 4 – Korzo, panorama ulice s brojnim prodavnicama, 1926. godina
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.07.2017.

Kina: Kad planina krene naniže


Jedno jako klizanje zedesilo je ljude iz Xinmoa u Kini. Fotografija prikazuje spasioce, koji opremljeni lampama tragaju za preživjelima i njihovu potpunu bespomoćnost.
Tamo gdje su do koji dan prije bili njihovi domovi, sada je ogromna gomila teškog kamenja.
Tamo gdje su do koji dan prije živjeli ljudi, sada je ogromna gomila teškog kamenja.
Tamo gdje su do koji dan prije vozili automobili, sada je ogromna gomila teškog kamenja.
Nakon nekoliko dana velikih padavina jedan dio planine skliznuo je hiljadu metara naniže i zatrpao selo u provinciji Sichuan. Tok rijeke koja je tekla kroz selo, prekinut je u dužini većoj od dva kilometra.
A ako 3.000 spasilaca uopšte i pronađu bilo šta ispod blokova kamenja, onda su to samo leševi.
Za još 93 nestale osobe, skoro da i nema više nikakve nade.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.07.2017.

Promocija knjige „Porodica Kurt iz Mostara“, veöeras, 3. jula u 20:00 sati



U Centru za kulturu Mostar  u ponedeljak 3. jula, s početkom u 20 sati, u okviru manifestacije Mostarsko ljeto 2017., održaće se promocija knjige „Porodica Kurt iz Mostara, istorija i rodoslov“ autora Ahmeta Kurta.
O knjizi će govoriti  dr. Ibrahim Kajan, publicista i književnik, dr. sc. Faruk Taslidža, šef Odsjeka istorija na fakultetu Humanističkih nauka univerziteta „Džemal Bijedić“, dr. sc. Lejla Žujo-Marić, šef Odsjeka bosanski jezik na fakultetu Humanističkih nauka univerziteta „Džemal Bijedić“ i  Ahmet Kurt, autor knjige
Promociju će pratiti prigodan muzički program.
Za sve zainteresirane napomena da se knjiga može besplatno preuzeti u elektronskom obliku sa web stranice: porodica-kurt.com, kao i sav slikovni materijal i tekstovi iz knjige.
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
02.07.2017.

Duboko udahnuti, a onda izdahnuti


Na lijevoj strani slike sve se ubrzano kreće naprijed, a na desnoj, pokušaj da se to makar na trenutak malo zaustavi. U svakom slučaju, New York pokušava da nešto promijeni, barem na par sati.
Kome god da je palo na pamet da protekli 24. juni proglasi za Svjetski dan yoge, treba mu se biti zahvalan. Jer, to se nimalo ne uklapa u svakodnevni život pun maksimalnog ubrzanja, “u petoj”, kako se to u žargonu kaže.
Šta se uopšte može sa jednim “pozdravom suncu”, kontra globalnog zagrijavanja. Može li pomoći ratnik protiv ratnika? Na tako nešto ni ne pomišlja neko, ko praktikuje yogu. Tu se radi o momentu, Udahnuti vazduh duboko, a onda izdahnuti. Lijevo sve ide naprijed, a desno se pauzira.
Ili, moguće, neko će ovu pauzu produžiti i predati dalje nekome.
Kontrastna slika ubrzane sadašnjosti i pokušaja njenog zaustavljanja.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
02.07.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Musala i park





U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
Relativno mali prostor, ali po specifičnosti i formi, gdje se na objektima isprepliću stilovi orijentalne i zapadne arhitekture, Musala, sa svojom okolinom, predstavlja svojevrstan ambijent urbanistike.
Meraja pod otvorenim nebom, kako se odvajkada govorilo o Musali, preživjela je sve tokove istorijskih zbivanja i događanja. Od osmanlijske vladavine, pa sve do današanjih dana, pretrpjela je mnoge izmjene. Do 1878. godine, bila je ograđena zidom i na tom prostoru se klanjalo. Kasnije su tu turski vojnici talimili (vježbali). Dolaskom Austrougarske, Musala mijenja prijašnji izgled, da bi najteža devastiranja doživjela tokom 1992. i 1993. godine.
Poslije Drugog svjetskog rata, u zgradi gdje se do 1992. godine nalazila predivna zgrada Muzičke škole, počela je s radom Srednja građevinska škola. Nakon nekoliko godina, ova se škola preseljava u novoizgrađeni objekt kod Carinskog mosta. Prije iseljenja Tehničke škole, u zgradi je privremeno bila Škola učenika u privredi. Kasnije je u istoj zgradi otvorena Muzička skola.
Poslije završetka Drugog svjetskog rata i oslobođenja Mostara, Musala, koja je dobila naziv Trg Republike, ponovo je postala centrom svih zbivanja i manifestacija u mostarskoj čaršiji, ali u sasvim novom ruhu. Na ovom prostoru održavani su narodni mitinzi, dočekivane Štafete mladosti, prolazile vojne parade, Cvjetna korza, povorke s bakljadama. Na improvizovanim binama učestvovale su folklorne grupe i pjevači, a sportisti i artisti izvodili su svoje vještine. U to vrijeme u Mostaru je gostovala jedna artistička grupa, koja je na Musali postavila improvizovanu pozornicu, a preko visokih stubova razvukla je jake konopce. Počeše hodati na zategnutom konopcu, sa motkama u ruci da bi održavali ravnotežu. Stari Mostarci gledajući artiste, počeše pričati o još boljem pehlivanu Arifu Tamburiji, koji je isto to radio sa raširenim rukama. Nakon toga, u Mostar je došao neki Aleksić, koji se zubima držao za kaiš, koji je bio obješen za avion u letu, što je bilo veliko čudo u to vrijeme.
Jedna od oaza mostarske čaršije bijaše Gradski park, urađen na nekadašnjoj Drljevića bašči uz Musalu. Kako po urbanoj formi, tako i po specifičnosti hortikulturnog kompleksa, bio je i ostao jedan od simbola Mostara. Ulaz u park podsjećao je na pristup nekom veleljepnom dvorcu. Ograđen prefinjenom ogradom od klesanog hercegovačkog krečnjaka, sa urezanim elementima orijentalnog stila, svojom originalnošću bio je nadaleko poznat. Mnoge generacije Mostaraca uživale su šetajući i odmarajući se u ovom nesvakidašnjem zdanju raskoši zelenila, cvijeća i mirisnih ruža. Aneks ljepoti davale su visoke palme i okrugli bazen sa zlatnim ribicama. Park je preuređen 1976. godine, kao i Musala, čime je mostarska urbana sredina osiromašena za jedan predivan mostarski ansambl.
Lijepo oblikovan arhitektonskim elementima na njegovim fasadnim dijelovima, istočno od parka nalazio se gradski javni klozet, koji je kasnije, u toku preoblikovanja Musale i parka, srušen. Starije generacije Mostaraca sjećaju se da je između Muzičke škole i Gradskog kupatila postojao uski prolaz sa Musale u Banjski sokak. Kasnije je tu postavljen novinski kiosk.
Slika 1 – Musala, proslava 1. maja 1949.
Slika 2 – Musala, neposredno nakon izgradnje Vakufske kuće, 1939.
Slika 3 – Musala, ulaz u park, 1930-ih
Slika 4 – Musala, rušenje trafo stanice i javnog toaleta, početak 1970-ih
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.07.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Musala, Braće Brkića i Ose Grebe ulica






U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org.
Mostarska čaršija kao cjelina, svojom atraktivnošću, usko je povezana sa desnom obalom rijeke Neretve i svim njenim segmentima upotpunjuje cjelokupan kompleks sa ljepotom i čarima, koje prožimaju ovaj mediteranski grad.
Rijeka Neretva, sa prirodnim fenomenom korita u okviru divljeg pejsaža, svojom komplementarnošću prema Mostaru, dala je harmoničnost cijeloj čaršiji. Trajno je ostavila pečat o strateškoj ovisnosti grada prema njoj samoj. Izgrađeni mostovi na Neretvi povezali su čaršiju i svu njenu šarolikost u jedinstvenu anglomeraciju i zajednički ambijent rada i življenja.
Naš Mostarac Mišo Marić imao je običaj da kaže: “Mostovima se obale rukuju i oni nose najviše ljudskog u sebi”.
Centralni pravac, koji preko Musale i Titovog mosta, veže čaršiju na desnoj obali, je Braće Brkića ulica, koja se početkom XX vijeka zvala Nova ulica. Na samom početku ove ulice, gdje je izgrađena Robna kuća “Razvitak”, nalazila se automehaničarska radionica Rendulića i Lozin podrum. Nešto kasnije, u jednoj od prostorija ovog podruma, osnovano je Planinarsko društvo “Plaša”, koje će kasnijih godina prerasti u PD “Prenj”. Preko puta podruma na samoj Glavnoj ulici bila je prodavnica autodijelova i auto potrepština u vlasništvu Marka i Četka Govedarice.
S desne strane, niže vatrogasne kule, bile su društvene prostorije vatrogasaca, a u istom nizu i prostor nekadašnje stolarske radionice za izradu namještaja, a kasnije će se na istom mjestu, otvoriti i šnajderaj Hadžiselimovića. Na ulazu u Fejićevu ulicu, odmah uz zgradu Pošte, nalazilo se preduzeće “Elektro BiH”, a sjevernije prostorije “Narodne fronte” sa kafanom. U objektu, na samom uglu Braće Brkić i Balordine ulice, prema Musali, bila je voćarska radnja Sejdihovića, a kasnije će tu biti Torlin šnajderaj. Niže od ovog dućana, nalazila se obućarska radnja “Bodo”, pa brijačnica, i, na kraju, milicijska menza (bivši “Delikates”). Sjevernije od menze bile su prostorije Saveza ratnih vojnih invalida NOR-a, sa kafanom u prizemlju i kancelarijama na spratu. Preko puta milicijske menze, na samoj Musali, u Vakufskoj kući nalazilo se, sve do pred završetak Drugog svjetskog rata, zastupništvo njemačke firme Adler, koji je u to doba bio kao i Mecedes, a u vlasništvu Rafael Atijasa. Uz njihovo predstavništvo je bila i mala prodavnica za prodaju kafe marke Ocean.
Lijevo od Musale, u ulici Ose Grebe, bilo je nekoliko dućana, kao što je trgovina Slavke Mrvar, preko puta nje stolarija i trafika, a između kuće porodice Tiberio i dvospratnice, vlasništvo Merdže, bila je prodavnica bižuterije, a kasnije slastičarna Kahrimanovića. Na samom uglu bila je Torlina brijačnica.
Kada je riječ o ovom lokalitetu čaršije, sve što je bilo južnije od Banjskog sokaka, u turskom vaktu se zvalo područje Tabakovine, Behlilovine i Đulmezovine. Poslije Drugog svjetskog rata, kod starih Mostaraca još uvijek su se mogli čuti ovi nazivi, ali, vremenom, i oni padaju u zaborav. Musala, sa Ćose Jahja hodžinom džamijom, Gradskim kupatilom, hotel “Neretvom”, Gradskim parkom i Alajbegovića česmom, čini centralni fokus mostarske čaršije.
Slika 1 – Glavna ulica, mjesto gdje se nalazio Lozin podrum vina, 1970-ih stanje pred rušenjem za RK Razvitak
Slika 2 – Glavna ulica, prodavnica Marka i Četka Govedarice, 1940-ih
Slika 3 – Musala, predstavništvo za vozila Adler koju je držao Rafael Atijas, 1938.
Slika 4 – Musala, 1943.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)