spagosmail

Dobrodošli na moj blog


15.07.2017.

Rock festival u pustinji






Par grmova i stabala, mnogo pjeska i malo dešavanja. Tako se otprilike mogu opisati uslovi života u mjestu Ghanzi u Bocvani na jugu Afrike. Ali…
Put do Ghanzija je jednostavan. U stvari, postoji samo jedan put. Samo pravo. Ponekad preko asfaltiranog puta pretrči kakva životinja, a jedini objekti koji se mogu vidjeti uz put su djela termita.
Donedavno su ovdje dolazili samo usputni turisti, koji su išli dalje, kako bi posmatrali i fotografisali nosoroge u susjednoj Namibiji. Samo mjesto Ghanzi: tri benzinske pumpe, dva superxafsa, jedna mala radnja sa praznim izlogom. Glavni grad Kalaharija je ponosno ime ovog mjesta u kojem su kuće obojene narandžasto smeđom bojom, kakve boje je i okolno zemljište. U hladu jednog drveta sjedi žena i prodaje lokalne SIM kartice za mobitele. Sve je još mirno.
Jednom godišnje, u trajanju od 48 sati, Ghanzi stoji u središtu svoga vlastitog svijeta. Univerzum stvoren zvukovima električnih gitara, pojačala i piva. „Winter Metal Mania“, jedini heavy metal fstival, koji se održava u ovakvoj okolini. U sred afričke pustinje.
Bocvana nije mala zemlja. Ima površinu kao Francuska, i jedva oko 2 miliona stanovnika, jedna je od najnenasaljenijih zemalja na svijetu, a skoro da nikada nije došla na naslovne strane medija.
Razlog: bogatstvo dijamantima, koji su otkriveni tek nakon što su britanski kolonijalni gospodari otišli iz ovih krajeva. Novac iz rudnika je od početka išao najvećim dijelom za izgradnju i obnovu zemlje, a ne u pravcu Evrope.
Ljudi u Ghanziju žive od uzgoja goveda i koza, i od poljoprivrede. Nije baš puno, ali je dovoljno. Po danu se susreću u jednom bifeu, a uveče na pivu, u kafićima, od kojih jedan nosi ime „Kalahari armija“. Prilično je mirno, čak malo i dosadno.
„Ali, ako i ovdje živiš, smiješ imati velike snove“, kaže Vulture Thurst, a njegov san je heavy metal.
Kada je prvi put počeo ovdje govoriti o organizovanju jednog festivala te vrste, mnogi su mu govorili da je lud. Međutim, on se nije dao zaustaviti. Čovjek od dva metra visine, koji vozi motor i rado na glavi nosi crni šljem. On se smije kao malo, sito dijete, dan prije početka festivala, kada su već počeli dolaziti prvi ljudi.
U okolini u kojoj se nalazi više divljih životinja nego ljudi, svaki pozdrav je jedan slavljenički ritual, uz pozdrav „Rocker!“
U Ghanzi dolaze ljudi sa svih strana, iz 700 kilometara glavnog grada, iz susjednih zemalja Namibije i Južne Afrike. Ove godine su se pojavila čak i tri Finca! Uz to, mnogo tankih i mršavih bjelaca, sa svjetloplavom dugom kosom, skoro do dna leđa. Okolo trče djeca, prave se fotografije za uspomenu.
Sve je počelo prije samo sedam godina, kada je Vulture zaključio da je sazrelo vrijeme za ovako nešto. Najteže mu je bilo sa opremom. Prodao je tada svoj motor i od novca kupio pojačalo, zvučnike, miksetu, sve „Made in China“, ne baš u najboljem stanju, ali ispravno. Moglo se krenuti.
Uspio je nagovoriti gradonačelnika da odobri korištenje gradske hale.
I počelo je u maju 2010. godine, na dan kada počinje zima na južnoj polulopti. Na tadašnjem prvom festivalu pod imenom „Winter Meta mania“ učestvovao je mali broj bendova. Ove godine bilo ih je više od deset. Još uvijek se sve, od opreme, do plakata za koncerte, radi ručno. I ispred i iza pozornice vlada duh punka. Najvažnije je da sve ide kako treba. Bocvanska metal scena je pregledna, na koncerte dolazi između 500 i hiljadu posjetilaca. Najvažniji je vanjski izgled rokera: „Svaki roker mora imati fantaziju“.
Ostalo je kao i na svim sličnim rock festivalima u svijetu. U tokuntrajanja festivala napravili su paradu motocikla kroz grad, uz buku sirena i oduševljenje posmatrača. Sakupljali su pomoć sa oboljele od side, a uveče, u hali je grmila muzika.
U sred Bocvane, na samom jugu Afrike.
(izvorStern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)