spagosmail

Dobrodošli na moj blog


23.07.2017.

Vrijedi posjetiti – Kadirina kuhinja u Sjevernom


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu tourguidemostar.com, pod naslovom „U ovom gradu se jede“, autorica je Marija Herceg)

U ovom gradu se jede

Kadirina kalja u Sjevernom. I sve drugo Kadirino u Sjevernom. Kad kroz proljetne lipe mlada lista u univerzitetskom kompasu mostarskog Sjevenog logora umoran nakon posla dođeš jesti u klupski restoran tete Kadire, ona te ne pita "Šta ćeš od ovog što sam skuhala?", nego "Šta se tebi jede, da ti skuham?". A onda otkrije svojom magijom i ono što si zamislio, a nisi naglas rekao. Kadira ne vodi restoran u Sjevernom. Kadira vam vodi drugu kuću u Sjevernom. Žena koju gosti pričekaju da joj završi turska serija, jer im "neće avion odletit", ko što ona oblijeće u svojim rozim tenama na petu oko nas da se okomoramo uz vrhunsku "supu" (za početak). Nema glazbe, upaljen je samo TV sa Zvjezdama Granda. Restoran se ni prozorima ne razbacuje bogznakako. Ali je Kadirinom ljubavlju lijepo ofarban jasno i odriješito poput nje same - crveno-žuto. Na jednom zidu s pokalima stoje i čuče igrači kluba za koje Kadira kuha. Kakav uspjeh od ovakve kuhinje!
Kadira će te sa svojih pedesetak i kusur godina dočekati kao da si kući došao, i nakostrušit na tebe svoju kratku plavu frizuru ako ne pojedeš sve što ti je nakrcala u tanjur s plavom linijom na karo stolnjaku. "Neću ovo da vidim kad opet naiđem! Manje hljeba! Hljeba manje ako nakvu dijetu goniš." - drsko će pokazujući na komad lešo junetine. Uza svo poštovanje, dalo bi se reći da se Kadire njeni gosti pomalo i boje, vjerojatno zna zorno pokazati kad netko prevrši mjeru u čašicama rakije ili psovke u dobrom društvu. Nekad dakle uz "Prijatno" bude i drugih čašćenja izmeđ profesora, studenata, vojnika, ministara, sportaša, roma i radnika vodovoda, ali valjda sve to i podnose vanredne čari pomalo jugonostalgičnog Kadirinog restorana. Što bi drugo moglo uravnotežiti fantastičnu Kadirinu kalju, supu, raštiku, puru, dolmu, sarmu, ili divlje zelje, ako nema ovakve pokoje čašice pretjerano dobrog raspoloženja koje nerijetko pređe svoje granice. Istinabog, Kadira ne zna baš sve izvedenice restoranske ljubaznosti prema gostima, ali njena šutnja kojom ti nakon dobra ručka za stol ušeta neka s ljubavlju pripremljena hurmašica ili tufahija nikom nikad ne bude naodmet. Dužina trajanja pripreme deserta često ovisi i o prepoznatom raspoloženju gosta. Da, deserti služe i da razvedre. I Kadira to jako dobro zna. Televizija ne pokazuje samo Zvjezde Granda, nego se na njoj ponekad prate i prvenstva, gdje opet nema nervoze i ljutnje kojoj Kadira ne može stati na rep. Dapače, ako se utakmica zadesi za vrijeme njene serije, ne samo da se gosti šutke odriču tih dragocjenih minuta prvenstva, nego daju timeout i svojim gladnim želucima dok Kadira ne vidi šta je u ovoj epizodi bilo s Ferihom, Asi, Ezelom ili drugim protagonistima turskih sapunica. Sve može čekati! Svaka hitnja vrat slomila. Zato i može spretno oblijetati u svojim potpeticama,
kojima ne fali ljubavi kao ni njenim gostima.
Kadira godinama radi u ovoj prostoj kući pored romskih baraka na mjestu gdje se školuju budući inženjeri, pravnici, biolozi, kemičari i drugi. Parkinga nema, nego se na makadamu koji okružuje restoran parkira gdje ko stigne, ali mora biti mjesta za njenu Jettu kojom nesebično vrši i dostavu, ponekad, prijateljima. Iza kuće su štrikovi razgrnute odjeće, kroz koju se srčano javlja svojim prijateljima koji rade u blizini. Ništa dakle tipično restoransko. Dok okrijepljenje nikad nije samo želučano.
Kadira ne zna engleski. Možda zna, nije nikad probala. Ionako živi u trenutku. Trenutku gladna gosta. Koji ovdje dobija besplatno mnogo toga, a najviše iskrenog smjeha prema mnogim proturječnostima jednog mostarskog restorana, jednog domaćinskog naroda i jedne osebujne narodne kuharice i šefice. Strancima koji dođu ona će i dalje biti jedno od najljepših iskustava Mostara, a neće ostati neposluženi. Kadira krijepi vrhunskim i prostim narodnim hercegovačkim jelima, nasmijava i ohrabruje svojom energijom - i imperativom.



(spagos)
23.07.2017.

Pobjednica izbliza




Mnogi nisu ni čuli za nju prije finala ovogodišnjeg Wimbledona, gdje je Garbine Muguruza proslavila najveći uspjeh svoje karijere.
Španjolka je u finalu legendarnog teniskog turnira na travi pomela Venus Williams u dva seta i ponijela titulu na trećem ovogodišnjem Grand Slam turniru.
Kao druga nositeljica titule iz Španije, nakon Conchite Martinez 1994. godine, upisala se u istorijsku listu turnira All Englands Championships. Istovremeno, Garbine je jedina teniserka koja je u finalima Grand Slam turnira pobijedila obje sestre Williams. Prije ovoga, pobijedila je Serenu na prošlogodišnjem French Open.
Naravno, ovo je za nju bio jedan poseban dan, svjesna onoga šta je napravila, prepustila se uživanju.
Pogled u internet pokazuje mnogo i o njenom životu. Samo na instagramu ima pola miliona sljedbenika, a tamo se pojavljuje sa seksi slikama, koje redovno ažurira.
Nije čudo što muškarci lete za njom.
(izvor:express)
(NovaSloboda.ba)
23.07.2017.

Rekord u smokingu


Njemu je to već odavno poznato: Iz znojne pobjedničke opreme u svježe ispeglani smoking, koji spada uz „Champions Dinner“ Wimbledona, a održava se nakon muškog finalnog meča.
Za Rogera Federera ovo je bilo osmi put da pobjednički pokal ponosno pronosa kroz salu.
Ali, ovog puta to nije bilo kao prije, jer do sada ni jedan šampion nije tako često oblačio pobjednički smoking.
Konačno, Federer je oborio i jedan vlastiti rekord, nakon što je godinama obarao rekorde drugih, pet pobjeda zaredom Bjorna Borga, sedam pobjeda Peta Samprasa.
Naravno, Federer je i ovo proslavio do pet ujutro.
Zasluženo.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)