spagosmail

Dobrodošli na moj blog


16.08.2017.

Izložba "Mostar u bojama ljeta" u Centru za kulturu Mostar


Velika kolektivna izložba Udruženja umjetnika Mostara i njihovih prijatelja pod nazivom “Mostar u bojama ljeta”, organizovana u  sklopu manifestacije “Mostarsko ljeto 2017”, biće otvorena u srijedu 16. avgusta u 20 sati u velikoj sali Centra za kulturu.
Na izložbi će učešće uzeti oko 40 umjetnika, koji dolaze iz Mostara kao i Mostaraca koji trenutno žive u zemljama EU. Cilj izložbe jeste promovisati zajedništvo kroz umjetnost.
Među izlagačima su Adin Hebib, Josip Mićković koji živi u Irskoj, Nina Acković  koja dolazi iz Belgije, Zdenko Bošković iz Holandije, Mili Selimović iz Norveške, Muriz Sefić iz Švedske, Miodrag Milićević iz Srbije.
Tu su još brojni Mostarci koji više nemaju mjesto prebivanja u Mostaru, ali koji i dalje kroz svoja djela iskazuju  čežnju za ovim gradom. Među njima su ozbiljno nagrađivani umjetnici, profesori, kao i mnogi poznati umjetnici, akademski  slikari.
Na ovoj velikoj kolektivnoj izložbi,  svojim radovima se predstavljaju i nama već dobro poznati: Salko M. Pezo, Florijan Mićković, Ramiz Pandur, dr. Vesna Oborina, Alica ,Đani i Anel Jakirović, Nusret i Zarifa Velić, Merima Ivković, Nermin Pala, Seka Behmen, Goran Milinković, Slavenka Volić, Mustafa Baja Hadžajlić, Salko Batlak, Miro Burić, Azra Avdagić Hamzić, Zijada Zekić, Zlatko Batlak…
Izložbu će otvoriti Alma Fazil Obad.
(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Kroz mostarsku čaršiju kakve više nema – Prvi službeni list i štamparija



U časopisu „MM Revija“, koji je izlazio tokom 1996. i 1997. godine, u nekoliko nastavaka objavljen je tekst Hilmije Šiširaka pod naslovom „Mostar – čaršija kakve više nema“.
Na ovom mjestu ćemo u više nastavaka čitaocima predstaviti njegov originalni tekst, uz pokušaj da svaki segment teksta što tačnije ilustriramo fotografijama iz bogate arhive sa stranice www.cidom.org. Ovaj dio je, ustvari, dodatak materijalu kojega je g. Šiširak uspio skupiti u periodu nakon izlaska teksta „Mostar – čaršija kakve više nema“. Ovaj pisani materijal je samo dio široke lepeze događaja u prošlosti Mostara, koji proističe iz historiografskih i drugih pisanih dokumanata iz arhivske građe. Imajući u vidu vrijednost tih dokumenata, može se konstatovati da je Mostar bio prava riznica interesantne prošlosti sa mnogo događaja koji su opisali njegovu prošlost.
Važno je napomenuti – veliki dio u rasvjetljavanju prošlosti Mostara se odnosi na usmena kazivanja starijih Mostaraca
Turska vlast je od 1875. – 1878. godine formirala poseban Hercegovački Vilajet kao zasebnu administrativnu jedinicu. Ovaj period vremena je interesantan jer se tada počeo izdavati prvi službeni list, što je uslovilo da se osnuje manja štamparija, koja je bila smještena u bivšem saraju Ali paše Rizvanbegovića, na lokalitetu Suhodoline u Mostaru. Prve službene novine u ovoj štampariji su radili Ali-efendija Bahrić, Marko Šešelj i Ivan Šimunović. Glavni urednik je bio Mehmed Hulusi. Hulusi je inače bio voditelj Vilajetske kancelarije.
List Neretva je odštampan u malom tiražu, odnosno iz štamparije je za kratak period izašlo samo 38 brojeva, a ukidanjem Hercegovačkog Vilajeta 1877. godine, gasi se daljnji rad na štampanju lista.
Slika 1 – Suhodolina nakon bujice, 1900-ih
Slika 2 – Suhodolina, stara zgrada Konaka Ali paše Rizvanbegovića, 1903. g.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Pripreme za pola vijeka Woodstocka


Muzičar Carlos Santana izdao je novi album „Power of Peace“ zajedno sa grupm „Isley Brothers“, kojim je istovremeno ponovio poruke sa legendarnog Woodstocka iz 1969. godine.
Carlos Santana je na Woodstocku postao svjetska zvijezda, obogaćujući rock muziku jednom novom varijantom i od tada prodao više od 90 miliona albuma. Danas sedamdesetogodišnjk, priča o svojim meksikanskim korijenima, o duhu Woodstocka, o aktuelnoj političkoj situaciji i  opominje zašto nam je danas potrebna muzika koja širi veću svijest.
Na aktuelnom albumu „Power od Peace“, sa svojom suprugom Cindy Blackman i grupom „Isley Brothers“ predstavio je desetak klasika soula u već dokazanom Santana-Conga-Rock zvuku. Odmah se postavilo pitanje nije li to znak starosne nostalgije.
Naravno, Carlos je ustvrdio da to nema nikakve veze sa nostalgijom, jer, pored nove pjesme „I Remember“, tu je “High Ground“ od Steve Wondera, zatim „Mercy Mercy Me“ od Marvina Gayea, ili Billie Holiday sa „Good Bless The Childs“, izabranih zbog njihovih poruka, koje su danas aktuelnije nego ikada prije.
Album se bavi i porodičnom društvenom misijom, s ciljem da transformiše strah, jer ovom planetom danas vlada samo strah. Posvuda ljudi strahuju od njihovih najbližih. A kao kod „Imagine“ Johna Lenona, ili „One Love“ od Boba Marleya, muzika ima sposobnost da aktivira učestalost suosjećanja i radosti. Pri tome o paroli Hippie poktera „Peace, Love and Harmony“ govori kako su to pojmovi koji su i danas, 2017. godine, jednako važni kao i nekada.
Stoga je potreban novi pokret koji bi „ljubav prema moći“ korigirao u „moć ljubavi“.
Za dvije godine biće proslavljena 50. godišnjica Woodstock festivala. Carlos Santana je tim povodom izjavio kako planira tamo nastupiti, zajedno sa svojom suprugom Cindy. Osim toga, za tu priliku želi sakupiti njegov originalni sastav, ali i svirati zajedno sa Larry Grahamom, nekadašnjim basistom grupe „Sly Stone“. Kako kaže, vrlo je moguće da ga publika tom prilikom vidi sa tri različite grupe, uz poruku: „Danas imam dublja ubjeđenja i mnogo toga mi je jasnije, nego 1969. godine.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.08.2017.

Grad duhova na prodaju











Grad Johnsonville, ili grad duhova, pripada opštini East Haddam u saveznoj državi Connecticut, u SAD. U 19. vijeku bilo je to industrijsko mjesto sa mnogo radničkih stanova. Danas u njemu ne živi niti jedan jedini stanovnik.
Početkom 19. vijeka ovdje je prvo napravljen mlin pod nazivom “Neptun Mill”, koji je služio za potrebe jedne tvornice u blizini. Posao je cvijetao.
Nekoliko decenija kasnije, Emory Johnson je napravio još jedan mlin i uz njega pripadajuće stanove za radnike. Uskoro se od nekoliko kuća razvio grad, koji je dobio ime Johnsonville.
Vijek kasnije, milioner Raymond Schmidt kupio je “Neptun Mill” s namjerom da od njega napravi muzej. Sedam godina kasnije, mlin je stradao do temelja u jednom požaru, i to izmijenilo planove.
Narednih godina, Schmidt je od mjesta namjeravao napraviti grad muzej, i iz tog razloga popravljao nekadašnje radničke kuće, pa čak neke i prenosio iz susjednih mjesta.
Postepeno je Schmidt gubio interes za ovaj grad, a 1994. godine ga je namjeravao prodati, ali bezuspješno. Četiri godine kasnije on je umro, a njegova muzejska zbirka je rasprodata. Nakon njegove smrti, preostali stanovnici su polako napuštali mjesto. Danas se mjestu nalazi svega osam objekata, a među njima jedna prodavnica, zgrada uprave i crkva.
Čitav kompleks, 2001. godine. uključujući i zemljište površine 25 hektara, na aukciji je prodat jednoj imobiliji, koja je na ovom mjestu planirala napraviti centar za odmor.
Kako to nije funkcionisalo, grad duhova je više puta nuđen na prodaju, ali svaki put bezuspješno.
Nakon više puta povuci, potegni, grad je kupila jedna religiozna organizacija, pod imenom “Iglesia Ni Cristo”, za 1,85 miliona dolara. Tako je izvjestio “Businnes Insider”.
Hrišćanska crkva, koja okuplja pretežno filipinske članove, željela je od ovog mjesta napraviti mjesto za odmor i sport za njihovu organizaciju. Međutim, treba sačekati pa vidjeti hoće li od toga išta biti. Navodno, sad se i oni žele izvući iz ovog grada duhova.
Priča se nastavlja…
(izvor:web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)