spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.09.2017.

Crno-bijela nostalgija: Subotom uveče, film





Ovaj zvanično prvi jugoslovenski omnibus (sve tri priče je režirao glasoviti Vladimir Pogačić, a sva tri segmenta je napisao Dragoslav Ilić) pomalo nenadano za fokus bira Beograd noću.
Beogradska noć je krajnje sugestivan i uvjerljiv okvir za priču u kojoj suštinski motiv biva nepostojanost i s njom uvezana nesigurnost; počev od dvoje ljubavnika koji se bave svojim odnosom pod udarima noćne beogradske košave, preko teško zaboravljivih prizora bokserskog meča pa sve do znalački i nadahnuto detaljistički snimljene igranke na prostranoj prestolničkoj terasi, tog plesnjaka koji će možda riješiti ako ne sve, a onda barem neku od tjeskoba glavnih junaka. Filigranskog izraza, zadivljujuće vizuelne kulture, praćen muzikom velikog Bojana Adamiča, Subotom u veče donosi tri vrhunske varijacije na temu života u Beogradu u tom trenutku, održavajući do dana današnjeg ubjedljivu iluziju univerzalnosti i vanvremenosti.

(izvor:Citymagazin 154)

Pogačićev omnibus Subotom uveče (1957) se sastoji iz tri beogradske priče (Na košavi, Doktor, Svira odličan džez). „Ovo je jedan od omiljenih domaćih filmova, ne samo zbog toga što je jedan od prvih pravih primera filmskog modernizma u posleratnoj srpskoj i nekadašnjoj jugoslovenskoj kinematografiji u načinu korišćenja filmskog jezika, promociji urbane kulture i novih muzičkih vrednosti drugačijih od dominantnog socrealističkog modela; nego i zbog sjajne glumačke ekipe u kojoj su i neka od najvećih imena koja smo imali u istoriji domaćeg filma. Druga priča, Doktor, govori o marginalcu, strastvenom zaljubljeniku u boks i danas pleni rediteljskim majstorstvom i maestralnom glumom Milana Srdoča, za čiju ulogu je i Oskar malo, zbog čega ju je moguće gledati iznova nebrojeno mnogo puta.“
(izvor:omiljenidomaći)

(spagos)
30.09.2017.

Ognjište


Ognjište

Pogled kroz tišinu nadu briše
Toplinu doma su isprale kiše
Jedna za drugom nižu se jeseni
Dok nas ne prekrije brijeg ledeni

Ne okreći se unazad kad odlaziš
Ne puštaj suzu kad tragove tražiš
Odavno si zaboravio da te čekam
Da tvoje potomke radosno gledam

Ne pomišljaj da sam na tebe ljuta
Što si se latio dalekog puta
Samo sam tužna što se gubiš
Što dom drugi sada vijerno ljubiš

Znam da ćeš doći jedne zime
Kad mnogi će spomenuti tvoje ime
Ni mene tada ovdje neće biti
Prekrit će nas sjećanja tanane niti

Sve ovo će se nekad zvati davno
Drugima će biti do mora ravno
Uspomena puna bila je knjiga
Ali koga je sada i za to briga.


(Emina Redžić Muftić/ Mostar 20170929)
30.09.2017.

Takmičenje u proizvodnji mamutskog povrća


Jedno je za sad sigurno: Na takmičenju uzgajivača mamutskih vrsta povrća učestvuju samo muškarci.
U britanskom Harrogate, sastali su se uzgajivači iz čitave ove zemlje, kako bi pokazali njihove rezultate uzgoja ove godine. Između ostalih, tu su se našle i jedna glavica kupusa teška 24,5 kilograma, tikva teška 310,7 kilograma i jedna glavica luka teška 6,65 kilograma.
U momentu prezentiranja, primjerci povrća više nisu bili za jelo, jer je njihov uzgoj trajao duže nego normalno, tako da su svi primjerci bili prezreli i bez pravog ukusa.
(izvor:ksta)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
29.09.2017.

Pečeni kukuruzi...


Postoji više varijanti kako okusiti ovu poslasticu, u predstojećim jesenjim danima. Najjednostavnija je, negdje na ulici kupiti već pečen kukuruz. Nekada su to bila mjesta uz kioske koje su držali ćitiraši.
Slijedeća varijanta je otići na pijacu, kupiti mladi kukuruz i ispeći ih kod kuće, po sistemu self-made. Da bi se to uradilo, najjednostavnija varijanta je uključiti pekaru i zagrijati je, a onda u tepsiju staviti nekoliko posoljenih mladih kukuruza, povremeno okrenuti, i za nekoliko minuta su gotovi. Druga varijanta je uključiti kolo na šporetu, i lagano ih okretati na kolu, a kad budu gotovi, posoliti. Treća varijanta, naravno, ko za to ima uslove, potpaliti roštilj i lagano ih okretati. Za tri četiri komada se ne isplati, ali ako je u pitanju pravi roštilj, sa svim što se pod tim podrazumjeva, onda se na kraju, kad bude gotov glavni roštilj, dok još ima žara, može staviti nekoliko kukuruza i okrenuti ih. Naravno, ako nakon roštilja još nekome bude do pečenih kukuruza.
A najljepša varijanta, ako za to ima uslova, a za to je potrebno imati nekoga na selu, ko u bašči, ili na njivi ima već posađene kukuruze, i dok su još mladi, ubrati ih. Oguliti zelenu lepušinu, očistiti ih od kukuruznih vlasi, a negdje u kraj bašte potpaliti vatru na zemlji. U ovu svrhu najčešće već postoje mjesta gdje se to radi redovno, ili kao ostatak od prethodnih sezona. Mladi kukuruzi se u tu svrhu nabodu na malo jaču zašiljenu drvenu šipku, dovoljno dugu da se prilikom pečenja ne opečete. Kad se od vatre stvori žar, na žar se stave ovako pripremljeni kukuruzi i lagano okreću, ne dozvoljavajući da zagore, jer tada postaju tvrdi i nisu više za jelo. A kad kukuruz prema vlastitoj procjeni bude pečen, skida se sa žara, ukoliko se pri ruci ima soli, posoli se, a ako nema, onda može i bez soli.
Sve su ovo sjećanja na djetinjstvo i neka druga vremena.
Postoji i varijanta kuhanja kukuruza, koju većina domaćica radije preferira u kući, ako ništa drugo, jer je to čistija varijanta.
Za pečenje na žaru, na zemlji, postoji još jedan dodatak. Ukloko se u blizini nalazi krompirište, onda se u žar koji je preostao nakon pečenja kukuruza stavi nekoliko neoguljenih krompira. I taman dok se pojedu kukuruzi, krompiri su već pečeni. Vade se iz vrelog pepela, prstima im se guli kožica, i pušući i u krompir i u ruke, jedu se. Naravno, dosta takvih krompira često ne bude pečeno do kraja, ali koga to još interesuje, ako se oko vatre nalazi lijepa družina.
Razdoblje u kome ima mladog kukuruza traje veoma kratko, i ako se ne iskoristi na vrijeme, proš'o voz, što se u današnjem vrtlogu života, koji svakog dana, u svakom pogledu, postaje sve brži, to se može vrlo lako desiti. Stoga, i ovaj tekst, ako već nije zakasnio, a propos mladog kukuruza, poziv je da se malo podigne ručna, ako za to ima prilike, da se pozovu prijatelji, familija, da se sjedne oko vatre i sebi dopusti barem malo uživanja u malim, divnim stvarima. U zajedništvu, u prirodi, kao nekad davno, kad smo bili djeca.
Bilo kako bilo, moja lična sjećanja na bilo koju od gore opisanih varijanti sa pečenim kukuruzom datira iz vremena koja su već premašila pola stoljeća.
I naravno, uz sve ovo jedno korisno upozorenje: pazite gdje palite vatru, a žar od vatre nikad ne ostavljajte neugašen u prirodi. Dosta nam je i onako bilo požara čitavo ljeto.
Ugodnu zabavu.
(spagos)

...A ni kuhanim nema mane






Kažu mi, u Mostaru je najčešća varijanta kupovina kuhanog kukuruza kod uličnih prodavača. Fino kuhani komadi, dovoljno posoljeni, zabava uz šetnju. A nakon kukuruza, kao dopuna, fin kolač od višanja. Tako mi barem potvrdiše Emica i Ajša, uz slike napravljene u Mostaru u četvrtak popodne.
Zahvaljujem na slikama i informacijama.
(spagos)
29.09.2017.

Umjetnost na točkovima


Špedicija sa slike isporučuje umjetnost u skoro svaki kutak zemlje.
Španski preduzetnik Jaime Colsa odlučio je da se njegovi kamioni prepoznaju na poseban način. U tu svrhu su priredili poseban The Art Project sa tamošnjim Streetart umjetnicima, koji su, opet, bili inspirisani radovima legendarnog ali i tajnovitog Banksyja.
Kada je umjetnik Okuda San Miguel oslikao zid na jednom skladištu ove firme, preduzetnik se žalio kako to djelo nije nikome bilo na očima. Tada su došli na ideju da Streetart iz galerija i zidova objekata dođe na ulice i tako osvoji široku i šaroliku publiku.
Širom Španije, 23 različita kamiona, šlepera isporučuju robu i pri tome privlače mnogobrojne poglede.
Umjetnica Celia Macias je jednu stranu jednog kamiona obojila šarenom meksikanskom ogradom, a drugu sivim fasadama New Yorka.
Truck Art Project pokazuje da kamioni i transporteri, koji su u zadnje vrijeme bili zlouoptrebljavani kao oružje terorista, u život ljudi mogu unijeti i malo ljepote.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
28.09.2017.

Vrijeme je košćela


Bere li ih igdje iko? Jede li ih iko? U nekim krajevima šereti su ih nakada nazivali „holz-bombone“, drvene bombone, okolo slatke, a u sredini drvo (špica). Nekih davnih godine bilo je zabranjeno donositi košćele u školu, a neki su zbog neposlušnisti odmah u septembru fasovali ukor direktora i vladanje jedan. Što je to tako bilo, sad se ne mogu sjetiti, ali znam da bi učiteljica znala ponekad proći razredom i gledati u ispružene dlanove đaka. Oni koji su brali košćele imali su žute dlanove, slično kao kad se beru orasi.
Košćela raste na Mediteranu, u Indiji, Iranu,Afganistanu, a kod Turkmena, vjerovali ili ne, uživa čak i status svetog drveta. Na Bliskom Istoku plod košćele i kuhaju, a čaj od njenog lišća i plodova koriste u liječenju želučanih problema i grčeva (kolika), pa čak i kod preobilnih menstrualnih krvarenja. Od kore stabla košćele u tim krajevima se svojevremeno proizvodila žuta boja, a od tvrdog i izdržljivog drveta izrađivano je pokućstvo. U Dalmaciji se od rakije i košćela pravi i neka vrsta košćela-likera. Često je sađena po grobljima i haremima. Po ovoj biljci koja voli pjeskovita i suha tla dobili su ime mnogi toponimi širom Hercegovine. Košćela inače pripada porodici brijestova, a ono australis u njenom latinskom nazivu nema nikakve veze s Australijom nego označava biljku koja raste u južnim krajevima.

Uz ovaj prilog i jedna slika za sjećanje: Mostarska košćela u Fejićevoj ulici nekada, kod Roznamedžijine džamije, ili jednostavnije, Česma pod košćelom, onako kako mnogi još uvijek kažu.



Za ilustraciju, još jedan interesantan tekst, objavljen u Dubrovačkom listu.

Pokraj nje često prolazimo, a da ju niti ne primjetimo – sa svojih u prosjeku 20 metara visine, nalazi se visoko iznad ekrana naših mobitela i naših glava, te se nekako niti ne obaziremo na nju. Radi se o košćeli, vrijednom drvetu koje krasi i naš kraj.

Jednostavnog, neki bi rekli možda i bezličnog, lišća i sitnih plodova, koji s vremenom pocrne, košćela ima više vrlina nego mana. Upravo su njezini plodovi, koštunice veličine do jednog centimetra, osim kao hrana za ptice, popularni i među ljudima. Slatkog okusa, plod se može pojesti ili sirov ili skuhan. Pomaže kod grčeva, ‘ženskih boljki’, a uvarak je dobar za probleme probavnog trakta. Košćela nam stiže iz Indije, a popularna je osobito na Bliskom istoku.

Ne može rasti u sjeni, a naša klima joj jako godi. Možda zato daje izvrstan hlad i osvježenje od vrućina! Sadi se kao ukrasna biljka, jer je jedna od njezinih specifičnosti to što je izrazito otporna na onečišćenje zraka, a i dugo živi. Njezino drvo obožavaju majstori – naime, već dugo vremena poznata je kao tvrdo, podatno i izdržljivo drvo, te su se tako od nje najčešće izrađivali štapovi za hodanje.
Iz jednog od opisa košćele, navodi se i citat Ivana Šugara u ‘Hrvatskom biljnom imenoslovu’ za mnoštvo imena ove vrijedne vrste, pa se tako naziva: balačinka, čiburić, ćići borići, drenjula, fafarikul, fafarikule, fafarinka, fafarika, farikul, gangulić, glandulić, glangulić, grangulić, haharinka, kastanjuole, kompriva, koprivac, koprina, kopriva, kopriva stup, koprivić, koprivnjak, koprna, koprnja, koprva, kostanja, kostanjula, kostela, kostelić, kostelj, kostelja, koster, kostila, kostilja, kostjela, kostrila, košćela, košćela crna, košćil, koštel, koštela, koštil, kršanac, kupriva, ladonja, landonja, ledonja, lidonja, pelegrinka, pokriva, pokrivići, pokrova, popriva, poprivić, taferikola.
O tome koliko je košćela važna, svjedoči i nagrađivani filmski uradak Audiovizualnog Centra Dubrovnik te OŠ Marina Držića, koji su joj čak i posvetili film istomenog naziva, a baš kao i košćela sama, govori o potpori, kvaliteti pojedinaca i vrijednostima.
(izvor:DUList)

(spagos)
28.09.2017.

Smetnja u slici: QR kod je već odavno sastavni dio pop kulture


Taj crno bijeli tačkasti kvadrat, koga stručno zovu QR kod,  i nije baš nešto posebno atraktivan. Uprkos tome, mnogi Azijati ga vole. U Kini je izbio jedan pravi hype oko ovog šik kvadrataa: prije izvjesnog vremena tamo je ispečen kolač od 36 metara kvadratnih i izložen u jednoj robnoj kući u Pekingu. Odštampan je i na tijelu jednog modela sa modne piste. A nedavno, na jednom polju riže na sjeveroistoku zemlje, od različitih biljaka, izrastao je jedan ogromni QR kod.
Za mnoge, čim ga ugledaju, to je poziv da vade mobitel iz džepa, da ga skeniraju i za tren oka se nalazite u digitalnom svijetu, baš na onom mjestu, gdje to žele oni koji prave reklamu.
U azijskim zemljama, QR kod je sveprisutan, čak i izvan senzacionalnih kodova: ako idete ulicama velikih kineskih gradova, ovaj kod visi iznad skoro svakog kioska, ili radnje. Pomoću njega se plaćanje usluge, ili hrane, može izvršiti veoma jednostavno. Na mobitelu se ukljući app za plaćanje, skenira se QR kod, i naprimjer, kugla sladoleda je već plaćena.
U Njemačkoj je QR kod prvi put uveden prije deset godina, objavljen na naslovnoj strani jednog magazina pop kulture. Jedan hippie simbol na naslovnici jednog hippie časopisa. Tako nekako je trebala da izgleda budućnost. Bila je to jedna egzotična referenca za digitalni svijet.
QR kod je počeo vrlo brzo da se širi, a širio se svuda, gdje god je za to bilo dostupnog mjesta. Ali, baš u Njemačkoj, samo ovlaš pokazuje postojanje. Platiti ovim kodom sladoled? Ne! Ustvari, QR kod se nalazi na plakatima, vizit kartama, na pakovanju mlijeka, u muzejima i na atraktivnim mjestima.. A za razliku od Azije, ovdje ga skoro niko i ne koristi. Ovdje taj mali čudesni kvadrat važi, prije svega, kao sredstvo za hvatanje kupaca. Skenirati QR kod je skoro isto kao kad se na televiziji dobrovoljno gledaju reklame. Za neke je previše što za njegovo korištenje još moraju instalirati potrebnu aplikaciju. QR kod bi, u stvari, trebao prije svega privući mlađi naraštaj, koji  i tako, svakodnevno, dosta vremena provodi sa mobitelom.
U jednoj školi u Erdingu, u Bayernu krenuli su sa kursom pod nazivom„ Vezivo jednog QR koda“. Nakon toga bi mladi u budućnosti trebali imali barem malo veći interes za ručnim radom.
Pa, neka im bude sa srećom.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.09.2017.

Sitan znamen: Pločica iz Banje


Može se sa sigurnošću reći da je pokretač ideje o gradnji javnog kupatila bio tadašnji mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina.
Naime, početkom 1910. godine zasjedalo je Gradsko vijeće u novom sazivu, te je, tom prilikom, iznesen prijedlog od strane novog gradonačelnika Mujage Komadine i njegova dva podnačelnika Nikole Smoljana i Vojislava Šole, da se posjeta cara Franje Josipa I., koji je uskoro trebala uslijediti, svečano obilježi gradnjom jednog veličanstvenog kupatila. Mujaga je uspio realizovati ideju, koja mu je na um pala za vrijeme njegove posjete Budimpešti.
Tako je idejni nacrt Banje osmislio Miroslav Loose. Zgrada je projektovana kao mješavina nekoliko stilova, s mnogo više nestandardnih elemenata, nešto između egipatsko-maurskog i secesije.
U to doba je to bilo najmodernije javno kupatilo u ovom dijelu Evrope.
Ovdje donosimo još postojeći originalni natpis iz Banje pisan na tri pisma – latinicom, ćirilicom i arabicom, kao i na njemačkom.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
27.09.2017.

Kao kameni spomenik u parku


Ah, te divlje šezdesete i sedamdesete. hipi zajednice, studentski nemiri, seks, droge i Rolling Stones. Polovinom šezdesetih, najdivljiji rok bend na svijetu nastupao je u Circus Krone u Münchenu, Ulaznica je bila 6,90 tadašnjih maraka, preračunato, 3,5 eura, Od tada se svašta nešto promijenilo, pa tako i Mick Jagger (74) i Keith Richards (73), samo njihova muzika nije.
Sada su sa njihovim divljim rockom došli na Olimpijski stadion u istom gradu. Svirali su pred 70 hiljada gledalaca. Po deveti put. Nema više hipi zajednica, a dedica Mick je, u skladu sa svojim godinama, obavio jednu jutarnju šetnju uzduž Schwabinger Bacha. i pri tom načinio jedan foto za instagram, sa porukom: „Lijepo je ponovo biti u Münchenu“. Iza njega se vidi Monopetros, koji je šezdesetih i sedamdesetih bio sastajalište onih koji su tražili drogu i zadovojstvo.
Pogled na sliku:
Mick je bio dobro umotan za jutro, u kome je temperatura jedva prelazila deset stepeni. Kapa, vuneni šal i džemper. Na nogama Nike Free, bijele boje, kako kažu, teške samo 238 grama, a cijena im je 110 eura. Prilikom svakog boravka u Münchenu Mick učini posjetu Engleskom vrtu, napravjenom po ugledu na engleske parkove, daleke 1789 godine. Grčki okrugli tempel je podigao kralj Ludwig 1832. godine, a od njega se pruža jedinstven pogled na čitav Engleski vrt.
Kao da i sam Mick pripada tim godinama.
(izvor:focus)
(spagos)
27.09.2017.

S krokodilima nema šale



Britanski novinar Paul McClean (24) smrtno je stradao od jednog korokodila, kada je želio samo oprati ruke u rijeci.
Paul McClean je bio tek na početku života. Upravo je završio studij na Oxfordu i počeo raditi kao novinar za renomirani Financial Times. Onda je ptišao na odmor sa prijateljicom, i u Sri Lanki ubijen od strane jednog krokodila.
Nakon što je završio sa časom obuke surfanja, krenuo je u obližnji šumarak zbog svoje potrebe. svega stotinjak metara od plaže, a nakon toga je želio oprati ruke. Tada ga je ščepao krokodil.
Jedan ribar je vidio sve šta se desilo, ali, nažalost, bio je predaleko da napadne krokodila i pokuša spasiti čovjeka. Krokodil je jednostavno uvukao mladića pod vodu i nestao.
Policija i vojska odmah su krenuli u potragu. Tek nekoliko dana kasnije, pronašli su leš.
Pretpostavlja se da je krokodil prvo utopio mladića, onda ga sakrio u mulj, kako bi ga kasnije pojeo, što je tipično ponašanje ovog proždrljivca. Leš je ležao nedaleko od mjesta gdje je nastradali posljednji put viđen. Obdukcija tek slijedi.
Prijetelji su šokirani viješću. Financial Times mu je posvetio jedan tekst, u kome je potvrdio o kakvom se talentu radilo, uz pitanje: Je li moguće da je to istina, bio je još tako mlad?
U Sri Lanki su ljudi, inače, ugroženi od krokodila. Surfanje na Elephanten Rocku, (Slonovska stijena), u čijoj blizini se desio slučaj, još važi kao sigurno, jer krokodili žive malo dublje u džungli, u slatkoj vodi. Do sada još nije zabilježeno da su došli tako blizu do plaže, kažu domaći ljudi.
Drugi izvori, pak, tvrde da u ovoj okolini sve vrvi od krokodila, te da postoje vrste krokodila koji podnose slanu vodu. Znanja i ravnanja radi!
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
26.09.2017.

Usput uslikano: Podigni glavu






Keln je grad koji voli životinje. Samo u zoološkom boravi ih preko 10 hiljada. Međutim veoma lijepo očuvani primjerci nalaze se na mjestima na kojima ih inače ne bi trebali očekivati: Radi se o skulpturama, statuama ili modelima. Ima ih posvuda. Samo ponekad treba podignuti glavu, i malo bolje se zagledati.
Ako nisu životinje, možda je izvrnuti kornet sladoleda na vrh fasade neke robne kuće.


(izvor:ksta)
(spagos)
26.09.2017.

Perfektni talasi


Nije baš nužno putovati na neko divlje more, kako bi se iskusila moć i opasnost vodenih talasa.
U sred Züricha, u Švicarskoj, u pogonu je jedna instalacija za surfere na talasima, kao i za one koji to žele biti.
Da bi se zadržao stojeći položaj na talasima, naravno, potrebna je vježba i trening. A vrijeme za to je skupocjeno. Ko želi naučiti ovaj sport, ili poboljšati svoju tehniku, na ovom bazenu sa talasima plaća 42 eura za 45 minuta.
Velika prednost ovog pogona je što su talasi, nakon pritiska na dugme, stalno istog intenziteta.
A bar sa pićem za osvježenje, nalazi se na dohvat ruke.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.09.2017.

Uskoro u kinima: Ubistvo u Orijent expresu




Prošle godine u novembru najavljeno je ponovno snimanje filma Ubistvo u Orijent expressu, na osnovu romana Agathe Christie, čije je prvo izdanje snimljeno prije 43 godine. Premijera je već zakazana za novembar ove godine
Poznati roman “Ubistvo u Orient Expressu”, objavljen je 1934. godine u Londonu i preveden je na 30 jezika. Režiser Sidney Lumeta ga je adaptirao za veliki ekran i snimio 1974. godine.
Novi remake je uradio britanski glumac i režiser Kenneth Branagh, koji će interpretirati slavnog, belgijskog detektiva Herculea Poirota, a u umjetničkoj ekipi su još Judi Dench, Michelle Pfeiffer, Johnny Deep, Derek Jacobi, Tom Bateman, Josh Gad i Penelope Cruz.
U drugom traileru za novi film Ubistva u Orient expresu, koji se pojavio ovih dana, vidi se malo više od Johny Deppa, kao Samuel Ratcheta, čije ubistvo istražuje čuveni detektiv Hercule Poirot, javljaju iz 20th Century Foxa. Prije četiri mjeseca objavljen je prvi trailer predstojećeg filma.
Od 13 putnika u vozu, jedan je ubica. A ko? Kako kažu, saznaće se 9. novembra kada će se film pojaviti u kinima širom svijeta.
(izvor:msn)
(spagos)
25.09.2017.

Opasni vegetarijanac


Mužjak Gelada na etiopskoj visoravni je iskezio svoje zube do maksimuma, kako bi izgledao što  opasnije, kao neko svemirsko čudovište. A u stvarnosti, on ovako samo zijeva.
Gelada majmuni zijevaju na tri načina: bez pokazivanja zuba, sa pokazivanjem zuba i, kao na slici, sa zubima i zazubicom. Zadnja varijanta mu očigledno služi za zastrašivanje mogućih rivala. Oni skoro da i ne koriste svoje oštre očnjake. Ova vrsta majmuna se hrani isključivo travom.
O ovim majmunima enciklopedija kaže: Gelada (lat. Theropithecus gelada) je vrsta majmuna starog svijeta, jedina članica roda Theropithecus. Vrlo je rijetka vrsta primata, usko vezana sa pavijanima.
Najčešće, u slobodnom, žive na visoravnima i planinama sjeverozapadne Etiopije i Eritreje, u nacionalnom parku Planina Semien u Etiopiji. Uglavnom, nalaze se na dvije do pet hiljada metara nadmorske visine.
Prednja duga dlaka čini neku vrstu kabanice. Koža na prsima i grlu je bez dlaka, crvene boje, a izgled joj ovisi o polu. Mužjaci imaju bujnu grivu.
Gelada se hrani travom, a u nedostatku i voćem i cvijećem. Žive u grupama, koje mogu imati do 70 članova. Jedna takva grupa sastavljena je od jednog mužjaka i nekoliko ženki s mladima. Trudnoća ženki traje pet do šest mjeseci. Očekivani životni vijek u divljini nije poznat. U zoološkim vrtovima žive više od 30 godina. Mužjaci dostižu težinu od 21, a ženke do 14 kilograma.
Do sads opisane dvije podvrste gelade su: Theropithecus gelada gelada i Theropithecus gelada obscurus.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.09.2017.

Kada umjesto lajkova počne pristizati lova


Prema najnovijim istraživanjima, socijalne mreže kod ljudi proizvode dopamine koji ih tjeraju na neprestano provjeravanje obavještenja, lajkova i poruka.  A šta bi se recimo desilo, slično porukama i lajkovima, kada bi svakog trenutka na vlastiti konto umjesto toga, bila deponovana neka suma novca?
Slično se u stvarnosti desilo instagram bikini modelu Abigail Ratchford, kojoj je na sličan način za godinu dana na konto prispjelo 170 hiljada dolara, kako piše New York Post. Tamo je, takođe, napisano kako je dotična Abigail tokom 2013. godine morala raditi na tri radna mjesta kako bi mjesečno zaradila 2.400 dolara.
I onda je počela sa modeliranjem kupaćih kostima za jednog profesionalnog fotografa, koji je fotografije objavio na medijima, i na taj način neuhvatljivo pokrenuo njenu profitabilnu medijsku karijeru.
Prvi uspjeh došao je nakon što je na instagramu objavila snimke u donjem vešu. Od tog trenutka, njene snimke su počeli dijeliti TMZ i muški dio njene publike. Za vrlo kratko vrijeme, njena stranica je brojala više od milion sljedbenika, a to je već ozbiljna brojka.
„Kod milion folowera, po postu se može naplatiti i do 1.500 dolara“, kaže Abigail.

Mnogi će već od ovog trenutka početi razmišljati o napuštanju svog posla i početku vlastite avantura na instagramu?
(izvor:mailonline)
(spagos)
24.09.2017.

Negdje daleko: Odmor u vještačkom svijetu






Bio je to dugo godina investicijski promašaj, a sada turistička atrakcija. Ispod jedne neobične zatvorene konstrukcije nastalo je kupalište, Tropical Islands, u mjestu Lausitz u blizini Berlina. A sada se već planira, da postane još veće.
Zvanično je ovo najveće zatvoreno kupalište na svijetu, a zabilješka iz Guinessove knjige rekorda za 2017. godinu potvrđuje ovu vijest.
Hala je impozantnih dimenzija, dužine 360, širine 210 i visine 107 metara, i po tome je ovo najveća slobodnostojeća konstrukcija na svijetu. U nju je ugrađeno 14 hiljada tona čelika. Tropska sauna priroda na površini od 10 hiljada kvadratnih metara nudi posjetiocima brojne wellness i spa uređaje.
Unutar hale nalazi se prava tropska šuma. Ono što je jedinstveno, gosti nakon kupanja mogu u hali ostati na noćenju. Na raspolaganju su im šatori i tematske sobe i lože. Na kamping placu van hale nalazie se mjesta za prikolice i šatore, kao i mobilne drvene kuće.
U špici sezone ovdje se odjednom nađe 6.000 gostiju. Bazen je površine 1.350 kvadratnih metara, u hali se nalaze kanali sa divljim vodama i 30 metara visoka vodena klizaljka.
U ovoj godini računa se sa posjetom od 1,3 miliona posjetilaca.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.09.2017.

Nebeske pojave: Vatrena kugla iznad kontinenta?



U četvrtak veče na nebu iznad Kelna i Rajnlanda iznenada je zašištalo zeleno svijetlo. Nakon što je dosta građana vidjelo ovo misteriozno svijetlo eksperti iz DLR, Njemačkog centra za zračni i svemirski saobraćaj, odmah su dali objašnjenje ovog fenomena.
Pored dosta fotografija koje su uspjeli snimiti iznenađeni građani, jer je sve to trajalo svega nekoliko sekundi, najspektakularniji snimak je stigao sa web kamere jednoga hotela u Sauerlandu. Kao raketa sa zelenim tragom, nepoznati gost iz svemira proletio je svojom putanjom. Za snimak je bilo idealno vrijeme. Sunce je već bilo zašlo, a na nebu nije bilo ni oblačka. Međutim, za amaterske snimke mnogi nisu imali vremena, jer je trag na noćnom nebu nestao za nekoliko sekundi. Neki jedva da su uspjeli uzeti mobitel ili kameru u ruke, a drugima od iznenađenja nije to ni palo na pamet, a kad su se toga sjetili, bilo pa prošlo.
I pored toga facebook i twitter su samo nekoliko sekundi iza pojave bili prepuni komentara i kakvih takvih fotografija.
Stručnjaci iz DLR-a su vrlo brzo dali svoje ojašnjenje kako bi se skinula svaka sumja o mogućim posjetiocima iz svemira. Prema njima radilo se o čvrstoj čestici iz našeg, sunčevog sistema, odlomljenom komadu od jednog asteroida između Marsa i Jupitera, koji je bio je na kursu kolizije sa zemljinom kuglom, Dok se slični sitniji komadi tokom godine mogu posmatrati kao zvijezde padalice, ovaj komad je bio veći i stvorio je vidljivi svjetlosni trag. Kako kažu, odlomljeni komad je bio veličine pesnice, a došao je sa visine od oko 80 kilometara iznad zemlje. Došavši u zemljinu atmosferu, zbog velikog trenja, pretvorio se u vatrenu kuglu, kojaje, nakon što je u potpunosti izgorila, nestala u zemljinoj atmosferi.
Mnogi su nakon ovog objašnjenja sa nevjericom upitali: Velika samo kao jedna ljudska šaka?
Kugla se kretala brzinom od oko 70.000 km/h, i u pet, šest sekundi proletila preko kontinenta u pravcu od istoka ka zapadu i ugasila se na visini od oko 20 kilometara iznad zemljine površine.
Nije bilo nikakve opasnosti po avione koji su u to vrijeme bili u vazduhu.
Institut za planetarna istraživanja pri DLR inače ima 12 instaliranih kamera za praćenje sličnih pojava. Kako kažu sličnih pojava, ali manjeg intenziteta, dešava se pedesetak godišnje. Sada su upravo dobili još jedan slučaj za stručnu analizu. Vjerovatno će ubrzo izaći sa rezltatima analize najnovijeg slučaja.
(izvor:express)


(spagos)
23.09.2017.

Igra krila na nebu


Hiljade snježnih gusaka (Chen caerulescens) kruže jutarnjim nebom iznad pašnjaka Bosque del Apache, jednog prirodnog rezervata u saveznoj državi New Mexico u SAD.
Ove guske ljeto provode u arktičkom carstvu. Krajem avgusta pokreću se odatle prema jugu. Tokom čitave ture koju prelaze, posvuda nalaze dovoljno hrane, zahvaljujući rastućem poljoprivrednom zemljištu.
Prema procjenama stručnjaka, populacija ovih velikih ptica je od 1960. godine povećana čak 13 puta.
U Kanadi su čak proglašene i napasnicima, pošto ugrožavaju osjetljivi eko sistem Arktika.
(izvor:geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
22.09.2017.

Početak jeseni

Köln, 22092017.
Mostar, 22092017.

Noćas počinje jesen, danas zadnji dan ljeta

Na sjevernoj Zemljinoj polulopti jesen počinje danas u 22.01 sata. U isto vrijeme za stanovnike na južnoj Zemljinoj polulopti počinje proljeće.
Jesen će trajati do 22. decembra, kada počinje zima.
Usput i informacija da zimsko računanje vremena ove godine počinje 29. oktobra, pomjeranjem kazaljki na satovima za jedan sat unazad.

(spagos)
22.09.2017.

Svete stepenice


Hiljadama godina Indijci sakupljaju kišnicu u duboka spremišta, a do vode dolaze putem  stepeništa. Na ovaj način, tokom monsuna, sa velikom količinom padavina, sakuplja se voda i onda koristi tokom čitave godine. U nišama na stepeništu ranije su bili smješteni kipovi indijskih božanstava, kojima su se ljudi putem molitvi zahvaljivali što im daju za život potrebnu vodu, a molili su se, takođe, svaki put kad bi krenuli da zahvate vode. Nakon osvajanja potkontinenta od strane islamskih gospodara prije hiljadu godina, ova božanstva su uklonjena.
Stepenice bunara, zbog hladovine, i dan danas služe stanovnicima služe za skupljanje tokom ljetnog perioda, kada vanjske pemperature prelaze 50 stepeni
Otvorena cisterna Panna Meena, na slici, u blizini grada Jaipur potiče iz 16. ili 17. vijeka i ne koristi se više za snabdjevanje vodom. Međutim, u pojedinim selima  Rajasthana slična vodena spremišta bivaju sanirana kako bi se voda sakupila na vrijeme i služi kao rezerva.
(izvor:geo)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
21.09.2017.

Filmovi koje pamtimo: Nevjerovatna tajna Mrs. Robinson





Pedeset godina od snimanja filma Diplomac

Postoje filmove koji nas prate od sjedišta u kino sali do nosila. Jedan od njih je film „Diplomac“, koji spada u kategoriju onih, čijem se ponovnom gledanju svaki put radujemo. Zašto?
Zbog pjesme dueta Simon&Garfunkel „Mrs: Robinson“, zbog 50 godina uzastopnog prikazivanja, zbog neuobičajenog zapleta: „zrela žena zavodi mladog čovjeka“.
Ovdje moramo stati i objasniti nešto: Žena je Anne Bancroft (Mrs. Robinson), duplo starija od studenta Benjamina Bradocka (Dustin Hoffman). Iako je to u filmu tako izgledalo, razlika u starosti među glumcima je bila samo pet godina, 35 i 30 godina.
„Diplomac je ostao zauvijek mlad. Benjamin pliva na dušeku na bazenu kod kuće roditelja. Prekid scene: Pojavljuje se u krevetu Mrs. Robinson“.
Ili scena sa poljupcima: „Mrs. Robinson je upravo povukla dim cigarete, Benjamin je poljubi, zagušen dimom okreće glavu u stranu i iskašljava dim“ . Njihova zabranjena afera teče rutinirano, sve dok u posjetu ne dođe Elaine, kćerka od Mrs. Robinson, (Katherine Ross). Benjamin i Elaine se ozbiljno zaljubljuju jedno u drugo, iako to nije bilo planirano. On joj priznaje aferu , nakon čega Elaine prekida svaki kontakt sa njim, a i Mrs. Robinson se prema njemu počinje ponašati napadno. Tek tada Benjamin shvata šta želi u životu.
Onda dolazi još jedna udarna scena, koju je inscenirao Mike Nichols (83) kojemu je „Diplomac“ donio Oscara za režiju.
Benjamin autom stiže do crkve u kojoj se Elaine treba udati za nekog studenta. On ulazi u crkvu, vjenčanje je u toku, i sa vrata srceparajuće vrišti „Elaine!“, zaustavlja vjenčanje, bježe ispred podivljalih svatova, barikadiraju vrata crkve i zajedno bježe autobusom. Dustin Hoffman u krupnom planu gleda u kameru i smije se kao neko ko je upravo postao svjestan da je nogom kročio na mjesec.
A moralni sud? Ponekad se mora biti i hrabar.

Podaci o filmu:
Diplomac (eng. The Graduate) je slavna američka ljubavna komedija, drama iz 1967. godine koja govori o sazrijevanju mladića kojeg je zavela žena očevog poslovnog prijatelja. Film je režirao Mike Nichols, a snimljan je na osnovu istoimenog romana kojeg je napisao Charles Webb. To je jedan od klasika kinematografije koji se smatra jednim od najboljih filmova svih vremena a koji je proslavio Dustina Hoffmana i pjesmu „Mrs. Robinson“, te obilježio šezdesete godine prošlog vijeka. Institut AFI (American Film Institute) je ovaj film proglasila devetom najboljom ironičnom komedijom. dvedesetog vijeka.
Film je u toku svojih 50 godina bezbroj puta repriziran na programima televizija širom svijeta, a prikazuje se i danas.
Pjesma „Mrs. Robinson zauzima 6. mjesto među 100 najboljih američkih filmskih pjesama svih vremena“
(izvor:express)
(spagos)
21.09.2017.

Ples između života i smrti


Pohlepno se zaletila jedna tigar ajkula u jato riba, koje brzinom munje zauzimaju odbrambenu formaciju.
Ova vrsta ajkula (Carcharias taurus) može biti duga i do tri metra i više od 150 kilograma teška. Ali, samo, ako imaju dovoljno plijena za hranu.
U divljem plesu male ribe izbjegavaju progonioca, vrte se u kružnom vrtlogu kada ajkula pokušava da ih proguta.
Podvodni balet za opsatank.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.09.2017.

Sitan znamen: Ploča s oznakom careve ulice


U Muzeju Hercegovine u Mostaru ostala je sačuvana ulična ploča s oznakom ulice Franje Josipa.
To je bila današnja ulica Mostarskog bataljona.
Ploča je ispisana na tri pisma – latinicom, ćirilicom i arabicom.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
20.09.2017.

Ljubav koja traje: Navijači iz Pančeva dolaze u Mostar da podrže Velež




Na portalu Pančevo-online objavljen je tekst prethodno objavljen na portalu sportske.ba o navijačima Veleža iz Pančeva, kojima nije daleko zaputiti se iz Pančeva i doći na utakmicu Veleža u Mostar.

Poznato je da je u vreme Jugoslavije Velež bio najomiljeniji prvoligaški klub. Imao je navijače širom nekadašnje države i u svim krajevima bio rado viđen gost.
Nije im se dalo da dođu do titule prvaka – tri puta vicešampioni, a utehu su našli u dva osvojena Kupa.
Navijači koji nisu iz Mostara “Rođene“ su voleli najviše zbog načina kako igraju fudbal. Njihova lepršava igra preko krila s ubitačnim centarforima je kroz istoriju plenila srca navijača.

Važnije im je bilo da nadigraju protivnika nego da ih pobede. To je taj mostarski šmek. Da i danas ljubav za Veležom nije iščezla dokazuju i navijači iz Pančeva. Kupili su opremu Veleža, navijačke rekvizite i dolaze u sredu na Kup utakmicu sa sarajevskim Olimpikom.
Živa enciklopedija Veleža i dugogodišnji sekretar kluba – Enes Vukotić je posrednik u kupovini opreme za navijače iz Pančeva. Ovaj gest “Red Army“ je dočekao s oduševljenjem i priprema se lep doček za navijače iz Srbije kojima je u srcu Velež.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)

link sa tekstom mi je proslijedio Momčilo Mrčković novinar radio Pančeva:

(spagos)
20.09.2017.

Oživjela pustinja


Ne radi se ni o kakvim sletištima za vanzemaljce, nego o poljima povrća sakrivenim ispod ovakvih krugova, koji sve više izranjaju u pustinjskim područjima širom svijeta.
Ovdje je jedna takva površina u pustinji u Arizoni, SAD. Nazvane su „Zimski svjetski kapital povrća“, a sa njima se već hvale u regionu Yuma. To je omogućeno putem duge „Sprinkler ruke“, koja može pokriti površinu radijusa 1.600 metara, a njom se omogućava stvaranje vještačke kiše.  Sunce ovdje, na granici sa Mexicom, sija skoro 340 dana u godini, kiše su vrlo rijetke, a i kada padnu, to je samo oko osam centimetara godišnje. Voda se obično ispumpava iz podzemnih vodotoka „Pivot Irigacije“.
Novi američki zakoni dozvoljavaju neograničeno korištenje podzemnih voda privatnim licima na njihovim imanjima. Međutim, na taj način će sigurno biti ugrožene podzemne vodene rezerve.
Kada one jednog dana budu ispumpane, biće potrebno narednih 6.000 godina da se oporave i ponovo napune.
(izvor:geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.09.2017.

Kako uragani dobijaju ime



Uragani Harwey i Irma su prošli, Karibi se spremaju na nalet uragana Maria. Uragan nazvan Jose, koji je slijedio nakon Irme, još je aktivan na Atlantiku.
Za mnoge će biti interesantno kako uragani dobijaju ime i ko im ta imena dodjeljuje.
Za Atlantik i sjevero-istočni Pacifik vodi se šest alfabetski uređenih lista. Imena daje Svjetska meteorološka organizacija (WMO),
Uragani dobijaju ime kako bi se za njihovo dejstvo ljudi što bolje pripremili, ali i kako bi se bolje podsjećali na njih. Do 1950. godine, imena je vodio američki Centar za uragane.
WMO za pomenuta područja vodi šest lista imena, koje se obrnu svakih šest godina. Imena su alfabetski poredana, pa je zbog toga Irma slijedila nakon Harweya, a iza su došli već pomenuti Jose, zatim Katia. Takođe su za uragane koji su u toku, ili tek slijede utvrđena imena redom: Lee, Maria, Nate, Ophelia, Philippe, Rina, Sean, Tammy, Vince i Whitney.
Za svaku sezonu odabere se 21 ime, koje se ne bira prema nekom naročitom uzoru nego imena moraju za svaki region biti privlačna i zvučati povjerljivo. Ime uragana Irma, bez obzira što zvučalo pod naški, u stvari ima njemačko porijeklo.
Imena katastrofalnih uragana bivaju brisana sa liste, kako bi se dugo godina iza njihovih dejstava sa sigurnšću moglo govoriti o njihovim posljedicama. Tako su sa liste već izbrisana imena Katarina iz 2005. godine, zatim Matthew iz 2012. godine.
Od 1979. godine uragani nemju samo ženska imena, kako je do tada bio običaj. Postoji samo jedno pravilo koga se WMO pridržava. Naim,e imena se ne daju sa početnim slovima Q,U,X,Y i Z, a nije moguće jednom uraganu dati ime WMO.
(izvor:diepresse)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.09.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Osvježavajući tuš u Pekingu


Jedan osvježavajući tuš u Pekingu mora biti čisto zadovoljsvo, ako je vjerovati izrazu lica čovjeka sa slike, koji pravi reklamu za jednu firmu za opremanje stanova.
Ali, u stvarnosti, voda koja dolazi iz česme u Pekingu, i velikom dijelu Kine rijetko je čista. Najčešće je to smrdljiva klorisana tečnost, zagađena teškim metalima. Stručnjaci svakodnevno dijele savjete stanovništvu da vodu iz vodovoda ne koriste za piće.
Čista voda u Kini je rijetkost, jer nedostaju postrojenja za čišćenje vode
U samom Pekingu čak 40 posto površinske vode važi kao jako prljava i nije za bilo kakvu upotrebu.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
18.09.2017.

Rečenice za vječnost: Okaniti se pušenja


Za dvije nedelje, a možda i prije.
Ja sam i tako samo pušač proforme.
Sada sa djetetom, konačno je vrijeme.
Smrad odjeće nervirao me čitavo vrijeme.
Sada ću i uštediti nešto.
U ponedeljak, samo ne znam koji?

(zdr)
18.09.2017.

Zreli za film: Raja dođite, slikaju nas!


Kao da se gornja rečenica otela iz usta jednog insekta s lista loze.
Scena nije iz nekog novog Disneyevog crtanog filma. Ovakav snimak izbliza pošao je za rukom jednom italijanskom fotografu u jednom vinogradu na obalama rijeke Po u Italiji.
Tri primjerka velike libele (Inschura elegans), ili vilinski konjic, kako se to kod nas kaže, vire kroz rupu na listu i čini se da stvarno poziraju fotografu. Ne čini li se da je srednji insekt zagrlio svoje drugare, a lijevi i desni primjerak se laktom naslonili na rub upravo pojedenog dijela lista.
U svakom slučaju, i sa velikim libelama može se imati sreće, ako se ima dovojno strpljenja i naravno, jedan dobar makro objektiv, koga je fotograf imao u svakom slučaju.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.09.2017.

Zagrliti drvo i tankovati energiju


Pretpostavka da stabla drveća mogu čovjeku predati svoju energiju nije novost savremenog doba. Mnogi stari narodi su grlili stabla i dopuštali da energija iz drveta teče u njihovo tijelol, samo što to tada nisu zvali Qingong. Ljudi u čitavom svijetu koriste snagu drveta za svoje zdravlje.
Metoda Qingong je stara više hiljada godina i zasniva se na iskustvima mnogih generacija. Svako drvo ima uticaj na stanje emocija čovjeka, te na jedan svojstven način djeluje na jedan tačno određeni sistem ili organ u tijelu.
Hrast, breza, brijest i drvo gingko djeluju smirujuće, dok javor smanjuje bolove.
Lipa i bagrem štite od zla i uroka, a moćni hrast na čovjeka prenosi snagu, otpornost, volju i dobro zdravlje. Osim toga, boravak među drvećem normalizuje pritisak i ublažava stres.

Šumska psihoterapija
Razgovaranje sa stablima još je jedan način iskorištavanja njihovih blagodati.
Stabla su najzahvalnija “ramena za plakanje”: tiha su, pozorno slušaju, ne osuđuju, pouzdana su i nikamo im se ne žuri. Pronađite staro i mudro stablo i povjerite mu što vas tišti i opterećuje. Šuma je pogodna i za razgovor sa samim sobom. U njoj možete pričati naglas a da pri tome ne budite ničiju radoznalost ili sumnjičavost. Razgovor sa samim sobom rasterećuje misli i omogućava jasniji pogled na svijet.

Ophođenje s drvetom
Razgovaranje sa stablima još je jedan način iskorištavanja njihovih blagodati.
Stanite pred stablo na udaljenosti od 40 do 60 cm. Zatvorite oči i opustite se. Koncentrirajte se na primanje njegove energije i pri tome sebi predstavite energetski val kako se diže od vaših stopala do glave. Kad se opustite, započnite s vježbama disanja.

(zdr)

(spagos)
17.09.2017.

Negdje daleko: Kameni most u Švajcarskoj






Živopisno švajcarsko selo Lavertezzo, u kantonu Tessin, preplavljeno je ovog ljeta turistima, nakon što je jedan bloger objavio virtualni video o ovom selu. Lokalni stanovnici se sada bune da im je selo pretvoreno u javni toalet na otvorenom, te da goli ljudi hodaju ulicama ovog mjesta.
Lavertezzo, malo selo, nema dovoljan broj smještajnih kapaciteta, niti je bilo spemno da dočeka tako veliki broj posjetilaca odjednom. Stoga oni spavaju u automobilima.
Video je objavljen 10. jula i od tada je na facebooku pregledan milione puta. Na njemu se vidi kako mladići sa mosta skaču u smaragdno kristalno čistu rijeku.
Most sa koga skaču posjetioci nosi naziv Ponte die Salti (Most za skokove) je u stvari jedan pješački most preko riječice Verzasca, izgrađen u 17. vijeku, a nalazi se pod zaštitom, kao kulturna baština.
Udaljeno samo sat vremena vožnje od Milana, selo Lavertezzo, kao da je odjednom pozvalo posjetioce da mu dođu u pohode. To je dugo vremena bilo mjesto samo za one koji su znali za njega. Ljudi su dolazili u manjim grupama, ili pojedinačno, ovdje nalazili svoj raj na zemlji, u miru i tišini plivajući u potoku i sunčajući se.
Sada odjednom, pojavili su se posjetioci kakve ne žele lokalni stanovnici. Okolina je odjednom postala puna otpada raznih vrsta, a okolne površine javni toaleti.
Gradonačelnik je rekao da je situacija, ipak, pod kontrolom, da je video bio besplatna reklama za ovo  mjesto, a goste je pozvao da se uredno parkiraju i da poštuju mjesne običaje.
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.09.2017.

Stari most i Mostar u centru pažnje: Završeni skokovi Red Bill Cliff Diving 2017.











(fotosi: Red Bull, klix.ba, privat)

Amerikanka Cesilie Carlton i Britanac Gary Hunt pobjednici su Red Bull Cliff Diving takmičenja u skokovima u vodu održanom na Starom mostu u Mostaru.
Spektakularno dvodnevno takmičenje završeno je finalnom serijom skokova u subotu pred više od petnaest hiljada gledalaca, koji su se natiskali ispod Starog mosta, a najboljim su se pokazali Carlton kod djevojaka i Hunt u konkurenciji skakača.
Iako danas nije nastupala zbog povrede koljena zadobijene prilikom probnog skoka u petak, Australka Rhiannan Iffland zadržala je vođstvo u ukupnom poretku, dok kod muškaraca vodi pobjednik mostarskog takmičenja Gary Hunt.
Posljednja stanica ovogodišnjeg prvenstva Red Bull Cliff Diving je vodopad Rininahue u Čileu, gdje će 21. oktobra biti okrunjeni ovogodišnji najbolji svjetski visinski skakač i skakačica.
Red Bull Cliff Diving ekstremni je sport čija se takmičenja održavaju od 2009. godine, a prvo takmičenje u Mostaru održano je 2015. godine.
Najbolji svjetski skakači izvode spektakularne skokove s platforme visoke 27 metara, dok takmičarke skaču s 21 metara visine.

(Novasloboda.ba)
16.09.2017.

U sjenci plamena


Jednom godišnje, stanovnici ostrva Java u Indoneziji penju se do grotla vulkana Bromo, kako bi obavili Yadnja Kasada, jednu vrstu vjerskog obreda, tokom koga u grotlo vulkana bacaju rižu, voće, životinje i novac, sve to, kako bi umirili svevišnjeg.
Uprkos tome, Brono je prošle godine iznenada počeo bljuvati vatru i dim, do visina viših od 1000 metara.
Uz napomenu: pri tome niko nije nastradao, niti bio ugrožen.
(izvor:geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.09.2017.

„Tradicija BiH – zanati“, promocija knjige u Centru za kulturu Mostar


U Centru za kulturu Mostar, u petak 15. septembra u 18,30 sati, biće upriličena promocija knjige „Tradicija BiH – zanati“ autora Mehmeda Pargana.
U okviru ove promocije posjetioci će moći pogledati i izložbu starih zanata i tradicionalnih bosanskih jela.
„Tradicija BiH – zanati“ knjiga je koja je na jednom mjestu uspjela objediniti sve tradicionalne zanate te predstavlja vrlo zanimljiv osvrt na istorijat razvoja tradicionalnog zanatstva, ali isto tako govori o srednjovjekovnim gradovima, bogomoljama, svemu onome u čijoj izgradnji su učestvovali čuveni klesari i umjetnici.
Autor Mehmed Pargan je uspio na jednom mjestu okupiti oko 180 zanata, te pokazati šta je ono što ostavljamo u nasljeđe generacijama koje dolaze.
(NovaSloboda.ba)
15.09.2017.

U tišini svakodnevnice


„Vježbe se mogu vršiti i u svakodnevnim situacijama. One pomažu da se postane i ostane opušten“ tvrdi Nevin Dogan (42) projekt menadžer iz Frankfurta.
Prije četiri godine svašta nešto joj se izdogađalo u životu i u potrazi za mirom obrela se u budističkom centru.
Tamo je naučila kako se meditira.
U početku su jedan nakon drugog smjenjivali osjećaji ljutnje i tuge, a sve u jednom procesu pročišćavanja. Meditacija joj je pomogla da se fokusira na novi početak u poslu, u kome se od nje zahtjeva puni amgažman od 40 d0 45 sati sedmično. Zbog toga meditira svako jutro na balkonu, ili, ako za to više nema vremena, onda na putu za posao, u tramvaju, među mnogobrojnim ljudima. Zatvori oči, ubaci slušalice u uši i sluša chakra muziku. Ljudi oko nje najšešće misle da spava. Jednu stanicu prije nego izađe, završava sa meditacijom.
Mnogi smatraju da se meditirati može samo u tišini. Međutim, postoji čitav niz mogućnosti da se to izvodi u svakodnevnim situacijama.
U našim uslovima reklo bi se: Otkačeno!
(izvor:stren)

(spagos)
15.09.2017.

Stari maslinjaci u Španiji


Masline pretvaraju vodu u „tečno zlato“, kažu Španci.
Više od 60 miliona stabala nalazi se u regionu Jaen u južnoj Španiji. Tokom sušnih ljeta, oni lako izlaze na kraj sa svega 200 milimetara padavina. Kvrgava stabla, koja ne podnose mraz, ali ni baš visoke temperature, rastu u vis rijetko iznad 15 metara visine, a mogu dostići starost nekoliko stotina, pa čak i hiljada godina. Neka stabla donesu na rod i do 700 kilograma maslina godišnje.
U regionu Jean, sa slike, posebno uspijeva trenutno najbolja sorta „Picual“, koja je posebno aromatična. Jedna petina svjetske proizvodnje potiče odavde.
A što se tiče turizma, ovo područje jedva da je uključeno u ponudu ostatka Andaluzije, koja graniči sa morem.
(izvor:geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.09.2017.

S Mostarom iznad glave





(tekst koji slijedi napisala je Minela Pamuk, fotografije napravio Damir Ćumurović, a tekst je objavljen u Oslobođenju 12. septembra 2017.)

Probudite emociju kišobranom

Belma i Ensad prvi su u državi koji prave kišobrane sa motivima gradova, koji su odlični suveniri i promotori turizma

Svi mi kada odemo u neki drugi grad ili državu volimo kupiti nešto što će nas i kada se vratimo kući podsjećati na to mjesto. Uglavnom to budu magneti za frižider, privjesci za ključeve, rjeđe neke razglednice, ali rijetko smo imali priliku da kupimo kišobran sa motivima tog grada. Čak i ako bismo zamislili da takvo što negdje ima, a sigurno ima u svjetskim metropolama, nismo mislili da bismo to mogli imati i u našoj državi.
Širenje ponude

Upravo to je ono čega su se sjetili Belma Hadžibajrić i Ensad Mehinagić, koji su odlučili da prave kišobrane sa motivima Sarajeva i Mostara, za početak. Ideja je bila Ensadova i bio je siguran u nju, imao je i podršku svoje porodice i prijatelja, ali od ideje do realizacije je dug put i pređu ga samo najuporniji.

- Bio sam siguran u uspjeh i kada sam definitivno odlučio da ću krenuti s tim, dešavalo mi se da noćima nisam mogao spavati, samo sam razmišljao o tome kako to sve da napravim, usavršavao sam svaki detalj dok to nije postalo stvarnost. Počelo je prije tri do četiri godine, a krenulo je od ideje da napravimo neki lijepi suvenir kojeg ovdje nema. Kišobran je bio savršeno rješenje jer to nije samo suvenir nego je i predmet koji nam vrlo često treba. Odlučili smo se da za početak radimo sa motivima Sarajeva i Mostara, a uradili smo i neke sa motivima Beograda jer smo htjeli da budemo prvi ne samo u državi nego i u regionu, priča nam Ensad.
Ideja da sa Sarajevom ili Mostar-om “iznad glave” prošetaju i nekim drugim gradovima i zemljama najviše se svidjela strancima i dijaspori koji najviše i kupuju ove kišobrane, u šta smo se uvjerili i tokom susreta sa Belmom i Ensadom. Naime, dok su nam pokazivali kišobrane, prišao im je jedan čovjek koji kao da je samo čekao da ih sretne. Naručio je odmah deset kišobrana koje namjerava poslati rodbini u inostranstvo, a mi smo nastavili razgovor.
- Ovo je dobar način i da se promovišu ovi gradovi i naša zemlja i da se turisti pozovu da dođu ovdje jer svako će se zainteresovati kada vidi te motive na kišobranu i pitati gdje se to nalazi. S obzirom na to da je ova ideja još u početku, za sada imamo samo ove motive, ali namjeravamo u budućnosti da tu ponudu proširimo i na neke druge gradove i prirodne ljepote koje naša država ima. Međutim, za to nam treba i vremena i novca, tako da će to malo pričekati dok ne ostvarimo neku dobit od ovih kišobrana koje sada imamo, kazala je Belma.

Dogovor s Kinezima

S obzirom na to da niko u BiH ne pravi kišobrane, a da u Hrvatskoj ima jedna firma koja pravi samo za svoje potrebe, morali su sklopiti dogovor sa jednom kineskom kompanijom koja radi po njihovoj ideji.
- U Kini ima jeftinih i skupljih proizvoda, a mi smo išli na varijantu da kišobrani budu kvalitetni pa je i krajnja cijena u skladu s tim, a kišobran se u slobodnoj prodaji može kupiti za 19,50 KM. Osim na Facebooku, na stranici Kišobrani emocija, svoje kišobrane prodajemo i u knjižarama Svjetlost i Kultura, te u nekim gift shopovima, a cilj nam je sklopiti dogovore i sa još nekim prodajnim mjestima. Za sada imamo samo velike kišobrane, ali vremenom bismo trebali početi raditi i one manje, jer nas često pitaju za njih i traže ih, istakao je Ensad.
Kišobran kao proizvod nisu mogli zaštititi, ali je ideja u procesu zaštite i to u Evropskoj uniji jer u BiH to nije moguće.

MINELA PAMUK
(oslobodjenje)


14.09.2017.

Slobodni pad



Neobična priča o Dennisu Königu (32), iz Lüdenscheida (Njemačka), skakaču padobranom, kome su se tokom skoka sa visine od 1.500 metara zapetljali konopci padobrana. Zadnje što je vidio prije pada bile su zelene grane smreke. Kako kaže, čudo je da je uopšte živ. Od njegovog skoka su ostali ožiljci i sjećanja.
Sve se desilo 20. avgusta 2016. godine. Sa svojom ekipom se ukrcao u avion na malom aerodromu u Rennefeldu. Odozgo se zemlja čini kao tepih sa puno zakrpa raznih boja, oranice, šume, livade, putevi kao bijele linije. Vrijeme je bilo lijepo, sunčano, vedro,  u daljini se vidjelo i jezero Hennesee, u Sauerlandu. Bio je to njegov 39. skok i tim skokom je trebao dobiti licencu skakača. Nakon što su postigli visinu, vrata na avionu su se otvorila, a nakon što je nastavniku letenja potvrdio da je spreman, otisnuo su u slododni pad.
Tih nekoliko sekundi slobodnog leta su nešto najljepše u ovom sportu. Letio je par sekundi sa namjerom da na oko 1.000 metara povuče konopac i otvori padobran. Obzirom da je na toj visini bilo malo vjetra, ručicu je povukao malo ranije nego uobičajeno. I šta se desilo. Paadobran se otvorio, ali se odmah povukao, a da se nije zategao. Uz to mu se jedan konopac zapetljao oko noge, tako da je padao u jednom bočnom položaju, desna strana mu je bila okrenuta ka nebu, a lijeva ka zemlji. Kako se to desilo ni sam ne zna, vjerovatno je učinio neki pogrešan potez nogom, ili šta? To se desilo na 1.200 metara. Avion se, u međuvremenu, okrenuo i počeo se spuštati ka pisti, a da niko nije ni primijetio šta se događalo. Pokušao je osloboditi nogu, ali ništa nije mogao učiniti zbog položaja tijela. Još mu je u glavi bio i rezervno padobran, ali prije nego što ga povuče, morao se osloboditi prvog padobrana. Sve to morao je učiniti do 500 metara visine. Pokušaj oslobađanja prvog padobrana nije uspio. Povukao je rezervni, ali se on uvukao u prvi padobran, i nije ni otvorio. Tek sada se našao u slobodnom padu. Ništa više nije mogao učiniti. Kretao se brzinom od oko 120 km/h. Ostao je smiren. Proletilo mu je kroz glavu, to je kraj. Život bio i prošao. Koncentrisao se na smrt. Kroz glavu mu je proletilo kako je i njegov čitav život proletio brzo. Gledao je prema zemlji. Vidio pistu serodroma, a kraj nje šumu, čak je primijetio i jednu auto prikolicu na rubu šume. Iznenada je ugledao stabla šume. Znao je, ako udari u zemlju, neće preživjeti. U trenutku je pomislio kako ne bi bilo loše da pad usmjeri ka vrhovima stabala šume. Načinio je pokret kao Supermen u filmu. Ka vrhovima smreke. Nadao se da će grane makar ublažiti njegov pad.
Dok je još padao, pored auto prikolice bila je jedna žena koja je čula neobičan zvuk iz vazduha i vidjela čovjeka kako pada s neba. Od straha joj je iz ruka ispala posuda sa kafom. Odmah je zovnula broj hitne pomoći.
König je, u međuvremenu, uletio među grane drveća, proletio kroz grane, osjetio kako mu se kosti lome, dok se ostatak padobrana nije zakačio za vrh jednog stabla. Scena se činila kao iz nekog ratnog filma.
Stablo je bilo visoko oko 20 metara a on je visio na visini od oko 12 metara. Pri tome je zgulio dobrih 5 metara grana stabla. Bio je pri svijesti. Prva pomisao. Preživio je pad. Ali je onda sagledao i ono što ga je zadesilo. Desna nadlaktica je bila pocijepana, vidjele su se kosti. Osjećao je krv kako teče i kaplje preko prstiju. Na glavi je osjećao jednu posjektotinu. Pokušao je skinuti šljam, ali mu je i lijeva ruka bila slomljena. Jedno je lijeva noga bila ok. I kičma. Osjećao je unutrašnji pritisak.
Nakon toga su došli bolovi. Počeo je vrištati. Nedaleko od mjesta pada bila je zgrada kluba podobranaca. Kolege koje su bila van zgrade vidjeli su šta se dešavalo. König je želio da neko što prije dođe i oslobodi ga. Vrlo brzo se na mjestu pada našli vatrogasci i hitna pomoć. Neko je nazvao i jednog penjača na drvo, jer ljestve vatrogasaca nisu dosezale do njegove visine.  Penjač se popeo na drvo, stabilizovao ga jednim konopcem, a onda presjekao konopce padobrana i tek tada ga lagano spustio na zemlju. Sve to je potrajalo skoro tri četvrtine sata. Kad je došao do zemlje, König je izgubio svijest. U međuvremenu je stigao i helikopter, koji ga je prevezao do klinike u Siegenu, gdje je već čekao tim, spreman za operaciju. Nakon niza operacija i boravka u bolnici, konačno je mogao stati na noge i prohodati.
Misli da je sa podobranom priije skoka sve bilo u redu, jer je prije leta pregledan i bio ok. Sve je bio slučaj, a najvjerovatnije je odlučujuća bila graeška tokom otvaranja padobrana. Tako je rekao i istražnim organima
Sa ožiljcima po tijelu i rukama, o događaju priča otvoreno, kako da se to desilo nekom drugom.
A na pitanje da li će ubuduće ponovo skakati padobranom, kategoričan je u odgovoru da neće.
Ne želi sreću izazivati još jednom.
Njemački Savez padobranaca je u 2015. godini registrovao 370.000 skokova. Pri tome su tri skakača poginula, 102 su doživjeli teže povrede, a 365 padonbranaca su morali koristiti rezervni padobran.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.09.2017.

Sitan znamen: Ploča Predhum - Dugalića pekara


Jedini ostatak i dokaz da je nekad postojala mahala Predhum je ploča s oznakom te ulice – mahale, a koja se nalazi na Dugalićevoj pekari.
Predhum je bila mahala na sjevernoj i istočnoj strani Huma, a od mahale Zahum ju je dijelio Šemovac, a završavala je kod Lučkog mosta na Ogradi.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.09.2017.

Povratak sa planine


Čini se da planinštarenje, izlazak ovčara sa stadima u planinu tokom ljetnih mjeseci, nije običaj koji se nekada provodio samo u našim krajevima.
Već generacijama unazad, ovčari iz mjesta Blatten iz kantona Wallis u Švicarskoj početkom ljeta izvode stada sa preko 1.000 ovaca na unutrašnji Aletschji, jednu visoravan na oko 3000 metara nadmorske visine. Tamo ovce provode čitavo ljeto, bez ikakvog nadzora. Zadnjeg vikenda avgusta, ovčeri odlaze u planinu i vraćaju ovce nazad, u mjesto koje se nalazi na 2.000 metara nadmorske visine, u njihov zimski smještaj na Belalpu.
Povratak traje puna tri dana, a u ovim krajevima, i šire, poznat je kao “Ovčarski vikend” i vremenom je postao prava turistčka atrakcija.
Samo vlasnici stada ostaju do kraja napeti. Oni moraju sačekati i utvrditi koliko životinja je preživjelo, i koliko ih se sa planine vratilo u selo.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.09.2017.

Ekspresno u Ligu šampiona


Plasmanom u Ligu šampiona, RB Leipzig je već ostvario svoj xafsinški cilj. Pitanje je kako se prošlogodišnji vicešampion Bundeslige nosi sa ovim novim sportskim izazovom?
Nedavno je Ralf Rangnick o uspjesima njegovog kluba izjavio: „Ako dođemo do četvrtfinala Lige šampiona, pa makar ponovo ispali u Drugu ligu, odmah bi to potpisao“.
RB Leipzig je ove jeseni startovao u njegovu drugu Bundesligašlu sezonu, a prije toga je ostvario nešto što nije zabilježeno u istoriji njemačkog fudbala: Za pet godina je iz pete njemačke lige dospio u Ligu šampiona. Čak brže nego što je to bilo planirano prije pet godina.
Uglavnom, RB Leipzig se kao vicešampion Bundeslige direktno plasirao u grupnu fazu Lige šampiona i jesenas će igrati u grupi G, protiv Monaca, FC Porta i Bešiktaša. Prva utakmica večeras.
Kako su se zahuktali zadnjih pola decenije, ko zna? Može se svašta desiti?
Stadion RB Leipziga je izgrađen pedesetih godina prošlog vijeka, ali je renoviran za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2006. godine. Može da primi tačno 42.558 gledalaca, a kako pričaju, već se planira proširenje gledališta.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.09.2017.

Moć tišine i meditacije

„Moje misli i osjećanja najradije volim posmatrati iz ptičije perspektive“ tvrdi Madlen Petsche (28) trener yoge iz Münchena. Ona uz to tvrdi da meditira skoro svakodnevno, i u tu svrhu iznalazi neko tiho mjesto u prirodi, kao na slici, na Karwendelspitze. Priroda je za nju simbol onoga što meditacijom želi postići. A to je, biti jednostavan.
Kao stablo, koje je sa zemljom spojeno svojim dubokim korijenima, i život uzima onakvim kakav jeste. Meditacija nudi mogućnost sam sebe sakupiti, i istovremeno stvoriti odstojanje, što omogućava samostalno oblikovanje vlastitog života.

(izvor:stern)

(spagos)
12.09.2017.

Kolibri, puls 1200


Kao kip lebdi jedan Annakolibri (Calypte anna) u vazduhu dok siše cvijetni nektar iz krune jednog cvijeta. Vještačka magla u laboratoriju Univerziteta u Berkleyu omogućila je bolji pogled na pokrete krila i pomjeranje vazduha oko kolibrija.
Ni vjetar ni kiša ne mogu omesti ove, desetak centimetara velike i 5 grama teške ptice, niti ih izbaciti iz njihove ravnoteže. One stabilizuju svoj položaj sa oko 50 pokreta krila u sekundi. Lebdjeti u mjestu je i za kolibrija naporno. Pri tome njegovo srce pulsira sa 1200 otkucaja u minuti.
Ova vrsta kolibrija, inače, živi na zapadnoj obali Sjeverne Amerike, a naseljava se pretežno u parkovima, vrtovima i otvorenim šumama.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.09.2017.

Auto-moto sport i tradicija





Jedan ugledni Oldtimer Rallye startao je nedavno sa Heumarkta u Kölnu, u okviru dvodnevnog „Internacionalnog turnira zapada“, koji je prošao kroz živopisni Bergische Land do Sauerlanda, uz noćenje u Bad Sassendorfu. Još u dalekim dvadesetim godinama prošlog vijeka „Mittelrheinische Automobil Club“ (MAC), osnovan 1904. godine, organizovao je takozvani „Turnir zapada“, održan 1924. godine.
Na istoj relaciji i danas se održava rallye za Oldtimer i Youngtimer automobile. Ove godine najbolji učesnici van kluba MAC bili su Günter i Erica Pilz sa 90 konja jakim Alvis Speed iz 1933. godine, kojima je pripao pehar Bundeskancelarke. I ovaj pehar ima jednu dugu tradiciju. Nekadašnji Bundeskancelar Konrad Adenauer je 1962. godine znao cijeniti zasluge MACa u motosportu i u to ime donirao počasnu nagradu. Srebreni kup i dan danas svake godine dolazi iz službe Bundes kancelara.
Oldtimer pobjednika je privukao dosta pažnje posjetilaca. Model Alvis Speed 20 iz 1933. godine je otvoreni engleski sportski automobil, uz stare instrumente dodatno opremljen instrumentima za rallye, sa i danas neprevaziđenom jednostavnom mehanikom engleskih automobila.
(izvor:ksta)

(spagos)
11.09.2017.

U sjećanju - Ljubiša









Ljubiša Samardžić (Skoplje 1936. – Beograd 2017.)

Ukupno filmova: 137, dugometražnih 98, tv filmova 7, tv serija 21, tv mini serija 5.
Samo neki naslovi filmova: Prekobrojna, Kozara, Desant na Drvar, Orlovi rano lete, Jutro, Diverzanti, Bokseri idu u raj, Bitka na Neretvi, Kuda idu divlje svinje, Valter brani Sarajevo, Sutjeska, Povratak otpisanih, Partizanska eskadrila, Avanture Borivoja Šurdilovića, Vruć vetar, Kraljevski voz, Smrt gospodina Goluže, Život je lep, Bal na vodi, Bolji život, Jesen stiže dunjo moja...

Bio nam je kao svojta. U ona vremena, kada su se pred televizorom čekale serije, kao i reprize filmova, da nam dođe u kuću kao drag gost, kao rodbina...Šurda, Novak, Crni Rok, Zis... kako god da se zvao u filmu, za nas je bio i ostao Ljubiša.

Poslijednji pozdrav! Legende ne umiru, legende ostaju vječno sa nama.

(spagos)
11.09.2017.

Kićenje nevjeste


Venecija? Ne. Prizren, u podnožju Šar planine, na Kosovu.
U nekim selima u ovom kraju zadržao se jedan stotinama godina, prastari paganski običaj: Lice mlade nevjeste biva umjetno oslikano, sa tri zlatna kruga, linijama i tačkama na bijeloj osnovi.
Oslikavanje simbolizira različite periode života i trebalo bi odgnati nesreću na dan svadbe.
U etnološkom muzeju glavnog grada, u Prištini, ovakav običaj se redovno izvodi pred velikim auditorijem.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.09.2017.

Muhamed Ali Trophy: Usyk pobijedio Hucka




U prvom meču bokserskog turnira Muhamed Ali Trophy, Oleksandr Usyk je pobijedio Marca Hucka.
Meč je bio suverena demonstracija bokserske nadmoćnosti. Sudija u ringu Robert Byrd (SAD) je meč okončao u 10. rundi, nakon jedne serije udaraca koje je Usyk uputio Hucku. Odluci sudije Huck se nije protivio. Utisak je da bi u datoj situaciji ubacivanje peškira u ring bilo, takođe, dobro, međutim, vjerovatno, Huck to ne bi oprostio njegovom uglu.
Od samog početka meča, Ukrajinac je dominirao. Huck je tokom čitavog meča pokušavao neutralisati napade Usyka. Međutim, bolje akcije su tokom meča dolazile sa strane Usyka. Još jednom se pokazalo da broj profi mečeva nije odlučujući faktor. Marco Huck nije ni jednu rundu riješio u svoju korist. Što je najvažnije, kako za njega, tako i za njegove navijače, pri tome se ni jednog trenutka nije blamirao, a ne jednom bilo je jasno da sa njegovim stilom „gvozdene poluge“ ne može biti uspješan protiv tehnički verziranijeg boksera.
Ako bi Marco Huck tražio certifikat za ovaj meč, onda bi u njemu moglo pisati „čitavo vrijeme se trudio“. Ni manje ni više. Bilo je jasno da je Huck protiv dobro obučenog i pripremljenog boksera, kao što je Usyk, nije imao nikakve šanse. Usyk je „easy“ taktikom pokazao da je makar za dva koplja viša bokserska liga.
Za Usyka je sada najvažnije da vidi koga će dobiti kao sljedećeg protivnika. Lakši od Hucka sigurno neće biti.
Što se tiče Marca Hucka, on nakon ovog meča prvo želi da se opusti, a onda će u miru odlučiti šta će dalje biti sa njegovom karijerom. U njegovom 46. meču doživio je peti poraz, a ovim porazom propustio je šansu da ponovo osvoji titulu svjetskog prvaka u WBO verziji u lakoteškoj (Cruiser) kategoriji, koju je držao u svom posjedu od 2009. do 2015. godine, kao i plasman u polufinale ovog trofeja.
Sljedeći protivnik Usyka u polufinalu za Muhamed Ali Trophy znaće se nakon meča: Mairis Briedis (LAT/22-0) vs. Mike Perez (CUB/22-2-1).
Polufinalni meč će se boksovati u januaru 2018. godine.
(izvor:boxen)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.09.2017.

Gužva pod vodom


Kada se morska bluna (Morus bassanus) iz velike visine sjuri u more u lovu na ribu, njihova brzina tom prilikom dostigne do 100 km/h.
Jedan britanski morski biolog i fotograf studirao je dugi niz godina ponašanja ovih morskih ptica.
Samo uz puno sreće i strpljenja, pošlo mu je za rukom da napravi snimak jedne grupe bluna iz blizine, u borbi za hranu pod vodom. Snimak je nastao u moru ispred Shetlanda.
Blune žive na području Sjevernog Atlantika. Gnijezde u velikim kolonijama, na liticama sa pogledom na more ili malenim kamenitim ostrvima. Najveća kolonija od 60 hiljada parova živi na ostrvu Bonaventure u Quebecu, a najveći broj svjetske populacije se razmnožava oko Britanskog otočja. Selice su i većina ih zimuje na moru južnije u Atlantskom okeanu.
Odlični su ronioci, a prema vodi poniru velikim brzinama. Iako su spretni letači, nespretno polijeću i sleću. Uglavnom jedu malene ribe koje su okupljaju u grupama blizu površine vode.
(izvor:geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.09.2017.

Do granica mogućnosti, a ponekad i preko toga




Protekli vikend je protekao u znaku pobjeda i poraza unutrašnje motivacije svakog učesnika. Na ovogodišnjem „Cologne Triathlon Weekend“ u Kelnu, na startu se našlo više hiljada učesnika, koji su krenuli na granice vlastite tjelesne izdržljivosti, nakon što su plivali uzduž Fuhlinger See, a onda vozili biciklo do Deutza i konačno istrčali maraton. Kad se sve sabere, radilo se o 3,8 kilometara plivanja, 180 kilometara vožnje biciklom i na kraju, naravno, tačno 42.195 kilometara maratona.
Od petka do nedelje takmičenje je održano po starosnim grupama, kojima su prilagođavane dužina pojedinih disciplina, a sve se odvijalo na trasi koja je većinom ravna, ali i napadna od vjetra, kako je upozoravao organizator.
Najboljim atletama iz kruga internacionalnih učesnika, trebalo je oko devet sati da savladaju sve tri dionice kraljevske discipline. A oni zadnji, trebalo im je skoro sedam sati više. Imena namjerno nećemo navoditi. Uostalom, pobjednici su bili svi oni koji su savladali kompletan program.
Svima čestitke.

(spagos)
09.09.2017.

Plutajuća zajednica



Dok je tropski uragan Harvey opustošio Golfsku obalu u SAD i izazvao teške poplave, jedna mala kolonija živih bića sasvim opušteno se kretala bujicom: mravi.
Ovi insekti oblikuju jednu snažnu plutajuću zajednicu i bez većih gibitaka plivaju površinom vode.
U stvari, zajednica bi zbog svoje težine morala potonuti ispod površine vode, ali, oni se suprostavljaju zakonima fizike. Ovdje se radi o crvenim vatrenim mravima (Solenopsis invicta), koji se hvataju jedan za drugog kandžama na vilicama i zadnjim nogama i formiraju nepotopljivu plivajuću masuu. Kroz bliski kontakt, nastaje jedna zgusnuta struktura, u koju ne može prodrijeti voda. Mali vazdušni baloni u uutrašnjosti gomile obezbjeđuju potrebnu plovnost. A kako te male količine vazduha osiguravaju njihov život, u tom pogledu u zajednici vlada veoma velika disciplina. Ukoliko jedan mrav ispadne iz grupe, rupa na njegovom mjestu se istog trenutka popunjava.
Živi splav je tako robustan da na ovaj način životinjama uspijeva da savladaju velike razdaljine i na novom mjestu organizuju novo naselje. Zbog toga nije ni preporučljivo jednom ovakvom živiom splavu se suprostavljati, jer u slučaju da se na njemu nađe ljudska ruka, oni ispužu istog trenutka.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.09.2017.

Počinju mečevi za Muhamed Ali Trophy



Tako nešto bokserski svijet do sada još nije vidio. Od ove subote, startuje World Super Series, najveći profi bokserski turnir na svijetu. U prvom meču nastupa Marco Huk, alias Muamer Huković (32) protiv olimpijskog pobjednika i svjetskog prvaka po WBO verziji Oleksandera Usyka (30).
Meč će se održati u Max Schmelling hali u Berlinu sa početkom u 23 sata. (prenos, njemački kanal Sat1).
Interesantno za prvi meč,  Usyk je sam izabrao protivnika , a to je upravo bila želja i Marca Hucka, koji želi pokazati kako jedan Streetfighter može pobijediti olimpijskog pobjednika.
Usyk je rođen u Simferpolu na Krimu. On se osjeća kao Kozak (slobodni borac), a pod ugovorom je sa promotorskom firmom Wladimira Klitschka (41), kome je u vrijeme priprema često bio sparing partner.
Usyk je još nepobijeđen, a nakon zlatne medalje sa OI u Londonu 2012. godine apsolvirao je samo 12 mečeva, od kojih je deset dobio sa k.o.
Za poređenje: Huck iza sebe ima iskustvo od 45 mečeva, od kojih je dobio 40, a od toga 27 sa k.o. Izgubio je četiri meča, a jednom boksovao nerješeno.
Iako u ovaj meč Huck dolazi nakon poraza iz posljednjeg meča, ni u kom slučaju njegov učinak nije za potcijeniti.
Nakon „Super-Six“, koji je održavan od 2009. do 2011. godine, turnir „Muhamed All Trophy“ je drugi po redu najprenošeniji turnir na svijetu, sada po sistemu k.o. Ko izgubi, ispada!
Pobjednik meča ulazi u polufinale, koje će se održati u januaru iduće godine.
Finale slijedi u maju, u Las Vegasu, u SAD.
Boksuje se u dvije kategorije po osam boksera, u lakoteškoj/cruieserweight, (90,73 kg) i super srednjoj kategoriji (76,2 kg).
U lakoteškoj kategoriji su prisutni svjetski prvaci u iz četiri najveća svjetska saveza.
Pregled mečeva u super srednjoj kategotiji:
(1) George Groves (GBR/26-3) vs. Jamie Cox (GBR/22-0)
(2) Callum Smith (GBR/22-0) vs. Erik Skoglund (SWE/26-0)
(3) Chris Eubank Jr. (GBR) vs. Anvi Yildirim (TUR/16-0)
(4) Jürgen Brähmer (GER) vs. Rob Brant (USA/22-0)
rezerva: Vincent Feigenbutz (GER)
Pregled mečeva u lakoteškoj kategoriji:
(1) Oleksandr Usyk (UKR/12-0) vs. Marco Huck (GER/40-4-1)
(2) Murat Gassiev (RUS/24-0) vs. Krzysztof Wlodarczyk (POL/53-3-1)
(3) Mairis Briedis (LAT/22-0) vs. Mike Perez (CUB/22-2-1)
(4) Yunier Dorticos (CUB/21-0) vs. Dimitry Kudryashov (RUS/21-1)
rezerva: Krzystof Glowacki (POL)
Četvrtfinalni mečevi će se održati u septembru i oktobru ove godine, polufinalni slijede u januaru i februaru, a veliko finale u maju 2018. godine.
U budućnosti se planiraju mečevi i u ostalim kategorijama.
Novi turnir, nova pravila:
Da bi se isključio neriješen ishod, meč sude trojica sudija. Ako njihov zbir poena bude neriješen, odluka o pobjedniku se povjerava četvrtom sudiji, a ako i njegova ceduljica bude pokazivala neriješeno, onda se računa ishod zadnje boksovane runde.

Video dokaz:
Kao što se već koristi u fudbalu, tokom „Muhamed Ali Trophy“ koristiće se video dokaz, kojim će se odmah u toku meča pustiti usporeni snimak problematičnog trenutka, kao što je, na primjer, nepropisni udarac glavom.
Doping kontrola će se provoditi tokom treninga i nakon meča, a povjerena je američkoj agenturi VADA.
Stolice u gledalištu:
Stolice u hali će biti okrugle, kao i u ringu, kako bi gledaoci dobili osjećaj da su i sami učesnici borbe na ringu.
Nagrade:
Ukupan prihod turnira je 50 miliona dolara. Pobjednik, sa premijom za učešće, za pobjede i ulazak u finale, kao i pobjedom u finalu može računati sa nagradom od 10 miliona eura.
(izvor:bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.09.2017.

Nevjerovatno spašavanje u prirodi



U južnoafričkom nacionalnom parku Kruger penzioneri Mervin Van Wyk i njegova supruga su napravili nevjerovatan snimak spašavanja mladog gnua iz čeljusti proždrljivog krokodila uz pomoć dvojice vodenih konja.
Dok su penzioneri posmatrali životinje na suprotnoj strani rijeke, iznenada se pred njihovim očima odigrala drama, koju su, srećom, snimili, i vjerovatno je nikad neće zaboraviti. Jedan mladi gnu se približio rijeci, kako bi se napio vode, a u tom trenutku ga je gladni krokodil ščepao za zadnju nogu, pokušavajući ga uvući pod vodu. Borba je trajala nekoliko minuta, dok se nisu pojavila dva vodena konja, koja su istog momenta nasrnuli na krokodila i natjerali ga ispusti plijen iz čeljusti. Penzioneri kažu da je trajalo punih osam minuta, dok se gnu nije dočepao slobode.
Vodeni konji nisu poznati kao životinje koje pomažu drugim životinjama, a najvjerovatnije se u ovdje radilo o zaštiti njihovog vlastitog životnog prostora, na kome ne trpe nikoga.
Vodeni konji su inače biljojedi.
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.09.2017.

Rečenice za vječnost


Šta najčešće kažu fudbaleri kad za veliku lovu promjene klub:

“Novac mi nije igrao nikakvu ulogu”
“Ja želim osvajati titule”
“Odluka mi je pala veoma teško”
“Nedostajaće mi ovaj grad i ova publika”
“Jedan dio mene će zauvjek ostati ovdje”


(spagos)
07.09.2017.

Svijet i u svijetu svašta: Ko će pojesti više čilija


Vode, izgori! Kao da vrišti takmičar sa slike.
Na godišnjem takmičenju u jedenju čilija u mjestu Changsha, u kineskoj provonciji Hunana, takmičar se dočepao spasonosne flaše sa vodom, kako bi ugasio vatru u organizmu.
Paprike koje se nalaze oko njega, u ogromnoj posudi, pripadaju vrsti srednje ljutih paprika.
Na kraju takmičenja, pobijedio je takmičar koji je pojeo 15 sirovih čilija za 60 sekundi.
Moguće da je to bio takmičar sa slike u prilogu, koji je pribjegao jednoj ne baš preporučljivoj tehnici pri jedenju ljutih papričica, po kojoj se nakon ljutog ne preporučuje piti voda. Jer capsaicin iz čilija, koji i stvara ljutinu, na taj način se raspoređuje po čitavoj usnoj šupljini i gori još više.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.09.2017.

Sitan znamen: Grb na zgradi Divizije


Postavili smo do sada priličan broj fotografija, kako starog tako i novog Mostara, međutim, možda smo načinili neku vrstu nepravde postavljajući samo slike poznatih ulica i objekata, a jedan grad ne čine samo vidljive zgrade i poznate vizure pojedinih kvartova, nego ga čine i sitnice.
E baš te sitnice su predmet ovih priloga. U njima ćemo slikovno i ukratko tekstualno predstaviti razne dokumente, detalje na fasadama pojedinih objekata i brojne druge zanimljive sitnice koje čine grad gradom i koje su od nekog značaja za njegovu istoriju. Pripadajuću sliku smo stavljali isključivo po stanju koje je danas, a ugao snimanja (a u nekim slučajevima samo detalji objekta) je namjerno malo drukčiji od uobičajenog, jer se oko Mostarca već naviklo na standardne slike pojedinih objekata. Tako ćemo u ovoj seriji priloga pokušati slikama i kratkim crticama otrgnuti od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u našem gradu, zanimljivosti, kutke grada koji su možda bili skriveni od pogleda. Premda nedovoljno poznati i oni su dio mozaika od kojega je istorija ovoga grada sazdana.
Cijeli blok bivšeg hana Džinovina sa zgradama i zemljištem je kupio Mujaga Komadina 1898. godine i na temeljima hana 1900. godine podigao impozantnu trospratnicu. Na pročelju te zgrade Mujaga je namjeravao postaviti reljef bosanskog grba (savijena ruka s nožem u ruci). Međutim, tadašnje austrijske vlasti nisu mu to dozvolile, tražeći da se umjesto bosanskog postavi austrijski grb. Nakon dugih pregovora, načinjen je kompromis i to tako što su u ugrađene medaljone bosanskog grba umetnuti njegovi inicijali MK (Mujaga Komadina), a koji su se tek nedavno ponovno ukazali nakon što je zgrada zapaljena u zadnjem ratu. Zgrada je izgrađena u secesijskom stilu po projektu Josipa Vancaša, a Mujaga ju je iznajmio austrougarskoj vojsci, te je služila kao „K. und K. militer comand“, odnosno Carska i Kraljevska vojna komanda, tako da je u narodu odmah dobila ime zgrada Divizije.
Mujaga je 1920. godine  taj objekt prodao bogatoj mostarskoj porodici Peško, a kasnije su u prizemlju bili smješteni ZE-MA (kasnije NA-MA) i Kino Korzo.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.09.2017.

Ljubičasti raj u kasno ljeto






Svake godine u kasno ljeto, priroda se poigra bojama u regionu između Hamburga i Hanovera, u Njemačkoj, i pretvori ga u čudesno lijepi spektakl boja. Kako to govori jedna stara legenda iz ovih krajeva, u periodu između 8.8. i 9.9. svake godine ovdje cvjeta vrijesak.
Ljubičasta biljka podarila je svoje ime krajoliku Luenebrger Heide (Heide – vrijesak). Ova biljka je vrlo skromna i veoma brzo se raširi i na neplodnom zemljištu. Kada i kako brzo će vrijesak procvjetati, zavisi i od same lokacije na kojoj raste. Oficijelni barometar cvijeća pokazuje da vrijesak na ovdašnjem zemljištu cvjeta stoprocentno, dok je na nekim susjednim terenima taj procenat upola manji.
Kako je nastala ova slikovita priroda?
U neolitskom priodu, u ovom kraju su se naselili prvi zemljoradnici, koji su od šume pravili oranice. Zbog nedostatka đubriva morali su napustiti ovo zemljište, a tada je zemljište osvojila ova skromna biljka. Danas se po ovom zemljištu kreću bezbrojna stada ovaca, ali i turista.
Vijekovima kasnije, ovo područje su otkrili brojni turisti i posjetioci, koji svoje dane odmora planiraju za pomenuti period godine, kako bi uživali u ljepoti boja, ili kako to neki stručno nazivaju, u terapiji boja.
(izvor:bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
05.09.2017.

Kružni tok u Mostaru – pitanje je sad!



Kuda pješaci prelaze cestu na novom kružnom toku na Španjolskom trgu?
(Mostarski crnjaci/facebook)

05.09.2017.

Sedmorke iz Iove SAD danas





U novembru 1997. godine dogodila se jedna senzacija: U familiji McCaughy, u američkoj državi Iova, rođene su zdrave sedmorke. Tada su nazvani Sedam veličanstvenih, a danas su svi odrasli, živi i zdravi.
Priča familije McCaughy graniči sa čudom. Majka Bobbi McCaughy je 19. novembra 1997. rodila sedmoro zdrave djece. Uprkos lošim očekivanjima, od njih je nastala jedna sasvim zdrava i velika familija
Sedmoro djece – sedam karaktera
Sportisti, šaljivi, načitani, svako od braće i sestara se razvio u svoj karakter. U međuvremenu su postali punoljetni i završili školu. Davno su iza njih ostali dani kada je dnevno trebalo promijeniti i do četrdeset pelena. Sada su na pragu novog perioda života.
Roditelji Bobbi i Kenny su ponosni na svoju djecu i na način kako su se razvijali i međusobno razumijevali.
Četiri brata i tri sestre nisu ni mogli biti previše različiti. Alexis je veoma tiha i pažljiva, kao i njena braća Kenny i Joel. Alexis i njen brat Nathan su odrasli sa zdravstvenim ograničenjem, kao djeca su bili obuhvaćeni infantilnom  cerebralnom parezom. Dok je Nathan operisan kao dijete, Alexis i danas treba pomoć za hodanje. Uprkos svemu, i oni će pohađati koledž i studirati.
Kelsey se interesuje za modu i u školi je bila zvijezda, slično kao i njen brat Brandon, koji ima mnogo interesa za sport i društvo, a sada će u vojsku. On jedini neće studirati. Sestra Natalie ima, takođe, velike snove i perfekcionistkinja je.
Jednostavno, facsinantno!
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloda.ba)
04.09.2017.

Najveći dvorac od pjeska na svijetu




Najveći dvorac od pjeska, visok je 16,68 metara, napravljen je u nemačkom gradu Duisburgu.
Za ovo čudo od pjeska bilo je potrebno 3.500 tona sitnog pjeska i tri nedjelje rada 19 umjetnika iz deset zemalja. Dvorac stoji na području Nordparka, u nekada industrijskoj zoni ovoga grada.
U protekli petak dvorac je upisan u Guiennesovu knjigu rekorda, jer je od dosadašnjeg rekordera viši za dva metra.
Pješčani dvorac je ukrašen poznatim turističkim atrakcijama kao što su atinski Akropolj, Krivi toranj u Pizi i slično. Dvorac će se moći da se vidjeti samo do 24. septembra.
Tokom rada na dvorcu, i nakon njegovog završetka, do sada ga je vidjelo preko 180 hiljada posjetilaca.

Pravljenje kula od pjeska odavno više nije dječija igra, tvrde naučnici, koji su ovoj popularnoj dječijoj igri sa plaže dali jedno "više", naučno značenje.
Po njima, savršena kula od pjeska zavisi od tanane ravnoteže mase, koja se sastoji od 99 procenata pjeska i jednog procenta vode.
Holandski i francuski istraživači proveli su sate gradeći kule od pjeska u svojim laboratorijama, kako bi došli do komplikovane matematičke formule za stabilnu i dugotrajnu pješčanu strukturu.
Njihov savjet je da ne treba koristiti previše vode, već tek toliko da se zrnca pjeska spoje.
"Pri optimalnoj koncentraciji, mogu se sagraditi kule visoke i do pet metara", ističe se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Scientific Reports.
Naučnici vjeruju da će rezultati njihovog istraživanja biti od koristi u građevinarstvu, posebno na polju strukturalne stabilnosti. 

(izvor:bams)


(spagos)
04.09.2017.

Uzbuđenja pomračenja sunca




Situacija sadrži nešto nadrealistično, pa se fotografija, na prvi pogled, čini kao da je neka kompjuterska animacija.
Na jednom razapetom užetu, između dvaju kamenitih litica, visoko u planini, kreće se, u stvari pleše, jedan čovjek. Fotografija je prava, a i scena, takođe. Sasvim kratki pogled na dio slike gore desno je dovoljan. Naime, u tom trenutku se događala scena dana: pomračenje sunca, koje je 21. augusta prekrivalo dijelove SAD od zapadne ka istočnoj obali.
Red Bull je iskoristio ovaj svjetski događaj za svoju promociju i poslao izuzetnog sportistu Alexa Masona na “Randevous Mountain” da za vrijeme od dvije i po minute tame pređe preko dva i po centimetra širokog užeta. Scenu je posmatrao i fotografisao fotograf  “National Geographica”.
Alex Mason je tek navršio 20 godina. Sa penjanjem je počeo kad mu je bilo 11, a tada je počeo i sa pripremama za održavanje ravnoteže na visoko postavljenim užadima.
Pet godina kasnije, na njegov 16. rođendan, postao je svjetski prvak u ovoj disciplini, najmlađi svih vremena.
A sada randevous sa zamračenim suncem. Kakva fotografija, za album legendi.
Dvije i po minute dolina Jackson Hole u Wyomingu bila je pod sjenkom mjeseca.
Ukupna dužina užeta između dvije stijene bila je 22 metra. Sve se dešavalo na 3000 metara nadmorske visine.
Na planini neobičnog imena “Randevous Mountain”, nalazi se najopasnija pista za skijaše na svijetu, zloglasni Cobert's Couloir, odakle se pruža mogućnost izvođenja skokova sa okomitih stijena, ili prelazaka preko njih
A kako se na slici vidi, običnim posjetiocima, a naravno i skijašima,  na raspolaganju stoji žičara, koja godišnje izveze na hiljade znatiželjnih, kako bi se približili uzbuđenjima Cobert's Couloira.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.09.2017.

Film „Prohujalo s vihorom“ skinut sa ljetnog repertoara klasika



Kinema u Tenesiju je nakon dugogodišnjeg prikazivanja filma „Prohujalo s vihorom“ tokom ljetnog perioda, isti skinula sa repertoara klasika za ljeto iduće godine, zbog navoda o rasnoj neosjetljivosti u ovom filmskom klasiku iz 1939. godine. Film je u okviru serijala klasika prikazivan 34 godine uzastopno, poslijednji put 11. augusta ove godine..
Zvaničnici iz Memphis Orpheum Theatre su nedavno objavili da se film neće prikazivati tokom ljetne sezone iduće godine.
„Prikazivanje filma „Prohujalo s vihorom“ je izazvalo brojne komentara, koje je Orpheum pažljivo razmotrio. Kao organizacija čija je misija zabaviti, edukovati i prosvjetiti zajednicu u kojoj djeluje, Orpheum ne može prikazivati film koji je neosjetljiv prema velikom djelu lokalnog stanovništva“ rečeno je u obrazloženju skidanja filma sa repertoara. Nakon prikazivanja filma pristigle su brojne pritužbe.
Program prikazivanja filmova za narednu ljetnu sezonu obično se objavljuje u proljeće tekuće godine, a odluka o skidanju filma sa repertoara za ljeto iduće godine donešena je znatno ranije, u skladu sa specifičnim zahtjevima pokrovitelja.
„Prohujalo s vihorom“ je priča o Scarlett O'Hara, kćerki vlasnika plantaže tokom i nakon građanskog rata u Americi, snimljen na osnovu romana Margaret Mitchell. Režiser je bio Victor Fleming, a glavne uloge su igrali Vivien Leigh i Clark Gable. Film je ostvario najveću zaradu svih vremena, a poslijednjih godina se često stavljao u centar rasne debate, posebno oko tretmana crnih karaktera u filmu. „Prohujalo s vihorom“ je dobitnik 10 Oscara, a Hattie McDaniel bila prva Afroamerikanka koja je za njen performans osvojila Oscara.
Ukidanje projekcije je naišlo i na osudu jednog dijela korisnika interneta, a neki smatraju da je ova odluka „uvreda za sve glumce i članove ekipe koji su radili na filmu“
(izvor:telegraph)

(spagos)
03.09.2017.

Kina, i u Kini svašta: Instant jogging


Kabina sa trakom za trčanje, klima uređajem i televizorom stoji na ulici u Pekingu. Ko želi usput, nakratko da se pozabavi sportom u prostoru bez smoga, može, po cijeni od 3 euro-centa po minuti bukirati ovu kabinu i platiti putem smartfona.
Slični kontejneri su postavljeni sa uslugom slušanja i pjevanja uz karaoke, ali i za podnevni kratki san. U međuvremenu postoje kontejneri u kojima možete iznajmiti kišobran, loptu za košarku, također za sitan novac.
Ovakve ponude su trenutno hit u Kini i doživljavaju svoj boom.
Prema nekim procjenama u ovakvim kontejnerima bi se za nekoliko godina moglo vrtiti oko deset procenata bruto domaćeg proizvoda.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
02.09.2017.

Put oko svijeta sa 50 eura u džepu











Kada je Christopher Schacht (23) prije tačno 1.511 dana krenuo na veliko avanturističko putovanje, imao je u džepu tačno 50 eura. Nije imao pojma ni kuda će, ni dokle će stići. Sada, nakon 4 godine, 1 mjesec i 21 dan, vraća se kući. Živ i zdrav.
Zavirio je u najskrivenije kutke zemljine kugle, susretao dobre ljude, upadao u mračne opasnosti, pronašao boga i susreo ljubav svog života. Kad se osvrne unazad, ostalo mu je više šarenih i lijepih, nego opasnih slika.
Christopher je rođen u malom mjestu Sahms, pedesetak kilometara istočno od Hamburga. Svih 378 stanovnika ovog malog mjesta sa nestrpljenjem očekuje njegov povratak sa puta, koji je započeo 1. jula 2013. godine.
Kako kaže, nakon završene mature, sa 50 eura u džepu prvo se dočepao Amsredama u Holandiji, a onda je slijedilo oko 100 hiljada kilometara, pješke, putevima, brodovima, vojnim konvojima. Vidio je 45 zemalja, preplovio Atlantik, Pacifik i Indijski okean.Tokom puta, radio kao „mali“, na brodovima, jedrenjacima, u najdubljim džunglama Južne Amerike, kao tragač za zlatom…
Iza putovanja su ostale slike sa tragačima za zlatom u Guyani u Južnoj Americi, na Grand Sabani u Venecueli, slika sa grupom učenika iz Južne Koreje, koji su htjeli sliku s njim zbog njegove plave kose. Popeo se na vrhove odakle je uživao u pogledu na Colcha  klisuru u Peruu. Kroz Iran se prevezao u vojnom konvoju, a u Indiji je učestvovao u jednom Holi festivalu, gdje su ga obojili tradicionalnim bojama. Početkom avgusta ove godine došao je u Rim, gdje se susreo sa svojom velikom ljubavi Michael, s kojom se 18 mjeseci dopisivao preko facebooka, a onda su se sreli u Indiji i zaljubili. Iz Rima je krenuo na zadnju etapu svog puta. Pravac rodno mjesto.
Sada su četiri godine putovanja iza njega.
„Radujem se domaćem hljebu, našem pivu i musliju. Sve ovo sam savladao uz pomoć boga, koga sam spoznao usput“.
Posljednja fotografija, nakon četverogodišnjeg putovanja, bio je selfie sa familjom, ocem, majkom, bratom i sestrom.
Nakon povratka sa puta oko svijeta, Christopher sada želi studirati teologoju.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
02.09.2017.

Šta se dešava u teškoj kategoriji u boksu?

Joshua

Pulev

Ortiz

Wilder

Svjetski prvak u teškoj kategoriji Anthony Joshua ima problema pred meč meč u kome mora braniti titulu.


Iako je meč Anthonyja Joshue i Kubrata Puleva već bio najavljen za 28. oktobar u Cardiffu, čini se da ipak do duela ovih boksera neće doći. Bugarski bokser Kubrat Pulev (36) prvi je izazivač Joshui. On je dobio pravo kao IBF-ov mandatorni izazivač da se bori za titule šampiona, ali je od borbe odlučio odustati. Pulev je saopštio kako su mu dva mjeseca premalo da se spremi za borbu i gotovo je sigurno da se on neće naći u ringu s Joshuom 28. oktobra. Tamo bi umjesto njega mogao biti Kubanac Luis Ortiz(38). Ovaj borac ima pravo da izazove britanskog boksera po verziji WBA, a iz njegovog tima su najavili da će Joshui biti oduzet ovaj pojas, ako ne pristane na borbu s Luisom. Rok za dogovor borbe je pet dana, a ako se to ne desi, WBA će oduzeti pojas Britancu i Ortiz će dobiti borbu za pojas.
Ortiz je 4. novembra trebao u ring sa još jednim šampinom Deonteyom Wilderom. Ipak, Kubancu je očigledno mnogo interesantniji duel s Joshuom, pa bismo na kraju 28. oktobra u Cardiffu mogli gledati duel Joshue i Ortiza, što bi bio još jedan veliki izazov za aktuelnog šampiona teške kategorije. Luis Ortiz je jedan u nizu neporaženih teškaša. Ima omjer 27-0 uz dva nevažeća meča. Držao je WBA titulu prvaka svijeta, ali mu je ona zbog dopinga oduzeta 2014. godine. Potom je osvojio naslov privremenog prvaka, što mu je omogućilo da izazove Joshuu kao aktuelnog šampiona u ovoj verziji.
(sportsport.ba)
02.09.2017.

Plave čizme za šetnju






Mladunče jednog flamingosa u zoološkom vrtu Jurong bird u Singapooru dobilo je plave zaštitne čizmica. Tako njegove osjetljive noge bivaju zaštićene od vrućih betonskih površina na stazama u vrtu, što je daleko drugačije od hladnih, vlažnih i muljevitih površina po kakvim se flamingosi kreću u njihovim prirodnim staništima u rodnoj Južnoj Africi. Svakodnevne šetnje, kao i izlaganje dnevnoj svjetlosti, potrebne su mladunčetu kako bi mu ojačale kosti.
Čuvari u vrtu su pronašli jedno odbačeno jaje i držali ga u ikubatoru dok se mlado nije izleglo. Sada su mu dva i po mjeseca, a teži 1,6 kilograma.
Flamingosi su trenutno klasifikovani kao vrsta sa relativno malim rizikom od izumiranja, prema IUCN crvenoj listi.
Potrebno je oko dvije godine da mladi flamingosi izgube sivu i bijelu boju i preuzmu svoju pink boju, po kojoj su i prepoznatljivi. Osim toga, poznati su i po dugotrajnom stajanju na jednoj nozi, a stručnjaci tvrde, da na taj način čuvaju temperaturu tijela, obzirom da veći dio vremena tokom dana stoje u hladnoj vodi.
Kada mladunčetu iz zoološkog vrta u Singapuru noge budu u redu, biće vraćeno u svoju zajednicu, u parku ptica Jurong bird, uz nadu da će tamo biti dobro primljeno, kažu u upravi zoološkog vrta.
(izvor:dailymail)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.09.2017.

Bajram Šerif Mubarek Olsun



Bajram Šerif Muberk Olsun

(spagos)