spagosmail

Dobrodošli na moj blog


14.09.2017.

S Mostarom iznad glave





(tekst koji slijedi napisala je Minela Pamuk, fotografije napravio Damir Ćumurović, a tekst je objavljen u Oslobođenju 12. septembra 2017.)

Probudite emociju kišobranom

Belma i Ensad prvi su u državi koji prave kišobrane sa motivima gradova, koji su odlični suveniri i promotori turizma

Svi mi kada odemo u neki drugi grad ili državu volimo kupiti nešto što će nas i kada se vratimo kući podsjećati na to mjesto. Uglavnom to budu magneti za frižider, privjesci za ključeve, rjeđe neke razglednice, ali rijetko smo imali priliku da kupimo kišobran sa motivima tog grada. Čak i ako bismo zamislili da takvo što negdje ima, a sigurno ima u svjetskim metropolama, nismo mislili da bismo to mogli imati i u našoj državi.
Širenje ponude

Upravo to je ono čega su se sjetili Belma Hadžibajrić i Ensad Mehinagić, koji su odlučili da prave kišobrane sa motivima Sarajeva i Mostara, za početak. Ideja je bila Ensadova i bio je siguran u nju, imao je i podršku svoje porodice i prijatelja, ali od ideje do realizacije je dug put i pređu ga samo najuporniji.

- Bio sam siguran u uspjeh i kada sam definitivno odlučio da ću krenuti s tim, dešavalo mi se da noćima nisam mogao spavati, samo sam razmišljao o tome kako to sve da napravim, usavršavao sam svaki detalj dok to nije postalo stvarnost. Počelo je prije tri do četiri godine, a krenulo je od ideje da napravimo neki lijepi suvenir kojeg ovdje nema. Kišobran je bio savršeno rješenje jer to nije samo suvenir nego je i predmet koji nam vrlo često treba. Odlučili smo se da za početak radimo sa motivima Sarajeva i Mostara, a uradili smo i neke sa motivima Beograda jer smo htjeli da budemo prvi ne samo u državi nego i u regionu, priča nam Ensad.
Ideja da sa Sarajevom ili Mostar-om “iznad glave” prošetaju i nekim drugim gradovima i zemljama najviše se svidjela strancima i dijaspori koji najviše i kupuju ove kišobrane, u šta smo se uvjerili i tokom susreta sa Belmom i Ensadom. Naime, dok su nam pokazivali kišobrane, prišao im je jedan čovjek koji kao da je samo čekao da ih sretne. Naručio je odmah deset kišobrana koje namjerava poslati rodbini u inostranstvo, a mi smo nastavili razgovor.
- Ovo je dobar način i da se promovišu ovi gradovi i naša zemlja i da se turisti pozovu da dođu ovdje jer svako će se zainteresovati kada vidi te motive na kišobranu i pitati gdje se to nalazi. S obzirom na to da je ova ideja još u početku, za sada imamo samo ove motive, ali namjeravamo u budućnosti da tu ponudu proširimo i na neke druge gradove i prirodne ljepote koje naša država ima. Međutim, za to nam treba i vremena i novca, tako da će to malo pričekati dok ne ostvarimo neku dobit od ovih kišobrana koje sada imamo, kazala je Belma.

Dogovor s Kinezima

S obzirom na to da niko u BiH ne pravi kišobrane, a da u Hrvatskoj ima jedna firma koja pravi samo za svoje potrebe, morali su sklopiti dogovor sa jednom kineskom kompanijom koja radi po njihovoj ideji.
- U Kini ima jeftinih i skupljih proizvoda, a mi smo išli na varijantu da kišobrani budu kvalitetni pa je i krajnja cijena u skladu s tim, a kišobran se u slobodnoj prodaji može kupiti za 19,50 KM. Osim na Facebooku, na stranici Kišobrani emocija, svoje kišobrane prodajemo i u knjižarama Svjetlost i Kultura, te u nekim gift shopovima, a cilj nam je sklopiti dogovore i sa još nekim prodajnim mjestima. Za sada imamo samo velike kišobrane, ali vremenom bismo trebali početi raditi i one manje, jer nas često pitaju za njih i traže ih, istakao je Ensad.
Kišobran kao proizvod nisu mogli zaštititi, ali je ideja u procesu zaštite i to u Evropskoj uniji jer u BiH to nije moguće.

MINELA PAMUK
(oslobodjenje)


14.09.2017.

Slobodni pad



Neobična priča o Dennisu Königu (32), iz Lüdenscheida (Njemačka), skakaču padobranom, kome su se tokom skoka sa visine od 1.500 metara zapetljali konopci padobrana. Zadnje što je vidio prije pada bile su zelene grane smreke. Kako kaže, čudo je da je uopšte živ. Od njegovog skoka su ostali ožiljci i sjećanja.
Sve se desilo 20. avgusta 2016. godine. Sa svojom ekipom se ukrcao u avion na malom aerodromu u Rennefeldu. Odozgo se zemlja čini kao tepih sa puno zakrpa raznih boja, oranice, šume, livade, putevi kao bijele linije. Vrijeme je bilo lijepo, sunčano, vedro,  u daljini se vidjelo i jezero Hennesee, u Sauerlandu. Bio je to njegov 39. skok i tim skokom je trebao dobiti licencu skakača. Nakon što su postigli visinu, vrata na avionu su se otvorila, a nakon što je nastavniku letenja potvrdio da je spreman, otisnuo su u slododni pad.
Tih nekoliko sekundi slobodnog leta su nešto najljepše u ovom sportu. Letio je par sekundi sa namjerom da na oko 1.000 metara povuče konopac i otvori padobran. Obzirom da je na toj visini bilo malo vjetra, ručicu je povukao malo ranije nego uobičajeno. I šta se desilo. Paadobran se otvorio, ali se odmah povukao, a da se nije zategao. Uz to mu se jedan konopac zapetljao oko noge, tako da je padao u jednom bočnom položaju, desna strana mu je bila okrenuta ka nebu, a lijeva ka zemlji. Kako se to desilo ni sam ne zna, vjerovatno je učinio neki pogrešan potez nogom, ili šta? To se desilo na 1.200 metara. Avion se, u međuvremenu, okrenuo i počeo se spuštati ka pisti, a da niko nije ni primijetio šta se događalo. Pokušao je osloboditi nogu, ali ništa nije mogao učiniti zbog položaja tijela. Još mu je u glavi bio i rezervno padobran, ali prije nego što ga povuče, morao se osloboditi prvog padobrana. Sve to morao je učiniti do 500 metara visine. Pokušaj oslobađanja prvog padobrana nije uspio. Povukao je rezervni, ali se on uvukao u prvi padobran, i nije ni otvorio. Tek sada se našao u slobodnom padu. Ništa više nije mogao učiniti. Kretao se brzinom od oko 120 km/h. Ostao je smiren. Proletilo mu je kroz glavu, to je kraj. Život bio i prošao. Koncentrisao se na smrt. Kroz glavu mu je proletilo kako je i njegov čitav život proletio brzo. Gledao je prema zemlji. Vidio pistu serodroma, a kraj nje šumu, čak je primijetio i jednu auto prikolicu na rubu šume. Iznenada je ugledao stabla šume. Znao je, ako udari u zemlju, neće preživjeti. U trenutku je pomislio kako ne bi bilo loše da pad usmjeri ka vrhovima stabala šume. Načinio je pokret kao Supermen u filmu. Ka vrhovima smreke. Nadao se da će grane makar ublažiti njegov pad.
Dok je još padao, pored auto prikolice bila je jedna žena koja je čula neobičan zvuk iz vazduha i vidjela čovjeka kako pada s neba. Od straha joj je iz ruka ispala posuda sa kafom. Odmah je zovnula broj hitne pomoći.
König je, u međuvremenu, uletio među grane drveća, proletio kroz grane, osjetio kako mu se kosti lome, dok se ostatak padobrana nije zakačio za vrh jednog stabla. Scena se činila kao iz nekog ratnog filma.
Stablo je bilo visoko oko 20 metara a on je visio na visini od oko 12 metara. Pri tome je zgulio dobrih 5 metara grana stabla. Bio je pri svijesti. Prva pomisao. Preživio je pad. Ali je onda sagledao i ono što ga je zadesilo. Desna nadlaktica je bila pocijepana, vidjele su se kosti. Osjećao je krv kako teče i kaplje preko prstiju. Na glavi je osjećao jednu posjektotinu. Pokušao je skinuti šljam, ali mu je i lijeva ruka bila slomljena. Jedno je lijeva noga bila ok. I kičma. Osjećao je unutrašnji pritisak.
Nakon toga su došli bolovi. Počeo je vrištati. Nedaleko od mjesta pada bila je zgrada kluba podobranaca. Kolege koje su bila van zgrade vidjeli su šta se dešavalo. König je želio da neko što prije dođe i oslobodi ga. Vrlo brzo se na mjestu pada našli vatrogasci i hitna pomoć. Neko je nazvao i jednog penjača na drvo, jer ljestve vatrogasaca nisu dosezale do njegove visine.  Penjač se popeo na drvo, stabilizovao ga jednim konopcem, a onda presjekao konopce padobrana i tek tada ga lagano spustio na zemlju. Sve to je potrajalo skoro tri četvrtine sata. Kad je došao do zemlje, König je izgubio svijest. U međuvremenu je stigao i helikopter, koji ga je prevezao do klinike u Siegenu, gdje je već čekao tim, spreman za operaciju. Nakon niza operacija i boravka u bolnici, konačno je mogao stati na noge i prohodati.
Misli da je sa podobranom priije skoka sve bilo u redu, jer je prije leta pregledan i bio ok. Sve je bio slučaj, a najvjerovatnije je odlučujuća bila graeška tokom otvaranja padobrana. Tako je rekao i istražnim organima
Sa ožiljcima po tijelu i rukama, o događaju priča otvoreno, kako da se to desilo nekom drugom.
A na pitanje da li će ubuduće ponovo skakati padobranom, kategoričan je u odgovoru da neće.
Ne želi sreću izazivati još jednom.
Njemački Savez padobranaca je u 2015. godini registrovao 370.000 skokova. Pri tome su tri skakača poginula, 102 su doživjeli teže povrede, a 365 padonbranaca su morali koristiti rezervni padobran.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)