spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.11.2017.

U podnožju vulkana












Pepeo u vazduhu, pepeo na ulicama, hiljade turista ne mogu da se vrate sa ostrva Bali zbog izbijanja vulkana Gunung Agung („Divna planina“). Na ostrvu vlada vanredno stanje.
Nakon decenija mirovanja Gunung Agung se u septembru ove godine ponovo javio da još živi.
Od 25. novembra se očekuje kad će ponovo izbiti punom snagom. U zadnjih nekoliko dana izbijaju lava, dim i pepeo, koji dostižu i do 4 kilometra visine. U ponedeljak su indonezijske vlasti pozvale stanovnike u naseljima oko vulkana da se povuku iza sigurnosnog pojasa od 10 kilometara. Na ostrvu je od tada bilo zaglavljeno nekoliko hiljada turista, pošto je obustavljen avionski saobraćaj.
Sa velike udaljenosti , u predvečerje je vidljivo da u krateru vulkana već kuha lava. Izbijanje vulkana može se razdijjeliti u različite faze, a po procjeni stručnjaka njegova aktivnost može potrajati mjesecima.
Noću vulkan nudi jednu prijeteću kulisu. Vrlo jako izbijanje vulkana postaje sve vjerovatnije. Aktivnost vulkana je već dostigla kritičnu fazu, kažu u indonezijskim Centru za vulkanologiju, a vulkan je spreman na jednu veliku erupciju.
Najnovije vijesti sa Balija kazuju da je nakon dva i po dana aerodrom na Baliju ponovo otvoren, što će u narednim danima omogućiti njihov odlazak sa ostrva. Alarm zbog vulkana je i dalje na snazi.
Gunug Agung, ili Divna planina, kako se zove u lokalnom jeziku, posljednji put je bio aktivan 1963. i 1964 godine. Tada je život izgubilo oko 1.600 ljudi.
Ostrvska država Indonezija sa oko 250 miliona stanovnika leži na jednom vatrenom ringu. U ovom području različite ploče zemljine kore susreću se jedna sa drugom, često dolazi do zemljotresa i izbijanja vulkana. U Indoneziji u međuvremenu postoji oko 130 aktivnih vulkana.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
30.11.2017.

Slika za oproštaj


Filipinski orao i nije baš toliko sretan kao što izgleda na slici, usprkos perfektnoj frizuri. Zna li on možda da ga u njegovoj domovini nazivaju nacionalnom pticom, a uprkos tome nije siguran od krivolovaca? On čak nema pojma ni zašto ga jedan britanski fotograf portretiše.
Slika se pojavila u monografiji „U opasnosti – Portreti ugroženih životinja“. To je knjiga od 336 stranica besprijekornih fotografija, koje posmatrača mogu dovesti u stanje melanholije, ali, takođe, i do bijesa.
U najvećem broju slučajeva, to su oproštajne slike. Slike su nastale širom svijeta, a glavna tema su bile životinje kojima prijeti izumiranje. Sve stari poznanici žaštitnika prirode, orangutani, polarni medvjedi, ali i zvijezde u dolini Ganga, jedan krokodil sa uskom njuškom.
Kako kaže autor, ne mogu se sve životinje sakriti na neki Noevu barku, jer ljudi su ti, koji moraju održati njihov životni prostor.
Inače, od ovakvih životinja, vrlo brzo će preostati samo ovi portreti.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
29.11.2017.

Partizansko groblje čisto čeka obnovu






Rodni kraj
Zemlja koju volimo
Partizansko groblje čisto čeka obnovu

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu oslobodjenje.ba dana 28. septembra 2017. godine, autor je Adnan Demić)

Radnici komunalnih preduzeća Parkovi i Komos nedavno su uspješno okončali prvu fazu radova, osnovnog grubog čišćenja nacionalnog spomenika BiH, kompleksa Partizanskog spomen-groblja u Mostaru.
Pohvale
Radovima, koji su započeli 10. novembra, bili su obuhvaćeni čišćenje i odvoz smeća, te kultiviranje vegetacije, a što je bilo neophodno uraditi kako bi se moglo pristupiti obnovi kompleksa prema usvojenim projektnim fazama.
Akcija čišćenja pozdravljena je iz oba odbora za obnovu spomenika. Predsjednik SABNOR-a Grada Mostara Sead Đulić rekao je da raduje to što je novac predviđen za čišćenje spomenika otišao tamo gdje treba otići, a ne kao ranije u neke druge svrhe.
- Super je to što se novac namjenski troši i nadam se da ćemo u tom ritmu nastaviti i dalje. Za obnovu spomenika trebaju nam milionska sredstva, rekao je.
Predsjednik drugog odbora Sergio Šotrić pohvalio je angažman radnika Komunalnog i Komosa, kao i Gradske uprave, posebno načelnika Odjela za komunalne djelatnosti Omera Pajića.
- Nakon više od deset godina institucionalne nebrige Grada Mostara, nepoštivanja službenih nadležnosti, nekompetentnosti i neodgovornosti, želim reći da me odličan rezultat ispunio velikim zadovoljstvom, te u tom smislu želim, prije svega, posebno zahvaliti radnicima komunalnih preduzeća, rekao je u izjavi za medije.
Predsjednik Mostarskog kruga, udruženja koje je uključeno u aktivnosti oko obnove spomenika, Alija Behram, navodi da je nakon čišćenja prioritet spomenik u budućnosti zaštititi od vandala.
- Po logici stvari, to bi trebala biti nova rasvjeta, videonadzor, te obnova male suvenirnice u blizini objekta koja može kao nekad biti atraktivna za turiste. Važno je i pjeskarenje ploča na kojima se ne vide jasno natpisi, s obzirom na vremenski utjecaj na njih, kao i obnova porušenih ploča, rekao je, napominjući da nekadašnja suvenirnica može biti i stražarska kućica.
Odbor za obnovu koji je formirao SABNOR nakon nedavne konstituirajuće sjednice uskoro će završiti operativni plan, odnosno imenovanje članova komisija i sekretarijata, a što je dogovoreno na nedavnoj sjednici u hotelu Bristol.

Velika kampanja
Potom slijede aktivnosti prema institucijama vlasti, međunarodnim faktorima i građanstvu. Bit će to velika kampanja koja će za cilj imati, prije svega, stvaranje pozitivne klime i mijenjanje antifašističke svijesti, a što će, nadam se, rezultirati obnovom ne samo ovog već i ostalih važnih spomenika, dodao je Sead Đulić.


(oslobodjenje)
29.11.2017.

Sitan znamen: Ledara


Sarajevska pivara 1. marta 1903. godine otvara prvu tvornicu leda u Hercegovini (to je ona nedavno renovirana kuća preko puta današnjeg hotela Ere)
Za njenog upravnika je postavljen sposoban Austrijanac Adolf Himlauer.
Očigledno je pivsko poslovanje tada cvjetalo, jer vidjevši kako se pivo u vrele ljetne dane dobro prodaje, trgovac Bilić iz Blagaja otvara Hercegovačku pivaru.
Tome kako skinuti s vrata novoosnovanu konkurenciju, Himlauer se dosjetio tako što je svaku narudžbu piva vezao obaveznom kupovinom leda iz njegove Ledare. Led se tada kupovao u velikim blokovima, a glavni potrošači su bili hoteli i brojne gostionice.
U zgradi Ledare je sve do 1992. godine bilo smješteno predstavništvo Sarajevske pivare, da bi tek u novije vrijeme ona renovirana i trenutno je tu sjedište jedne banke.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
29.11.2017.

Na najbeskorisnijem aerodromu na svijetu




Radnik nosi zaštitnu masku dok za start leta priprema balon napujen vodikom, kojim će biti provjerene vremenske prilike. Njegovo radno mjesto je na Prosperous Bay u blizini aerodroma St. Helena.
Ranije je ovo ostrvo u Južnom Atlantiku bilo dostupno jedino putem poštanskih brodova. Plovidba je trajala pet dana. Odnedavno je ovo ostrvo povezano avionskim saobraćajem dva puta sedmično.
Jaki vjetrovi u lokalnim uslovima često ometaju spuštanje i dizanje aviona.
Precizni vremenski podaci su stoga od velike pomoći.
Britanski mediji ga ismijavaju, govoreći kako se radi o najbeskorisnijem aerodromu na svijetu.
(izor:stern)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
28.11.2017.

Opala cijena insanu

(Mostar noćna 2015, Dženad Džino Photography)

Priča se da smo nekad sretni bili

(tekst koji slijedi objavljen je 26. novembra 2017. na portalu buka.ba, autorica je Adisa M.M.)

U današnjem vaktu najteže je biti čovjek. Opala cijena insanu. Svak' se nekim svojim belajem zadevero i u svoje zidove uvukao. Pa zaboravio i na sebe a kamoli na druge ljude. Zaboravio čovjek da živi i sve one male stvari koje život znače. Sve manje se ljudi vole. Sve manje se i smiju i plaču. Sve manje se druže. Sve više čitaju citate o sreći a niti je prepoznaju niti osjete. Valjda se tako lakše preživljava kad izgubiš sebe i ne vidiš druge. Ko će ga znati gdje smo se pogubili, gdje smo izgubili sebe. A priča se da smo nekada bili sretni. Priča se da smo jednostavno i lijepo živjeli. Pričaju se priče iz mahale koje nam vraćaju osmijeh.
Mahala ko mahala ona je uvijek disala. Građena stepenasto, a sve radi komšije i komšiluka. Kuće su se gradile po pravilu dopustiti komšiji „pravo na pogled“. Komšija ti je bio skoro k'o član porodice. Najbliži, a često i preči od tvog najrođenijeg. U mahali se uvijek sve znalo. Ko je pošao, sa kim je zastao, gdje je došao, šta je u cekeru nosio. Otimala se djeca ko će ponijeti cekere zarad ništa, neg eto samo da bi u tom trenu ispao najbolje dijete mahale. Na povratku iz granapa roditelji nisu pitali "jesi li kupio sve što sam rekao" već "koga si sreo i jesi li se fino upitao i pozdravio." I nema veze ako si više puta sreo komšiju svaki put si morao fino upitati se inače belaj te nije mogao zaobići kad uđeš u kuću. Nestali su i oni mahalski mangupi što su nekima znali ulijevati strah u kosti a melem od duše bili. Branili djecu po ulici i unosili drva i ćumur starijim. Svak je svakome vjerovao i svak je znao ko gdje "krije" ključ od kuće. Neko ispod otirača, neko u saksiji pored vrata, neko u mirisnim đulberkama u avliji. I nikome nije padalo na pamet ući u tuđu avliju, već se tuđe čuvalo bolje nego svoje. Mogla se avlija samo vidjeti ako ti neko stariji otvori kapiju da uzmeš loptu koju je neko slučajno "nabio" preko taraba. Do neka doba se igralo po ulici i žmire i eberečke ebertude i ganje i klikera i između dvije vatre i care care govedare. Hvatale se pčele u kutiju od šibica i nizale bijele bobe sa grmova. Čekao se red da probaš jedan krug na biciklu ili rolama od onih koji su ih imali. Penjalo se na voćke po okolnim šljivicima i krvavih koljena dolazilo kući. I uvijek je bilo malo igre sa drugarima. Pa kad te roditelji zovnu da dođeš kući a ti kažeš "sad ću" pa potraje i po sat vremena onda u povratku sam ubereš šipku za kaznu. Svako je svakom ulazio u kuću i donosio šta je imao. Gdje god si došao gladan nisi ostao. Sve što si dobio između prijatelja si dijelio. Ako baš nije moglo biti za svakoga onda nisi smio ni iznijeti iz kuće da neko ne bi ostao "kratak". Ljudi su se cijenili, međusobno poštovali i voljeli. Dijelili što su imali i jedni za druge brinuli. A gdje smo to danas zalutali. Gdje smo se pogubili i izgubili. Zarad čega smo zaboravili kako smo živjeli, radovali se i smijali. Ko će ga znati šta nam se sve desilo. Opala cijena insanu. Svak' se nekim svojim belajem zadevero i u svoje zidove uvukao. Niko nama pomoći ne može neg' svako sam sebi.
Hajd' uzdravlje.

(buka)
28.11.2017.

Kakav bijeli los iz Švedske!


Bijeli mužjak losa, po imenu Ferdinand, koji se u prethodnom periodu pobrinuo za dosta nevolja u Švedskoj, sad je spašen.
Lov na bijelog losa mužjaka splasnuo je zbog njegovog dobrog ponašanja. On se zadnjih dana ponaša pristojno, tako da policija u zapadnoj Švedskoj smatra da on više ne predstavlja opasnost.
Za Ferdinanda je sada važno samo da više ne privlači pažnju. Međutim, to nije ni malo lako za životinju, koja uživa nacionalnu pažnju. Ferdinand je potpuno bijel, od rogova do kopita.
Njegova boja ga čini lakim plijenom, sve dok ne padne snijeg, a istovremeno mu je neka vrsta životnog osiguranja. Mnogi lovci se suzdržavaju da pucaju na bijelog losa. Ovakvih losova u čitavoj Švedskoj ima svega između 50 i 100 komada. Oni žive najčešće u zapadnom području Värmland. Tako barem tvrde iz Saveza lovaca, kako je rečeno u jednom radio intervjuu
Ferdinand je danima jedna omiljena tema u medijima u Švedskoj. Među 200 do 300 hiljada losova, nalazi se i ovaj mali broj bijelih, koji nisu albinosi, nego svoju bijelu boju zahvaljuju nekoj mutaciji gena. Inače, važe kao rijetka pojava.
Prve slike Ferdinanda su se pojavile tokom ljeta. Vijeće male opštine Eda bilo je već u potrazi za njim, dok se konačno na internetu nije pojavio prvi snimak: Na jednom videu vidi se Fredinand kako lagano lebdi plivajući rijekom. Video je postao pravi hit na internetu. Nakon toga je češće bio primjećivan. Kada je stanovnica iz mjesta napisala da Ferdinand redovno dolazi u njen voćnjak, da jede jabuke i pase travu, nastala je prava navala znatiželjnika sa kamerama na njeno imanje. I tada se uvidjelo da stanovnike naselja više uzmnemiravaju amaterski fotografi nego jedan jedini los.
Dali su mu ime Ferdinand po poznatom losu iz Disneyevog crtanog filma.
Inače los već decenijema spada u obavezni božićni i novogodišnji program u Švedskoj, kao što je negdje drugo u tom periodu obavezan “Dinner for one” za novogodišnju noć.
Ferdinand je jednog dana bio učesnik u sudaru sa jednom ženom, koju je odgurnuo dok je šetala sa svojim psima. Žena je pala, ali nije bila teže povrijeđena. Inače, losovi znaju biti teški i do 600 kilograma i, bez obzira što se na prvi pogled čine bezazlenim, veoma su opasne životinje, i veoma često su na udaru zbog gluposti koje čine. Zabilježeno je da je jedan los kroz prozor uskočio u učionicu jedne škole, a učenici i učiteljica su se morali spašavati bijegom. Los je morao biti ubijen.
Drugi slučaj se desio kad je jedan los upao u zaleđeni bazen. Sve više losova ostaju da vise na ljuljačkama, ali i na drveću. Nije čudo što za to ima i naučnog objašnjenja o pijanim losovima. Za takvo njihovo stanje krivicu snosi veća količina pojedenog voća, koje u njihovom želucu fermentira i prelazi u alkohol.
Uglavnom, policija je u slučaju Ferdinanda, zbog opasnosti koju je u početku izazivao, dala dozvolu za njegov odstrel. A ujedno je i sezona lova na losove je bila u toku.
Onda su se javili javni protesti. Udruženje za zaštitu životinja iz Djurensa sakupilo je 51 hiljadu potpisa protiv takve odluke policije. Tražili su spas za Ferdinanda.
Moguće da je policija i zbog toga sada odustala. Zvanično njihovo obrazloženje glasi “Od 6. novembra, Ferdinand nije napravio ni jedan eksces, ne ponaše se više agresivno”. Zbog toga je ukinuta odluka o odstrijelu, kako je napisano na Internet stranici policije.
(izvor:dz)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
28.11.2017.

UABNOR Mostar traži zaštitu Partizanskog




UABNOR Mostar: Ako se ne zaštiti, 9. decembra biće regionalno okupljanje antifašista na Partizanskom spomen groblju

Od noći 9. na 10. mart 1992. godine, noći prvog ozbiljnijeg ataka na Partizansko spomen groblje u Mostaru, do noći 24. na 25. novembar 2017. godine, kada se desio posljednji atak, prošlo je 25 godina i nešto više od 10 mjeseci, stoji u današnjem saopštenju UABNOR-a Mostar.
“Vrijeme je to u kome, sa malim nijansama, imamo istu političku strukturu na vlasti u gradu, ali i šire.
Vrijeme je to u kome se kontinuirano i uglavnom noću ruši i uništava Partizansko spomen groblje u Mostaru, remek djelo graditeljske baštine.
Vrijeme je to u kome niti jedna policijska struktura nije utvrdila ko su izvršioci, ali niti ko su inspiratori ili nalogodavci takvih djela.
Vrijeme je to u kome i sve vladajuće strukture, izuzev par pojedinaca, uglavnom šute.
Vrijeme je to u kome i Gradska uprava Mostara šuti kao da se sve to ne dešava u njihovom gradu.
Vrijeme je to u kome građane Mostara i njihove goste, koji baštine antifašističke tekovine, jake policijske snage sprovode i obezbjeđuju prilikom posjeta Partizanskom spomen groblju da bi odali poštu poginulim i ubijenim antifašistima Mostara u Drugom svjetskom ratu.
Vrijeme je to u kome nas ta ista policija uvjerava kako je Mostar siguran grad i kako je svima osigurana sloboda kretanja na području cijelog grada.
Vrijeme je to u kome je to isto Partizansko spomen groblje proglašeno Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Ali, to ništa nije promijenilo, naprotiv.
Ako Partizansko spomen groblje jeste Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, onda hoćemo da vjerujemo, onda hoćemo da tvrdimo i tumačimo da je svaki atak na Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine atak na samu Bosnu i Hercegovinu.
Analogno tome, a slijedom ponašanja svih ozbiljnih vlada u svijetu, svaki atak ove vrste na Bosnu i Hercegovinu hoćemo i možemo jedino tumačiti kao teroristički akt.
Ko onda ima pravo  šutjeti i ništa ne preduzimati tolike godine, u kojima se na Partizanskom spomen groblju u Mostaru, u Bosni i Hercegovini dešavaju teroristički akti?
Ko ima pravo zamjeriti bilo kome, ko bez najave policiji, ode posjetiti Partizansko spomen groblje i položiti cvijeće?
Pa mi živimo u sigurnom gradu, kaže ta ista policija.
Najavljuju li policiji se posjete i drugim grobljima, naprimjer za Dan mrtvih ili Dan šehida, logično je pitanje.
Posljednji teroristički čin pred Dan državnosti Bosne i Hercegovine jasna je poruka koju smo mi antifašisti Mostara okupljeni u Udruženju antifašista i boraca NOR – a dobro razumjeli.
Zato poručujemo svim nivoima vlasti u našoj domovini i svima onima koji su odgovorni da nam kao građanima obezbijede sigurno i slobodno kretanje u gradu Mostaru, ali i da zaštite objekte od interesa za cijelu državu, da ovakvu nebrigu prema građanima, ali i samoj državi više nemamo pravo tolerisati.
Zato zahtijevamo da u roku od 10 dana preduzmete sve mjere fizičke zaštite Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine koji se zove Partizansko spomen groblje u Mostaru i tako spriječite dalje terorističke aktivnosti na ovom spomeniku.
Takođe, zahtijevamo da u istom roku budu sankcionisani izvršioci ovih terorističkih aktivnosti, jer svi znamo gdje im je centar iz koga kreću u svaku akciju.
Ako u ovom roku Partizansko spomen groblje ne bude adekvatno zaštićeno, zakazujemo za subotu, 9. decembra 2017. godine sa početkom u 12 sati veliko regionalno antifašističko okupljanje na Partizanskom spomen groblju u Mostaru. Položićemo cvijeće, odati poštu poginulim i ubijenim, podići šatorsko naselje i svojim tijelima danonoćno štititi Bosnu i Hercegovinu štiteći njen Nacionalni spomenik.
Smrt fašizmu – Sloboda narodu!”, stoji na kraju saopštenja UABNOR-a Mostar.
(NovaSloboda.ba)
27.11.2017.

Spriječiti vandalizme koji su šamar cijelom Mostaru i BiH








Odbor za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja – nacionalnog spomenika BiH u Mostaru, ponovo diže svoj glas osude vandalskog nasrtaja i prijetnji kojima su u prošli petak bili izloženi građani i pripadnici UABNOR-a, kada su pokušali da – uoči Dana državnosti BiH, polože cvijeće i poklone se sjenima antifašista sahranjenih u kompleksu spomen obilježja. Sa gnušanjem osuđujemo istog dana ponovljene, ničim izazvane, grube prijetnje i napade kojima su u kompleksu spomenika bili izloženi studenti građevinskih nauka iz Srbije, Hrvatske i BiH, okupljenih u multietničkoj grupi pod okriljem međunarodnog studentskog istraživačkog projekta na Građevinskom fakultetu mostarskog Sveučilišta, navodi se u dopisu Odbora za podršku obnovi Partizanskog spomena groblja u Mostaru, koga je potpisao predsjednik Sergej Šotrić, i koji je upućen predsjedavajućem VM BiH dr. Denisu Zvizdiću, premijeru Vlade FBiH Fadilu Novaliću, predsjedavajućem Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Edinu Mušiću, predsjedniku FBiH Marinku Čavari, podpredsjednicima FBiH Milanu Dunoviću i Meliki Mahmutbegović, ministru Federalnog MUP-a Aljoši Čampari, predsjedniku Vlade HNK-a dr. Nevenku Hercegu, ministru MUP-a HNK-a Slađanu Bevandi i gradonačellniku Mostara Ljubi Bešliću.
„Nema nikakve sumnje da provokacije i nasrtaji grupica neodgovornih pojedinaca, na žalost – mlađe populacije, izvorište imaju sa istih onih adresa koje godinama inspiriraju i čine sve kako bi se uništili i pobrisali tragovi naše kolektivne momorije, sjećanja i civilizacijskih vrijednosti na kojima počiva naš Grad kao i savremena Evropa, baštineći – baš kao i Bosna i Hercegovina, opšteprihvaćene tekovine i vrednote antifašizma, čovjekoljublja i vjekovne multietničke sadržine života na koju su naš Grad i cijela naša zemlja s razlogom ponosni.
Posve je bjelodano da su ataci ovakve vrste uslijedili nakon što je uspješno započeta ozbiljna i sveobuhvatna aktivnost radi rekonstrukcije i revitalizacije spomeničkog kompleksa, kao i njegove trajne zaštite, kao ponovnog blistavog sadržaja ukupne kulturne i turističke ponude hercegovačkog središta. Na tom zadatku su proteklih dana zajedno i vrijedno radili zaposleni iz komunalnih poreduzeća „Parkovi“ i „Komos“, kao i brojne druge organizacije i pojedinci koji – kao prijatelji projekta, na različite načine doprinose ovom cilju, potaknuti nedavnom posjetom i odlučnom inicijativom i obećanjem premijera Denisa Zvizdića i Fadila Novalića, da će ovom nacionalnom spomeniku BiH biti ponovo vraćen stari sjaj i privlačnost.
Povodom najnovijih vandalskih nasrtaja, kojima je cilj ne samo da se zaplaše posjetioci spomenika i odvrate od okupljanja na ovom mjestu, nego i da se učini još veća šteta sadržajima u okviru spomeničkog kompleksa – razbijanjem kamenih cvjetova sa imenima poginulih antifašista i rodoljuba, te ispisivanjem grafita sa uvredljivim sadržajima, pozivamo sve nadležne organe u Gradu Mostaru, Hercegovačko-Neretvanskom kantonu, Federaciji i državi BiH, da odlučno i bez oklijevanja, preduzmu sve potrebne mjere kako bi se vandalizam zaustavio, sankcionisao i preventivnim mjerama i radnjama ubuduće spriječio.
Naš apel da se učini sve kako bi se trajno zaštitio najvrijedniji nacionalni spomenik države BiH u Mostaru, posebno se odnosi na gradske strukture vlasti Mostara i HNK, policiju i sigurnosne službe.
Ovo je dobra prilika da i njih i sve građane Mostara podsjetimo da se nedavna – od svih građana pozdravljena kandidatuta Grada Mostara za prijestonicu evropskog centra kulture (2025. godine), duboko kosi sa ovakvim i sličnim necivilizacijskim događajima i slučajevima, koji su u potpunoj suprotnosti sa smislom i ciljevima takve plemenite i dobrodošle inicijative.
Kakvu poruku, u ime svih nas – dobrodušnih građana Mostara, kojima na srcu jeste interes i pripadnost društvu i porodici ujedinjenih naroda Evrope i svijeta, šaljemo toj istoj Evropi i svijetu, vijestima i slikama nasilničkih prijetnji Mostarcima i njihovim gostima, te vandalskim nasrtajima na naše mostarske i ujedno evropske vrijednosti i svetinje?
Odgovor na ovo pitanje možemo i moramo iznjedriti zajedno samo ako se sa ovim nemilim događajima, ali i prijetnjama da bi se mogli ponoviti, suočimo bez oklijevanja, iskreno i odlučno.
Nemamo nikakvu sumnju da ovakav pristup i zahtjev dijelimo sa ogromnom većinom naših sugrađana, koji žude za mirom i sigurnošću. Ovo nije samo dug prema svjetlim žrtvama jedne generacije mladosti Mostara, nije u pitanju samo poštovanje i razumijevanje za ono što su prošli u borbi protiv fašizma i rasizma, nego je – prije svega, naš zajednički dug, naša obaveza i naša nada da je upravo odbranom ovih vrijednosti danas moguće graditi mir, društvo i državu u kojoj ćemo se, u mirnom i tolerantnom okruženju, moći posvetiti izazovima zajedničke, prosperitetne budućnosti“, stoji na kraju dopisa.
(NovaSloboda.ba)
27.11.2017.

Kultura sjećanja: Legende - Jimi Hendrix


On bi danas napunio 75 godina, ali je nažalost otputovao na nebo sa svojom gitarom 18. septembra 1970. godine. Do danas, nalazi se na poziciji broj 1 svjetskih rock gitarista. Također i veliki gitaristi, Eric Clapton, mjesto broj 2 i Keith Richards, mjesto broj 4 bez prigovora akceptiraju njegovu izuzetnu klasu.
Kada se u decembru 1966. godine pojavio njegov singl “Hey Joe” i zasvirao sa gramofona, mnogima nije bilo jasno šta se dešava. Na takvu vrstu muzike, takve tonove i zvukove njegove gitare, niko nije bio pripremljen. Ponekad je svirao čak i jezikom preko žica gitare. Takvo cviljenje, jaukanje, žalopojku, urlike, buku, grmljavinu iz jedne gitare svijet do tada nije ni čuo ni doživio.
Na Woodstocku je svoj fender sratocaster usmjerio protiv rata u Vijetnamu. Njegovo tumačenje američke himne zvučalo je kao razasuti tepisi bombi, štektanje mitraljeza, vrisak smrti.

Da, da, imate pravo, nešto slično, danas ne bi funkcionisalo. A prije pola vijaka, bilo je snaga jednog svjetskog pokreta.

Na slikama:


Kao trogodišnji dječak i njegov otac Al 1945.


Dvije godine zbog krađe auta u zatvor, ili u vojsku? Hehdrix je rađe bio vojnik 1961.


Također je i bog gitare je nekada bio mali: sa grupom Curtis Knight & The Squires feat. Jimi Hendrix 1965.


Muzika za dugokose, sa njegovom grupom The Jimi Hendrix Expirience 1968.


Čovjek je imao i smisla za humor. Jezikom po žicama gitare.


Kao da se radilo o njegovom životu, svirao je amričku himnu na Woodstocku 1969.


Sa Ushi Obermaier, najljepšim licem 68, u Minhenu 1969.


Živio je Rock n Roll: u Beču 1969.


Njegova poslijednja životna prijeteljica, njemačka klizačica na ledu Monika Dannemann 1969.




Vanbračni sin James Hendrix, njegova majka je bila šveđanka Eva Sundquist.


Omot dvostrukog almuma “Electric Ladyland” iz 1969.


Jimi Hendrix je preminuo 1970. godine, a u kretkom životu kasirao je 100 miliona dolara.

Biografija:
Jimi Hendrix rođen je 27.11.1942 u Seatleu, Washington,a 47 godina nakon njegove smrti (18.9.1970 u Londonu) još uvjek važi za najboljeg gitaristu rock istorije.
Najpoznatije pjesme “Hey Joe” (1966) i “All Along The Watchtower” (1968).
Volio je svoje gitare, ponekad ih ljubo, ponekad spaljivao na pozornici: “Čovjek ponekad žrtvuje stvari koje voli”.
(izvor:express)

(spagos)



27.11.2017.

Grad palih anđela


Jedva da se može i pretpostaviti da je Los Angelos prije nekih stotinu i nešto godina bio Ništa u pustinji.
To znači: Naravno da je bilo Los Angelosa, ali je bilo malo sunca, plaže i dosta koliba i ambara, jedan provincijski raj, koji je čakao da se probudi.
Nakon Prvog svjetskog rata, tadašnje selo se veoma brzo razvilo u metropolu, u „grad čuda“. Sve više ljudi je dolazilo kako bi ovdje pronašli svoju sreću. Zatim je došao Hollywood. Došao je veliki novac i narod u pokretu. A s njim i griješnici i jahači sreće. I onda, odjednom. pored grada svjetla i punog nade, stvorila se i njegova tamna strana sa svojim vlastitim pravilima, zakonima, i novim drogama, u kome su vladali gangsteri, prevaranti se pitali, šarlatani,  neuračunljivi propovjednici i ubice radili šta su htjeli. Korupcija je cvjetala.
Tako je Los Angelos vrlo brzo dobio sasvim drugačije, iskrivljeno lice, pun prostitutki, beskućnika, ludaka i lopova. Fotografije između 1920. i 1950. godina pokazuju ove drastične promjene.
Naravno, pojavili su se i elegantni barovi i prodavnice, koji su napravile neki „happy few“, koji su doprinijeli da se prostru crveni tepisi Hollywooda. Nastale su kockarnice, pojavila su se stjecišta narkomana i trgovine drogom i bordeli. Pojavia su se mjesta zločina u svojoj šokantnoj  brutalnosti. Često su profesionalni fotografi bili na licu mjesta prije i brže nego zaštitnici reda i zakona.
Ovih dana se pojavila i jedna kjiga džepnog izdanja sa obuhvatnim fotografskim materijalom iz arhive ovog vremena.
Slika uprilogu prikazuje policajca i posmatrače kako gledaju kroz rupe od metaka, na staklu izloga bara. Mjesto zločina iz 1953. godine.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
26.11.2017.

Boks: Manuel Charr pobijedio Alexandera Ustinova u borbi za titulu svjetskog prvaka u teškoj kategoriji





Njemački bokser Manuel Charr (33) u borbi njegovog života pobijedio je ruskog boksera Alexandera Ustinova (41) na poene, nakon 12 rundi i na taj način postao svjetski prvak u teškoj kategoriji po verziji WBA (regularna).
Ovu titulu je dugo vremena držao ukrajinski bokser Vitali Klitschko, koji se nakon prelaska u politiku oprostio od aktivnog bavljenja sportom. Titula je do ovog meča bila u rukama Ustinova.
Meč je održan pred pet hiljada gledalaca u Koenig Pilsener Areni u Oberhausenu.
Interesantna stvar u vezi novog svjetskog prvaka. On je samo prije šest mjeseci ugradio dva vještačka kuka, a u borbama do titule svjetskog prvaka sam sebe je krunisao imenom “Kolos od Kelna” (Koloss vom Köln).
Borba u ringu je stvarno izgledala kao borba dva kolosa. Char je visok 192 centimetra uz težinu 110 kilograma, a Ustinov uz 202 centimetra visine vagao je 127,5 kilograma.
Tokom meča svaki od boksera je imao svoje trenutke. Tako je Ustonov u drugoj rundi zadao jedan snažan udarac Charru, od kojega je ovaj dobio posjekotinu iznad lijevog oka. I pored toga što je  krvario, Charr je lavovski nastavio borbu. U sedmoj rundi je malo jače uzdrmao Ustinova, a u osmoj rundi je diva poslao na pod. Ustinov se nakon brojanja podigao, oporavio i uspio da izdrži do kraja meča. Čista pobjeda na poene za Manuela Charra.
„San je postao java. Napravio sam čudo”, rekao je nakon meča presretni Charr, te dodao “Ja sam zimsku bajku učinio stvarnom i sada sam prvi njemački svjetski prvak u teškoj kategoriji nakon Maxa Schmelinga”.
Za napomenu: Max Schmeling je bio svjetski prvak u teškoj kategoriji između 1930. i 1932. godine, a ostao je upamćen i po mečevima protiv legendarnog Joe Louisa, pobjedi i povratku titule 1936. godine, te poraza dvije godine kasnije.
Odbrana titule za Manuela Charra slijedi tokom naredne godine, a Charr je već izjavio kako se nada da će se u ringu naći i protiv Antony Joshue, svjetskog šampiona u teškoj kategoriji po verzijama IBF, IBO i WBA (super).
O novom svjetskom šampionu:
Manuel Charr je rođen 1984. godine u Bejrutu u Libanu, majka mu je iz Libana, a otac iz Sirije. 1989. godine je sa majkom izbjegao u Njemačku, nakon što mu je otac poginuo u ratu u Libanu.Manuel Char ima njemačko državljanstvo. Do 2005. godine bavio se kik boksom i postao prvak Evrope. Nakon toga je postao profi bokser. Nakon 21 profesionalne borbe bez poraza izašao je na ring protiv Vitali Klitschka i doživio poraz. Do ovog meča ima o je ukupno 31 borbu i doživio 4 poraza. U maju ove godine zbog dysplasie kukova, morao je obaviti operaciju u kojoj su mu ugrađena oba vještačka kuka.
Upornost nakon toga mu je pomogla da ostvari svoj san.
(izvor:express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
26.11.2017.

Negdje daleko: Kauboji danas









Kauboji su ćutljivi ljudi sa stoičkim ponosom, koji svoj posao obavljaju jašući na konju. I nemaju ništa zajedničko sa klišejem kauboja iz bezbrojnih western filmova.
Fotograf Luis Fabiani je boravio s njima deset godina dugo i dokumentovao život današnjih kauboja u Južnoj i Sjevernoj Americi
„Desilo se to u jednom momentu, kad je projekat već prešao u misiju“, sjeća se Fabiani.
Bilo je to negdje na sjeveru Urugvaja. Fotograf je, dok su pili čaj od Mate, pitao Gauchosa pored sebe „Šta čini jedan Gaucho?“. On je za odgovor uzeo malo duže vremena za razmišljanje i  jednostavno rekao „Gaucho je zemlja ispod njegovih nogu“.
Razumio sam ga odmah“, kaže Fabiani. „Čovjek postaje sličan onome šta radi i mjestu na kome živi. Ovaj kontinent je osvojen na konju. Tako sam otkrio korjene moderne Amerike“.
Fabiani (52) potiče iz jedne diplomatske familije. Rođen u Urugvaju, godinama je radio kao modni fotograf, prije nego što se posvetio „Projektu srca“, jedne fotografske ode kaubojima Amerike.
U Ecuadoru ih nazivaju „Chagrasima“, u Čileu „Hausosima“, kroz Argentinu i Urugvaj jašu „Gauchosi“, u Brazilu su „Pantaneirosi“ i „Vaqeeirosi“.
Luis Fabiani ih je sve posjetio. Pravalio je preko 60 hiljada kilometara u deset godina, džipom, pješke, u autobusu i naravno, u sedlu. Steći povjerenje tih ljudi, to je ono čime se danas ponosi.
„Ovi ljudi imaju dostojanstvo kakvo nemaju ljudi u gradu“, kaže Fabiani.
Kauboji iz vestern filmova su proizvod fantazije i takvi nikad nisu postojali. „Marlboro Man“ je bio  reklamni trik agencije, kako bi spasio marku od pada prodaje cigareta, koja je ranije bila namijenjena isključivo ženama.
Goniči stoke sa velikim stadima goveda u Sjevernoj Americi bili su nešto slično kao kamiondžije devetnaestog vijeka, uvijek istim putevima, na istoj turi, puževom brzinom, kako goveda na putu ne bi gubila na težini. Tri mjeseca im je trebalo od Texasa do Kanzasa. U hladnim kišovitim noćima, umotani u vunene pokrivače, sa podgrijanom hranom iz limene posude, sa takvim poslom bili su više gubitnici i otmičari, a mnogi su bili, ili crnci, ili meksičkog porijekla.
„Kauboj“ je bila jedna od najpogrdnijih psovki i uvreda. Plemeniti kojanik, sa svjetlucavim štapovima, koji je utjelovljen u liku Johna Waynea, nastao je ispod pera zapadnih pisaca.
Američki Lancelot, junak mita o mladoj naciji Luis Fabiani, želio je pronaći današnje prave kauboje.
U Ecuadoru je jahao sa Chagrasima, čvrstim, često niskim muškarcima. Petnaest dana bio je s njima na visini većoj od 3.500 metara, gdje su u rijetkim planinskim pejsažima hvatali divlja goveda.
Njihov laso je bio dužine 45 metara, jer jedan divlji bik napada odmah. Što je veća udaljenost od njega, opasnost je manja, a šansa da preživiš veća. Chagrasi kuhaju supu od kravlje krvi, pomiješanu sa lukom.
„Na početku je ukus grozan, ali nakon par dana čovjek se navikne“, kaže Fabiani i dodaje: „Glad je najukusnija stvar koja se može zamisliti“.
Fotograf je boraveći među ovim kaubojima saznao da oni ne posjeduju skoro ništa. Jedan Gaucho u Urugvaju ima samo svoje sedlo, jedan poncho, laso i par boleaderosa, sa zavezanim žičanim kuglama, kojima on ukroćuje životinju, kako bi je smirio. Neophodan mu je i jedan facon, jedan dugi nož, koga koristi kada jede, ali i da kastrira bikove. A koristi ga i protiv neprijatelja, kako bi odbranio svoju čast.
U Kanadi kauboj zarađuje oko 2 hiljade dolara mjesečno. S jednim poslom u fabrici, čovjek može zaraditi duplo više. Kauboj postaje samo onaj koji ne želi, ili ne zna ništa drugo.
„Najviše sam bio imprsioniran kaubojima u Brazilu“, kaže Fabiani. „Oni su gorko siromašni, vrlo jednostavni, primili su me sa toplinom, i sve što su imali, dijelili su sa mnom“.
S tim ljudima, udaljenim hiljadama kilometara od drugih ljudi, da bi radili svoj posao, Fabiani je otkrio nešto zajedničko.
„Oni su braća po duši“ mkaže. Imaju jedno zajedničko dostojanstvo, koje, čini se kao da izvire iz svakog njihovog gesta.
„Kauboj mora da nauči da prihvata stvari onakve kakve jesu. Mora prihvatiti ritam konja. Ako radiš protiv toga, gotov si“.
Saznanje da ste dio nečega što je veće od vas samih čini i duši i karakteru nešto dobro.
„Ako te neko pita kako si, onda on to stvarno želi znati“.
Svijet kauboja je ugrožen, a veliki dio svijeta ima veze s tim.
„Jedan jahač se prilagođava“, spoznao je Fabiani posmatrajući ih. „Inače bi u planine išli sa turistima, umjesto sa stokom. Jedan Vaquero ne može živjeti drugačije. On stalno jaše dalje i naprijed“.
Na slikama:
Chagra u Ecuadoru, kako ovdje zovu kauboje, ispod snijegom pokrivenog vulkana Cotopaxi.
Teški posao čini zadovoljnim, a čovjeku udjeljuje njegovo dostojanstvo.
Ruke jednog Gauchosa u Urugvaju izranjavane tokom rada u preriji Cero Largo u Urugvaju
Jedan Vaqueiro u Brazilu traži odbjeglo grlo iz stada u Caatingu, jednoj trnovitoj šumi.
Čekanje na večeru, na ranču Pitchwork u Texasu, SAD.
Kroz šume, preko pašnjaka, prekmo rijeka. U brazilu neki Pananteirosi jašu istim turama već decenijama. U regiji Panantal vode stado na aukciju. Jedna takva „Comitiva“ traje oko mjesec dana.
Respekt prema opasnosti i snazi jedne životinje. I to rade kauboji. U Brazilu jedan Painteiros pokušava da veće jedno govedo. Njegov kožni štitnik treba da ga zaštiti od jahanja kroz trnje.
Koža čovjeka, kao koža životinje. Njihova lica reflektuju njihov život u prirodi. A umjesto šešira, kao u filmu, u Brazilu najćešće nose tipične kožne kape.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

25.11.2017.

Partizansko uz Dan državnosti BiH

Posjete, polaganje cvijeća, incidenti, razbijanje preostalih spomen ploča...sve u dva dana 24. i 25. novembra 2017.















 




(fotografije portali, facebook, internet)

(spagos)
25.11.2017.

Sretan Dan državnosti Bosne i Hercegovine


subota 25. novembar 2017.

Zaključak zasijedanja ZAVNOBiH-a je da je Bosna i Hercegovina tom odlukom definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava

Današnji dan, 25. novembar, se obilježava kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
Prvo zasijedanje ZAVNOBIH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine) je održano 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu.
Na tom zasijedanju je donesena odluka o obnovi državnosti BiH, potvrđene su njene historijske granice, a Bosna i Hercegovina je definisana kao jedna od šest ravnopravnih republika u tadašnjoj Jugoslaviji.
Na današnji dan, 25. novembra 1943. godine, Bosna i Hercegovina je obnovila svoju državnost, koju je izgubila 1463. godine, kada je Bosna potpala pod upravu Osmanske imperije.
Nekoliko dana nakon toga, spomenuta odluka ZAVNOBIH-a je potvrđena i ozvaničena na Prvom zasijedanju AVNOJ-a, odnosno Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu. BiH je, nakon što je oslobođena 1945. godine, dobila zastavu i grb.
Zaključak zasijedanja ZAVNOBiH-a je da je Bosna i Hercegovina tom odlukom definisana kao jedinstvena i nedjeljiva država u kojoj će svi narodi imati ista prava.
Na zasijedanju ZAVNOBIH-a potvrdilo je i izglasalo 247 vijećnika ZAVNOBIH-a svih bh. naroda.

(oslobođenje)
25.11.2017.

Teqball: Glavomet na stolu





Glavomet je nakada kod nas bio omiljena sportska disciplina u dvorištu. Postojale su razne varijante: S gola na gol, samo glavnom, preko štrika za veš, ili po pravilima, kako se dogovorimo.
Izgleda da nekadašnja zabava iz naših dvorišta sada osvaja svijet. A kako pišu svjetski mediji, kod mnogih top fudbalskih klubova ovaj sto posebnog izgleda čini se da ima jednu važnu ulogu. Kažu: fudbalske zvijezdede se kunu u njega?
Sve je počelo, a gdje bi drugo, nego u Brazilu. Da jedna takva ideja krene iz naših dvorišta, postalo je skoro nezamislivo, a po svoj prilici i nemoguće.
Kad je riječ o Brazilu, nije ni čudo da njihovi igrači iz reprezentacije, raspoređeni po najboljim i najbogatijim klubovima na svijetu, ne nose kopačke, kad god to mogu. Jer, kako kažu, osjećaj za loptu se jedino može dobiti kad se igra bosom nogom. Ostalo im je to sa pijeska Copacabane.
To se naročito može pokazati kod nove igre koja nosi naziv Teqball:
Pravila ove igre: Svaki igrač, od dvojice, koliko broji jedna ekipa, ima pravo dotaknuti loptu samo tri puta uzastopno, glavom, ili nogom, a onda je mora prebaciti na drugi stranu stola. Ukoliko protivnici ne uspiju loptu prihvatiti i vratiti nazad, gube poen, kao kod odbojke. Isto se računa, ako prebačena lopta ne padne na površinu stola.
Prije dvije godine pronađeni Teqball je postao veoma omiljen kod profi fudbalera, tako da ga danas koristi više top timova, kako bi se trenirala koordinacija, reakcija i osjećaj za loptu.
Sto košta oko 2.400 eura, savijen je prema zemlji, kako bi lopta sa njega odskakala što više. A što je za klubove veoma važno, na čoškovima je zaobljen, kako se zvijezde tokom vatrenog meča ne bi povrijedile.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.11.2017.

Vrijeme je glavatog kupusa


U Švicarskim bolnicama ga koriste kao lijek: Šta sve može obloga od jednog lista glavatog kupusa?

Svi mi znamo da hrana koju svakodnevno konzumiramo sadrži visok nivo raznih hranljivih materija i doprinosi našem zdravlju. Zato je i jedemo, zar ne?
Neke od zdravih namirnica imaju ljekovita svojstva kad se konzumiraju. Neke, pak, imaju ljekovita svojstva i kad se nanesu direktno na kožu. Da li ste znali da je jedna od najboljih namirnica koja se nanosi na kožu kupus? Vjerovali ili ne, obloge od kupusa su uobičajene u kućnoj medicini, a izuzetno su djelotvorne! Otkrijte šest internih i eksternih načina na koji možete koristiti kupus da iscijelite vaše tijelo na iznenađujuć način. Interno korišćenje Samo dodajte kupus u vašu omiljenu supu ili kuvajte zajedno sa povrćem i možete iskoristiti njegova nevjerovatna ljekovita svojstva. Dijabetes Kupus ima moćno antihiperglikemijsko svojstvo, što znači da ovo veoma zdravo povrće ima moć da snizi nivo šećera u krvi i kontroliše dijabetes. Ova dejstva se mogu postići konzumiranjem male količine kuvanog ili sirovog kupusa sa svakim obrokom ili konzumiranjem soka od kupusa dva puta dnevno. Srčane bolesti Kupus takođe sadrži tocijanin, polifenol koji se rastvara vodom i koji smanjuje upalu i ojačava kapilare, sprečava nastanak trombocita i olakšava otpuštanje nitričnog oksida. Na taj način kupus zapravo sprečava nastanak srčanih bolesti i srčanog udara. Iz ovog razloga bi trebalo da konzumirate barem dvije kašike kuvanog kupusa ili čašu soka od kupusa dnevno. Problemi sa varenjem Kupus sadrži visok nivo kalijuma koji balansira nivo tečnosti u tijelu. On takođe sadrži dosta vitamina C i antioksidanata koji štite ćelije od toksina, kao i vitamine E i K, sumpor, beta-karoten, kalijum, magnezijum, kalcijum… Stručnjaci medicine tvrde da konzumiranje kuhanog kupusa može pomoći prilikom tretiranja dijareje, stomačnih čireva i konstipacije. Sa druge strane, fermentisane vrste kupusa poput kiselog kupusa se mogu koristiti za liječenje sindroma iritabilnih crijeva, upalne bolesti crijeva i infektivne dijareje. Eksterno korišćenje Možda zvuči čudno ali je istinito – nanošenje kupusa na rane zaista vam može pomoći da ih izliječite. Ovo treba da znate: Urasli nokti na nogama Mnogi ljudi koriste kupus da bi uklonili gnoj iz uraslih noktiju i sprečili infekciju. Samo trebate da obmotate nekoliko listova kupusa oko tog nožnog prsta i pričvrstite ih zavojem. Zatim zavoj prekrijte čarapom i ostavite da djeluje preko noći. Skinite zavoj ujutru i ponovite proceduru naredne noći. Nakon što ujutru skinete zavoj, potopite stopalo u rastvor magnezijum sulfata. Takođe je preporučljivo da turpijom blago izravnate površinu svog nokta, jer na taj način će nokat prirodno rasti na gore, pa će se izvući iz kože.
Olakšava bol Crveni kupus sadrži dosta antioksidanata i drugih antiupalnih jedinjenja. Ova jedinjenja rade zajedno da bi smanjila oksidativni stres i sprečila izražavanje nekoliko upalnih faktora. Kada se nanese direktno na kožu, kupus može ubrzati zarastanje rana. Sve što treba da uradite jeste da operete i osušite listove kupusa, nanesete listove na ranu, pričvrstite ih zavojem i ostavite da djeluju preko noći. Ukoliko je to moguće, uklonite zavoj ujutru i napravite novi za nošenje preko dana. Artritis Da li ste znali da se lišće kupusa koristilo vijekovima za liječenje čireva, otoka, istegnuća i uganuća? Čak i u današnje vrijeme, pojedine bolnice u Švajcarskoj obmotavaju zglobove svojih artritičnih pacijenata kupusom kako bi smanjili njihov otok. Ukoliko želite da napravite oblogu, samo uklonite skelet lišća, postavite ih ravno između dva sloja plastične folije i izravnajte oklagijom kako biste izvukli sok iz lišća. Zatim nanesite lišće direktno na kožu i pričvrstite zavojem.

(izvor:alternativno.net)
24.11.2017.

Rafting na šest čamaca: Odavde nema povratka


Jedan Amerikanac se odvažio da se spusti niz opasne brzake na složenim gumenim čamcima.
A kako se na slici vidi, da on još sjedi u gornjem čamcu, s tim niko nije računao. Već jedan jedini gumeni čamac nije baš jednostavno upravljati i održati se na opasnim vodenim tokovima.
Covej Baack (49) je to uspio čak sa šest čamaca, koji su bili povezani međusobno. On je, inače, profi rafter i za ovu akciju se dobro pripremio. Čamci su, na primjer, od donjeg prema gornjem bivali sve manji, kako da je težište čitave ove kompozicije ležalo što niže. Zbog toga ne bi lako trebalo doći do prevrtanja. U svemu tome, za njega su bila važna vesla. Sa sedam metara dužine, ne samo da je uspijevao veslati sa gornjeg čamca, nego i odgurivati se od obale, ali i od dna rijeke.
Uprkos dobroj pripremi, ovo „divlje jahanje“ nije baš proteklo po planu, jer je nekoliko puta upao u vrtloge. Ali, svaki put je iskusni Baack  u zadnjoj sekundi uspio nekako da se izvuče iz opasnosti.
Za svaki slučaj, iza njega je u jednom čamcu, kao pratnja bio jedan njegov prijatelj, koji bi ga u slučaju opasnosti izvukao iz vode.
Na kraju je ponosno sa broda sišao suhih nogu. Ali, uz pomoć ljestvi.
(izvor:sternview)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.11.2017.

I gore kopaju, zar ne?


Opštepoznato je da građani Mostara imaju specifičan smisao za humor. Vijekovima su se u ovom gradu rađale šale i pošalice inspirisane svakodnevnim životnim situacijama.
Tako je nedavno nastala i ova:
Došao Mostarac kod popa.Nakon razgovora pop zaključi:
”Čudni su putevi Gospodnji”.
Na to će Mostarac:
”Jesu li to majke ti i gore raskopali”.

(mostarski.ba)
23.11.2017.

Kad stabla listaju istoriju





Oko tri biliona (3 hiljade milijardi) stabala raste na zemlji, što je oko 400 puta više nego što na njoj živi stanovnika.
Među njima su primjerci stabala stari hiljadama godina, sveta stabla, legendarna, ogromnih dimenzija, do neprepoznatljivosti bizarna, ili kvrgavo deformisana.
Jedinstvene individue, koje nam mogu dosta toga ispričati. Upravo takvih 59 stabala iz čitavog svijeta predstavljeni su ovih dana u knjizi „Die Wissen der Baume“, „Znanje ć“.
Ovdje će biti riječi samo o četiri stabla o kojima je pisano u ovoj knjizi.
Među njima je moćni hrast sa daleko razgranatim granama, koji danas stoji na ulazu u Hampton univerzitet u američkoj saveznoj državi Virginia. Za vrijeme američkog građanskog rata (1861.-65.), u kome je Sjever je želio ukinuti ropstvo, a Jug ga i dalje zadržati, pod ovim hrastom su utočište i zaštitu  našle brojne izbjeglice sa juga. Njima je poklonjena sloboda. Još za vrijeme samog rata, hrast je služio kao razred: U hladu njegove krošnje, po prvi put je održavana školska nastava za crnu djecu nekadašnjih robova. Široko razgranato stablo ima krošnju prečnika skoro trideset metara. Danas je spomenik koji svjedoči oslobađanju robova u Americi prije 150 godina.
„Arbol del Tule“ u Santa Maria del Tule u Mexicu je drvo sa najdebljim stablom na svijetu. Obim stabla iznosi više od 42 metra. Montezuma Zypresse, prema kazivanju naučnika, trebalo bi biti staro više od 1.500 godina. Ono je dakle bilo staro više od 1.000 godina kada su Španci osvojili Mexico (1519.-1521. godine).
Bonsai stabla u Japanu su umjetnička djela. Drvo na slici je čak i jedan svjedok. Ono je preživjelo eksploziju  atomske bombe na Hiroshimu 1945. godine, kada je preko 100 hiljada ljudi izgubilo život. Ovo, skoro 400 godina staro drvo, stoji danas u Washingtonu, kao poklon Japana. I kao opomena.
Mnogi se iz fizike sjećaju priče o Isaac Newtonu (1643. – 1727.), koji je na trag zakonu gravitacije došao nakon što mu je, sjedeći pod jednim jabukovim stablom, sazrela jabuka pala na glavu. Ovo stablo postoji još uvijek u Woolsthrope Manoru u Engleskoj, ispred kuće u kojoj je nekada rođen ovaj naučnik. Jedan orkan je 1820. godine oborio stablo, ali je ono ponovo počelo rasti iz korijena i do dan danas rađa svake godine.
(izvor:bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
22.11.2017.

Sitan znamen: Trgovina Mihe Peške


Tokom uspješne poslovne karijere, Miho Peško kupuje brojne nekretnine, veći broj stambenih, stambeno-poslovnih i poslovnih objekata, kao i velike površine poljoprivrednog zemljišta.
Između ostalih, gradi stambeno-poslovni objekat na tri sprata s velikom terasom na vrhu i potkrovljem.
Kuća se nalazila između Starog i Lučkog mosta, tačno preko puta današnjeg spomenika Aleksi Šantiću.
U prizemlju te zgrade nalazila se njihova trgovina, na kojoj se i danas vidi natpis firme „Trgovina Mihe Peške“.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
22.11.2017.

Muzeji: Svjetlost u pustinji






Na ostrvu Saadijat, u Perzijskom zalivu, proteklog vikenda, nakon deset godina izgradnje, otvoren je muzej „Louvre Abu Dhabi“, ili kako kažu, “Univerzalni muzej 21. vijeka”. Emirati su platili skoro milijardu eura za tridesetogodišnje korištenje imena Louvre, kao i za ekspertizu i fondaciju francuskih muzeja. Muzej Louvre u Parizu je inače otvoren 1793. godine.
Louvre Abu Dhabi sagrađen na ostrvu Saadijat, čini 55 bijelih zgrada, podignutih nad morem i  nadsvođenih kupolom prečnika 180 metara, a čini je 7.850 metalnih zvijezda, a kroz koje prodiru sunčeve zrake, koje autor, arhitekt Jean Nouvel naziva „svjetlosnom kišom“. Pri realizaciji bio je nadahnut arapskim nasadima palmi i tržnicama, a četvorougaone zgrade muzeja su međusobno povezane slično kao suk (arapska tržnica).
Abu Dhabi, glavni grad Ujedinjenih Arapskih Emirata, platio je milijardu eura za francusku ekspertizu i korištenje imena „Louvre“. Osim iz Louvrea, eksponati će stizati iz Muzeja Orsay (impresionizam), Muzeja Rodin i Centra Georges Pompidou. Zahvaljujući tom projektu, u pustinji će se moći vidjeti djela Vincenta Van Gogha, kao i Leonarda Da Vincija.
Nije objavljeno koliki su bili troškovi izgradnje muzeja.
Već dugo vremena su muzeji i njihovi posjetioci postali univerzalna stvar, kako se to odavno i tvrdi.
U Tokiju se trenutno prikazuje van Gogh, u muzeju Melbourne se priča o istoriji Vikinga. Usput govoreći: Egipatska zbirka, koja stoji u originalnom Louvreu, opljačkana je u vrijeme Napoleona. Ništa manje nije apsurdno, da se u Berlin – Dahlemu trenutno sakuplja jedna od najbogatijih kolekcija južnih mora, ili, što će uskoro u Abu Dabiju visiti jedna slika Madone od Giovanni Belinija.
U svakom slučaju, pitanje provenijencije je razjašnjeno.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.11.2017.

Čvorak, ptica godine


Čvorak je ptica godine 2018. u Njemačkoj. Ovu odluku donio je Nabu (Naturschutzbund), Savez za zaštitu prirode ove zemlje, i njegov partner Savez za zaštitu ptica Bayerna (LBV).
Ova ptica pjevačica, latinskog imena „Sturnus vulgaris“, skinula je sa trona smeđu sovu, koja je ovu titulu nosila tokom tekuće godine.
Čvorak je ptica čitavog svijeta, mnogo poznata i svuda raširena, objasnili su svoju odluku Nabu i LBV. Uz to, drastično im se smanjuje broj. Stoga je ptica stavljena na crvenu listu ugroženih vrsta.
Nedostaje joj životnog prostora sa mogućnostima parenja i dovoljno hrane. Broj parova čvoraka za samo dvije decenije je opao za milion. A od sada važi: Čvorcima obezbijediti životni prostor.
Negdje se brinu i o opadanju broja ptica, i to ističu kao problem, ali uz to odmah nude i rješenje problema.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.11.2017.

Nova knjiga u izlogu: „U sjeni zaborava“


Iz štampe je izašla knjiga pod nazivom „U sjeni zaborava“, čije autorstvo potpisuje trojac Ismail Braco Čampara, Smail Špago i Tibor Vrančić. Pokušaj je to autora da slikama i kratkim tekstovima otrgnu od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru, brojne zanimljivosti, čudne ljude, ljude koji su dali pečat gradu, a nisu bili toliko eksponirani u javnosti, posjete slavnih i manje slavnih ljudi, kutke grada koji su možda bili skriveni od pogleda. Premda nedovoljno poznate, uz to i na prvi pogled sitne i nevažne, i ove sitnice su dio sveukupnog mozaika od koga je istorija ovog grada sazdana.
Možda je koncept knjige pomalo neobičan, ali su autori željeli, bez opterećujućeg preopširnog teksta, upoznati mnoge Mostarce i mostaroljupce na brojne nepoznate činjenice utkane u prošlost grada. Tekstovi i slike nalikuju na razbacanu slagalicu, ali ona u konačnici upotpunjuje cjelovitu sliku Mostara.
Tekstove su prikupljali iz mnogih izvora – iz već objavljenih knjiga, starih novinskih tekstova, knjiga brojnih putopisaca iz pretprošlog i prošlog vijeka, izvlačili iz njih srž, zanimljivosti, dorađivali ih i preuređivali.
Uz tekstove se nalaze i slike dijelova Mostara, prije ili s početka 20. vijeka, uz koje su slike istih tih dijelova grada, slikane s potpuno iste pozicije danas. Shema – nekad i sad.
Knjiga, u izdanju IC štamparije Mostar, isključivo se može nabaviti u njihovoj knjižari u Titovoj ulici po cijeni od 30 KM.
(NovaSloboda.ba)
21.11.2017.

Svjetski rekord u boksu: Nokaut nakon 11 sekundi!






Tako brzo nikad jedan protivnik u boksu nije otišao na pod. Bokser bantam kategorije do 53,9 kilograma, Zolani Tete (29) iz Južne Afrike, postavio je novi rekord u istoriji borbi za svjetskog šampiona u boksu.
Meč je održan u Belfastu, Sjeverna Irska. Tete je njegovog zemljaka Siboniso Gonya, nakon 11 sekundi borbe u prvoj rundi, poslao na pod. Nakon udarca u 5. sekundi meča, sudiji je trebalo još 6 sekundi da okonča meč. Ovim nokautom, Tete je odbranio titulu svjetskog prvaka u bantam kategoriji po verziji WBO.
Dosadašnji najbrže završeni bokserski meč u borbi za titulu svjetskog šampiona u boksu, takođe u bantam kategoriji, trajao je 17 sekundi. To se desilo 1994. godine u meču za titulu svjetskog prvaka po WBO verziji, kada je aktuelni superšampion Daniel Jimenez iz Puerto Roca nokautirao Haralda Geiera iz Austrije.
(izvor:eurosport)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.11.2017.

Oproštaj - Braco














U Mostaru danas sahranjen Ismail Braco Čampara
Na Gradskom groblju Sutina u Mostaru danas je sahranjen Ismail Braco Čampara. Drug, prijatelj, suprug, otac i dedo, a prije svega velika mostarska raja, kakvu samo može iznjedriti podneblje u našoj vali. Mašinski inženjer po struci, a nakon rata projektant veoma važnih objekata u Mostaru, izuzetno je volio je Mostar, bio za njega vezan kao pupčanom vrpcom.
Na ovom mjestu napisaćemo detalje koji su nas vezali zadnjih desetak godina, od kako se mostarska raja širom svijeta počela povezivati putem interneta. Prvi kontakti su ostvarivani preko foruma Mostarska raja, ili MOFO raja, gdje nam se Braco javljao aktuelnim slikama iz Mostara, što je za raju širom svijeta, tada željnih Mostara i gladni pogleda na njega, bilo kao melem na ranu.
Nakon toga nas je vezala ljubav prema Mostaru kakav je bio nekad, pod čim smo podrazumijevali sve ono što je u Mostaru bilo od juče. Rat, ratne slike, vrijeme između dva svjetska rata, doba Austrougarske, kao i starija vremena, dokle su mogli dobaciti objektivi fotokamera i pera putopisaca.
Nije bilo stare fotografije Mostara, za koju Braco nije mogao od prve odgonetnuti lokaciju, a uz to nam ponuditi današnji pogled s istog mjesta i iste pozicije.
Godinama se mijenjao i način komunikacije među rajom, tako da se s foruma prešlo na društvene mreže, posebno facebook, a nakon poznanstava putem interneta uslijedila su poznanstva uživo na kafi, ljeti u Mostaru. Između mnogih, koji su na ovakav način produbljivali i učvršćivali svoja prijateljstva, godinama se oformila jedna mala grupa, koja je imala iste poglede, iste interese. A kao sintagma Mostara i njegove sudbine devedesetih godina dvadesetog vijeka, dvojica iz grupe su se nalazili van Mostara, a jedan, kao mostaski stub, bio je i ostao Braco u Mostaru. Slijedili su prilozi objavljivani na portalu Nova Sloboda, a nakon toga i nekoliko knjiga, u kojima je očitao čitav smisao našeg djelovanja. Uz ovo djelovanje, stvorena je jedna ideja, da se sve ono što je sakupljeno, u vidu starih fotografija Mostara iz raznih perioda, elektronskih knjiga o Mostarau, kao i fotografija urađenih po sistemu nekad i sad stave na jednu stranicu na internetu. Stranica pod nazivom „Cidom“, što je skraćenica od Centar za dokumentaciju i informaciju Mostar, a čiji je predani član i inicijator bio i Braco, u funkciji je već nekoliko godina i služi kao relevantan izvor mnogim istraživačima, a i onima koji su željni boljeg poznavanja Mostara iz prošlosti.
Ispod priloga, koje smo zajednički obrađivali, potpisivali smo se sva trojica, što je za današnje uslove stanja u Mostaru neuobičajeno. Dokle traje fotografija koje je Braco obradio, ostaće tako.
Zajedno smo se radovali svakoj novoj knjizi, a za posljednju, baš Braco nam je dan prije nego što je otputovao u neki bolji svijet, javio da je odštampana. Nažalost, nije dočekao da je osjeti u rukama.
U ovom slučaju potvrđuje se ona starinska izreka da čovjek živi onoliko dugo, koliko žive i njegova djela. Iza Brace su ostali brojni objekti u čijem nastanku i rekonstrukciji je sudjelovao na profesionalnoj bazi od početka do kraja, ostale su njegove brojne fotografije, ostale su knjige.
Ostao je i u našim srcima vječno.
A to je dobar zalog za vječni život.
Smail Špago i Tibor Vrančić
(Novasloboda.ba)
 Foto: Emir Krpo


(NovaSloboda.ba)
20.11.2017.

Partizansko spomen groblje Mostar – Završena prva faza čišćenja





























Radnici dva mostarska komunalna poduzeća „Parkovi“ i „Komos“ u nedjelju su u poslijepodnevnim satima uspješno završili 1. fazu radova – osnovnog grubog čišćenja nacionalnog spomenika BiH, kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru.
''U nedjelju su pojedini članovi „Odbora za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru“ inspicirali cijeli lokalitet, te nakon što smo se na licu mjesta uvjerili u odlične rezultate, zadovoljstvo nam je obavijestiti domaću i svjetsku javnost, da je 1. faza radova – osnovnog grubog čišćenja Partizanskog spomen groblja završena, te da smo spremni za ulazak u sljedeću fazu radova, do konačne obnove i trajne zaštite nacionalnog spomenika države Bosne i Hercegovine – Partizanskog spomen groblja u Mostaru'', navodi se u saopštenju ''Odbora za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru'' kojeg potpisuje Sergej Sergio Šotrić.
Radovima, koji su počeli prije 9 dana (10.11.17) bilo je obuhvaćeno čišćenje i odvoz smeća s ovog lokaliteta, te kultiviranje vegetacije, što je bilo neophodno uraditi, kako bi se moglo pristupiti obnovi spomeničkog kompleksa prema usvojenim projektnim fazama.
Tehnički rukovoditelj radova Milica Dogan, istovremeno i član „Odbora za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru“, istaknula je na samom početku radova da bi po stručnoj procjeni, ovi radovi trebali potrajati 7 do 10 radnih dana, ovisno od vremenskih prilika. ''Imam veliko zadovoljstvo konstatirati, da su radnici dva mostarska komunalna poduzeća „Parkovi“ i „Komos“, već nakon samo 8 radnih dana, od kojih je jaka kiša 2 dana ometala radove – jučer u poslijepodnevnim satima - uspješno završili radove'', navedeno je u saopštenju.
''Nakon više od 10 godina institucionalne nebrige grada Mostara, nepoštivanja službenih nadležnosti, nekompetentnosti i neodgovornosti, želim reci, da me današnji odličan rezultat ispunio velikim zadovoljstvom, te se u tom smislu želim prije svega posebno zahvaliti radnicima komunalnih poduzeća „Parkovi“ i „Komos“, kao i njihovim rukovoditeljima na profesionalnosti i brzini izvršavanja preuzetih obaveza'', dodaje Sergej Sergio Šotrić. Zahvalio je načelniku Odjela za komunalne poslove Grada Mostara - Omeru Pajiću na njegovom angažmanu i zaslugama za završetak svih planiranih radova u ovoj fazi prije predviđenog roka. ''Ispunjava me ponosom i činjenica, da su dobri ljudi Mostara i prijatelji našeg projekta - obnove i trajne zaštite ovog nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine - svaki dan rada na ovom lokalitetu, organizirali doručak za sve radnike komunalnih poduzeća „Parkovi“ i „Komos“. Njima upućujem moju duboku ljudsku zahvalnost'', rekao je Sergej Sergio Šotrić. ''Želim da podsjetim javnost, da sam prije mjesec dana izabran za predsjednika "Odbora za podršku obnove kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru", na mjesto preminulog Radmila Brace Andrića, te da sam odmah i bez oklijevanja preuzeo konkretne aktivnosti i mjere usmjerene ka realizaciji postavljenog cilja. Ovu odgovornu dužnost obavljam pro bono, a sve troškove (napr. za avionske karte i slično), koji mi nastaju tokom obavljanja ove dužnosti, snosim iz vlastitog džepa, želeći time i na ovaj način dati svoj doprinos što bržoj obnovi i trajnoj zaštiti Partizanskog spomen groblja – nacionalnog spomenika BiH'', dodao je.

Rekao je kako mu osim članova odbora u ovom poslu pomaže 20-ak kompetentnih ljudi, ali da im imena još neće otkriti. Kaže kad dođe vrijeme ta će imena sva njihova imena će biti urezana u zlatnim slovima u javni prostor. Podsjetio je na posjete Partizanskom predsjedavajućeg vijeća Ministara BiH - Denisa Zvizdića i premijera Vlade Federacije BiH Fadila Novalića. Dva premijera su, nakon obilaska spomeničkog kompleksa, položili cvijeće i odali počast poginulim antifašistima. O ovoj posjeti, najutjecajniji elektronski mediji, novine i internetski portali, već su obavijestili javnost, prenijevši i izjave premijera, gospode Zvizdića i Novalića, da će bez odlaganja poduzeti sve mjere i inicijative iz njihove nadležnosti, kako bi se aktivirao proces obnove i trajne zaštite ovog spomeničkog kompleksa, objasnio je Sergej Sergio Šotrić. ''U radnom dijelu ove - s naše strane organizirane - posjete, premijeri Zvizdić i Novalić upoznati su s kompletnom projektnom dokumentacijom koju je pripremila Agencija „Stari grad“ Mostar, a koja sadrži i sva potrebna odobrenja i suglasnosti nadležnih gradskih i federalnih organa vlasti, što sugerira da obnova Partizanskog spomen groblja može otpočeti čim se osiguraju neophodna financijska sredstva. Na ovom sastanku, dogovoren je red poteza kako lokalnih, tako i federalnih struktura vlasti, koje će, u skorom vremenu, osigurati da se na ovom spomeničkom kompleksu što prije pokrenu radovi na obnovi i zaštiti, sve do konačnog uređenja i sanacije cijelog spomeničkog kompleksa kako bi bio vraćen gradu i građanima Mostara u punom sjaju i privlačnosti'', dodao je Šotrić . Uspješni radovi Shodno tome - 3 dana kasnije (u petak,10.11.17.) su počeli radovi 1. Faze – osnovnog grubog čišćenja ovog nacionalnog spomenika države Bosne i Hercegovine, koji su jučer uspješno završeni. ''Ovom prilikom želim još jednom javno iskazati moju duboku zahvalnost, kao i zahvalnost ostalih članova "Odbora za podršku obnove kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru", te i zahvalnost članova moga tima, predsjedavajućem vijeća Ministara BiH Denisu Zvizdiću i premijeru Vlade Federacije BiH, Fadil Novaliću, da su bez odlaganja poduzete sve mjere i inicijative iz njihove nadležnosti, želim da im se zahvalim na svesrdnoj pomoći, na koju ćemo biti upućeni sve do okončanja uspješne obnove i trajne zaštite Partizanskog spomen groblja u Mostaru'', rekao je Šotrić. ''Na svaki pokušaj ometanja, opstruiranja, usporavanja i/ili javnog difamiranja našeg rada, odgovorit ćemo snagom pravne države, u skladu s važećim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine! Na svaku ponudu aktivne suradnje, pomoći i/ili podrške našem radu, odgovorit ćemo pružanjem ruke, imajući pri tom uvijek u vidu interese države Bosne i Hercegovine'', stoji u saopšenju ''Odbora za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru'' kojeg potpisuje Sergej Sergio Šotrić . 
20.11.2017.

Jesen na moru






Treba doći i vidjeti to sivo-plavo more. Vidjeti kako se boje mijenjaju. Što je svijetlilo, postaje blijedo. Što je bilo puno života, ostaje prazno. Svi zvukovi su utihnuli.
Treba doći i vidjeti kako se ovdje sakupljaju čvorci. Došli su sa sjevera, osjećajući blizinu zime. Većina će ih ostati ovdje, u Brightonu, Engleska, i koristiti konstrukciju West Piera kao odmorište. Ono, oko čega se danas sakupljaju jata ptica, nekada je bilo mjesto za ljude. Ali, vrijeme je radilo protiv ovog građevinskog objekta, ostalo je dovršio požar tokom 2003. godine. Što je preostalo, prihvatili su vjetrovi i more.
Pier sada pripada pticama, jesen u perju, čekajući naredno ljeto.
West Pier je nekada bio morski most (engleski: pier) u Brightonu, Engleska. Izgrađan je 1866. godine, a nakon dva požara i više orkana, danas je neupotrebljiv. Most se u početku sastojao od tri željezne konstrukcije, povezane jednim mostom: jedan mali paviljon, jedna koncertna sala i jedan veliki paviljon sa pozorišnom salom, a sve to je bilo završeno daleke 1893. godine
Pier je 1975. godine, zbog potrebe neodložnog obnavljanja, bio zatvoren. U decembru 2002. godine, nakon jednog orkana most je srušen, a u martu 2003. godine izgorio je veliki paviljon, pošto nakon izbijanja, požar nije mogao biti ugašen. Drugi požar je u maju 2003. godine dovršio koncertnu salu, koja se nakon orkana u junu 2004. godine srušila u more. Početkom 2006. godine bilo je najavljena obnova West piera, ali je zbog visokih troškova prolongirana. U orkanu, u februaru 2014. godine, konstrukcija je teško oštećena i prepolovljena. Dvije godine kasnije, u avgustu 2016. godine bilo je najavljeno da bi se ovdje mogao napraviti toranj British Airwaysa, ali završilo se samo na najavi.
Od tada, pa na dalje, preostali dio konstrukcije služi čvorcima kao odmorište i stanište, kako je već navedeno na početku teksta.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.11.2017.

Partizansko: Slovenija – Mostar




Pismo Franka Pleška, predsednika odbora AVNOJ Slovenija (ZZBNOB Slovenije) gradonačelniku grada Mostara
(prenešeno sa stranice facebook/Sladjana Marić)

Prenosim komentar Franka Pleska, na mome zidu u cijelosti:

Pise: FRANKO PLESKO

Juče sam poslao mail gradu Mostar -Opštini Mostar

Postovani Gradonačelnik grada Mostara
Javljam vam se, posto skoro svake godine posječivamo partizansko groblje u vašem gradu Mostar gde leže kostiju svih partizana iz svih republika Jugoslavije ali i kosti naši partizana iz Slovenije , koji su dali živote u raznim bitkama i bitki za oslobodjenje vašeg grada Mostar. Smatramo ,da je nedopustivo i sramno , da dozvolite huliganima i nekoj
marginalnoj grupi pod potajnim djelovanjem neoustaskih i aktualnih političkih vlast to,,i takvo stanje na jednom najljepših i največih spomenika NORa i antifašizma.To,da kada posječivamo vaš grad koji je preljep i biser na prostorima Jugoslavije, posječivamo i taj spomenik, ali posječivamo ga uz pratnju POLICIJE, jar smo imali več pretnje vaših gradjana i imamo strah ,fizičkog matretiranja i oštečenja naše imovine. !!!
Mislim ,da je krajne vreme, da grad uz pomoč same države Bosne i Hercegovine preuzme mjere zastite tog nekada bisera Jugoslavije , renovira-restaurira našu od svih tu kulturnu baštinu taj spomenik, postavi monitoring kamere i pohapsi tu bandu neoustasa i huligana i kazni ih največoj mjeri !
Vreme je, da se i vi ,vodstvo opštine otreznite i počnete razmisljati, da imate u gradu i taj spomenik, koji interesira pored vašeg prelepog grada i čuvenog kamenog mosta svetske turiste ..medju kojima je i puno turista iz Slovenije. Europa bazira na ANTIFAŠIZMU, Samo napomena : Muzej AVNOJa u Jajcu , koji je drugi najposječivani muzej u BiH u godini dana posjeti preko 14. hiljada posjetioca iz Slovenije.
U nadi za rješenje sramote vašeg grada :
Pozdrav iz Slovenije Franko Pleško predsednik odbora AVNOJ Slovenija (ZZBNOB Slovenije) to je nekadašnji SUBNOR Slovenije
Ps; U prilozi vam šaljem fotografije spomenika -vašeg i spomenika u Sloveniji
tačnije spomenik posvečen 29, Hercegovačkoj diviziji (vašim Hercegovcima koji su poginuli na oslobodjenju april -maj 1945 na oslobodjenju Slovenije i Jugoslalvije )
Mislim da komentar nije potreban.



19.11.2017.

Ne tako daleko: Most na Đurđevića Tari









Izuzetno graditeljsko djelo savremene arhitekture, simbol i neizostavna veduta kanjona rijeke Tare je grandiozni most na Đurđevića Tari, između sela Budečevica i Trešnjica. Izgrađen na pet lukova, na visini 170 metara iznad plahe ljepotice Tare, preskočen je kanjon “suze Evrope”. A da bi se “skočilo” sa obale na obalu trebalo je izgraditi most dug 365 metara. Ni danas taj građevinski poduhvat ne bio bio nimalo jednostavan, a kako je bilo u proljeće 1937. godine, kada je njegova izgradnja započela, znali su samo oni koji su u tom podvigu učestvovali.
Most je projektovao Mijat Trojanović, koji će kasnije postati profesor Univerziteta u Beogradu. Prilikom izgradnje podignuta je najviša drvena skela u svijetu! Sredinom novembra 1940. godine Mijat Trojanović, čiju su zamisao o “preskakanju” Tare mnogi dočekali sa skepsom, imao je razloga za ponos. Most na Đurđevića Tari bio je završen. Gizdavi ljepotan sa pet lukova, od kojih najveći ima raspon od 116 metara, natkrilio je kanjon u dužini od 365 metara.
U vrijeme Drugog svjetskog rata, da bi spriječili prelazak neprijateljskih jedinica u Crnu Goru 1942. godine, partizani su srušili jedan luk mosta. Zadatak je izveo građevinski inženjer Lazar Jauković, koji je učestvovao u izgradnji mosta. Tada je srušena konstrukcija poslijednjeg malog lučnog otvora u dužini od 44 m, dok su ostali djelovi mosta ostali neoštećeni. Jauković je uhvaćen i strijeljan na odsječini mosta. Narod durmitorskog kraja, u znak sjećanja na njegovo herojsko djelo, podigao mu je spomenik u blizini mosta, gdje je i sahranjen. Poslije oslobođenja, Most je saniran i svečano pušten u saobraćaj septembra 1946. godine.
Tara je rijeka u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Nastaje od dvije rječice Opasanice i Veruše ispod planine Komovi. Poslednjih 40 kilometara toka rijeke Tare se nalazi u Bosni i Hercegovini a na nekoliko mjesta čini i granicu između dvije drzave. U Šćepan polju, zajedno sa rijekom Pivom sačinjava rijeku Drinu. Poznata je kao “Suza Evrope”. U gornjem toku voda iz rijeke se može slobodno piti. Kanjon rijeke Tare je dubok 1333 m što ga čini najdubljim u Evropi. Sama Tara je dugačka 146,4 kilometra, sa prosječnim padom 4,5 m/km, sa površinom sliva 1853 km². Veći dio rijeke Tare (uključujući njen kanjon) je pod zaštitom UNESCO, kao dio Nacionalnog parka Durmitor. Ova rijeka je idealna za splavarenje, rafting i ribolov. Najatraktivniji dio za splavarenje, rafting je poslednjih 25km rijeke i kanjona Tare.
O ovom mostu i njegovoj sudbini, ko i sudbini onih koji su ga gradili, a kasnije rušili, 1969. godine snimljen je film pod naslovom “Most”, režisera Hajrudina Šibe Krvavca, poznatog po ratnim filmovima “Valter brani Sarajevo” i “Partizanska eskadrila”.
Film donosi priču o grupi partizana koji su dobili specijalni zadatak, da unište most, važnu stratešku tačkuneprijateljske vojske. Da bi ovaj zadatak uspješno izvršilibila im je potrebna je pomoć najkompetentnijeg majstora, a to je bio upravo onaj, koji je most gradio i znao mu najslabiju tačku. Prilikom te operacije on gubu život. U početku se opire ideji da učestvuje u rušenju njegovog životnog djela, ali na kraju popušta i pristane. Slično, kao što se desilo i u stvarnosti.
Film se u cjelosti može naći i pogledati putem interneta.
(izvori:nparkovi.me, wikipedia)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.11.2017.

Tuđe slađe


Jedan od ključnih izazova ljudskog postojanja je činjenica da zadovoljstvo vrlo brzo nestaje. Radost posjedovaja nečeg novog nestaje depresivno brzo, ponos ostvarenim ciljem ustupa mjesto sumnji onim šta slijedi dalje.
Tako je trava kod komšije, preko ograde, uvijek zelenija nego vlastita. Ako u ovome nešto može barem malo smiriti, to je podatak da ni kod životinja nije ništa drugačije.
Jedna vrsta vrapca, odomaćenog u Sjevernoj Americi, u optimizaciji vlastitog obitavališta stoji veoma čvrsto. Ova životijica je stalno u potrazi za boljim ili drugačijim područjima, čak i onda, ako su utvrdili da je okolina u kojoj se trenutno nalaze savršena za njih.
To su potvrdili naučnici sa Kansas State univerziteta u SAD, u tekstu Orintološki napredak, objavljenom u stručnom časpoisu „The Auk“. Oni tvrde da čak 75 posto posmatranih vrabaca najmanje jednom godišnje promijene teritoriju svog obitavanja, bez nekog vidljivog razloga, ili nevolje.
Prema riječima istraživača, i pticama se trava iza ograde čini zelenija.
Za razliku od ljudi, životinje od takvog ponašanja imaju direktnu korist. Tako mogu lakše izbjeći neprijatelje, a istovremeno dolaze na nova područja, nenaseljena od pripadnika iste vrste.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
18.11.2017.

Ismail Braco Čampara - Svjedok vremena





















Jedna fotografija uvjek govori više nego hiljadu riječi. Ismail Braco Čampara, svjedok vremena, oko sokolovo, tragom starih fotografija, pronalazio  je uvjek isti pogled, ili kako smo to u našim rubrikama nazivali: Na istom mjestu, sa iste pozicije.
U sjećanju!
Fotografije iz arhive cidom.org.

(spagos)
18.11.2017.

U sjećanju: Ismail Braco Čampara





18 novembar 2017

Jutros nas je zatekla žalosna vijest. Umro je naš istaknuti član, drug, dragi prijatelj, kolega, i jedan od osnivača grupe Cidom, aktivan od prvih dana djelovanja grupe, a prije svega odličan prijatelj, Ismail Braco Čampara.
Rahmet mu njegovoj dobroj duši. Nažalost, nije dočekao da ugleda našu zajedničku knjigu koja je baš jučer odštampana.


Smail Špago/Tibor Vrančić
17.11.2017.

Solarna kanta za smeće






Jedan na oko lijep primjerak kante za smeća, nazvan ajkula za presovanje, postavljen je ovih dana kao ogledni primjerak na nekoliko mjesta u centru grada Kelna, Njemačka. 
Ne baš sasvim obična kanta za smeće, jer u svom radu koristi high-tech. Prvo primi smeće, a onda ga koristeći solaru energiju, uz pomoć prese presuje i ostavlja dovoljno prostora za prijem novog smeća.
Primjerak je ogledni, cijena mu je oko 10 hiljada eura, a ovdje je došao na svoje.
(izvor:express)


(spagos)
17.11.2017.

Upozorenje o mogućem aktiviranju vulkana





Vulkan na planini Mount Teide, na ostrvu Tenerife, mogao bi uskoro da postane aktivan, otkrivaju naučnici, nakon istraživanja posljednjih dešavanja na ovom ostrvu. Do izbijanja vulkana, sa mega erupcijom, moglo bi doći nakon pojave velikih klizišta na ovoj planini.
Velika uznemirenost i strah među stanovništvom na ostrvu Tenerife javili su se nakon što je serija zemljotresa pogodila ovu popularnu turističku destinaciju tokom prethodnog mjeseca.
Najveće ostrvo u Kanarima je tom prilikom pogodila seizmička serija od 22 zemljotresa na Mount Teide. Najnovija istraživanja su pokazala da bi se preostala magma starih vulkana na ovom ostrvu mogla sjediniti i napraviti jedan super vulkan.
Ogromna klizišta izazvana vulkanskim eksplozijama guraju ognjenu magmu kroz pukotine u zemaljinoj kori kako bi formirali novi vulkan, većeg ili barem jednakog intenziteta sa prethodnim.
Inače, Mount Teide je formiran od tri klizišta na ostrvu. Sličnih klizišta na Kanarskim ostrvima je bilo više od 20, a stvarani su tokom prethodnih vijekova, što je dovelo do pomjeranja ogromne mase zemljišta. Mount Teide je sa njegovih 3.718 metara visine najveći planinski vrh Španije.
Stručnjaci iz Vulkanološkog Instituta Kanarskih Ostrva (Involcan) pokušali su da smire zabrinute mještane putem društvenih mreža, tvrdeći da je serija zadnjih seizmičkih potresa slična serijama koje su se već javljale na ovom ostrvu, te da se ovakvi događaji odražavaju na hidrogermalni sistem. Naglasili su da je to uobičajeno kod aktivnih vulkana, ali isto tako da 90 posto sličnih pojava nestane na isti način kako su se i pojavile
Nemački istraživački centar Geoscience (GFZ), koji proučava efekte klizišta na vulkanskim ostrvima, svoje potpune nalaze će objaviti u naučnom časopisu Nature Communications tokom ovog mjeseca. Oni su već napisali kako se ovaj fenomen dešava na brojnim arhipelazima širom svijeta, uključujući tu i ostrva Fogo na Zelenortskim otocima i Antile na Karibima.
Na ostrvu je formiran štab za praćenje stanja, a mještani i dalje strahuju od erupcije pošto je ostrvo tokom dvije sedmice bilo pogođeno sa ukupno 400 mini potresa.
A uz sve to, povećava se i zabrinutost, šta će donijeti naredni period.
(izvor: express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.11.2017.

Najpoznatija fotografija iz NOB

na Sutjesci 1943.

Snimka objavljena desetak tisuća puta u našoj zemlji i širom svijeta, u svim jugoslavenskim muzejima revolucije i po foto-dokumentacijama, dosad je bila poznata s legendama: "Borci Druge divizije", "Tifusari", "nepoznati partizani na Sutjesci", itd.
Posrijedi je ratna snimka od 9. lipnja 1943. u jeku borbe na Sutjesci. na Milinkladama, uzvišici nad Tjentištem, na kojoj se vidi skupina izmučenih, gladnih i iscrpljenih boraca. Zastali su na trenutak da predahnu između dvaju avionskih napada.
Neki od boraca sa slike, a posebno onaj koji drži konja za ular, doimaju se kao lica sa srednjovjekovnih freski. Iz pogleda im se Čita tjeskoba trenutka, grč tog vremena, užas rata.
Od njih Četvorice u prvom planu snimke, osim borca koji drži konja, najupečatljiviji je lik Čovjeka koji leži sa spokojnim izrazom lica, kao da se odmara na tratini. Do njega je borac s rukama na koljenima, zamišljen, oborena pogleda pa se Čini kao da ga se ništa ne tiče. Tu je i borac pored bukova stabla, koji se okrenuo i kao da uporno gleda u kameru, Čudeći se: "Zar sada nekome pada na pamet da snima?"
Ipak, u tom đavolskom kovitlacu povijesti bio je i jedan Čovjek s foto-aparatom, koji je mislio na povijest, da zaustavi na filmu trenutak surova rata. Bio je to Žorž Skrigin, rezervni major JNA, u Čijem stanu - u Takovskoj 12, u Beogradu - sjedimo.
- Da, da, ja sam autor te fotografije, koju sam snimio 9. lipnja 1943. na Milinkladama. A tko je na fotografiji to zaista ne znam, čak me i ne zanima. Važna mije fotografija kao dokument vremena i događaja. To nije grupna snimka za uspomenu ispod koje treba napisati da su na slici Marko, Janko, Salko... - ljuti se Skrigin zbog članka u jednom beogradskom dnevniku u kome je uz tu objavljenu fotografiju bilo zapisano daje autor "nepoznat".
Žorž Skrigin kao predratni mjastor umjetničke fotografije i koreograf zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta otišao je 1942. godine u partizane, gdje je rat proveo uglavnom kao Član Kazališta narodnog oslobođenja. Ponio je iz Zagreba u partizane i fotoaparat "Rolleiflex" proizveden 1937. s objektivom Zeiss Tesar 1:35.
- Evo, to je ta kamera. Pogledajte samo tu kožnu futrolu, više je puta šivana i krpljena, na njoj se opaža patina rata. Ovo udubljenje na strani nastalo je zato što mije kamera služila kao jastuk. Osim toga, prije spavanja sam zamotao remen od kamere oko ruku, daje za iznenadna pokreta ili povlačenja ne zaboravim... - priča Skrigin i smije se.
Iz Zagreba je ponio 30 "Agfa" filmova formata 6x6 i dvije posude s razvijaČem i fiksirom. Kasnije, kada je filmova nestalo, "snalazio se" po oslobođenim mjestima u kojima je bilo fotografa, ali mu je u nabavi filmova mnogo pomogao Moša Pijade, koji je stalno pronalazio filmove "za onog Skrigina".
Iz Zagreba je ponio 30 "Agfa" filmova formata 6x6 i dvije posude s razvijačem i fiksirom. Kasnije, kada je filmova nestalo, "snalazio se" po oslobođenim mjestima u kojima je bilo fotografa, ali mu je u nabavi filmova mnogo pomogao Moša Pijade, koji je stalno pronalazio filmove "za onog Skrigina".
Kada je 27. studenoga 1943. poginuo Ivo Lola Ribar na Glamočkom polju dok je bio u avionu na zemlji, s kojim je trebao poletjeti u Kairo, u avionu je izgorjelo i više stotina Skriginovih fotografija, što su ih Članovi naše vojne misije namjeravali predati saveznicima.
- Sve sam ratne filmove sačuvao i danas je kod mene oko 500 filmova koje gotovo ljubomorno Čuvam. Nisam ih čak htio predati ni u Vojno-historijski arhiv - kaže Skrigin.
Najviše me zanimalo pod kakvim je okolnostima snimio fotografiju o kojoj je riječ, a za koju neki sakupljači građe iz povijesti KOB-a tvrde da kao dokument dolazi po popularnosti odmah nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a (također snimak Skrigina) ili Titova ratnog portreta što gaje Skrigin snimio u kolovozu 1942. na Miliništu kod Glamoča.


(izvor:yugopapir)
16.11.2017.

Pozorište lutaka u Mostaru - 65 godina



Nekako da smo generacija. Prvu predstavu sam gledao kad sam bio prvi osnovne, a to je bilo daleke 1957/58.

Povodom obilježavanja 65 godina postojanja i rada Pozorišta lutaka Mostar, tokom cijelog mjeseca novembra mostarski lutkari organizuju brojna dešavanja za svu djecu grada Mostara.
U ponedeljak 6. novembra gosti mostarskog pozorišta bili su članovi Hercegnovskog pozorišta i Teatar „Plus“ iz Herceg Novog, sa predstavom „Strašni razbojnik Hilperik“, koji su izveli dvije predstave.
Već sutradan, u utorak 7. novembra, u Pozorištu lutaka gostovalo je i Dečije pozorište iz Subotice sa predstavom „Ivica i Marica“ u režiji Todora Valova. U dva termina izvelo je svoju predstavu, koja je osvojila brojne nagrade na najznačajnijim međunarodnim lutkarskim festivalima.
Ljubljanski „Mini Teatar“ pod umjetničkim vođstvom Roberta Waltla, s kojim Pozorište lutaka ima dugogodišnju i izuzetno plodnu saradnju, gostuje 16. novembra u teatarskoj kući na mostarskom Brankovcu sa predstavom „Palčica“.
Nekoliko dana kasnije, 28 novembra, na našu proslavu dolaze i gosti iz zeničkog Bosanskog narodnog pozorišta sa lutkarskom predstavom „Prodani smijeh“ u režiji Darka Kovačovskog. Uz to, dolaze nam i lutkari iz Gradskog kazališta lutaka Split i Gradskog kazališta lutaka Rijeka.
Glavni događaj ovogodišnje proslave je Velika izložba posvećena jubileju Pozorišta lutaka u Mostaru, zakazana za 15. novembar ove godine, koju je pripremila ranija direktorica ovog Pozorišta Ranka Mutevelić. Na ovoj jubilarnoj izložbi, koja će se održati u Centru za kulturu Grada Mostara, biće postavljen materijal iz bogatog i, u najtežim vremenima, sačuvanog arhiva ove kuće, od davne 1952. godine do danas, brojni stari dokumenti, fotografije, isječci iz štampe, scenografije i lutke. Na otvorenju izložbe će biti podijeljene diplome i zahvalnice pojedincima i organizacijama koji su pomogli rad, postojanje i razvoj ove ugledne teatarske kuće.
Uskoro će sa radom početi i Dječija lutkarska radionica u kojoj će učešće uzeti talentirana djeca iz mostarskih osnovnih škola. Radiće predstavu prema djelu Branka Ćopića „Ježeva kućica“ i, uz pomoć profesionalaca, animatora, glumaca, scenografa, kreatora lutaka, dramskih pedagoga, koreografa i muzičara, koje će angažovati Pozorište lutaka, učiti o lutkarstvu i savladavati sve tajne ove umjetnosti.
Krajem ove godine, kao finale ove velike proslave, počinje i rad na novoj premijeri Pozorišta lutaka „Punim jedrima!“ prema tekstu Teodore Popove, u režiji Elitze Petkove, gošće iz Bugarske.
U novoj 2017/2018 Pozorište lutaka u Mostaru planiri obnoviti što više predstava sa svoh repertoara. Zbog nedostatka glumačkog kadra, nastojaće zaposliti dva nova glumca/glumice kako bio kolektiv podmladili i time omogućili veći broj igranja na svojoj i drugim scenama.
Uz pomoć Grada Mostara i agencije “Stari grad” u 2018. godini u planu su i infrastrukturni projekti rekonstrukcije velike scene i administrativne zgrade, poput utopljavanja zgrada radi uštede energije, izmjena dotrajalih otvora, zamjena krovne konstrukcije, presvlačenje stolica, proširenje sjedećih kapaciteta, krečenje te izgradnja srušene radionice.
Pozorište lutaka svojim sredstvima već obnavlja glumačke prostorije, koje će biti uređene dostojno njihovoj namjeni, te radi na izmjeni starih elektroinstalacija.

(NovaSloboda.ba)
16.11.2017.

Maslačak izbliza


Ponekad se isplati pogledati malo detaljnije, kako bi se u potpunosti otkrila uobičajena ljepota nekog svijeta. Cvijet sa slike spada u familiju maslačka, koji raste skoro u svakoj ulici i po dvorištima.
Na slici su jasno vidljivi mali „padobranci“, koji lete okolo, ako puhmemo u njih, ili ako ih pokrene nestašni povjetarac. To su u stvari sjemenke ove biljke koje lete zrakom okolo, a od neke od njih će narednog proljeća sigurno postati novim maslačkom.
Fotografija je nastala pod stereo mikroskopom, a na takmičenju fotografije iz prirode, visoko je nagrađena,
Neke stravi su veličanstvene i u njihovoj minijaturi.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.11.2017.

Partizansko spomenik Mostar - Radovi na čišćenju do 14. novembra 2017.













(preneseno sa Sergio Šotrić/facebook)

VAZNO!!!!! BUDI DRUGARICA-BUDI DRUG, PODIJELI POST, POMOZI U INFORMISANJU JAVNOSTI - BUDI DIO OVE AKCIJE ZA EVROPSKU BIH
OBAVJESTENJE ZA JAVNOST "Odbora za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru"/ DANASNJE FOTOGRAFIJE /
DANAS - 4. RADNI DAN - NASTAVLJENI RADOVI NA CISCENJU, KAKO BI SE MOGLO PRISTUPITI OBNOVI PARTIZANSKOG SPOMEN GROBLJA U MOSTARU (od 2006. godine nacionalsnog spomenika drzave Bosne i Hercegovine) / I danas - od ranih jutarnjih casova - radnici dva mostarska komunalna preduzeća "Parkovi" i "Komos" nastavili su (u prosli petak zapocetu) akciju čišćenja nacionalnog spomenika BiH - kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru.
Mi smo radnicima (kao i svaki dan) obezbjedili obilan dorucak. Vrijedne radnike ova dva komunalna preduzeca, mozete vidjeti i kako u pauzi zajedno doruckuju na gornjem platou kompleksa Partizanskog spomen groblja.
ZA SAMO 4 RADNA DANA (od kojih je jedan dan - juce - padala kisa) OVI VRIJEDNI LJUDI SU URADILI DOSTA POSLA - VISE NEGO STO SMO PLANIRALI. (danasnji rezultati su zabiljezeni na fotografijama).
Sutra cemo inspicirati postignuto i shodno rezultatima, dogovoriti dalje radne korake.
Radovima će biti obuhvaćeno čišćenje i odvoz smeća sa ovog lokaliteta, te kultiviranje vegetacije što je neophodno uraditi kako bi se moglo pristupiti obnovi spomeničkog kompleksa prema usvojenim projektnim fazama.
Tehnički rukovoditelj radova gopspodja Milica Dogan - inace clan "Odbora za podrsku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru" - istakla je kako će radovi potrajati 7 do 10 dana, zavisno od vremenskih prilika.
Načelnik Odjela za komunalne poslove Grada Mostara, Omer Pajić posebno ističe zajednički angažman mostarskih komunalnih preduzeća i uvjeren je da će se svi planirani radovi u ovoj fazi završiti u predviđenom roku.
"Ovo je samo prvi korak na putu do našeg konačnog cilja obnove Partizanskog spomen groblja nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Zajednički rad radnika Parkova i Komosa pokazuje nam da svi zajedno možemo učiniti mnogo više i za Partizansko groblje i za naš grad i državu ", rekao je ovim povodom Sergej Sergio Šotrić predsjednik "Odbora za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru".
IZVOR:
Cjelokupni sadrzaj ponudjenih informacija (u tekstu i slici) ima svoje izvoriste u "Odboru za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru", koji i na ovaj nacin - transparentno, neposredno i aktuelno - zeli svoje inicijative i aktivnosti pribliziti javnosti.
Sergej Sergio Sotric
Predsjednik

Sergio Sotric / 14.11.17
15.11.2017.

Sitan znamen: Munarica i česma na Mazoljicama


Hadži Velijin mesdžid ne postoji više, a nalazio se u Mazoljicama, na uglu ulica Braće Lakišića i Knežića (bivšeg Mrakova sokaka).
Kad se ulicom Osmana Đikića s Glavne ulice (pored zgrade SDK) uspne uzbrdicom, dođe se tačno ispred ovoga mesdžida, ali jedino što se može vidjeti je visok čvrsti zid.
Inače, mesdžid je imao vitku kamenu munaricu vidljivu sa same ulice. Bila je to zadužbina nekog Velije, a o njemu nema nikakvih podataka.
Računa se da je mesdžid izgrađen još prije 1648. godine.
I mesdžid i kamena munarica su srušeni 1950. godine i na njenim temeljima izgrađena je stambena kuća.
Ali, nije srušena jedino munarica.
Baš u samom zidu mesdžida bila je postavljena 1905. godine i jedna od brojnih javnih česmi. Imala je kamenu podlogu, a demontirana je 1960. godina.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)

(iz arhive cidom.org)
15.11.2017.

Klimatska istraživanja: Brodom oko Antarktika









Naučnici iz čitavog svijeta, na jednom ruskom brodu, oplovili su oko Antarktika, kako bi proveli istraživanja u vezi sa promjenama klime. U istraživanju je učestvovalo 159 istraživača, misija je trajala 89 dana, i pri tome su prešli 33.565 kilometara. Izvršena su mjerenja vazduha, vode i leda sa do sada nejvećom preziznošću, što bi trebalo dovesti do saznanja kako južni kontinent može pomoći da se savladaju klimatske promjene.
Letjeli su helikopterom, koji pripada istraživačkom brodu. Pošto brodu nije uspio pristup Bouvent ostrvu u južnom Atlantiku, istraživači su se o situaciji na ostrvu informisali iz vazduha.
Nekada su foke sa ostrva Južna Georgija bjesomučno izlovljavane, a danas spadaju u zaštićenu vrstu. One u vodi u blizini ostrva pronalaze dovoljno hrane, prije svega male rakove i ribe.
Na ledenjak su istraživači krenuli helikopterom, kako bi uzeli uzorke za istraživanje. Pri tome su bušenjem uzimali uzorke, koji u dubini ledenjaka sakrivaju informacije o klimi u proteklim epohama.
Južna Georgija je britansko prekomorsko područje. Zaliv Grytviken je do šezdesetih godina prošlog vijeka služio kao baza lovaca na kitove.
Glaciolozi su naučnici koji se bave istraživanjem ledenjaka. U zalivu St. Andrews uzeli su uzorke leda, koga su odmah istražili, u laboratoriji smještenoj na brodu.
Prilikom istraživanja je utvrđeno da u vodi postoji dovoljno biomase koja veže ugljen dioksid, ubicu klime. U vodama oko Antarktika nalazi se dosta hranljivih materija, kao što su bodljikavi morski krastavci, ali i mnogo organizama sa krečnjačkim oklopom, koji efikasno skladište ugljen dioksid.
Kako se pretpostavlja, ovdje se nalazi najveća kolonija kraljevskih pingvina na svijetu. Ove društvene ptice love u grupama. U vodama Južne Georgije pojedu i do 20 kilograma hrane, samo kod jednog odlaska u lov.
Naučnici su se na brod, po imenu „Akademik Trjoschnikow“, ukrcali u Kapstadtu, oplovili Južni pol za 89 dana i vratili se nazad na Rt Dobre nade u Južnoj Africi.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
14.11.2017.

Digitalna detoksikacija


Digitalna detoksikacija, "Digital detox", je pokret koji podrazumijeva svjesniju upotrebu pametnog telefona i drugih uređaja povezanih na Internet. Tokom digitalne detoksikacije razvijena je jedna uspješna industrija u SAD. Digitalna detoksacija ustvari predstavlja kvalitetniji način života.

Dovoljno je poduzeti male korake i usvojiti ne pretjerano 'revolucionarne' nove navike koje će pojedinca učiniti zadovoljnim i sretnim te dokazano pozitivno utjecati na njegovo mentalno zdravlje, tvrde znanstvenici s londonskog University Collegea. Dobra je vijest to što je najčešće riječ o izmjenama koje se mogu vrlo jednostavno uklopiti u vaš svakodnevni način života, a zbog njih ćete se osjećati puno bolje, smatraju londonski znanstvenici. Predlažu jednostavne i lako primjenjive korake koji će pojedincu pomoći da poboljša svoje mentalno zdravlje. Osim kvalitetnog sna, prehrane i fizičke aktivnosti, na njihovu popisu našli su se i pametni telefoni, tableti i prijenosna računala. Oni pretjerano stimuliraju rad mozga, a i mozak treba odmor. Ako ga stalno naprežete neprestanim korištenjem spomenutih elektroničkih uređaja, narušavate svoje mentalno zdravlje.
Jedanput sedmično uzmite mini digitalnu detoksikaciju, čak i na pola dana ili samo na nekoliko sati. Također, ističu znanstvenici, iako nas većina vjeruje da su fotografije važne jer ćemo na taj način lakše upamtiti neke važne trenutke, rezultati objavljeni u časopisu Psychological Science kažu drukčije. Ako ipak želite 'ovjekovječiti' slasan obrok ili lijep pogled (za Instagram, podrazumijeva se), usredotočite se na glavni motiv, nastojeći da pritom ne pravite i selfie. Vježbanje, pravovoremeno izvršavanje obveza i zdrave veze također su nabrojani kao bitni faktori u poboljšanju mentalnog zdravlja.

(zdr/bljesak)
14.11.2017.

Skakač svjetske klase poginuo u Himalajima






Valery Rozov (52) do sada je postavljao brojne rekorde u Base Jumpingu. Prethodne nedelje, skok koji je izveo na planini Ama Dablan (6813 m) u Himalajima, za njega je bio tragičan. Tom prilikom je bio u lovu na jedan novi rekord. Nesretni Rus je udario u stijenu, tako da spasa nije bilo.
Lokalni mediji su objavili tragičnu vijest, a očevici su, takođe, potvrdili da je Rozov udario u stijenu nakon base skoka.
Rozov je bio rekorder u base skokovima, a među njegovim dostignućima je skok iz 2016. godine sa visine od 7.700 metara na planini Cho Oyu. Prije smrti je učestvovao u projektu “Seven Summits”, gdje mu je bio cilj zabilježiti rekordne skokove na svakom od sedam kontinenata. Ranije je skočio s Kilimandžara u Africi, Huascarana u Južnoj Americi, Elbrusa u Evropi, Ulvetanne na Antarktiku i Cho Oyua u Aziji.
Prije osam godina je skočio padobranom u krater jednog vulkana, a godinu dana kasnije skočio je sa Matterhorna. Nakon toga, njegovi rekordi su bili sve ekstremniji. Prije četiri godine je skočio prvi put sa vrha preko 7 hiljada metara. Bio je to skok sa Changste (7220 m) u Himalajima, a prošle godine je ponovio podvig sa 500 metara višeg Cho Oyu, takođe u Himalajima.
Base skakači u specijalnim odijelima dostižu brzinu do 200 km/h, a uprkos tome što imaju dosta kontrole, izloženi su neočekivanim udarima vjetra. Za sad nema naznaka da je tako nešto bilo uzrok nesreće.
(izvor:welt)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.11.2017.

Na klupi za vlast


Nekadašnja fudbalska zvijezda George Weah želi postati predsjednik Liberije.
Da je ostao u Evropi, recimo u Italiji, gdje je nakada igrao za AC Milan, sada bi vjerovatno sjedio u svojoj vili na obali jezera Komo i uz čašu njegovog omiljenog Barola gledao utakmice lige šampiona. Ipak, on radije čuči u Liberiji, zemlji opljačkanoj u građanskom ratu, koja se bori za zadnjim izbijanjem ebole i pokušava nešto dobro učiniti u politici.
Weah tamo želi postati predsjednik, a pitamo se, kako se u Africi inače biraju predsjednici. On je već prošao prvi krug glasanja, i ovih dana je trebao nastupiti u drugom krugu, koji je odložen zbog sumnje na prevaru njegovog protivkandidata.
Zašto on to sebi čini?
„Moja zemlja mora da se razvija. To je najstarija država u Africi, a nema čak ni pravih puteva, koji bi je spajala s kraja na kraj. To želim da izgradim“, kaže Weah.
Njegova prednost: Svako u Liberiji zna za njega. Za narod je on „King George“.
Weah je 1995. godine izabran za fudbalera godina na svijetu, kao jedini afrički fudbaler kome je pripala ta čast. U politiku se umješao 2004. godine, a godinu kasnije se pojavio u trci za šefa države.
Poražen je od kasnije dobitnice Nobelove nagrade za mir Ellen Johanson-Sirleaf, koja se sada nije pojavila na izborima.
Njegova šansa? Weah ne bi bio prvi sportista koji je došao na visoku političku dužnost.
Romario je nekada napadao za reprezentaciju Brazila i FC Barcelonu, a danas sjedi u senatu njegove zemlje.
Vitali Klitschko, nekadašnji bokserski šampion u teškoj kategoriji, sada je političar u Ukrajini, gradonačelnik je Kijeva.
Josef Ventura je nekada bio šampion u wrestlingu, a danas je u politici, guverner je Minnesote, SAD.
Josefa Idem je osvojila zlatnu medalju u kanuu, a kasnije je postala ministarka Italija za sport.
Kachaber Kaladse je igrao fudbal za AC Milan a sada je gradonačelnik grada Tbilisija u Georgiji.
Manny Pacquiao, filipinski svjetski šampion u boksu, danas sjedi u Gornjem domu kongresa u njegovoj zemlji.
Kira Grünberg, paraplegičarka, nekadašnja skakačica s motkom, u Austriji je upravo izabrana u Nacionalni savjet, za stranku ÖVP.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.11.2017.

"Monument" pred Brandenburškom kapijom





Alepo, 2015

U centru Berlina postavljena je umjetnička instalacija pod nazivom “Monument”, Spomenik, s ciljem ukazivanja na stradanje civila u ratom zahvaćenoj Siriji.
Instalaciju postavljenu ispred Brandenburške kapije čine tri uspravno postavljena autobusa.
Autor je njemački umjetnik porijeklom iz Sirije Manaf Halbouni koji je kazao da je cilj ove instalacije da podstakne na rasprave i važnost pokretanja procesa zaustavljanja rata.
Postavka asocira na autobuse koji su na ulicama Halepa postavljani kao zaštita civila od snajperista.

Postavka će ostati izložena do 26. novembra.
(spagos)
13.11.2017.

Kada suze postanu umjetnost








Ai Weiwei (60) je jedan od najpoznatijih umjetnika na svijetu. Prije dvije godine je izbjegao iz Kine i našao se u Berlinu. Najpoznatiji disident iz Kine je sada predstavio jedan film o izbjeglicama.
„Human Flow“, „Protok ljudi“, je naziv filma. Pitanje krivice već dugo vremena nije više ograničeno samo na jedan režim, ili jednu zemlju. Film se bavi globalizacijom ovog problema.
Ovog puta, materijal za film nije njegov život. Njegovo platno, njegove boje sada su 22 miliona ljudi, koji se širom svijeta nalaze u izbjeglištvu. Zbog filma je Ai Weiwei putovao u Jordan, Grčku, Italiju, Gazu, Afriku i Bangladeš.
On prikazuje ljude koji su za njihovu budućnost iza sebe ostavili svoju prošlost. Njima je dosta rata siromaštva, gladi i progona. On jednim dijelom njihovih života, zajedno sa njima putuje u njihovu budućnost. U jednom izbjegličkom kampu je dao da mu se odreže njegova duga kosa. Prikazuje ljude na ivici njihove egzistencije.
Na pitanje da li je ikada smatrao da je pogrešno od života ovakvih ljudi praviti umjetničko djelo, Weiwei je kategoričan i kaže, ako se tako misli, onda je bolje ni ne upuštati se u nešto tako. Moraš biti jedan od tih ljudi, inače to ne funkcioniše. Mora se čovjek boriti sa tim ljudima za opstanak, biti dio njih, boraviti u ograđenim prostorima, identifikovati se sa njima, a u isto vrijeme se i izvući iz toga. Oni najčešće ne traže novac, nego iskrenost. A da bi se prikazala sva njihova patnja, baš na ovaj način im se može itekako mnogo pomoći. Većina estetskih vrijednosti koje izviru same od sebe su kontradiktorne, a film ne može riješiti njihove protivrječnosti. To je upravo i bio ključ za ovo djelo Ai Weiweija. Protivrječnost između samopoštovanja. Umjetnost sažaljenja, poboljšanja svijeta, naivna estetika i teška stvarnost, koja nije riješiva, ali se čuje da postoji. Nešto nepremostivo ne može više stajati kao problem prostora. Nemoguće nije više pitanje, jer bi inače bilo moguće. Na nikakvo pitanje ne mora se ni davati nikakav odgovor.
Najveću pojedinačnu izložbu Ai Weiwei je napravio je 2014. godine u berlinskom Gropius Bau.
„Evidence“ je bio naslov izložbe. U tu svrhu, upotrijebio je 6000 starih drvenih hoklica, koji Kineze koji su napustili zemlju podsjećaju na njihove ostavljene relikvije.
„Ornamenti bijede“ je fotografija napravljena pomoću drona, a prikazuje Rohingya izbjeglice iz Myanmara u Bangladešu.
„Svijet na brodu“ je instalacija koju je Ai Weiwei postavio u Pragu, u martu ove godine, a prikazuje jedan 70 metara dugi brod pun izbjeglica.
„Pogled na iskorjenjene“ prikazuje Ai Weiweia u Idomeniju.  Tada je preko 14 hiljada izbjeglica boravilo u ovam grčkom kampu, nakon što je Makedonija bila zatvorila svoje granice.
Uz sve to on kaže: „Njemačka mi je podarila jedno sigurno mjesto, mjesto za performacije, kao što je bio moj studio, ili moja škola, na kojoj sam predavao. Ali ovo nije domovina!“
U međuvremenu, Weiwei je postao jedan pokretni spomenik.
Za njegov angažman polovinom novembra u Berlinu će mu biti uručena prestižna nagrada Bambi.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.11.2017.

Ne tako daleko: Planinska staza koja ruši zidove













Via Dinarica, planinarska staza, vodi od Slovenije do Albanije. Za nekadašnje vojnike iz balkanskih ratova to su „krvave planine“, na kojima planinari sada mogu otkriti posebne ljepote.
Via Dinarica je megalomanski projekat koji povezuje Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju, zemlje koje su bile protivnici, pa čak i neprijatelji, u proteklim vijekovima. Kao da ovaj zadatak sam po sebi nije bio dovoljno težak, njegovi tvorci nisu predvidjeli samo jednu stazu, nego čak tri različite. Plava staza vodi uz obalu, a Zelena staza kroz šume u unutrašnjosti, i ima prvenstveno zadatak da privuče bicikliste. Kraljevska je Bijela staza: 1260 kilometara okosnicom Dinarida. Ona vodi preko najviših planinskih vrhova, preko 2386 metara visokog Maglića u Bosni i Hercegovini, 2522 metara visokog Bobotovog Kuka u Crnoj Gori i 2386 metara visokog Jezerca u Albaniji. Staza ide od Postojnske jame u Sloveniji do Valbona doline u Albaniji. Za prelzak ovog puta, ekspertima su trebalo 54 dana, uz pomoć GPS uređaja. Na osnovu onoga što su snimili prilikom te prve ture, nastala je prva mapa ove trase.
Via Dinarica je, prije svega, jedna vizija, ali je kao zajednička ideja već dobila niz pohvala i prikupila početna finansijska sredstva. Renomirani američki „Outside Magazin“ je ovu turu izabrao kao najbolji planinski put 2014. godine, a „National Geographic“ kao najbolji izlet, „Best Trip“, u 2017. godini.
O nekoj gužvi na ovom putu, još nema ni govora. Na planini Čvrsnici, jednom od najljepših dijelova ove ture, dva dana hodate po bukovoj šumi kraškim stijenama, preko cvjetnih livada i grebena sa fantastičnim panoramskim pogledima, a usput jedva da susretnete neko ljudsko biće.
Tradicija planinarenja ovdje postoji već 120 godina, još od vremena Austrijanaca, kada su osnovana planinarska društva i mreža označenih planinskih puteva, koja se prostirala kroz čitavu Jugoslaviju. Jedan takav put je čak osnovao i Tito, od Sarajeva do Crne Gore.
O snu zvanom Via Dinarica pisano je 2006. godine na planinarskom forumu Summitpost: „Cilj je da se povežu vrhovi Dinarida i kao takvi etabliraju kroz održivi turizam“. Stanovnici usputnih sela bi trebali ponuditi hranu i spavanje. „Kroz ovu aktivnost ne mogu očekivati da odmah postanu bogati, ali bi mogli zaraditi dovoljno da imaju interesa, u zaštiti prirode“. Bez turizma, šume bi bile sasječene, na tim mjestima otvoreni rudnici ili napravljene brane“.
O čemu se radi u ovom projektu, može se vidjeti sa Malog Vilinca. Svuda, do horizonta, vide se samo divlje planine. Orlovi kruže nebom, nema ski liftova, nema sela, nema fabrika koje remete idilu. Ispod Malog Vilinca stoji jedna od ikona Via Dinarice, Hajdučka Vrata, jedan ogromni kameni luk, nazvan po odmetnicima, hajducima, koji su pljačkali otomanske karavane, a još i danas se o njima pjeva kao o narodnim junacima. Kulise su još grandioznije nego one u sjajnim filmovima fantazije, pošumljeni planinski prevoji i stjenoviti zidovi, koji idu stotine metara u dubinu. „Naš Grand Canyon“.
Bez pogovora, ljepote ne nedostaje na Via Dinarica, kraški kanjoni na Velebitu u Hrvatskoj, Durmitor i kanjon Tare u Crnoj Gori, Prašuma u nacionalnom parku Sutjeska u Bosni i Hercegovini.
Čega nedostaje? Infrastrukture! Putevi moraju biti markirani, sa postavljenim putokazima, sadašnje rustiklane planinske kuće moraju biti renovirane. „Sada je nemoguće planinariti ovim putevima bez vodiča“. Bio bi potreban i jedan turoperator, koji bi vodio planinare na start najljepših etapa i vraćao ih nazad. Jedan od stvaraoca Via Dinarica je Tim Clancy, koji je došao u Bosnu i Hercegovinu odmah iza rata, kao stručnjak za razvoj, i trebao je ostati samo tri nedelje. Prvo se zaljubio u Bosnu i Hercegovinu, a onda i u jednu djevojku. I ostao do danas.
„Želimo srušiti zidove, a onda će svako dobiti svoj dio kolača“ kaže Clancy. „Kod raspodjele puteva ovdje se mora biti senzibilan, Zbog toga su i ponuđene tri ture, kako bi u ovome bilo zastupljeno što više regija“. A kao da sve ovo nije bilo dovoljno, sad je ponuđeno produženje ture do Makedonije.
Clancy je ubijeđen da će Via Dinarica zaživjeti. Barem njen zapadni dio, gdje nema problema sa prelaskom granica. Tamo gdje bi to moglo biti komplikovanije, urađene su male modifikacije, tako da se granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine prelazi u blizini Buškog jezera.
Kako bi turizam trebao izgledati, Clancy pokazuje na primjeru Lukomira. Uz put, kojim se vozi terenskim vozilom, na livadama se nalaze nepregledna stada ovaca. Po dolasku u Lukomir, čovjeku se čini da se stigao u neki drugi vijek. Niske kamene kuće pokrivene šindrom, nema javne rasvjete, ovčarski psi laju, cvrčci cvrče. Ali, ni ovdje nije isto kao prije.
Sada ovdje živi samo 30 ovčara, a prije 50 godina bilo ih je deset puta više. Preko zime, selo je nekoliko mjeseci prazno. Skoro u svakom selu u planini je isto. Mladi idu u gradove, samo stari ostaju u mjestu njihovog djetinjstva.
„Odlazak sa zemlje želimo zaustaviti. Ili čak ga okrenuti u drugom pravcu“, kaže Clancy.
Nadu nikad ne treba gubiti. Selo je 1998. godine bilo u ruševinama. Onda su stigla sredstva za obnovu. Selo je renovirano, i sada se ovdje planinarima mogu ponuditi moderne sobe za spavanje. Specijaliteti su uštipak, jedna bosanska varijanta pice sa sirom.
Mještani svakog gosta veoma rado, bez naknade, ponude sa rakijom i kafom. Jedna kuća iznutra izgleda kao neki muzej, Niska vrata, staro ognjište, drvena vrata na tavanu, na zidu runo i slika Plave džamije.
Ovdje stanuje Vejsil Čomor i smješka se novim vremenima.
„Prije je Njemačka bila daleko, kaže ovaj 79. godišnji ovčar, a sada nam u posjetu dolaze čak iz Australije“.
Njegova žena Rahima sipa kafu iz bakarne džezve, ne prihvata odbijanje, a Vejsil priča o biciklistima i planinarima, koji od prije nekoliko godina dolaze svakog ljetnog dana u posjetu. Rahima im prodaje vunene čarape, a on đelja drvene kašike i viljuške.
Često im dođe unuka, koja ovdje provede čitave ljetne ferije. Njoj se u Lukomiru dopada, a pogotovo priče koje joj priča njena nana.
„Samo da još ima interneta!“, kaže tužno.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.11.2017.

Konstituisan odbor za obnovu i revitalizaciju Partizanskog spomenika u Mostaru


Antifašisti regije

Konstituisan odbor za obnovu i revitalizaciju Partizanskog spomenika u Mostaru

11. novembra 2017.

Odbor za obnovu i revitalizaciju Partizanskog spomenika, kojeg je ljetos formiralo Udruženje antifašista i boraca NOR-a Mostar, konstituisan je danas u Mostaru
Odbor predvodi Raif Dizdarević bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ koji je bio spriječen da prisustvuje konstituisanju.

Sead Đulić, predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar kazao je u uvodu da namjera ovog odbora nije u tome da se oni bave samom gradnjom.

"Ne želimo da se mi bavimo nabavkama kamena, raspisivanjem tendera i slično, naša funkcija je da pokrenemo priču o antifašizmu u gradu i državi u kojoj je previše fašističkih pojava, da skrenemo pažnju na Partizansko groblje, da vršimo pritisak na institucije države kojima je zakonska obaveza da urade i zaštite taj prostor koji je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine", kazao je Sejo Đulić.

Odbor će u isto vrijeme lobirati kod domaćih i međunarodnih finansijskih institucija, donatora i fondacija koje imaju novac za slične projekte.

"Želimo da pomognemo autoritetom pojedinaca, ali i kolektivnim autoritetom koji će ti pojedinci zajedno imati. Drugo, odbor je regionalnog karaktera, nije on mostarski i samo bosanskohercegovački, već je ideja da ovo remek djelo Bogdana Bogdanovića bude početak jedne velike regionalne priče o zaštiti antifašističkih obilježja na teritoriju država nastalih raspadom Jugoslavije", dodao je Đulić.

Đulić smatra da antifašističku priču, kojom se svi civilizirani ljudi na svijetu ponose, treba vratiti na političku i društvenu scenu, jer kod nas historija prestaje s 1941. godinom.

"Onda je lako trovati djecu praveći od fašista antifašiste, dizati drugačija obilježja. Mladi nisu krivi, vrh države je kriv što je situacija danas ovakva i što je stanje na Partizanskom groblju takvo kakvo je", zaključio je Sejo Đulić.

U odsustvu Raifa Dizdarevića sastankom je predsjedavao dr. Bakir Nakaš, predsjednik Saveza antifašista i boraca NOB-a BiH koji je kazao kako je Partizanski spomenik u Mostaru bolna tačka naših antifašista.

"Ovakav jedan objekat koji zaslužuje dužnu pažnju po svim aspektima danas se nalazi u jadnom stanju, a ono je takvo zbog situacije u kojem se nalazi grad Mostar. Sve loše što se u Mostaru dešava odražava se i spomeniku. Nažalost u vremenu jačanja fašističkih ideja, mi danas imamo snage koje su prisutne i kojima nije stalo da jedan ovakav objekat ima takav značaj i on se iz godine u godinu skrnavi", kazao je Nakaš.

SABNOR BiH želi da akcija koja popirma organizovane oblike zaživi u punom sjaju i da se pokrenu svi oni relevantni faktori koji mogu poboljšati stanje ovog vrijednog spomen obilježja.

"Prvenstveno se to odnosi na lokalne vlasti, ali i one kantonalne i entitetske. Nama je drago i iznenadili smo se su sa vrha Federacije BiH i države upriličili posjetu dva premijera i eto možda je i to jedan od znakova da se stvari mijenjaju te da i ovih koji su na vlasti, a do sada nisu pokazivali preveliki interes shvate da vrijednosti antifašističke borbe koje se ogledaju o ovom spomeniku i danas jako važne", dodao je Bakir Nakaš.

Nakaš je naglasio i da je bitna promjena svijesti naših ljudi prema ovom objektu te da stanje Spomen obilježje Vrace u Sarajeva nije mnogo bolje i da je ono postalo leglo narkomanije i ljudi kriminalnog miljea.

Članovi Odbora za obnovu i revitalizaciju Partizamnskog spomen-groblja u Mostaru:

1. Raif Dizdarević, bivšipredsjednik Predsjedništva SRBiH, bivši Predsjednik Skupštine SFRJ, bivši ministar vanjskih poslova SFRJ i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ
2. Dr. Bakir Nakaš, infektolog
3. Akademik Ivan Štraus, arhitekta
4. Dr. Latinka Perović, istoričar
5. Akademik Slavo Kukić, sociolog
6. Prof. dr. Miodrag Živanović, filozof, esejist, publicist
7. Prof. dr. Žarko Korać, političar
8. Prof. dr. Hrvoje Klasić, istoričar
9. Dr. Selma Jakupović, anesteziolog
10. Dr. Aner Žuljević, ekonomist
11. Prof. dr. Elbisa Ustamujić, univerzitetski profesor
12. Dr. Milojka Nadaždin, agronom
13. Prof. dr. Nerzuk Ćurak, univerzitetski profesor, esejist, publicist
14. Dr. Goran Karanović, pravnik
15. Dr. Dragan Markovina, istoričar
16. Dr. Izudin Pintul, urolog
17. Prof. dr. Zdravko Grebo, univerzitetski profesor
18. Prof. dr. Husnija Kamberović, istoričar
19. Dr. Ivan Ristić, Wissenschaftlicher Mitarbeiter/Kurator Leopold Museum - Privatstiftung
20. Docent dr. Edin Čolaković, ekonomista
21. Dragi Žujo, ekonomista
22. Mr. Milan Račić, pravnik
23. Mr. Jasmin Branković, pravnik
24. Mr. Selim Bešlagić, političar
25. Mr. Mladen Ćavar, političar
26. Mensur Seferović, učesnik NOR-a, publicista
27. Danilo Škorja, borac 3. prekomorske brigade koja je učestvovala u
oslobađanju Mostara 14. februara 1945. godine
28. Zoran Pusić, profesor
29. Branko Lukovac, diplomat
30. Mr. Bogić Bogićević, političar
31. Mr. Bojan Spasojević, magistar poljoprivrede, odsjek: floristika i pejzažno oblikovanje
32. Nenad Čanak, političar
33. Vehid Šehić, pravnik
34. Aleksandar Popov, direktor centra za regionalizam Novi Sad
35. Nermin Nikšić, pravnik, političar
36. Željko Komšić, pravnik, političar
37. Vesna Šunjić, biznis menadžer
38. Zlatko Dizdarević, diplomata
39. Erik Fabijanić, političar
40. Slobodan Simović, potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore
41. Mišo Marić, publicista
42. Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica lista "Oslobodjenje"
43. Elma Hašimbegović, direktorica Historijskog muzeja BiH
44. Igor Galo, glumac
45. Milan Gorjanc, član GO ZZB Slovenije
46. Slobodan Popović, političar
47. Dino Mustafić, reditelj
48. Aleksandar Žolja, NVO aktivista
49. Sead Đulić, reditelj
50. Saša Magazinović, političar
51. Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle, političar, pravnik
52. Lana Prlić, političar
53. Svetozar Pudarić, arheolog
54. Zoran Mikulić, pravnik
55. Edin Zagorčić, političar
56. Vesna Saradžić, političar
57. Nijaz Skenderagić, biznis menadžer
58. Miralem Đajo, aktivista UABNOR-a
59. Jusuf Obradović, advokat
60. Mahmut Trčalo, političar
61. Muzafer Šehović, političar
62. Muhamed Voloder, pravnik
63. Slobodan Andrić, aktivista UABNOR-a
64. Šemsudin Omeragić, arhitekta
65. Safet Nožić, aktivista UABNORA-a
66. Milovan Mišo Rupar, aktivista UABNOR-a
67. Salih Alikalfić, biznismen
68. Mustafa Polutak, general u penziji
69. Faruk Ćupina, advokat
70. Sead Ćišić, aktivista UABNOR-a
71. Zlatko Šoše, član porodice poginulog borca pokopanog na Partizanskom spomen-groblju
72. Zijat Mušić, političar
73. Boro Bjelobrk, dipl.ing. elektrotehnike


(klix.ba)
12.11.2017.

Ibišević se oprostio od reprezentacije BiH


Ibišević se oprostio od reprezenzacije BiH

Ostaće upamćen po golu Litvaniji u posljednjem kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, te golu Argentini na SP u Brazilu.
Vedad Ibišević odlučio se na opraštanje od reprezentacije nakon što se nismo plasirali na Svjetsko prvenstvo u Rusiji.
"Odlučio sam da ako se ne plasiramo na Svjetsko prvenstvo u Rusiji da ću se oprostiti od reprezentativnog dresa. U ovom periodu od zadnje utakmice do danas puno sam razmišljao i donio odluku da se povučem", rekao je Vedad i nastavio:
"Drago mi je što sam nosio deset godina dres reprezentacije. Bilo je lijepih i ružnih trenutaka, ali je bilo puno više lijepih. Mislim da sam u godinama kojima je to najbolje rješenje. Bit ću najveći navijač ove reprezentacije i želim puno sreće Bosni i Hercegovini."
Plavooki bombarder je dao 26 golova u 74 nastupa za nacionalni tim Bosne i Hercegovine.


(Emir Katana/oslobodjenje 11112017)



Oproštaj velemajstora

S oproštajem naše nogometne reprezentacije od kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo odlazi i jedan od najvećih "Zmajeva" koji je proteklih godina igrao za našu izabranu vrstu - Vedad Ibišević! Nogometaša i kapitena Herte pamtit ćemo po velikom doprinosu koji je dao za proteklih deset godina u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine..

Za A selekciju debitirao je 24. marta 2007. godine na kvalifikacionoj utakmici za Euro 2008 protiv reprezentacije Norveške. Na prvi gol nismo dugo čekali - postigao ga je protiv reprezentacije Grčke u Atini (2:3). Zabijao je u svom desetogodišnjem angažmanu u A timu, Vedator, kako ga je prozvao naš kolega Marjan Mijajlović, golove mnogim evropskim reprezentacijama, ali će ostati jedni Bosanac, a možda i igrač u regionu, koji je uspio zatresti mrežu i Brazila i Argentine. Brazilcima je postigao gol u februaru 2012. godine u prijateljskom meču u Sent Galenu. Tada smo izgubili od "Karioka" sa 1:2, a istim rezultatom smo poraženi i na debiju na Svjetskom prvenstvu protiv Argentine, kada je reprezentacija Bosne i Hercegovine prvi put u historiji došla do učešća na Svjetskom prvenstvu u nogometu..

A, upravo to učešće na Mundijalu omogućio nam je Ibišević. Vjerujem da nema navijača Bosne i Hercegovine koji ne pamti 15. oktobra 2013. i posljednju utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2014. u Brazilu.Igrali smo protiv Litvanije u Kaunasu. Dugo smo plelili mrežu ispred gola Litvanaca, tražio se taj gol za prolaz na Mundijal i stigao je u 68. minuti, a pobjedu je donio upravo Ibišević. Iako u ovim kvalifikacijama nije briljirao, Ibišević je vrijedan respekta i poštovanja. "BH Fanatikosima" i svim navijačima donio je bezbroj radosti, pomagao je mnogima, uvijek bio i nama novinarima na raspolaganju, jer je jedan od rijetkih reprezentativaca, koji se nije libio javiti na naše pozive, ali i mnogih humanitarnih organizacija.Naravno, ostat će, osim po golovima, ostat će upamćen kada je 2015. godine organizirao iftar za sve učesnike Marša mira u želji da da bilo kakav doprinos u komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici. Znamo da i u 33. godini može dati još mnogo Zmajevima, ali Vedo je donio odluku, poslije koje teško da ima povratka. Večeras će se oprostiti. Na žalost ne kako bismo svi željeli golovima koji bi nas odveli na Mundijal u Rusiju, ali i pored toga zaslužio je veliki respekt. Vedo, hvala ti!.

(izvor:sport.avaz/10102017)


(izvor:kicker.de)


Ibišević u klubu 100!

Ibišević ušao među velikane Bundeslige: Stigao do 100. gola u Bundesligi 

S dva gola protiv ekipe Mainza Ibišević je stigao do brojke od 100. golova u Bundesligi, te je postao tek šesti stranac koji je postigao 100 i više pogodaka u elitnom razredu njemačkog fudbala. Ispred njega su ostala zaista velika imena svjetskog fudbala. Nedodriljiv je na vrhu Claudo Pizarro sa 190 pogodaka, zatim slijedi legendarni napadač Bayerna i Stuttgarta Giovane Elber sa 133 gola, te Robert Lewandowski sa 128. Uskoro bi Ibišević mogao preteći još dvije bundesligaške legende. Radi se o nekadašnjem napadaču Werdera i Schalkea Ailtonu, te legendi Borussije iz Dortmunda Stephaneu Chapuisatu, koji su postigli po 106 pogodaka.
Sretno!

(sportsport/28112016)

(spagos)
11.11.2017.

Sastanak Odbora za obnovu i revitalizaciju Partizanskog spomen groblja u Mostaru




U subotu 11. novembra, sa početkom u 12 sati, u Kongresnoj dvorani hotela “Bristol” održaće se konstituirajuća sjednica Odbora za obnovu i revitalizaciju Partizanskog spomen groblja, što ga je još ljetos formiralo Udruženje antifašista i boraca NOR – a Mostar.
Odbor čini sedamdesetak uglednih, prije svega antifašista, a onda značajnih stručnjaka u svojoj oblasti i društveno angažovanih pojedinaca. Predsjednik Odbora je Raif Dizdarević, bivši predsjednik Predsjedništva SR BiH, bivši predsjednik Skupštine SFRJ, bivši ministar vanjskih poslova SFRJ i bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ.
Uloga Odbora je stvaranje pozitivne klime, ne samo u Mostaru, nego i šire, za reafirmaciju antifašizma kao civilizacijske tekovine koju baštinimo i sa kojom se možemo i moramo ponositi. Promjena shvatanja antifašizma i razumijevanje neofašističkih pojava stvaraće pozitivne pretpostavke za očuvanje postojećih, ali i za obnovu oštećenih i uništenih antifašističkih obilježja, ne samo u Mostaru, nego i na prostoru bivše zajedničke nam države. U tom smislu, Odbor čine pojedinci iz čitave regije. Naravno, Odbor će vršiti kontinuirani pritisak na sve nivoe vlasti u državi da izvršavaju svoju zakonsku obavezu i Partizanskom spomen groblju u Mostaru, Nacionalnom spomeniku BiH, posvete dužnu pažnju i vrate ga u prvobitno stanje.
Odbor će lobirati, kako u BiH, tako i u svijetu, da se obezbijedi sve što je potrebno da bi ovo remek djelo graditeljske baštine autora Bogdana Bogdanovića zasijalo u punom sjaju, saopšteno je iz UABNOR-a Mostar.
(NovaSloboda.ba)
11.11.2017.

Ode i Stampi: Legenda malog fudbala u Mostaru


U sjećanju...
Turnir u malom fudbalu u Mostaru, koji se svake godine održava u Mostaru, redovno na stadionu Kantarevac, svaku veče okuplja oko 3.000 posjetilaca. Prodefilovalo je za ovih dvadesetak godina na sfalznom terenu Kantarevca mnogo poznatih zvijezda: Bajević, Marić, Vladić, braća Halilhodžić, braća Glavović, braća Hadžiabdić, braća Dugalić, Bakreni, Moša, Tončo, Žiga, Bajram, Saša Kolonja, Đeri Stupac, Pižon Petrović, Peruzović, Boljat, Rožić, Zemko, Damjanović…
Jedno je, međutim, ime neprestano prisutno posljednjih dvadeset godina. Bez njega se turnir ne može zamisliti, jer zbog njega gledaoci i dolaze.
To je Izet Mujić zvani Stampi, koga poznaju skoro svi naši fudbaleri i treneri. Fenoomen svoje vrste (ima ukočenu desnu nogu), Stampi bez fudbala jednostavno ne može.
Izet Mujić-Stampi ima 38 godina. Zaposlen je kao “liftboj” u hotelu “Ruža”. Prije je četiri godine radio kao garderober u hotelu “Bristol”. Tu je stekao dosta poznanstava s našim fudbalerima, koji su mu se kasnije redovno javljali razglednicama iz cijelog svijeta.
Koliko je Stampi poznat i popularan među fudbalerima, govori i slučaj Franje Kulje Vladića.
Debitujući protiv Engleza na čuvenom Vembliju, plavokosi Kulje postigao je gol za našu reprezentaciju. Kada mu je prišao Bajević da čestita gol, Vladić ga je upitao:
“Dule, šta misliš, gleda li me sada Stampi?!”
Stampi je do sada na Kantarevcu postigao preko 400 golova. Nekoliko puta osvajao je titule najboljeg strijelca. Dva puta je ekipa, u kojoj je on igrao, osvajala oprvo mjesto. U svakoj ekipi, on je kapiten. Stampi malo vremena provodi na terenu. A kad uđe, onda stane pred gol protivnika i očekuje centaršut. Tada se njegovo vitko tijelo izvije u vazduhu, a aplauzi prisutnih i skandiranje siguran su znak da je loptu zatvatio kako treba i da je skinuo “paučinu”.
“Prije se igrao mnogo ljepši fudbal nego sada, priča Stampi. – Bilo je i boljih igrača. Igrao sam s mnogim fudbalerima, ali najviše volim da igram u društvu Miroslava Ninija Raguža, Ahme Goste, Gare Kovačevića, Zuke, Peke, Lole Grgića, Gage Kordića i Kule. Oni znaju kako ‘dišem’ i kad mi nabace loptu, rijetko promašim gol”, kaže Stampi.
Fazlija Hebibović
(Iz knjige Mostarski akvareli, Politika Ekspres, 12.6.1980. godine)
11.11.2017.

Vrh ledenog brijega sa svih strana


Pojam „Vrh ledenog brijega“ je već odavno postao floskula. A da se pri tome stvarno radi o najuzbudljivjem i sigurno najvećem dijelu jednog takvog giganta ispod površine vode, pokazale su upečatljive snimke Laurenta Balleste.
Fotograf, koji potiče iz Montpelliera u Francuskoj, za ove fotografije je u oblasti Okolina, proglašen za Fotografa godine.
Londonski muzej istorije dodjeljuje ovu nagradu svake godine. Pri tome je žiriju bilo dostavljeno ukupno 147 pojedinačnih fotografija kolosa, koje su napravljene unutar tri dana, koliko je trebalo da se čitav ovaj podvodni brijeg obiđe i fotografiše sa svih strana.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.11.2017.

Počeli radovi na obnovi Partizanskog spomen-groblja u Mostaru





Čišćenjem pristupnog ulaza, jutros su počeli radovi na obnovi Partizanskog spomen-groblja u Mostaru, djelo ahitekte Bogdana Bogdanovića, izgrađenog 1965. godine u čast poginulim mostarskim partizanima i antifašistima tokom NOB-e.
Partizansko spomen-groblje, jedan od simbola grada na Neretvi i jedan od najljepših arhitektonskih zdanja posvećenih antifašistima u Evropi, devastiran je tokom posljednjeg rata, ali i u postratnom periodu.
Partizansko spomen-groblje u Mostaru proglašeno je 2006. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
(NovaSloboda.ba)
10.11.2017.

Posjeta Partizanskom groblju u Mostaru


Sa stranice Vlade Federacije Bosne i Hercegovine

06 Nov 2017

Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić i premijer Federacije BiH Fadil Novalić posjetili su danas Partizansko groblje u Mostaru gdje su izrazili nezadovoljstvo jer se ovaj nacionalni spomenik nalazi u jako lošem stanju te poručili da se mora više starati o njemu.

- Ovaj spomenik ima višestruke vrijednosti, a dizajnirao ga je i osmislio jedan od velikana arhitekture Bogdan Bogdanović koji je bio veliki arhitekt i čovjek - kazao je Zvizdić novinarima.

Rekao je da očekuje da svi nivoi vlasti pomognu zaštiti, očuvanju i rehabilitaciji spomenika.

- Ovdje leže mladi ljudi koji su dali živote u borbi protiv fašizma i to se nikada ne smije zaboraviti da ne bi i buduće generacije počele zaboravljati ono što se desilo prije 20-ak godina - istakao je Zvizdić.

Poručio je da će pružiti značajnu podršku da radovi na rehabilitaciji Partizanskog groblja u Mostaru počnu što prije.

- Uradit ćemo to da buduće generacije nađu izvor i nadahnuće da je fašizam zlo i da se protiv njega uvijek mora boriti, i da zlo nikada ne može pobijediti dobro - naglasio je Zvizdić.

Premijer Novalić je kazao da je ovaj spomenik jedan od najmonumentalnijih u Federaciji BiH te da predstavlja znak trajne opredijeljenosti Mostara prema antifašizmu.

- Spomenik je potpuno zapušten, došli smo da vidimo kako da makar uži kompleks od 5.000 kvadratnih metara vratimo u funkcionalnu upotrebu - istakao je Novalić.

Poručio je da je zakonska obaveza brinuti o spomenicima te da Partizansko groblje u Mostaru podsjeća na sve poginule u borbi protiv fašizma u Evropi i svijetu.

Naveo je da će se pokušati doći do dugoročnog rješenja jer je spomenik već jednom saniran, iako to njegovo stanje ne pokazuje.

- Ovo nije pitanje politike. Ovaj spomenik podjednako pripada svim Bosancima i Hercegovcima bez obzira na nacionalnu i stranačku pripadnost - poručio je Novalić s ovog spomenika.

http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/aktuelno_v2.php?akt_id=6791

(fbih)



10.11.2017.

Kafa na slonovski način






„Black Ivory“ i „Kopi Luwak“ su najljepše sorte kafe na svijetu. One bivaju dodatno „obrađene“ u probavnom traktu tajlandskog slona i jedne vrste indonezijske mačke.
Na sjeveru Tajlanda slonovske kljove se ne cijene baš najbolje. Za ljude su slonovi puno vrijedniji zbog nečega drugog, zbog njihovog izmeta? Ljudi tamo od slonovskog izmeta prave najskuplju kafu na svijetu, koja nosi odgovarajuće ime „Black Ivory“, Crni slon. Iza projekta stoji „Thailand Golden Triangle Asian Elephant Foundation“.
Ko se sada pomalo češka iza uha, vjerovattno ne zna ništa o preradi kafe iz slonovskog izmeta.
Zrna kafe sorte Thai Arabica, koja u ovom regionu raste na visinama iznad 1500 metara, miješa se u hranu slonova, koji je jedu i izbacuju vani, prirodnim putem. Onda Mahuti, kako se nazivaju ljudi koji vode brigu o slonovima, iz izmeta vade zrno po zrno, koji su prošli tretman u crijevima slona, a nakon toga ih ostavljaju da se osuše na suncu.
Za jedno kilo ovakve kafe potrebno je nahraniti slona sa oko 10 hiljada zrna sirove kafe, ili tačnije oko 33 kilograma. Kasnije zrna budu ispržana na 200 stepeni, kao i normalna zrna kafe.
A kakav je ukus ove slonovske kafe?
Ona je posebno blaga, mild, barem po riječima proizvođača, jer probavni encimi u stomaku životinje razlažu gorke materije koje sadrži zrno kafe.
Ove godine je proizvedeno samo 50 kilograma ovakve kafe. Koliko će to biti naredne godine zavisi od mnogobrojnih faktora: od berbe kafe, o apetitu i probavi slonova, kao i o radnom zalaganju Mahuta.
Onda nije ni čudo što kilogram ovakve kafe košta 850 eura. Može se nabaviti u „Anantara Golden Triangle resort“ u Chiang Rai, kao i u njihovim kućama na Maledivima. Cijena šoljice ove kafe tamo je 39 eura. A kako kažu, već se može poručiti i u nekim ekstravagantnijim kafe restoranima u Evropi, po cijeni od 80 eura po šolji.
A da li će crni slonovi nekada postati tako popularni kao njihovi bijeli rođaci pokazaće se u budućnosti. Još neki lanci hotela već su pokazali interes za ovom kafom
Sasvim drugačijeg ukusa je kafa „Kopi Luwak“, dobijena sličnim postupkom sa jednom vrstom indonezijske mačke. Izmet ove mačke se opisuje kao zemljan i ustajao. A ko je samo jednom, barem i na slici vidio ovu mačku, nikad neće izgovoriti riječ „mačija kafa“, jer mačka je nešto što izgleda sasvim drugačije. Ova životinja živi na jugu Indonezije, na ostrvu Sulwesi.
„Paradoxurus hermaphroditis“ je vjerovatno jednina vrsta mačke na svijetu koja jede sirove plodove kafe dok se još nalaze na drvetu. Pri tome, njen stomak preradi samo zelenu ljusku, a zrno kafe pri tome ostaje neprerađeno i biva izbačeno napolje sa izmetom. Uostalom, ne baš potpuno neprerađeno, jer u dodiru sa probavnim encimima mjenja se njen ukus.
A taj jedinstveni ukus ima svoju cijenu. Kilogram „Kopi Luwaka“ košta u Indoneziji 75 eura, a u Evropi oko 220 eura. Međutim, ovakvih životinja je i u Indoneziji veoma malo, tako da se o nekoj većoj proizvodnji ne može ni govoriti.
(izvor:welt)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.11.2017.

9.11.1993 - 9.11.2017






(cidom.org)


09.11.2017.

Obilježena 24. godišnjica rušenja Starog mosta








U Mostaru je danas obilježena 24. godišnjica rušenja Starog mosta, jednog od simbola grada. Uz zavijanje sirene, iz ruku stotine učenika osnovnih škola  u Neretvu su bačeni ljiljani, a svoj obol dao je i Semir-Miro Kazazić, skokom na noge.
Granatiranje kamenog ljepotana HVO je počeo je 8. novembra, a dan kasnije, granata ispaljena na mjesta Stotine na Čekrku, srušila je Stari most, koga je mimar hajrudin sagradio 1567. godine.
Naredbu za rušenje izdao je zapovjednik HVO Slobodan Praljak, kome će presuda u predmetu “Prlić” i ostali” biti izrečena 29. novembra pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu
Stari most je obnovljen 4. jula 2004. godine, a godinu dana kasnije uvršen je na listu UNESCO-vih zaštićenih spomenika kulture.
Kao i svih ranijih godijna, obilježavanju rušenja Starog mosta nije prisustvovao niko iz Gradske uprave Mostara.
(NovaSloboda.ba)
09.11.2017.

Iz svijeta fudbala: Najlošiji klub u istoriji evropskih Top-5 liga





Benevento Calcio je sada i oficijaleno najlošiji tim u istoriji pet najboljih fudbalski liga u Evropi. Gubitnici iz Campanie će sigurno samo u ovoj sezoni igrati u Seriji A. Međutim, vlastite tifoze to neće previše rastužiti.
Kako je već odavno poznato, i najljepše bajke ne mogu izdržati surovu realnost.
Benevento Calcio je napisao jednu modernu fudbalsku bajku, u kojoj je mali klub iz provincije Campanie, na zapadnoj obali Italije, iz Serije C (treća liga) promarširao do Serije A važi kao najsenzacionalniji „penjač“ uopšte, u dugoj istoriji italijanske najviše klase.
Međutim, za manje od šest mjeseci, od čarobnjaka ljeta, iz grada od 60 hiljada stanovnika, nije skoro ništa ostalo. Benevento Calcio je, uz to, postao poznat po nečemu drugom, sada važi kao klub sa najlošijim startom u istoriji Top-5 liga Evrope. Nakon 12 kola, Benevento nema još ni jenog boda na kontu, uz gol razliku 5:31.
Ovim su „Le Streghe“ – Vještice, oborili jedan prastari rekord, koji je držao čuveni Manchester United, sa 12 poraza na startu prvenstva. Doduše, bilo je to prije tačno 87 godina.
U ovom periodu, Benevento je, ipak, u jednoj stvari bio pozitivan. Naime, na doping kontroli je kod kapitena Fabia Lucionija pronađen trag anabolika Steroid Clostebola, pa je u klubu izvršena racija. Pri tome su pretražene klupske prostorije i jedan hotel u Rimu, a onda je klupski ljekar krivicu preuzeo na sebe. Kratko nakon toga, treneru koji je klub uveo u Seriju A, uručen je otkaz, a i sportski direktor je morao spakovato kofere i otići. Oni su bili arhitekti uspona kluba, a očigledno, nakon svega, od kluba je ostala samo jedna blijeda kopija.
Proteklog ljeta, sve je izgledalo tako ružičasto, a stadionom Ciro Vigotiro u junu je sve tutnjalo, kada je igrana posljednja utakmica play offa za ulazak u najviši rang.
Nakon godina tavorenja po četvrtoj i petoj ligi, bankrota 2005. godine, klubu je na furiozan način uspjelo da se domogne Serije A. Naime, iz Serije B su u viši rang direktno upala dva prvoplasirana kluba, a od klubovi od trećeg do osmog mjesta morali su igrati play off. Benevento je na kraju sezone zauzeo tek peto mjesto i imao veoma male šanse da ostvari podvig. Međutim, klub je od prvog do posljednjeg čovjeka sačuvao hladnu glavu, sve je proteklo kao po koncu, i u zadnjoj utakmici je pobijeđen konkurent Carpi sa 1:0. San je postao stvarnost.
Sa 20 miliona eura, klub je pokušao pojačati kadar, kako bi bio prkladan Seriji A. Doveli su 19 igrača, otišlo ih je 14. Velika fluktuacija kadra nije ni najmanje pomogla. Svega dva tri igrača su imali stvarni kvalitet za najviši rang. Vrijednost kluba na tržištu je 40 miliona eura, što je smiješna suma u odnosu na ostale timove iz lige.
Kada ni smjena trenera nije pomogla, početkom oktobra su angažovali jednog egzorcistu, koji je trebao iz kluba protjerati zle demone.
I nakon toga, klub je u utakmici protic Cagliarija izjednačio na 1:1 ,u sudijskoj nadoknadi, i kad se činilo da je konačno prvi bod u džepu, u zadnjoj sekundi utakmice primili su gol i izgubili.
Uz sve to ni donatorska akcija navijača za pomoć klubu, nije dala nikakav rezultat.
Ova jedna godina u Seriji A je trebala je dovesti do stabilizacije u klubu, bez obzira kakav rezultat bio na kraju. Barem takav je bio plan. Međutim, to je samo bio plan dvojice ljudi. Predsjednik Oreste Vigotiro i njegov brat Ciro imali su takvu viziju. Nažalost, Ciro je preminuo 2010. godine. Po mjemu je stadion dobio ime
Šta preostaje nakon jedne godine Serije A? Na kraju sezone slijedi ispadanje. Zaostatak je sada osam bodova, bez velikih izgleda na poboljšanje stanja.
Jedino što ostaje, da se u narednim utakmicama sve okrene ka uživanju u svakom pogledu. Možda će ta opuštenost dovesti do mentalnog oslobađanja. Najveća utakmica sezone je već odavno prošla, a putovanje u susjedni Napulj završilo je katastrofalno, porazom 6:0.
A u dvanasetom kolu, u kome je klub izgubio od Juvenstusa, već se osjetilo malo olakšanje. Na kraju je poraz bio samo sa 2:1. Bilo je vrlo tijesno, ali na kraju, ipak još jedan poraz.
Naravno, ko se jednom dočepa raja, najradije bio ostao u njemu. A jedno je očigledno, ovom klubu se ta želja skoro sigurno neće ispuniti.
(izvor:web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.11.2017.

Magarac na solarni pogon


Problem poznat skoro svakom korisniku mobitela: Najljepša dva minuta sa mobitelom su ona kad se na displayu pojavi obavijest da je 100 posto puna baterija.
Nakon toga počinje rapidno opadanje nivoa napunjenosti, a kako mnogi kažu, najčešće, baterija je prazna baš kada treba nazvati nekoga, ili kad treba napraviti neki odlučujući snimak kamerom.
Zbog toga je ovaj stočar svoga magarca opremio solarnim ćelijama, kako bi njegov mobitel u svakom momentu mogao nadopuniti.
Kako slika pokazuje, u području, negdje daleko, bogu iza leđa, stočar vodi svoju stoku i do 300 kilometara daleko od prve civilizacije, u potrazi za hranom. Vrlo mu je bitno, i od životne važnosti, održavati kontakt sa svojima.
A kontakta nema sa praznom baterijom.
(izvor:stern
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.11.2017.

Sitan znamen: Carski vinogradi


Nakon dolaska, austrougarska vlast pokušava unaprijediti hercegovačko vinogradarstvo i vinarstvo, te 1886. godine osniva vinogradarsko-voćarsku stanicu u Gnojnicama.
Izabiru se žilavka i blatina kao optimalne sorte ovoga podneblja, a koje se trebaju poboljšavati u budućnosti.
Ovdašnji vinari počinju školovati svoju djecu u čuvenoj vinogradarsko-vinarskoj školi u Klosterneuburgu, sjevernom predgrađu Beča i tako se kvalitet ovdašnjih vina podiže na zavidan nivo, pa se ova dva vina počinju piti i po carskim dvorovima širom Evrope pa i Japana.
Stoga i vinograde u Gnojnicama narod počinje nazivati Carskim.
Kao nijemi spomen procvata hercegovačkog vinogradarstva stoji i danas ulazna kapija Carskih vinograda u Gnojnicama, jednostavno klesana od miljevine.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
08.11.2017.

Godina dana žalosti


Svijet i u svijetu svašta:

Upravo toliko trajala je žalost na Thailandu za njihovim preminulim kraljem Bhumibolo Adulyadejem, koji je vladao ovom zemljom od 1946. do 2016. godine. Taksiji su nosili crne zastavice, sa nebodera su visile trake žalosti, turistima je na aerodromu objašnjavan značaj koji je Bhumbilos imao za ovu zemlju.
Zadnjeg četvrtka u oktobru ove godine, tačno nakon godinu dana od smrti, preminuli kralj je uz sve počasti i ceremonije spaljen.
Više stotina hiljada ljudi, obučenih u crno, prisustvovalo je ceremoniji u staroj kraljevskoj palatu u Bangkoku, ili su jednostavno klečali uzduž ulica kroz koje je provožena jedna simbolična urna sa pepelom.
Drugi narodi, drugi običaji.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.11.2017.

Zvizdić i Novalić posjetili kompleks Partizanskog spomen groblja u Mostaru


Predsjedavajući Vijeća ministara BiH dr. Denis Zvizdić, zajedno sa premijerom Federacije BiH Fadilom Novalićem i predsjednikom Odbora za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja Sergejem Sergiom Šotrićem obišao je danas u Mostaru devastirani kompleks Partizanskog spomen groblja, saopšteno je iz Službe za informisanje VM BiH.
Tokom obilaska, predsjedavajući Zvizdić je rekao da je ovaj spomenik borbe protiv fašizma jedan od simbola grada na Neretvi, ali da je trenutno stanje u kome se groblje nalazi u potpunoj suprotnosti s onim zbog čega je i sagrađeno.
„Moram kazati da je zaista prvi utisak tuge i velikog razočaranje da se graditeljska cjelina i jedan od najznačajnih i najljepših ambijentalnih spomenika, ne samo na područu BiH, nego i bivše Jugoslavije nalazi u ovakvom stanju“, kazao je predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić nakon posjete Partizanskom spomen obilježju u Mostaru.
Predsjedavajući Zvizdić je istakao da se radi o jednoj izvanrednoj građevinskoj cjelini, ambijentalnom i memorijalnom kompleksu, s istorijskom, simboličkom i estetskom vrijednošću, a koji je dizajnirao i osmislio Bogdan Bogdanović, velikan arhitekture i ubranizma na našim prostorima.
„Bogdanović, osim što je bio velikan graditeljstva, bio je jedan veliki čovjek koji je, kada je krenulo hegemonističko ludilo na području bivše Jugoslavije, zbog sukoba sa Miloševićem napustio Beograd i otišao živjeti u Beč“, kazao je Zvizdić.
Dakle riječ o jednom izuzetnom umjetničkom djelu, dodaje predsjedavajući Zvizdić – jednom od dvadeset ovakvih koji će svi zajedno biti tretirani kao nacionalni spomenici UNESCO-a. Naglasio je da će nastojati da državni nivo vlasti bude uključen u proces obnove spomenika.
„Ova graditeljska cjelina proglašena je nacionalnim spomenikom BiH i nalazi se pod adminastrativnom zaštitom Federacije BiH, i očekujem da svi nivoi vlasti, Grad Mostar i FBiH, a ja ću svakako vidjeti da u to bude uključen i državni nivo u cilju zaštite, očuvanja i rehabilitacije ovog izuzetnog spomenika koji ima simboličku i historijsku vrijednost“, rekao je Zvidić.
On je podsjetio na istorijski, simbolički i kulturološki značaj spomenika.
“Ovdje leže mladi ljudi koji su dali svoje živote u borbi protiv fašizma i to nikad ne smijemo zaboraviti. Ne smijemo zaboraviti našu slavnu prošlost, da ne bi neke buduće generacije počele zaboravljati ono što se desilo prije dvadesetak godina na našim područjima. Taj fašizam je ponovljen na prostoru BiH i ponovo su se Mostarci, Bosanci i Hercegovci, borili protiv fašizma. Moramo imati potpuno razumijevanje prema takvim istorijskim događajima, moramo jasno podcrtati da su u Bosanci i Hercegovci uvijek bili protiv fašizma i da to jeste habitus ovih prostora, i to mora kroz ove i spomenike iz prošlog rata biti sačuvano i zaštićeno, te na ispravan način biti postavljeno kao izvorište edukacije i saznanja iz prošlosti za budućnost budućih generacija Bosanaca i Hercegovaca“, rekao je Zvizdić.
„Zbog toga, hvala organizatorima koji su pozvali premijera Novalića i mene da danas posjetimo ovaj memorijalni kompleks. Odlazimo na neki način tužni zbog stanja u kome se spomenik nalazi, ali svakako ćemo se značajno posvetiti ovome pitanju, kako bi brzo krenuli startni radovi koji će označiti početak rehabilizacije ovoga spomenika na komw će buduće generacije naći izvor spoznaje da je fašizam zlo, da se protiv fašizma treba boriti uvijek kao što je to bilo prije 70 godina i kao što je to bilo prije 25 godina“, dodao je on. „Nikada se ne može pobijediti dobro. Bosna i Hercegovina a pogotovo Mostar uvijek su bili mjesto civilizacijskog razmišljanja, mjesto slobodarskoga duha i kao što je Bogdan Bogdanović rekao – da mu je ovo jedan od najtežih zadataka – jer raditi u Mostaru znači imati velike obzire prema gradu koji je jedna materijalna vrsta sedimenta običaja, tradicije, civilizacijskih vrijednosti i zbog toga svi elementi ovog spomenika nemaju nikakve ideološke elemente, oni su prije svega odraz autohtonosti ovog područja, ali i slobodarskog duga ovih ljudi“, kazao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH.
Predsjedavajući Zvizdić je pozvao gradske vlasti Mostara da učestvuju u procesu obnove.
„Na neki način, Federacija će biti lider u tome procesu ali svi ćemo se pobrinuti da ovaj spomenik u narednom periodu vrati svoj prvobitni izgled, a ja posebno pozivam gradske vlasti Mostara  da učestvuju zajedno sa nama u budućim projektima koji će se realizovati“, zaključio je Zvizdić.

(NovaSloboda.ba)
07.11.2017.

Deset godina smartfona: Jedan nerazdvojni dio tijela



Prije tačno jednu deceniju pronađen je smartfon. Šta smo mi zapravo radili, kada još nije postojala ovako famozna tehnička stvar?
Ponekad se pitamo kako su se osjećali ljudi koji su živjeli u vremenima prodora novih otkrića. Šta su radili kada su otkrili da vatru mogu sami ložiti. Vjerovatno nisu ni bili svjesni tog dostignuća, vrištali su od sreće, skakali, ili su opržili prste i kosu, prije nego što su uspjeli da ukrote taj blagoslov i učinili ga iskoristivim. Na primjer, za jedan ukusni gril.
Sa tačkom je bilo malo drugačije, jer je to na neki način, ipak, bio inžinjerski posao za ekonomičniji transport tereta na veće daljine. Zbog toga smijemo s pravom tvrditi, da mi, kao korisnici našeg vremena, doživljavamo veliku revoluciju u praktičnom životu čovjeka, a moguće da se baš to desilo prije otprilike jednu deceniju. Bilo je to otkriće smartfona, ili pametnog telefona, kako ga mi češće nazivamo.
Tu se radi o najkompaktnijem i individualno najkorisnijem aparatu istorije. A uravo ovih dana, na tržište su stigla dva sljedbenika: iPhone8 i iPhoneX.
Riječ aparat je, pri tome, prilično netačna ili nejasna. Prije bi se moglo reći da je smartphone/mobitel postao jedan novi ljudski organ. On preuzima tjelesne funkcije i donosi nove izazove, zbog kojih postajemo ovisni, prije nego što toga postanemo svjesni. Ko ne misli tako, neka svoj pametni mobitel ostavi nekoliko dana u ladici i pokuša da živi bez njega. Mnogo je interesantnih iskustava već postignuto. Jedno od njih je ovo svakodnevno, da pričamo sa ljudima, da ih istovremeno vidimo, a da nismo na istom mjestu s njima. Uz to, poslati im slike, video i tonske zapise i još kojekakve podatke. To je pakao digitalne nemilosrdnosti u kojoj ljudi mogu još i živjeti.
Ova mala stvar posjeduje sposobnosti koje se uopšte smatraju za normalne. Već se mogu praviti slike i filmovi u zavidnom kvalitetu, prepoznavati otiske prstiju, skenirati lica i tijela, razlikovati glasove, prepoznati svako mjesto na svijetu, lokalizovati pojedine osobe, dobiti odgovore na bilo koja pitanja, pa čak i aktivirati bombe na daljinu, i još mnogo, mnogo toga, da nema kraja nabrajanju.
Iz filmova o James Bondu ostao nam je u sjećanju simpatično mrzovoljni naučnik Q, koji je ovog junaka opremao futurističkim trik oružjima. Između ostalog, tu su bile spektakularne stvari, kao što su cigarete rakete, ili sat sa žicom za davljenje. Ali, kada se 1969. godine Q pojavio sa jednim uređajem koji je imao sposobnosti današnjeg smartfona, scena je izbačena iz filma zbog njene nevjerodostojnosti. Jer, James Bond je, bože moj, bio jedan ozbiljan karakter.
To je bilo vrijeme kada je NASA njenim Apolo programom osvajala svemir. Neil Armstrong i Buzz Aldrian imali su, prilikom njihovog spuštanja na Mjesec, jedan mali kompjuter u svemirskom brodu Apolo 11, bez koga se misija nikad ne bi mogla ostvariti. Tadašnji najmoderniji računar imao je kapacitet od 36 Kilobyta. Sa tom količinom byta danas se ne bi mogao pokrenuti ni jedan najobičniji sat budilnik. Čitava tehnika koja je tada pratila čitavu misiju spuštanja na Mjesec, od početka do kraja, danas ne bi zauzimala ni deseti dio kapaciteta jednog običnog smartfona. Za samo jedan gigabyte mjesta u memoriji, prije 45 godina bila je potrebna površina od 700 kvadratnih metara i potrošnja struje koje danas troši jedno prosječno selo, ili manji grad. Danas bilo koji čovjek u svom džepu nosi 16, 32 ili 64 puta više od toga, sa baterijom koja se napuni za sat vremena i drži danima iza toga.
Tako je od te stvari  nastao jedan uređaj visokih performansi, kome su pojedinci stajali skeptično nasuprot, skoro sve do potpunog odbijanja. To je dovodilo do toga da su mnogi živjeli najmanje tri generacije mobitela unazad, ali su bez obzira na to postajali ovisni, kao i svi drugi. Mnogi su se borili protiv toga da bi sve ono što sadrži neki takav uređaj, morali naučiti do jednog dana. Onda su polako počeli usvajati jedan po jedan program. Danas nikome ne pada na pamet da u glavi nosi čitavu auto kartu puteva sa svim izlazima i raskršćima, jer u svakom mobitelu danas leži jedan navigacioni uređaj. A da ne govorimo o podacima, šta je i kako je nekada nešto bilo, šta se dešavalo tačno određenog datuma na određenom mjesu, sa svim podacima, starim slikama i video prikazima. Te stvari su kod svakog čovjeka spakovane u njegovoj memoriji, negdje na rubu moždane kore. U ta vremena čovjek još nije bio ni u kakvoj whats.app grupi, nije slao ni primao poruke, nije imao facebook profil, nije preuzimao nikakve nove app-ove, nije pratio dešavanja uživo: liveticker, nije ispod stola tražio utičnicu, niti iščekivao pitanje digitalnog uređaja, koji ljudima daje pozitivni osjećaj nakon primljene vijesti. Ili obrnuto.
Bilo je tako drugačije, prije nego što se pojavilo ovako prodorno otkriće.
Pitamo se često i ozbiljno: Šta smo to mi nekad samo radili čitavo vrijeme?
Odgovor moramo dati sami sebi! Ili, potražiti ga?
(izvor:ksta)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.11.2017.

Šta sve može jedan limun?


Limun je dobar za mnogo više stvari, osim samo za tople napitke, kako smo to do sada znali.
Postoji još nešto što je veoma korisno, a novo je za sve nas.
Pravi i žestoki borci limun jedu onakakv kakav je. Plodovi citrusa organizmu odgovarajuću dozu vitamina C, a sadrže i veoma zdrave fitonutrijente. Ovi sastojci u ljudskom organizmu imaju zadatak da otkrivaju slobodne radikale koji su uzročnici mnogih bolesti i nanose štetu organizmu. Čak i mlaka voda sa limunovim sokom ujutro, idealna je za stimulaciju probave, unutar organizma, a van organizma, brine se za dobar i mladalački izgled kože.
Osim toga, ovaj kiseli sok ima još mnogo prednosti! A da li ste znali da limun pomaže protiv depresije i anksioznosti?
Aroma limuna ima antiseptička svojstva. A to znači da može uticati i na sopstveno stanje uma. Aroma ove voćke može umanjiti depresiju i anksioznost, a može stvoriti i pozitivnu atmosferu u prostoriji.
Sve što je potrebno, to je nekoliko komada limunova. Gornji dio limuna odsjeći i postaviti ga u vertikalni položaj. Zatim oštrim nožem presjeći u dva pravca, kao na slici, a pri tome pripaziti da se limun ne prereže do dna. Ovako pripremljen limun staviti u jednu posudu, i postaviti na noćni ormarić pored kreveta te pustiti da se aroma limuna širi prostorijom. Da bi se efekat povećao, ovako pripremljen limunovi mogu se postaviti u svaki ćošak prostorije.
Zašto ne oprobati? Košta samo onoliko koliko košta jedan limun! A ujutro, od ovako pripremljenog limuna može se napraviti top