spagosmail

Dobrodošli na moj blog


12.12.2017.

Jedna slika hiljadu sjećanja: Česma sa stare autobuske stanice u Mostaru

ostaci česme 2017.

autobuska i željeznička stanica 1964.


oko 1900.

pogled iz vazduha danas 2017.

Ostaci česme na staroj autobuskoj stanici u Mostaru

Slika ostataka česme sa stare autobuske stanice u Mostaru, koju je na facebook postavio Enes Vukotić, izazvala je mnoštvo diskusija i kometara.

Stara autobuska stanica u Mostaru odmah iza Drugog svjetskog rata bila je smještena u ulici Moše Pijade, današnja Kolodvorska. Nalazila se sa druge strane ulice, nasuprot stere željezničke stanice, tako da je svojim položajem putnicima omogućavala nesmetan nastavak putovanja u svim pravcima koje je pokrivala željeznca, ili brojne autobuske linije prema mjestima širom Hercegovine i dalje. Ovdje treba napomenuti da je lokalni autobuski saobraćaj za prigradska mjesta imao svoju stanicu, koja se nalazila na istoj strani nakojoj se nalazila i zgrada stare željezničke stanice, a preko puta hotela Hercegovina i upravne zgrade ŽTP.
Autobuska stanica je ustvari bilo stajalište autobusa, koji su se parkirali počevši od hotela Hercegovina pa sve do zgrade tadašnjeg Okružnog suda, jedan iza drugog. Na samom ulazu u hotel Hercegovina bila je smještena Biletarnica u kojoj su se mogle kupiti karte za prevoz, ili kako se to nekada govorilo „bileti“ pa od toga i potiče ime Biletarnica.
O postojanju autobuske stanice na ovom mjestu prije Drugog svjetskog rata nema pisanih tragova, a jedni pisani tragovi koji spominju prevoznička preduzeća u Mostaru potiču iz sjećanja suvremenika, kao što je u sjećanju „Mostar čaršija kakve više nema“ napisao Hilmija Šiširak.
On na ovu temu spominje:
„...počev od kafane “Jagnje”, pa do upravne zgrade ŽTP-a, bilo je par malih dućana i brijačnica, kao i poslovne prostorije tek formiranog preduzeća “Špedicija”. Prvi direktor “Špedicije” bio je Remzija Puzić. Kasnije “Špedicija” prerasta u “HAP” (Hercegovački autoprevoz), da bi se, zatim, iz njega iznjedrio mostarski gigant “Autoprevoz”.
Česma sa slike, stajala je negdje u blizini jedne brijačnice, vlasništvo Alije Agića, malo sjevernije od Biletarnice, a služila je putnicima i namjernicima za osvježenje, pogotovo u ljetnom periodu i vremenima velikih vrućina, kada se, tada najčešće makadamskim prašnjavim putevima stizalo u Mostar iz raznih pravaca Hercegovine pa je osvježenje od vrućine i prašine bila prijeka potreba.
Ovdje valja napomenuti da su se jedno vrijeme, prije izgradnje nove autobuske stanice u sklopu kompleksa sa Željezničkom stanicom, međugradski autobusi zaustavljali i polazili sa Musale.

(spagos)
12.12.2017.

Arhitektura budućnosti: Stambeni kompleks Interlace u Singapuru







Na Svetskom arhitektonskom festivalu održanom je u Singapuru prije dvije godine, žiri renomiranih arhitekata najzapaženiju nagradu, “Svetska zgrada godine”, dodijelio je za kompleks “The Interlace” u Singapuru, koji je pobijedio u konkurenciji 338 drugih finalista.
Jedinstveni stambeni kompleks „The Interlace“ u Singapuru razvijen je tokom 2013. godine u arhitektonskim biroima OMA u saradnji sa njemačkim dizajnerom Ole Scheeranom. Kompleks je na festivalu dobio nagradu Urban Habitat Award i dvije nagrade Singapura u oblasti „zelene“ arhitekture i univerzalnog dizajna..
Kompleks zauzima 8 hektara i predstavlja 31 modularni blok, od kojih svaki ima dužinu od 70 metara i 6 spratova. Opšta visina kompleksa dostiže 24 sprata. Stambeni blokovi su složeni u asimetričnoj formi, što daje mogućnost stvaranja panoramske slike iz svakog stana. Projekat obezbjeđuje pristup vazduha u svako dvorište i omogućava rast visokog drveća na krovovima zgrada. Prilikom projektovanja sistema života u zgradi, vodilja je bila trajektorija sunca.
Ovim projektom Ole Scheeran je realizovao neku vrstu „društvene utopije“. 31 stambeni blok za osobe sa niskim prihodima projektovan je na periferiji Singapura. Njemački dizajner je stambene blokove složio u monumentalni stambeni kolaž sa zelenim krovnim površinama, međuspratovima i dvorištima. Slaganjem zgrada jedne na drugu, ne samo da je stvoren pristupačan životni prostor u jednom od najskupljih gradova na svijetu, nego su stanarima ponuđene zelene površine i mogućnost rekreacije, mnogo drugačije nego kod konvencionalne gradnje stambenih kompleksa.
(izvor:interlace)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.12.2017.

Bijela nedelja







10. decembar 2017.

Zima je druge nedelje decembra svoj bijeli prekrivač razastrla iznad većeg dijela Evrope.
Posebno lijepo za pogledati bilo je u Freudenbergu, u Siegerlandu, Njemačka, (naslici), gdje divlje-romantični utisak odaju tamne grede tamnošnjih poludrvenih kuća.
Bez obzira na romantiku koju pruža ovaj pogled, ništa manje za tim nisu zaostajali ni pogledi na bijele vjetrove, koji su preko planinski vrhova dizali bijelu sniježnu prašinu na Bjelašnici,
Naravno, ko je želio nešto malo više od obične šetnje po snijegu, dolazio je u pasnost od klizanja. Brojni udesi na saobraćajnicama, otkazani letovi aviona i bezbrojne sportske manifestacije.

(spagos)
11.12.2017.

Bliski susret pod vodom: I ajkulu znaju zaboliti zubi


U plitkim vodama ispred Bahama, Joe Romeiro, filmski režiser i zaštitnik ajkula, susreo se sa jednom, četiri metra dugom ajkulom čekićarom (Sphyrnidae). Za većinu ljudi, jedan ovakav susret u vodama okena bio bi noćna mora.
Romeiro je ronio skoro tri sata uporedo sa ajkulom i pri tome otkrio jedno inficirano mjesto, kao i rane u predjelu zubnog mesa. Istog časa je ispružio ruku i izvadio joj dva slomljena zuba.
Ispod slike na instagramu upozorio je ostale da ne čine nešto slično.
Opasno po život.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.12.2017.

Pica svjetsko kulturno naslijeđe














Unesco je „umjetnost pravljenja napolitanske pice“ proglasio nematerijalnim svjetskim kulturnim naslijeđem.
Ko poznaje šta je sreća pojesti jednu pica margarita u Matteo u Napulju, (kao što je to direktno iz ruke učinio Bil Clinton prije nekoliko godina) taj zna naravno, da je ujetnost napolitanskih pica majstora, koju je sad Unesco ozbiljno proglasio za kulturno svjetsko naslijeđe, sasvim ispravna odluka. I stoga, to je baš umjetnost, A uz to još svašta nešto pored bazilikuma, mocarele i paradajiza. Umjetnost, kultura kao i kulinarstvo nalaze se baš u činjenici, da su oni više od naizgled samo običnog zbira sastavnih dijelova.
Unesco je svoju odluku obrazložio činjenicom da je pečenje pice jedan ritual, a kako to objašnjavaju pravi napolitanski mastori, oni se tokom spravljanja pice kreću na pozornici Pica je važan dio tamnošnje kulture i društnog života, a dovela je dotele da generacije od oko 3000 pica majstora u ovom gradu njihovim umjećem pišu istoriju.
U obrazloženju aplikacije Italije za kulturnu baštinu stoji da pica nije bila samo dio njihove prehrambene kulture, već je vjekovima uticala kako na knjiženvost tako i na muziku.

(spagos)
10.12.2017.

Negdje daleko: Tiho ostrvo La Palma











La Palma (puno ime: La Isla de San Miguel de la Palma) je sjeverno zapadno ostrvo Kanarskih ostrva u Atlanskom okeanu i pripada pokrajini Santa Cruz de Tenerife. Glavni grad je Santa Cruz de la Palma, a najveća opština Los Llanos de Adriane.
La Palma je po vulkanskoj aktivnosti jedno od najugroženijih ostrva Kanarskog ostrvlja. Međutim, u odnosu na ostala ostrva na Kanarima, ovdje je preko 40 posto ostrva prekriveno šumom, pa se zbog toga zove i Isla Verde (Zeleno ostrvo). Do sada je La Palma bila zaštićena od masovnog turizma, pa su mnoga mjesta na ostrvu sačuvala njihov izvorni katakter. Ovdje jedno malo putovanje po La Palmi i njegovim znamenitostima, vrijedno je pomena.
Naziv „slow island“, tiho ostrvo, neki način ovo ostrvo u Atlanskom okeanu označava da na njemu nema mikakve brzine ni trke. Sve ide lagano, svojim tokom, pa je zbog toga pravo mjesto za odmor onima koji, inače, žive život u petoj brzini.
La Palma ima mnogo toga za ponuditi na njenih 708 kvadratnih kilometara površine i vrlo je poznata po ljepoti eklektičnog pejsaža i čiste i netaknute prirode. Zbog toga nije ni čudo da ga na španskom jeziku zovu „La Insla Bonita“ – prelijepo ostrvo.
Ostrvo nudi iznenađenja na svakom od njegovih hiljadu kutaka sa šarmatnim insajderskim savjetima, malim selima kao iz bajke i njihovom tradicionalnom arhitekturom. Jednako spektakularan je i vulkanski podvodni svijet oko ostrva. Ostrvo nudi spektakularan svijet uvala, pećina i bezrojnih ribljih vrsta. Plaže sa kristalno čistom vodom jednostavno mame posjetioce da se opuste u toplom ljetnom vremenu. Bilo na Playa de Los Cancajos, Playa de Puerto Naos, Playa del Puerto de Tazarote, ili na Playa de Bajamar, svugdje se osjeća harmonija netaknute prirode, uz toplo kanarsko sunce, što djeluje opuštajuće
Za one koji su malo nemirnijeg duha i ne mogu stajati u mjestu, na raspolaganju je prekrasna priroda, brojne staze za hodanje vožnja biciklom, uspon na planinske vrhove, ili spuštanje u dubine pećina. Prava stvar za punjenje baterija uz nezaboravna iskustva usred netaknute prirode. Puno toga se može otkriti i u vodi. Slikovite podvodne pejsaže stvaraju pećine formirane od lave vulkana, kao i suptropski biodiverziteti. Dovoljno je zaroniti u ovaj jedinstveni doživljaj. Posebno su vrijedne pažnje i spomena Los Cancajos, Tazacorte i Peurto Naos.
Klima je blaga tokom čitave godine, i jednostavno mami da se dođe u posjetu ovom „slow islandu“.
Na slikama u prilogu:
Fenomen mora oblaka (Mar de nubes)
Calle Real u Los Llanos de Adriene
Tradicionalni način dobijanja soli, ručni rad u Salinas Marinas de Fuencaliente
Vjetrenjača u Las Triciasu
Kupalište Puerto Naos, kao iz snova, na zapadu La Palmasa
Umjetnost ručne izrade cigara u La Palmi – Puros Palmeros
Prašuma u Barranco Magdalena
Uspon na Ruta de los Vulcanos, brdo koje nosi naziv Vulkan.
(izvor:web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.12.2017.

Sa novogodišnjeg/božićnog vašara - Neka malo čudna jelka


Počela je prodaja, jelki na novogodišnjim/božićnim vašarima.
Jedan interesantan tekst objavljen na facebooku, o jednom starijem čovjeku, koji je usput jeftino kupio nešto nalik na novogodišnju/božićnu jelku. Mjesto radnje, vjerovatno Köln. Ako je to bilo tako, što bi rekao rahmetli Nezir:

Tako...jelka je kupljena. Prodavač sa vašara mi je rekao, ako jelki dodajem dovoljno vode i smjestim je pored prozora, gdje će imati dosta sunca, može ostati dugo zelena i da će uz to još i narasti, i rekao je kako će on navratiti tamo oko februara i da će je sam odnijeti, tako da se ne moram brinuti, šta ću sa njom, kad mi više ne bude trebala.
Jedan simpatičan momak taj prodavač, a i neka malo čudna jelka..
Nije mi jasno da ima i toga...

(sa stranice: NETT-WERK Köln/facebook)
09.12.2017.

Kineska čuda: Uskoro prvi voz virtuelnom prugom bez šina






Kina bez šina, naslovi su tekstova kojima se opisuje ovo najnovije čudo, koje, kako smo to u zadnje vrijeme navikli, dolazi iz Kine.
Najnoviji način javnog prevoza je i autobus, i tramvaj, i voz, sve u jednom. Njegov proizvođač, kineska kompanija CRRC naziva ga pametnim autobusom, ali je ovo mnogo više od toga, jer mu se, kao i vozu, mogu dodavati vagoni, a kao autobus, jer se kreće po normalnom putu.
Iznenađenje je da će se ovakvi vozovi kretati po unaprijed postavljenim putanjama i neće mu biti potreban vozač. Voz je opremljen senzorima koji prate bijelo obojene linije na putu. A to je, kao da imate virtuelne šine na putu. Prvi voz dužine 30 metara, ima 3 vagona, a može primiti 300 putnika. Ukoliko bude potrebno, može se postaviti više vagona.
Navodi se da je ovaj pametni autobus, ili Autonomus Rail Rapid Transit (ART) mnogo jeftiniji od metroa, ili tramvajskih sistema, jer ne zahtijeva postavljanje infrastrukture. Smatra se da bi moglo biti idealno rješanje za srednje ili male gradove u Kini, koji ne mogu priuštiti izgradnju takvih linija.
Kako navodi Xinhua, kineski državni medij, kilometar trase za ovakva prevozna sredstva košta oko 2 miliona dolara, umjesto 102 miliona za kilometar podzemne željeznice.
Prvih 6,5 kilometara linije ART biće izgrađeno u kineskom gradu Zhuzhou, a sa radovima će se krenuti u idućoj godini.
(izvor:mashable)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.12.2017.

Novo u kinu: Ubistvo u Orijent expresu


Više od dva miliona kupaca knjiga Agate Christie nisu bili u pravu. Njeno najbolje djelo „Ubistvo u Orijent ekspresu“ moralo je ponovo biti predstavljeno, jednoj novoj kino generaciji, nakon ekranizacije ovog djela od strane Sidney Lumeta, 1974. godine.
Sada je britanski specijalist za Shaekspeara, Kenneth Branagh inscenirao čitavu retrospektivu kao Hercule Poirot, u skladu sa novim vremenom i akcijama po novoj modi, naravno uz asistenciju čitavog ansambla svjetskih zvijezda.
Film obiluje elegancijom i hladnom proračunljivošću.
Za povratak iz jednog od svojih slučajeva, Hercule Poirot (Kenneth Branagh) uzima legendarni Orient Express. Međutim, lagana vožnja vozom ovog puta nije mu poslužila samo za dugo razmišljanje.  Umjesto toga, poznati majstorski detektiv radi ponovo: Putnik iz voza je ubijen i jasno je da jedan od ostalih putnika mora biti krivac. Svi su osumnjičeni: španjska misionarka Pilar Estravados (Penélope Cruz), guvernerka Mary Debenham (Daisy Ridley), profesor Gerhard Hardman (Willem Dafoe), udovica gospođa Hubard (Michelle Pfeiffer) i doktor Arbuthnot (Leslie Odom Jr.). Ali, Poirot vrlo brzo shvata da neće rešiti slučaj, kada sazna malo više o mogućim počiniocima. I uz to mora da sazna više i o žrtvi, a uz sve to i da požuri, jer kako ubica ne udario ponovo…Nastavak, naravno u kinu.
Na sici: režiser Branagh kao Hercule Poirot i Daisy Ridley kao mis Mary Debenham.
(izvor:spiegel)
(NovaSloboda.ba)
08.12.2017.

Umjetnost preživljavanja


Stotine galebova ne mogu se prevariti. Ljudi koji se u rano jutro probijaju motornim čamcem rijekom Yamuna sigurno sa sobom imaju nešto za jelo.
Galebovi u poređenju sa ostalim pticama važe kao veoma inteligentne i sposobne za prilagođavanje. To im pomaže da nekako izmajstorišu njihov život u Nju Delhiju. Yamuna se u ovoj metropoli već odavno smatra mrtvom rijekom, zagađena milijardama litara ispuštenih otrovnih tekućina.
U međuvremenu, čini se da su i u Indiji ljudi postali svjesni šta su učinili sa prirodom. Zagađivači okoline, koji zagađuju rijeku, pravno bivaju tretirani isto kao da su ubili nekog čovjeka.
Koliko je to kasno, pitanje je?
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.12.2017.

UABNOR Mostar: Prolongira se antifašističko okupljanje na Partizanskom groblju


Udruženje antifašista i boraca NOR – a Mostar, cijeneći atmosferu u gradu nakon posljednje presude Haškog suda, otkazuje okupljanje antifašista na Partizanskom spomen groblju u Mostaru zakazano za subotu, 9. decembra 2017. godine, navodi se u današnjem saopštenju UABNOR-a Mostar.
“U novonastaloj situaciji, bilo kakvo protestno okupljanje većeg broja građana može biti rizično i pogrešno shvaćeno od jednog broja građana, što nije namjera organizatora, te je, u cilju doprinosa poboljšanju atmosfere u gradu, najavljeni skup prolongiran za drugi termin, o kojem će javnost biti blagovremeno obaviještena”, stoji na kraju saopštenja.


(NovaSloboda.ba)
07.12.2017.

Barbie sa maramom


Lutka Barbie ide u korak sa vremenom. Sada nosi maramu na glavi, što se baš i ne sviđa svima.
Barbie se može kupiti sa hidžabom, muslimanskom maramom na glavi, pri čemu su joj pokriveni kosa, vrat i prsa. Novi model iz kuća Mettel  izgleda kao mlađa sestra mačevalke Ibithaj Muhammad (31), koja je bila prva američka sportistkinja koja je nosila hidžab, dok se takmičila na Olimpijskim igrama u Riju. Tamo je osvojila bronzanu medalju.
„Sretna sam da će se od sada mnoge djevojčice moći igrati sa Barbie lutkama koje nose hidžab“, rekla je Ibithaj.
Za nju je ovo ostvarenje njenog sna iz djetinjstva.
„Barbie s hidžabom trebaju pokazati da djevojčice mogu sve,“ rekla je proizvođač ovih lutaka Mettel.
Barbie je najprodavanija lutka na svijetu, uz pretpostavku da je istovremeno i najomrženija. Neko uvijek na nju ima neku primjedbu. U vezi sa novim izgledom Barbie, već pristižu pritužbe u smislu.
„U budućnosti će neko smatrati maramu na glavi kao nešto sasvim „normalno, iako marama pripada Islamu. Ovo nije normalno, nego antifeministično. Djevojčice dijeli na dobre i loše“, rekla je pravnica Seyran Ates i borac za ženska prava.
Nastavnica Islama Lamya Kaddor ima sasvim suprotno mišljenje, i sve ovo komentariše puno više opušteno.
„Svako ima mogućnost da kupi neku drugu Barbie. Ranije je Mettel bila optuživana zašto prodaje samo lutke sa plavom kosom, polugole, visoke i mršave. Sada ih ima raznih vrsta i to opet nekome smeta i nije dobro“, kaže Lamya.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.12.2017.

Sitan znamen: Hronogram o gradnji Starog mosta


Prema dostupnim podacima godine 1557. je počela gradnja mosta preko Neretve i trajala je devet godina.
Most predstavlja remek-djelo neimara Sinan Kodže (a ne Hajrudina – koji je, možda, bio nadzornik ili izvođač projekta, ali ne i graditelj).
Tek izgradnjom dvije kamene kule na suprotnim obalama Neretve, graditelju je uspjelo izgraditi Stari most. Inače su prethodni pokušaji pali u vodu, jer nije bilo protivteže u fundamentima mosta.
Na kamenoj ploči mosta – hronogramu o gradnji, ispisana je godina završetka izgradnje – 944. godine ako se računa po Muhamedu, ili 1566. godine po Hristu.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
06.12.2017.

Bračni fotos na visokom nivou


„Draga, šta misliš da naš brak počnemo na visokom nivou?“, moglo bi glasiti pitanje nekog mladoženje u Kini.
Za ovu, veoma spektakularnu fotografiju nakon vjenčanja, na okomitoj stijeni u provinciji Henan, odlučio se jedan mladi Kinez sa svojom izabranicom,
Za vrijeme shootinga, drugi turisti su morali čekati. Srećom, bili su osigurani čeličnim sajlama.
Velika oblast površine oko 50 kvadratnih kilometara oko planine Chaya u centralnoj Kini važi kao velika atrakcija, posebno, nakon što je ovdje snimljena jedna omiljena televizijska serija.
Nedostatak ove akcije: Od ovog trenutka, htjeli to oni ili ne, za mladenace sve kreće nizbrdo.
Pa gdje se zaustavi.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
05.12.2017.

Iz istorije boksa: Majka prekinula meč u Engleskoj






Vjerovatno je mnogim ljubiteljima boksa još poznato ime engleskog boksera Tony Wilsona (rođen 1964), koji je predstavljao Veliku Britaniju na Olimpijskim igrama 1984. godine, a u profesionalnoj karijeri je bio britanski šampion u teškoj kategoriji između 1987. i 1989. godine.
Jedna veoma interesantna situacija desila se na meču za prvaka Engleske, održanom 22. septembra 1989. godine, u kome je Tony Wilson pobijedio Steve McCarthyja pod kontroverznim okolnostima. Meč je održan pred 1.000 gledalaca u Guildhalli u Southamptonu. U tome meču. prednost je bila na do tada još nepobjeđenim Steve McCarthyja.
Mc Carthy je u trećoj rundi uputio jednu seriju opasnih udaraca Wilsonu, stisnuvši ga u konopce. Sve je navodilo na jednu laku i brzu pobjedu McCarthyja…
I tada se desilo ono, zbog čega se i danas priča o ovom meču. U ring se popela Wilsonova 62. godišnja majka Minna Wilson i počela udarati Mc Carthyja cipelom po glavi. Krvave glave McCarthy je napustio ring. Pošto je, uz to u ring ušao i čovjek iz Wilsonovog ugla, Mc Carthy je vjerovao da je meč već dobio, digao ruke u vis u znak pobjede i sišao sa ringa. Međutim, bizarni sudija Adrian Morgan je insistirao da se meč nastavi, što je McCarthy odbio. Wilson je proglašen pobjednikom tehničkim nokautom? Nakon proglašenja pobjednika, uslijedili su nemiri u ringu, a Wilsonova majka je bukvalno izvučena sa ringa od strane čuvara reda. McCarthy se vratio na ring samo da smiri gužvu. Nakon meča. McCarthy je morao u bolnicu, gdje je zbog posjekotina na glavi, prouzrokovanim udarcima Wilsonove majke, dobio četiri šava. Bokserska federacija je potvrdila odluku sudije u ringu i regisrovala meč pobjedom Wilsona.
Umjesto da se zahvali majci na pomoći, Wilson joj je jednostavno zabranio da ubuduće dolazi na njegove mečeve, a majka je iskoristila priliku i javno se izvinula za ono što je uradila.
Wilson je sada u bokserskoj penziji, a usput vodi bokserski gym i trenira mlade boksere.
Steve McCarthy (1962 – 2017.) je postao britanski šamion u teškoj kategoriji 1990. godine
Detalji iz runde u kojoj majka ulazi u ring i udara boksera cipelom na linku:
(izvor:guardian)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

05.12.2017.

Labirint na dnu dna


Ronilac na slici istražuje jednu krašku pećinu ispunjenu vodom. Kao ulaz, poslužio mu je otvor koji je nastao urušavanjem gornjeg sloja pećine. Ovakve pećine nastale u krečnjačkim područjima imaju stručne nazive Cenote. Jedna od najdužih jamskih podvodnih sistema na svijetu nalazi se na meksičkom poluostrvu Yucatan
Cenote, ili na španskom Mayathan, je rupa u krečnjaku, u obliku ponora, stvorena rušenjem gornjeg sloja pećine, a nakon toga ispunjena vodom iz podzemnih tokova.
Termin dolazi od Maya sa meksičkog poluostrva Yucatan, gdje je u tamošnjoj saveznoj državi Quintana Roo poznato više od 1.000 ovakvih cenota, a nešto manje ih se nalazi na Yucatanu i Belizei. U prosjeku, svaka ima dužinu do 15 metara, a neke i do 100 metara. Nastaju u kraškim područjima.
Po nekadašnjem vjerovanju Maya, smatrane su ulazima u podzemni svijet i često su ih koristili za religiozno polaganje žrtava.
(izvor:spiegel)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
04.12.2017.

Svaki ćilim je ljepotan za sebe

Mostar, ćilm na mostu




(ćilim, mural, tuzlarije.net)




Jedan ćilim prostrijet na zidu do Starog mosta u Mostaru i jedan mural, napravljen u Tuzli prije dvije godine, oslikavaju svu ljepotu naših rukotvorina, od one iskazane kroz samu izradu ovog ukrasno-umjetničkog komada iz naših kuća, do inspiracije stvaranja umjetničkog izraza naših ljudi.

Ćilim (perzijski: گلیم‎ gelim, turski Kilim) je vrsta tepiha, tkanina rađena na tkačkom razboju, pretežno od vune, različitim tehnikama: klečenjem (namitanjem), tehnikom baršuna i uzlanja. Proizvodi se na području od Balkana do Pakistana. Ćilimi se mogu koristiti i kao dekoracija ili za sedždu.
Ime ćilim dolazi od turske riječi kilim koja dolazi od perzijske riječi gelim što znači grubo raširiti.

Bosanski ćilim je posebna vrsta ćilima, većinom orijentalnog izgleda koji predstavlja važnu kulturnu vrijednost kako Bošnjaka tako i ostalih naroda u Bosni i Hercegovini.
Bosna i Hercegovina je jedina evropska zemlja koja ima svoj, bosanski ćilim, kao osoben vid primijenjene, narodne, tradicijske likovnosti.
Najobičnije bosanski ćilimi su crvene pozadine i imaju raznovrsne mustre po sebi. A na krajevima kocke u formi žaba na raznim pozadinama. Prisutna je i plava podloga za bosanske ćilime.
Bosanske ćilime krasi ljepota, bogata likovna ornamentika, kolorit. Bosanski ćilim spaja i uticaje dalekog Orijenta i autohtonih balkanskih elemenata.[2]
Najpoznatiji je tzv. begovski ćilim koji je tkan više mjeseci. Kada bi ga završili, bio bi iznesen napolje, prema suncu i kroz njega nije smjela proći niti jedna zraka, što bi dokazivalo gustoću tkanja, kvalitet.
Za izradu ćilima koristila se vuna domaće ovce, a za bojenje uglavnom biljni sastojci. Od ukrasa uglavnom se koristila prava, cik-cak linija, trokut, romb, također i motivi iz flore i faune, rađeni veoma stilizovano.
(wikipedia)

Po mišljenju istaknutih etnografa i etnologa na Balkanu, ćilim (persijski - gilim, gelim; turski -kilim, kelim) je u naše krajeve došao sa turskim osvajanjem, mada ima i onih koji osporavaju takvu tezu, ali bez dovoljno osnova i činjenica, inače, smatra se da potiču iz drugog ili trećeg vimeka prije nove ere sa prostora Kaspijskog jezera i armenijskih vrleti.
Ćilim je najljepši, najoriginalniji i najčistiji narodni proizvod. Cjelokupan posao obavlja se ručno. Radi se iz jednog dijela. Sa šarama i ornamentima ima dva glatka identična lica, što se postiže čvrstim utkivanjem potke.
Izrada čilima je izuzetno spora i temeljna. Da bi nastao, potrebni su mjeseci mukotrpnog rada, truda i muke iskusne tkalje, zbog čega je umjetnička vrijednost daleko veća od materijalne.« Koliko neprespavanih noći, ukočenih leđa, izbodenih prstiju i umornih očiju».
U svijetu prepunom iluzija i iskušenja, tkalja prepoznaje pravu emociju, pretvara je u istinu i približava je stvarnosti. Zbog toga su ćilimi poligoni emocija, želja i stvaralače komocije. Daje tako, lako se uvjeriti: na tri istovjetna čilima, uz jedan urnek (mustra, uzorak), ima puno razlika i detalja koji nisu identični i suštinski se razlikuju. Zato je svaki ćilim priča za sebe, jer tkanje je percepcija momentalnog psihološkog stanja devojačkih ruku. Svaka tkalja i nesvjesno ima potrebu da prirodu čovjekovog svijeta oplemeni uljepšanim oblicima i nadzemaljskim sjajem.

Svaki ćilim je ljepotan za sebe, poseban, autentičan i jednako mističan sa svojim karakterom i dušom. Originalnost se stvara tako što tkalja u svoj rad ugrađuje svoj DNK i genetski kod naroda kojem pripada. U njemu se generiše identitet, kako individualni, tako i nacionalni, ali i lične intimne priče. Zato je ćilim magija, a tkanje svojevrsna terapija. On je odgovor na ljudsku neprolaznost, ali i svjedok svakodnevnog života našeg naroda. Tkanje čilima je stvaranje novog života, novog doma, poroda i bogatstva.

Balkanski ćilim
Na prostoru Balkana, smještenom između istoka i zapada, stvorena je autentična umjetnost tkanja čilima. Etnolozi najčešće govore i pišu o pirotskom, bosanskom, sandžačkom, slavonskom, ličkom, vojvođanskom ćilimu. Vrsni poznavalac ornamentike, Jelica Belović Bernadžikovska, razvrstava šare čilima u pet perioda: mitološki, hrišćanski, turski, klasični i moderni. Naravno, vremenom su se uticaji preplitali pa su tako tkalje sa Balkana tradicionalnu narodnu šaru obogatile istočnjačkim motivima, čime je stvorena nova originalna tvorevina.
Svaki ćilim ima svoju šaru, svoje diskretne boje, u kojoj dominira crvena, u svim nijansama, kao boja ljubavi, zatim bijela i crna. Boje su žive, trajne ali i presudne kod određivanja starosti čilima. Naravno, postoje šare koje se lakše i brže izrađuju ali i one koje su složenije i zahtevaju više znanja i vremena za izradu. Svaka šara ima svoju poruku: za svekrvu, muža, sina, vojnika, vjernika, za državu, krunu..«Ko želi da bude poslovno uspješan i lično snažan, neka traži «bombe»; da osvoji djevojku »razbacane đulove»; za zaštitu od uroka «Kondićeva šara»; za društvo i merak «Begov ćilim»..
O porijeklu šara postoje različita mišljenja: jedni tvrde da su autohtone, drugi da su «pozajmljene» od orjentalnog čilima. Bilo kako, nesporno je da u šarama i ornamentu ima arome orijenta, dalekog istoka, Vizantije, Persije, hrišćanstva, islama, Balkana..
Ornamentika čilima u svom razvoju pokazuje zamršen splet raznih uticaja. U početnom stadijumu ornamentika je jednostavna, shematizovana, s malom skalom boja, da bi u daljem razvoju ornamenti bili slobodniji a boje sve otvorenije.
(narodni.net)


(sakupio: spagos)
04.12.2017.

Biblioteka budućnosti





U Kini je otvorena biblioteka sa nevjerovatnih 1,2 miliona knjiga, a njena unutrašnjost ostavlja bez daha. Ova građevina izgleda nevjerovatno uz sferični auditorijom u samom centru bilioteke, čime podsjeća na veliko oko. Nalazi se u Binhai distriktu u Tienjinu i građena je na pet spratova.
Biblioteka predstavlja pravo remek-djelo savremene arhitekture.
Kada se govori o najljepšim bibliotekama na svetu, najčešće je svima prva pomisao veleljepna građevina iz prošlog vijeka, koja odiše težinom koju za sobom ostavljaju godine istorije.
Ipak, novootvorena biblioteka svakako zaslužuje da se nađe na listi najljepših biblioteka na svijetu.
Ova futuristička biblioteka se prostire na pet spratova, obuhvata 34.000 kvadratnih metara, dok joj je kapacitet nevjerovatnih 1,2 miliona knjiga. Ova biblioteka posjeduje čitaonice u prizemlju, dok se na spratovima iznad nalaze prostorije za sastanke i kancelarije, a na najvišim spratovima kompjuterski i audio studiji.
Nismo sigurni koliko bismo uspjeli da se fokusiramo na samo čitanje, jer bismo, vjerovatno, bili isuviše zauzeti oduševljavajući se ovim nesvakidašnjem zdanjem.
Prva dva sprata biblioteke čine čitaonice, knjige i prostori za dnevni boravak, dok se na spratovima iznad nalaze prostorije za sastanke, kancelarije, računarske i audio sobe i na krovu dva patiosa.
Dizajn ove građevine je nastao kao plod kolaboracije između holandske firme MVRDV i Tienjinskog insituta za urbano planiranje i dizajn, a izgradnja je trajala tri godine.
(izvor:nationalgeo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.12.2017.

Maskota Svjetskog prvenstva u Fudbalu u Rusiji: Zabivaka



Maskota je izabrana glasanjem više od milion ljudi, a najviše glasova dobio je vuk Zabivaka.

Vuk je s 53 posto glasova pobijedio tigra u astronautskoj opremi (27%) i mačku (20%), a ime mu je dao Vitalij Mutko, predsjednik FS Rusije, koji je ujedno i ministar sporta Rusije i zamjenik premijera Rusije Dmitrija Medvedeva.

Maskote su na svjetska prvenstva uvedene 1966. godine u Engleskoj, a prva je bio lav Willie. Potom su slijedili dječaci Juanito (Meksiko 1970.), Tip i Tap (Njemačka 1974.), Gauchito (Argentina 1978.), narandža Naranjito (Španija 1982.), čili Pique (Meksiko 1986.), figura Ciao (Italija 1990.), pas Striker (SAD 1994.), pijetao Footix (Francuska 1998.), animirani likovi Ato, Kaz i Nik (Južna Koreja i Japan 2002.), lav Goleo VI i lopta Pille (Njemačka 2006.), leopard Zakumi (JAR 2010.) i armadiljo Fuleco (Brazil 2014.).

Zabivaku je predstavio jedan od najboljih fudbalera svih vremena, brazilac Ronaldo.

Rusija će biti domaćin Mundijala od 14. juna do 15. jula 2018. godine. 

(spagos)
03.12.2017.

Antifašizam u funkciji izgradnje bolje budućnosti

(fotos:klix)

U Šarića kući u Stocu sinoć je održana tribina na temu “ZAVNOBiH, AVNOJ i antifašizam danas”. Gosti tribine bili su Miroslav Živanović, Vesna Saradžić i Edin Zagorčić.
U prepunoj sali Šarića kuće, u dvosatnom otvorenom razgovoru, govorilo se o pojavnim oblicima fašizma i neofašizma danas, te o konkretnim akcijama koje se u Hercegovini preduzimaju u cilju borbe protiv današnjih oblika fašizacije društva. Istaknute su dvije konkretne akcije koje su pobudile veliko interesovanje, a to su: Obnova i revitalizacija Partizanskog spomen groblja u Mostaru i konstitutivnost Srba u Hercegovačko – neretvanskom kantonu i nastojanje da se to ostvari.
Kada je u pitanju Partizansko spomen groblje u Mostaru, prisutne je zanimao tok akcije i planovi kako će se sve to odvijati, te način uključivanja širokog kruga antifašista.
Posebno zanimanje izazvala je konstatacija da je plan Odbora za obnovu Partizanskog groblja u Mostaru evidentiranje stanja svih antifašističkih spomenika u BiH, ali i šire i pokretanje velike regionalne akcije za njihovu zaštiti u obnovu.
Ovo je prva ovakva tribina, a plan je da se krene širom BiH, ali i regije i govori o značaju antifašizma i spomenika koji svjedoče antifašističkoj borbi naroda ovih prostora.
(NovaSloboda.ba)
03.12.2017.

Negdje daleko: Iz svijeta slonova








Hiljade mladih slonova svake godine izgube svoje roditelje kroz lov na slonovske kljove. U jednom stacionaru za uzgoj slonova u Keniji mladi slonovi se uče životu u familiji, kako bi se nakon toga mogli vratiti u divljinu.
Kreću se koracima bebe, iako njihova impozantna tijela imaju veličina kao odrasli, a uz ovo zadivljujuće tijelo imaju i jednu multifunkcionalnu surlu.
Ljudi vole slonove. Međutim, u mnogim afričkim zemljama oni su osuđeni na nestajanje. Prema naučnim podacima, prije 100 miliona godina, u tamnošnjim savanama ih je živjelo više od 5 miliona, a danas ih je svega oko 400 hiljada, što je samo 8 posto od nekadašnjeg broja.
Oko 35 hiljada slonova ugine svake godine, pretežno bivaju ubijeni od strane krivolovaca, a nakon što ih ubiju, samo im otpilaju kljove. Pri tome, najčešće bivaju ubijeni svi stariji članove jedne slonovske familije, iza koje ostaju bespomoćni, a za krivolovce neinteresantni mladi.
Potražnja za slonovačom u svijetu je ogromna. U 2016. godini konfiskovano je oko 40 tona slonovače, što je više nego i jedne godine do sada. Posebno se u Kongu i Centralnoafričkoj Republici dešavaju pravi slonovski masakri. A to je katastrofa za mlade slonove. Ne samo što najmlađim nedostaje majčino mlijeko, nego što su stariji slonovi garancija opstanka mladih.
Organizacija, poput David Sheldrick Wildlife Trust, brine se o siročadima slonova. Tamo ih hrane pomoću zamjenskog mlijeka i u nekoj vrsti dječijeg vrtića pripremaju ih za život u prirodi. Mnogi mladi slonovi su traumatizovani zbog gubitka njihove porodice. Njegovatelji im stoga ne doniraju samo hranu, nego i neku vrstu komfora. Štite ih pokrivačima od jakog sunca, a tokom noćne hladnoće prekrivaju prekrivačima.
Često su potrebne godine da se ovi mladi slonovi pripreme za samostalni život na slobodi, bez pomoći čovjeka. Obično ih ovako drže osam do deset godina, dok se ne pridruže nekoj porodici. Do sada na ovakav način u prirodu uspjeli vratiti više od stotinu mladih slonova. To je zalog za uspjeh ovog projekta, a od tog broja na svijet je već došlo i 25 novorođenih slonova. To je nova nada za slonove, kažu u organizaciji.
Međutim, projekat će postati održiv samo ako mu se priključi i okolno stanovništvo. Saradnici iz uzgojne stanice često su u posjeti okolnim stanovnicima i objašnjavaju im važnost slonova u prirodi. Slonovi su ugroženi, ne samo zbog trgovine slonovačom, nego i ugrožavanje njihovog životnog prostora.
Fotograf Joachim Schmeisser je u ovaj projekat ušao prije osam godina, Redovno putuje u Keniju i dokumentuje sudbinu ove siročadi i njihovih njegovatelja, a izbor njegovih fotografija se prikazuje u galerijama širom svijeta.
Na slikama:
U sklopu stacionara je formiran jedan „teenie-club“ koji okuplja slonove siročad.
Kao grupa se kreću kroz savanu i pri tome podižu veoma mnogo prašine.
Slonovi komuniciraju i pomoću ušiju. Položaj ušiju kod slona na slici kazuje da je on veoma ljut.
Familja u grupi napušta stacionar nakon godina boravka i u prirodi se priključuje jednoj familiji.
Za zaštitu od dosadnih insekata, mladi slon se po glavi posipa crvenom prašinom.
Ovi debelokošci su veoma osjetljive životije i bez familije jedva da mogu preživjeti.
Valjanje po blatu tjera krpelje, ali i osvježava. Svakog dana se ovdje iskrene jedna velika cisterna puna vode.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
02.12.2017.

SP u fudbalu, Rusija 2018: Izvučene grupe


U Kongresnoj palači Kremlj u Moskvi održana je svečana ceremonija izvlačenja grupa za Svjetsko prvenstvo u Rusiji.

Nakon dugih i uzbudljivih kvalifikacija, 32 reprezentacije našle su se u današnjem žrijebanju grupa za Svjetsko prvenstvo.
Ono što je sigurno, sljedećeg ljeta uživat ćemo u spektakularnim utakmicama i već sada smo dobili neke zanimljive duele i jake grupe, a Mundijal otvaraju Rusija i Saudijska Arabija.
Svjetsko prvenstvo igra se od 14. juna do 15. jula naredne godine i to u Moskvi, St. Petersburgu, Kaliningradu, Nizhnyi Novgorodu, Kazanu, Samari, Volgogradu, Sočiju, Saransku, Rostovu i Yekaterinburgu.

Grupa A: Rusija, Saudijska Arabija, Egipat, Urugvaj
Grupa B: Portugal, Španija, Maroko, Iran
Grupa C: Francuska, Australija, Peru, Danska
Grupa D: Argentina, Island, Hrvatska, Nigerija
Grupa E: Brazil, Švicarska, Kostarika, Srbija
Grupa F: Njemačka, Meksiko, Švedska, Južna Koreja
Grupa G: Belgija, Panama, Tunis, Engleska,
Grupa H: Poljska, Senegal, Kolumbija, Japan

Termini odigravanja utakmica:

16 juni – 28 jun 2018 grupna faza
30 jun – 3 jul 2018 osmina finala
6 jul – 7 jul 2018. četvrtfinale
10 jul 11 jul 2018. polufinale
14 jul utakmica za 3. mjesto
15 jul 2018. finale

(sport)

(spagos)


02.12.2017.

Pokretna umjetnost: Na zadnjoj stranici moga kamiona







Umjetnik iz Hamburga Peter Piller (49) poznat je po svojoj strasti za sakupljanjem fotografija.
U ličnoj arhivi je arhivirao na hiljade fotografija iz raznih oblasti. Tokom svoje prakse, koje traje zadnje dvije decenije, on je dosljedno istraživao kuturne tendencije fotografije, te način na koji su snimljene. Fotografije je najčešće vadio iz lokalnih časopisa i novina, a njegovi radovi istražuju latentne odnose između različitih fotografija.
Posljednjih godina fokus njegovog rada je okrenut ka prikazima ženskog tijela u analognim i digitalnim medijeima, kao objekt želje. U tu svrhu je sačinio kolekciju „Priviđenja“, koju predstavlja na svojim izložbama, istovremeno odstupajući od svog koncepta arhivskog materijala. Ovu kolekciju je objavio u ediciji fotografija istog naslova.
Tokom zadnje tri godine, pratio je kamionske prikolice na autoputevima kroz Njemačku, na kojima su na zadnjoj strani bile oslikane reklame različitih firmi, a sastavni dio reklame bili  motivi žena. Fotografisao ih je na benzinskim pumpama, na odmaralištima, tokom njegovih brojnih putovanja, najčešće između Hamburga i Leipziga.
Digitalno uklanjanje tekstualnih elemenata je zajednička strategija njegove prakse, a kao rezultat toga nastale su slike velikog formata, na kojima su prikazani motivi žene van konteksta.
Interesantno je da muških motiva na reklamama na kamionima skoro da i nema, a i ženski motivi, takođe, nisu tako česti, nalaze se možda tek na svakom hiljaditom kamionu.
Tokom njegovog umjetničkog razvoja, umjetnik se više bavio arhiviranjem svakodnevnog života, U njegovoj kolekciji nalazi se oko šest hiljada novinskih fotografija, a dvostruko više snimaka iz bivšeg arhiva slika iz vazduha.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.12.2017.

Korisnik = proizvod


„In den digitalen Netzwerken ist der Nutzer das Produkt. Er merkt es nur nicht.“ Anonymer Branchen-Insider

„U digitaknim mrežama korisnik je proizvod. Samo on to ne primjećuje“ aninimni, dobro upućeni.

Ili po narodski...svi smo mi tu samo pijuni...
(spagos)
01.12.2017.

Rijetki pronalazak: Pronađena podmornica potopljena u Prvom svjetskom ratu




Njemačka podmornica UB-11 iz Prvog svjetskog rata pronađena je “netaknuta s tijelima 23 ljudi” nedaleko od belgijske obale, objavile su u četvrtak belgijske vlasti.
Guverner Zapadne Flandrije Carl Decaluwe izjavio je, za Associated Press, da je došlo do “jedinstvenog otkrića na dnu Sjevernog mora”: “Zaista je nevjerovatno da smo pronašli nešto ovakvo. Sprijeda se vidi šteta od udara, ali podmornica je ostala zatvorena i u njoj se nalaze 23 tijela”.
Pronađena podmornica duga je 27 i široka šest metara. Snimvi objavljeni na internetu prikazuju netaknutu podmornicu prekrivenu slojevima morske trave i školjki.
Decaluwe je rekao da su je pronašli istraživači i odbio je govoriti o detaljima lokacije dok ne bude zaštićena po propisima. O pronalasku je obavijestio njemačku ambasadu.
Oko 18 njemačkih podmornica bilo je stacionirano u Brugesu između 1915. i 1918. godine. Trinaest ih je uništeno, a ovo je jedanaesta koja je. pronađena u belgijskim vodama.
Otkriće je objavio u Belgiji stručnjak Tomas Termote, koji je rekao da je ta podmornica do sada bila nepoznata belgijskim medijima. Međutim, to je već jedanaesti put da je brod njemačke ratne mornarice iz razdoblja 1914-1918. godine pronađen u vodama Belgije, koja je bila područje intenzivnih borbi Njemačke u ratu protiv saveznika. Nikada ni jedan vojni brod takve veličine, dug 27 metara, nije pronađen tako dobro očuvan, rekao je Termote, stručnjak za olupine podmornica.
Podmornica je pronađna blizu Ostendea na sjeveru Belgije, a tačno mjesto se krije od evenutalnih znatiželjnika.
Jedna mala mesingana pločica, manja od 10 centimetara, mogla bi njemačkim familijama dati saznanja o pogibiji njihovih predaka u Prvom svjetskom ratu. Na pločici stoji „UB-29“. Na osnovu toga se mogla identifikovati njemačka podmornica.
„Ovo je rijedak pronalazak, pogotovo, ovako blizu obale“, izjavili su podmorski arheolozi.
Podmornica „U-29“ je prijavljena kao nestala 27. novembra 1916. godine, znači skoro prije 101 godinu. Olupina je ležala u dubini od samo 30 metara. U međuvremenu je potpuno obrasla i ispunjena pijeskom.
Kako se kaže u prvim informacijama, podmornica bi trebala ostati na tom mjestu, kao podvodni morski grob, jer bi njeno vađenje bilo teško tehnički izvodivo, a po jednoj staroj pomorskoj tradiciji i običaju, posada ostaje tamo gdje i jeste, kako se njihov pokoj ne bi uznemiravao, a zona oko potpoljene podmornice će biti označena kao zaštićena zona.
Stara lista posade ove podmornice iz Pomorske arhive u Cauxhavenu u Njemačkoj dokumentuje imena 22 člana posade na poslijenjoj plovidbi, a ne 23, kako se pretpostavljalo i kako je već izjavljeno.
Nakon identifikacije podmornice, sada bi trebalo biti razjašnjen i identitet žrtava, a njihovi potomcim će biti o tome informisani, uz nadu da će sve familije biti pronađene, kako kažu iz njemačke ambasade u Belgiji.
Pomorsko odmaralište Ostende je od 1914. do 1918. godine bilo poprište teških pomorskih borbi. Flota njemačkog carstva je od Flandrije vodila borbu protiv britanskih brodova upravo ovakvim podornicama. Protivnik njemačkim brodovima i podmornicama su bila mine pred belgijskom obalom. Jedna takva, težine od oko 1.000 kilograma bila je sudbinska za identifikovanu podmornicu.
Olupina je, inače, bila pronađena u junu ove godine, a vlasti su izdale dozvolu za njeno istraživanje u septembru. Rezultati su tek sada predočeni u javnosti.
(izvor:web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)