spagosmail

Dobrodošli na moj blog


03.12.2017.

Maskota Svjetskog prvenstva u Fudbalu u Rusiji: Zabivaka



Maskota je izabrana glasanjem više od milion ljudi, a najviše glasova dobio je vuk Zabivaka.

Vuk je s 53 posto glasova pobijedio tigra u astronautskoj opremi (27%) i mačku (20%), a ime mu je dao Vitalij Mutko, predsjednik FS Rusije, koji je ujedno i ministar sporta Rusije i zamjenik premijera Rusije Dmitrija Medvedeva.

Maskote su na svjetska prvenstva uvedene 1966. godine u Engleskoj, a prva je bio lav Willie. Potom su slijedili dječaci Juanito (Meksiko 1970.), Tip i Tap (Njemačka 1974.), Gauchito (Argentina 1978.), narandža Naranjito (Španija 1982.), čili Pique (Meksiko 1986.), figura Ciao (Italija 1990.), pas Striker (SAD 1994.), pijetao Footix (Francuska 1998.), animirani likovi Ato, Kaz i Nik (Južna Koreja i Japan 2002.), lav Goleo VI i lopta Pille (Njemačka 2006.), leopard Zakumi (JAR 2010.) i armadiljo Fuleco (Brazil 2014.).

Zabivaku je predstavio jedan od najboljih fudbalera svih vremena, brazilac Ronaldo.

Rusija će biti domaćin Mundijala od 14. juna do 15. jula 2018. godine. 

(spagos)
03.12.2017.

Antifašizam u funkciji izgradnje bolje budućnosti

(fotos:klix)

U Šarića kući u Stocu sinoć je održana tribina na temu “ZAVNOBiH, AVNOJ i antifašizam danas”. Gosti tribine bili su Miroslav Živanović, Vesna Saradžić i Edin Zagorčić.
U prepunoj sali Šarića kuće, u dvosatnom otvorenom razgovoru, govorilo se o pojavnim oblicima fašizma i neofašizma danas, te o konkretnim akcijama koje se u Hercegovini preduzimaju u cilju borbe protiv današnjih oblika fašizacije društva. Istaknute su dvije konkretne akcije koje su pobudile veliko interesovanje, a to su: Obnova i revitalizacija Partizanskog spomen groblja u Mostaru i konstitutivnost Srba u Hercegovačko – neretvanskom kantonu i nastojanje da se to ostvari.
Kada je u pitanju Partizansko spomen groblje u Mostaru, prisutne je zanimao tok akcije i planovi kako će se sve to odvijati, te način uključivanja širokog kruga antifašista.
Posebno zanimanje izazvala je konstatacija da je plan Odbora za obnovu Partizanskog groblja u Mostaru evidentiranje stanja svih antifašističkih spomenika u BiH, ali i šire i pokretanje velike regionalne akcije za njihovu zaštiti u obnovu.
Ovo je prva ovakva tribina, a plan je da se krene širom BiH, ali i regije i govori o značaju antifašizma i spomenika koji svjedoče antifašističkoj borbi naroda ovih prostora.
(NovaSloboda.ba)
03.12.2017.

Negdje daleko: Iz svijeta slonova








Hiljade mladih slonova svake godine izgube svoje roditelje kroz lov na slonovske kljove. U jednom stacionaru za uzgoj slonova u Keniji mladi slonovi se uče životu u familiji, kako bi se nakon toga mogli vratiti u divljinu.
Kreću se koracima bebe, iako njihova impozantna tijela imaju veličina kao odrasli, a uz ovo zadivljujuće tijelo imaju i jednu multifunkcionalnu surlu.
Ljudi vole slonove. Međutim, u mnogim afričkim zemljama oni su osuđeni na nestajanje. Prema naučnim podacima, prije 100 miliona godina, u tamnošnjim savanama ih je živjelo više od 5 miliona, a danas ih je svega oko 400 hiljada, što je samo 8 posto od nekadašnjeg broja.
Oko 35 hiljada slonova ugine svake godine, pretežno bivaju ubijeni od strane krivolovaca, a nakon što ih ubiju, samo im otpilaju kljove. Pri tome, najčešće bivaju ubijeni svi stariji članove jedne slonovske familije, iza koje ostaju bespomoćni, a za krivolovce neinteresantni mladi.
Potražnja za slonovačom u svijetu je ogromna. U 2016. godini konfiskovano je oko 40 tona slonovače, što je više nego i jedne godine do sada. Posebno se u Kongu i Centralnoafričkoj Republici dešavaju pravi slonovski masakri. A to je katastrofa za mlade slonove. Ne samo što najmlađim nedostaje majčino mlijeko, nego što su stariji slonovi garancija opstanka mladih.
Organizacija, poput David Sheldrick Wildlife Trust, brine se o siročadima slonova. Tamo ih hrane pomoću zamjenskog mlijeka i u nekoj vrsti dječijeg vrtića pripremaju ih za život u prirodi. Mnogi mladi slonovi su traumatizovani zbog gubitka njihove porodice. Njegovatelji im stoga ne doniraju samo hranu, nego i neku vrstu komfora. Štite ih pokrivačima od jakog sunca, a tokom noćne hladnoće prekrivaju prekrivačima.
Često su potrebne godine da se ovi mladi slonovi pripreme za samostalni život na slobodi, bez pomoći čovjeka. Obično ih ovako drže osam do deset godina, dok se ne pridruže nekoj porodici. Do sada na ovakav način u prirodu uspjeli vratiti više od stotinu mladih slonova. To je zalog za uspjeh ovog projekta, a od tog broja na svijet je već došlo i 25 novorođenih slonova. To je nova nada za slonove, kažu u organizaciji.
Međutim, projekat će postati održiv samo ako mu se priključi i okolno stanovništvo. Saradnici iz uzgojne stanice često su u posjeti okolnim stanovnicima i objašnjavaju im važnost slonova u prirodi. Slonovi su ugroženi, ne samo zbog trgovine slonovačom, nego i ugrožavanje njihovog životnog prostora.
Fotograf Joachim Schmeisser je u ovaj projekat ušao prije osam godina, Redovno putuje u Keniju i dokumentuje sudbinu ove siročadi i njihovih njegovatelja, a izbor njegovih fotografija se prikazuje u galerijama širom svijeta.
Na slikama:
U sklopu stacionara je formiran jedan „teenie-club“ koji okuplja slonove siročad.
Kao grupa se kreću kroz savanu i pri tome podižu veoma mnogo prašine.
Slonovi komuniciraju i pomoću ušiju. Položaj ušiju kod slona na slici kazuje da je on veoma ljut.
Familja u grupi napušta stacionar nakon godina boravka i u prirodi se priključuje jednoj familiji.
Za zaštitu od dosadnih insekata, mladi slon se po glavi posipa crvenom prašinom.
Ovi debelokošci su veoma osjetljive životije i bez familije jedva da mogu preživjeti.
Valjanje po blatu tjera krpelje, ali i osvježava. Svakog dana se ovdje iskrene jedna velika cisterna puna vode.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)