spagosmail

Dobrodošli na moj blog


24.01.2018.

Sitan znamen: Zgrada u Srednjoj ulici


Izlazeći iz ulice Osmana Ose Grebe u ulicu Braće Fejića, poznatu i kao Srednja ulica (u prošlosti se zvala Sauerwaldova, pa zatim Kralja Tomislava) s lijeve strane nalazila se lijepa dvospratnica s lijepo uređenom fasadom.
U prizemlju kuće bila je trgovina mješovite robe, koju su držala dva brata Josip i Ivan Merdžo.
Prije rata, tu je bila trgovina Kraš.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
24.01.2018.

Svijet je čudesno mjesto: Ljepota potrebe


Za slučaj hitne potrebe? Ni u kom slučaju.
Ono što podsjeća na stakleni hram, predstavlja samo dio svjetske politike i nije zbog toga okružano šarenim cvjećem i zelenilom.
To je samo simbol jednog preokreta. Dok se negdje u svijetu priča, ili mašta, o „građanskoj revoluciji“, u Kini se u poslijednje vrijeme radi na takozvanoj „toilette revolution“. Posebno da turisti, ne bi ubuduće trebali imati straha od tamošnjih sanitarnih „mjesta“.
A ovim ljudima, koji su se zabavili poslom u vrtu, ako prigusti, ipak će potražiti neko malo skrovitije mjesto.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.01.2018.

Kad koljena izdaju


Došao neki 80-godišnjak u bolnicu. Trebao nešto operisati, a za operaciju su ga morali obrijati u predjelu genitalija. Kad je došla sestra, otkrila ga, ugleda njegov ogromni komad.
- Opa, dedo, to je bila prava stvar – reče smješeći se.
- E, dijete moje, nije to ništa. Prije 10 godina još sam mogao na njega objesiti kantu vode i odnijeti je 100 metara daleko – reče dedo.
- A sad! To više ne možete? - znatiželjno će sestra.
- Ma ne mogu. Izdadoše me koljena! 
23.01.2018.

Lijeni stvorovi koji jedu mrave


Južni tamandua (Tamadua Tetradactyla) je vrsta mravojeda iz roda Tamandua. Živi na širem podruöju Južne Amerike, istočno od Anda, gdje ga ima u različitim krajolicima, koji su manje ili više pokriveni drvećem.
Najčešće živi usamljen i kreće se po drveću, ali i po zemlji. Glavna ishrana su mu insekti koji formiraju zajednice. Po pravilu, jedno leglo dobija jedno mladunče godišnje. Srodnik mu je i sjeverni tamandua, koji se od 1975. godine smatra posebnom vrstom. Ukupna populacija južnih tamandua nije ugrožena.
Izgleda prilično prijateljski, iako ima reputaciju velikog smrdljivca, koja od njega odbija svaku vrstu neprijatelja. Da li je ovaj smrad povezan sa načinom i vrstom ishrane, još se ne zna. Jede isključivo insekte, a to su mravi, termiti, ali, takođe, i pčele i ose. Prilikom obroka, mora biti veoma brz, jer se ove vrste insekata protiv njega bore ubodima, ali i ujedima kandži u obliku kliješta. Stoga mu obrok mora biti završen za maksimalno pet minuta. Šta je ulovio, ulovio, jer tada mora bježati od gnijezda insekata.
Međutim, mnogo veći neprijetelj mu je čovjek. U Nacionalnom parku Tipins u Boliviji, po kome ovi mravojedi tumaraju besciljno, sada se gradi put, direktno kroz prašumu.
Ekolozi i autohtoni narodi, koji žive u zaštićenom području, strahuju da će prašuma u skoro vrijeme u većoj mjeri biti posječana. Bolivijska vlada ne preduzima ništa ozbiljnije kako bi zaštitila područja istočno od La Paza. Kako naučnici izvještavaju, u stručnom časopisu Current Biology, u ovom Nacionalnom parku je od 2000. do 2014. godine posječana šuma na površini većoj od 46.000 hektara.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovSloboda.ba)
22.01.2018.

Hladne glave protiv zime


Koliko li samo mora biti hladno da se voda na šljemu jednog vatrogasca ovako zaledi.
Vatrogasac iz Hananta u Massachussttsu mogao je ovog dana svoju glavu iznajmiti kao pokretni frižider. Upravo je bio na zadatku gašenja jednog manjeg požara, prouzrokovanog vjetrom, nakon čega je potražio trenutak odmora, pri čemu se sam prvo morao odlediti.
Ne baš tako jednostavno, na istočnoj obali Sjeverne Amerike vođena je prethodnih dana borba sa neuobičajenim talasom hladnoće. Uz prve velike sniježne padavine, došle su oluje i poplave.
U Massachusettsu su temperature pale ispod minus dvadeset stepeni. Vatrogasci su imali pune ruke posla, ali ako njišta drugo, pri tome, su barem zadržali hladnu glavu.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.01.2018.

Promovisana knjiga ”Mostarska Hurqualya: (Ne)Zaboravljeni grad”


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu abrasmedia.info, 20. januara 2018. godine)

”Mostarska Hurqualya: (Ne)Zaboravljeni grad” naziv je knjige koja je sinoć promovisana u Muzičkom centru Pavarotti u Mostaru.
Na promociji je govorio dio uredničkog tima knjige Marko Barišić i Aida Murtić, te jedna od istraživačica projekta Alina Mateos Horrisberger. Diskusiju je moderirala Vlatka Lučić, koordinatorica Mostar Summer Youth Programa te također sudionica u projektu.
Želeći zabilježiti stanje u kojem se trenutno nalazi arhitektonsko djelo, predstaviti raznolikost stavova koji ga okružuju i kritički promisliti mogućnosti njegovog ponovnog korištenja, grupa mladih iz regije i svijeta, okupljenih oko projekta, pred sebe su stavili cilj prikupljanja narativnih i vizuelnih sjećanja u publikaciji koja bi bila dostupna svima. Tako je nastala Mostarska Hurqualya: (Ne)Zaboravljeni grad.
“Poput grada u gradu”, bila je to “prava igraonica, turbo-svemirska”, “park”, djelo dubrovačkih klesara Brade i Mikela, spomenik koji je “komunizam izgradio za sebe”, “metafora za stari i novi sistem”, i “simbol crvenog terora”. Četrnaest pripovjedača tako su opisali Partizansko spomen-groblje u Mostaru nakon što su bili pozvani da podijele svoje priče, sjećanja, iskustva i fotografije. Spomenik koji je projektirao poznati jugoslovenski arhitekt Bogdan Bogdanović, sagrađen je 1965. u znak sjećanja na Partizane stradale u Drugom svjetskom ratu. Danas je izložen čestim devastacijama te služi kao sredstvo otvorenih političkih obračuna.
Knjiga je tematski organizirana u sedam poglavlja: Prostor, Umjetnost, Simboli, Politika, Historija, Emocije i Budućnost, i otvara dijalog sa fragmentima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Refleksije koje su prikupljene kroz seriju razgovora i susreta vraćaju u središte pažnje kompleksnost svakodnevnog susretanja ljudi i spomenika.

Knjigu besplatno možete preuzeti ovdje.


21.01.2018.

Negdje daleko: Palata na krovu svijeta









Palata Potala je nekada bila rezidencija Dalaj Lame.
U Lhasi, glavnom gradu Tibeta, tradicionalnom sjedištu Dalaj Lame, na nadmorskoj visini od 3.600 metara, na goloj Tibetanskoj visoravni, nalazi se Potala, nekadašnja rezidencija Dalaj Lame, sagrađena na vrhu svetog brda Putua.
Od kraja 14. vijeka pa sve do 1951. godine, kada je Tibet pripojen Kini, ovom zemljom su vladali Dalaj Lame, “božanski kraljevi”, koji su od 1717. pa sve do 1911. godine i sami bili pod vlašću kineskih knezova. Grad Lhasa je bila središte lamaizma, posebnog oblika budizma koji sadrži mnoge osobenosti domaće Bon religije, karakteristične po izrazitom vjerovanju u zle duhove.
Ime palate na lokalnom jeziku znači Budino brdo. Od polovine 17. vijeka, pa sve do kineske invazije 1959. godine, služila je kao zvanična rezidencija Dalaj Lame, a tada je Tenzin Gyatso, četrnaesti Dalaj Lama, pobjegao u Indiju.
Palatu visoku 117 i dugačku 360 metara, u 17. vijeku je gradilo više od sedam hiljada radnika. Zajedno sa ostalim građevinama, Potala je na kraju postala jedna ogromna rezidencija, koja zauzima oko 130 hiljada kvadratnih metara površine i 1.000 prostorija, koje štite 5 metara debeli vanjski zidovi.
Potala je labirint naizgled beskonačnih oslikanih hodnika, kamenih i drvenih stepenica i bogato ukrašenih dvorana za molitvu sa preko 200 hiljada skupocijenih kipova i slika.
U Bijeloj palati, u sklopu Potale, nalaze se stambene prostorije sveštenika, kao i upravne prostorije, prostorija za seminare i štamparija. U Crvenoj palati se nalaze balzamirana tijela umrlih Dalaj Lama, sahranjenih u pozlaćenim pagodama, od kojih je naviša petog po redu Dalaj Lame, visoka 15 metara, napravljena od skupocjenog tropskog drveta i obložena sa 4 tone zlata.
Izgrađena na vrhu svetog brda na Tibetu, Krovu svijeta, rezidencija “božanskih kraljeva” je pusta već više od tri decenije, ali ona svojom pojavom i danas oduševljava sve radoznale posjetioce.
Politički i vjerski poglavar tibetanskog lamaizma, nekadašnji vladar Potale, poznat kao Okean Mudrosti (dalaj znači okean, a lama mudrost), smrtnik je, koji se, prema Budinom učenju, na putu spoznaje nalazi daleko ispred drugih, i nasljednik je samog Bude.
Dalaj Lama se smatra reinkarnacijom Bodhisattve, bića koje po budističkom učenju zuzima mjesto između čovjeka i Bude. Prema tradiciji, to može postati samo dječak koji se rodi u satu kada Dalaj Lama umre i koga budistički sveštenici izaberu nakon složenog obreda.
Tokom istorije, Dalaj Lama je ispunjavao samo vjerske zadatke, ali je vremenom preuzeo i svjetovnu vlast. Pored njega, postoji još jedan lama sa jako visokim položajem, Pančen Lama, inkarnacija Bude Amitabhe, predstojnik samostana Tashilhumpa.
Iako je sadašnji “Okean Mudrosti” (Tenzin Gyatso) u sukobu sa kineskom vladom, on nikada nije prestao zastupati svoju braću s Tibeta, zbog čega je 1989. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, a Pančen Lama je bio čak i član kineskog Kongresa, ali bez ikakvog većeg političkog uticaja.
(izvor:pixelizam)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.01.2018.

Nebo iznad Pekinga


Prije samo tri godine zarolali su se prvi bageri na lokaciji novog aerodroma u Pekingu, s sada su grubi radovi već pri kraju.
Projekat je djelo arhitektice Zahe Hadid, koja je preminula 2016. godine.
Aerodrom sa pratećim objektima predviđen je za prihvat do 120 miliona putnika godišnje, i kada bude gotov, postaće najveći aerodrom na svijetu. Do sada je to mjesto zauzimao aerodrom Atlanti.
Prema planu, aerodrom će prve putnike ugostiti već u jesen 2019. godine.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.01.2018.

Pola vijeka hardrocka
















Muzički dinosaurusi su još uvijek vrlo moderni, pa čak kad danas žive bez ijednog skandala.
Bore su im kao u granitu uklesane, a kod malo bržih pokreta, ako još ikako, sijede kovrdže im se vrte naprijed i nazad, oko glave.
Ali, hej, dinosaurusi hardrocka imaju još uvijek nešto u sebi, i nakon punih 50 godina, još uvijek su magnet za milione fanova
Zašto su Deep Purple & Co. preživjeli svaki trend muzike, a danas su popularniji nego ikada?
Potreba za autentičnim stvarima raste i sve više se fokusira na brzi način života, smatra nekadašnji urednik časopisa „Hard Rock“ Götz Kuhnemund, sada urednik časopisa „Deaf Forever“.
Ljubitelji hardrocka i metalike nisu uvijek mladi i zeleni, ali ima jedna stvar koju svi dijele, osim ljubavi tvrdih rifova i grubih tekstova, to je žudnja da se izleti iz svakodnevnog života, pa makar to bilo samo na jednom koncertu. Biti divlji, biti čovjek, piti, urlati, izaći iz svakodnevnice, kao nekada njihovi idoli, koji su ispijali whisky sa drogama i hvalili se svojim ljubavnim dogodovštinama.
Ekscesni tipovi, kao Lemmy Klimster (Motorhead, umro 2015.) dostigli su, uprkos svemu, do sedamdesetih godina života, a drugi, kao što je bio Bon Scott (AC/DC, umro 1980.) otišli su još dok su još bili mladi. Već odavno su tvrdi momci promijenili pravac svog razmišljenja, i već dugo taj pravac više nije samo u rukama muškaraca.
Kraljica Metala Doro Pesch (53) kaže kako je prije 30 – 35 godina bila samo šačica žena u hardrocku i metalu, što se, u međuvremenu, čak i u publici, znatno promijenilo. I kaže, kako se ona lično, među muškarcima uvijek osjećala normalno i potpuno prihvaćena od muškaraca.
Još jedna prekretnica: Uvođenje sporta i konzumiranje povrća je novi „Rock'n'Roll, tvrdi bubnjar Metallica Lars Ulrich (54).
A kad se zavrti kukovima, više se ne valja zajedno sa 80 hiljada drugih u blatu, nego se bukira jedno krstarenje brodom „Full Metal“ sa veteranima festivala u Wackenu.
Prije samo nekoliko dana, Deep Purple, sa pjevačem Ian Gillanom, napunio je stadion u Sao Paolu u Brazilu.
Black Sabath (1968)
Značaj: Pretače metala. Oni su svirali muziku koja je kod slušalaca stvarala strah, kao kad gledaju horor filmove
Prodaja: Preko 100 miliona albuma
Skandali: Navodno je bend tokom jedne godine na kokain potrošio 75 hiljada dolara.
Legendarno: Na jednom nastupu 1982. godine pjevač Ozzy Osbourne je otkinuo glavu jednom šišmišu, jer je navodno mislio da je životinja od gume. Pjevač je također otkinuo glavu jednom golubu, kojeg je on, kao simbol mira, donio sa sobom na pregovore oko ugovora sa CBS medijskom kućom. A kad kod ugovora nije krenulo kako treba, ispljunuo je glavu goluba na krilo pregovarača sa suprotne strane.
Mora se poznavati: „Paranoid“, „Iron Man“, „N.I.M.“. Članovi grupe: Tony Iommi, Ozzy Osbourne, Geezer Butler i Bill Ward.
Danas: Prije godinu dana odsvirali su navodno njihov poslijednji koncert u Kelnu u Njemačkoj.
Deep Purple (1968)
Značaj: Sastav važi kao pretača hardrocka. Znak raspoznavanja: rifovi gitare i hamond orgulja
Prodaja: Preko 150 miliona albuma
Mora se poznavati: „Smoke on the Water“, „Child in the Time“, „Black Night“
Skandali: Kao niko drugi, gitarist Ritchie Blackmoore sa vječnim smradom. Tragično: Gitarista Tommy Bolin umro je 1976. godine, nekoliko mjeseci nakon raspada benda. Uzrok smrti: heroin i alkohol. Članovi grupe su se mjenali češće nego kod bilo kojeg drugog sastava.
Danas: Aktuelni album je osvojio 1. mjesto na Chart listi albuma. Petočlani sastav koji zajedno broji 344 godine, ponovo je na turneji. Koncert 8. jula u Mönchengladbachu, Njemačka.
Led Zeppelin (1968)
Značaj: Jedan od najuspješnijih hard rock satava, koji se razišao nakon smrti bubnjara John Bonhama.
Prodaja: Više od 300 miliona albuma
Skandali: Droge u prekomjernoj količini. Jimmy Page: „Prvo je došao kokain, onda heroin“. Dugo se širila glasina kako je pjevač Page, fan okultizma, u pjesmu „Stairway to Heaven“ ugradio satanske poruke. Krajem šezdesetih bend je motorima uletio  i provozao se kroz nobl hotel „Chateau Marmont Hotel“ u Los Angelesu.
Mora se poznavati: „Stairway to Heaven“, „Whole Lotta Love“, „Kashmir“, „Communication Break Down“.
Danas: Stalno najavljivani reunion, a čini se i za 50. rođendan, to je samo kao paket želja. Jedan tribute-band je na turneji, koji svira njihove stvari. U maju u Kelnu.
(izvor:express)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.01.2018.

Mornar Popaj napunio 89.





Jedan od najhrabrijih momaka iz crtanih filmova nikada nije izgubio popularnost.
Slavni mornar Popaj se prvi put pojavio u stripu 17. januara 1929. godine. Bio je to Thimble Theatre comic strip, i od prvog trenutka Popaj je naišao na sjajne reakcije. Sutra ovaj snažni mornar čija snaga leži u spanaku slavi 89. rođendan.
Popaj i Oliva su bili stvarni ljudi. Elzee Segar je inspiraciju pronašao u svom rodnom gradu Česteru, Ilinois. Jednooki Frank Roki Figel je bio poznat kao čovjek koji voli da se bije i da puši. Figel je preminuo 1947. godine, a na njegovom nadgrobnom spomeniku piše “čovjek koji je bio glavna inspiracija za Popaja”. Oliva je zasnovana na Segarovoj komšinici Dori Paskel koja je bila veoma visoka i nosila je punđu.
Popaj je kao što je znato ubijedio djecu da jedu spanak, ali u prvoj verziji Popaja njegova snaga nije zavisila od spanaka, već od magične ptice koju bi morao da pomazi po glavi. U verziji 1930. godine Popaj je počeo jesti spanak kako bi postao snažan. Za vrijeme Velike depresije upotreba spanaka je porasla za 33 procenta zbog popularnosti Popaja jer je u periodu velike ekonomske krize narod bio željan hrane koja će im dati snagu. Povezanost spanaka i snage je prvi put objašnjena u jednom medicinskom magazinu iz 1870. godine, uz tvrdnju da spanak sadrži tačno 10 puta više željeza nego što ga stvarno ima. Dakle, sve je počelo od jedne (ne)namjerne laži. A istina je da mišića nema samo od spanaka.

(izvor:express)
19.01.2018.

Svijet labudova


Ko je nekada, negdje šetao uz jezero po kome plove labudovi, sigurno zna kako pojedini primjerci znaju pratiti šetače, lagano, mirno uzduž staze, kao da su željni društva.
I naravno, pri tome, čovjeku kroz glavu prođe misao, kako je neki od tih labudova u nekom ranijem životu bio vjerni pas.
Ako bi se pratio tome sličan tok misli, onda bi prva pomisao za ovog labuda, koji je ratoborno iskrivio šiju na znatiželjnog šatača sa kamerom bila: „Uh, ovaj je u nekom prošlom životu garant bio kraljevska kobra“.
(izvor:sdz)
 Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
18.01.2018.

Wikipedia napunila 17 godina


Šta je wikipedia? Jednostavno, ukucati pitanjeu u Google i odgovor će se pojaviti na stranici Wikipedia.


Wikipedia, najveća svjetska slobodna enciklopedija obilježava 17 godina postojanja.

Pokrenuli su je Jimmy Wales i Larry Sanger koji su ljudima htjeli omogućiti besplatan pristup "svom znanju svijeta" po Wiki principu. Na osnovu zahtjeva konzumenata i njenog proširenja Wikipedia spada u masovne medije. Zahvaljujući procesima kreiranja, kontrole te razvoja i rada volontera Wikiedia spada i u društvene medije. To je najveći leksikon na svijetu, a na petom mjestu je na svijetu po broju posjeta. Sadrži više od 40 miliona članaka na 299 različitih jezika, a njen slogan je "besplatna enciklopedija koju svako može mijenjati".


Wikipedia, jedna od najpopularnijih i najposjećenijih internetskih stranica, pokrenuta je 15. januara 2001. godine.


(izvor:msn)

18.01.2018.

Grad mrtvih


Har Hamenuchot je najveće jevrejsko groblje u zapadnom Jersalemu. Proširivati se može samo u jednom smjeru – prema dole.
Na tri sprata, trenutno ispod groblja nastaje jedna moderna katakomba U ogromnom sistemu tunela sa liftovima i klima uređajima nastaje mjesto za sahranu do 22 hiljade umrlih, a kako kažu, puno povoljnije, više uštede mjesta nego na površini.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.01.2018.

Sitan znamen: Zgrada Napretka


Konvikt „Kralj Petar Svačić“ u Mostaru prvobitno je građen kao društveni dom (kasnije Zakladni dom) Hrvatskog potpornog društva u Mostaru.
Već 4. juna 1905. godine zaključuje se kupovina zemljišta (u Liski ulici).
Zgrada je izgrađena 1906. godine, a od 1919. godine se Zakladni dom postupno pretvara u konvikt. Konvikt je radio neprekidno sve do 1942. godine.
Nakon 1945. godine, zgrada služi za smještaj dijela Doma zdravlja.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
17.01.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Najmanji hotel na svijetu?


Neka najsjajnija dostignuća su često neupadljiva, ili daleko od očiju. Kao na primjer ova olupina jedne stare “bube” u nekoj nedođiji. Međutim, ovaj primjer nudi, istovremeno, rješenje za dva goruća problema na našoj planeti.
Prvo: zagađivanje vazduha zbog automobila.
Drugo: nedostatak stambenog prostora širom planete.
Šta bi moglo biti naprednije od pretvaranja jednog zagađivača vazduha, kao što je ovaj davno prevaziđeni folcika, nego pretvoriti ga u hotel, negdje u Jordanu, odakle potiče slika u prilogu, i to u najmanji hotel na svijetu, kako to na tabli uz krntiju tvrdi njegov vlasnik?
Upravo tako. Ništa!
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.01.2018.

Rekordi za vječnost: 1798. gol Sigurdssona za reprezentaciju Islanda


Islandski reprezentativac u rukometu Gudjon Valur Sigurdsson (38) na utakmici Euro 2018, protiv Hrvatske u Splitu, postigao je novi svjetski rekord u broju golova postignutim za reprezentaciju.
Kod gola za rezultat 17:23 islandski reprezentativac je samo nakratko podigao stisnutu pesnicu i nastavio dalje sa igrom. Utamica je na kraju završena pobjedom domaćina 29:22.
Bio je to pogodak za knjige istorije, koji je za trenutak utišao gromoglasnu dvoranu u Splitu.
U njegovoj 343. utakmici za reprezentaciju Islanda, golom broj 1798 prestigao je dotadašnji rekord Petra Kovacsa, koji je za reprezentaciju Mađarske igrao sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, i reprezentativnu karijeru završio sa postignutih 1797 golova.
Sigurdson je istovremeno i najbolji strijelac Evropskih prvenstava, gdje na vječitoj listi vodi sa 262 gola sa deset prvenstava, ispred Nikole Karabatića, reprezentativca Francuske, sa 229 golova.
Za reprezemntaciju Islanda počeo je igrati sa 19 godina, sa kojom je 2008. osvojio olimpijsku srebrenu medalju, a 2010. bronzu na Evropskom prvenstvu. Sa njemačkim Gummersbachom je osvojio Ligu šampiona, kao i EHF pokal, a sa više klubova bio je prvak države. Trenutno igra za Löwe u rukometnoj Bunesligi.
(izvor:ksta)

(spagos)
16.01.2018.

Ledeni festival Harbin 2018: Svijet iz bajke od snijega i leda










Ledeni festival u kineskom gradu Harbinu otvoren je prvog petka ove godine. Internacionalni umjetnici stvorili su čarobni svijet od snijega i leda.
Posebno impozantna su umjetnička djela tokom noćnih sati. Ovih dana je u kineskoj metropoli Harbin zima prilično hladna. Temperature se spuštaju na minus 35 stepeni Celzijusa. A za Ledeni festival to su idealni uslovi.
Ovo je 34. put da se održava ovaj festival u Harbinu. Umjetnici iz čitavog svijeta. čija specijalnost su skulpture od snijega i leda, prije otvaranja festivala izveli su završne radove na njihovim figurama. Rezultat, jedan čarobni svijet, koji nije toliko upečatljiv tokom dana, iako je i tada čaroban, a posebno je impozantan tokom noći kad figure bivaju osvijetljene hiljadama boja, što stvara poseban ugođaj.
(izvor:rponline)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.01.2018.

Dvadeset godina kasnije: Odavle samo u harem


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu National Geographic, 4 januara 2018. godine, autor teksta Nina Strolčić, autor fotografija Sulejman Bijedić. Fotograije na linku ispod teksta.)

20 Years Later, a Bosnian Returns to His War-Scarred Home
Sulejman Bijedić fled Bosnia and Herzegovina as a child. After the war he visited to his ancestral village to document life.
During the Bosnian war, many of the houses and cultivated fields were burned in the village of Počitelj, where photographer Sulejman Bijedić's family is from.

By Nina Strochlic
Photographs by Sulejman Bijedić

Even though he left Bosnia at age 5, Sulejman Bijedić still remembers playing at grandparents’ house and his father throwing him into the Neretva river to teach him to swim. He remembers the sounds of gunshots and chaos on the streets and his father being taken to a prison camp. He remembers being driven to a port in Croatia and, at night, boarding a ship to Italy. Sometimes the noise of a plane or a siren will bring back these memories.
In 2016, Bijedic flew from Italy to his mother’s village with a camera. He'd visited with his parents when he was younger, but this time he came alone. He wanted to document the Muslim community who remained in Počitelj and those who returned after the war. Bijedić called the project Odavle Samo U Harem—a phrase he heard a town elder say, which means “From here only to the cemetery.”
The suburbs of the village are full of gomile, stones piled as high as 15 feet. Ancient legend claims they cover the bodies of Greek soldiers who died of the plague during the Ottoman wars.
  A water supply system was only recently installed to reach the houses in Počitelj. Before that, rain water and hand wells were the village's water source.
The imam of the village prepares for Friday prayer. During the war, Serb and Croat forces massacred Muslim Bosnians—known as Bosniaks—in an ethnic cleansing campaign.
Zulfo, a village elder, is the guardian of endless anecdotes about the people of the village. He knows by heart the family trees of those who have lived on this land for centuries.
Fata is slowly getting blind. She spends most of her day in front of the window light. When I ask her to tell me about the war she says she does not remember anything about those terrible days, but we both know that it is not the truth. 
  His mother’s childhood stories painted Počitelj as an idyllic town filled with pubs and restaurants and surrounded by nature. What he found was a village destroyed by the war being fought between Orthodox Bosnian Serbs, Catholic Croats, and Muslim Bosnians after Yugoslavia broke up in the 1990s. Local industries had collapsed, leaving unemployment high and social tensions strained. Trash floated on the Neretva river.
But each summer, members of his generation return from across Europe to reconnect with their ancestral homeland. “Their parents do not want their children to lose touch with their origins, their language, and the family,” Bijedić says.
Coming home is a fraught process for refugees. Even decades after the war has ended, soccer clubs, shops, and neighborhoods are segregated by ethnicity in towns across Bosnia and Herzegovina. [Read about Sarajevo's last lunar clock timekeeper.]
A peace agreement was struck in 1995, and by the late 1990s the international community began pressuring refugees to return to Bosnia. This would bring much needed economic help and also prove that newfound reconciliation policies were working, says Hannes Eisporn, a humanitarian who studied Bosnia’s returnees while pursuing a master’s degree at Oxford in 2016. When people return home after a war, he says, they “are voting with their feet and giving confidence that state is functioning again.”
But getting back is just the first step. Then begins the process of reclaiming their land, rebuilding their houses, and mending relationships. Military escorts followed United Nations-chartered buses filled with returnees, and legal assistance was offered to returnees. The ground had been laced with mines and buildings had been booby trapped.
Animosities were still fresh. Returnees were persecuted and even shot at, particularly in areas where the ethnic composition had changed during the war. As recently as 2015, people have been physically attacked for returning to their homes in northern Bosnia. More than 7,000 people are still living in temporary centers across the country.
In 2004, the 1 millionth refugee returned home to Bosnia and Herzegovina. But the average returnee is old or retired, says Eisporn. Often, they keep a house elsewhere in Europe and go back and forth to their villages in Bosnia. With few economic opportunities, young people don’t want to making a permanent return to their parents' land.
In Prejidor, where Eisporn did his research, the city remains divided. The shops in the center are owned by Serbs, and there were few Muslims living in their original quarter. A couple new houses had been built by returnees who live there seasonally. It felt, he says, like a ghost neighborhood. “They return to their villages, but then you have two different villages with no real interaction between them.”
As the years progress it gets more difficult to return. Eisporn takes issue with the terminology used by the international community to describe going home. “Repatriation is this notion that people return to patriat—the homeland [in Latin],” he says. “It doesn’t take into account that the country itself changes. The home changes.”
For returnees to make a smooth transition they must gain economic and political power, Eisporn concluded in his research. But the plans to build a diverse nation didn’t materialize on a local level in Bosnia. “It’s a frozen conflict,” he says. “It’s not something that’s been overcome.” The need for integration after conflict is something that will have to be addressed places like Iraq and Syria, says Eisporn, who now works for the NGO CARE in Iraq.
But even for those unable to move home, a visit can heal old wounds. When Sulejman Bijedić returned to his mother’s town, he met an elder named Abdulah Boškailo who instinctively understood the young photographer’s quest. When Boškailo was dying, his family tried to move him into a hospital and each time he refused, telling them: “Odavle samo u harem.”
This attachment to the land resonated in Bijedić. “Being born in a place with which you are not able to have direct contact and growing up in a foreign country is not an easy thing for anyone,” he says. “It is like not having a solid foundation beneath your feet.” His elderly friend helped him regain that foundation, and instill pride in his homeland. He took the translation of Boškailo’s saying—”from here only to the cemetery”—and turned it into a photography project.
“The war does not end on the day the soldiers stop firing,” says Bijedić. “For many people that is just the beginning, because they will have to carry the consequences of the war for a lifetime, or worse, for generations.”

Fotografije na linku ispod.

Opis ispod fotografija:

During the war, when men and boys were being deportated to concentration camps, many used the woods as a hideout. Some of them remained hidden for months before finding an escape route.
  Only a few children are left in the village. Many don’t want to work the land as the tradition dictates, but the education costs are very high for their families. "Their future is uncertain," says Bijedić.
  The remaining original inhabitants of the village have known the horrors of war and a lifetime of sacrifices.
On Fridays, the day of prayer for Muslims, the mosque fills with worshippers. The imam's sermons encourage peaceful coexistence with neighbors from different ethnicities
  Meals are prepared almost exclusively with what is produced off the land. The villagers only buy what they cannot grow themselves.
  Počitelj was built in 1383 by the Bosnian King Stjepan Tvrtko. Its historic center, a UNESCO World Heritage Site, is almost unchanged since then.
  In the summer the village is full of a new generation that grew up overseas because of the war. They're called "the diaspora teens."
  A new mosque stands on the ruins of the previous one, which was destroyed during the war.
A man has a moment of meditation after a prayer. 
  A teenager plays with a child in front of a herd of sheep.

You may see more of Sulejman Bijedić's work on his website and follow him on Instagram.

Nina Strochlic is a staff writer covering culture, adventure, and science for National Geographic magazine.


15.01.2018.

Konačno dvadeset


Japan po 70. put časti jednim praznikom sve one koji postaju punoljetni.
Punoljetstvo je, inače, jedna malo teža stvar. U Turkmenistanu, Vijetnamu i Uzbekistanu punoljetni su oni koji su napunili 16 godina, i to je mnogo brže, nego recimo za one u Lesotu, Swasilandu ili Singapuru, gdje je neko punojetan tek kad napuni 21 gdinu. Čak ni u SAD nije svako baš siguran kada je punoljetan, jer se to razlikuje od jedne do druge savezne države. U državi Utah je to sa 18, u Alabami sa 19, a u Mississipiju sa 21.
Uglavnom, u svim zemljama su jedinstveni da se punoljetnost na neki način mora proslaviti. A toga nikad nije dovoljno u jednom kratkom ljudskom životu.
U Japanu je prije tačno 70 godina uveden „Seijin no Hi“, jedan zakonski praznik u čast svih onih koji postaju punoljetni. A to se održava početkom januara, svake godine za sve one koji od 2. aprila prethodne godine, do 1. aprila tekuće godine pune 20 godina. Znači, oni koji će 2. aprila 2018. napuniti 20 godina, to će proslaviti tek iduće godine u januaru.
Drugi će to moći proslaviti u okviru „Seijin shiki“ ceremonije, koja podrazumjeva, da zvanično mogu popiti piće u gostionici, ili zapaliti cigaretu na javnom mjestu.
Naravno, učestvovati na izborima i voziti auto mogu sa napunjenih 18. godina.
Slično kao „Dan okeana“, „Dan respekta pred starenjem“, „Dan sporta“, tako je i „Dan punoljetstva“ u Japanu sastavni dio „Happy Monday System“, „Sistem sretnog ponedeljka“, i pada naime u ponedeljak, a po tradiciji, to je drugi ponedeljak u godini, što Japancima predstavlja radost zbog produžanog vikenda.
Više od četvrtine Japanskog stanovništva već je starije od 65. godina, tako da oni mogu stalno, tokom čitave godine, slaviti „Happy Monday“. Barem teoretski.
Pitanje punoljetstva u svijetu je, inače, diskutabilna stvar. Ovdje se moraju spomenuti 11. godišnji dječaci koje Shamani u to ime šalju u područja vječnog leda (kod Inuita na kanadskom Baff ostrvu). Ili, 13. godišnjaci, koji na očigled njihovih očeva bivaju ubadani od strane ogromnih mrava u području Amazona u Brazilu. Dalje, 16. godišnjaci, koji goli preskaču preko kastriranih volova kod Hamara u Etiopiji. U igri su još i igle za kosu, lijane u džungli, rezanje zuba, puštanje krvi, sveta ulja, sve to igra veoma važnu ulogu u pogledu punoljetstva.
Pri tome je zrelost, u suprotnosti sa punoljetstvaom, nešto što neki puno ranije, ili nikad ne dostižu.
Ili, ako sami sebe proglašavaju genijem.
Takvi „deposito cornuum“, ili odbacivanje rogova, i posljedice toga mogu mogu se na kraju krajeva jednako osjetiti, od Majorke do Japana, kao i od Washingtona do Turkmenistana.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.01.2018.

Posjeta s razlogom: Vaso Vreća, najstariji živi igrač Veleža




Vaso Vreća, jedini najstariji živi igrač iz generacije Veleža 1952 godine, nalazi se na liječenju u KB “Dr. Safet Mujić”, gdje su ga danas posjetili posjetili Enes Vukotić, autor dvije knjige o Veležu, i Emir Krpo, urednik sportske rubrike portala NovaSloboda.ba.
Iako oronulog zdravlja, Vaso ne može a da ne priča o fudbalu, posebno o Veležu, svojoj velikoj ljubavi.
“Prije nego što sam došao u Velež, igrao sam u Sarajevu za Milicionar. On je bio republički ligaš Bosne i Hercegovine. To je bilo 1952 godine. Potom sam došao u Velež, čiji sam dres nosio do 1955 godine. Nije bilo nikakva razloga da napustim Velež, ali u Stocu živio sam sa familijom i vratio sam se u Stolac, gdje sam imao imanje i kuću. Tu sam ponovo zaigrao za Iskru”, priča Vaso Vreća, najbolji strijelac Herecgovačke zone svih vremena.
Vaso zbog podmaklih godina i bolesti ne može ići na utakmice, ali prati sve što je vezano za Velež.
“Velež je uvijek bio rasadnik velikih talenata. Iskreno želim da se Rođeni što prije vrate u Premijer lig, gdje mu je i mjesto”, kaže Vaso, kome smo poželjeli brz i uspješan oporavak.
(NovaSloboda.ba)
14.01.2018.

Negdje daleko: Životinjski izazov na Aljasci








U vrijeme zime, kada najveći broj ljudi traži toplotu doma svog, ljudi na Aljasci izlaze na led i snijeg, izvlače njihove sanke i pse Huskyje, i učestvuju na najžešćoj trci sanki sa psima na svijetu.
Svakog marta u godini, održava se ovakva trka pod nazivom Iditarod, na relacija od Fairbanksa do Nomea u saveznoj državi Aljaska, u dužini od 1.600 kilometara. Za učesnike trke sve se svodi na izdržljivost. Savladavanje relacije je važnije od mjesta koje će se pri tome zauzeti.
Na prošlogodišnjoj trci pratila ih  je fotografkinja Katie Orlinsky. Ona je, tom prilikom, saznala mnogo detalja oko same trke i učesnika, kako ljudi tako i ovih izuzetno hrabrih i izdržljivih pasa.
Psi ni u kom slučaju ne bi trčali ovih hiljadu milja za bilo koga. Oni sami moraju voljeti svog gospodara, a ovdje se radi o spoju čovjeka i psa u jedan tim, prilikom suočavanja sa nemilosrdnom prirodom. Više o trci i oko nje u galeriji.
Katie je htjela fotografisati trke saonica na Aljasci i tada se suočila sa jednom sasvim drugačijom, jedinstvenom kulturom, u gruboj ljepoti visokog sjevera.
Brent Sass i njegovi psi pobijedili su 2015. godine na Yukon-Quest trci. Žute najlonske čarape štite šape pasa od oštrog leda.
Prije trke psi su povezani povodcima i čekaju početak Iditarod trke u Fairbanksu na Aljasci.
Dobro umotana protiv hladnoće: Trkačica Mandy Neuman i Fressineau  jedan „uspavani“ pas pod snijegom, a dva psa u vrećama za transport, čekaju na let aviona.
U kampu Blue Kennels u blizini grada Juneau na Aljasci, psi koji učestvuju u trci, žive tokom čitave godine.
Planine Aljaske u vrijeme Iditarod trke 2016. godine Allen More je dobio trke Yukon Quest između Fairbanksa na Aljasci i Whitehorse u Kanadi već dva puta do sada.
Nakon svake etape trke, pažljivo se pregledavaju šape pasa, prije nego što se „čizmice“ ponovo navuku.
Nakon uspješno završene trke, Novozelanđanin Curt Perano pakuje sanke i pse na kamion.
(izvor:stern)

Smail Špago
(Novasloboda.ba)
13.01.2018.

Nek bude sa srećom!


Muška rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine danas u  tuzlanskom Mejdanu protiv selekcije Švicarske igra odlučujući susret kvalifikacija za plasman u baraž za Svjetsko prvenstvo 2019. godine u Danskoj i Njemačkoj.
Izabranici selektora Bilala Šumana su prije tri dana istu reprezentaciju u St. Gallenu pobijedili sa 24:21 i napravili veliki korak za plasmanu u baraž, za koji im je danas potrebna pobjeda ili neriješen rezultat.
Selektor Šuman smatra je da je prvi meč bio prvo poluvrijeme i  da njegove izbranke u revanšu čeka mnogo teži zadatak.
“Uz volju, želju i htijenje rezultat ne bi trebao izostati. Znamo šta nam je činiti i kako ćemo igrati, imamo sve uslove da napravimo jedan pravi posao. Fokus je da se okrenemo prema nama, a ne protivniku, da se fokusiramo na odbranu i individualne zadatke i da to ispadne kolektivni zadatak. U razgovoru s igračima i stručnim štabom činimo sve da se zadržimo pozitivne stvari koje su se pokazale u prvoj utakmici, a one manje dobre da popravimo”. kazao je selektor.
Kapiten reprezentacije Mirsad Terzić izjavio je da je ekipa zadovoljna prvom utakmicom, ali upozorava da je protivnik nezgodan.
“Moje mišljenje o Švicarskoj se nije promijenilo ni poslije pobjede. Smatram da su opasni i nezgodni, a sada znamo da su i arogantni i bezobrazni, što nam treba biti na umu. Razmišljamo samo o bodovima i već smo razgovarali da se ne smijemo opustiti, jer nemamo prostora za opuštanje. Jako su kvalitetni i mladi i ako im damo šanse oni će da trče, što je njihov i bio pokušaj da nas pretrče”, kazao je Terzić.
Utakmica između BiH i Švicarske igra se od 20 sati.
Ulaznice za utakmicu su rasprodate, rečeno je Feni u Rukometnom savezu Tuzlanskog kantona, koji je tehnički organizator današnjeg dvoboja.
Prava “jagma” za ulaznicama nastala je nakon što su „zmajevi“ slavili protiv Švicaraca u St. Gallenu.
U prodaju je pušteno 4.000 ulaznica od kojih 1.000 distribuira RSBiH.
Sve pripreme za revanš utakmicu sa Švicarcima, u okviru 6. kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2019. godine u Njemačkoj i Danskoj, su završene.
(Novasloboda.ba)
13.01.2018.

Svjetski putnici










Mi smo htjeli ići što dalje u pravcu istoka, a onda smo nekada sa zapada ponovo došli kući, kaže Patrick Allgaier.
Kroz šume, gradove, preko okeana, sa jednog mjesta na drugo. Tri godine i 110 dana su on i njegova prijateljica Gwendolin Weisser, oboje iz Freiburga u Njemačkoj, putovali vozovima, autobusima, brodovima, na prikolicama, kroz Evropu, Aziju, Sjevernu i centralnu Ameriku, i pri tome otkrili jedan šareni i raznoliki svijet, kako se o njemu samo može sanjati.
Fascinirajuće fotografije i poglede na različite kulture mogu se vidjeti u dokumentarnom filmu pod nazivom “Daleko. Priče sa puta oko svijeta” autora Patricka Algaiera i Gwendolin Weisser,  nastalom iz svega toga, u kome se vide sa familijama iz čitavog svijeta.
I nakon čitavog toga putešestvija i svih mogućih avantura, s puta oko svijeta vratili su se, ne udvoje, nego utroje. Čestitke!
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.01.2018.

Maestro, hvala ti!


Na vijest o smrti Nedeljka-Neđe Kovačevića: Maestro, hvala ti!

Lijep, sunčan dan u Mostaru, zatamni tužna vijest iz Beograda da je na onaj, ljepši, svijet otišao Nedeljko-Neđo Kovačević. Maestro, virtouz na violini, koji je iz ovog krhkog instrumenta izvlačio najtananije tonove.
Ikona prijeratnog Mostara, posebno posebno hotela Neretva, Bristol, Mostar i Ruža, u kojima je, sve do nesretnog rata, ljudima svakodnevno uljepšavao život. Ljude je, osim najtananijim zvucima violine i umilnim glasom, osvajao i širinom svoga osmijeha, vedrinom svog duha, liskalucima.
Bio je omiljen u svim društvima. Imao je svoj sto u hotelu Bristol, a društvo su mu skoro svakodnevno pravili maestro Meho Sefić, Hivza-Šaroši Hadžiomerović, Žara Vlaho, Žara Markić, fudbalski boem i poeta Sula Rebac, Mira Sefić, Nedim Vila, Neđa Andrić, novinar Refik-Moša Hamzić, fudbaleri Duško Bajević, Enver Marić, Kulje Vladić, garderober i ikona malog fudbala sa Kantarevca Izet-Mujić Stampi, Meho-Major Konjhodžić, Jole Musa. Volio ga je puno Džemal Bijedić, koga bi svaki put, pogotovo u Crvenom restoranu hotela Neretva, natjerao da i on pusti svoj umilni glas pjevajući stare sevdalinke.
S Neđom sam, od 1973. godimne, kada sam zaplivao u nemirnim novinarskim vodama, pa sve do rata, skoro svaki dan bio zajedno, pa makar i nekoliko minuta. I svaki put, osjećao sam se duhovno bogatiji. S njim su problemi nestajali kao dlan od dlan. Osim što bi uveče uživao u njegovoj svirci, skoro svakodnevno sam, negdje oko 13 sati, imao “randes” zajedno sa vrhunskim ugostiteljem Markom Buconjićem, upravnikom hotela Neretva i Bristol. Uz lozu i vino, eglenisali smo dobra dva-tri sata i, po običaju, nastavljali uveče pa sve to fajronta, a nerijetko i malo duže.
Neđo je bio Veležovac i Mostarac od glave do pete. Drug i prijatelj. Divio se uspjesima drugih, ali i tugovao s drgim. I tada je znao naći riječi utjehe, ohrabrenja, podrške.
Takvog Neđu Kovačevića pamtim i pamtiću dok sam živ. Mostar je ostao siromašan za još jednog dragulja, iznjedrenog iz njegove vale.
Zvuci njegove violine sviraće u dušama svih onih koji su ga poznavali, družili se s njim, prijateljovali.
Vozdra, dragi prijatelju. Nadam se da ćeš u nekom drugom ljepšem svijetu naći smiraj tvojoj plemenitoj duši. Počivaj u vječnom miru. I ne zamjeri, što suzu pustih…

Fazlija Hebibović

(Novasloboda.ba)
12.01.2018.

Prvi put: Zemlja i mjesec na istoj fotografiji


Nasa je prvi put pokazala jednu fotografiju snimljnu iz svemira, na kojoj se istovremeno vide i Zemlja i Mjesec
Više od 384.000 kilometara djeli Zemlju od Mjeseca. Iako je udaljenost tako velika, jedna svemirska sonda Nase je po prvi put uspjela da oba nebeska tijela dobije na jednoj fotografiji.
To je uspjelo američkoj svemirskoj sondi „Osiris-Rex“, teškoj oko 2100 kilograma. Preklapanjem i spajanjem tri fotografije omogućilo je da se oba nebeska tijela vide na jednoj fotografiji. Slika je inače nastala početkom oktobra, a tek sada je objavljena.
U septembru je sa Floride startao jedan svemirski brod, sa misijom da istraži porijeklo života na 650 miliona kilometara udaljenom asteroidu Bennu. I upravo sa tog puta nastala je ova jedinstvena fotografija Zemlje i Mjeseca.
U trenutku nastanka slike sonda je od Zemlje bila udaljena oko pet miliona kilometara.
Prema informacijama koje daje Nasa, „Osiris-Rex“ bi trebala već 2018. godine stići na asteroid Bennu i tamo sakupiti prašinu staru 4,5 miliona godina, koja bi nakon povratka trebala biti istražena od strane Nasa.
Naučnici žele istražiti, kako su životno važne supstance, kao što je recimo ugljenik, nekada došli na Zemlju. Misija će koštati oko 718 miliona dolara.
(izvor:focus)

(spagos)
12.01.2018.

Uhvaćena u zamku


Izgleda bizarno i bolno, kako se ribarska mreža omotala oko perja ove blune (Sulidae), ali ona je još imala sreće.
Kako to procjenjuje organizacija BirdLife International, svake godine u području voda Evrope na sličan način ugine oko 200 hiljada različitih morskih ptica.
One se često umotaju u ostatke ribarskih mreža, iz kojih se nisu u stanju same osloboditi. Često je to ptičija sudbina, kada zarone za mamcima, koji su najčešće pričvršćeni za nevidljive najlonske niti.
Iz organizacija za zaštitu ptica predlažu da se za ribarske mreže koriste bolje vidljive trake, ili da u ribolov odlaze noću, kada su morske ptice manje aktivne.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.01.2018.

Vrijeme je za još jednu Grahijadu na Rujištima



Da li je u pitanju 4G internet? …. naravno da nije!
Jel’ Vam fali čistog vazduha? Jel’ vas dlanovi svrbe? Je li vrijeme za ponovno skupljanje?
PSD Prenj poziva građane i planinare na potpuno 4G iskustvo u vazduhu munikine šume, mirisa lonaca, kuhanog vina, pjesme i odličnog druženja svih generacija. Sve to biće začinjeno takmičarskim duhom veselih ekipa.
Vrijeme je za još jednu Gragijadu.
Četvrtu po redu na Rujištu.
4G (izgleda da smo jedini “operater” u BiH, koji nudi pravi 4G)
Nadamo se da ćete se odazvati u što većem broju.
Više informacija o uslovima, prijavama takmičara i programu objavićemo tokom narednih dana putem  FB dešavanju, poručuju organizatori Grahijade.
Datum, vrijeme, mjesto: 28. januar 2018, subota, u 10:00 sati, na Rujištu
Organizator: PSD Prenj Mostar

“PSD Prenj poziva građane i planinare na potpuno 4G iskustvo u zraku munikine šume, mirisa lonaca, kuhanog vina, pjesme i odličnog druženja svih generacija.
Sve to začinjeno takmičarskim duhom veselih ekipa.
(novasloboda.ba)
11.01.2018.

Sve je prolazno!


Jedan dječak trči pored brda ogromnih lobanja, a čini se, kao da se zalijeće da skoči na jednu od njih.
A da je to i učinio, ona bi to izdržala, jer je npravljena od fiberglasa i silikona.
Australijski umjetnik Ron Weck već odavno radi sa ovakvim materijalima, pri čemu se igra i nekakve svoje igre sa smrću: jednom je izradio kip svoga oca, potpuno golog, smanjivši ga na svega metar visine?
Sada je po National Galery of  Victoria u Melburnu razasuo tačno stotinu ovakvih lobanja. Sve ovo ima za cilj, da nas kroz trenutke uživanja u umjetnosti podsjeti da smo na ovom svijetu prolazni.
Stoga, uradimo isto kao i dječa sa slike: Hajde da se nasmijemo!
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.01.2018.

Sitan znamen: Zemaljska banka


Čardagija je bilo ime hana – karavan seraja, koji se nalazio u prostoru između Hanske ulice (danas Šerifa Burića), Srednje i Soldine ulice.
Izgorio je do temelja 1898. godine.
Na njegovom mjestu izgrađena je 1907. godine lijepa građevina po projektu Josipa Vancaša, koja je postala zgrada Zemaljske banke.
Nakon Prvog svjetskog rata, mijenja ime u Srpska banka, a nakon Drugog svjetskog rata imala je više stanara, da bi pred zadnji rat u njoj bio smješten dio Privredne banke Sarajevo.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)
10.01.2018.

Dno dna



Dno dna

Napiši, brate nešto i o Ovima
Znao si foru da se stih očeliči
Napiši nešto, makar sitnim slovima
Ne budi jaje, to na tebe ne liči;
Provali rimu za notornu laž, za dubok uzdah posustalog sna
Rimu za tminu i tišinu na dnu dna.

Opleti, brale, i ne udaraj lament
Na taj smo fazon majmune i prizvali
Smrada sa farme pustimo u parlament
Onda se krstimo kad nešto izvali;
Otkad je sveta i veka i nas, najveće protuve prigrabe vlast
Rasturi svatove pijani svat, bratija proglasi grabež za Krstaški rat.

Dno dna.
Al’ sve je to već viđeno.
Dno dna.
Svi trpimo postiđeno.
Dno dna.
No, i spore sveće dogore i film se prekida.

Dno dna.
Skupštinski leb bez motike;
Dno dna.
To spada u narkotike
Sa te se igle ne skida.

Znam, nije lako, sve se manje-više zna
Velike reči sićušne su postale
Nađi bar nešto što svetluca na dnu dna
Izvedi neki trik za nas Preostale;
Siđi u taj bunar, uklet i tih
Sve naše novčiće otkrij za Njih
Za klince čiste i zbunjene
Raščini sve naše želje neispunjene…

Dno dna.
Hleba i audicija.
Dno dna.
Sreća je teška cicija.
Dno dna.
Ostare deca na draftu na asfaltu, u zlu;

Dno dna.
Mogli bi biti giganti
Al’ sve su više migranti
U svojoj zemlji, na svom tlu.

Dno dna.
Kliče se nebulozama
Dno dna.
U inat dijagnozama
Dno dna, i isti krezubi statisti mlate barjakom.
Dno dna.
I što je više štrajkova
Dno dna pazari više lajkova
Onaj opsenar.com…




Music: Djordje Balasevic
Lyrics: Djordje Balasevic
Arr: Djordje Balasevic

Video: Robert Kliban



(spagos)


10.01.2018.

Savjeti iz prošlosti, koji su korisni i danas






Danas je to veoma lako. Ako trebate bilo kakav savjet, otvorite internet, ukucate pitanje, i odjednom vam je pred očima stotinu savjeta ljudi koji su već iskusili ono što vas trenutno muči.
E sad zamislite kako je to bilo, recimo, samo nazad dvadeset godina, a pogotovo, ako je to moguće, zamislite kako je to moglo biti prije stotinu godina, kad nije bilo modernih tehnologija. Naravno, uvijek je postojao način da se upita neko, ko zna malo više, neko ko je u životu prošao dosta toga, pregrmio i ostavio iza leđa, neko ko je već „izgorio“ u sličnim situacijama.
Ljudi su se i onoga vremena snalazili i dovijali na razne načine, kako da savjet dođe do onoga kome treba, pa čak i o načinu, kako da savjet dođe do širokih narodnih masa.
Jedna interesantna galerija iz digitalne postavke New York Library, Njujorške biblioteke pokazuje neke od tih načina.
Ovi genijalni savjeti nisu izgubili svoje značenje, iako je prošlo više od stotinu godina od kako su objavljeni, kako je to od 1880. godine, pa na dalje bilo moderno. Oslikane plastične kartice u pakovanjima Gallagher cigareta.
Kako ugasiti požar: Uzeti 500 g soli i 250 grama amonijaka, pomiješati u 2 litre vode. Smjesu usuti u flašu, a onda flašu baciti u vatru. Plamen će se odmah ugasiti.
Kako skloniti iver kojim ste se uboli u dlan: Uzeti jednu flašicu sa širokim grlom, napuniti je toplom vodom, a onda grlo flaše postaviti na mjesto sa ubodom. Usisna snaga će ukloniti iver, čak ako je i duboko u koži.
Kako sačuvati jaja: Jaja se mogu sačuvati duže vremena ako se stave u posudu sa soli. Glavna stvar, jaja moraju biti potpuno pokrivena solju, kako do njih ne bi dopirao vazduh. Dans nije toliko potrebno, ali je bilo zgodno, prije nego što su se pojavili frižideri u masovnoj upotrebi.
Kako posjeći stablo: Da bi se to uradilo uspješno, potrebno je napraviti urez, kako je to naznačeno na slici, jedan iznad drugog.
Kako pobjeći od bijesnog psa: Ako vas napadne pas, najbolje je postaviti neki predmet između njega i vas, staviti kapu na jedan štap, i prije nego napadne vas, pas će se izlajati na prvu stvar koja mu je u blizini.
Kako zalijevati cvijeće kad ste duže odsutni od kuće: Korisno za one koji vole cvijeće u kući, Potrebno je iznad saksija sa cvijećem postaviti lonac sa vodom. Staviti komad vunene pređe između vode u loncu i zemlje u saksiji. Sada možete slobodno otići na odmor.
Kako zapaliti šibicu: Čak i kod jakog vjetra možete upaliti šibicu, ako na vrhu napraviti nekoliko zareza nožem.
Kako preći preko rijeke: problem je uvijek sa djecom ili osobama koji ne znaju plivati. Naravno, treba te dva drveta sa suprotnih strana i dva užeta.
Kako spasiti ljude od udara struje: Potrebno je prvo stajati na komadu stakla ili na suhom drvetu, a da bi se pružila prva pomoć unesrećenom morate imati rukavice na rukama ili nekoliko slojeva suhe tkanine.
Kako filtrirati vodu: Potrebna je cinkovana limena kanta. Napuniti je nekoliko slojeva pijeska i šljunka, a na dnu kante izbušiti malu rupu na dnu. Voda koja prođe kroz slojeve pijeska i šljunka izlazi čista
Kako povećati kapacitet pluća: Stajati uspravno na prstima, podignuti glavu i duboko udahnuti vazduh. Držati vazduh u plućima i polako izdisati. Ovu vježbu ponavljati svakodnevno, više puta.
Kako ukloniti komadiće razbijenog stakla: Najdjelotvornija je mekana, vlažna krpa za čišćenje, koja pokupi oštre male komadiće. Najbolje je nakon čišćenje krpu sa staklenim komadićima baciti u smeće. Nema više porezanih prstiju!
Kako izrezati tanke kriške hljeba: Nož staviti u vruću vodu i odmah posušiti. Vruć nož sječe hljeb mekano u najtanje kriške. Ovo daje bolje rezultate nego što ste očekivali
Kako zadržati svježinu rezanom cvijeću: Potopiti struk cvijeća u topu vodu i ostaviti tako dok se voda ne ohladi. će ponovo oživjeti, a onda treba krajeve stabljika odrezati, i cvijeće stzaviti u hladnu vodu kako je to uobičajeno. Odličan način da se cvijeće održi duže u kući.
Kako ponovo čepom začepiti flašu: Stavite čep ispod stopala i lagano pritisnite. Tako se smanjuje veličina čepa, bez povrede glatke površine. Neće više biti pokvarenog vina u kući.
Kako efikasno očistiti flašu. Potrebno je u flašu usuti malo sitnog pijeska i vode i dobro promućkati. Tako će svaki dio unutrašnje površine biti očišćen. Nakon toga, flašu oprati i posušiti. U suštini, ovdje se koristi abrazivna sposobnost pijeska.
Kako vidjeti jačinu vjetra: Uzmite duži polirani lim, najboje ručnu testeru sa savršeno ravnom površinom. Držite je pod ptravim uglom na smjer puhanja vjetra i nagnite pod 45 stepeni, tako da prilikom udara vjetra u pilu, pogled ide preko ivice. Hmmm…
Kako gravirati čelik sa perom: Čelik treba premazati pčelinjim voskom, a onda nacrtati slova, ili dizajn, perom tačku po tačku. Zatim na površinu sipati jak rastvor sulfata gvođa oko deset minuta. Nema šanse! Ali, to funkcioniše.
Kako izliti tekućinu iz punog bokala: Pravi način držanja bokala je prikazan na slici i sprječava da težina tekućine prevagne. To olakšava stvar, a ne treba ni neka pretjerana snaga.
Kako cvijeće duže zadržati svježe: Odličan način pomoći krompira. Krajeve stabljika ubosti u svjež krompir, na taj način život rezanog cvijeća se može produžiti čak za nedelju dana.
Kako uništiti stare panjeve: Na korijenu izbušiti više rupa i u njih usuti mješavinu solignuma i soli. Iz ovih rupa će se mješavina raširiti čitavim panjem i uništiti ga. Dakle, ni panjevi ne umiru sami. Potrebna im je mala pomoć.
I na kraju, što jest jest. Pušenje je štetna navika, kako prije sto godina, tako i danas, ali ni jedan od ovih savjeta nije se odnosio na pušenje. Interesantno je da su se savjeti odnosili na različite životne prilike, a neki od savjeta  iz toga vremena koriste se još i danas, ili se barem mogu vrlo dobro primjeniti. Naravno, nije nam ovdje cilj da reklamiramo pušenje, ali od onih koji su nekad pušili, savjeti su se lako prenosili na one koji ne puše.
Povratak na kartice: Ako ste se pitali šta su nam nudile ove kartice sa praktičnim savjetima, onda, to je to. Podijelite sa prijeteljima i familijom.
(izvor:wimp, fotosi: New York Library, Digital Collections )
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.01.2018.

NK Sloga Ljubuški -Za nezaborav!

















 

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com 7. januara 2018. godine, autor je Kemal Mahić)

Jedan od temeljnih identiteta grada Ljubuškog je formiranje i rad N.K. „Sloga“ Ljubuški (1951.g.)
Klub je formiran kako bi reprezentirao naš grad, naš Ljubuški.
Klub je bio u funkciji sporta i njegovih uzvišenih ciljeva (prijateljstvo, ljubav, nadmetanje i sportski fer-play) kao što je to bilo 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća.
Sportska dostignuća su bila rezultat priprema, ljubavi, entuzijazma i sportskog rivalstva u Zoni Hercegovina.
N.K.“Sloga“ je kao domaćin nastupala većinom na igralištu koje se i danas zove „Babovac“.
Zavisno odakle su igrači dolazili, tako se povećavao i broj navijača iz različitih dijelova komune Ljubuški.
Za N.K.“Sloga“ su nastupali mnogi nogometaši iz grada Ljubuškog, a afirmacijom nogometa postepeno nastpali igrači iz Predgrađa, Vitine, Veljaka, Klobuka, Graba i drugih sela općine Ljubuški.
Osim navedenih naselja boje N.K.“Sloge“ su branili i igrači iz Trebižata, Čapljine, Mostara i drugih susjednih općina.
Jedini preduvjet da bi neko igrao je bila sintagma „Znaš li igrati nogomet?“.Nikakvi drugi parametri nisu odlučivali hoće li neko biti prvotimac naše N.K.“Sloga“.
U tome je časna uloga N.K.“Sloga“ u njegovoj veličanstvenoj ulozi boje i dresa kluba koji je obilježio mladost generacija ljubušaka.
S vremenom, a naročito nakon izgradnje „Centra malih sportova“ N.K.“Sloga“ je izgubila primat u organizaciji sportskih kolektiva našeg grada. Tada počinje uspon R.K.“Izviđač“(M) i (Ž) i pojedinačnih sportova.
Ali teško da će bilo koji sportski kolektiv, sada i ubuduće, dostići slavu „krčitelja amaterskog sporta“ i dostignuća koja pripadaju amaterskom klubu i ekipi N.K.“Sloga“ Ljubuški.
Zato je N.K.“Sloga“ – NEZABORAV!

Objavljivanjem fotografija koje slijede želimo da afirmišemo likove i sportiste koji zaslužuju našu pažnju nakon 60-70 godina.To činimo radi njih, radi njihovih obitelji i familija u nadi da će djeca prepoznati svoje roditelje, svoje djedove,s voju braću a bogami i pradjedove.

Autor prepoznaje na fotografijama:
Ivu Jelavića, Ćamila Nuhića („Dura“), Slobodana Mahića (Žuću), Šućru Alendara, Selama Konjhodžića, Smiljana Martinovića, Ljubu Drinića, Kordića, Hilmiju Konjhodžića, Dervu Konjhodžića, braću Kovač, Mujezinović Mustafu, Sadiković Đemicu, Milu Šimunovića, Ibrišima Hrnjičevića, Milu Živkovića (Mrču), te članove rukovodstva: Branka Raševića, Fadila Kadragića, Ivicu Zlomislića, Mišu Todorovića, Ziju (Muniba) Delalića, Đabira Sadikovića (sekretara)…
Na posljednjoj fotografiji su članovi DTV “Partizan“ (gimnastika): Vahdo Delalić, Šućro Alendar, Džemil Nevesinjac, Ćamil Nuhić, Selam Konjhodžić,Emir Nevesinjac, Huso Šukalić…

Ove fotografije poklanjamo čitateljima portala www.ljubusaci.com

Fotografije smo dobili ljubaznošću Ćamila Nuhića i njegovog sina Evice, na čemu im autor iskreno zahvaljuje (otac i sin igrači N.K.“Sloga“!)

Kemal Mahić




09.01.2018.

Zaboravljeni dio odjeće: Šešir moj, šešir moj



U stvari, bez igdje ičega na glavi, izgleda nekako veoma tužno.
Kod mnogih u ormaru za garderobu, negdje na gornjoj polici, pa onda sasvim u kraju, može se još  uvijek pronaći neki šešir. Stavljen u kesu, kako ne bi kupio prašinu, a nekada je bio frak za glavu.
Prava gospoda nosila su ga za praznike, na posebne sastanke, na sahrane. Krasio je nekada davno glavu Humphrey Bogarta, Winstona Churchilla, Franklina D. Roosevelta. Sve prošlost!
Jednostavno, ne uklapa se u nova vremena. Svjetski poznati proizvođač šešira Borsalino je, u međuvremenu, bankrotirao, proizvođač koji je nekada štitio ljudske glave.
A danas? Šta reći, kad i američki predsjednik nosi baseball kapu.
(izvor:focus)
(NovaSloboda.ba)
09.01.2018.

Svijet je čudno mjesto: Dinosaurusi i njihove potrebe


Istraživanja imaju srazmjerno malo saznanja o tome kako su, na primjer, dinosaurusi vršili njihove nužne potrebe.
Pri tome je jedno sigurno: Za njihovo izumiranje sigurno nije bio presudan nedostatak higijene u njihovim toaletama.
Kostimirani Tiranosaurus Rex na jednom sajmu stripova u Londonu slikovito pokazuje njegovo ponašanje poslije korištenje toaleta. On pere svoje ruke! Očigledno, čovjek u njegovoj unutrašnjosti zna šta mu je obaveza.
Ali, kako čovjek u ovakvom kostimu uopšte obavlja svoje potrebe? To ostaje zagonetka.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.01.2018.

Sve za raju i vjerne navijače






Lukas Podolski (32), nekadašnji reprezentativac Njemačke, svjetski prvak u fudbalu, miljenik je publike u bilo kom mjestu, ili klubu u kome igra. Nakon početka karijere u 1 FC Köln, nastavio je karijeru u FC Bayernu iz Münchena, zatim u Arsenalu iz Londona, Interu iz Milana, pa u Galatasarayu Istanbul, a sada igra u Vissel Kobe iz Japana. Koristi svaku priliku da dođe u rodni Koln, pri čemu svaki slobodni trenutak provodi sa prijateljima.
Ljetos je zajedno sa jednim prijateljem otvorio zajedničku slastičarnu u sred ovog grada, a pošto je u novinama i na radiju objavljeno da tom prigodom on lično dijeliti sladolede, za tili čas se pred radnjom našlo oko 3000 gostiju. Lukas je dva sata dijelio sladoled, sve dok ga nije nestalo. Na kraju, sa onima koji su ostali bez sladoleda, radio je pravio selfije i dijelio autograme.
Tokom zimske pauze u Japanu, ponovo je došao kući, a ovom prilikom je sa dvojicom prijatelja otvorio radnju za donner-kebab. Ne samo zbog dvogodišnjeg boravka u Istanbulu, Podolski je poznat kao prijetelj turske kulture i njihovih kulinarskih specijaliteta. Kao i kod slastičarne, prošlog ljeta, tako se i kod donner radnje našlo mnogo zainteresiranih i zatiželjnih, željiih sličnih senzacija.
Prije dvije godine je otvorio pivnicu “Kod princa” u starom gradu u Kölnu, u sklopu koje se nalazi i prodavnica opreme za street-soccer.
(izvor:express)

(spagos)
08.01.2018.

Kad 251 mlada istovremeno kaže: Da!




Jedan indijski  preduzetnik organizovao je masovnu svadbu sa 251 nevjestom. Trgovac dijamantima Mahesh Savani već godinama podržava žene, čiji roditelji nemaju novca da organizuju i plate svadbu za njihovu kćerku.U Indiji je običaj da roditelji mladenaca plaćaju svadbu. Na sličan način, proteklih godina, preduzetnik je podržao ukupno 969 žena.
On je u svom životu uvjek želio da ima kćerku.
„Ove djevojke su kao moje kćerke, a ja sam za njih drugi otac. Raduje me kad ih vidim da su sretne“, kazao je povodom najnovijeg masovnog vjenčanja.
(izvor:express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.01.2018.

Negdje daleko: Zemlja na rijeci







Ne postoji ni jedna rijeka na svijetu, čije ime zvuči tako mistično kao Mekong, žila kucavica južne Azije. Zemlja Laos, kroz koju teče Mekong, osvaja svojom sporošću.
Mekong je jedan refugium rijetke faune. U njemu je otkriveno čak 115 novih vrsta životinja.
Istovremeno je Mekong jedini put kojim se snabdijeva stanovništvo na poljima uz rijeku, u njegovim lukama, i glavni je transportni put regiona.
Prirodne kulise: Brježuljci i lanci brda čine pogled u sjeveru Laosa posebno atraktivnim. Na obalama rastu riža, povrće, kikiriki, banane i taek drveća.
Rijeku okružuju kraške stijene i mliječno žuta voda. Turističke brodice vode turiste do Paj Ou pećine, poznatoj po hiljadu Budinih kipova. A usput, voća i povrća, na svakom koraku.
Turisti se posebno dive zalascima sunca u regionu, a u tu svrhu su im uređeni posebni vidikovci na brijegu Phousi i Luang Prabangu. Za one koji vole nešto više, brod  “Mekong Pearl”, uz pješčanu obalu, priređuje slavlja uz večeru.
Mekong mještani nazivaju “majka svih rijeka”, koja je ponekad bijesna, a ponekad prijateljska. Okolo mangrove šume, palme, bambusovo grmlje i polja riže, a uz rijeku i na rijeci ribari, vodeni bufali, sela i panorame kao na sinemaskop platnu. Slike idile iz južne Azije. Sunce i topli vazduh od oko 28 stepeni celzijusa. Međutim, to je samo prvi utisak koji zna itekako biti varljiv.
Mekong zna biti i vrlo opasan. Na njemu nema pravih luka, a u čitavom Laosu se osjeća nedostatak infrastrukture, kao što su željeznica, ili autoputevi. A to je baš ona originalnost, koja privlači mnoge turiste iz Evrope u ovu zemlju. Međutim i ovaj turistiki raj je pod prijetnjom. Veliki komšija Kina snažno investira u izgradnju autoputeva i brzih pruga, kako bi se stvorio što veći broj trgovačkih puteva.
Od kraja monarhije 1975. godine, Laos, koji je nekad bio francuska kolonija, pokušava  komunizam, budizam, a nekako i kapitalizam, istovremeno, staviti pod jednu kapu. Zemlja važi kao siromašna, sa oko sedam miliona stanovnika, koji se brinu sami o sebi, prije svega Hmu i Hmnog, koji žive u planinama gdje raste riža na suhom. Posjeta ovim selima, uz pritoke Nam i Tha je vrlo impresivna.
Škola u ovim krajevima nema. Tamnoputa djeca se igraju okolo. Šta bi to oni učili u školi? A to bi prije svega trebao biti njihov jezik, jer u njihovim porodicama sa osmoro do desetoro djece, malo koje dijete zna jezik Lao. A oni koji malo bolje poznaju situaciju, o zemlji govore vrlo kritički. Za njih je Laos i “divna” zemlja, ali i vrlo korumpirana, naglašavajući kako Kina kontroliše rijeku i određuje kako će šta će biti.
Uz sve to priroda je ovim ljudima dala mnogo. Čovjek ne mora baš biti ni puno vrijedan da bi preživio. Kažu da jedu sve, i da nisu izbirljivi.
Druge zemlje, drugi običaji.
(izvor:focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.01.2018.

Novo u kinu: „Najveći showman“





U kinima širom svijeta već se prikazuje novi muzički film pod naslovom „Najveći showman“, sa Hugh Jackman u ulozi cirkuskog maestra P. T. Barnuma.
Film prati Barnuma od njegovog siromašnog djetinjstva do pokretanja njegovog prvog cirkusa u New Yorku. Michelle Williams glumi njegovu ženu, Charity, dok Zac Efron glumi Barnumovog poslovnog partnera koji se zaljubljuje u Zendayu, umjetnicu na trapezu. Radnja filma se odvija u osamnaestom vijeku, dok je muzika u filmu znatno modernija.
Ovo je jedna inspirativna je priča o uzdizanju iz siromaštva jednog smjelog maštara, koji je uspio dokazati kako sve što se zamisli može biti i ostvareno, te kako bilo ko, koliko god se činio nevidljivim, ima svoju nevjerovatnu priču vrijednu svjetskog spektakla. Barnumova priča je klasična priča o snalažljivom preduzetnikum koji se svojim snagama uspio izvući iz siromaštva i ne samo da je postao majstor sasvim nove vrste umjetnosti, show biznisa, nego i jedan od prvih američkih milionera koji je sam stvorio svoje bogatstvo.
Originalni naslov filma, koji je po žanru i biografski i mjuzikl, je „Greatest Showman“, režija je uradio Michael Gracey, a u glavnim ulogama pojavljuju se Hugh Jackman, Zac Efron i Michelle Williams.
(izvor:express)
(NovaSloboda.ba)
07.01.2018.

Turneja četiri skakaonice: Kamil Stoch sustigao rekord Swena Hannawalda






 

Kamil Stoch (30) postigao je istorijski trijumf, pobijedio je na sve četiri skakaonice Novogodišnje turneje 2018. godine.
Nakon Oberstdorfa, Garmischa i Insbrucka, nadmoćni Stoch je pobijedio i u Bischofshofenu. U 66 godina održavanja ovog takmičenja, on je tek drugi skakač kome je uspio Grand Slam. Prije njega, to je 2002. godine pošlo za rukom samo Nijemcu Swenu Hannawaldu (43).
Skokovima u Bischofshofenu prisustvovao je i Swen Hannawald, koji je letove Stocha propratio riječima: „Senzacionalno. Kao da je sa druge planete. Naravno, nadao sam se da ću ostati jedini sa pobjedom na sve četiri skakaonice kod jedne turneje. Ali, sa ovakvim predstavljanjem, Stoch je poptuno zaslužio pobjedu. Kad neko ovako radi, mogu samo poželjeti: „Dobro došao u klub!“
Odmah nakon , Hannawald je čestito novom šampionu.
Ovom pobjedom, Stoch je preuzeo vođstvo u Svjetskom kupu, od povrijeđenog Richarda Freitaga, a na pozicijama tri i četiri se nalaze Norvežanin Andreas Fannemel i Nijemac Andreas Wellinger.
Na narednim skokovima za svjetski kup u Obestdorfu i na Zimskim olimpijskim igrama u Pyeonchangu (Južna Koreja) Stoch je izraziti favorit.
Veliki show u narednom periodu svakako pripada pobjedniku Turneje Kamilu Stochu.
(izvor:sport)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.01.2018.

Rekord u solo jedrenju: Za 42 dana oko svijeta








S upaljenim bakljama u rukama i jednim sretnim osmijehom, novi svjetski rekoreder u solo jedrenju uplovio je u luku Brest u Francuskoj, uz doček i slavlje hiljada navijača.
Francuz François Gabart oborio je dosadšnji svjetski rekord u solo jedrenju oko svijeta. Novi rekord sada glasi 42 dana, 16 sati, 40 minuta i 35 sekundi. Gabart je jedrenje preduzeo na njegovom 30 metara dugom trimaranu MACIF i poboljšao dosadašnji rekord njegovog zemljaka Thomasa Covillea za 6 dana i okruglo 10 sati.
„O ovakvom vremenu nisam ni sanjao“, rekao je Gabart nakon što je stigao u luku. Uz to je bio samo dva dana „sporiji“ od svjetskog rekorda u jedrenju oko svijeta jedne čitave posade.
Gabart je na putu oko svijeta neprekidno jedrio rutom od Francuske, pored Rta dobre nade (Cape of Good Hope), na jugu Afrike, rta Leeuwin (Cape Leeuwin), u zapadnoj Australiji i Kap Horna (Cape Horn), krajnje južne tačke arhipelaga Ognjena zemlje u Južnoj Americi.
(izvor:express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.01.2018.

„Mostarski crnjaci“ su otišli u istoriju


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu bljesak.info dana 5. januara 2017. godine). Cilj teksta je da se ukaže na istinu, i pravo sta je stvari, jer nakon što je autor stranice Emilio Perić lično ugasio svoju stranicu pod nazivom „Mostarski crnjaci“, koja je brojala blizu 60 hiljada pratilaca, na facebooku se pojavila surogat stranica sa istim imenom, uz lažnu tvrdnju kako je sam facebook ugasio prethodnika. U svrhu ispravnog informisanja prenosimo tekst u cjelosti.)

Samo su jedni ''Mostarski crnjaci'' i oni su otišli u povijest

Originalna Facebook stranica ''Mostarski crnjaci'' je ugašena.

Samo su jedni ''Mostarski crnjaci'' i oni su ugašeni, rekao je za Bljesak.info Emilio Perić, koji je godinama vodio ovu Facebook stranicu. Inače, Perić je kako nam kaže ovu Facebook stranicu ugasio prošli mjesec iz jednostavnog razloga - želi odmor.
''Jednostavno želim odmor i da ne bude nekog stresa. Jer što god se objavi, netko se ''nađe'' u objavi i jednostavno ne želim više stresa'', pojasnio nam je Emilio. Nakon što je Emilio ugasio svoju stranicu, pod istim imenom je otvorena nova stranica ''crnjaka'', kojoj on nije autor.
''Netko je otvorio stranicu i piše da je prethodnu, koju sam ja administrirao ugasio Facebook što nije istina. Sam sam ugasio stranicu, a ova nova je kopija s kojom nemam nikakve veze. Mnogi su je pokušali kopirati ali samo je jedna prava stranica koja je otišla u povijest'', pojasnio je Emilio, još jednom napominjući da je trenutna stranica lažna i da nema nikakve veze s prethodnim ''crnjacima'' Podsjetimo, na stranici ''Mostarski crnjaci'' svakodnevno su se objavljivale fotografije o ljepotama ali i apsurdima Mostara, sve u želji da nasmije pratitelje ali i podigne svijest građana te poboljša sliku grada na Neretvi. Perić je poručio da se nada kako će ovi novi autori stranice smisliti nešto novo i kreativno, a ne samo kopirati.

(bljesak.info) 
06.01.2018.

Sretan Božić!

oko 1900.

Свим припадницима православне вјере упућујемо божићну честитку ријечима Христоc се роди. Нека овај празник свим вјерницима православцима у њихове домове унесе срећу, здравље, мир, љубав и свако добро.
05.01.2018.

Cvijetna moda mirisa






Naše preferencije za mirisom su kulturno stečene. Cvijeće, kao što je uobičajeno biva miksano za žene, ali u arapskom svijetu i muškarci nose miris ruže sa sobom. Danas čak 40 posto kupaca na odijelima mirisa su muškarci. Nekoliko pogleda, nažalost, bez mogućnosti mirisa, na nešto novo iz svijeta mirisa.
Ruže, ljiljani ili cvijetovi narandže: Parfemi za zimu okružuju tijelo kao mirisna odijela izrađena po mjeri.
„Miss Dior, apsolutno u cvijeću“ od Diora: Kao miris buketa cvijeća, parfem se nanosi na kožu. To je reinterpretacija klasika od strane Christiana Diora, koju je 1947. godine dao ovaj tvorac mode. Gore kazane note ostaju delikatne ruže iz Damaska i Grassa. Sada se one začinjenenijansama crvenih bobica i ružinim drvetom. Nakit Christiana Diora (na prvoj slici).
„The One“ od Dolce&Gabbana: Dobrodošli u mediteranski vrt osjetila. Tako ženstvena je nakad bila Sofija Loren. Plemeniti madonini ljiljani ovdje igraju u prvom planu, dok iz pozadine okružuju mandarine, cvijetovi narandže ličija i vanile. Kapljica mošusa daje mirisu jedan očaravajući začin (na drugoj slici).
„Scenska intenzija za nju“, od Bossa: Dodir Orijenta prožima miris s treće slike, koji kao glava i srce na kao med slatke breskve i miris istoka. Kontrast predstavlja osnovu parfema: miriše na tamno preženi kakao i delikatesnu vaniliju. Prsten od Ole Lynggrada (na trećoj slici).
„Aura“ od Thierry Mugler. Miris spaja tri srca s jedne strane: tigar liane, lišće rababera i cvijet narndže, kao i osjetljivi miris bourbon vanilije. Prvi sprej se čini zbunjujući na mintu, onda slatko i na kraju upadljivo na drvo. Tijelo od Triumpha (na četvrtoj slici).
„ Sexy Rubi“ od Michaela Korsa: U sred cvijeća i bobica: Ovaj parfem prvo miriše na voće, a poslije na maline i kajsije, prije nego što su ruže i arapski jasmin dobilio prednost. Baza je plemenito kašmisko drvo. (na petoj slici).
(izvor:stern)
(NovaSloboda.ba)
05.01.2018.

Smrtonosni svjetlosni spektakl


Neobičan spektakl se pojavljuje u proljeće u visokim područjima Brazila. Posebno nakon kišne sezone, larve svijetnjaka lebde oko termitnjaka, privlačeći termite ih da izađu vani. Istovremeno im se pridružuju i mravojedi.
Borba protiv termita u Nacionalnom park Emas u Brazilu vodi se istovremeno na dva fronta. Uz pomoć svjetlosnog efekta, svijetnjaci ih privlače na površinu termitnjaka, kako bi ih tamo pojeli.
Manje suptilnije se ponašaju mravojedi, koji znaju da se u termitnjacima nalazi njihov ukusni plijen. Oni svoj 60 centimetara dugi jezik, prekriven ljepljivom pljuvačkom, uvlače kroz pukotine gnijezda i kupe termite, dok se ovi brane otrovnim ugrizima. Uprkos tome, mravojedima uspijeva da ih usisaju kao  usisivačem. Tako mravojedi postaju i sisari, koji su brži od smrtonosno svijetlećih svijetnjaka.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
04.01.2018.

Crni labud uživo



Kako lijep labud, a uz to crni i ponosan. Negdje ga zovu i “tužni labud”. Pobrinuo se za mnoge znatiželjne poglede i fotografije na Rajni u Kelnu. Jedan crni labud među mnogo bijelih. Pitanje: Odakle se odjednom pojavio?
Mnogi su jednog takvog labuda vidjeli prvi put u životu. Imao je neku izvanrednu ljepotu u sebi, čak mu je perje bilo nešto posebno. Drugačije nego kod ostalih primjeraka.
A kako se ponašao među bijelim labudovima? Sasvim normalno. Kljun uz kljun tražili su hranu.
Po svoj prilici to je jedan od solista na putu, pa je publika i u tome vidjela neku vrstu tragike.
Eksperti su odmah ustvrdili kako jedan ovakav primjerak može poticati samo iz nekog zoološkog vrta, u kome živi unutar jedne zatvorene zajednice.
A njihovo porijeklo nije iz Evrope, potiču iz Australije i sa Novog Zelanda.
(izvor:express)

(spagos)
04.01.2018.

Najstrmija žičara na svijetu








Švajcarska ne oskudijeva u žičarama, a uprkos tome, sada je bogatija za jednu, još spektakularniju. U Schlattli je u pogon puštena, najvjerovatnije, najstrmija žičara na svijetu.
Nova uspinjača ima posebno izgrađene cilindrične vagone, koji omogućavaju da putnici ostanu u uspravnom položaju tokom vožnje. Podovi se mogu pomicati tako da se prilagođavaju usponu.
Uspinjača se proteže na 744 metara i prevozi putnike iz mjesta Schlatti, kod grada Schwyza, do alpskog sela Stoosa. Najveća strmina nagiba pruge iznosi skoro 110 posto.
Najmodernija žičara na svijetu, pri tome, ne služi samo potrebama turista, nego je od životne važnosti i za oko 150 stanovnika, koji preko čitave godine žive u ovom mjestu.
Gradnja Stoos Bahna trajala je 14 godina, dvije godine duže nego što je planirano. Uspinjača je koštala 52 miliona švicarskih franaka (48 miliona eura).
Glasnogovornik žičane željeznice izjavio je da su vrlo ponosni zbog završetka projekta. Dodao je da putovanje najstrmijom uspinjačom na svijetu traje samo četiri minute.
(izvor:spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.01.2018.

Sitan znamen: Željezničarski stanovi


Zbog blizine željezničke stanice, nakon Drugog svjetskog rata pristupilo se izgradnji stambenih objekata u ulici Safeta Mujića za potrebe brojnih željezničara i njihovih obitelji.
Jedna zgrada i danas postoji, a jedini znak koji podsjeća na željeznicu koja je već odavno maknuta s platoa iza zgrade, ostao je samo ovaj amblem željeznice.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)

03.01.2018.

Lukomir na meti pljačkaša, obijeno desetak kuća, polupani prozori






Deset kuća u, preko zime, napuštenom i zaključanom Lukomiru, obijeno je i opljačkano na kraju stare godine, a provalnici su odnijeli brojne etnografski vrijedne rukotvorine, među ostalim ručno vezene narodne nošnje i pletene čarape karakteristične za bjelašnička sela.
“Polupani su prozori, razvaljena vrata na desetak kuća, a prema tragovima u snijegu moglo se zaključiti da su provalu izvršile tri osobe, koje su, očito je boravile duže vremena u kućama. Nađene su prazne flaše, zaprljano suđe, opušci od cigareta, a ostavljen je u jednoj kući ženski veš”, kaže u izjavi za Fenu Mujo Masleša, jedan od stanovnika Lukomira iz  čije je kuće, između ostalog, ukradeno stotinjak pari ručno pletenih vunenih čarapa.
Na pitanje kako su saznali za pljačku, Masleša kaže da su njegova sestra i zet u subotu, pretposljednjeg dana stare godine otišli u Lukomir, da obiđu kuće, da vide da nisu vodovodne cijevi ili krovovi zbog snijega i vjetra oštećeni, kako, inače, svih prethodnih zima praktikuju da povremeno neko od stanovnika sela ode i vidi da nema kvarova.
“Vidjeli su najprije tragove u snijegu, a onda obijene kuće, polupane prozore”, pojašnjava Masleša, koji je Feni poslao i fotografije iz Lukomira nakon što su kuće obijene.
Danas su u Lukomir išli i drugu stanovnici, i uglavnom iz svih kuća su odnijete ručno pletene čarape, pape, narodna nošnja, a posebna šteta je što te rukotvorine imaju etnografsku i tradicijsku vrijednost.
Policiji su prijavili provalu kuća, ali im je rečeno da ako ne mogu s kolima  stići do sela, ne mogu ni uviđaj izvršiti.
Do Lukomira se može stići pješice iz Umoljana ili Čuhovića,  a do tih sela se može autom doći.
Do sada, a to je prethodnih šest  zima svih 22 kuće u Lukomiru su bile zaključane, ali nisu imali probleme kakve su sad doživjeli.
Na izmaku stare godine pljačkaši su po snijegu i pješice stigli  u Lukomir na 1.495 metara nadmorske visine da bi, pored znatne  materijalne štete, pričinili  vlasnicima kuća velike nevolje i sekiraciju, kaže na kraju razgovora Masleša.
Zbog snježne blokade i neprohodnog puta, stanovnici Lukomira  sedmu zimu zaredom napuštaju selo i do kasnog proljeća borave u Tarčinu, Hadžićim, Vlakovu i drugim naseljim u okolini Sarajeva. Selo su ove zime napustili krajem novembra.
(Fena)
(Novasloboda.ba)
03.01.2018.

Kvartet tornjeva u Dresdenu



Pretpostavimo da bi se sa kvartetom tornjevima na slici, u Dresdenu (Njemačka), mogli malo poigrati: Hausmansturm, sasvim desno, sa njegovih 100,27 metara je najviši i nadvisuje Frauenkirche, sasvim lijevo, sa 91 metar, Hofkirche, druga s lijeva, sa staklenom kupolom visine 86 metara, kao i nekadašnju fabriku cigareta Yenizde. Ona je sa njenim tornjevima visokim 62 metra, ali je i najneobičnija.
Po čemu, vidi se na drugoj slici.
Fabrika je sagrađena 1908. godine u stilu jedne džamije, jer je duhan za proizvodnju cigareta dolazio sa područja Yenizde, koji se nalazi u današnjoj Grčkoj.
Koji tornjevi su najljepši? Tečko je reći: A sva četiri zajedno nacrtali su u ranu zoru jednog jutra jednu čarobnu sliku.
Naravno, u odgovoru čovjek mora biti i subjektivan. Tokom jedne posjete Dresdenu prije više godina, pogled se lijepio baš za minarete fabrike duhana, iako su i ostala četiri objekta fascinirala.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novaloboda.ba)
02.01.2018.

Super mjesec 2018.






Početak godine donio je jedan nebeski spektakl koji se mogao vidjeti na mjestima gdje je noć nudila kristalno jasan pogled. Na londonskom aerodromu mjesec, u poređenju sa siluetom aviona djeluje gigantski, slično kao i na ostalim slikama u poređenju sa okolnim objektima.
Takozvani super mjesec koji se pojavljuje na horizontu u poređenju sa okolinom djeluje puno većim. Naučnog imena ovog fenomena nema, jer je to ustvari optička varka. Nastaje kada je mjesec najbliži Zemlji. Ovog 2. januara bio je udaljen svega 356.5567 kilometara od planete Zemlja. Mjesec se pri tome doima oko 14% veći nego normalno, pri čemu je i 30% svjetliji.
Mjesec će se 31. januara pokazati ponovo u njegovom punom sjaju. Drugi puni mjesec u jednom mjesecu je također rijedak događaj i naziva se plavi mjesec.
Inače ove godine ćemo vidjeti ukupno 13 punih mjeseci, od toga dvanaest novih mjeseci i jedno pomračenje mjeseca.

(web)
02.01.2018.

Sklanjaj se s puta!


Proteklih prazničnih dana, kada su ih svi tražili da im se na sankama dovuku pokloni, jeleni su poludili.
Tražili su tročasovnu radnu nedelju uz punu platu. Neprihvatljivo! Ovaj crveni jelen je stoga pokazao vrhove na svojim rogovima, htijući posjetioce naučiti redu, ali i za sebe priuštiti malo poštovanja. Rogovi na gotovs, i naprijed!
Fotografija nastala u mjestu Glancoe u Škotskoj za neke će vjerovatno biti šokantna. Uostalom, kao i za dame koje se nalaze u okviru slike. Zašto se životinja ovako strmoglavila na parkingu u Škotskoj?
Možda je u pitanju bila so razasuta po asvaltu. A jelen voli so, ne samo kad su praznici.
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.01.2018.

S Novom godinom oko svijeta

New Seeland

Sidney

Seoul

Taiwan

Peking

Dubai


Berlin

Köln

London

Rio

New York

Širom svijeta ljudi su dočekali Novu 2018. godinu sa nadom, kao i uvijek do sada, da će biti bolja nego prethodne. Jedno je sigurno: Svi su postali godinu stariji, a neke generacije to odbrojavaju kao, jedna manje.
Samoa i Kiribati su već u 11 sati su po srednjoeuropskom vremenu su ušli u Novu godinu.
Slijedili su neki krajevi Rusije na dalekom istoku, zatim Australija, sa već čuvenim vatrometom sa mosta u Sidneyu, a onda sat po sat u pravcu zapada, preko Azije i Evrope, preko Atlantika do Amerike. U Riju i New Yorku je Nova stigla u 3 sata po srednjoevropskom vremenu, dok je na zapadnoj obali bila tek u 6 ujutro
Posljednji su u Novu godinu ušli stanovnici Francuske Polinezije i Američkih Samoa ostrva, koje od Samoe dijeli samo 80 kilometara, ali, šta je tu je, vremenske zone su tako postavljene. Jedno putovanja oko planete s Novom godinom.
(izvor:bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.01.2018.

Mostar ušao u Novu uz „Čudna jada od Mostara grada“







Uz taktove pjesme “Čudna jada od Mostara grada” Mostar Sevdah Reuniona (MSR), odbrojavanje i vatromet na dočeku na otvorenom u mostarskom Šetalištu, centar Hercegovine ušao je u novu, 2018. godinu.
Uz pjesmu, ples, kuhano vino, pivo, šampanjac i vatromet, te odlične lokalne izvođače proslavljen je ulazak u novu 2018. godinu za koju se svi nadaju da će biti bolja od prethodne.
Svečanom dočeku na otvorenom, koji je bio upriličen nakon deset godina pauze, prisustvovalo je nekoliko hiljada građana iz Mostara, cijele BiH i inostranstva. Bio je to svojevrsni dvodnevni muzički festival, na kojem je učestvovalo nekoliko mladih grupa u usponu, te Zoster i MSR u “udarnom” dijelu novogodišnje večeri.
Sam novogodišnji koncert održan je uz velike mjere osiguranja, prisustvo uniformisane i specijalne policije, te velikog broja pripadnika zaštitarske službe.

(mostarski.ba)
01.01.2018.

Negdje daleko: Šareni, divlji svijet apsurda







Fotograf Alfred Yaghobzadeh je u sred jednog prljavog dvorišta negdje u Indiji pronašao svoj mir. Bilo je vrelo popodne u julu, konačno, nakon perioda stalnog padanja, monsunska kiša je stala.
Alfred, inače, ratni fotograf, dolazi iz Francuske, koji se rado odaziva njegovim prezimenom, doputovao je u Indiju kako bi iza sebe ostavio rat i ratne traume. Prije toga, bio je na ratnom poprištu, a u Siriji i u Iraku vidio je i previše jada, tuge, smrti i stradanja. U Indiju je došao, jer mu je bilo previše ljudi. Želio je fotografisati samo životinje. Životinje nisu zle, one ne mogu voditi rat.
Krave, zmije, majmuni, slonovi, pa čak i pacovi: Božanstva u Indiji imaju mnogo formi i boja. Jedno putovanje kroz životinjski kosmos u jednoj duboko religioznoj zemlji.
Šarena krava. Za tamnošnji Holi praznik simbolizuje pobjedu dobra nad zlom, buđenje proljeća, ili jednostavno: ljubav prema životu.
Majmunski cirkus. Vijay Sharma (54) obožava boga majmuna Hanumana u tolikoj mjeri da je sav svoj život posvetio makakenima, vrsti majmuna u sjeverno indijskom gradu Jaipuru. Već 42 godine svaki dan vozi svoje biciklo 12 kilometara kako bi sakupio hranu za majmune, koji ga potpuno opkole kad se pojavi.
Tigar u čovjeku. Obojeni Pulikali za Igru tigra. Muškarci u južnoj državi Kerala čekaju početak tradicionalnog plesa na Dan zahvalnosti za žetvu. Pri tome se obnavljaju prizori lova na tigrove, koji bivaju natjerani ritmom bubnjeva Udukku i Thakil.
Zvijezda slonova, Ljudi traže sreću kod Lakshimi, oličenju boga Ganesha u hramu Arulmigu Manakula Vinayagar u istočnom Tamilu Nadu. Oni daruju hranu i novac, a kao zahvalnost, slon ih dodiruje surlom. Stotine puta na dan, surla slona ide tamo amo. A da li je slon pri tome sretan?
Krotittelji zmija, Legenda govori kako je jedna kćerka zmiji zvečarki donijela mlijeko, kao žrtvu za spas roditelja od smrti, zbog zmijskog otrova. Danas vjernici na prazniku Nag Panchami u julu mjesecu časte zmije mlijekom. Pri tome, zmije čuvaju krotitelji, koji i dalje rade svoju zabranjenu rabotu.
U Rajastanu u hramu Karni Mata, inkarnacija bijele Hindu božice Durga pomogo je 20 hiljada pacova. Vjernici s njima danas dijele hranu.
U svemu ovome indijski zaštitnici životinja govore o „ludom dvostrukom moralu“.
To najbolje pokazuje situacija sa kravama. Radiklani Hindusi su ove godine linčovali ljude koji su klali krave. Istovremeno životinje stradaju na ulici, ili završavaju na deponijama otpada kojeg jedu.
Organizacija „Save the Cow“, Spasimo krave, morala je spašavati desetine hiljada krava.
Da li neko u ovakvim uslovima danas stvarno želi da bude rođen kao životinja? Ovo pitanje postavio je fotograf. Šansa da se postane bog, ne dolazi baš tako često. A on lično ne bi rado želio postati jedna krava.
Ili možda radije, jedan slon?
(izvor:stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)