spagosmail

Dobrodošli na moj blog


13.01.2018.

Nek bude sa srećom!


Muška rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine danas u  tuzlanskom Mejdanu protiv selekcije Švicarske igra odlučujući susret kvalifikacija za plasman u baraž za Svjetsko prvenstvo 2019. godine u Danskoj i Njemačkoj.
Izabranici selektora Bilala Šumana su prije tri dana istu reprezentaciju u St. Gallenu pobijedili sa 24:21 i napravili veliki korak za plasmanu u baraž, za koji im je danas potrebna pobjeda ili neriješen rezultat.
Selektor Šuman smatra je da je prvi meč bio prvo poluvrijeme i  da njegove izbranke u revanšu čeka mnogo teži zadatak.
“Uz volju, želju i htijenje rezultat ne bi trebao izostati. Znamo šta nam je činiti i kako ćemo igrati, imamo sve uslove da napravimo jedan pravi posao. Fokus je da se okrenemo prema nama, a ne protivniku, da se fokusiramo na odbranu i individualne zadatke i da to ispadne kolektivni zadatak. U razgovoru s igračima i stručnim štabom činimo sve da se zadržimo pozitivne stvari koje su se pokazale u prvoj utakmici, a one manje dobre da popravimo”. kazao je selektor.
Kapiten reprezentacije Mirsad Terzić izjavio je da je ekipa zadovoljna prvom utakmicom, ali upozorava da je protivnik nezgodan.
“Moje mišljenje o Švicarskoj se nije promijenilo ni poslije pobjede. Smatram da su opasni i nezgodni, a sada znamo da su i arogantni i bezobrazni, što nam treba biti na umu. Razmišljamo samo o bodovima i već smo razgovarali da se ne smijemo opustiti, jer nemamo prostora za opuštanje. Jako su kvalitetni i mladi i ako im damo šanse oni će da trče, što je njihov i bio pokušaj da nas pretrče”, kazao je Terzić.
Utakmica između BiH i Švicarske igra se od 20 sati.
Ulaznice za utakmicu su rasprodate, rečeno je Feni u Rukometnom savezu Tuzlanskog kantona, koji je tehnički organizator današnjeg dvoboja.
Prava “jagma” za ulaznicama nastala je nakon što su „zmajevi“ slavili protiv Švicaraca u St. Gallenu.
U prodaju je pušteno 4.000 ulaznica od kojih 1.000 distribuira RSBiH.
Sve pripreme za revanš utakmicu sa Švicarcima, u okviru 6. kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2019. godine u Njemačkoj i Danskoj, su završene.
(Novasloboda.ba)
13.01.2018.

Svjetski putnici










Mi smo htjeli ići što dalje u pravcu istoka, a onda smo nekada sa zapada ponovo došli kući, kaže Patrick Allgaier.
Kroz šume, gradove, preko okeana, sa jednog mjesta na drugo. Tri godine i 110 dana su on i njegova prijateljica Gwendolin Weisser, oboje iz Freiburga u Njemačkoj, putovali vozovima, autobusima, brodovima, na prikolicama, kroz Evropu, Aziju, Sjevernu i centralnu Ameriku, i pri tome otkrili jedan šareni i raznoliki svijet, kako se o njemu samo može sanjati.
Fascinirajuće fotografije i poglede na različite kulture mogu se vidjeti u dokumentarnom filmu pod nazivom “Daleko. Priče sa puta oko svijeta” autora Patricka Algaiera i Gwendolin Weisser,  nastalom iz svega toga, u kome se vide sa familijama iz čitavog svijeta.
I nakon čitavog toga putešestvija i svih mogućih avantura, s puta oko svijeta vratili su se, ne udvoje, nego utroje. Čestitke!
(izvor:sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.01.2018.

Maestro, hvala ti!


Na vijest o smrti Nedeljka-Neđe Kovačevića: Maestro, hvala ti!

Lijep, sunčan dan u Mostaru, zatamni tužna vijest iz Beograda da je na onaj, ljepši, svijet otišao Nedeljko-Neđo Kovačević. Maestro, virtouz na violini, koji je iz ovog krhkog instrumenta izvlačio najtananije tonove.
Ikona prijeratnog Mostara, posebno posebno hotela Neretva, Bristol, Mostar i Ruža, u kojima je, sve do nesretnog rata, ljudima svakodnevno uljepšavao život. Ljude je, osim najtananijim zvucima violine i umilnim glasom, osvajao i širinom svoga osmijeha, vedrinom svog duha, liskalucima.
Bio je omiljen u svim društvima. Imao je svoj sto u hotelu Bristol, a društvo su mu skoro svakodnevno pravili maestro Meho Sefić, Hivza-Šaroši Hadžiomerović, Žara Vlaho, Žara Markić, fudbalski boem i poeta Sula Rebac, Mira Sefić, Nedim Vila, Neđa Andrić, novinar Refik-Moša Hamzić, fudbaleri Duško Bajević, Enver Marić, Kulje Vladić, garderober i ikona malog fudbala sa Kantarevca Izet-Mujić Stampi, Meho-Major Konjhodžić, Jole Musa. Volio ga je puno Džemal Bijedić, koga bi svaki put, pogotovo u Crvenom restoranu hotela Neretva, natjerao da i on pusti svoj umilni glas pjevajući stare sevdalinke.
S Neđom sam, od 1973. godimne, kada sam zaplivao u nemirnim novinarskim vodama, pa sve do rata, skoro svaki dan bio zajedno, pa makar i nekoliko minuta. I svaki put, osjećao sam se duhovno bogatiji. S njim su problemi nestajali kao dlan od dlan. Osim što bi uveče uživao u njegovoj svirci, skoro svakodnevno sam, negdje oko 13 sati, imao “randes” zajedno sa vrhunskim ugostiteljem Markom Buconjićem, upravnikom hotela Neretva i Bristol. Uz lozu i vino, eglenisali smo dobra dva-tri sata i, po običaju, nastavljali uveče pa sve to fajronta, a nerijetko i malo duže.
Neđo je bio Veležovac i Mostarac od glave do pete. Drug i prijatelj. Divio se uspjesima drugih, ali i tugovao s drgim. I tada je znao naći riječi utjehe, ohrabrenja, podrške.
Takvog Neđu Kovačevića pamtim i pamtiću dok sam živ. Mostar je ostao siromašan za još jednog dragulja, iznjedrenog iz njegove vale.
Zvuci njegove violine sviraće u dušama svih onih koji su ga poznavali, družili se s njim, prijateljovali.
Vozdra, dragi prijatelju. Nadam se da ćeš u nekom drugom ljepšem svijetu naći smiraj tvojoj plemenitoj duši. Počivaj u vječnom miru. I ne zamjeri, što suzu pustih…

Fazlija Hebibović

(Novasloboda.ba)