spagosmail

Dobrodošli na moj blog


28.02.2018.

U sjećanju


Fatima Špago 28. februar 2017. - 28. februar 2018.
Halil Špago 7. novembar 1977. - 28. februar 2018.
El-Fatiha

Fotografija iz 1996.
(spagos)
28.02.2018.

Sitan znamen: Lančani most


Turci su 3. juna 1466. godine osvojili Blagaj, a tada je bio osvojen i Mostar, koji je  imao svega 19 kuća.
Prema dosadašnjim otkrićima, grad je osnovao Gost Radivoj, jedan od velikodostojanstvenika Herceg Stjepana.
Prilikom dolaska u grad na Neretvi, Turci su na mjestu današnjeg Starog mosta naišli na most, koji je bio drven most i koji je visio na željeznim lancima.
Dokaz o postojanju takvog lančanog mosta postoji i danas u podrumu kule Tare na lijevoj obali Neretve, gdje su sačuvani ostaci rupa, kroz koje su prolazili lanci – držači tog drvenog mosta.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
28.02.2018.

Partizansko spomen groblje u budžetu Grada Mostara za 2018.


Kao redovna stavka na godišnjem nivou, u budžet grada Mostara je upisano i Partizansko spomen groblje, za čije je cjelovito godišnje održavanje, revitalizaciju i rekonstrukciju u ovoj godini planirano i izdvojeno 60.000 KM, saopšteno je iz Odbora za podršku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja.
Budžet grada Mostara za 2018. godinu u ukupnoj vrijednosti od 59. 958. 267 KM, usvojen je juče, nakon što su na taj dokument svoje potpise stavili gradonačelnik Ljubo Bešlić i načelnik Odjela za finansije Gradske uprave, Izet Šahović.
Prvii put poslije punih deset godina, kao redovna stavka na godišnjem nivou, u budžet je upisano i Partizansko spomen groblje, za čije je cjelovito godišnje održavanje, revitalizaciju i rekonstrukciju u ovoj godini planirano i izdvojeno 60.000 KM.
Kako sada stvari stoje, više nema nikakve prepreke da gradska komunalna preduzeća već narednih dana ne preduzmu obaveze da redovno vode računa o ovom spomeničkom kompleksu i da im taj posao bude uredno plaćen.

(NovaSloboda.ba)

28.02.2018.

Vukovi ponovo viju!


Počastvovan, preobražen, omrznut: Vukovi hodaju okolo, a stari strahovi se ponovo bude. Neki ga žele zaštititi, drugi bi pucali. Koliko divljine toleriše jedna zemlja? Na tragu vukova.
Familija u čoporu: Čopor  se najčešće sastoji od bračnog para, njihovih mladih i nasljednika iz protekle godine, jednogodišnjaci.
Od 2000. godine Njemačku ponovo naseljavaju vukovi. Najmanje ih 500 već živi u ovoj zemlji.
Najbolje snimke su pošle za rukom jednom fotografu u parku prirode Neuhaus u Sollingu.
Zakon je jasan: Ko ilegalno ubije vuka slijedi mu novčana kazna od 65 hiljada eura i zatvor do pet godina.
Još u 19. vijeku, srednja Evropa oslobodila se od vukova. Sada se vukovi vraćaju, a s njima i stari strahovi. I odmah su izazvali svađu: Jedni bi da ih sačuvaju, dok drugi iz protesta pale vatre opomene. Za te je vuk opasna beštija, koja treba biti ustrijeljena.
Debata o vukovima stigla je do Bundestaga. Dok Zeleni i Lijevi traže zaštitu, Liberali zahtijevaju stavljanje vukova na listu prava za lov. Do sada je važila apsolutna zabrana lova na vuka, i kako je već rečeno, za ilegalni odstrijel slijede drastične kazne i zatvor.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
27.02.2018.

Zaleđeni mjehurić od sapunice


I u zimskim danima vani se može igrati sa mjehurićima sapunice. Pri tome mogu nastatiprava mala umjetnička djela, kako od zaleđenog mjehurića, tako i fotografije, koje se tom prilikom snime. Naravno, osnovni uslov je da vanjske minus temperature dozvoljavaju da se mjehur sapunice može zalediti.
Da bi se to postiglo prvo je potrebno napraviti perfektnu mješavinu.
Najjednostavnije: 2 dcl vode, 35 ml sirupa soka, 35 ml tekućine za pranje i 2 kašike šećera. Osim toga: drška za puhanje mjehurića.
I na kraju glavni uslov: temperature ispod 10°C. Neki izvori kažu da je dovoljno -7°C, a opet neki tvrde da je dovoljno i -5°C.
Tekućina za pranje služi da se mjehurić oformi, sirup soka da se zid mjehurića zadeblja, a šećer, da se na zaleđenom mjehuriću obrazuju lijepe kristalne strukture.
Postupak: Mješavinu dobro promješti, a onda ostaviti 15 minuta u frižider da postane dobro hladna (može i u zamrzivač).
Tako hladnu mješavinu iznijeti vani, pronaći fino mjesto gdje mjehurić od saunice želimo zamrznuti. Ostalo je poznato, kao i kod puhanja ljetnih mjehurića, umočiti držač u mješavinu, lagano puhati dok se ne stvori mjehurić.
Najbolje je mjehurić ispuhati na neku već zaleđenu ravnu površinu, a ne direktno u vazduh, da leti. Tako će ostati stabilan, i velika je vjerovatnoća da će se zalediti.

Sve ovo je napisano na osnovu iskustava sakupljenih na internetu, a kako su tamo neki napisali, da bi dobili perfektno zaleđeni mjehurić, bilo im je potrebno i do 200 pokušaja puhanja.

Naravno, pri ruci treba imati pripremljenu foto kameru, kako bi se djelo ovjekovječilo.

Pa ugodnu zabavu.
I lijepe fotografije!

(spagos)

27.02.2018.

Zimska Olimpijada 2018. u Pyoengchangu: podvučena crta (za arhivu)







Zimske olimpijske igre u PyeongChangu su svečano zatvorene na spektakularnoj ceremoniji pred 35.000 gledalaca. Ceremoniju zatvaranja su obilježile i najupečatljivije scene sa sportskih terena tokom 17 dana trajanja Igara.
Zastavu BiH na ceremoniji zatvaranja unijela je alpska skijašica Elmedina Muzaferija.

U PyeongChangu je nastupilo 2.922 takmičara (1.680 muškaraca i 1.242 žene) iz 92 zemlje, a našu zemlju su uz Muzaferiju predstavljali i Emir Lokmić, Mladen Plakalović i Tanja Karišik.
U ukupno 15 disciplina oržana su 102 takmičenja.
Na kraju je podjeljeno ukupno 307 medalja.
Zašto 307, kad su bila 102 takmičenja (102x3=306):

U bobu dvosjedu dodjeljene su dvije zlatne medalje, a nijedna srebrena.
U bobu četverosjedu dodjeljene su dvije srebrene medalje, a ni jedna bronzana.
U skijaškom trčanju slobodni stil na 10 km dodjeljene su dvije bronzane medalje (ovdje jedna više).

Najsupješnija zemlja je Norveška sa 39 medalja, čime su srušili olimpijski rekord SAD koje su na Zimskim olimpijskim igrama u Vancouveru prije osam godina osvojile 37 medalja.
Norvežani i Norvežanke su osvojili 14 zlatnih, 14 srebrenih i 11 bronzanih medalja.
Iza njih slijede Njemačka sa 31 medaljom (14 zlatnih, 10 srebrenih i 7 bronzanih),
Kanada sa 29 medalja (11-8-10), SAD sa 23 medalje (9-8-6).
Oboren je rekord i po broju zemalja koje su osvojile medalje: 30.
Lista medalja je po sistematici IOC načinjena prema broju medalja počevši od zlatnih, srebrenih i bronzanih.
Ukoliko se na listi nalaze dvije zemlje sa identičnim osvojenim brojem medalja, onda se one redaju na istom mjestu, ali po abecednom redu.

U olimpijskim takmičenjima učestvovali su sportist iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Kosova. Ni jedan učesnik iz ovih zemlja nije osvojio ni jednu medalju. Sportisti iz Slovenije osvojili su dvije medalje, jednu srebrenu i jednu bronzanu.

Naredne Zimske olimpijske igre 2022. godine bit će održane u glavnom gradu Kine Pekingu koji će na taj način postati prvi grad domaćin ljetnih i zimskih Olimpijskih igara.
(spagos)
27.02.2018.

Robot na olimpijskoj stazi u Pyeongchangu


Skoro da se Zimska olipijada u Južnoj Koreji nije ni mogla ni zamisliti bez nečega sličnog.
Skijaškom stazom, sa elegantnim pokretima, zaobilazeći prepreke, spustio se robot sa slike, pod imenom „Taekwon V“. I pri tome, osvojio nagradu od 10 hiljada dolara.
Za malo iskusnije ljude, izazov trke jednog robota nalazio se na marigini dešavanja na Olimpijskim igrama u Pyoengchangu. Naime, staza za spust robota bila je duga samo 80 metara, i nalazila se na blagoj nizbrdici.
Osam sličnih robota, koje konstruisali inžinjeri sa nekoliko univerziteta i tehničkih kompanija, imali su prilično problema da savladaju ovu stazu, uprkos brojnim senzorima i kamerama.
Čovjek u ovim sportovima, ipak, igra u jednoj ligi više.
Barem još neko vrijeme.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
26.02.2018.

Livanjski divlji konji, februar 2018. – Fascinantni snimci iz zraka









(tekst i fotografije koje slijede objavljene su 26. februara na portalu radiosarajevo.ba, fotosi i video:Helifilm)

Svako ko se nekada vozio na dijelu magistralnog puta M-16 dionicom Livno-Kupres zna da se zbog velikog broja livanjskih divljih konja tuda mora voziti opreznije.
Livanjski divlji konji godinama su bili prepušteni sami sebi, odnosno grupi volontera - entuzijasta Planinarsko-ekološkog društva Borova Glava, a često su stradavali na magistralnom putu od nesavjesnih vozača pri velikim brzinama.

To stanje se promijenilo u dugoj polovini 2009. godine kada je Općina Livno donijela odluku da livanjske divlje konje stavi pod zaštitu.
Od tada se njihova brojnost utrostručila - sa 167 njihova brojnost se povećala na više od 400, a svake godine bude i prinove od oko 50 ždrijebadi.
U produkciji Helifilma nastao je i nesvakidašnji video - livanjski divlji konji snimljeni su iz zraka.
Uživajte u 4K rezoluciji i nesvakidašnjoj ljepoti ovih divnih životinja.

Link za video:

link za tekst:

(spagos)

26.02.2018.

Iz svijeta životinja: Sinhrono plivanje


Britanska televizija BBC je pripremila novu seriju od šest emisija, putovanja u podvodni svijet pod naslovom „Plava planeta“. Toliko okeana jednom filmskom serijom do sada još nikada nije bilo obuhvaćeno.
Uz jednu sofisticiranu filmsku tehnologiju, filmski stvaraoci su zaronili podmornicama u dubine Antarktičkog okeana. Sa posebnom tehnikom pratili su kitove, ajkule i delfine, kao što je prikazano na fotografiji u prilogu.
Sa tehnikom endoskopije snimili su najmanje morske životinje. Pri tome je preduzeto ukupno 125 ekspedicija u 39 zemalja svijeta, provedeno je preko 6000 sati pod vodom. Pri tome je snimljen skoro svaki kutak pod morem, od poznatih obala, pa sve do dubokog mora.
Ovom naporu, strašću i angažmanu, mogu biti zahvalni svi gledaoci serijala, jer njime stiču uvid u najneobičnije detalje života pod vodom, bliže nego ikad do sada. To su priče koje suočavaju sa aktuelnim problemima okeana, sa ogromnim podvodnim prostorima punim plastike, sa razornim nestajanjem koralnih grebena, i dalekosežnih posljedica zagrijavanja okeana. Serija nam jasno pokazuje zašto stanje zdravlja naših mora utiče na sve nas.
(spiegel)
(Novasloboda.ba)
25.02.2018.

Nova knjiga u izlogu: Perom i kamerom o Mostaru


U izdanju izdavačke kuće Fram Ziral Mostar, izašla je knjiga “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibor Vrančić, Smail Špago, Ismail Braco Čampara.
Radi se o knjizi formata B5 (17,6 x 25 cm) tvrdog uveza, a koja na 267 strana donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad. Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar.
Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftini suvenir made in China, donijeti kući brdo digitalnih fotografija koje se nikada više neće ni pogledati; postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter. Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput pregristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je istorija zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar, te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog vijeka je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je, takođe, obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Promocija knjige će biti u ljetnim mjesecima, a već od danas moći će se kupiti u knjižari Mutevelić u Cernici i u knjižari Fram Zirala u kampusu Sveučilišta (Zapadni logor).
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi
Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.02.2018.

Negdje daleko: U potrazi za tišinom



Što su manja, privlačna snaga ovih ostrva je veća. Nalaze se posvuda, između Sjevernog mora i Polinezije. Osnovni zadatak im je bijeg od sive svakodnevnice.
Za ostrvo Vabbinfaru, koji pripada Maldivima, čini se kao da je pojam ostrvo iz snova baš zbog njega izmišljen. Odmor pod palmama, samo 25 minuta brzim brodom udaljano od aerodroma Male.
Uz miris doručka, ranim jutrom, odmah sa kućnog grebena, nudi se pogled na morske jedrilice, ili tokom jutarnjeg ronjenja posmatranje bebi ajkula u providnoj vodi.
Ostrvo je, u stvari, šifra za jednu ugodnu i veliku distancu od problema svakodnevnice. A ruku na srce, svi smo mi, s vremena na vrijeme, vjerovatno zreli za ostrvo.
Čudno, zašto se ostrva baš ta koja se smatraju blagoslovljenim? Zašto vjerujemo da su oni idealna mjesta na kojima zimskom tmurnom svijetu možemo okrenuti leđa? Jer, kad je riječ o otrvu, ima ih i takvih na kojima niko ne bi želio provesti ni minute. Jedno takvo je i Đavolje ostrvo, ljubiteljima filma poznato iz filma „Papillon“, 13 kilometara udaljeno od Francuskje Gvajane, koje je dugo vremena smatrano najsmrtonosnijom kaznenom kolonijom na svijetu. A nije se ni Napoleon osjećao baš najsretnije na ostvru St. Helena u južnom Atlantiku. Nekada davno, posjetioci na ostrvima Papua, na Novoj Gvineji, dočekivani su  sa velikom radošću. A zašto, ne treba ni razmišljati, jer su prastanovnici ovih ostrva bili kanibali.
Međutim, nisu se samo pjesnici i turisti tvrdokorno držali ideje da je svijet na ostrvima u redu, i o tome sanjali kod kuće.
Jednako tako, vidjeli su ih mislioci i filozofi. Još prije dvije i po hiljade godina, Platon je maštao o Arlantisu, legendarnom ostrvu, bogatim zlatom, srebrom i plodnim zemljištem, koji je imao karakteristike primjerenog stanja. Nažalost, Atlantis je imao tužnu sudbinu i potonuo u more. A kad je engleski lord i humanista Thomas Mor prije 500 godina u njegovoj knjizi „Utopia“ dizajnirao jedan savršeni model društva, nastanio ga je, naravno, na jednom ostrvu.
Ono što danas čini san o jednom ostrvu je beskrajno more, skladan život, rajske plaže, ukrašeno palmama, na osvježavajuće velikoj udaljenosti od stresa svakodnevnog života.
Danas nas ova slika najčešće prati sa reklama i kataloga za godišnji odmor, koje prirodno uzimamo zdravo za gotovo, kao jednu perfektnu viziju čežnje.
A ona je u stvarnosti, najčešće veoma daleko od snova.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.02.2018.

Na Tepi ovih dana




Zima je. Nema baš puno izbora onoga što bi prodavci mogli ponuditi na Tepi, a hladno je pa ni kupaca nema. Tepa od pretprošle godine dobija novi izgled. Onako kako to Mostaru i treba. Zimi zaštititi od padavina, a ljeti od velike žege i kupce, i prodavače, ali i njihovu robu.
Nekoliko fotografije prenesenih sa facebook stranice Mostaru moj ti si meni sve, napravljenih 23. februara 2018. godine.
Lijepo za pogledati kako raji širom svijeta, tako i onima koji u ove hladne dane ni nemaju baš običaja napraviti krug preko Tepe i Starog mosta.

(spagos)
24.02.2018.

Pet kilometara visoki stub dima i pepela










Vulkan Sinabung na indonezijskom ostrvu Sumatra počeo je sa snažnim izbacivanjem vatre, dima i pepela. Zadnjih godina, ovaj vulkan, koji leži na pacifičkom vatrenom ringu, postao je veoma opasan. Sada je ponovo počeo sa erupcijama, a stub pepela i dima diže se do pet kilometara visine.
Vulkan je, inače, visok 2460 metara, a tokom ovog izbijanja eksplozije su uništile njegov kameniti vrh. Prema prvim informacijama, nije bilo povrijeđenih.
Vulkan je ponovo aktivan od 2013. godine. Hiljade ljudi koji stanuju u blizini tada su napustili domove. Od 2015. godine, za ovaj vulkan važi najviši stepen alarma.
Na indonezijskom ostrvu Bali, vulkan Agung, takođe, drži ljude na oprezu, jer već mjesecima stalno dolazi do erupcija.
Indonezija, inače, leži na pacifičkom vatrenom ringu, koji je najaktivnija zona na zemaljskoj kugli. Uzduž ovog ringa dolazi do česti potresa i izbijanja vulkana. Samo u Indoneziji postoji oko 130 aktivnih vulkana.
(ntv)
(NovaSloboda.ba)
23.02.2018.

Ne tako daleko: Špilja Vjetrenica












Vjetrenica je najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine. Smještena je 300 m istočno od Zavale, na zapadnom rubu Popova polja, u općini Ravno, te 12 km udaljena od mjesta Slano na obali Jadranskog mora (Republika Hrvatska), odnosno 80 km od grada Mostara. Ukupno je otkriveno oko 6.700 metara podzemnih kanala. Speleološke posebnosti ove jedinstvene pećine su specifična ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima. Osobito je privlačna pojava snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje zraka na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine. Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine, a 1981. proglašena geomorfološkim rezervatom prirode.
(wikipedia)
Špilju Vjetrenicu, jednu od najatraktivnijih špilja u Bosni i Hercegovini, u protekloj je godini posjetilo oko 15.000 turista, rekao je Feni vršitelj dužnosti direktora Javnog preduzeća Vjetrenica Nikša Vuletić.
Istaknuo je kako su zadovoljni ostvarenim brojem posjeta, dodavši kako prostora za daljnji rast ima te kako se nada da će se taj rast i ostvariti uspostavljanjem saradnje s novim turističkim agencijama koje će u svoju ponudu uključiti posjet Vjetrenici.
"Od kraja prošle godine u unutrašnjosti špilje imamo izložena dva dermopreparata - špiljskog medvjeda i leoparda, a tu je i biospeleološka zbirka Vjetrenice koja je obogaćena novim izlošcima", rekao je Vuletić.
Po njegovim riječima, u planu je bolja zaštita špilje i bioraznolikosti, rad na kandidaturi za UNESCO te rekategorizacija špilje prema Međunarodnom savezu za očuvanje prirode te još neki novi sadržaji koji bi trebali privući veći broj posjetitelja.
Također, planira se saradnja s drugim zaštićenim područjima i turističkim destinacijama u zemlji i šire, te s akademskom zajednicom, osnovnim i srednjim školama kroz organizaciju male škole speleologije.
Vuletić je podsjetio da je Vjetrenica smještena u Općini Ravno, u slabo naseljenom području južne Hercegovine, te da je za daljnji razvoj turističkog potencijala tog odredišta od ključne važnosti promocija i adekvatna podrška mjerodavnih institucija.
Trenutno Javno preduzeće Vjetrenica, koje upravlja špiljom, od prodanih ulaznica osigurava pedeset posto potrebnih sredstava za njezino funkcioniranje.
"Kroz potporu Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša Hercegovačko-neretvanskog kantona i Federalnog ministarstva turizma i zaštite okoliša implementirani su važni projekti zaštite i kvalitetne turističke valorizacije špilje", kazao je Vuletić, dodavši kako finansijsku podršku JP Vjetrenica pruža i Općina Ravno.
Špilja Vjetrenica smještena je na području južno-dinarskog krša, s ulazom na samom rubu Popovog polja, na 260 metara nadmorske visine, 12 kilometara zračne udaljenosti do Jadranskog mora.
S više od 7.000 metara podzemnih kanala Vjetrenica spada među najduže špilje u BiH. Karakteriziraju je speleološke posebnosti prostrani hodnici i dvorane, brojne nakupine siga, te bogat hidrografski svijet s brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetke manjih periodičnih tokova.
Vjetrenicu karakterizira iznimno bogat špiljski svijet, u kojem je zabilježeno gotovo 200 različitih životinjskih vrsta što je čini prvom u svijetu po bioraznolikosti, a čak 37 njih je prvi put pronađeno i opisano upravo na ovom mjestu.
(fena)
Informacije o posjetama na linku:

(spagos)
23.02.2018.

U tami ne vide, ali se i ne vide


Postoji preko 200 vrsta pećinskih riba, kako tvrde biolozi, i svaka od njih se tokom evolucije razvila u jedinstvenu vrstu nastalu od predaka koji žive u vodama na površini.
Što takve vrste riba duže vremena žive u tami, one joj se bolje prilagođavaju, blijede boje kao duhovi, i malim očima, koje su kod nekih vrsta skoro nestale.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
22.02.2018.

Divlji konji na Bilima





Na Bilima iznad Mostara u podnožju planine Čabulja živi oko stotinjak divljih konja.Najveća  opasnost za njih su vukovi u zimskom periodu, te nedostatak hrane kad snijeg prekrije planinu. Prepušteni su sami sebi i humanosti dobrih ljudi. Još uvijek nisu zakonom zaštićeni.
Kad se snijeg otopi snalaze se sami za hranu. Divlji konji na Bilima slobodno lutaju po visoravni i ponašaju se miroljubivo prema posjetiocima.
Fotorporter portala NovaSloboda naišao je na veće krdo konja na prostranoj visoravni koja luta slobodno prirodom.
Istorijat divljih konja na Bilima vezana je za prošli vijek, kad su tada nezamjenljive životinje za rad određeno doba godine slobodno lutale visoravnima .Od tih konja potiće i većina današnjih divljih konja. Godinama se njihov broj povećava.
Emir Krpo
(NovaSloboda.ba)
22.02.2018.

Šest decenija znaka „peace“





Jedan krug i tri crtice, i nacrtan je najpoznatiji simbol protesta na svijetu: Znak mira, ili poznatiji po njegovom izrazu na engleskom „peace“.
To je bio ugovoreni posao. Britanska inicijativa za borbu protiv nuklearnog naoružanja tražila je amblem za njihov proljetni protestni marš 1958. godine. Umjetnik Gerald Holtom ga je dizajnirao i predstavio 21. februara, prije tačno 60 godina. Prvi put je pokazan na maršu, koji je krenuo sa londonskog Trafalgar Square do oko 80 kilometara udaljenog Nuklearnog istraživačkog centra u Aldermastonu.
Ljudi su bili zbunjeni, pitajući se šta taj znak predstavlja. Da li su to bili inicijali Isusovog imena napisani grčkim alfabetom, ili pak aluzija na neke satanske stihove? Ili je to bio samo trag kokošijih nogu?
Sam Holton je dao dva objašnjenja. Pomenuo je Winklerovu abecedu, odakle je izvukao znakove kojim dva mornara, tokom vožnje brodova, komuniciraju pomoću dvije zastavice. Ukoliko se iskoriste položaji ruku za slova “N” i “D”, što su početna slova za “Nuclear Disarment”, nuklearno razoružavanje, dobije se poznati znak u obliku traga kokošije noge. Krug označava Zemljinu kuglu.
Kasnije je dao jedno lično tumačenje: “Bio sam očajan. Naslikao sam sam sebe kao očajnog čovjeka, sa rukama pruženim prema dole i površinom dlanova ispruženim prema vani”.
Zatim je to apstrahirao u krug i linije. Znak je munjevitom brzinom za ono vrijem obišao zemljinu kuglu i postao zajednički znak mira.
Holtom se suzdržao autorskih prava, kako bi znak bio što više korišten, na svakom mjestu i u svakoj prilici. Odmah je bio prihvaćen od miliona. A mnogi ga koriste i danas, 60 godina nakon njegovog nastajanja.
Bio je gotovo nezamjenjiv znak mladih u osamdesetim godinama prošlog vijeka, kada su ga skoro svi nosili na torbama vojničko-zelene boje, koje su se nosile preko ramena.
U novembru 2015. godine ponovo je dobio veliki značaj, nakon terorističkog napada u Parizu. Tada su njegove linije u krugu dobile oblik Ajfelovog tornja.
Gerarld Holtom sve ovo nije doživio. Umro je 1985. godine.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.02.2018.

Sitan znamen: Drveni balkoni


Vakufska palata u Srednjoj ulici, koja je izgrađena 1894. godine na mjestu nekadašnjeg Karadžozbegova mekteba i hana, je u svojoj istoriji korištena u razne namjene.
Prostor na spratu se odmah nakon gradnje dvora koristio za vjerske namjene, učionice i slično, Tek mnogo kasnije Vakufski dvor je poznat po tome što je u njoj bila smještena mostarska opština, jedno vrijeme i Muzička škola, a u novijoj istoriji Modna revija. Prelijepu kamenu zgradu u pseudomaurskom stilu projektovao je arhitekt H. Nemeczek.
Na oba kraja zgrade postojao je po jedan balkon, koji su u početku bili drveni, ručno izrezbareni u obliku arabeski, a koji su naknadno zamijenjeni čvrstom armirano-betonskom gradnjom. Iznad oba balkona je postavljena po jedna keramička rozeta – medaljoni.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.02.2018.

Život je šaren


Iz daljine se čini da je neki umjetnik scenu prikazao kao svjetleću apstraktnu sliku: Bangkok u noći, snimljenu na „Ratchada Railway Night xxxu“.
Svjetiljke na štandovima svijetle kroz šarene tende i stvaraju mozaik boja. Ovakve pijace pod vedrim nebom su za domaće ljude i turiste jedna dobrodošla promjena nasuprot klimatizovanih mega robnih kuća.
Od fudbalskih dresova do pribora za mobitele, hiljade sitnih trgovaca nude sve što je čovjeku potrebno za život.
Naravno, i ukusne tajlandske specijalitete svježe sa pijace.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
20.02.2018.

U sjećanju: Muhamed Mujić

FK Velež 1961.

reprezentacija Jugoslavije 1962.

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu fkvelez.ba dana 20. februara 2018. godine)

Sjećanje na velikog Muhameda Mujića

Danas, 20.02.2018. godine, navršile su se dvije godine od kada nas je napustio Muhamed Mujić, za raju Hamić. Po mnogima najbolji igrač kojeg je Mostar dao, koji je bio pravi primjer kako se igrač treba ponašati na terenu, ali i van njega.
Muhamed Mujić rođen je 25.04.1933. godine u Mostaru. Smatra se jednim od najpopularnijih i najboljih bosanskohercegovačkih fudbalera. Bio je državni reprezentativac i učesnik na Olimpijskom turniru 1956. u Melburnu (srebrna medalja) i na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu (četvrto mjesto). Prvi igrač iz Bosne i Hercegovine koji je na svojoj ruci nosio kapitensku traku reprezentacije Jugoslavije.
Prve fudbalske korake pravi u Veležu, a za prvi tim je debitovao 1950. godine, kada je imao 17 godina. Od 1952. godine kada je Velež postao prvoligaš, odigrao je 212 prvenstvenih utakmica, a u sezoni 1955/56 bio je najbolji prvoligaški strijelac, sa 21 postignutim golom (zajedno sa Veselinovićem i Ognjanovom).
Tokom svoje blistave karijere, Mujić je odigrao brojne utakmice za nezaborav. Ipak, za fudbalske sladokusce ostaće u vječitom sjećanju njegovih pet golova u pobjedi nad Dinamom na stadionu Pod Bijelim brijegom u sezoni 1955/56, kada je Velež slavio sa visokih 6:1.
Jedno vrijeme je sa uspjehom igrao u francuskoj prvoligaškoj ekipi Les Girondins de Bordeaux (1962-1963), zatim je bio član zagrebačkog Dinama (1964-1965), a poslije toga ponovo je otišao u inostranstvo i nosio dres belgijske ekipe K. Beringen FC (1966). Na kraju, vratio se u Mostar i karijeru završio u Veležu 1968. godine, gdje je kasnije bio trener i tehnički rukovodilac.
Uz sedam utakmica i 12 golova za mladu reprezentaciju ( 1953-1956 ), pet utakmica i dva pogotka za ,,B” selekciju ( 1955-1957 ), odigrao je 32 utakmice i postigao 17 golova za najbolju selekciju Jugoslavije. Debitovao je 29. aprila 1956. protiv Madarske (2:2) u Budimpešti, a od dresa s državnim grbom oprostio se na Svjetskom prvenstvu u Čileu, 31. maja 1962. godine protiv SSSR-a (0:2) u Ariki, kada je teže povrijedio jednog sovjetskog fudbalera. Iako mnogi smatraju da je dobio kaznu i da zbog nje nije više igrao za reprezentaciju, istina je da nakon toga Mujić sam odlučio da ne igra više, jer ga je to strašno pogodilo.
Nakon rata, Muhamed Mujić se potpuno povukao iz javnog života. Posljednih godina svog života imao je zdravstvenih problema. Ipak, najteži udarac je bila prerana smrt unuka, koju nije mogao preboliti. To je bilo previše za njegovo srce.
Muhamed Mujić je preminuo u svojoj 84. godini života. FK Velež ima privilegiju, ali i veliku obavezu i odgovornost da njeguje i poštuje sjećanje na velikog Hamića. To je najmanje što je Muhamed zaslužio. U njegovu čast, Omladinska škola FK Velež nosi njegovo ime.
Na kraju, za one koji nisu imali sreću da za svog učitelja imaju Hamića, poruka za svu malu raju, ali i sve ostale, da prije svega treba da budu dobri ljudi, a onda i dobri igrači.


(fkvelez.ba)


20.02.2018.

Prva zelena fasada u Sarajevu



prije
poslije


Na uglu ulica Titova i Alije Isakovića u Sarajevu postavljena je prva biljna fasada, a riječ je o ideji vijećnika Općine Centar Denisa Challengera. Kompletan projekat je vodila NVO Opus u saradnji sa arhitektonskim studijem Atelier 01.
Namjera ove inicijative, odnosno postavljanja biljne fasade, jeste doprinos kvaliteti zraka pogotovo u zimskom periodu, a prema istraživanjima, ovakve fasade pokazale su se kao izuzetno korisne u urbanim sredinama.
Postavljanjem olimpijske maskote poznatog Vučka, postat će i vizuelna atrakcija.
Riječ je o važnom projektu, ali sama konstrukcija i njegovo izvođenje nije nimalo jednostavno, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da ništa slično do sada nije urađeno u BiH, ali i u regionu.
Iz Općine Centar su naveli kako će nastaviti s podržavanjem važnih projekata za građane, te da će uvijek biti opredijeljeni za nove i kreativne ideje.
Sljedeće godine planiraju postaviti dodatne biljne fasade i na taj način smanjiti zagađenje zraka u Sarajevu.

(sa-c.net)
20.02.2018.

U trendu: „Ružne patike“




Ko prati svijet mode, nakon londonske izložbe dizajna, ove godine neće više nositi visoke potpetice, nego šarene patike sa centimetrima debelim đonovima.
Glavna stvar: Ružne! A tako glasi i njihova stilska poruka: „Ugly Sneaker“, koja veoma podsjeća na devedesete godine.
Da su ovakve patike stvar prestiža, pokazuje i upravo otvorena Pop-up-Stpre od Louisa Vuittona u New Yorku. Umjesto do sada isključive prodaje luksuznih tašni, ova marka tamo prodaje šarene patike.
Kako kažu: Užasno šik!
(stern)
(NovaSloboda.ba)
19.02.2018.

Nesvakidašnji pogled na Mliječnu stazu


Ovakav sjaj zvijezda nemoguće je vidjeti iz nekog grada gdje je noću previše svijetla. Fotografija je nastala u pet sati ujutro, na temperaturi ispod nule. Nebo je bilo bez ijednog oblačka, a zvjezde su treperila dokle je dosezao pogled
Fotografija je napravljena u Nacionalnom parku Eifel u Njemačkoj. Sitne svijetle tačke na nebu su zvijezde. Naravno, sličan pogled, a i fotografija je moguća sa bilo kog drugog mjesta, van velikih i svijetlih naselja.
Mliječna staza je skup mnogo zvijezda koje su stare minimalno 100 milijardi godina. Prečnik joj iznosi oko 100 hiljada svjetlosnih godina, a nastala je prije 13 milijardi godina. Sve su ovo vrijednosti koje nadmašuju ljudsku maštu. Mliječna staza je naša domaća galaksija u Univerzumu, a naša planeta Zemlja nalazi se u njenoj vanjskoj trećini.
Da bi ovakva fotografija uspjela potrebna je prije svega kvalitetna kamera, najbolje punog formata, a širokougaonim objektivomi pri tome raditi sa maksimalno mogućom blendom. Fotoraf je pri ovom snimku koristio maksimalno 30 sekundi ekspozicije. Sve su ovo pojmovi poznati dobrim poznavaocima fotografije, ili nekadašnjim foto-amaterima,
Ako se razmišlja o kosmičkim dimenzijma, naša Mliječna staza neću uvjek ostati ovako mirna. Ona se nalazi na putu sudara sa susjednom galaksijom Andromeda. Za nekoliko miliona godina, barem tako misle naučnici, doći će do sudara, koji će rastaviti galaksije.
A fotograf koji je napravio ovaj prelijepi nebeski pogled, o tome nije ni najmanje razmišljao.

(express)
19.02.2018.

Drugo lice


Na slici nije nikakva maska smrti, ili slično, već proteza lica izrađena na 3-D štampaču.
Napravili su je hirurzi iz New Yorka. Na ovaj način, oni žele potaknuti više članova porodice da pristanu na donaciju svog lica.
Njihova ideja: Donator može sa ovakvom maskom biti sahranjen, čak i u otvorenom kovčegu, kako bi se njegova porodica oprostila s njim.
A neki novi pacijent, koji je u nekoj nesreći, ili od posljedica nekog tumora, ostao ozbiljno izobličen, dobio bi novo lice.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
18.02.2018.

Svjetski rekord u umjetničkom klizanju, djelo Bolero klizača Deana

2018.



1984.

Prije 34 godine, tačnije 14. februara 1984. godine na Olimpijskim igrama u Sarajevu, Britanac Christopher Dean (59), i njegova partnericom na ledu Jayne Torwill (60), očarali su sportski svijet.
Njihov „Bolero“ savršeno sinhronizovan muzikom Maurice Ravela upisan je u istoriju sporta.
Dean i Torwill dobili su devet puta 6,0, najvišu ocjenu. Istorijski.
Dean je sad ponovo uradio to isto!
Legenda u umjetničkom klizanju radi kao koreograf na Floridi – i tvorac je novog svjetskog rekorda zlatnog para sa Olimpijade u Pyeongchangu, njemačkog para Savchenko – Massot.
Njemu je trebalo samo nedelju dana da im pokaže svoju koreografiju, a za to je dobio honorar manje od 10 hiljada eura, i jedan klizački par ponovo učinio zlatnim i besmrtnim.
Ne samo da su njihovi kostimi ljubičaste boje podsjećali na 1984. godinu, već je par ponovo pokazao savršenstvo na ledu.
Njemački klizači Aljona Savchenko i Bruno Massot oborili su sopstveni svjetski rekord i okitili se zlatnom medaljom na Zimskim olimpijskim igrama u Pjongčangu u konkurenciji sportskih parova.
Nakon kratkog programa Savchenko i Massot su bili četvrti, ali su sve to nadoknadili u slobodnom programu i zasluženo stigli do zlata i do 235,90 bodova, što je novi svjetski rekord.

(spagos)
18.02.2018.

Negdje daleko: Apokalipsa na jugu Afrike





Ako uskoro ne padne dosta kiše, milionskoj metropoli Južne Afrike gradu Capetownu prijeti katastrofa: Kako računaju, 11. maja bi za stanovnike toga grada došao „Day Zero“, Nulti dan, kada bi zadnje kapi vode trebale iskapati iz slavina česama.
Prazni bazeni, uvela sportska igrališta, redovi ljudi pred vodovodnim inatalacijama. Velika suša koja traje zadnje vijekovima, srušila je blistavi Capetown u duboki haos.
Uprava grada je stoga izvjesila stroga pravila od 1. februara. Po domaćinstvu se smije dnevno potrošiti samo 50 litara vode. Prosjek u Evropi je iznad 100 litara. Ko prekrši ovo, slijede drastične novčane kazne.
Eksperti strahuju da će već 11. maja rezerve vode spasti ispod 11,5 % normalne količine, te da će gradska uprava potpuno obustaviti isporuku vode. Gradonačelnica Patricia de Lille smatra da je „Day Zero“ neizbježan.
Takođe će postati neizbježne i epidemije i neredi, a građani Capetowna već sada vodu dobijaju na 200 mjesta, koja strogo nadziru vojska i policija.
U prilogu aktuelno stanje vode u slikama.
Jedan kanister po glavi stanovnika: Ljudi smiju natočiti samo 25 litara vode dnevno. Policija kontroliše nasipanje vode u kanistere i sve što je preko toga, mora biti ostavljeno na ulazu. Naravno, mnogi od njih napunjeni kanister stavljaju u auto, uzimaju drugi, i staju ponovo na začelje dugih  redova.
Svega 450 milimetara kiše po kvadratnom metru padne tokom godine u Južnoj Africi. Po tome, ova zemlja spada u najsušnije zemlje na svijetu. Zadnjih 90 godina, u Capetownu padavine se smanjuju kontinuirano. Tamo gdje se nekada odsijavalo sunce u vodi jezera iza Theewaterskloof Staudam, sada stoje mrtva stabla nekadašnjeg drveća.
U Capetownu živi 4,5 miliona stanovnika. Gradski bazen je nekada bilo omiljeno mjesto okupljanja i zabave za mnoge. Kako kažu „Teško je zaboraviti plavu vodu u bazenima i zabavu na tribinama oko bazena i priredbe koje su se ovdje održavale“.
Sada svakom stanovniku na raspolaganju stoji samo 25 litara vode dnevno. Policija i vojska nadziru oko 200 pumpnih stanica u i oko grada.
Dnevna potrebe grada su 550 miliona litara dnevno, a to je još uvjek 550 miliona litara manje nego što je bilo 2016. godine. Ali, kriza je otišla predaleko. Stanovnici, kao i turisti, moraju stajati u redu kako bi se snabdjeli vodom za piće iz jednog planinskog izvora. Naravno, „poslovni“ ljudi koriste priliku i putem interneta nude vodu, pumpe, rezervoare, pod naslovom „kako se snaći kod ograničenja potrošnje vode“. A to prate i cijene, koje se na crnom tržištu već penju u nebo, uz potpuno nepoznat kvalitet vode koja se tamo nudi.
Capetown je već izgubio oko 90 % njegovih najvažnijih rezervi vode, između ostalih, najvažniju rezervu Theewaterskloof Damm. Ostatak vode u tom jezeru je blatnjava voda, potpuno neupotrebljiva za piće.
Promjene klime očigledno nisu jedini uzrok ove katastrofe u Capetownu. Vlasti u tome imaju svoje prste, jer su spriječili izgradnju postrojenja za pretvaranje morske vode u vodu za piće, kako bi zadržali svoj monopol nad vodom za piće.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.02.2018.

Buffalo Bill i vrijeme Divljeg zapada

1890 Koeln


1906. Veliki Bečkerek




Povod za slijedeći tekst je bila objava kako će se u narednom periodu u muzeju grada Kelna u Njemačkoj posjetiocima će ponuditi izložbu pod naslovom „Dan u istoriji grada“ sa pogledom na dešavanja koja su se desila u ovom gradu tokom istorije grada. Pri tome se čini da je muzej grada premalen da prikaže sve ponuđene teme, jer svaki dio grada, a ima ih deset, ima svoju vlastitu veoma interesantnu prošlost.
Između ostalih, u najavi je objavljeno, uz sliku u prilogu, da je daleke 1890. godine na hipodromu u Niehlu, jednom dijelu ovog grada, gostovao je glavom i bradom legendarni Buffalo Bill sa njegovim Wild-West Show programom. Tragom ove objave i forografije došli smo do nekih vrlo interesantnih detalja o liku, o kojem pretežno znamo iz filmova, i stripova.

William Frederick Cody, zvani Buffalo Bill, rođen je 26 februara 1846. godine kod Le Claire, Iowa i živio do 10. januara 1917 u Denveru, Colorado, bio je poznati lovac na bizone i osnivač modernog show biznisa.
Još kao dijete radio je kao jahač kod Pony Expressa, a kasnije je tokom doba zlatne groznice učestvovao u potrazi za zlatom. Kasnije je radio kao Scout za Union i učestvovao u američkom građanskom ratu, kao i u ratovima protiv indijanskih plemena Kiowa i Comanche u Kansasu. Nakon toga je radio kao snabdjevač mesa za Kansas Pacific Railway.
Legenda o njemu proširila se posebno u doba izgradnje Pacifičke željeznice kroz Kansas, kada je djelovao kao plaćeni borac protiv indijanaca te profesionalni lovac na bizone, čijim je mesom opskrbljivao željezničke radnike. Upravo je kao lovac na bizone stekao svoj nadimak (američki bizon = buffalo). Prema legendi tokom 18 mjeseci ubio je 4.282 bizona te je uveliko zaslužan da su zamalo istrebljeni kao vrsta. A ekskluzivno pravo na nadimak dobio je pobijedivši u natjecanju drugog poznatog lovca Williama Comstocka. Naime, njih dvojica su osam sati bjesomučno pucali po životinjama pri čemu je Cody ubio njih 68, a Comstock 48. Cody je u lovu na bizone koristio velikokalibarsku pušku Springfield M 1688, koju je odmilja nazvao Lucretia Borgia.
Godine 1872. priključuje se umjetničkim grupama i tu je prepoznao šansu koju nudi takva vrsta posla. Osniva vlastiti show program pod nazivom Buffalo Bills Wild West Show, koji je nudio program sa velikim brojem ljudi i životinja, pri čemu mu je pošlo za rukom da za svoj program angažuje poznate indijanske poglavice, a jedan od njih je bio čuveni poglavica Bik Koji Sjedi.
Tim programom je stekao svjetsku slavu, organiziravši spektakularnu cirkusku družinu Wild West s kojom je 20 godina obilazio Ameriku i Europu. U cirkusu je prikazivao kaubojske vještine, revolveraške dvoboje i borbe s indijancima, nastupao je kao glavna zvijezda.
Već 1890. godine ovaj show program je izvezao u Evropu, gostovao i kampirao po Njemačkoj, gdje je na brojnim predstavama imao i do 20 hiljada posjetilaca. Ostala su zabilježena gostovanja u Braunschweigu, Bremenu, Kelnu i Karlsreueu. Zabilježeno je da je 1887. godine nastupao pred engleskom kraljicom. Na kasnijim turnejama, sve do 1907. godine gostovao je širom Evrope, učestvovao čak i na poznatim karnevalima. Od naših krajeva gostovao je u Srbiji, u Beogradu, Pančevu, Smederevu i Zrenjaninu (Velikom Bečkereku) 1906. godine, odakle potiče i slika u prilogu.
Na osnovu njegovih stvarnih, ali i izmišljenih doživljaja, napisano je dosta knjiga i objavljen veliki broj stripova, a kasnije filmova i TV serija. Sa današnje tačke gledišta, borbe protiv Indijanaca, kao i uništavanje velikog broja životinja, imaju sasvim drugu konotaciju. Međutim, treba se osvrnuti na vrijeme u kome se sve ovo dešavalo, a sve to najbolje tumači sam naziv: Wild West. Legenda od krvi i mesa, koja je pronašao i promovisao divlji zapad. Sve kasnije, bile su samo kopije.

(spagos)
17.02.2018.

Kad voda postane vatra







Posjetioci Nacionalnog parka Yosemite u Kaliforniji mogli su ovih dana uživati i jednom rijetkom prirodnom fenomemu, na „vatrenom“ vodopadu na stijeni El Capitano.
Samo u nekoliko dana tokom februara postoji šansa da se vodopad Horsetail (Konjski rep) pretvori i „vatreni pad“. Do ovog fenomena može doći samo ako u planinama Siera Mountains bude dovoljno kišnih padavina, da je nebo vedro, te da zrake sunca na zalasku padaju pod određenim uglom na vodopad.
Na bezbrojnim fotografijama, postavljenim ovih dana na društvenim mrežama, čini se kao da niz stijenu pada lava iz nekog vulkana. U stvarnosti, vatreni spektakl je jedan normalan vodopad, obasjan zrakama sunca na večernjem zalasku.
Voda na Horstetail vodopadu, na poznatoj stijeni El Capitano, pada sa 630 metara visine, odvaja se u dva kraka, te se na visini od 150 metara ponovo spajaju u jedan.
Fenomen se može vidjeti u februaru svake godine, a predstavlja gigantsku igru svjetlosti koja vodu oboji u crveno, a amerikanci mu tada daju ime „vatreni vodopad“.
Nacionalni park Yosemite obuhvata 3.000 kvadratnih kilometara površine, od 1984. godine je upisan na UNECO-ovu listu svjetske baštine. Prije 150 miliona godina ovdje je stvarno bo aktivan jedan vulkan.
(geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.02.2018.

Kad dođu neke godine


Na slici je prikazana autobuska stanica pred jednim staračkim domom u Furthu u Njemačkoj. To je u stvari fantomska autobuska stanica za Alzheimer pacijente, koji pokušavaju da odu iz doma. Na ovoj stanici oni čekaju na autobus koji nikada neće doći.
Osim sličnih autobuskih stanica, u istu svrhu se prave fantomske poštanske filijale, telefonske govornice, kamuflirana vrata, kako bi bolesne od demencije spriječili od bijega.
Prema zvaničnim podacima u Njemačkoj živi oko 1,4 miliona osoba koji su oboljeli od demencije, sa tendencijom rasta. Takve osobe najčešće žele otići “kući”, tamo odakle dolaze, a obzirom na obim poslova, uposleni u domovima ne mogu stalno pratiti sve ovakve osobe, kod njihovih dnevnih izlazaka u šetnju u krugu doma.

(welt)
16.02.2018.

Super sprinter


Jedna svraka je za dlaku pobjegla svom napadaču, zlatnom šakalu.
Brzi lovac, poznat po svojoj sposobnosti traganja, bliski je rođak vuka. U Evropi je njegovo prebitavalište dugo vremena bilo ograničeno samo na prostor Balkana. Usput, fotografija je napravljena u Bugarskoj. U međuvremenu Zlatni šakal već luta malo sjevernije, ali i zapadnije.
U Austriji se primjećuje češće nego drugdje, tamo je čak jedna ženka donijela i mlade na svijet.
U Njemačkoj, gdje ove životinje vrlo brzo postaju ozloglašene, primjećeni su samo sporadični primjerci.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
15.02.2018.

Partizansko 14. februar 2018.






Partizansko spomen groblje danas – na Dan obilježavanja oslobođenja Mostara u II Svjetskom ratu.
Nije mi jasno kako se ljudi iznenade na poteze kao što je ovaj današnji na Partizanskom groblju. Mene nije iznenadilo. I ja bih isto uradio da su me učili kako su ti partizani pobili moje djedove, uništili NDH. Da su me učili kako je NDH i Pavelić nešto naljepše što smo imali.
Omladina se uči da se bori za etnički čistu teritoriju. Oni to nazivaju domoljubljem. Mi fašizmom.
(sanel)
15.02.2018.

Partizansko nekad



Bolesni umovi mogu uništavati kamen i formu ali ideju slobodnog društva i slobodnog čovjeka nemoguće je uništiti. Mentalni gubitnici ruše a ljudi čistog srca stvaraju.
Partizansko spomen groblje iz vremena kada današnji vandali nisu bili ni u mudima svojih očeva.
(karlo)
15.02.2018.

Lov u hladnoj vodi


Patak u potrazi za hranom: U fjordu u blizini Trondelaga, u srednjoj Norveškoj, sakupljaju se patke (Somateria mollissima) u ogromnom broju, kako bi roneći lovile školjke, puževe ili male ribe.
Lovina biva progutana u cjelosti, a njihov želudac sve to slomi i preradi.
Jednom fotografu nije bilo teško zagnjuriti kameru u ledenu vodu i daljinskim upravljačem praviti različite snimke.
Kako kaže, trebalo mu je oko 100 hiljada pokušaja, dok mu ova fotografija nije pošla za rukom.
(spiegel)
(NovaSlooda.ba)
14.02.2018.

Sitan znamen: Telegram generala Jovanovića - proglas stanovništvu Mostara


Ulazak austrougarske vojske na čelu s generalom Jovanovićem u Mostar je opisan već bezbroj puta, tako da se nećemo  zadržavati na detaljima.
Ukratko, pobunjenička rulja na čelu sa samoproglašenim Ali-agom Haljevcem upade 2. av gusta 1878. godine u Konak, ubiše kajmakama Murat-bega, zaklaše mutesarifa i njegova zeta, svukavši ih prethodno do gola i opljačkavši. Zatim upadoše u kuću muftije Sidiki ef. Karabega, usmrtiše ga, pa ga zatim iskasapiše nožem i opljačkaše.
Čuvši na svom putu prema Mostaru o neredima koji se događaju i o pripremi otpora protiv njegove vojske od 30.000 vojnika, general uputi telegram – svojevrstan proglas stanovništvu Mostara, koji je sadržavao prijetnje u slučaju pružanja otpora, ali i garancije za njihove živote i imetak ako se pokore okupaciji.
Ovdje donosimo faksimil toga istorijskog telegrama.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.02.2018.

Dan oslobođenja Mostara, 14. februar 1945. - 14. februar 2018.



Jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) ušle su u Mostar i tako ga oslobodile nakon skoro četverogodišnje okupacije od strane njemačkih i italijanskih fašističkih snaga, koje su podržavali domaći izdajnici. 14. februara 1945. godine oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar. Nešto kasnije do grada su se probile i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo svi Nijemci i ustaške snage pobjegli su iz Mostara. Oko 20 sati Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, koji je u to vrijeme morao lično odobriti svako povlačenje, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske. 14. februara 1945. godine u 20 sati grad Mostar bio je slobodan. Mostar je u Drugom svjetskom ratu svoju slobodu skupo platio. Grad je dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu. Grad je imao svoj bataljon, ilegalnu štampariju, dao je 14 narodnih heroja i sedmero obješenih rodoljuba.
Smrt fašizmu, sloboda narodu.

(spagos)
14.02.2018.

Svijet je čudesno mjesto: Mjesečeva palata


Ovaj prostor nazivaju „Mjesečeva palata“.
Uzak, tijesan i zatvoren debelim čeličnim vratima, a stoji u jednom predgrađu Pekinga. Šta bi bilo, kad bi ljudi letjeli na Mjesec?, pitali su se kineski studenti, i odlučili da oprobaju ozbiljan slučaj.
Četvorica od njih dali su se zatvorili u ovu „palati“ na 105 dana i pokušaće preživjeti sa onim šta ima stoji na raspolaganju. Na početku je inventar koncizno inscipiran. Imaju dovojno zelenila, koje se treba reciklirati.
Uopšte rečeno, sve treba biti ponovo iskorišteno, čak i njihova mokraća. A sa vana, mogu se kroz posebni okrugli prozor posmatrati ovi svojevrsni Big Brother astronauti.
I zaželjeti im da prežive planiranih 105 dana.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
13.02.2018.

Srednjedobna generacija se sjeća

Mi koji pripadamo srednjodobnoj generaciji dobro se toga sjećamo

Mama bi pripremila sendviče za put. I to one "prave", s parizerom...

...a ribice su bile uvjek u rezervi

i ključ za otvaranje konzerve..

Stari ubacio kofere u auto (ili prikolicu, ako je za to bilo potrebe)...

Starom cestom naravno...

Auti i nisu bogznašto, ali su imali neki šarm
Iako je vjerovati reklamama, žene su voljele tu neodoljivu Zastavu 101...

Neki bi odlazili u kampove...

Sokove i hranu potrpali bismo u prenosne frižidere...



A ako su financije bile na mjestu, možda i neki hotel...



I espadrile...naravno...
...ili smo nosili Borolete...


Svi smo htjeli biti...

Klincima je bilo savršeno na moru...


A morali smo se slikati i s magarcem (Ono lijevo sam ja...)

  
Malo ronjenja...

Stvari na plažu smo nosili u plastičnim cekerima

Uživanje u sladoledima...

Uživali smo i u sokovima...

Dušeci su u to vrijeme bili daleko kvalitetniji i nisu se razvalili istog trena kada bi došli u doticaj s kamenjem (pogotovo onaj crveno-plavi, neuništivi)...

Javljali smo se razglednicama s mora (...kupam se i sunčam svaki dan...)

Na plaži smo slušali walkman

A po Jadranu su se održavali “Jadranski susreti”

Ljubo Jelčić



A lijepo smo mirisali...Ali nema veze, bili smo za MORE SPREMNI...

Izvalili biste se na plažu i čitali knjigu...
U redu, stripove...

Objavio/la spagosmail u 11:06, 0 komentar(a), print, #

13.02.2018.

Februarski festival Rođenom gradu


U.G. Mostarski Rođeni (#UGMR) s ponosom objavljuje održavanje 3. Festivala "Rođenom gradu" koji će se održati 14. i 15. februara 2018.god. u Muzičkom Centru Pavarotti, #Mostar. 

Ukupan prihod namjenjen je za projekat izgradnje toaleta prema Uefinim standardima na Stadionu "#Rođeni" našeg #FKVelež.

Ulaznice za festival po cijeni od 5 KM možete kupiti od ponedjeljka,12. februara u našim prostorijama radnim danima od 9.00 do 16.00 i od 19.00 do 21.00 sati, na adresi Lacina b.b. Villa Neretva, II Sprat. Ulaznica vrijedi za oba dana festivala.

Ukoliko niste u mogućnosti da posjetite festival možete kupiti donatorske karte po cijeni od 5 KM, 10 KM ili 20 KM uplatom na #PayPalugmrfinansije@gmail.com sa obaveznom naznakom "#Festival2018" ili također u našim prostorijama. Donatorske karte će biti uručene putem elektronske pošte.
(UG Mostarski Rođeni) 
13.02.2018.

Kad jeleni šetaju





Malo mjesto Ewersbach u Hessenu (Njemačka) na svojim ulicama je prethodnih dana imalo malo neobične šetače. Neočekivano, u sred bijelog dana, našli su se neometani u sred mjesta.
Zima je, temperature oko nule, u šumi malo, ili nimalo hrane, i to je ono što ih je natjeralo na ovu avanturu.
Na radost, ali i na žalost stanovnika Ewersbacha. Jeleni su podijelili poglede i mišljenje mještana.
Neki smatraju da jeleni svojom šetnjom mjesto čine nesigurnim, dok drugi u njihovoj šetnji ne vide nikakve opasnosti
Kako došli, tako i otišli, ali je skoro sigurno, dok je zime, sigurno će ponovo doći.
(express)
(NovaSloboda.ba)
12.02.2018.

O njemu će se tek čuti: Orhan Špago, košarkaš




(tekst koji slijedi objavljan je na portalu ibu.edu.ba 25. januara 2018. godine)

Košarkaški genije: Orhan Špago, momak s Burcha koji će odmjeriti sportske snage sa velikim asovima

Orhan Špago, dječak koji je u Konjicu počeo svoju sportsku karijeru na lokalnom igralištu brzo je postao jedno od vodećih lica KK BURCH.
Orhan je dječak koji je rođen ne tako davne 2002. godine ali i neko koga svi zovu „veliki momak“. Trenutno nastupa za KK BURCH juniorsku selekciju te seniorsku A2 selekciju.
Orhan se u juniorskoj selekciji lige Kantona Sarajevo već okitio titulom jednog od najboljih strijelaca dok je u A2 selekciji postigao 10.2 poena po utakmici.
Orhan, naš veliki momak, je već dobio poziv za ulazak u bosanskohercegovačku košarkašku reprezentaciju na poziv trenera Admira Prašovića kada je i napravljen prvi odabir u kojem je Orhan bio među 12 najboljih.
Kako je sport satkan od brzih pokreta, može se reći da je naš mladi i talentovani Orhan Špago trenutno na putu za Tursku gdje će se igrati prestižni svjetski turnir na kome će se odmjeriti snage sa košarkaškim reprezentacijama Kine i Argentine.
"Orhan je zaista jedan od najboljih strijelaca kompletne lige. On je igrač koji zaslužuje da sa pozicije kadeta igra za juniore i seniore a da pri tome ne igra za svoj uzrast. On je zaista pravo čudo od djeteta kojem je košarka na prvom mjestu. Tim više nije čudno da me pozove u 3 ujutro da obavi trening u dvorani KK BURCH koja se nalazi unutar kampusa Internacionalnog Burch univerziteta", s ponosom ističe Mirnes Muminović – sportski direktor
Orhan Špago je jedan od najaktivnijih igrača KK BURCH već šest mjeseci u juniorskoj i A2 ekipi.






Orhan Špago uspješno nastupa za U-16 reprezentaciju BiH

Nas učenik koji nastupa za juniorsku selekciju KK Burch, te seniorsku A2 ekipu Orhan Špago, dobio je poziv selektora A.Prašovica za okupljanje kadetske reprezentacije BiH.
Orhan trenutno nastupa za BiH na turniru u Turskoj, a zabilježio je odlične nastupe za našu reprezentaciju protiv Turske (U-16, 10 poena), Kine(U-16, 9 poena) te Argentine gdje je bio najefikasniji u našoj reprezentaciji sa 16 poena.
Sve čestitke za Orhana i njegovu porodicu i puno uspjeha u narednom periodu želi kolektiv Sarajevo koledža.
(sarajevocollege)

(spagos)
12.02.2018.

Dani Antifašizma u Mostaru, februar 2018.


Udruženje antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (UABNOR) Mostar organizirat će od 12. do 17. februara manifestaciju “Dani antifašizma u Mostaru”, koja će okupiti brojne antifašiste iz svih krajeva bivše Jugoslavije, rečeno je na konferenciji za novinare upriličenoj tim povodom.

Program obilježavanja 14. februara - Dana oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu.

DANI ANTIFAŠIZMA U MOSTARU
Od 12. do 17. februar 2018. godine

Ponedjeljak, 12. februar

Hol Narodnog pozorišta u 19,00 sati,
Otvaranje izložbe „NEPOKORENI MOSTAR U BORBI ZA SLOBODU“

Utorak, 13. februar

MEMORIJALNA SCENA 2532 u 19,00 sati
Projekcija igranog filma „ŠIŠANJE“

Srijeda, 14. februar
Polaganje cvijeća:
10,00 sati, Spomen ploča palim borcima u Blagaju,
10,45 sati, Južni logor, park ispred Bolnice, bista narodnog heroja Dr Safeta Mujića,
11,15 sati, Donja mahala, bista narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe,
11,45 sati, Bulevar Narodne Revolucije (kod Doma zdravlja), Spomenik ilegalcu,
12,15 sati, Trg Republike (Musala), Spomen obilježje obješenim borcima Dragi Palavestra i Alici Rizikalo, te biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde,
13,00 sati, Šehitluci

19,00 sati, Centar za kulturu, Promocija drugog izdanja knjige
„TITO I MI - jučer, danas, sutra“
O knjizi govore: Besima Borić, Slavo Kukić i Esad Bajtal
Moderator: Muzafer Šehović

19,00 sati, Muzički centar „Pavarotti“, 3. Februarski festival Rođenom gradu
Organizator: Udruženje građana „MOSTARSKI ROĐENI“

Četvrtak, 15. februar
19,00 sati, Kongresna dvorana hotela „Bristol“
Tribina: „Spomeničko naslijeđe NOB – a i kultura sjećanja“
Uvodničari: Prof. dr. Tomislav Išek i Mr Senada Demirović Habibija

19,00 sati, Muzički centar „Pavarotti“, 3. Februarski festival Rođenomgradu
Organizator: Udruženje građana „MOSTARSKI ROĐENI“

Petak, 16.februar
MEMORIJALNA SCENA 2532 u 19,00 sati
Mostarski teatar mladih
Predstava “PAX BOSNIENSIS”

Subota, 17.februar
10,00 sati
Narodno pozorište, SVEČANA AKADEMIJA, govori prof. dr Zdravko Grebo, dodjela februarskih priznanja

12,00 sati
Okupljanje antifašista na Autobusnoj stanici

12,30 sati
Partizansko spomen groblje, Kratko obraćanje domaćina, polaganje cvijeće

14,00 sati, Restoran Crvenog krsta u kampusu Univerziteta “DžemalBijedić”, Ručak

Šahovski turnir u organizaciji ŠK Mostar

U osnovnim školama časovi istorije I drugi prigodni program posvećeni 14. februaru od 12. do 16. februara

Subota, 17. i nedjelja, 18. februar
Tradicionalni rukometni turnir „VOLJENOM GRADU“, Mostar 2018.
Organizator: ŽRK „LOKOMOTIVA“


12.02.2018.

Bjekstvo odloženo


Konji su životinje koje bježe od opasnosti. Ali, ova dva konja očigledno još ne osjećaju opasnost.
Pri tome, sa Mayonom, jednim od 20 aktivnih vulkana na Philippinima, nema zabave.
Opasni div, koji leži oko 300 kilometara jugoistočno od Manile, do sada je već izbljuvao enromne količine lave i pepela. Više od 80 hiljada ljudi su se već sklonili na sigurna područja. Nakon jakih kišnih padavina, u dolinu bi se mogli sručiti milioni kubnih metra slobodnog materijala. Kod zadnje erupcije 2006. godine, 1300 ljudi je izgubilo život.
Philippini, inače, leže na vatrenom prstenu u Pacifiku, koji je geološki najaktivnija zona na zemaljskoj kugli.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.02.2018.

Negdje daleko: Tajne Kineskog zida









Kineski zid je jedno od najvećih svjetskih čuda arhitekture, i kako kažu, vidi se čak iz svemira. Jedan majstorski vojno-odbrambeni objekat, koji je preživio stotine bitaka i ratova, ima još više tajni skrivenih u njegovoj unutrašnjosti, ali i okolini…
Zbog čega je sagrađan? Kineski zid je trebao stvoriti zaštitu Kineskom carstvu od upada nomadskih plemena. Početkom 13. vijeka, Mongolima pod vođstvom Džingis kana uprkos zidu, uspjelo je da dospiju čak do Pekinga i da ga opljačkaju.
Kineski zid nije neki kratki komad zida, ili zidina oko nekog grada ili područja, jer se proteže preko preko čitavog sjevero-kineskog subkontinenta. Mjesta pored zida bivaju veoma rijetko posjećivana, a mnoga od njih su čak i nepoznata.
Ostaci zida danas leže u „nedođiji“. Ili, tačnije rečeno u Duanhuangu, pustinji Gobi, udaljenoj od Pekinga 2300 kilometara. Osim toga, ne postoji jedan nego više kineskih zidova, sagrađen, dograđivn i proširivan od različitih dinastija. Službeno se može potvrditi njegova dužina od 21.196,18 kilometara.
Njegova gradnja se vezuje za prvog kineskog cara Qin Shihuangdija. Građen je pretežno od zemlje, kamena i cigle, a gradnja je trajala sve do XVII vijeka. Duž cijelog zida, u pravilnim razmacima podignute su stražare, a po vrhu se pruža staza široka 4,5 metara. Visina mu je između 10 i 16 metara. Zid je svjedočanstvo znanja, upornosti i umijeća kineskog naroda. Zaliven je krvlju i znojem bezbrojnih vojnika i radnika. Izgradnju zida tokom vijekova pratile su i brojne dokazane i nedokazane legende.
Britanski antikvar William Stukeley je, 1754. godine, pisao da se Kineski zid može prepoznati sa Mjeseca. Uprkos tome, mnogi Kinezi danas rado tvrde da se zid ne vidi iz svemira.
„Kuća nije gotova dok se zidovi ne ozidaju“, kaže jedna stara kineska poslovica. I još uvijek, i dan danas, u pojedinim područjima kineski seljaci ga doziđuju, kao i njihovi preci. Pri tome, slažu sloj po sloj zemlje u obliku jednog stabla.
U samoj Kini zid nazivaju „10.000 Li dugi zid“. A tako se zove i najduže groblje na svijetu, jer su ga prije svih pravili lokalni stanovnici. Navodno, brojni leševi su tokom same gradnje ugrađivani u zid.
Danas je Kineski zid  najveća turistička atrakcija Kine.
Od 1961. godine, Kineski zid je stavljen pod zaštitu države, a od 1987. godine uvršten je u spisak svjetske baštine pod pokroviteljstvom UNESCO-a.
(msn)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.02.2018.

XXIII. Zimske olimpijske igre - Pyeongchang 2018.





XXIII. Zimske olimpijske igre održavaju se u južnokorejskom gradu Pyeongchangu od 9. do 25. februara 2018. godine.
Na Olimpijadi će biti održana 102 takmičenja iz 15 disciplina u 7 sportova. Brojevi u zagradama označavaju koliko će biti takmičenja po disciplinama u kojima će se dijeliti medalje.

Alpski skijanje (11)
Biatlon (11)
Bob (3)
Brzo klizanje (14)
Brzo klizanje na kratkim stazama (8)
Hokej na ledu (2)
Curling (3)
Nordijska kombinacija (3)
Sankanje (4)
Skeleton (2)
Skijaški skokovi (4)
Skijaško grčanje (3)
Slobodno skijanje (10)
Snowboarding (10)
Umjetničko klizanje (5)

Borilišta:

Olimpijski park Hoenggye, ceremonije
Stadion za skijaške skokove – skijaški skokovi, nordijska kombinacija
Centar za biatlon centar – biatlon
Nordijski centar – skijaško skijanje, nordijska kombinacija
Klizački centar – sankanje, bob i skeleton
Olimpijsko selo
Yongpyong boravište – alpsko skijanje (slalom, veleslalom)

Primorski centar smješten u gradu Gangneung:
Gangneung, unutrašnji ledeni ring – curling
Hokejaški centar Union – hokej na ledu
Sporstski kompleks za brzo klizanje – brzo klizanje
Ledena dvorana Gyeongpo – brzo klizanje na kratkim stazama i umjetničko klizanje
Arena sveučilišta Kwandong – hokej naledu

Samostalna borilišta:
Bokwang Phoenix Park – skijanje slobodnim stilom i snoeboard
Jungbong – alpsko skijanje (spust, suer-G i kombinacija)

Ukupno učesnika: 2.952
Učesnici dolaze iz 95 zemalja, a iz 92 će se takmičiti. Šaest država nastupa po prvi put na Zimskoj olimpijadi: Ekvador, Eritreja, Kosovo, Malezija, Nigerija i Singapur. Sportisti sa Kajmanskih ostrva , dominikanske republike i Perua su se plasirali na takmičenje, ali su njihovi savezi povukli svoja mjesta. Po dogovoru sa Sjevernom Korejom, sportisti ove zemlje će proći kroz Korejsku demilitariziranu zonu kako bi nastupali u Južnoj Koreji.
Dana 5. decembra 2017. godine, MOK je objavio da je Ruski olimpijski odbor suspendovaan zbog dopinga. Pojedinačni sportisti koji su se kvalificirali i mogu dokazati da ispunjavaju MOK-ova doping pravila, takmičiće se pod neutralnom zastavom, a na ceremonijama pobjednika sviraće se olimpijska himna.
Takmičenja svakog dana igara počinje od 09.00 sati po lokalnom, odnosno u ponoć po našem vremenu.
Pyeongchang je za Sapporom 1972. i Naganom 1998. treći grad u u Aziji, kojem je povjerana organizacija zimskih olimpijskih igara. Južna Koreja je već bila domaćin Letnjih olimpijskih igara 1988. godine, koje su održane u Seulu, a prvi put bit će domaćin najznačajnijeg sportskog događaja u zimskim sportovima.
Najbrojniju reprezentaciju u istoriji ZOI imaju Sjedinjene Američke Države, čiji će olimpijski odbor predstavljaju čak 242 sportista.
Među prijavljenim sportistma postoji vrlo velik generacijski jaz od čak 36 godina.
Svoje će predstavnike imati generacija djece 21. stoljeća, a najmlađi takmičari su rođeni 2002. godine.
Najstarija sportistkinja je kanadska reprezentativka u curlingu Cheryl Bernard, koja je rođena 1966. godine.
ZOI u Pyeongchangu označavaju početak četverogodišnjeg razdoblja u kojem će Daleki Istok biti prožet duhom olimpizma, jer će 2020. godine Tokio ugostiti Ljetne olimpijske igre, a Peking će 2022. godine biti domaćinom 24. Zimskih olimpijskih igara.

(wiki, web)
(spagos)
10.02.2018.

Super mjesec ostavio Veneciju na suhom


Gondole leže na suhom, ili u mulju. Temelji Palazza odjednom izrajaju iz vode. Fotografija je došla prethodnih dana iz Venecije.
Već sedmicama nije bilo kiše u regionu Veneto. Ovaj januar je u čitavoj Italiji bio najtopliji u zadnjih 250 godina!
A do drastičnog pada vodostaja došlo je i zbog Super mjeseca, koji se pobrinuo za jednu, više nego uobičajeno jaču osjeku.
Zemljin pratilac, koji utiče na nivo plime i osjeke, povlači vodene mase po Zemlji. Velika blizina zemljinoj kugli dovela je do jake osjeke. Lokalni centar za plimu i osjeku u Veneciji izmjerio je tokom ove nebeske pojave nivo morske površine 60 centimetara ispod normalne.
(express)
(NovaSloboda.ba)
09.02.2018.

Svečano otvorene 23. Zimske olimpijske igre u Pyeongchangu






Zimske olimpijske igre, 23. po redu, otvorene su danas spektakularnom ceremonijom na Olimpijskom stadionu u južnokorejskom Pyeongchangu.
U narednih 17 dana za 102 kompleta medalja boriće se 2.900 sportista iz 92 države, među kojim će biti četvoro bosanskohercegovačkih olimpijaca – Elvedina Muzaferija i Emir Lokmić u alpskom skijanju, te Tanja Karišik i Mladen Plakalović u skijaškom trčanju.
U svečanom defileu učesnika, prvi su na stadion po tradiciji ušli sportisti Grčke, a zadnji države domaćina, zajedno s olimpijcima iz Sjeverne Koreje. Preostale države na stadion su ulazile po korejskoj abecedi. Sportska delegacija Bosne i Hercegovine je izašla 30. po redu, a zastavu BiH je nosila najmlađa članica tima, 19-godišnja Visočanka Elvedina Muzaferija.
Svečanost se održala pod sloganom “Mir u pokretu”. Na programu ZOI biće zastupljeni – alpsko skijanje, biatlon, bob, snowboard, skijaško trčanje, hokej na ledu, ski skokovi, brzo klizanje, umjetničko klizanje, curling i skijanje slobodnim stilom.
Prava takmičanja na 23. zimskim olimpijskim igrama počela su juče kvalifikacijama u curlingu i skijaškim skokovima.
Takmičenja svakog dana igara počinje od 9 sati po lokalnom, odnosno u ponoć po našem vremenu.
Pyeongchang je za Sapporom 1972. i Naganom 1998. godine  treći grad u u Aziji, kome je povjerana organizacija Zimskih olimpijskih igara. Južna Koreja je već bila domaćin Letnjih olimpijskih igara 1988. godine, koje su održane u Seulu, a prvi put biće domaćin najznačajnijeg sportskog događaja u zimskim sportovima.
(Fena)
09.02.2018.

Dani antifašizma u Mostaru od 12. do 17. februara


Udruženje antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (UABNOR) Mostar organizirat će od 12. do 17. februara manifestaciju “Dani antifašizma u Mostaru”, koja će okupiti brojne antifašiste iz svih krajeva bivše Jugoslavije, rečeno je na konferenciji za novinare upriličenoj tim povodom.
Manifestacija, koja će biti održana u povodu obilježavanja 73. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, počeće otvaranjem izložbe “Nepokoreni Mostar u borbi za slobodu, koja će biti postavljena 12. februara u Narodnom pozorištu Mostar u 19 sati, dok će drugogo dana manifestacije na Memorijalnoj sceni 2532 u 19 sati biti upriličena projekcija igranog filma “Šišanje”.
U sklopu manifestacije, uz ostalo, u srijedu, 14. februara, u Centru za kulturu Mostar u 19 sati biće predstavljeno drugo izdanje knjige “Tito i mi- juče, danas, sutra”, o kojoj će govoriti Besima Borić, Slavo Kukić i Esad Bajtal, a 15. februara u hotelu “Bristol” u 19 sati održaće se tribina “Spomeničko nasljeđe NOB-a i kultura sjećanja”. Uvodničari na tribini biće Tomislav Išek i Senada Demirović- Habibija.
Centralna manifestacija obilježavanja koja će, prema najavama organizatora, okupiti preko hiljadu gostiju iz BiH i zemalja bivše Jugoslavije biće upriličena u subotu, 17. februara. Tom prilikom, u Narodnom pozorištu Mostar u 10 sati biće održana svečana akademija, a nakon nje, u 12,30 sati, polaganje cvijeća na Partizansko spomen groblje u Mostaru.
“Ove godine smo odlučili da upriličimo širu manifestaciju da se obilježavanje ovog značajnog datuma iz istorije Grada ne svede samo na to da dođemo jedan dan, ispričamo se, položimo cvijeće i čekamo neku narednu prigodu, nego da pokušamo skrenuti pažnju na vrijedne tekovine antifašizma koje baštini ovaj grad”. kazao je predsjednik UABNOR-a Mostar Sead Đulić.
Govoreći o atmosferi u kojoj se ove godine obilježava godišnjica oslobođenja Mostara, Đulić je dodao kako je atmosfera posljednjih godina otprilike konstanta.
“Imamo bujanje raznoraznih oblika neofašizma, neofašističkog djelovanja, aktivnosti čak i u vlasti, od pojedinaca u stranačkom djelovanju, u izjavama koje se daju i naravno da to sve skupa unosi nemir, ali istovremeno uvjerava nas da obilježavanje ovakvih dana, djelovanje na razvijanju ideje antifašizma i pokazivanje mladim ljudima kud ih vodi retorika i djelovanje i u šta ih guraju oni koji misle da upravljaju našim životima je naš prvenstven zadatak”, poručio je Đulić.
(Fena)
09.02.2018.

Neobični stanovnici velikih gradova


Ne mora biti nikakav loš znak što se jedna lisica probila do Downing Streeta broj 10, sjedišta britanske premijerke u Londonu. To može biti čak i znak nade.
Životinje, koje britanski gornji slojevi vijekovima love tokom njihovog skupog lova, prodiru sve dublje u velike gradove, a u samom Londonu ih sad u prosjeku ima oko 18 po kvadratnom kilometru gradske površine.
Razlog, u gradu mnogo lakše dolaze do  hrane, prevrćući po kantama za otpatke, u blizini restorana na primjer.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
08.02.2018.

Novi most na Neretvi u Mostaru




(fotosi: Emir, Emilio, Ivan, Gugo)

Novoizgrađeni most preko rijeke Neretve u Mostaru svečano je otvoren u četvrtak 8. februara 2018. godine,

Prigodnom svečanošću, danas je u saobraćaj pušten novoizgrađeni most na Neretvi, koji spaja vrh Avenije sa ulicom Marašala Tita u Sjevernom logoru.
Svečanom otvaranju novoizgrađenog mosta prisustvovali su predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Edin Mušić, predsjednik Skupštine HNK-a Šerif Špago, predsjednik Vlade HNK-a dr. sc. Nevenko Herceg, ministar MUP-a HNK-a Slađan Bevanda, predstavnici Cesta FBiH, političkih stranaka i brojni građani. U svečanom dijelu učestvovale su Mostarske mažoretkinje i Limena glazba Mostar.
“Riječ je o projektu koji smo s nestrpljenjem čekali, jer ideja i planovi za izgradnju u ovom slučaju nisu uvijek išli u zadanom smjeru zbog različitih poteškoća na koje smo nailazili prilikom same realizacije. Mi smo, uprkos svemu, uz mnogo truda i podrške, savladali sve poteškoće i danas ponosno stojimo na ovom mjestu”, kazao je tom prigodom mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić.
Poručio je kočničarima ovog i brojnih projekata kako je, uprkosnjihovim postupanjima i krivičnim prijavama, priveden kraju projekat.
“U Mostaru nismo samo obnovili porušene mostove, već smo i izgradili novi most za nove naraštaje, za nove susrete, još jedan simbol povezanosti u gradu mostova”, poručio je mostarski gradonačelnik.
U izgradnju mosta, zajedno s troškovima eksproprijacije, uloženo je oko 15,3 miliona maraka, od čega je Vlada FBiH iz sredstava naplaćenih od izdavanja GSM licence osigurala 11 milijuna, a Grad Mostar 4,3 miliona maraka. Vrijednost samog mosta iznosi oko 9,5 miliona maraka, od čega je Vlada FBiH osigurala 80 posto, a Grad Mostar 20 posto.
Novi most n a Neretvi sastoji od dvije cjelino i to: rasponske konstrukcije ukupne dužine 130 m i tzv.pristupnog dijela mosta dužine 60 m, što daje ukupnu dužinu mosta od 190 m. Širina mosta je 20,10 m, sa četiri saobraćajne trake širine 3,55 m (dvije trake od 7,10 m i razdjelni pojas 1,20 m) i dvije pješačke staze širine 2,10m. Visina mosta je oko 15 m.
Za sada su u funkciju puštene dvije trake, jer trenutno nema novca za završetak gradnje priključnih cesta u punom profilu.
Izaslanik federalnog ministra saobraćaja Renato Škrobo kazao je kako je ovaj most jedan od glavnih infrastrukturnih projekata, jer njegova izgradnjs daleko nadvisuje značenje jednog objekta koji spaja dvije strane jednog grada.
“Izgradnjom ovog mosta omogućava se novi cestovni pravac iz Mostara u smjeru Sarajeva i obratno. Istovremeno se značajno smanjuje cestovno opterećenje  na Carinskom mostu i pristupnim saobraćajnicama”, rekao je Škrobo, podsjećajući da je Federalno ministarstvo saobraćaja kroz različite programe investiranja osiguralo sredstva za realizaciju u ukupnom iznosu nešto manjem od 11 miliona maraka, počevši od 2008. godine.
Najvažnije u svemu je da su domaće firme izvodile radove na mostu, istakavši  kako i firme Hering i HP Investing, također, danas ima razloga za slavlje.
Ovo je prvi potpuno novi most preko Neretve u Mostaru i okolini koji je izgrađen u protekle 23 godine, nakon što je rekonstruisano i izgrađeno jedanaest u ratu srušenih mostova.
Most se počeo graditi 2008. godine, a završetak radova bio je najavljen za kolovoz 2009. godine, ali je, zbog problema s eksproprijacijom zemljišta i finansiranjem građevinskih radova, otvoren tek deset godina kasnije.
(NovaSloboda.ba)
08.02.2018.

Pozdravi s odmora sa morskog dna





Neobično poštansko sanduče nalazi se na morskom dnu ispred japanskog grada Susami.
To malo mjesto, sa oko 4 hiljade stanovnika u regionu Kansai, postalo je atrakcija i svakodnevno ga posjećuje veliki broj turista, upravo zbog poštanskog sandučića, koje se nalazi na dubini od 9,75 metara ispod morske površine.
Prema onome što piše u Japan Timesu, mjesto Susami je već upisano u Guinnesovu knjigu rekorda zbog najdubljeg podvodnog poštanskog sandučeta na svijetu.
Na ovu ideju došao je Toshihiko Matsumoto 1999. godine, sa obrazloženjem kako bi tako nešto bilo interesantno za ronioce, dobro za poštu i turizam u Susamiju.
Matsumoto je u to vrijeme bio rukovodilac mjesne pošte. Od kako je montirano, u sanduče je ubačeno oko 38 hiljada pisama. Pri tome je bitno da se u sanduče ne može ubaciti obična razglednica ili pismo. To moraju biti specijalne vodootporne poštanske karte, koje se pišu specijalnim olovkama. Sve što je potrebno za ovakav potez, ronioci mogu dobiti u mjesnoj prodavnici za ronioce. Kada napišu kartu ili razglednicu, turisti moraju zaroniti i ubaciti ih u sanduče.
Rukovodilac radnje se pobrine da zaroni svako veče i isprazni sanduče, te da pisma odnese u poštanski ured, odakle dalje odlaze normalnom poštom.
(express)
(NovaSloboda.ba)
07.02.2018.

Sitan znamen: Politika – Posljednji ispraćaj Alekse Šantića


Povodom smrti i veličanstvenog pogreba našeg pjesnika Alekse Šantića, opširno je izvijestila i beogradska Politika u svom broju od 4. februara 1924. godine
Između ostalog, Politika piše: „Posmrtna povorka je bila duža od kilometra, a prošla je cio Mostar. Povorka se kretala iz Sreskog doma na Glavnoj ulici, Novom ulicom (danas Braće Brkića), preko mosta Kralja Petra (Titov most), Šetalištem do Rondoa, zatim Liska ulicom na Paralelnu ulicu (danas Bulevar). Zatim je kolona skrenula u Crkvenu ulicu (Onešćukova), pa preko Šemovačkog mosta na most Vojvode Stepe (Lučki most), te Glavnom sve do radnje Bunjića, odakle su Sokoli na rukama nosili tijelo strmim ulicama do crkve (Pravoslavne), a odatle još strmijim do groblja. Pet hiljada duša pratilo je najomiljenijeg Mostarca.“
Zanimljiva je još jedna primjedba na kraju ovog teksta: „Slabo učešće iz Beograda ostavilo je težak utisak, jer je prestonica mnogo dugovala najvećem sinu kršne Hercegovine. Nema patriotske i književne korporacije u Beogradu kojoj se on na pomoć nije odazivao“.
Danas ga svi svojataju, a on je samo bio Mostarac.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.02.2018.

Behar bajama sa Majorke


Mi smo itekako ponosni na prve znake proljeća, a to je rani behar bajama, ili pak, japanske trešnje u parku. Proljeće mora doći, pa kako bilo da bilo. Raduju mu se svi, na bilo kojoj tački svijeta.
Slike novog behara iz Mostara smo već doživjeli i vidjeli na ovim stranicama i prenijeli raji širom svijeta. Lijepa, ali i očekivana vijest.
Behar je dah proljeća. Stabla badema (pod naški bajama) na španskom ostrvu Majorka zabijelila su se ovih dana u punoj bjelini, uz temperature od oko 15 stepeni. Tamo se nalazi oko 7 miliona stabala badema. Prve bademe su zasadlili Mauri u 10. vijeku, a sadnice stabala sa slatko mirisnim plodovima donijeli su sa Orijenta.
Njihov ukus je vrlo brzo osvojio stanovnike Majorke, a ubrzo su slijedlile i poslastice čiji je sastavni dio bio obogaćen bademom. Badem torta „Gato de Almendra“, ili liker „Flor d'Amentella“ i danas ovdje važe kao kulinarska tradicija. Do pravog proboja badema, međutim, došlo je tek nekoliko vijekova kasnije.
Naime 1891. godine, opaka bolest filoksera uništila je kompletne vinograde na ovom ostrvu i šire, a mještani su tada odlučili da, umjesto osjetljive vinove loze, ovdje zasade otpornije bademe. Danas je Majorka vodeći izvoznik badema u svijetu, a badem je, pored turizma, postao glavni izvor prihoda stanovnika ovog ostrva.
A uz sve to, bademi sa Majorke, jednom godišnje nam ponude i ovako prekrasne poglede u punom cvatu.
(Bild)
(NovaSloboda.ba)
05.02.2018.

Čudesna igra zime: Snijeg, gdje ga nikad nije bilo





Ledena hladnoća je tokom prošlog mjeseca danima držala čitavu sjevernu Ameriku u svojim šakama.
U Palm Beach Countyju na Floridi zamrzla je jedna laguna.  Šest stepeni geografske širine sjevernije, palo je 40 centimetara snijega. To nije bila nikakva senzacija, ili? Naravno da jeste! Padavine srednje lakih kristala desile su se mnogo istočnije od Floride: U Sahari!
Ain Sefra zove se mjesto sa 55 hiljada stanovnika u Alžiru. Tamo je nakon 37 godina pao pravi snijeg, koji je izazvao pažnju čitavog svijeta. Do ovog vremenskog fenomena došlo je, što je kuriozitet, zbog neuobičajene toplote. Očigledno, visoki vazdušni pritisak iznad Evrope otpuhao je vlažni i hladni vazduh do sjeverne Afrike. Tamo se, iznad 4.167 metra visoke Atlas planine, susreo sa suhim vazduhom iz Sahare, i nešto južnije, u Ain Sefri, koja leži na obodu Atlasa, desio se sudar. Rezultat koji nije nimalo suprostavljen saznanjima o globalnoj promjeni klime na zemljinoj kugli.
Istraživači su i zadnje rekordne minus temperature u SAD dovele u vezu s tim. Smanjivanje leda na Arktiku slabi vjetrove, koji su zadržavali polarni vazduh. A sada se hladnoća nesmetano kreće u pravcu juga.
Naravno, snijeg u Sahari je kuriozitet, na radost tamo zatečenih fotografa i stanovnika, koji su se mogli diviti ovom rijetkom fenomenu. Zimska temperatura je ovdje u prosjeku oko 25 stepeni, a ljetna oko 38. Neki su iskoristili priliku, i umjesto klizanja po pješčanim dinama, preduzeli klizanje po snijegu u pustinji.
Sahara je inače, najveća suha pustinja na svijetu. Ona se sastoji pretežno od krupnih stijena, sitnog kamenja, pa sve do najsitnijeg pijeska, kojim je prekriveno tek oko 20 posto površine pustinje.
(izvor:focus)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
04.02.2018.

Negdje daleko: Kailash, sveta planina na Tibetu











Zbog duhovnog značaja planine Kailash na Tibetu, alpinistima je zabranjeno da se penju na nju. Dolazak na njen vrh smatra se svetogrđem i postoji vjerovanje da će se svaki takav pokušaj završiti smrću.
Planina Kailash nalazi se na sjevernom obronku planinskog lanca Himalaji i zauzima područje na zapadu Tibetanske visoravni, a visoka je 6.714 metara.
Sačinjena je od crnih stijena i svojom prirodnom simetrijom podsjeća na dragulj, zbog čega su joj Tibetanci dali ime Kang Rimpoche, što znači snježni dragulj. Područje oko planine Kailash je stjenovito i suho, prošarano mnogobrojnim rječicama i jezerima kristalno plave boje.
Ova planina je sveto mjesto, sveta planina u religiji Hindusa i Tibetanaca. Za njih je planina Kailash duhovni centar svijeta, jer iz nje izviru svete rijeke Indus, Sutlej i Bramaputra.
Hindusi vjeruju da na vrhu planine boravi gospodar Shiva, jedan od tri glavna božanstva u hinduističkoj religiji. Zbog svog duhovnog značaja, alpinistima je zabranjeno da se penju na ovu planinu. Kročenje na njen vrh smatra se svetogrđem i postoji vjerovanje da se svaki ovakav pokušaj završava smrću onoga ko pokuša to da uradi.
Svake godine, pripadnici budističke i hinduističke religije iz cijelog svijeta dolaze na hodočašće pod planinu. Hodočasnici kruže oko planine, izgovaraju svete molitve i meditiraju. Hinduisti, budisti, bonpoisti, džainisti i tantrički budisti dolaze do podnožja ove usamljene planine da bi u najdubljem strahopoštovanju prešli put molitvene kore. Sama kora znači veliki fizički i duhovni napor, zahtjeva izuzetna odricanja. Na tom putu, hodočasnici se suočavaju i s otiscima stopa u kamenu slavnog učitelja, pjesnika, filozofa i askete Milarepe (1052-1135).
Obilaskom kruga, na putu kore, i pripadnici različitih religija, hrišćani, muslimani i judaisti mogu razaznati prisustvo i svojih božanstava na tom mjestu, a ateisti imaju priliku da se u miru posvete sjećanjima i prizivanju svojih visokih ideala. Uslov za to je da putnik treba da osjeti da se nalazi u carstvu tako visoke realnosti, koja je po svemu važnija od njega samog. I da to poštuje. Onda će doživjeti i spoznati šta je okrepljenje i oslobođenje od čovjekovog zavaravanja ok častoljublja, bogatstva, sujete i punu svijest o tome da iskušenje moći i slave može duboko da izobliči čoveka i uništi mir njegove duše. Hodočašće traje tri dana, koliko je hodočasnicima potrebno da obiđu jedan krug oko planine u dužini od 52 kilometra.
Vjeruje se,  nakon što obiđe krug oko svete planine, pojedinac bude pročišćen od svih grijehova koje je uradio tokom života. Zbog duhovnog značaja, mitova i vjerovanja koja se vezuju za ovu svetu planinu, Kailash je danas postao poznata turistička destinacija turistima i avanturistima koji istražuju Himalaje i koji žele da upoznaju kulturu i duhovni život ovih naroda.
(Bergwelten
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.02.2018.

U nedelju 52. Super Bowl: Tom Brady želi šestu titulu


Kao i prethodnih godina, u iščekivanju finala 52. Super Bowla, sve se vrti samo oko jednog imena: Tom Brady (40). On sa svojim New England Patriotsima želi po šesti put osvojiti Super Bowl. Nasuprot tome,  igrači Philadelphia Eagels  žele pehar vidjeti u svojim rukama.
Kada u noći između nedelje i ponedeljka u 0,30 sati po našem vremenu počne 52. izdanje Super Bowla, u fokusu će stajati super star Tom Brady, koji može postati prvi football igrač u istoriji NFL sa šest pobjeda u finalu. Uloge u ovom finalu su jasno podjeljene. Sve drugo osim trijumfa branioca titule New Englanda bilo bi veliko iznenađenje. Čak i sam protivnik sebe vidi kao autsajdera.
Pobjeda u ovom finalu bi za Eagelse bila prva u njihovoj istoriji. Daleke 1981. izgubili su u finalu protiv Oaklands Raidersa sa 10:27, a 2005. još jednom, i to baš protiv New Englada sa 21:24. Kako kažu, u predstojećem finalu, pitanje sravnavanja računa još stoji otvoreno. A da bi to postigli, njihovi igrači moraju zaustaviti ofanzivnu mašinu Patriotsa Toma Bradyja, koji je poznat po smirenosti u najkritičnijim situacijama. Ostalo je u velikom sjećanju i zadnje finale protiv Atlante, kada su Patriotsi zaostatak od 3:28 pretvorili u pobjedu od 34:28, nakon produžetaka.. Stručnjaci o Bradyju imaju samo riječi superlativa. Samom pojavom na terenu, i jačinom karaktera, njegovi suigrači dobijaju samopouzdanje.
Uoči finala Tom sam za sebe kaže da se osjeća bolje nego ikad, i dodaje: „Zašto bi prestao igrati baš sada?“  A sve dok pokazuje dobar učinak, kraj mu nije ni na vidiku. Pa čak i u slučaju poraza u ovom finalu.
Naravno, do ponedeljka ujutro.
(express)
(NovaSloboda.ba)
03.02.2018.

Dva gola i jedan pun pogodak


Christiano Ronaldo se u utakmici protiv Valencie pokazao u najboljoj formi.
Sa dva realizovana jedanaesterca, povukao je Real Madrid na put pobjede (1:4 u gostima).
Uz sve to, pokazao je i dobro raspoloženje, potpuno opušteno. A to „potpuno opušteno“ je, ipak, bilo i malo neuobičajeno. Nakon što je njegov klupski kolega Marcelo postigao gol za vođstvo od 3:1, čestitao mu je jednim „punim pogotkom“. Iako nešto slično nije baš nepoznato, fotografija je munjevitom brzinom putem interneta obletila zemljinu kuglu.
Kod navijača je ostavila jedno otvoreno pitanje: Šta je ovim potezom želio kazati?
(express)
(NovaSloboda.ba)
01.02.2018.

Sitan znamen: Rodna kuća Alekse Šantića


U ovoj kući u Brankovcu, 27. 5 1868. godine, rodio se Aleksa Šantić.
Nakon što mu je otac umro, staranje nad Aleksom je preuzeo strogi stric, te se seli u tzv. Ćorovićevu kuću na Glavnoj ulici.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(Novasloboda.ba)