spagosmail

Dobrodošli na moj blog


25.02.2018.

Nova knjiga u izlogu: Perom i kamerom o Mostaru


U izdanju izdavačke kuće Fram Ziral Mostar, izašla je knjiga “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibor Vrančić, Smail Špago, Ismail Braco Čampara.
Radi se o knjizi formata B5 (17,6 x 25 cm) tvrdog uveza, a koja na 267 strana donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad. Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar.
Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftini suvenir made in China, donijeti kući brdo digitalnih fotografija koje se nikada više neće ni pogledati; postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter. Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput pregristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je istorija zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar, te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog vijeka je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je, takođe, obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Promocija knjige će biti u ljetnim mjesecima, a već od danas moći će se kupiti u knjižari Mutevelić u Cernici i u knjižari Fram Zirala u kampusu Sveučilišta (Zapadni logor).
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi
Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.02.2018.

Negdje daleko: U potrazi za tišinom



Što su manja, privlačna snaga ovih ostrva je veća. Nalaze se posvuda, između Sjevernog mora i Polinezije. Osnovni zadatak im je bijeg od sive svakodnevnice.
Za ostrvo Vabbinfaru, koji pripada Maldivima, čini se kao da je pojam ostrvo iz snova baš zbog njega izmišljen. Odmor pod palmama, samo 25 minuta brzim brodom udaljano od aerodroma Male.
Uz miris doručka, ranim jutrom, odmah sa kućnog grebena, nudi se pogled na morske jedrilice, ili tokom jutarnjeg ronjenja posmatranje bebi ajkula u providnoj vodi.
Ostrvo je, u stvari, šifra za jednu ugodnu i veliku distancu od problema svakodnevnice. A ruku na srce, svi smo mi, s vremena na vrijeme, vjerovatno zreli za ostrvo.
Čudno, zašto se ostrva baš ta koja se smatraju blagoslovljenim? Zašto vjerujemo da su oni idealna mjesta na kojima zimskom tmurnom svijetu možemo okrenuti leđa? Jer, kad je riječ o otrvu, ima ih i takvih na kojima niko ne bi želio provesti ni minute. Jedno takvo je i Đavolje ostrvo, ljubiteljima filma poznato iz filma „Papillon“, 13 kilometara udaljeno od Francuskje Gvajane, koje je dugo vremena smatrano najsmrtonosnijom kaznenom kolonijom na svijetu. A nije se ni Napoleon osjećao baš najsretnije na ostvru St. Helena u južnom Atlantiku. Nekada davno, posjetioci na ostrvima Papua, na Novoj Gvineji, dočekivani su  sa velikom radošću. A zašto, ne treba ni razmišljati, jer su prastanovnici ovih ostrva bili kanibali.
Međutim, nisu se samo pjesnici i turisti tvrdokorno držali ideje da je svijet na ostrvima u redu, i o tome sanjali kod kuće.
Jednako tako, vidjeli su ih mislioci i filozofi. Još prije dvije i po hiljade godina, Platon je maštao o Arlantisu, legendarnom ostrvu, bogatim zlatom, srebrom i plodnim zemljištem, koji je imao karakteristike primjerenog stanja. Nažalost, Atlantis je imao tužnu sudbinu i potonuo u more. A kad je engleski lord i humanista Thomas Mor prije 500 godina u njegovoj knjizi „Utopia“ dizajnirao jedan savršeni model društva, nastanio ga je, naravno, na jednom ostrvu.
Ono što danas čini san o jednom ostrvu je beskrajno more, skladan život, rajske plaže, ukrašeno palmama, na osvježavajuće velikoj udaljenosti od stresa svakodnevnog života.
Danas nas ova slika najčešće prati sa reklama i kataloga za godišnji odmor, koje prirodno uzimamo zdravo za gotovo, kao jednu perfektnu viziju čežnje.
A ona je u stvarnosti, najčešće veoma daleko od snova.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)