spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.03.2018.

Joshua protiv Parkera: Meč za objedinjavanje titula u superteškoj kategoriji


Boks meč u superteškoj kategoriji Antony Joshua (Velika Britanija) protiv Josepha Parkera (Novi Zeland) održaće se večeras, 31. marta, sa početkom od 22:50 sati na Principality stadion u Cardiffu koji može primiti 78 hiljada gledalaca. Na istom mjestu je Anthony Joshua prošle godine uspješno obranio svoje titule protiv Francuza kamerunskog porijekla, Carlosa Takame.
Britanskom prvaku prema IBF-u, WBA-u i IBO-u, večeras će se suprotstavitiNovozelanđanin Joseph Parker, prvak prema WBO-u, koji se prošle godine naslov prvaka osvojio u meču protiv Hughieja Furyja u Manchesteru, te tako napravio korak prema toliko očekivanoj borbi protiv današnjeg protivnika.

Večeras, nakon meča, sve bokserske titule usuperteškoj kategoriji biti će objedinjene kod jednog boksera. Anthony Joshua siguran je da će osvojiti i posljednji pojas koji mu nedostaje te da će sa WBO titulom i službeno postati najbolji bokser na svijetu. Tvrdi da će slomiti Parkera dok bude u naletu, kontrirati mu, uzvratiti udarce. Istovremeno Parker se nada da će Joshuu imati u šaci nakon osme ili devete runde.

Bez obzira na sve, Joshua ne negira da ga čeka teška borba, jedna od najtežih u karijeri, ali je istovremeno izjavio da je dosta toga naučio od Wladimira Klitschka, posebno kako ostati željan borbe, te usavršavati se sa vremenom. S druge strane, Parker, iako je pobjeđivao, nije ostavio impresivan utisak u posljednje tri borbe, što jebilo uzrokovano problemima s laktom, a u međuvremenu riješeno uz nekoliko operacija. Sada je potpuno spreman i u punoj formi, vratio je brzinu i snagu i potpuno mu je jasno što se dobija, ili gubi, u ovom jednom meču. Tvrdi da će iskoristiti svoju šansu ako uzdrma Joshuu, te da mu neće dati šansu da se sabere i oporavi.

Za podsjećanje: Anthony Joshua (199 cm, raspon ruku 208 cm), svoj IBF superteški pojas osvojio je u aprilu 2016. godine, kada je tehničkim nokautom svladao Amerikanca Charlesa Martina, a krajem aprila 2017.godine u sjajnom meču pobijedio Wladimira Klitschka te obranio isti, ali se i okitio naslovom najboljeg svjetskog superteškaša prema verzijama IBO i WBA (Super).
Joshua do danas ima fantastičan omjer pobjeda i poraza (20-0), a sve pobjede jeostvario nokautom ili tehničkim nokautom. Poput Joshue, Joseph Parker (193 cm, raspon ruku 198 cm) također je neporažen (24-0), a svoj pojas prema WBO osvojio je krajem 2016. godine protiv odličnog Andyja Ruiza. Nakon toga Parker je dvaput obranio titulu protiv Răzvana Cojanua i Tysona Furyja.
(eurosport)
31.03.2018.

Svijet je čudesno mjesto: Zaustavljeni trenutak


Jedan dječak u kupaćim gaćicama bježi pred polarnim medvjedom preko santi leda? Scena djeluje vrlo stvarno. Međutim, snimljena je u zapjenušanom vodotoku rijeke Yamuni u Indiji, a dječak, jedan mali Indijac, uprkos očiglednoj zagađenosti vode, odlučio se na kupanje u njoj?


Nešto zastrašujuće. Međutim, ne radi se o glavi neke bebe, nego o glavi jedne lutke. Mjesto radnje, takođe, zagađeni vodotok rijeke Yamuni u Indiji. Samo u zadnjih nekoliko dana tamošnji aktivisti za zaštitu okoline zaustavili su i vratili nazad 150 kamiona napunjenih otpadom, koje su, kao i prethodnih dana trebali jednostavno iskipovati u rijeku.


Snijeg, i to kakav, u Tokiju. Tačno na prvi dan proljeća. Pješaci su se sakrili ispod providnih kišobrana, želeći uživati u pogledu.


Instalacija svijetla u Frankfurtu, pod nazivom „Frankfurt Fades“ umjetnika Philippa Geista, kojom je na fasadama okolnih zdrada priredio pravi festival boja. Uz to su mnoge zgrade u Frankfurtu i Offenbachu bile iluminirane.


U Kandaharu u Afganistanu demineri na putu u područje na jugoistoku zemlje, koje trebaju deminirati. Puno sreće!


Nedavno smo pisali o presušenih kanalima u Veneciji. Samo nekoliko sedmica kasnije, Venecija pod vodom. Poplava. Ne samo kanali, nego i gradske ulice i trgovi.


Selfie na zelenoj rijeci. Ne radi se o nekoj Green River, nego o rijeci Chicago River, koja je u povodu St. Patrick dana obojena u zeleno. Naravno, mnogi su to iskoristili da selfijem ovjekovječe ovaj čudesni trenutak.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
30.03.2018.

Četvrta knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ izišla iz štampe






Četvrta knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ izišla iz štampe

Iz štampe je izašla i četvrta knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ i već se nalazi u izlogu Knjižare IC štamparije u Titovoj ulici.

Zvanično predstavljanje u Mostaru i Sarajevu izdavači planiraju u drugoj polovini aprila...
O čemu se sve u njoj može pročitati?

O nekim arhitektonskim karakteristikama stare mostarske čaršije, o graditeljskoj usklađenosti Istoka i Zapada, o počecima rada Banje. O drami u Pašinom konaku i Fejušinim buređicima u odsutnim historijskim trenucima. O utiscima jednog švedskog geografa koji je posjetio Mostar 1903. godine i sjećanjima na neka ribarska druženja od prije tridesetak godina. O svim mostarskim hotelima i svim novinama koje su izlazile u gradu na Neretvi. O Pjesniku za kojeg kažu da je ustvari prvi bosanskohercegovački kompozitor i Književniku koji je svoj cijeli život stavio u "jedan film". O mostarskim izviđačima i mostarskoj sevdalinki. O Maestru koji nije bio slikar, o Glumcu koji je rođeni Beograđanin, a pamti se po ulogama na mostarskim "daskama koje život znače", o Akademiku po čijem je imenu poznat jedan "prsten" i o jednoj ljudini za kojeg kažu da je bio i ostalo "moralna vertikala Grada". O gradskom zelenilu, mostarskim dendrološkim spomenicima prirode, o košćelama i šandudama kojih više nema...
(hamica/facebook)
30.03.2018.

Vječni život


Francuski pisac i nekadašnji tvorac reklamnih slogana Frederic Beigbeder (52) pozira u bijelom sakou na naslovnoj stranici kulturnog magazina „Technik art“, i pri tome izgleda sasvim lijepo kao jedan stariji čovjek.
On je uz pomoć kompjutera svoje lice učinio starijim kako bi pezentirao svoju novu knjigu „Une vie sans fin“ (Beskrajni život), kao i njegove druge romane „39,90“ i „Windows on the Word“ .
Istovremeno, Biegbeder u novoj knjizi daje njegovo iscrpno istraživanje o smrti, besmrtnosti i napretku medicine.
Autor, poznat po njegovim ekstravagantnim promjenama u životu, razgovarao je sa mnogim naučnicima. Preduzeo je kuru detoksikacije i krvnu terapiju na jednom jezeru u Austriji. Napredak nauke u smislu vječne mladosti su zadivljujući, misli Beigbeder, koji će uskoro po treći put postati otac: „Nadam se, barem tako mogu reći, život počinje tek sa 99 godina“.
A kako tvrdi, za njega bi bilo uznemiravajuće, ako nauka ne dođe do takvih rezultata, prije nego što napusti ovaj svijet.
(izvor:spiegel)


(Novasloboda.ba)
29.03.2018.

Nurija


Prije nekoliko dana na facebooku izroni slika čovjeka koji trči ulicama Sarajeva, samo u šorcu, a pored njega trčkara pas.

Prisjetih se jedne televizijske emisije, koju smo tamo odmah iza rata gledali putem satelita. Emisija se zvala „Vatrene ulice“ Reporteri su išli ulicama BiH gradova i nalazili posebne ljude (specimen), koji su imali svoju filozofiju života i preživljavanja u svom mikro svijetu. Između ostalih, jedan od njih je bio i mostarski Aco biciklista, kojeg smo mi mostrarci raštrkani širom svijeta gledali sa puno pažnje. On je govorio o svojim pogledima na život i o njegovoj ljubavi prema biciklu i fotoaparatu.

U jednoj od tih emisija pojavio se i ovaj čovjek, kojem sam vremenom zaboravio ime, ali mi se ponekad, u nekim prilikama vraćao u sjećanje, ne znam zašto, ali nisam ga zaboravio. Ratnu traumu je razbijao trčeći ulicama Sarajeva, a od sportske opreme, imao je samo šorc i tene, go do pojasa, u zubima obavezna kriška limuna, a u pratnji, njegov vjerni pas.

Ne bih se čovjeka možda ni sjetio više, niti bih došao na ideju da o njemu potražim bilo šta na internetu. Međutim, ispod današnje slike na faceboku nalazilo se ime: Nurija Pecikoza i pas Mariofil. Potražio sam na google i našao još nekoliko slika, neke čak i u boji, a na jednoj se vidi Nurija u šorcu, isti onakav, kakav je imao Roki u njegovim filmovima.
Uz to se nalazilo i nekoliko linkova za tekstove sa blogova, u kojima se Nuriji sa pravom daje mjesto sarajevske legende.

U prilogu tekst sa stranice http://efm.ba/tag/nurija-pecikoza/


Ovakvih tekstova nikad nije dosta.

(spagos)



Nurija: Prvi limun starog Sarajeva

Piše, uči do kasno: Hena Klarić

Svjedodžba sarajevskog duha je bezvremena a dokaz za to može biti i svakodnevna šetnja od kuće do posla ili svojim poslom, znanim krugovima, ili dok bacamo kas Titinom ulicom sjećajući se onoga šta je bilo prije – živjeli u to vrijeme ili ne. Infinitne šetnje po korzu, ne bi li sreli nekoga, pozdravili se i nastavili praviti krugove ne bi li opet, sreli nekoga.
Sve je to bilo, nekada, u „taj vakat“, mada postoje vjerni zapisi svega toga i danas jer čuvamo naše sehare uspomena – bile one naše ili naših roditelja. Jedan od takvih tragova Sarajeva je čovjek imenom Nurija Pecikoza, u raji poznatiji kao Limun, sa pravom i svim činjenicama legenda Sarajeva. Sa pravom je zbog svoje priče a činjenično – zato što tragovi nisu pisani već upravo oni po kojima priče dobiju epitet mita ili legende.
Nisam ga lično nikada vidjela, ali kažu da je veoma često u ulici Kralja Tomislava. Više ne trči, ali kada je neko legenda onda živi, u ovom slučaju trči, zauvijek – jer ga prepoznaju u svemu šta iole liči na njega. Kada ostaviš svojevrstan i prepoznatljiv trag – svi što dolaze nakon tebe su ti.
Ali ovo nije istraživanje i ispitivanje Nurijinog trenutnog životnog stanja jer takvom ne treba potvrda da je živ. Za one koji nisu imali priliku slušati ili vidjeti ovaj sarajevski biser: Limun je trčao sarajevskom „Alejom snajpera“ sa štafetom i limunom u ustima, otuda, valjda i nadimak, ne?
Govori se kako su ga jednom upitali, vjerovatno uz upotrebu sebiljske palatalizacije ( „meko“ šu še šae šete), šta će mu limun, odgovorio je kako čovjek mora imati stalni kontakt sa vitaminima. Nurija je crpio vitamine i trčao tramvajskim šinama za vrijeme rata u Sarajevu, pa su tako i nastajale šale „stavi limun u usta i trči, neće ti ništa biti“.
Pored sportskih patika, šorca, štafete i neiscrpnog izvora vitamina, Nuriju je pratila priča o njegovom psu kojem je nadio ime Mariofil Ljubić, po istoimenom političaru. Poznat je i po tome što je često regulisao saobraćaj u gradu, možda efikasnije od same policije, ili po tome što je uređivao parkove u gradu. Nurija je pravi primjer građanskog aktiviste i dobričine. Danas, barem tako kažu, Mariofila nema ali je na njegovom mjestu papagaj sa kojim Nurija razmjenjuje svoje misli i koji mu pomaže u pomaganju regulisanja saobraćaja po pješačkim prelazima.
Bloger i književnik pod pseudonimom ValterEGO, posvetio je jednu od svojih priča Nuriji Limunu.


O nedostajanju piše:
„Kao da se dio Sarajeva gasi i postaje manje grad. Ili trebaju da dođu nove generacije koje će imati svoje Nurije, Slobodane, Tome, Karanane, Hauge, Fefee, Pinje i ine nove čudake koje će voljeti, sa kojima će na neki drugi način zbijati šale, smijati im se, smijati se zajedno sa njima i……. osjećati se bolje kada ih sretneš. Pa će te nove generacije biti tužne što njihove Nurije više ne trče, te će i oni, kao i mi danas misliti kako je Sarajevo manji grad jer nema njihovog Nurije sa limunom u ustima. Ili naše vrijeme polako curi?
Trči Nurija!
Za sve nas.“

(efm.ba)



Nurija

Čovjeka ne znam lično. Ali sam ga dugo viđao kako trči, go do pasa sa zagriženim limunom u ustima. Sam sa svojim mislima čovjek trči. Nikoga ne gnjavi, nikome ne smeta i drži se svog mikrokosmosa. Barem dok trči. Prvi put sam ga vidio u ratu. Nije neobično vidjeti čovjeka kako trči u ratu, ali jeste bila neobična ta kompletna fotografija koja čovjeku nekako ostane u glavi. Neobična za rat. Slika Nurije kako u starom plavom šorcu koji je imao dvije bijele pruge sa strana, kao one koje smo koristili prije na časovima fizičkog, jer život dijelimo na prije i poslije rata, bez majice dok mu se znoj slijeva niz maljavo golo tijelo drži limun u ustima koji mu daje dodatnu snagu, sa peškirom oko vrata kao da je maratonac i adidas tenama na nogama, trči. Čovjek trči. Ne zbog snajpera, granata, straha, panike, potjere za hranom, nego zato ......... jer mu se trči.
Jedno vrijeme sam ga viđao skoro svaki dan. I svaki dan mi je bio bolji nakon što njega vidim. Nije patetika. Barem na tren sam pomislio da ima neko ludji od mene u ratu. Nije uvijek trčao. Nekada je gurao ogromna kolica natovarena svim i svačim, kanisterima sa vodom, peharima, knjigama, a nekada je samo šetao sa svojim psom. Dao mu je ime Mariofil Ljubić. I za to ime psa postoji već ispričana priča. Svaki dan je trčao tramvajskim šinama, po kojima tih godina nisu hodili tramvaji, sa nezaobilaznim limunom i Mariofilom, kondiciono se spremajući za odlučujući boj koji će osloboditi grad od zločinačkog stiska, na relaciji Skenderija – kasarna Maršal Tito. Na toj relaciji, za one neupućene, nije nikada bilo nikoga jer tu bi bili kao na dlanu za snajperistu koji je samo čekao nekog zalutalog pješaka. Tako je i nastala fotografija koja je obišla svijet na kojoj se vidi naš Nurija koji polugo, u svom elementu, trči dok je u prvom planu Unproforac pod punom ratnom opremom. I opet, nikakvo čudo da nema snijega na fotografiji. Nikada mu ništa nije bilo. Rijetka situacija u kojoj si ga mogao vidjeti bez limuna u ustima je kada je regulisao pištaljkom saobraćaj kojeg takodjer nije bilo tada u gradu, ili dok je uređivao parkove kod medicinskog fakulteta koji su bili oaze ljepote u razrušenom gradu gdje je ulagao istu onu strast kao i u trčanje. Zanimljivo, meni nije bilo čudno to što Nurija trči. Ono što je meni bilo čudno je otkud Nuriji toliki limunovi. U ratu. Ni dan danas odgovor na to pitanje ne znam.
Priča se da je prije rata imao veliku porodičnu tragediju. Lako moguće.
Rijetko ga viđam u posljednje vrijeme. Kažu da se promijenio i da najčešće ordinira u ulici Kralja Tomislava, tamo negdje oko Druge gimnazije sjedi na zidiću i pušta muziku sa starog kasetofona ustajući, svako malo, da reguliše saobraćaj pomažući pješacima da pređu ulicu. Mariofila odavno nema, ali je zato tu papagaj sa kojim priča i dijeli svoju sudbinu.
Nije sve ni tako romantično kada se priča o Nuriji. Nećemo sada o tome.
Ne znam zašto, ali mi nekako teško pada to što Nurija više ne trči. Nedostaje mi onaj limun, za kojeg je samo on znao odakle mu, u njegovim ustima. Stalno se pitam zašto. Kao da se bez Nurijinog ustrajnog i hrabrog maratonskog trčanja gubi onaj osjećaj prividne i lakomislene sigurnosti koji gajimo još iz onih vremena kada si bio sve samo ne siguran na ulicama Sarajeva. One vrste sigurnosti u stilu ma neće mene. Kao da mi nedostaju one ratne šale na njegov i naš račun kada smo se pitali smijemo li pretrčati danas ulicu, a neko ti iz prikrajka odgovara „stavi limun u usta i trči, neće ti ništa biti“. Kao da se dio Sarajeva gasi i postaje manje grad. Ili trebaju da dođu nove generacije koje će imati svoje Nurije, Slobodane, Tome, Karanane, Hauge, Fefee, Pinje i ine nove čudake koje će voljeti, sa kojima će na neki drugi način zbijati šale, smijati im se, smijati se zajedno sa njima i ....... osjećati se bolje kada ih sretneš. Pa će te nove generacije biti tužne što njihove Nurije više ne trče, te će i oni, kao i mi danas misliti kako je Sarajevo manji grad jer nema njihovog Nurije sa limunom u ustima. Ili naše vrijeme polako curi?
Trči Nurija!
Za sve nas.

(valeterego)


29.03.2018.

Kad planina pozdravlja sunce


Nakon ledene noći, prve zrake sunca dospijevaju na vrh Matterhorna, švicarski znak raspoznavanja, i daju mu nježnu roza boju.
U jutarnjem trenutku, magična boja razdvaja snijeg i nebo. Za ovakvu fotografiju bilo je potrebno, izaći iz hotela puno prije svitanja, pregaziti dubokim snijegom do vrha iznad hotela „Kulmhotels Gornegrat“, ali se isplatilo. Fotografija je dobila nagradu „Sony Photography Awards 2018“.
„Kulmhotel“ izgrađen je 1907. godine na nadmorskoj visini 3100 metara. To je hotel na najvišoj nadmorskoj visinu u švicarskim Alpama. Žičara izvlači goste na visinu od 1500 metara, polazeći iz Zermata.
Ko želi gledati vrh Matterhorna iz jedne ugodno zagrijane prostorije, onda u ovom hotelu dolazi na svoje, ali po cijeni od 330 eura za noć. Kuhinja servira sir, govedinu i rosti.
Matterhorn je visok 4500 metara. Statistika kazuje da svake godine na njemu život izgubi osam do deset alpinista.
Na tornjevima hotela nalaze se dvije stare opservatorije. One se više ne koriste, osim prilikom posjeta školskih ekskurzija.
„Kulmhotel“, ili kuća superlativa, smještaj je na najvećoj nadmorskoj visini u Švicarskoj, a nudi pogled na čak 29 vrhova, visokih iznad 4000 metara.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
28.03.2018.

Sitan znamen: Komadinov most


Za gradnju još jednog mosta (pored onoga na Musali), mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina angažovao je ing. Miloša Komadinu, koji uvodi potpuno novu armirano-betonsku konstrukciju.
Gradnja je otpočela 1912. godine, a već sredinom 1913. godine most je svečano otvoren, kojom prilikom je nazvan Most Mujage Komadine.
Nakon izgradnje, počela se naplaćivati i mostarina i to ne samo za ovaj most, već i za onaj na Musali.
Mostarina za pješake bila je niža nego za one na konju ili one koji su vodili stoku, a ubirala se tako da se plaćao prelazak s desne na lijevu obalu, dok je prelaz s lijeve na desnu stranu bio besplatan.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, ime mosta je promijenjeno u most Vojvode Stepe Stepanovića, a za Mostarce je on ostao Lučki most.

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

(NovaSloboda.ba)
28.03.2018.

Sto godina reklamiranja cigarreta i alkohola, ili senzualna ovisnost










Teško da je bilo šta tako intenzivno reklamirano u američkim medijima kao što su to bili alkohol i cigarete. Jedna knjiga, koja se pojavila ovih dana, pokazuje kako se blisko reklamiranje duhana i alkohola ispreplitalo sa američkom pop kulturom, te kakav je to uticaj imalo na ispiranje mozga.
Kako se prodaje jedan smrtonosni otrov? U funkciji lijeka. Kada su se dvadesetih godina prošlog vijeka u američkoj svijesti pojavila prva upozorenja o štetnosti duhanskog dima, Lucky Strike je pronašao „zaštitu pušenja“. Konkurencija R. J. Reynolds Tobacco Company jednostavno je ustvrdila: „ Ljekari puše Camel više nego i jednu drugu vrstu cigareta“ i potvrdila to kroz lažno svjedočenje „pravih“ ljekara.
Nakon toga nije više bilo potrebe da ljudi misle o „ekserima na kovčezima“ i „pušačkom kašlju“, nego jednostavno nastaviti da puše, jer zaboga, tako je rečeno u reklami. Jer, ko je to pouzdaniji od ljekara? A ljekari, sa ili bez odobrenja, ispunili su i drugu funkciju. Cigarete su tada postale statusni simbol, moderne i socijalne.
Ni Hollywood nije ostao potpuno nevin u svemu tome. Idoli sa velikog ekrana imali su ogroman uticaj da su se i stari i mladi prihvatali i cigarete, a usta ispirali alkoholom. U proizvodima iz Hollywooda se dimilo kao da ne postoji sutra. Prve riječi, koje je Greta Garbo izgovorila u jednom filmu su bile: „Daj mi jedan viski i nemoj biti skroman“.
Sublimiranije je mozak ispiran u kompaniji British American Tobacco. Edward L. Barnays, manipulator masama i otac propagande imao je ideju da ispriča herojsku priču. Otac modernog PR-a nije prodavao proizvode, on je mijenjao konvencije i način ponašanja. Na primjer, da žene ne puše.
On je 1929. godine angažovao grupu feministkinja za tradicionalnu uskršnju paradu na Petoj aveniji u New Yorku, a one su tokom parade, iza svojih lastika na čarapama, vadile cigarete i javno ih pušile. On je za štampu dao informaciju da se u vrijeme parade pušile aktivistkinje za prava žena
„Torches of Freedom“. Odjednom je stvoreno jedno novo tržište.
Sve ovo je u knjizi „20th Century Alcohol & Tobacco Ads“ predstavio autor Jim Heimann. U ilustrovanoj knjizi, zajedno sa stručnjakom za vizuelni dizajn Steven Hellerom, objašnjavaju kako su Amerikancima tokom proteklih sto godina servirani uživanje i zadovoljstva, koja su im ugrožavali zdravlje i dobro stanje. U knjizi su predstavljeni posteri i kampanje od 1900. do 1999. godine, od svjetskih zdravstvenih ilustracija, preko trezvene fotografije proizvoda, do kreativnih majstorskih djela.  Reklamne ikone, kao na primjer Marloboro-Man, koji je postao toliko poznat, da uz njega skoro nije ni bilo potrebe prikazivati o kakvom se proizvodu radi, jer se to odmah znalo, pa sve do flaše vodke, koju je dizajnirao čuveni Andy Warhol.
Sve do šesdesetih godina, motivi su povezivali ne samo reklamu za cigarete i alkohol, nego su tu uplitali i rasizam u društvu. Afroamerikanci su kao ciljna grupa otkriveni tek krajem šesdesetih godina, a reklama je od tada postala još agresivnija. Seksualni stereoipi su se zadržali i trajali još duže. Dok je kod muškaraca trebali da utjelovljuju muškost, žene su vrlo često tretirane samo kao seksualni objekti, ili dame za usluge.
Alkohol i duhan pripadaju najintenzivnije reklamiranim proizvodima u američkim medijima. U tom smislu, 392 stranice ove knjige prikazuju putovanje kroz noviju istoriju SAD, od kraha berze, prohibicije, Drugi svjetski rat, do prosperitet i baby booma, pojavljivanja koktel kulture, divlje šesdesete i građanska prava, šarene osamdesete.
I, konačno, borba protiv pušenja.
(spiegel)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.03.2018.

Na putu kao prije 200 godina: Trkaća mašina


Karl Freiherr von Drais je 1818. godine u Badenu prijavio njegov patent „Trkaću mašinu“. Tada je nekoliko primjeraka te „mašine“ dostavio i u Pariz.
Sporstki avanturista Frank Hulsemann i ekspert za prirodu Achim Schmidt, sa Visoke sporstke škole u Kelnu (Njemčaka), proputovali su ovih dana oko 700 kilometara dugu rutu od Mannheima do Pariza, pod uslovima kakvi su prije 200 godina bili na raspolaganju pronalazaču Draisu.
Oni su se sa rekonstruisanim „trkaćim mašinama od drveta i željeza kretali samo poljskim putevima.
Istraživači su htjeli rasčistiti situaciju, da li je pronalazač u odnosu na tadašnje glavno prevozno sredstvo, kočiju vučenu konjima, imao bilo kakvu prednost. Nalaz slijedi.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.03.2018.

Počele pripreme za početak obnove hotela Neretva







Radnici preduzeća Građevinar Fajić počeli su danas pripremne radove za obnovu hotela Neretva u Mostaru, koji je srušen tokom posljenjeg rata, baš na svoj stoti rođendan.
Za dan-dva, na gradilište treba da stigne kran i nakon njegovog postavljanja, radovi na obnovi će otpočeti na radost mostaronostalgičara, koji sa velikim nestrpljenjem čekaju da jedan od bisera grada i jedan od najljepših i najstarijih hotela u BiH bude otvoren i zablista u punom sjaju.
(NovaSloboda.ba)
27.03.2018.

Pet godina bloga „Na granici sjećanja“

kolaž starih slika: Braco

Prije pet godina smo nas trojica, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara i Smail Špago, zajedno otvorili ovaj blog sa ciljem da na jednom mjestu ostavimo pismene tragove, koje smo do tada ostavljali po društvenim medijima, ili kako tada, takao i danas, objavljivali na portalima.
Tada smo na blogu napisali:

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...“

Pet godina kasnije, na blogu se nalazi 789 priloga, a broj čitalaca je dostigao 283.887.
Svim čitaocima i posjetiocima bloga se zahvaljujemo na posjetama, a nadamo se da će se ova saradnja nastaviti i u narednom periodu.
Posebno nam je drago da je u međuvremenu ovaj blog postao izvor mnogim autorima, koji su to naznačili u svojim tekstovima.

Nažalost, život ima svoje priče, od nas trojice koji smo tekstovima ili slikama upotpunjavali ovaj blog, prošle godine nas je napustio i preselio na neki bolji svijet, naš dragi kolega Ismail Braco Čampara.
Ako išta ima od one izreke da čovjek živi onoliko koliko žive njegova djela, onda je ovo dobar znak da je naš Braco još uvijek među nama, ili barem da nas odnekle posmatra i smješka preko svojih brkova.


Ovdje link, koji vas vodi na naš prvi prilog, objavljen 27. marta 2013. godine, koji smo ilustrovali pjesmom „Tvoje je samo ono što daš“.


(spagos)
26.03.2018.

Prvi dan na plus 20






Nakon 4 mjeseca i 25 dana konačno se živa u termometru pope na dvadeseti podiok.
Počelo je još početkom novembra sa jednocifrenim temperaturama, da bi se tokom decembra, januara, februara, pa čak i marta, temperatura vrtila oko nule, sa rijetkim izletima u dvocifreno područje.
Čak je i snijeg nekoliko puta zabijelio, iako se ne bi zadržavao dalje od podne, ali su ga pratile niske temperature.
I konačno, pet dana nakon što je zvanično po kalendaru počelo, javilo se i proljeće, da je tu, i da nas nije zaboravilo.
Bio je to poziv za masovni izlazak vani. Sonnetanken; tankovati energiju sunca, i sve ono što je usko povezano sa tim. Odjednom su vanjske bašte bile pune gostiju, joggeri i biciklisti su se oblačili u skladu sa temperaturama, a brojni šetači su skidali onoliko odjeće, koliko je bilo potrebno da se ne znoje, u još uvijek, velikim dijelom, zimskoj gaderobi. Iz mjera opreza.
Makar bilo i jedan dan, vrijedilo je. A najvjerovatnije će narednih dana biti, direktno iz zimske u ljetnu gadrerobu, i aprilsko otvaranje sezone kupanja, makar na bazenima.
U prilogu, nekoliko slika sa jučerašnje šetnje. Mjesto neću navoditi, ko zna, zna, jer je slično bilo u velikom broju mjesta ovog dijela Evrope.
(spagos)

26.03.2018.

Proljetni ugođaj


Dok smo protekih godina krajem marta uveliko bilii uživali u proljeću, lagano mijenjali garderobu, ove godine nas još šibaju repovi zime.
Pogledajte Kinu ovih dana. Na slici je okolina grada Guiyanga. Tu se, na površini od 1.600 hektara, nalaze samo stabla trešanja.
Već dugo vremena, igra prirode je znak nade i dolaska proljeća u Japanu, kako to smatramo.
Međutim, trešnje potiču iz Carstava sredine, kako to tvrdi jedan kineski ekspert: Prije oko 1.100 godina sadnice sa kineskog dijela Himalaja dospjele su u Japan.
A kako to slika u prilogu pokazuje: Proljeće nije stvar želje i sna.
Njega stvarno ima negdje. Barem sad za sad.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
25.03.2018.

Knjiga „Ključ besmrtnosti“ autora Harija Slipičevića predstavljena u Holandiji





Sinoć je u prepunoj sali hotela “Van der Valk” u holandskom gradu Nijmegenu predstavljena knjiga “Ključ besmrtnosti” mostarskog autora Harija Slipičevića.
Promociju knjige je svojim prisustvom i prigodnim obraćanjem uveličala ambasadorica Bosne i Hercegovine u Kraljevini Holandiji Mirsada Čolaković.
Knjigu su predstavili književnik Halil Džananović i Smail Špago, a o autoru je govorio Denijal Behram.
U pratećem programu, na zadovoljstvo svih prisutnih, Holanđanka Petra Terpstra, u pratnji profesrora Seada Siočića na harmonici, izvela je nekoliko sevdalinki na našem jeziku. Prisutne je zabavio humorista Osman Džiho. Program je vodio Adis Lizde.
Roman ‘’Ključ besmrtnosti’’ Harija Slipičevića, uzbudljiva je akcijska priča o opasnoj potrazi za misterioznom drevnom knjigom koja čuva tajnu vječnog života – ‘’Knjigom mrtvih’’. Vješto napisan roman prati Maca Lewita, profesora istorije iz New Yorka koji biva uvučen u rješavanje misterije oko jedne od najbolje čuvanih tajni na svijetu. Uzbudljiva i napeta radnja drži čitaoca u iščekivanju, stranicu za stranicom do samog kraja koji sadrži neočekivan obrat i otkriva sasvim nov pogled na istoriju našeg svijeta.
”Ključ besmrtnosti” je priča koja vodi čitaoca kroz prelijepe ambijente New Yorka, Egipta, Istanbula i šireg područja Mediterana. Kroz uzbudljivu radnju egipatski bogovi, drevne vojske i istorijske ličnosti prepleću se s tajnim društvima i policijskim agencijama u plamenu velikih zavjera, misterioznih simbola i drevnih zagonetki. Roman obiluje istorijskim činjenicama, slabo poznatim široj javnosti, zanimljivim i živopisnim likovima, uzbudljivim dijalozima i akcijom koja nadmašuje hollywoodske blockbustere.
Ovim romanom, Hari Slipičević postavlja smjela i intrigantna pitanja o svijetu koji poznajemo i daje potpuno nov pogled na stvarnost koja čini naše svakodnevice. Vješto napisan roman, uzbudljiva i napeta radnja drži čitaoca u iščekivanju, stranicu za stranicom do samog kraja koji sadrži neočekivan obrat i otkriva sasvim nov pogled na istoriju našeg svijeta.
”Ključ besmrtnosti” je prvi dio trilogije u nastajanju koja žanrovski i tematski osvježava regionalnu književnu scenu te nudi obilje avanture, misterije i akcije koja čitaoce neće ostaviti ravnodušnim.
(NovaSloboda.ba)        
25.03.2018.

Negdje daleko: Cuesta Caracoles u Chileu, najopsanijia cesta na svijetu









Čile i Argentinu dijeli više od pet hiljada kilometara granicem koja većinom prolazi preko impozantnih vrhova Anda. Preko 40 graničnih prelaza između ove dvije zemlje nalazi se na samim vrhovima planina, a najspektakularniji i najvažniji je Paso de los Libertadores, poznat i kao Paso del Cristo Redentor. To je jedan od najljepših, ali i najopsanijih puteva na svijetu.
Zbog jedinstvene lokacije i visine uspona od preko iznad hiljada stopa (prelaz dostiže nadmorsku visinu od 3.207 metara, ili 10.521 stopa) iznad nivoa mora i prolazeći kroz opasna područja, veoma je važno kada i kako voziti u ovakvim uslovima. To je najvažniji put između glavnog grada Čilea, Santiaga i regije Mendoza u Argentini.  Na strani Argentine uspon je lagan, i vozi se opušteno kroz planinski kraj, sve do ulaska u tunel. Ekstremno strpljenje, iskustvo i vještina ključ su uspjeha u vožnji ovim putem, a adrenalin i rijedak vazduh čine je uzbudljivom, povremeno sporom. Vjetarm takođem često usporava vožnju, ali i to ima svoju prednosti,  jer tokom vožnje budete nagrađeni sjajnim pogledom između podnožja i najvišeg vrha Južne Amerike, Aconcagua.
Trasa zahtijeva stopostotnu koncentraciju, jer prolazi kroz najudaljenija područja u Južnoj Americi. Ovaj put je ponizio mnoge sa egom. Ovo nije put za mekušce, a  njim ne bi trebali ni pokušavati voziti novopečeni vozači. Sa strane Čilea, veoma teško je upravljati vozilom, zbog stalno prisutnih vjetrova  koji donose ledeni vazduh. Vozači moraju stalno biti na oprezu, pošto ovuda prolaze i bezobzirni vozači. Sa intenzivnijim saobraćajem, posebno zbog punih teških vozila, broj nesreća je velik. Ali, ne samo zbog toga, pošto je u većem dijelu godine put je prekriven snijegom, a to zahtijeva ozbiljan oprez u svakom pogledu.
Zbog toga je najbolji primjer kornjače: sporo i stabilno, do pobjede u trci.
Granica između dvije zemlje na vrhu je zapravo tunel po imenu Tunel Cristo Redentor, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 3.209 metara, dug je 3.080 metara, od čega se 1.564 metra nalazi na teritoriji Čilea, a 1.516 metara na argentinskoj strani. Otvoren 1980. godine, tunel se nalazi na nadmorskoj visini od 3.175 m, a put bude i zatvoren tokom zime zbog velikih nanosa snijega koji blokiraju oba ulaza u tunel, a i zbog opasnosti od odrona.
Njegovo ime dolazi od  Hrista spasitelja Anda (Cristo Redentor de los Andes), čiji je kip postavljen 1904. godine u blizini ulaza sa argentinske strane na visini od 4.000 m (13.123 ft).
Međutim, čileanska strane je jedna sasvim druga priča. Pejzaž ostaje isti, ali put se penje, sa mnogo serpentina, tako, kad se gleda iz visine, izgleda kao namotaj frižidera. Put je  zastrašujući za vozače koji su skloni vrtoglavici. Na mnogim mjestima, nema zaštitnih ograda.
Saobraćaj je intenzivan, naročito za teška vozila koja na ovom dijelom voze smireno i polako, formirajući dugačke konvoje koji se kreću sporo. Gledajući sa udaljenosti, kamioni izgledaju kao puževi. Put je  zastrašujući za vozače koji su skloni vrtoglavici. Na mnogim mjestima nema zaštitnih ograda.
Najljepši dio puta je kratak, a poznat je Cuseta Caracoles, ili kao Los Caracoles (Padina puževa), na strani Čilea. To je strašno strmi uspon, koji obuhvata više od 20 serpentina. Put se zove i Ruta 60. Los Caracoles je serija oštrih krivina na izuzetno strmom terenu. Snijeg, zajedno sa oblikom puta, zahtijeva ekstremno strpljenje i vještinu upravljenja.
Put je asfaltirana, ali i tokom godine može se javiti potreba za lancima ili zimskim gumama. Međutim, put se održava redovno i nema velikog broja nesreća sa poginulim. Kamioni za prevoz tereta, pa čak i dvospratni turistički autobusi svakodnevno putuju ovim putem i za to je potrebno prilično veliko iskustvo. Uprkos činjenici da je ovo jedan od najzahtjevnijih puteva na svijetu, Los Caracoles Pass ima veliku sigurnost.
(planetatriatlon.com)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.03.2018.

Ljetno računanje vremena


Ljetno računanje vremena počet će 25. marta, pomjeranjem kazaljki za sat unaprijed.

Tako će se vrijeme u dva sata, računati kao tri sata.

Svakog posljednjeg vikenda u martu se pomjera sat i prelazi se na ljetno računanje vremena, da bi se satovi potom posljednjeg vikenda oktobra vratili na zimsko računanje.
(spagos)
24.03.2018.

Sat za planetu Zemlja




24. marta 2018. u 20:30 sati

Sat za planetu Zemlju (engl. Earth Hour, doslovno, Zemljin sat), globalni je događaj koji organizuje WWF (World Wide Fund for Nature, Svjetski fond za prirodu, poznat takođe i kao World Wildlife Fund, Svjetski fond za divljinu), a održava se posljednju subote u martu svake godine, pozivajući domaćinstva i firme na gašenje svjetla i električnih uređaja u trajanju od sat vreena radi podizanja svijesti o potrebi poduzimanja akcije oko klimatskih promjena.
Sat za planetu Zemlju pokrenuli su WWF i The Sydney Morning Herald 2007. godine kada je 2,2 miliona stanovnika Sydneyja sudjelovalo gašenjem svjetala. Slijedeći primjer Sydneyja, mnogi drugi gradovi širom svijeta prihvatili su događaj 2008. godine. Svrha akcije "Sat za planetu Zemlju" nije ušteda električne energije ušteđene u tom satu isključivanja, već da se jednim vizuelnim efektom podsjeti na važnost svakodnevnog djelovanja kako bismo očuvali našu planetu.
Prošle godine je u akciju bilo uključeno oko 180 zemalja svijeta.
(spagos)

24.03.2018.

Plogging: Novi fitnes trend iz Švedske






Jeste li čuli za plogging? Šta čuli, trčali i čistili! Novi trend iz Švedske, koji lagano osvaja svijet.
Sve je počelo prije dvije godine, a vrijedni Šveđani su ga ubrzo podigli na viši nivo, osnivanjem ploging klubova širom zemlje. Priča se ubrzo proširila, prije svega zahvaljujući kampanji koja poziva na čišćenje okeana.
Volite trčati? Držite do ekologije? Ako su oba odgovora potvrdna, onda je plogging pojam koji ćete rado prihvatiti. Naime, on uključuje trčanje, ali i čišćenje, tako da, dok trčite, usput čistite smeće i na taj način svijet i okolinu činite ljepšim mjestom za sve nas.
Ovaj koncept “trčanja i čišćenja“ nastao je u Švedskoj, a osnovna je ideja da dok trčite, čuvate okolinu prikupljanjem smeća. Stvar je u tome da se “ploggati“ može svugdje na svijetu, i brinuti za okolinu na globalnom nivou. U sve to uključio se i australski glumac Chris Hemsworth, koji je obećao pomoći u čišćenju 100 svjetskih ostrva.
Ukoliko volite trčati, zaboravite na džoging i umjesto njega izaberite plogging. U stranim zemljama, plogging je postao popularan, posebno u Velikoj Britaniji, ali i u Francuskoj, pa tako u Parizu postoji zajednica pod nazivom PloggingFrance. Indija, Malezija, Turska i još neke zemlje, takođe, su se priključile ovom trendu.
(kurier)
(NovaSloboda.ba)
23.03.2018.

U iščekivanju


Slika bi se mogla nazvati "U iščekivanju".

Poruka: Obidjite, ili nazovite, dok jos imate koga!

fotografija sa BIHINPHOTO.

(spagos)
23.03.2018.

Zaštitni zid u Japanu


O jednom ovakvom zidu mašta Trump na granici između SAD i Meksika, kako bi spriječio Meksikance da ilegalno ulaze u njegovu zemlju
Ovaj skoro dvanaest metara visoki objekat stoji uz samo more u Japanu, tamo, gdje su Japanci prije sedam godina dožijeli cunami, nakon jednog morskog potresa. Tada je život izgubilo 18.500 ljudi, a u atomskoj centrali Fukushima došlo do katastrofalne havarije.
Zidovi, kao ovaj, ispred koga jedan autobus izgleda kao igračka, su konsekvence izvučene iz tadašnjih dešavanja. Zidovi bi trebali da zaštite stanovnike od nekih budućih katastrofa.
Doduše, pogled ka plavetnilu mora je malo ograničen, ali gore, iznad vrha zida, ipak, je otvoren.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
22.03.2018.

Tamo gdje živimo: Sakodnevna pijaca, nekad i sad






Stara fotografija iz 1906. godine prikazuje Wilhelmplatz u Kölnu, koji je dobio ime po Wilhelmu Eichu, poslijednjem „Burgermeisteru“ Nippesa, pije nego što je taj dio grada postao dio gradske cjeline grada Kölna, a danas jedna od deset opština koje čine ovaj grad. Wilhelm je važio za voema rezolutnog i vrijednog čovjeka. Razglednica iz 1906. godine prikazuje Wilhelmplatz sa kioskom u dnu slike gdje su se skupljali ljudi u slobodno vrijeme. Danas se na ovom trgu nalazi jedina svakodnevna pijaca u Kölnu, koja radi od ponedeljka do subote, a nedeljom, nekoliko puta godišnje buvlja pijaca, popularni Flohmarkt.
Za nas i naše uslove veoma interesantan podatak. Pijaca se svakodnevno održava od rano ujutro pa do najdalje do 2 popodne. Tada prodavači pakuju svoju robu i odvlačesvoje tezge priklice sa ovog mjesta. Nakon toga na scenu stupa služba za čišćenje, a već popodne čitav trg je slobodan za dječiju igru i druge aktivnosti.
U prilogu: stara slika iz 1906, slika sa jedne dnevne pijace, sa buvlje pijace i slika napravljena iz vazduha, gdje se vidi prazan trg, sa strelicom koje pokazuje pravac slikanja gornjih slika. 
U sredini stare slike vidi se stara zgrada, koja čitavo ovo vrijeme nije mjenjala svoj oblik.
(spagos)

22.03.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Aerodromska kontrola


Cipele je morao izuti, ali perje je mogao ostaviti na sebi. Kao i nakit od školjki:
Plesač prolazi kroz kontrolu na „Jomo Kenyatta“ internacionalnom aerodromu u Nairobiju, Kenija. Da se ovo slučajno desilo na aerodromu u New Yorku, iste sekunde bi bio uključen alarm. Ovdje ne: Samo jedan prijateljski pogled službenika, uz komentar: Kakva šarena trupa. Ugodno putovanje!
Plesač je sa FIFA Worls Cup, na putu oko svijeta, kao olimpijska baklja.
Fudbal ujedinjuje ljude i sigurnost.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
21.03.2018.

Sitan znamen: Mezar Mujage Komadine


Mujaga Komadina je umro 5. maja 1925. godine u 85.oj godini života.
Gradsko vijeće Mostara predlagalo je da mu se napravi impozantan spomenik na grobu u parku na Musali.
Na zahtjev porodice, pokopan je u haremu Lakišića džamije u Ričini, iste one džamije za čiju obnovu je priložio znatna vlastita novčana sredstva i gdje je cijeli život klanjao.
Mezar mu je skroman i jednostavan, kakav je i on bio cijelog svog života.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSoboda.ba)
21.03.2018.

Ako su jači, nisu brži






Dramatične momente, u kojima jedan mungos izbjegava da bude pojeden od četiri mlada lavića, snimio je jedan turista u Keniji.
Lavići su bili skoro sigurno da su se sami pobrinuli za večeru, kada je jedan od njih uhvatio mungosa, u trenutku kad je izašao iz jednog žbuna.
što je već bio u ustima jednog od njih, mungos je odlučio da se bori za život i da ne odustane. Oteo se iz usta lavića i spretno uskočio u jednu rupu u gomili zemlje, koja je imala dosta rupa povezanih podzemnih tunelima. Dok se mungos izgubio u rupi, razočarani lavići su oblijetali oko gomile zemlje, ne vjerujući kako im je siguran plijen izmakao.
Mungosi su, inače, poznati kao žestoki borci i ne plaše se potencijalne opasnosti bez obzira na njenu veličinu. Poznati su i kao borci protiv najotrovnijih zmija na svijetu, iako sami nisu otporni na smrtonosne zmijske otrove.
Kad se mungos sretne sa kobrom, jedino na što se može osloniti je njegov prirodno brzi refleks. To mu pomaže da savlada najotrovnije, ali i najbrže zmije na svijetu.
(dailymail)
(NovaSloboda.ba)
20.03.2018.

Prvi dan proljeća 2018.




Zima je barem po kalendaru izbrojila svoje sate i minute. Proljeće nam službeno počinje danas u 11 sati i 29 minuta.
Iako smo navikli da ovo godišnje doba inače započinje 21. marta, kao što to stoji u brojnim udžbenicima i enciklopedijama, ove godine, kao i nekoliko godina ranije, prvi dan proljeća ili proljetna ravnodnevica započela je 20. marta. Danas dan i noć traju podjednako dugo.
U starom se Rimu prvi dan proljeća slavio kao početak jedne nove godine. Davno prije Rimljana, Kelti su slavili prvi dan proljeća kao uskrsnuće Sunca. Proljeće je za mnoge imalo značenje buđenja, stvaranja i rađanja nečeg novog. Dobar primjer za to je popularna građevina Stonehenge. On je konstruiran na jedinstven način, pa se tako u zoru prvog dana proljeća Sunce izdiže točno iznad menhira. U antičkoj Grčkoj početak proljeća je označavao Dionizovo ponovno rođenje. Prvi dan proljeća u Iranu i drugim zemljama se slavi kao Norwuz, prvi dan nove godine prema perzijskom kalendaru.
(spagos)
20.03.2018.

Vojnici u favelama



Nakon što su  u vrijeme Karnevala eskalirali neredi u Brazilu, konzervativni predsjednik Michel Temer je u siromašne četvrti Rio de Janeira poslao oružane snage.
Oko 900 vojnika, uz pomoć oklopnih vozila, nedavno su se smjestili u favelu Vila Kennedy, na zapadu grada. Policija nije sposobna da se nosi sa dobro organizovanim kriminalom, nedovoljno je plaćena, slabo opremljena, a mnogi policajci su potplaćeni od strane narko šefova.
Militarizacija u izbornoj godini kod mnogih vraća uspomene na vremena diktature u Brazilu, koja je završila prije 33 godine.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
19.03.2018.

Taj čudni podvodni svijet


Kako bi se sakrio od ronilaca, ovaj morski konjić, u vodi okeana ispred obala Mozambika, privukao se mekanom morskom koralu.
Fotografija je dobila ovogodišnju nagradu na takmičenju „Podvodna fotografija godine“.
Fotograf je želio snimati ribe. Tada je slučajno naletio na ovu situaciju, a pošto je istovremeno njegova supruga uronila u kadar, sve to je kompoziciju fotografije učinilo savršenom.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
18.03.2018.

Promocija knjige „Ključ besmrtnosti“ autora Harija Slipičevića, u Holandiji


Promocija knjige “Ključ besmrtnosti” autora Harija Slipičevića odrzati će se u subotu 24. marta 2018. godine, sa početkom u 19:30 sati u hotelu “ Van der Valk”, Hertog Eduardplein 4, Nijmegen-Lent u Holandiji
Promotori ce biti Smail Špago, jedan od urednika CIDOMA-a i novinar portala Nova Sloboda, knjizevnik Halil Džananovic. Program ce voditi nas Mostarac Adis Lizde, za muziku ce se pobrinuti profesori muzike Sead Siocic i Petra Terpstra, o autoru ce govoriti njegov dugogodisnji prijatelj Denijal Behram, a sve ovo će kamerom ovjekovječiti Osman Dziho za emisiju „ U tuđoj avliji".
Gost na promociji će biti ambasadorica Bosne i Hercegovine u Holandiji , gospođa Mirsada Čolaković.

Nakon dužeg vremena druženje Mostaraca/ki, ovaj put u Nijmegenu.
Zapišite u svoje teftere, označite datum u agendi, ne zaboravite …. radujemo se susretu, druženju, očekujemo vas !!!!
Pozivam Mostarce/ke, Bosance, Bošnjake, Hercegovce, pozivam ljude dobre volje, pozivam raju, pozivam sve vas koji se tako i osjećate, pozivam ljude dobre volje, vas, što volite knjigu i dobru riječ da svojim prisustvom uveličate ovu promociju.
(Denijal Behram/facebook)
18.03.2018.

Negdje daleko: Pakleno zadovoljstvo









Za vruću vodu sa mirisom sumpora, koja na jugu Toscane izvire iz zemlje, stari Rimljani su imali samo jedno objašnjenje: Udar groma boga Jupitera probio se čak do pakla.
U međuvremenu se zna mnogo više: Radi se o podzemnoj vodi, koja se zagrijava od magme 30 kilometara udaljenog Monte Amiata, planine koja je nastala od vulkana, i dan danas vruća izbija na površinu. Ubitačni miris zahvaljuje visokom sadržaju sumpora.
Ono što su i stari Rimljani cijenili: Voda temperature 37°C je prava dobrobit za kožu i zglobove. Ovdje je prije 2000 godina izgrađena termalna banja, koja je u moderna vremena zamjenjena termalnim kompleksom. Dnevna karta iznosi 70 eura.
Ljudi zbog toga rađe putuju do ovog vodopada, “Cascato del Mulino”, malo izvan mjesta.
U prirodnim krečnjačkim bazenima može se podjednako uživati i kupati u vrućoj vodi. I za to se ne plaća ni jedan jedini cent.
Mjesto je dobilo ime “Cascato del Mulino” – “Kaskade kod mlina”, zahvaljujući vodopadu kod mlinice.
(sternview)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.03.2018.

Zbogom pameti!


Otišao sam uveče na biciklu do prodavnice, kupio flašu rakije i stavio je u korpu.
Kada sam se spremao da krenem nazad, pomislio sam:
"A šta ako padnem sa bicikla i razbijem flašu???"
Zato sam je odmah popio! 
I bio sam u pravu!
Dok sam se vraćao nazad, 7 puta sam pao!
17.03.2018.

Hurme

(gradivo za ponavljanje)

Hurme (datule) su veoma zdrave i nose veliki broj zdravstvenih prednosti od kojih ćemo navesti sljedeće:
1. Sadrže velike količine željeza, zato se preporučuju trudnicama i djeci, te onima koji pate od anemije.
2. Liječe proljev jer imaju dosta kalijuma. Osim toga, pomaže i kod zatvora, potrebno je da samo stavite hurmu u vodu i popijete tu vodu ujutru.
3. Regulišu krvni pritisak i nivo holesterola u krvi, time sprječavaju začepljenje krvnih sudova. Zbog toga smanjuju rizik od srčanog i moždanog udara, a jačaju srce baš zbog prisustva kalijuma.

(haber.ba)
17.03.2018.

Ženski znak protesta


Svjetski Dan žena je jedna internacionalna prilika da se nešto učini. Ipak, ove godine nije nigdje tako proslavljeno kao u Španiji, gdje su dame stupile u generalni štrajk.
Kako javljaju tamnošnji sindikati, čak 5,3 miliona Španjolki toga dana nisu otišle na posao nego na ulicu.
U gradu Bilbao, na slici, žene su jasnim znakom pokazale šta je njima važno: Više prava za žene. Dosta je više „Machokulture“. U čitavoj zemlji održano je tačno 120 protestnih marševa.
I solidarnost je bila na najvišem nivou: Kraljica Letizia je otkazala sve termine zakazane za taj dan.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
16.03.2018.

Treća biografija BB



Brigitte Bardot (83), poznata kao B.B. neće biti sahranjena na groblju u Saint Tropezu. nego u njenom vrtu uz more. A njena kuća „La Madrague“ bi trebala postati muzej. To su vijesti iz najnovije, treće po redu biografije ove svjetski poznate zvijezde, pod naslovom „Larmes de combat“ – „Suze borbe“. Biografija u obliku jednog testamenta, govori o interesantnim detaljima o kojima razmišlja ova zvijezda.
„Našla sam uz more jedan kutak, koga komunalna uprava neće nikad ni za šta primjenjivati. Na zajedničko groblje, uz samu obalu mora, gdje su već sahranjeni moji roditelji, djed i baka, ne želim, jer tamo se stalno mora računati sa oštećenjima i vandalizmom”, kaže brigitte.
A uz to dolazi i zaključak da je „stara dama“ već otpisala njeno rodno mjesto Pariz, jer ne želi otići na mjesto koje možda vrlo brzo neće egzistirati. Danas je i Saint Tropez samo jedna luksuzna vitrina bez duše“.
Ni ulaz u njen budući muzej neće biti besplatan. Od ulaznica koje će iznositi dva ili tri eura, finansiraće se fondacije za zaštitu životinja
U „Suzama borbe“, ikona francuskog kinematografije opisuje njenu borbu za dobrobit životinja, i još jednom se zalaže za „zajedničku budućnost“ svih živih bića.
„Ovaj „testament“ prenosim uvjerena da će nadmašiti moje sumnje i nade. Nakon ovoga neću više napisati ni jednu knjigu. „Suze borbe“ su ustavi moje nasljedstvo“, napisala je na kraju.
Na skoro 250 strana knjige, filmska diva priča njenu životnu priču. Opisuje njeno djetinjstvo, godine kada je bila svjetska zvijezda, sve do „brutalnog prekida sa filmom“ 1973. godine. Opisuje njene ljubavne veze sa Serge Gainsburgom, sve do današnjeg muža Bernarda d'Ormalea i njihovim problemima sa vlastitom slavom. Prije svega, osvrće se na „zvijer koja je u njoj“ i „živi mit“, kako ona to sama opisuje, i uticaj toga na “važnost njene borbe za svijet životinja”. Zatim dodaje “Nisam dio ljudske rase, niti želim tome pripadati, osjećam se drugačije, skoro abnormalno” i priznaje doslovno
Glumica, koja je 1956. godine, u dobi od 22 godine, postigla svjetski proboj u sami vrh filmom “I Bog stvori ženu”, kaže kako je uvijek bila senzibilna prema životinjama. A kako kaže, oči joj je otvorio njen prvi muž Roger Vadim, tokom posjete jednoj klaonici 1973. godine, a to je radikalno promijenilo njen život i od tada se posvetila jednoj pionirskoj borbi. Pri tome je pristala da često bude pogrešno shvaćena.
“Moj prvi period života dao mi je smisao mog postojanja. A drugi dio, dao mi je odgovore na pitanja koje sam do tada postavila”.
Uz puno anegdota opisuje njenu prvu borbu za mladunčad foke, protiv borbi bikova, lova i zooloških vrtova, industrijskog uzgoja, industrije krzna, prodaje konjskog mesa, čiju zabranu će vjerovatno još doživjeti. Govori protiv Nicolasa Sarkozyja i Nicolasa Hulota, koji su joj bili veliko političko razočarenje, uključujući i uništavanje vukova. Govori o njenom stavu ka pitanjima integracije, kao i o optužbama za rasnu mržnju, pri čemu tvrdi kako nikada nikoga nije podsticala na rasnu mržnju.
Na kraju, ipak, priznaje da se plaši smrti. Ona njeno utočište nalazi u njenom “ličnom odnosu sa “Majkom Božijom”. Nada se da će svijetu ostati u sjećanju kao žena koje je podigla tabu “životinjskog čovječanstva/ ljudske animalizacije”. I sigurna je:
“Moj boravak na Zemlji nije bio uzaludan, a moja duša će konačno naći mir”.
(riviera)
(NovaSloboda.ba)
16.03.2018.

Sport XXL – Polo sa slonovima na Tajlandu






Pod pokroviteljstvom tajlandskog kralja Maha Vajiralongkorna održao se tradicionalni turnir u igri polo sa slonovima. Deset ekipa sastalo se u borbi za Kraljevski pehar.
Igra se slično kao kod pola sa konjima, ali znatno sporije, a cilj igre je bijelu kuglu dugačkim štapovima ugurati u protivnički gol. Teren je dimenzija jednog fudbalskog igrališta, a igra traje kraće nego u polu sa konjima.
U jednoj ekipi nalazi se 20 slonova, sve odreda su ženke, a na svakom slonu sjede dvojica ljudi, jedan se Mahout, čuvar i njegovatelj, koji je sa slonom vezan od rođenja i prati ga čitav život, a drugi je igrač, sa štapom u ruci. Igrači mogu biti istovremeno i žene i muškarci, s tim što je ženama dozvoljeno da štap drže sa obe ruke, dok muškarci to mogu raditi samo sa jednom rukom.
Poluvrijeme traje sedam minuta, a računa se samo aktivno vrijeme igre.
Ideja za igru je potekla iz Švajcarske, izmislili su je, bolje reći uz piće pronašli, jedan Škot i jedan Britanac, koji je imao hotel u Nepalu. Ovaj polo se počeo igrati od 1981. godine. Od samog njenog početka, ova igra nalazi pod žestokom kritikom udruženja za zaštitu životinja.
Na kraju svake utakmice,, slonovima se na raspolaganju nalazi slonovski švedski stol sa ananasom, bananama, šećernom trskom i rižom.
U Tajlandu se sada nalazi oko 4.000 divljih slonova i još oko 4.700 pripitomljenih. Sa ulica velikih gradova su odavno nestali.
Obzirom da se broj slonova u prirodi smanjuje, pogotovo zbog uništavanja tropskih šuma, veoma je važno da se osigura opstanak takozvanih kućnih slonova.
U okviru polo turnira, sakupi se oko milion dolara, a sredstva se usmjeravaju isključivo u svrhu poboljšanja života slonova.
Odmah nakon završenog ovogodišnjeg turnira, stigla je vijest, koja je obišla je zemaljsku kuglu. Da su mnogi Mahouti, zbog zlostavljanja slonova, izbačeni sa posla još tokom samog turnira.
(ksta)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.03.2018.

Ilma Kazazić 15. u veleslalomu na Paraolimpijadi u PyeongChangu


Ovo vrijedi zabilježiti. Čestitke!

Bosanskohercegovačka paraolimpijka Ilma Kazazić zauzela je 15. mjesto u jutrošnjoj veleslalomskoj utrci na Zimskim paraolimpijskim igrama u PyeongChangu.
Kazazić novi nastup očekuje u subotu, kada će se takmičiti u disciplini slaloma, saopćeno je iz Paraolimpijskog komitata BiH.

Najuspješniji plasman za BiH do sada imao je Nijaz Memić na zimskim paraolimpijskim igrama u Vancuveru 2010. godine, kada je bio 39. u slalomu i 38. u veleslalomu.
(spagos)

15.03.2018.

Promjenjeni pogledi na svemir


Stephen Hawking, jedan od najvećih naučnika današnjice koji svoju slavu može uporediti samo s onom Alberta Einsteina, umro je u srijedu u svom domu u Engleskoj, upravo na Einstenov rođendan. Mnogo je razloga zašto je Hawking poznat i zašto je njegov rad izuzetan doprinos nauci. Slijedi uopćeni i pojednostavljeni presjek njegovih dostignuća.
Stephen Hawking je zajedno sa svojim kolegom Rogerom Penrosom 1970. godine pokazao da se singularitet, tačka u prostorvremenu koja je beskonačno zakrivljena, može primijeniti na početak svemira, odnosno da je preteča našeg univerzuma zapravo singularitet iz kojeg je nastupio najdramatičniji događaj rađanja - Veliki prasak.

U periodu od 1971. do 1972. godine radio je na opisu crnih rupa te je "gurao" ideje koje su se tada kosile s ustaljenim teorijama tih misterioznih tijela. Njegove računice predviđale su radijaciju koja izvire iz crnih rupa, što je na prvi uvid čudno s obzirom na to da su crne rupe shvaćene kao "bunar" iz kojeg ništa ne može izaći. U isto vrijeme, radio je na zakonima koji su opisivali karakteristike crnih rupa kao što su masa i površina.

Nekoliko godina kasnije, Hawking je zajedno s kolegom Jacobom Bekensteinom stao iza već predložene ideje da crna rupa odašilje radijaciju, a što dalje implicira da one zapravo mogu "ispariti" nakon enormnog broja godina koje se mogu uporediti sa životnim vijekom svemira. Bio je to veliki preokret u shvatanju tih fascinantnih tijela.

Svoje druge ideje o crnim rupama često je gradio sa svojim kolegom Garyjem Gibbonsom. Svakako, pojedini problemi u vezi s crnim rupama još uvijek nisu riješeni, kao što je informacijski paradoks.

Također, Hawking je predložio i način formiranja galaksija (čvrstih tijela uopće) u ranom svemiru na način utjecaja kvantnih fluktuacija (izuzetno malih razlika u distribuciji materije) koje bi nakon perioda inflacije svemira (ubrzanog širenja nakon Velikog praska) dovele do svojevrsnog nakupljanja tvari. Nakupljanje bi kroz milione godina dovelo do formiranja prvih zvijezda, a potom i galaksija koje na okupu drže velike crne rupe.

Kao i svi veliki naučnici prije i poslije njega, Hawking je pokušao doći do teorije kvantne gravitacije, odnosno Teorije svega. Riječ je o spoju teorije gravitacije i kvantne teorije koja bi pomirila dva seta funkcionisanja našeg svijeta - na skali velikog i na skali vrlo malog. Iako je imao svoje pretpostavke u obliku talasne funkcije svemira, nikada je nije zaokružio.

(klix.ba)

15.03.2018.

Budućnost dolazi, i to vrlo brzo


Albert Einstein (Albert Ajnštajn; 14. mart 1879 – 18. april 1955) bio je poznati njemački fizičar-teoretičar i najistaknutiji začetnik novog doba u fizici.

Između mnogih, samo nekoliko misli Alberta Ajnštajna, koje nam se svakodnevno obijaju o glavu:

Sretan čovjek je isuviše zadovoljan sadašnjošću da bi se previše bavio budućnošću.

Nikad ne mislim na budućnost, ona i onako dolazi vrlo brzo.

Život je kao vožnja biciklom, treba neprestano ići naprijed, bez zaustavljanja, da se ne izgubi ravnoteža.

Mašta je važnija od znanja.

Um je poput padobrana – funkcionira jedino ako je otvoren.

Sve treba pojednostavniti koliko je god moguće, ali ne više od toga.

Čista matematika je, na svoj način, poezija ideja logike.

Obrazovanje, to je ono, što ostane, nakon što osoba zaboravi sve, što je naučila u školi.

Samo su dvije stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost. Za svemir nisam baš siguran.

Kad čovjek sjedi jedan sat s lijepom djevojkom, to vam se čini kao minuta. Ali neka sjedi jednu minutu na vrućoj peći – to je duže od jednog sata: To je relativnost.
(spagos)

15.03.2018.

Zvuk digitalnih vremena



Kako danas zvuči internet? Jedan mogući odgovor na ovo pitanje dao je bend „Superorganism“ sa njihovim debi albumom, pri čemu su ignorisali tamne strane neta, trolove i plagijate, a fokusirali se na sviranje stvari i gifove.
Njihov album „Superorganism“ je Emoji-pop, koji ciči i zviždi, grglja i praska. Čuju se gitare koje zvuče kao da dolaze iz gameboya, i sintisajzeri kao da su povezani sa prastarim modemima. U međuvremenu se čuje i vokal Orono Noguchi, pomalo dosadan, kao da u isto vrijeme surfa po njenom mobitelu. Bez interneta ne bi sigurno bilo ni Superorganisma, čiji članovi dolaze iz pet zemalja.
Japanka Orono upoznala se putem youtube sa novozelandskim jezgrom grupe, pomoću WhatsAppa i Skype prvo su uploadovali njenu prvu pjesmu na Soundcloud, a blogovi su veoma brzo Superorgganism pozvali na Hype.
Iako članovi benda sada žive zajedno u jednoj kući u Londonu, oni ne prave probe, nego jedni drugima dijelove pjesama dostavljaju putem E-maila. Tako to nekako hoda u doba kompjuterskih glupiranja.
A šta se od svega ovoga moglo razumjeti? Skoro ništa!
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
14.03.2018.

Sitan znamen: Vojno groblje


Južno od Južnog logora nalazi se Vojno groblje, većini Mostaraca potpuno nepoznato.
Zadnje sahrane ovo groblje bilježi tokom Drugog svjetskoga rata. Pokopani su u njega ubijeni pod italijanskim vojnim vlastima, ubijeni prema osudi mjesnoga civilnog suda, poginuli Italijani i Nijemci.
Doduše, sahrane su vršene i nakon Drugog svjetskoga rata, ali mnogo rjeđe, a onda je groblje zapušteno, postupno devastirano, spomenici razbijeni, korišteni za izgradnju kuća i vikendica, a naročito poslije rata od 1992. do 1994. godine. Nakon toga groblju se ne može ni prići, jer je ranije asfaltirani put potpuno uništen, naneseni su šut i zemlja i groblje je pretvoreno u običnu poljanu sa zaraslom travom. Ponegdje se vide ostaci grobova i nadgrobnih spomenika, koji nisu odgovarali nijednom vandalu za upotrebu prilikom gradnje kuće ili nekoga drugog objekta.
Premda je to Vojno groblje, u njemu nisu pokopani isključivo vojne osobe. Iako dobro devastirano, na groblju je moguće razaznati poneka imena, kao što je grob Antona Fojarewitza, gradskog ljekara i upravnika mostarske bolnice, pokopanog 3. novembra 1901. godine.
Sa sjeverne strane groblja i danas postoji kapela s krstom i malim stepeništem, čijo skladno arhitektonsko izvođenje jasno govori da se ovdje radi o planski rađenom groblju.
Ali, danas se, nažalost, do grobova mora probijati kroz draču i šiblje.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.03.2018.

Iz podvodnog svijeta: Meduza u obliku jajeta


Meduza (Cotylorhiza tuberculata) po svom vanjskom izgledu veoma liči na razbijeno jaje koje pliva pod vodom. Ovaj primjerak je fotografisan u vodama pred ostrvom Vancouver u Kanadi. Iako njen prečnik iznosi oko 60 centimetara, a pipci mogu dostići i do šest metara dužine, ona je bezopsana.
Doduše, i ove vrste meduza moraju uhvatiti njihov plijen, kako bi se prehranile, ali su njihovi pipci preslabi, čak toliko, da nekim rakovima uspijeva da iz njih otmu već uhvaćenu hranu.
Ima ih i u Mediteranu, u dubokim morima, a najčešće se nalaze ispod same površine vode.
Samostalne su u kretanju i relativno nezavisne od morskih strujanja. Najčešće im se u pratnji nalaze jata malih riba, koje u njihovim pipcima pronalaze skrovište, a jačina njihovog otrova je na nivou jedne koprive, što nije opasno za ljude.
Uprkos tome, mnogi se ne bi voljeli susresti sa njom u vodi.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
13.03.2018.

Kikiriki


(gradivo za ponavljanje)


Iznimno bogat izvor hranjivih tvari, vitamina, vlakana i antioksidanatra koji su važni za normalno funkcioniranje organizma:

1. Snižava razinu kolesterola
Iako je bogat kalorijama, mnoge studije pokazuju da kikiriki i maslac od kikirikija pomažu snižavanju kolesterola, triglicerida te ne uzrokuje debljanje.
2. Kikiriki kontrolira razinu šećera u krvi
Jedno istraživanje ukazuje na to da doručak na bazi kikirikija može pomoći pri kontroli šećera u krvi kroz dan, pa čak i ako ste pojeli ručak pun ugljikohidrata.
3. Kikiriki za vitku liniju
Tko jede kikiriki i maslac od kikirikija može se pohvaliti vitkijom linijom od onih koji konzumiraju namirnice s više kalorija.
4. Dobre masti
Kikiriki vam pomaže smršavjeti, i puni su hranjivih sastojaka i dobrih masti..
5. Jača memoriju
Kikiriki je hrana za mozak. Istraživanja su dokazala da vitamin B3 koji se nalazi u kikirikiju pruža puno dobrobiti za zdravlje, što uključuje poboljšanje rada mozga i jača memoriju.
6. Kikiriki štiti probavu
Kikiriki također sadrži vlakna, iznimno korisna za nesmetano funkcioniranje crijeva. Vlakna su također dobra za probavu. Ukoliko želite smanjiti vlastit rizik od raka debelog crijeva kao i stvaranja žučnih kamenaca, predlažemo da poznatu mahunarku uvedete u redovitu prehranu.
(spagos)
13.03.2018.

„Poruka u boci“ pronađena nakon 132 godine




Paketi koji se zagube, pisma koja nikad ne dođu, sve su to iskustva koja se dešavaju, a poneka i sa dramatičnim zakašnjenjima. Ali, da jedna poruka putuje 132 godine, teško je zamisliti.
Upravo toliko je putovala jedna poruka poslatoj u flaši, dok nije otkrivena. Poruku je sa istraživačkog broda „Paula“, ispred obala Australije u more bacio jedan saradnik Njemačke pomorske uprave. U flašu je stavio poruku sa molbom, da mu nalazač odgovori, kada i na kom mjestu je pronađena, sa podacima o geografskoj dužini i širini, te da odgovor pošalje na Njemačku pomorsku upravu u Hamburgu.
Kada još nije bilo satelita, ovo je bila jedna provjerena metoda da se dokumentuju okeanske struje.
Pasionirana sakupljačica predmeta sa plaže Tonya Illman pronašla je neoštećenu flašu u pijesku na zapadnoj obali Australije. Putovala je 950 kilometara od mjesta gdje je bačena u vodu. Ali uz to i 132 godine.
Njemačka pomorska i hidrografska agencija, koja je nasljednik nekadašnje Njemačke pomorske uprave, potvrdila je autentičnost „poruke u boci“. A za šta sve još naučnici i danas koriste flaše od alkohola, na to nisu odgovorili.
I još nekoliko riječi o flaši staroj više od 132 godine: Na flaši se jasno vidi proizvođač alkoholnog pića, destilerija Daniel Visser&Zonen iz Schiedama u Holandiji. Piće je bilo Genever, jedna vrsta džina.
Poruka: Ceduljica sa istraživačkog broda „Paula“ napisana je 12. juna 1886. godine, a od pronalazača traži da odgovor pošalje na Pomorsku upravu u Hamburgu.
Mjesto pronalaska: Tonya Illman je fotografisala flaši i pismo na plaži ostrva Wedge, oko 180 kilometara sjeverno od grada Pertha.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.03.2018.

Okrugli crveni karton u Engleskoj


Mnogi gledaoci na utakmici Engleske Premijer lige između FC Evertona i Brightona, odigrane u subotu (2:0), zagledali su se u čudu, kada je sudija Roger East igraču Antony Knockaertu iz Brightona, u 80. minuti pokazao put u svlačionicu, vadeći iz zadnjeg džepa okrugli crveni karton.
O čemu se radi?
Ovakav karton još nije poznat u najvećem broju svjetskih liga, a u Engleskoj se koristi sve češće. Kako kažu, za to postoji i dobar razlog (?).
Mnoge sudije često ne znaju koji karton će izvući iz džepa. Ovakav oblik kartona prepoznaju odmah, izvlače i pokazuju.
Među fudbalerima ima i onih, koji najbolje ne razaznaju boje. Okrugli karton im je pomoć u tome, a igrač kome je pokazan karton, odmah zna o čemu se radi.
Da li će se okrugli karton zacrveniti i na ostalim terenima širom svijeta, još se ne zna.
FIFA propisuje službene mjere kartona i kažu da su njihove dimenzije 110×80 milimetara, dok veličina i oblik kartona nisu vezani za propis.
(ksta)
(NovaSloboda.ba)
12.03.2018.

Osmijeh nade


Žena sjedi na visećoj mreži, hrani svoje dijete i smije se.
Moguće da u Brazilu još ima nade za nju. Moguće, da pred njom stoji čak i lijepa budućnost. Žena je iz Venecuele izbjegla u Brazil, kako bi se spasila od katastrofalnog stanja u privredi njene zemlje.
Sada živi u gradu Boa Vista i nada se boljim vremenima.
Zadnjih nekoliko mjeseci, preko 40 hiljada ljudi iz Venecuela je pobjeglo iz ove zemlje, sa kartom samo u jednom smjeru. Čak polovina od njih su samohrani muškarci. Oni će u Brazilu biti raspoređeni po čitavoj zemlji.
Kriza u Venecueli ne može zadržati ljude na granici.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.03.2018.

Negdje daleko: Mega kolonija sa milion i po pingvina







Danger ostrva su u normalnim prilikama nepristupačna za ljude zbog slojevitog leda. A kad se tamo pojavila jedna rijetka pukotina u ledenom oklopu, to je dalo mogućnost jednom istraživačkom timu da prodre do ostrva, tamo gdje do sada niko nije bio, i pri tome prikupila nevjerovatna iskustva.
Otkrili su prije svega, jednu ogromnu koloniju pingvina na Antaktiku, što je i same naučnike iznenadilo.
Na usamljenom Danger ostrvu na istoku Antarktičkog poluostrva pronašli su takozvanu mega koloniju sa oko milion i po Adelijskih pingvina (pingvina sa dugim repom). Samo 160 kilometara zapadno od ovog arhipelaga, broj pingvina se smanjuje zbog topljenja leda, napisali su stručnjaci u časopisu “Scinetic Reports”.
Znalo se da ovi mali pingvini sa bijelim stomakom, crnom glavom i bijelim okvirom oko očiju žive na najmanje devet ostrva u Wedelovom moru. A sad se ispostavilo da je njihov broj daleko veći nego što se pretpostavljalo.
Do ovog otkrića naučnici iz SAD, Francuske i Velike Britanije došli su uz pomoć analize satelitskih snimaka NASA. U početku su mislili da se radi o nekoj greški, ali povećana rezolucija satelitskih snimaka je pokazala da su naučnici napravili značajno otkriće.
Okolina je zbog debelih ledenih slojeva nepristupačna, ali su naučnici u decembru 2015. godine uspjeli proći kroz otvor na ledenom oklopu, i pristupili ovom ostrvu. Uz pomoć dronova, pravili su snimke i došli do broja pingvina, broja njihovih gnijezda. Pri tome su utvrdili da se ovdje nalazi 751.527 parova pingvina, što je više nego na čitavom ostalom dijelu Antarktičkog poluostrva, regionu na sjeveru Antarktika. Adelijski pingvine žive razasuti po Antarktiku, u zajednicama čiji broj je po dosadašnjim saznanjima opadao. Nova otkrića pokazuju jasan kontrast prema dosadašnjim studijama.
Razlog opadanja broja pingvina nije poznat, ali se pretpostavlja da to može biti promjena klime, pretjerano ribarenje i direktne smetnje od strane ljudi. Naučnici su posebno zabrinuti zbog povećanog ribarskog krivolova. Inače, glavna hrana ovih pingvina su rakovi.
(welt)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.03.2018.

Šahovska liga šampiona





U glavnom gradu Njemačke, Berlinu, u subotu je započeoTurnir kandidata, na kome će se dobiti novi izazivač svjetskoga šahovskog prvaka Norvežanina Magnusa Carlsena.
Igraće se dvokružni turnir osmorice igrača, koji su po pet različitih kriterija izborili pravo nastupa.
Prvi na toj listi je Rus Sergey Karjakin, poraženi u posljednjem meču za naslov svjetskog prvaka održanog 2016. godine. Slijede dvojica prvoplasiranih sa Svjetskog kupa 2017. godine, Armenac Levon Aronjan i Kinez Liren Ding, te dvojica najboljih iz serije Grand Prix turnira održanih u protekle dvije godine, Azerbajdžanac Shakhriyar Mamedyarov i Rus Aleksandar Grischuk.
Na osnovu najboljeg srednjeg rejtinga u prošloj godini pravo učešća stekli su Amerikanci Fabiano Caruana i Wesley So, a posljednjeg učesnika, nekadašnjeg svjetskog prvaka Rusa Vladimira Kramnika, odabrao je organizator ,poštujući uslov da mu je rejting u prošloj godini bio najmanje 2725 bodova.
Žrijebom je odlučeno da se u prvom kolu sastanu Kramnik i Grischuk, Karyakin i Mamedyarov, Aronian i Ding, te Caruana i So.
Do 28. marta odigraće se ukupno 14 kola po Bergerovu sistemu, pri čemu će tempo igre biti 100 minuta za prvih 40 poteza, 50 minuta za sljedećih 20 poteza, te 15 minuta za ostatak partije uz uobičajeni dodatak od 30 sekundi nakon svakog odigranog poteza.
U slučaju da dvojica ili više igrača podijele prvo mjesto, izazivač će postati onaj s najboljim međusobnim rezultatom. Ako ni taj kriterij ne donese odluku, izazivač će postati igrač s najvećim brojem pobjeda, a u slučaju potrebe posljednji kriterij biće Sonnenborn-Berger.
Meč za naslov svjetskog prvaka između Norvežanina Magnusa Carlsena i novog izazivača odigraće se u Londonu u septembru ove godine.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.03.2018.

Počele 12. Zimske paraolimpijske igre Pyeongchang 2018.





Spektakularnom ceremonijom pred oko 30 hiljada gledatelja na Olimpijskom stadionu u Pyeongchangu otvorene su 12. zimske paraolimpijske igre.
Rekordnih 567 sportista iz 48 zemalja svijeta prodefilovalo je Olimpijskim stadionom u Pyeongchangu, a čast da ponese zastavu BiH na otvaranju igara pripala je jedinoj bh. predstavnici, alpskoj skijašici Ilmi Kazazić.
Zimske paraolimpijske igre službeno je otvorio južnokorejski predsjednik Moon Jae-in, dok je predsjednik IPC-a poručio paraolimpijcima da nastave sanjati.
- Nastavite se boriti, igrajte pošteno, zabavite se i nastavite pomicati svoje granice. Međutim, prije
svega nastavite sanjati i ostvarite svoje snove, jer putovanje sportista započinje snom, istakao je
Parsons.
Bosnu i Hercegovinu u Južnoj Koreji predstavlja alpska skijašica Ilma Kazazić, koja je izborila normu, a osim nje u Pyeongchang su otputovali njen trener i selektor reprezentacije BiH u alpskom skijanju za osobe s inavliditetom Leon Svetlin i dr. Mirsad Muftić.
Najviše takmičara imat će predstavnici Sjedinjenih Americkih Država koji su u Koreju doputovali sa 82 sportaša, a na igrama će nastupiti i 30 ruskih paraolimpijaca, ali kao “Neutralni paraolimpijski sportaši” (NPA), dok su Sjeverna i Južna Koreja na svečanom defileu sportaša izašle zasebno, a ne pod jednom zastavom kao na nedavnim Olimpijskim igrama.
Planirane aktivnosti bh. takmičarke na igrama su započele današnjim slalom treningom na čelu sa selektorom Leonom Svetlinom na Paraolimpijskom borilištu za alpske discipline Joengseon Alpine Centar.
Prvi nastup bh. skijašice očekuje se 15. marta u disciplini slalom dok je tri dana poslije na programu veleslalom, saopćeno je iz Paraolimpijskog komiteta BiH.
(spagos)

10.03.2018.

Sedam prednosti šetnje kroz šumu





Da li ste znali da Japanci imaju posebnu riječ za „šumsko kupanje“? To je shinrin-yoku.
Kako pretpostavljate, potrebno je zaći u šumu, prepustiti se vazduhu, mirisima, vegetaciji i zvukovima ptica i životinja koje tamo žive. A da li znate da od toga postoje i neke nevjerovatne koristi za zdravlje? Pored očiglednih prednosti, kao što su svjež vazduh i vježbanje, postoje studije koje pokazuju da je šetnja kroz šumu, ili park sa puno drveća, možda najzdravija stvar koju možete učiniti za sebe.

1. Može pomoći u prevenciji raka
Vitalni dio našeg imunog sistema sastoji se od NK (prorodne ubice) ćelija koje se bore protiv raka. Da li šetnja kroz šumu ima nešto sa ovim ćelijama? Da ima, to su pokazala istraživanja koje je proveo dr. Li sa Japanske medicinske škole u Tokiju. Pri tome su uzeli uzorke krvi iz male grupe dobrovoljaca prije nego što su otišli u šumsku ekspediciju, gdje su proveli nekoliko dana. Nakon boravka u šumskom hotelu ponovo im je uzeta krv na analizu, i pokazala znatno povećanje aktivnosti NK ćelija, koje je trajalo još mjesec dana nakon boravka u šumi. Čak i jednodnevni izlet u šumu pokazao je povećano djelovanje ovih ćelija, ali sa kraćim efektima, naravno. Sad treba samo zamisliti, šta se dešava ako se to radi redovno!

2. Mirisi šume smanjuju stres
Mirisi šume imaju snažan uticaj na naše zdravlje i emocije. Čini se da su mirisi blisko povezani sa centrom za emociju u našem mozgu. Zbog toga neki mirisi mogu izazvati osjećaj nostalgije. ili drugih emocija vezanih za prošlost. A mogu li pomoći u smanjenju stresa? To su upravo htjeli demonstrirati istraživači sa Kyoto univerziteta. Tražili su od osoba da procjene svoje raspoloženje i nivo stresa u danima boravka u šumi i kontrolnim danima kada su boravili u normalnom okruženju. Njihovi zaključci pokazuju da su dani boravka u šumi bili ključni u s,manjenju njihovog hroničnog stresa. Šta e dogodilo? Objašnjenje naučnika je da bor, jela, kedar i čempres sadrže phitoncide kao što su alfa-pinen i beta-pinen koji su sastavni dijelovi eteričnih ulja mnogih biljaka i drveća. Pronađeno je da smanjuju nivo stresnog hormona kortizola.

3. Pomaže kod depresije
U jednoj interesantnoj studiji utvrđeno je da stanovnici Londona, koji žive u blizini drveća imaju puno bolje mentalno zdravlje. Čak je i prisustvo uličnih stabala imalo pozitivan uticaj, a jedna druga studija je pokazala da je na područjima sa više stabala izdato puno manje recepata za antidepresive.Činjenica da blizina drveća, ili promjena godišnjih doba pomaže ljudima da se nose sa životom u urbanim sredinama, koje same po sebi mogu biti depresivne. Mnog bolje je otići u šumu u šetjnju, ili barem gledati na neko drvo ili šumu, tokom rada, ili otići u šetnju u najbliži park.

4. Doprinosi da mozak radi bolje
Šetnjom kroz šumu, ili kroz područje zasađano stablima, kako je pronađeno, pomaže boljem pamćenju i učenju. Šumski dječiji vrtići su recimo veoma popularni u Njemačkoj, gdje ih ima čak 450, dok se ta ideja laganije provodi u SAD I Velikoj Britaniji. Istraživanja su pokazala da su djeca u takvim vrtićima puno bolja u kognitivnim vještinama, imaju bolju spretnost u ručnom radu i mogu bolje procijeniti rizike od djece obrazovane u zatvorenom prostoru. Uz to, velika je stvar što djeca pri tome uče o značaju šuma, njihovom održavanju i stvaranju mišljenja kako pomoći čitavoj planeti.

5. Šetnja šumom pomaže smanjenju krvnog pritiska
Centri za prevenciju i kontrolu bolesti u SAD promovišu Nacionalni dan staza, jer znaju da prirodno okruženje poput šume ima ogromne zdravstvene prednosti. Tome doprinosi i učešće u organizovanim radnim akcijama za održavanje šuma. Jedna od akcija pomaže da se šetačima smanji krvni pritisak, i tom prilikom su pozvali dobrovoljce da dva sata šetaju šumom u jednom predgrađu Tokija. A kao kontrola im je bila ista akcija šetnje u urbanim sredinama. Rezultat, nakon šetnje šumom, grupa je imala niži pritisak, nego nakon šetnje gradom.

6. Pomaže smanjivanju prekomjerne težine
Prema studiji o globalnom povećanju težine stanovništva skoro 30% stanovništva na svijetu je gokazno, ili imaju prkomjernu težinu. Kao primjer navodi se da u Velikoj Britaniji 67% muškaraca i 57% žena spadaju u kategoriju prekomjerne težine. Postoji mnogo rješenja, kao što je hodanje, vožnja bicikla Thai Chi, ili redovan rad na održavanju šumskih površina. Komisija za šumarstvo u Walesu (Velika Britanija) uz pomoć porodičnih ljekara preporučuje da ljudi sa prekomjernom težinom trebaju što više šetati šumom. To je daleko zdravije nego trenirati u teretani.

7. Šumska šetnja je odlična za smanjenje usamljenosti
Kako se može vidjeti na mnogim društvenim mrežama, hodanje šumom je jedan od najboljih načina za prevazilaženje opštih zdravstvenih problema, a prije svega smanjenje usamljenosti hodanjem sa drugim ljudima.
Pa šta čekate? Gradski park, ili najbliža šuma plaču za vašom posjetom!
(lifehack.com)

(spagos)






Da li ste znali da Japanci imaju posebnu riječ za „šumsko kupanje“? To je shinrin-yoku.
Kako pretpostavljate, potrebno je zaći u šumu, prepustiti se vazduhu, mirisima, vegetaciji i zvukovima ptica i životinja koje tamo žive. A da li znate da od toga postoje i neke nevjerovatne koristi za zdravlje? Pored očiglednih prednosti, kao što su svjež vazduh i vježbanje, postoje studije koje pokazuju da je šetnja kroz šumu, ili park sa puno drveća, možda najzdravija stvar koju možete učiniti za sebe.

1. Može pomoći u prevenciji raka
Vitalni dio našeg imunog sistema sastoji se od NK (prorodne ubice) ćelija koje se bore protiv raka. Da li šetnja kroz šumu ima nešto sa ovim ćelijama? Da ima, to su pokazala istraživanja koje je proveo dr. Li sa Japanske medicinske škole u Tokiju. Pri tome su uzeli uzorke krvi iz male grupe dobrovoljaca prije nego što su otišli u šumsku ekspediciju, gdje su proveli nekoliko dana. Nakon boravka u šumskom hotelu ponovo im je uzeta krv na analizu, i pokazala znatno povećanje aktivnosti NK ćelija, koje je trajalo još mjesec dana nakon boravka u šumi. Čak i jednodnevni izlet u šumu pokazao je povećano djelovanje ovih ćelija, ali sa kraćim efektima, naravno. Sad treba samo zamisliti, šta se dešava ako se to radi redovno!

2. Mirisi šume smanjuju stres
Mirisi šume imaju snažan uticaj na naše zdravlje i emocije. Čini se da su mirisi blisko povezani sa centrom za emociju u našem mozgu. Zbog toga neki mirisi mogu izazvati osjećaj nostalgije. ili drugih emocija vezanih za prošlost. A mogu li pomoći u smanjenju stresa? To su upravo htjeli demonstrirati istraživači sa Kyoto univerziteta. Tražili su od osoba da procjene svoje raspoloženje i nivo stresa u danima boravka u šumi i kontrolnim danima kada su boravili u normalnom okruženju. Njihovi zaključci pokazuju da su dani boravka u šumi bili ključni u s,manjenju njihovog hroničnog stresa. Šta e dogodilo? Objašnjenje naučnika je da bor, jela, kedar i čempres sadrže phitoncide kao što su alfa-pinen i beta-pinen koji su sastavni dijelovi eteričnih ulja mnogih biljaka i drveća. Pronađeno je da smanjuju nivo stresnog hormona kortizola.

3. Pomaže kod depresije
U jednoj interesantnoj studiji utvrđeno je da stanovnici Londona, koji žive u blizini drveća imaju puno bolje mentalno zdravlje. Čak je i prisustvo uličnih stabala imalo pozitivan uticaj, a jedna druga studija je pokazala da je na područjima sa više stabala izdato puno manje recepata za antidepresive.Činjenica da blizina drveća, ili promjena godišnjih doba pomaže ljudima da se nose sa životom u urbanim sredinama, koje same po sebi mogu biti depresivne. Mnog bolje je otići u šumu u šetjnju, ili barem gledati na neko drvo ili šumu, tokom rada, ili otići u šetnju u najbliži park.

4. Doprinosi da mozak radi bolje
Šetnjom kroz šumu, ili kroz područje zasađano stablima, kako je pronađeno, pomaže boljem pamćenju i učenju. Šumski dječiji vrtići su recimo veoma popularni u Njemačkoj, gdje ih ima čak 450, dok se ta ideja laganije provodi u SAD I Velikoj Britaniji. Istraživanja su pokazala da su djeca u takvim vrtićima puno bolja u kognitivnim vještinama, imaju bolju spretnost u ručnom radu i mogu bolje procijeniti rizike od djece obrazovane u zatvorenom prostoru. Uz to, velika je stvar što djeca pri tome uče o značaju šuma, njihovom održavanju i stvaranju mišljenja kako pomoći čitavoj planeti.

5. Šetnja šumom pomaže smanjenju krvnog pritiska
Centri za prevenciju i kontrolu bolesti u SAD promovišu Nacionalni dan staza, jer znaju da prirodno okruženje poput šume ima ogromne zdravstvene prednosti. Tome doprinosi i učešće u organizovanim radnim akcijama za održavanje šuma. Jedna od akcija pomaže da se šetačima smanji krvni pritisak, i tom prilikom su pozvali dobrovoljce da dva sata šetaju šumom u jednom predgrađu Tokija. A kao kontrola im je bila ista akcija šetnje u urbanim sredinama. Rezultat, nakon šetnje šumom, grupa je imala niži pritisak, nego nakon šetnje gradom.

6. Pomaže smanjivanju prekomjerne težine
Prema studiji o globalnom povećanju težine stanovništva skoro 30% stanovništva na svijetu je gokazno, ili imaju prkomjernu težinu. Kao primjer navodi se da u Velikoj Britaniji 67% muškaraca i 57% žena spadaju u kategoriju prekomjerne težine. Postoji mnogo rješenja, kao što je hodanje, vožnja bicikla Thai Chi, ili redovan rad na održavanju šumskih površina. Komisija za šumarstvo u Walesu (Velika Britanija) uz pomoć porodičnih ljekara preporučuje da ljudi sa prekomjernom težinom trebaju što više šetati šumom. To je daleko zdravije nego trenirati u teretani.

7. Šumska šetnja je odlična za smanjenje usamljenosti
Kako se može vidjeti na mnogim društvenim mrežama, hodanje šumom je jedan od najboljih načina za prevazilaženje opštih zdravstvenih problema, a prije svega smanjenje usamljenosti hodanjem sa drugim ljudima.
Pa šta čekate? Gradski park, ili najbliža šuma plaču za vašom posjetom!
(lifehack.com)

(spagos)


10.03.2018.

Sto godina DIN standarda





Prva njemački standard  DIN pojavio se 1. marta 1918. godine Nakon toga, došlo ih je još na hiljade.
DIN Deutsches Institut für Normung e.V. (Njemački institut za standardizaciju) je njemačka nacionalna organizacija za standardizaciju, kao i ISO oznaka te zemlje.
DIN i mini-DIN konektori, kao i DIN šina, neki su od primjera starih DIN standarda, koji se danas koriste širom svijeta. Trenutno postoji oko 30 hiljada DIN standarda, koji pokrivaju skoro sva polja tehnologije. Jedan od najranijih i zasigurno najpoznatijih je bio DIN 476, standard koji je uveo format papira A4 (kao i ostale formate) 1922. godine. Kasnije (1975.) je kao format papura usvojen međunarodni standard ISO 216.
DIN je registrovana asocijacija (e.V.), osnovana 1917. godine, originalno kao Normenausschuss der deutschen Industrie (NADI, Standardizacijski komitet njemačke industrije). NADI je, 1926. godine, preimenovan u Deutscher Normenausschuss (DNA, Nejmački standardizacijski komitet), kako bi se pokazalo da standardizacija sada pokriva mnoga polja, a ne samo industrijske produkte. DNA je 1975. godine, preimenovana u DIN, sa sjedištem u Berlinu. Od 1975. godine, priznat je od njemačke vlade kao nacionalno tijelo za standardizaciju, koje predstavlja njemačke interese na međunarodnom i evropskom nivou.
Akronim DIN se često pogrešno uzima kao skraćenica za Deutsche Industrienorm (Njemački industrijski standard). Ovo se dešava zbog istorijskog porijekla DIN-a od NADI-a. NADI je objavljivao svoje standarde kao DI-Norm (Deutsche Industrienorm, Njemački industrijski standard).
DIN 1 se pobrinuo sa univerzalne povezanosti. On je odredio dimenzije konusnih igala, koje spajaju dijelove mašina. Danas je to standard DIN EN 22339.
Najpoznatija DIN norma: 1922. godine standardizovani su formati papira. U tom pogledu, standard DIN je postao izraz koji i djeca već znaju. Na primjer, format papira velike sveske A4. Danas je to standard DIN ISO 216.
Najzanimljiviji standard; Razmak između žica na roštilju iznosi 20 mm, kako kobasica, ili ćevap ne bi propali na žar. Standard DIN EN 1860-1.
Svakodnevni standard: Četkica za zube mora izdržati pritisak od 15 njutna, kako prilikom pranja zuba ne bi pukla i mogla biti progutana. Ova vrijednost znosi oko 1,5 kg. Stanadard DIN EN ISO 20126.
Dugo očekivani standard: Tek 2011. godine izašao je standard za jedinstveni utikač za mobitel punjače. EU Komisija je izvršila pritisak. 14 proizvođača su se složili, jedino Apple nije pristupio. Inače, norme nisu bile obavezujuće. Standard DIN EN 62684.
Bez norme: Interesi za jedinstvenost kod proizvođača pojedinih proizvoda nisu baš omiljeni, pogotovo kao oni na nekom specifičnom priboru zarađuju novac, kao na primjer kod kesa za usisivače, ili žilete.
Mitovi: Pravolinijsko povrće. Ne, nema standarda koji propisuje da krastavci ili banane moraju biti ravni, bez zakrivljenja. Doduše, EU je između 1988. i 2009. godine imao normu po kojoj je bilo propisano da za trgovačku klasu ekstra, krastavci moraju praktično biti ravni.
Globalno jednaki standardi: Četiri od pet projekata DIN su internacionalni.
DIN vodi skoro trećinu evropskih standard projekata EN i skoro petinu svih globalnih projekata ISO
Danas najvažniji ISO standard: Tako mnogo standardizovanih kontejnera su svakodnevno na putu širom svijeta.
(zeit)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.03.2018.

Naše knjige od sada i putem narudžbe preko interneta




Knjiga "Perom i kamerom po Mostaru" autorskog trojca Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Čampara, kao i druge knjige,  može se pručiti putem interneta preko stranice Logovita.

Link za stranicu i narudžbe:

http://www.logovita.ba/

(spagos)

09.03.2018.

Festival boja u Indiji



Početkom marta ove godine u Indiji se održao Holi Fest, koji još nazivaju Festival boja. Na ovoj svečanosti učestvuju milioni Indijaca, a slavi se u vrijeme punog mjeseca Phalguna po Hindu kalendaru. Istovremeno, proslava se održava i u Nepalu.
Proslava počinje prvog dana paljenjem  ritualnih vatri na ulicama, a drugog dana se nastavlja u slobodnom prostoru, u krugu porodica, ili organizovano na velikim priredbama.
Međusobnim bacanjem obojenog praha jednih na druge, a ponegdje i bacanjem boje rastvorene u vodi, tradicionalno se slavi dolazak proljeća. Ovo je jedna od najstarijih proslava u Indiji, slavi pobjedu dobra nad zlom, a kod domaćih ljudi važi kao proslava za dobru žetvu.
Od prije nekoliko godina, festival je postao poznat širom svijeta, pa se čak održava i tamo gdje nema baš neke velike povezanosti ljudi sa Indijom.
Naravno, iza toga stoje komercijalni razlozi.
(ksta)
(NovaSloboda.ba)
08.03.2018.

Međunarodni Dan žena 8. mart




Širom svijeta danas se obilježava i slavi Dan žena, 8. mart.

Doduše različito. U nekim zamljama Dan žena je zvanični praznik, znači neradni dan, u nekim samo praznik za žene, a u nekima nezvanični praznik, radni dan, kada se ženama uručuju pokloni.
U većem dijelu svijeta, Ovaj dan spomenu onako, samo sporadično, više sa osvrtom kroz istoriju, kako je došlo do toga da se obilježava.
Malo starija raja rado se sjeća kako je bilo u u vrijeme “mraka” u bivšoj nam domovini. Na današnji dan svuda je bilo veselo, rasla je potražnja za ružama i karanfilima, u preduzećima se terefičilo, a uveče u restoranima teško dolazilo do slobodnog mjesta. A vrlo često, ako bi današnji dan kalendarski spadao u dane vikenda, slavilo bi se u nekom od hotela na moru ili na planini.
Jedni kažu da nije valjalo, a drugi da smo sanjali.

Ipak, da ne iznevjerimo tradiciju, jedan osvrt na istorijski razvoj Međunarodnog dana žena:

Prvi Dan žena je obilježen 8. mart 1909. u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. Između ostalih važnih povijesnih događaja, njime se obilježava i požar u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku 1911. godine kada je poginulo preko 140 žena.
Ideja za obilježavanjem Međunarodnog dana žena pojavila se prvi put početkom 20. stoljeća u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uvjeta. Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno demonstrirale 8. marta 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.
Protesti 8. marta događali su se i sljedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila 'Međunarodni dan žena' na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin.
Sljedeće godine je Međunarodni dan žena obilježen od preko milijun ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Ti događaji su koincidirali s požarom u tvornici Triangle Shirtwaist u New Yorku, nakon koga su slabe mjere sigurnosti na radu okrivljene za veliki broj žrtava. U početku prvog svjetskog rata žene širom Europe su 8. ožujka 1913. održale demonstracije za mir.
Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadij ruske revolucije. Nakon oktobarske revolucije, boljševička feminstkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. marta postane državni praznik, te se tijekom sovjetskog razdoblja koristio za obilježavanje "herojstva radnica".
Međutim, u mnogim komunističkim državama taj je praznik izgubio svoju ideološku osnovu i postao prilika muškarcima za iskazivanje ljubavi i poštovanja prema pripadnicama suprotnog spola, posluživši kao svojevrsni amalgam Majčinog dana i Valentinova u zapadnim državama.
U Čehoslovačkoj se Dan žena za vrijeme komunističkog režima pretvorio u parodiju, te je ukinut nakon baršunaste revolucije. U Mađarskoj se, pak, običaj poklanjanja cvijeća ženama zadržao i nakon pada komunizma.
Ženama se danas u mnogim državama uobičajeno uz čestitku daruje cvijeće.
Drage dame sretan vam dan žena!
(spagos)
08.03.2018.

Zelenim kulama protiv zagađenog vazduha




Aero Hive su inovativne višespratnice, koje će pomoći i u stvaranju prirodnog staništa za lokalne ptice. Projektni biro Midori Architects, predstavio je projekat dvije zelene zgrade u Hong Kongu kojima je zaštita životne okoline protkana u svakom pojedinačnom detalju.
Futuristički par nebodera, nazvanih Aero Hive, prema predloženom rješenju imaće organsku fasadu, koja bi na samom vrhu doživjela svoju ekološku kulminaciju, bogatu zelenu baštu!
Koncept je zasnovan na ideji da se kreira novi simbol održive gradnje u urbanoj sredini u kojoj objekat ima zadatak da se prilagodi izazovima lokalne klime i smanji emisiju ugljen-dioksida u atmosferu. Predstavljeni neboderi, čiji je dizajn nedavno osvojio nagradu Skyhive Skyscraper Challenge, projektovani su tako da, osim što bi trebalo da doprinesu ekološkom aspektu grada, ujedno svojim oblikom i veličinom mogu da se prilagode suptropskoj lokalnoj klimi i ekstremno jakim naletima vjetra.
„Aero Hive ima za cilj da promjeni ustaljeno uvjerenje da savremene visoke zgrade ne mogu da se prirodno ventiliraju, zbog svojih izuzetnih visina, a ujedno nudi i otklon od hermetički zatvorenih objekata u staklu koji se predstavljaju kao model održivosti.“, kažu projektanti.
Zaobljena forma i međusobni položaj objekata omogućavaju da tokom dana objekti stvaraju adekvatnu zasjenčenost, a porozno organizovana fasada omogućava optimalnu cirulaciju vazduha kroz cijelu zgradu. Na samom vrhu Aero Hive nalaziće se krovne bašte, koje će pomoći očuvanju javnog zelenog gradskog prostora i osim što će biti otvorene za javnost, trebalo bi da postanu i mjesto na kome će boraviti lokalne ptice. Velike krovne bašte neće imati samo nisko rastinje, već će u njoj rasti i velika stabla drveća, koja će omogućiti pticama da zasnuju novu koloniju.
(energis)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.03.2018.

Sitan znamen: Nadgrobni spomenik prvom štamparu Mostara


U vrtu Biskupije na Biskupovoj glavici nalazi se nadgrobni spomenik don Frani Miličeviću.
Bio je hrvatski i bosanskohercegovački pisac i štampar. Na inicijativu biskupa Kraljevića dolazi u Mostar 1871. i otvara prvu štampariju u Hercegovini, koja je počela raditi 1872. godine.
Štamparija je svoju djelatnost počela pod imenom „Tiskara katoličkog poslanstva u Hercegovini“.
Ispočetka je bila smještena u Biskupskoj rezidenciji u Vukodolu. U njoj je pokrenuto i štampano nekoliko hercegovačkih časopisa.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.03.2018.

Pogled u podvodni svijet nilskih konja


Ženka nilskog konja po imenu Jenny, iz zoološkog vrta u Koelnu, pokazuje se sa svoje najljepše strane.
Naime, posjetioce ovog ZOO vrta ovih dana očekuje tematski pogled u podvodni svijet krokodila i nilskih konja. U tu svrhu, uređen je bazen sa deset metara dugim i dva i po metra visokim staklenim zidom sa strane posjetilaca, koji bez efekata refleksije, nudi poglede u tamni podvodni svijet ovih životinja. Zid je utvrđen elementima od cement maltera, drvenim nosačima i svom potrebnom opremom.
Posjetioci prolaze pored staklenog zida i posmatraju šta se tog momenta dešava u bazenu, uz nadu da to neće smetati Jenny i njenom pratiocu Albertu.
A kako se predviđa, ovaj par bi tokom ove godine trebao dobiti nasljednika.
Pa nazdravlje.
(ksta)
(NovaSloboda.ba)
06.03.2018.

Fejzina kafana dobila namještaj









(preneseno sa portala ljubusaci.com, objavljeno 5. marta 2018.)

Ovih dana je počelo opremanje Fejzine kafane sa namještajem.
Donji dio ovoga lijepoga objekta je totalno opremljen, a nastavlja se opremanje gornjeg sprata.
Ovaj radostan čin dijelimo sa svima vama koji ste van Ljubuškog.

5. mart 2018.


06.03.2018.

Vrijeme berbe


Ponekad čovjek treba zauzeti sasvim drugu perspektivu, kako bi jednu svakodnevnu scenu otkrio kao poeziju.
Na jednom polju kod Nantonga u istočnoj Kini, dva radnika stoje u vodi. Povrće je uredno pobrano, složeno, vezano i leži u vodi oko njih. Oni zaju da će za njihovu robu naći dovoljno kupaca. U vrijeme kineske Nove godine ljudi na pijacama najvažnijeg agrarnog regiona ove zemlje kupuju velike količine povrća.
Shui Qin, na slici, poznat još i kao vodeni celer, služi kao hranjivi dodatak uz rižu i začinjeni tofu.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
05.03.2018.

Dodjeljeni Oscari 2018.




Film „The Shape Of Water“ (Oblik vode) proglašen je najboljim filmom 90. dodjele Oscara. Fantastična bajka, režisera Guillerma Del Toro dobila je četiri nagrade, između ostalih, kao najboji film i za najbolju režiju. Najbolja glumica je Frances McDormand za ulogu u filmu „Three Bilboards Outside Ebbing, Missouri“ (Tri plakata izvan grada), a najbolji glumac Gary Oldman za ulogu u filmu „Darkest Hour“ (Prelomni čas).
Film Guillerma del Tora “Oblik vode” (“The Shape of Water”), je fantastična drama o nijemoj čistačici zaposlenoj u laboratoriji, koja se zaljubi u neobično riječno biće, Smješten u šezdesete godine taj dijelom naučno-fantastični, a dijelom ljubavni film je Guillermu del Toru već donio Zlatnoga lava u Veneciji i Zlatni globus za najbolju režiju, kao i nagrade društava hollywoodskih redatelja i producenata.

Nagrađeni po kategorijama:

Najbolji film: „The Shape of Water“, Paul D. Austerberry, Jeffrey A. Melvin, Shane Vieau
Najbolja režija: Guillermo del Toro, „The Shape of Water“
Najbolji glumac: Gary Oldman, „Darkest Hour“
Najbolja glumica: Frances McDormand, „Three Billboards Outside Ebbing, Missouri“
Najbolja glumica u sporednoj ulozi: Allison Janney, „I, Tonya“ (Ja Tonya)
Najbolji glumac u sporednoj ulozi: Sam Rockwell, „Three Billboards Outside Ebbing, Missouri“
Najbolji originalni scenario: „Get Out“ (Bježi), Jordan Peele
Najbolji adaptirani scenario: „Call Me by Your Name“, James Ivory
Najbolja kamera: „Blade Runner 2049“, Roger A. Deakins
Najbolja originalna muzika: „The Shape of Water“, Alexandre Desplat
Najbolja pjesma: ”Remember Me” iz filma Coco
Najbolji animirani film-dugometražni: „Coco“, Lee Unkrich, Darla K. Anderson
Najbolji animirani kratki film: „Dear Basketball“ Glen Keane, Kobe Bryant
Najbolji vizuelni efekti : „Blade Runner 2049“, John Nelson, Gerd Nefzer, Paul Lambert and Richard R. Hoover
Najbolja montaža: „Dunkirk“, Lee Smith
Najbolji zvuk: „Dunkirk“, Mark Weingarten, Gregg Landaker, and Gary A. Rizzo
Najbolji miks zvučnih efekata : „Dunkirk“, Richard King and Alex Gibson
Najbolji dizajn: „The Shape of Water,“ Paul D. Austerberry
Najbolji strani film: „Una mujer fantastica“ -“A Fantastic Woman“ (Fantastična žena) (Čile)
Najbolji kratki film: „The silent Child“ Chris Overton, Rachel Shenton
Najbolji dokumentarni film: „Ikarus“, Bryan Fogel, Dan Cogan
Najbolji kratki dokumentarni film: „Heaven is a Trafic Jam on the 405“ Frank Dtiefel
Najbolji kostimi: „Phantom thread“ (Fantomska nit) Mark Bridges
Najbolja maska: „Darkest Hour“ Kazuhiro Tsuji, David Malinovski, Lucy Sibbick
(spagos)
05.03.2018.

Mramorni rakovi, nova vodena opasnost




Kako se pretpostavlja, sve je počelo kad je nekom vlasniku privatnog akvarijuma, ili, kako se sumnja, nekom prodavaču životinja u akvarijima, dosadio ovaj rak, i odlučio da ga jednostavno prospe u rijeku. Bilo je to 1995. negdje u Njemačkoj. Danas, 23 godine kasninje, posebna mutirana podvrsta mramornog raka proširila se kao kuga od Švedske do Madagaskara, od Njemačke do Japana. Ždere sve po redu, a uz to je prenosnik smrtonosne račije kuge.
Sve ovo su objasnili njemački naučnici u stručnom časopisu Nature, pri čemu su objasnili fenomen munjevitog širenja ove vrste raka. Oni su dokazali ono u šta se odavno sumnjalo, da je riječ o rakovima koji se razmnožavaju bespolno, odnosno iz neoplođene stanice, u ovom slučaju jajne. Na ovaj način, svi su potomci ženke i svi su potomci klonova svog roditelja, pa tako i praroditelja. Uz to je objašnjeno da je analiza pokazala šta se tačno dogodilo.
Riječ je o mramornim rakovima, koji normalno, u miru žive na Floridi, sve dok ljudi nisu primijetili da su riječni rakovi veoma jednostavni za uzgoj, bilo kao kućni ljubimci, bilo za potrebe istraživanja u laboratorijima. U jednom momentu, u nekom akvariju u Njemačkoj, došlo je do udvostručavanja genoma u stanici spermija, ukoliko je bilo riječ o mužjaku, ili genoma jajne stanice, ukoliko se radilo o ženki.
Uzrok za to, po pretpstavci naučnika, je nagla promjena temperature vode u kojoj se rak nalazio. I kad se taj rak uspio reproduktivno spariti sa drugim pripadnikom, ili pripadnicom svoje vrste, njihov potomak je bio sa donekle izmijenjenim genomom, što znači, posebne vrste. Ta nova jedinka je već bila sposobna da se razmnožava bespolno, što je očigledno nastavila činiti, i to vrlo agresivno.
Mramorni rak, izvorno se zove Procambarus fallax, a nova vrsta Procambarus falax f. Virgialis. Nova vrsta raka raste vrlo brzo, do 13 centimetara dužine, a polnu zrelost postiže već nakon četiri mjeseca. Potomstvo postiže stopom od 400 jaja, jedu sve, a pronašli su ga u svim vrstama voda, u rijekama, jezerima, barama, kanalima za navodnjavanje, ribnjacima i već godinama važi kao vrsta koja jede sve pred sobom i potiskuje prirodne, autohtone vrste slatkovodnih rakova.
Da je riječ o prvoj poznatoj vrsti raka koja se razmnožava bespolno, poznato je još od 2013. godine.
Od tada je ova vrsta raka stavljena na listu invazivnih vrsta. Ali, već do tada je već učinjena velika šteta. Pronađeni su primjerci ovih rakova u vodama u Njemačkoj, Slovačkoj, Italiji, Holandiji, Mađarskoj, Švedskoj, pa čak i u Hrvatskoj. Širom svijeta uočen je sve do Madagaskara, pa čak i do Japana. Smatra se da je već zauzeo petinu zemljine teritorije i velika je prijetnja opstanku najmanje sedam vrsta slatkovodnih rakova na Madagaskaru.
Ako se nastavi širiti agresivno, kao do sada, potisnuće sve endemske vrste, kazali su naučnici iz Centra za izučavanje rakova u Heidelbergu, Njemačka. Oni su uporedili DNK rakova uhvaćenih u vodama u Njemačkoj, i jednog kupljenog na Madagaskaru, i ispalo je da su genetski skoro identični, bez obzira što dolaze sa različitih strana svijeta.
Na Madagaskaru su ljudi otkrili da su ovi rakovi ukusni i veoma hranjivi, pa su ih počeli puštati u ribnjake i na rižina polja. Dokazati im da je to štetno, i da može izazvati ko zna kakve posljedice, veoma je teško.
Što se tiče početnog uzročnika, vlasnika osumnjičenog prodavača životinja iz akvarija iz Njemačke, koji je otkriven, istraga nije nmogla otići daleko, jer je davao kontradiktorne odgovore koji su odudarali od svih rezultata DNK analiza.
(nature)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
04.03.2018.

Dodjeljene Zlatne maline za 2018.


Zlatne maline, nagrade za najgore filmove tradicionalno se dodjeljuju večer prije Oscara, a ove je godine Razzies poharao - Emoji movie pokupivši nagrade za najgori film, najgoreg redatelja, najgori scenarij i najgori glumački par, a to mogu biti, kako je rečeno prilikom dodjele, bilo koja dva stvorenja u filmu.
Najgori glumci su Tom Cruise u Mumiji te Tyler Perry koji je nominiran u ženskoj kategoriji za ulogu u Boo 2! A Madea Halloween. Najgore sporedne uloge ostvarili su Kim Basinger u 50 nijansi mračniji te Mel Gibson u Daddy's Home 2.

Dobitnici Zlatnih malina 2018:
Najgori film - The Emoji Movie
Najgora glumica - Tyler Perry, BOO! 2: A Medea Halloween
Najgori glumac - Tom Cruise, Mumija
Najgori sporedni glumac - Mel Gibson, Daddy's Home 2
Najgora sporedna glumica - Kim Basinger, 50 nijansi mračniji
Najgori glumački par - Bilo koja dva emojija u The Emoji Movie
Najgori remake, nastavak ili krađa - 50 nijansi mračniji
Najgori redatelj - Anthony (Tony) Leondis, The Emoji Movie
Najgori scenarij - The Emoji Movie
(metro)

04.03.2018.

Knjiga je u izlogu



Knjiga "Perom i kamerom o Mostaru" autorskog trojca Tibor Vrančić, Smai Špago, Ismail Braco Čampara nalazi se u prodaji.
Knjiga se može kupiti u tri knjižare u Mostaru: Mutevelić u Cernici, Fram Ziral u Zapadnom logoru (fakultet) i Logovita (kod bivše zeničke mesnice na Aveniji). Cijena 25 KM.
(cidom)
04.03.2018.

Stari most u Konjicu






Na samom kraju Drugog svjetskog rata, 3. marta 1945. godine, njemački okupatori su srušili Stari kameni most u Konjicu prilikom povlačenja svojih trupa nakon 263 godine od izgradnje. Nakon toga je izgrađen drveni, pa betonsko – čelični most, a 2009. godine konačno je renoviran u izvornom obliku te ponosno spaja dvije obale prelijepe Neretve.
Radovi na obnovi mosta počeli su 12. maja 2006. godine. U obnovljeni Stari kameni most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke.
Stari kameni most ima šest lukova, a od 2003. godine nalazi se na listi nacionalnih spomenika BiH. Most je svečano otvaren 16. juna 2009. godine.
Zadržana je i dužina mosta od 101,80 metara i širina od 5,25 metara. Ukupni troškovi obnove iznosili su oko 5.300.000 KM. Ovaj most smatra se tačkom gdje se Hercegovina spaja sa Bosnom, a uz mostarski Stari most i most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, jedna je od najljepših građevina iz turskog doba.
Stari most u Konjicu izgrađen 1682. godine, u vrijeme sultana Mehmeda IV, kao posljednja velika osmanska građevina u BiH, a sagradio ga je Haseči Aliaga iz Blagaja.
(spagos)
04.03.2018.

Uoči dodjele Oscara 2018.




Imena dobitnika su već zapečaćena u kovertama. 8800 članova Akademije filmskih umjetnosti i nauka su se usaglasili oko 26 dobitnika Oscara. Zlatni, 3,5 kg teški kip je Nobelova agrada za kino!
U holywoodskom „Dolby Theatre“ 3.500 VIP osoba doživjeće dodjelu Oscara uživo, a oko jedne milijarde propratiće to putem malih ekrana.
Ko će dobiti?
Oscar je... uvijek bio iznenađenje!
Svečana dodjela održaće se u nedelju u 20 sati po lokalnom vremenu.

Najveći broj nominacija imaju filmovi: “The Shape of Water” (Oblik vode) Guillerma del Tora, “Dunkirk” (Denkerk) Christophera Nolana i “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” Martina McDonagha
Nominacije za najbolji film:
– “The Shape of Water” (“Oblik vode”)
– “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri”
– “Lady Bird”
– “Get Out”
– “The Post”
– “Dunkirk”
– “Call Me By Your Name'”
– “Phantom Thread”
– “Darkest Hour”
Nominacije za najbolju režiju:
– Guillermo del Toro “The Shape of Water”
– Christopher Nolan, “Dunkirk”
– Jordan Peele “Get Out”
– Greta Gerwig “Lady Bird”
– Paul Thomas Anderson “Phantom Thread”
Nominacije za najboljeg glumca:
– Timothée Chalamet “Call Me By Your Name”
– Daniel Day-Lewis “Phantom Thread”
– Daniel Kaluuya “Get Out”
– Gary Oldman “Darkest Hour”
– Denzel Washington “Roman J. Israel, Esq”
Nominacije za najbolju glumicu:
– Sally Hawkins “The Shape of Water”
– Frances McDormand “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri”
– Margot Robbie “I, Tonya”
– Saoirse Ronan “Lady Bird”
– Meryl Streep “The Post”
Nominacije za najbolju mušku sporednu ulogu:
– Willem Dafoe
– Woody Harrelson
– Richard Jenkins
– Christopher Plummer
– Sam Rockwell
Nominacije za najbolju žensku sporednu ulogu:
– Mary J. Blige
– Allison Janney
– Lesley Manville
– Laurie Metcalf
– Octavia Spencer
 Nominacije za najbolji strani film:
– “A Fantastic Woman”, Čile
– “The Insult”, Liban
– “Loveless”, Rusija
– ”On Body and Soul”, Mađarska
– “The Square” (Kvadrat), Švedska
(spagos)

04.03.2018.

Negdje daleko: Najspektakularniji mostovi na svijetu

Jedna vožnja niz tobogan, molim! Brodovi moraju slobodno prolaziti ispod mosta Eshima Ohashi u Japanu. Stoga su se arhitekti odlučili da s jedne i druge strane mosta naprave uspon od 6 stepeni.

A čini se da Japanci imaju smisla za lude konstrukcije mostova, jer most Kawazu Nandaru Loop Bridge je sve samo ne most. A na mostu je sve drugačije nego na nekom konvencionalnom rješenju.

Visina i oblik mosta na jezeru Pontchartrain Causeway u državi Louisiana u SAD su pomalo dosadni. Njegova dužina je 38 kilometara i objekat se čini veoma zastrašujućim. Nakon 12 kilometara ni u jenom pravcu nema kopna na vidiku.

„Most za nigdje“ je nadimak mosta Storseisundbrua na obali Atlantika u Norveškoj. Vozači, ali i putnici u vozilima, postaju zastrašeni kad se približavaju mostu sa ove strane. Međutim, nema razloga za brigu. Do sada su svi stigli na drugu stranu živi i zdravi.

Na prvi pogled, most Husaini izgleda sigurno. Međutim, stanovnici istog grada izgradili su ovaj most od materijala kojeg su našli u svojoj okolini. A kod se malo bolje pogleda, to biva sasvim jasno.

… a ako bi bilo ko most u pakistanskoj regiji Galit Baltistana nazvao smjelim, ili pak oskudnim, bio bi beskrajno potcijenjen. Uprkos stanju na terenu, most za stanovnike Husainija je žila kucavica. Jedino pitanje, koliko još dugo. Poznati su nam mostovi za koje su graditelji prilikom početka gradnje rekli: Nek’ potraju koliko i mi?

Južno od malezijskog grada Amarapura nalazi se jezero Taunghtaman. Preko njega vodi most U-Bein. Prelaz je napravljen 1850. godine i smatra se najstarijim mostom na svijetu izgrađenim od teak drveta.

Mostovi majmuna na mnogim mjestima u Vijetnamu su jedini način da se pređe preko moćnog Mekonga. Oni se sastoje samo od međusobno povezanih bambusovih kolaca. A šta bude sa mostovima nakon neke poplave?

Mnogo stabilnije djeluju mostovi na Meghalaya u Indiji. Korijenje gumenih stabala ručno se okreće da raste u određenom pravcu, a u vazduhu se povezuju sa granama okolnog drveća.

Nazad ka kolosima od čelika i stakla, koji nisu ništa manje strašniji. Chesapeake Bay Bridge tunel u saveznoj državi Virdžiniji ima svega i svačega u svojih 37 kilometara dužine: krivine, uspone, nepredvidljive vremenske prilike, sve to su njegovi najvažniji znakovi raspoznavanja.

Sunninbergbrücke most u švajcarskom kantonu Graubunden je u punom smislu riječi savijen. Objekat je viseći most, blago nagnut. Na visini od 526 metara, automobili prolaze jasno naglašenom krivinom.

Ljudi koji imaju strah od visine definitivno nisu dobrodošli na most Trift u švajcarskom kantonu Bern. Viseći most prema nepalskom primjeruu razapet je na visini preko 100 metara u dužini 170 metara. Kad puše vjetar, most se ljulja ko lud i prelaz je veoma neugodan.

Naravno, u ovom kratkom pregledu ne smije nedostajati najviši most na svijetu. Završen u decembru 2016. godine Beipanjing most u južnoj Kini spaja dvije planine na visini 565 metara iznad doline kojom teče rijeka Beipan Jiang. Uzbuđenje je zagarantovano prilikom svakog prelaska mosta.

Srednja carevina ima još spektakularnih konstrukcija za ponuditi, pogledati i doživjeti. Jedna od njih je stakleni most Zhangjiajie u provinciji Hunan. Na visini od 300 metara prelazi se preko jedne provalije, a nezaboravan, i ujedno zastrašujući, pogled prema dole ponuđen je kroz staklenu plohu, direktno ispod nogu.

Konačno, putovanje preko mostova završavamo u Njemačkoj, konkretnije na planini Harz. Direktno pored pored monumentalne brane Rappbode nalazi se most Titan RT dužine 458,5 metara, visine od skoro 100 metara.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

03.03.2018.

Stara majka


Meine Großmutter

erwartete weder Lohn noch Strafe
vom Leben, sie wußte genau,
um was es nicht geht, der Rest war
für Männer in Uniform,
oder für Philosophen.
Handschuhe zum Beispiel zog sie
nie an, um sie nicht zu beschmutzen.
An ihrem Unterricht nahmen teil
Kamille, Kornblume und Saubohne,
alle bestanden mit Auszeichnung,
weil es gab keine Düngemittel
nach dem großen Krieg.
Was für prächtige Saubohnen!
Als ich heute hier in den Bergen,
die meine Großmutter nie gesehen hat,
das graue Gras aus dem Vorjahr betrachtete,
das endlich wieder aufblicken konnte
nach langer winterlicher Belagerung,
mußte ich daran denken,
daß sie vom Leben weder Lohn
noch Strafe erwartete.
Aber was dann? Nichts,
um die Wahrheit zu sagen, nichts.

(by Michael Krüger)

Stara majka

Moja stara majka
nije očekivala ni nagradu ni kaznu
od života, ona je znala tačno,
o čemu se radi, a ostalo je bilo
za ljude u uniformi,
ili za filozofe.
Rukavice, naprimjer, nikad
nije navukla, da ih ne bi zaprljala.
Njena svakodnevna zabava bili su
kamilica, kukuruz i pasulj
i sve su osvojile nagradu,
jer nije bilo đubriva
nakon velikog rata.
Kakav veličanstveni pasulj!
Kada sam danas u planinama,
koje moja stara majka nikad nije vidjela,
posmatrao suhu travu od prošle godine,
koja bi se konačno mogla ponovo pojaviti
nakon duge zimske opsade,
morao sam pomisliti na to
da ona od žitova nije očekivala
ni nagradu niti kaznu.
Ali šta onda? Ništa,
iskreno rečeno, ništa.

(sa njemačkog:spagos)
03.03.2018.

Prije Oscara dijele se Zlatne maline



Sve je počelo u martu 1981. godine na jednoj maloj zabavi u kući publiciste i sineasta J.B. Wilsona. Nakon što su odgledali dodjelu 53. Oscara, Wilson je prijateljima podijelio listiće, i zamolio ih da glasaju za najgori film, najgoreg režisera i najgoreg glumca godine. Tako je nastala nagrada Zlatna malina (Golden Raspberry Award, ili skraćeno Razzie), kao jedna vrsta anti Oscara.
Wilson je rezultate objavio u saopštenju za javnost koje su prvo prenijeli lokalni mediji, a mala zabava, tada oko tridesetak prisutnih porotnika, godinama je prerasla u veliki događaj, koji se sada organizuje samo dan prije zvanične dodjele Oscara. Ove godine to će biti 3. marta. Wilson je tokom godina osnovao fondaciju Golden Rapsberry Award kojoj pripada oko 750 filskih kritičara, novinara kao i filmskih stvaraoca iz SAD i drugih zemalja.
Oni pored uobičajenih nagrada imaju i zanimljive kategorije kao što je Najnapuhaniji film za omladinu, ili Najgore bezobzirno nepoštivanje ljudskog života i javne imovine.
Naziv raspberry (malina) koristi se kao izraz „bez poštovanja“, u smislu "blowing a raspberry". Naime, u slangu blowing a raspberry (ili blowing a strawberry, Bronx cheer, rasp, razz) znači proizvoditi zvuk sličan ispuštanju vjetrova, s ciljem da se ismije neka osoba ili osobe.
Za većinu dobitnika Zlatne maline po kategorijama ova nagrada je velika sramota, dok neki bez problema dođu i lično preuzmu svoju nagradu, a već slijedeće večeri sjede na zvaničnoj dodjeli Oscara.
(stern)

03.03.2018.

Vjenčanje na filipinski način


U moru bijelog cvijeća, na filipinskom ostrvu Cebu, jedan mladi par je rekao svoje životno: Da!
A to se desilo baš na Dan zaljubljenih, do koga se veoma drži i na ovom području.
Na skoro 7.000 ostrva ovog arhipelaga. organizuju se na ovaj dan masovna vjenčanja, sa učešćem hiljada parova.
Prije svega za siromašne, to je prilika za svadbu, jer sve troškove vjenčanja i proslave snosi država.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
02.03.2018.

Snijeg u Mostaru 1. marta 2018.










Juče, nešto iza 13 sati, u Mostaru je počeo padati snijeg.
Hladno vrijeme i buru zamijenila je snježna idila, a bijelom pokrivaču najviše će se, zasigurno, obradovati najmlađi i broji hobi fotografi, koji su pošurili uhvatiti snježni ugođaj u Mostaru, prije nego što ga je nestalo.
Za Dan nezavisnosti BiH upriličen je i prvi ovogodišnji skok sa Starog mosta u ledenu Neretvu. 
Respekt za hrabrog skakača. 
Snijeg pade na behar, jedna je od fotografija, pošto je još rano za voće.
Fotografije u prilogu sa društvenih mreža i brojnih portala.
(spagos)
02.03.2018.

Iz životinjskog svijeta: Kad prorade majčinski hormoni






Fascinirajuće fotografije pošle su za rukom jednom američkom fotografu u Nacionalnom parku Etosha u Namibiji.
Lavica, kojoj je suparnički lav ubio mladunčad, stavila se u zaštitu mladunčetu antilope, i ponašala se prema njemu kao da mu je majka. Iako je antilopa prirodni plijen lavova, lavica se mladunčetom zabavila kao da je njeno vlastito, prenoseći na njega dio majčinske brige, koju je trebala uputiti svojim mladima.
Scena je trajala puna dva sata, a čitavo vrijeme u vazduhu je lebdilo pitanje, da li će se desiti nešto tragično. Međutim, nije se desilo.
A šta će se desiti kad mladunče stane na noge? Da li će uspjeti odskakati svom stadu, koje se nalazi ne tako daleko, u blizini?
Priroda često nudi nemoguće misterije, u kojima se nikada ne zna šta će se dogoditi u trenutku koji slijedi.
(dilymail)
(NovaSloboda.ba)
01.03.2018.

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine


U Bosni i Hercegovini danas se obilježava Dan nezavisnosti i 26. godišnjica Referenduma o nezavisnosti, koji se održao 29. februara i 1. marta 1992. godine, kada se više od dvije trećine bh. građana izjasnilo za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.
Referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Punoljetni građani Socijalističke republike Bosne i Hercegovine glasali su o nezavisnosti Bosne i Hercegovine na referendumu, na kome je jedino pitanje bilo: ‘Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?’
Na Referendumu je glasalo 2.073.568 građana/glasača BiH (izlaznost 64,3 posto), od kojih je 99,7 posto bilo za nezavisnost.
Bosna i Hercegovina je proglasila nezavisnost 1. marta 1992. godine, a rezultati referenduma su prihvaćeni 6. marta iste godine u Parlamentu Bosne i Hercegovine.
Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1.mart proglašava Danom nezavisnosti Bosne i Hercegovine i državnim praznikom potpisao je tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995, neposredno nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini i tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine.
(NovaSloboda.ba)
01.03.2018.

Rođen 29. februara


Na svijetu ima oko četiri miliona ljudi rođenih posljednjeg dana februara prestupne godine. To je otprilike 0,0686 % stanovništva na planeti, koje svoje rođendane slavi ili prethodnog dana 28. februara ili 1 marta.
Šansa da se neko rodi na ovaj dan iznosi 1:1.500, a mnogi vjeruju da su djeca rođena 29. februara "izabrana", srećna, različita od drugih. Za njih se kaže da imaju snažnu intuiciju, da su izuzetno sposobna i talentovana za mnoge oblasti.
Međutim ima i onih koju vjeruju da je taj datum baksuzan i da djecu rođenu 29. februara prati loša sreća pa su u prošlosti od matičara zahtjevali da djetetu kao datum rođenja upišu 28. februar ili 1. mart.
Poznate ličnosti rođene na današnji dan su Mel Gibson, Sandra Bulok, Kristina Agilera, Skarlet Johanson, kompozitor Đoakino Rosini...
Narodno vjerovanje kaže da se ne samo na ovaj dan nego i u toku čitave prestupne godine ne valja ženiti i udavati, kupovati imanje, podizati kuću...
Numerolozi međutim smatraju da su osobe rođene ovog dana izuzetne jer 29. februar postoji tek svake 4. godine. Kreativne su i nadarene za umjetnost, savršeni su za glumu, muziku, književnost, ali imaju i izuzetno snažno šesto čulo za natprirodne pojave. Rođene na taj dan označava broj 11 koji ima izuzetnu energiju.
A danas je svakom slučaju prvi mart.
(spagos)

01.03.2018.

Druge zemlje drugi običaji: Odmor pod prijetnjom kazne


Cigareta nakon kupanja u moru za pušače je ćeif, ali za turiste u Thailandu može postati problem:
Na 24 omiljene plaže, od 1. februara ove godine pušenje je strogo zabranjeno. Ko uprkos tome zapali, i još pri tome baci opušak na plažu, prijeti mu zatvor do jedne godine i novčana kazna od 2500 eura. Zagađenja plaža su, inače, pretjerana.
Stanje u ovoj zemlji koja se na prvi pogled čini kao da je iz raja, nakon vojnog puča 2014. godine, veoma je napeto. Sloboda izražavanja je ograničena, a na jugu zemlje još uvijek dolazi do sukoba separatističkih grupa. Turisti se posebno upozoravaju na opasnost putovanja u ove dijelove zemlje. Za Evropljane je osim toga veoma bizarno: strogi zakon protiv omalovažavanja visočanstva. Već za djela kao što su savijanje novčanice, ili lista novine, preko slike kralja, preminulog 2016. godine, može se biti kažnjeno i godinama zatvora.
Takođe, i druga pravila ponašanja, kao na slici u prilogu, moraju poštovati svi oni koji se na vrijeme žele vratiti sa odmora.
U Singapuru se bacanje smeća na ulicu na licu mjesta kažnjava sa 600 eura.
U Brazilu je bikini dozvoljen, ali je zabranjeno hodanje plažom bez igdje ičega gore.
U Bangladeschu, Ghani i Iranu je zabranjeno slikanje zgrada vlade.
Zabranjeno je kupanje u vodoskoku Trevi u Rimu. Kazna do 500 eura.
U Ujedinjenim Arapskim Emiratima je zabranjeno da se parovi ljube na ulici. Kazna, zatvor za oboje.
Na Sardiniji je strogo zabranjeno uzimanje i nošenje pijeska sa plaže, kao suvenira.
(stern)
(NovaSloboda.ba)