spagosmail

Dobrodošli na moj blog


14.03.2018.

Sitan znamen: Vojno groblje


Južno od Južnog logora nalazi se Vojno groblje, većini Mostaraca potpuno nepoznato.
Zadnje sahrane ovo groblje bilježi tokom Drugog svjetskoga rata. Pokopani su u njega ubijeni pod italijanskim vojnim vlastima, ubijeni prema osudi mjesnoga civilnog suda, poginuli Italijani i Nijemci.
Doduše, sahrane su vršene i nakon Drugog svjetskoga rata, ali mnogo rjeđe, a onda je groblje zapušteno, postupno devastirano, spomenici razbijeni, korišteni za izgradnju kuća i vikendica, a naročito poslije rata od 1992. do 1994. godine. Nakon toga groblju se ne može ni prići, jer je ranije asfaltirani put potpuno uništen, naneseni su šut i zemlja i groblje je pretvoreno u običnu poljanu sa zaraslom travom. Ponegdje se vide ostaci grobova i nadgrobnih spomenika, koji nisu odgovarali nijednom vandalu za upotrebu prilikom gradnje kuće ili nekoga drugog objekta.
Premda je to Vojno groblje, u njemu nisu pokopani isključivo vojne osobe. Iako dobro devastirano, na groblju je moguće razaznati poneka imena, kao što je grob Antona Fojarewitza, gradskog ljekara i upravnika mostarske bolnice, pokopanog 3. novembra 1901. godine.
Sa sjeverne strane groblja i danas postoji kapela s krstom i malim stepeništem, čijo skladno arhitektonsko izvođenje jasno govori da se ovdje radi o planski rađenom groblju.
Ali, danas se, nažalost, do grobova mora probijati kroz draču i šiblje.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.03.2018.

Iz podvodnog svijeta: Meduza u obliku jajeta


Meduza (Cotylorhiza tuberculata) po svom vanjskom izgledu veoma liči na razbijeno jaje koje pliva pod vodom. Ovaj primjerak je fotografisan u vodama pred ostrvom Vancouver u Kanadi. Iako njen prečnik iznosi oko 60 centimetara, a pipci mogu dostići i do šest metara dužine, ona je bezopsana.
Doduše, i ove vrste meduza moraju uhvatiti njihov plijen, kako bi se prehranile, ali su njihovi pipci preslabi, čak toliko, da nekim rakovima uspijeva da iz njih otmu već uhvaćenu hranu.
Ima ih i u Mediteranu, u dubokim morima, a najčešće se nalaze ispod same površine vode.
Samostalne su u kretanju i relativno nezavisne od morskih strujanja. Najčešće im se u pratnji nalaze jata malih riba, koje u njihovim pipcima pronalaze skrovište, a jačina njihovog otrova je na nivou jedne koprive, što nije opasno za ljude.
Uprkos tome, mnogi se ne bi voljeli susresti sa njom u vodi.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)