spagosmail

Dobrodošli na moj blog


27.03.2018.

Na putu kao prije 200 godina: Trkaća mašina


Karl Freiherr von Drais je 1818. godine u Badenu prijavio njegov patent „Trkaću mašinu“. Tada je nekoliko primjeraka te „mašine“ dostavio i u Pariz.
Sporstki avanturista Frank Hulsemann i ekspert za prirodu Achim Schmidt, sa Visoke sporstke škole u Kelnu (Njemčaka), proputovali su ovih dana oko 700 kilometara dugu rutu od Mannheima do Pariza, pod uslovima kakvi su prije 200 godina bili na raspolaganju pronalazaču Draisu.
Oni su se sa rekonstruisanim „trkaćim mašinama od drveta i željeza kretali samo poljskim putevima.
Istraživači su htjeli rasčistiti situaciju, da li je pronalazač u odnosu na tadašnje glavno prevozno sredstvo, kočiju vučenu konjima, imao bilo kakvu prednost. Nalaz slijedi.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.03.2018.

Počele pripreme za početak obnove hotela Neretva







Radnici preduzeća Građevinar Fajić počeli su danas pripremne radove za obnovu hotela Neretva u Mostaru, koji je srušen tokom posljenjeg rata, baš na svoj stoti rođendan.
Za dan-dva, na gradilište treba da stigne kran i nakon njegovog postavljanja, radovi na obnovi će otpočeti na radost mostaronostalgičara, koji sa velikim nestrpljenjem čekaju da jedan od bisera grada i jedan od najljepših i najstarijih hotela u BiH bude otvoren i zablista u punom sjaju.
(NovaSloboda.ba)
27.03.2018.

Pet godina bloga „Na granici sjećanja“

kolaž starih slika: Braco

Prije pet godina smo nas trojica, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara i Smail Špago, zajedno otvorili ovaj blog sa ciljem da na jednom mjestu ostavimo pismene tragove, koje smo do tada ostavljali po društvenim medijima, ili kako tada, takao i danas, objavljivali na portalima.
Tada smo na blogu napisali:

Zašto na granici sjećanja? Na ovom blogu ćemo pisati o događajima, koji stoje negdje duboko u memoriji, od prije mnogo, mnogo godina, uz svjedočenje poneke požutjele slike...“

Pet godina kasnije, na blogu se nalazi 789 priloga, a broj čitalaca je dostigao 283.887.
Svim čitaocima i posjetiocima bloga se zahvaljujemo na posjetama, a nadamo se da će se ova saradnja nastaviti i u narednom periodu.
Posebno nam je drago da je u međuvremenu ovaj blog postao izvor mnogim autorima, koji su to naznačili u svojim tekstovima.

Nažalost, život ima svoje priče, od nas trojice koji smo tekstovima ili slikama upotpunjavali ovaj blog, prošle godine nas je napustio i preselio na neki bolji svijet, naš dragi kolega Ismail Braco Čampara.
Ako išta ima od one izreke da čovjek živi onoliko koliko žive njegova djela, onda je ovo dobar znak da je naš Braco još uvijek među nama, ili barem da nas odnekle posmatra i smješka preko svojih brkova.


Ovdje link, koji vas vodi na naš prvi prilog, objavljen 27. marta 2013. godine, koji smo ilustrovali pjesmom „Tvoje je samo ono što daš“.


(spagos)