spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.04.2018.

Na Partizanskom svijetli...



Fotografija je napravljena u subotu 28. aprila 2018. godine. Nakon dugo godina mraka, konačno je prosvijetlilo.
Istovremeno sa obnovom, koja je još i toku, bilježe se i  prvi turisti u obilasku spomenika.
(spagos)
30.04.2018.

Par sočnih kaktusa


Mjesto radnje: Izložba cvijeća i opreme za povrtlarstvo u Cardifu, Wales. Ovaj, očigledno još uvijek zaljubljeni par, svoju sklonost prema samo jednoj biljnoj vrsti ne sakriva ni najmanje.
Naravno, tome su dosta doprinijeli sukulenti.
Suku, šta?
Kaktusi pripadaju sočnim biljkama, koje u svojoj unutrašnjosti mogu sačuvati određenu količinu vode. A baš takve vrste biljaka nazivaju se sukulenti.
Riječ dolazi od latinske riječi sucus, što znači sok, pa suculentes ima značenje bogat sokom.
Moguće da se „par kaktusa“ sa slike zbog toga i osjeća tako vezano.
Prema vanjskom izgledu, neki primjerci izgledaju prilično ušuškani, a u unutrašnjosti sadrže itekako puno soka.
A ni nije baš sve onako kako se to čini na prvi pogled!
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
29.04.2018.

O etičkim granicama napretka: Back-up ljudskog mozga u Cloud


SAD je zemlja bezgraničnih mogućnosti. Tamo se već istražuju načini kako bi se ljudski mozak mogao održati na Nano nivou. Centre za razmišljanje u mozgu trebalo bi tako precizno konzervirati kako bi se kasnije mogli simulirati na jednom kompjuteru.
Tačnije rečeno: Od ljudskog mozga se želi napraviti jedan back-up, kao od jednog kompjuterskog hard diska. Za tako nešto već postoje i sredstva za istraživanje od investitora i od američke vlade.
Kao i uvijek, gledajući sa etičke strane, tu bi se mogao javiti problem, iako se sa tim još nije ni započelo. Nova tehnika se navodno može koristiti samo na svježim mozgovima. U tu svrhu, na smrt oboljeli ljudi trebali bi biti povezani na jednu mašinu srce-pluća, kako bi njima dok su još živi u vratnu arteriju bila ubrizgana jedna smrtonosna hemijska mješavina. Mozak bi na taj način bio balzamovan kao mumija. Nakon „End of Life Option“ zakon propisuje pravo smrtno bolesnih na okončanje života uz pomoć ljekara. Pravnici se sada bave načinom, kako da se sve ovo uskladi sa zakonima. Navodno, to bi moglo proći, jer je konzerviranje smrtonosno.
Za kopiranje mozga već postoji lista čekanja sa 25 dobrovoljaca. Oni imaju smrtonosnu bolest, a žele da na zakonski čistoj osnovi njihov mozak bude downloadovan u Cloud, kako bi kasnije mogao biti korišten.
Za sve one koji se raduju vječnom životu u Cloudu, ovo bi značilo dolazak zlatnih vremena.
(express)

29.04.2018.

Negdje daleko: Mini države plijene pažnju

Gdje se nalaze najmanje države na svijetu? Kako su „slatke“ te mini države! Deset najmanjih država na svijetu zajedno, manje su od jednog najvećeg grada na svijetu. One se nalaze od srca Evrope, do pučine Pacifika.
Trenutno, svijet broji 193 države, neke su ogromne, a neke opet vrlo sićušne. Neke su tako male, da nemaju ni svojih građana, pa čak ni vlastitu valutu. Tako male, da za svoje poslove koriste ambasade susjednih zemalja. Onda opet tako male, da im je mreža puteva manja nego, recimo mreža podzemne željeznice u nekoj svjetskoj metropoli. A svih deset najmanjih državica zajedno, po površini su manje nego najveći grad na svijetu Mexiko City. Uprkos svemu tome, ove mini države ni u kom slučaju nisu nepoznate i pričaju vrlo interesantne storije. Među njima nalaze se poreski rajevi, najstarije republike na svijetu, države sa najvećim prihodom po glavi stanovnika na svijetu, a takođe i države sa najvećim prosjekom ubistava po glavi stanovnika.
Monako je sa njegovih 2,02 kvadratnih kilometara površine na drugom mjestu među ovih deset, ali je, istovremeno, sa 17.000 stanovnika najnaseljenija nezavisna država na svijetu. Ova država je naročito popularna među bogatašima, jer u njoj ne postoji ni porez na prihode, niti porez na nasljedstvo.
Deset najmanjih država na svijetu poredaćemo obrnutim redosljedom, od najveće ka najmanjoj.


Pozicija broj 10: Malta
Malta (316 kvadratnih kilometara) je južnoevropska ostrvska zemlja u Sredozemnom moru, veličine jednog prosječnog evropskog grada. Usputna stanica za brodove između sjeverne Afrike i Evrope. Redovni učesnik Evrovizije i svih mogućih evropskih kupova u sportu.


Pozicija broj 9: Maldivi
Maldivi (298 kvadratnih kilometara) su ostrvska država u Indijskom okeanu, u blizini južnog špica Indije. Sastoji se od 1.196 ostrva, a 90 procenata površine države su vodene površine, a ni jedan dio površine zemlje, nije viši od jednog metra nadmorske visine.


Pozicija broj 8: Sveti Kristofor i Nevis
Sveti Kristofor i Nevis (269 kvadratnih kilometara) su grupa ostrva, koja pripada Malim Antilima na Karibiku. Oba ova ostrva bila su otkrivena 1.493. godine, prilikom drugog putovanja Kristofora Kolumba u Ameriku. Iako ima najveći prosjek ubistava po glavi stanovnika na svijetu, omiljeno je mjesto za odmor.


Pozicija broj 7: Maršalska ostrva
Maršalska ostrva (181,3 kvadratnih kilometara) su država u zapadnom dijelu Pacifika. Postala su poznata pedesetih godina prošlog vijeka po američkim atomskim probama, koja su obavljana u Bikini Atolu: Neki dijelovi ove države zabranjeni su za pristup ljudima, narednih 24 hiljade godina (!!!), zbog posljedica ovih proba.


Pozicija broj 6: Lihtenštajn
Lihtenštajn (160 kvadratnih kilometara) je država u srednjoj Evropi, između Austrije i Švicarske. U potpunosti se nalazi u Alpama. Broj stranaca u njoj je 33,2 posto. Ukupna dužina svih cesta i ulica u Lihtenštajnu iznosi 105 kilometara.


Pozicija broj 5: San Marino
San Marino (61 kvadratni kilometar) ne spada samo među najmanje države na svijetu, nego je i najstarija republika na svijetu, formirana 301. godine. Ova država koristi italijanski poštanski sistem. Redovni učesnici u kvalifikacijama za Svjetska i Evropska prvenstva u fudbalu. Najčešći skor na kraju 0 bodova.


Pozicija broj 4: Tuvalu
Tuvalu (26 kvadratnih kilometara) nalazi se na jugoistoku Pacifika, a sjeverno od Novog Zelanda. Na ostrvu se nalazi tačno 8 kilometara asfaltne ceste, i na taj način, to je zemlja sa najmanjom saobraćajnom mrežom na svijetu. U svijetu je postala poznata, jer je državnu oznaku TV, prodala za 50 miliona eura preduzetniku DotTV, kako bi je ovaj koristio kao internetski nastavak: internet.tv.


Pozicija broj 3: Nauru
Ostrvska država Nauru (21,3 kvadratnih kilometara) leži na Pacifiku. Poznata je po zalihama fosfata u rudnicima. Stanovnici imaju prosječno najveća primanja po glavi stanovnika na svijetu. Posebno je zanimljiv podatak da kod 80 posto muškaraca BMI faktor iznosi preko 30, te na taj način Nauru spada u državu sa najdebljim ljudima na svijetu.


Pozicija broj 2: Monako
Kneževina Monako (2,02 kvadtarna kilometra) je grad-država u zapadnoj Evropi, leži direktno na Sredozemnom moru, a sa 17 hiljada stanovnika je najgušće naseljena država na svijetu. Poznata je jer u njoj nema ni poreza na prihod, niti poreza na nasljedstvo. Omiljeno mondensko ljetovalište i sastajalište svjetskog Jet Seta.


Pozicija broj 1: Vatikan država
Vatikan (0,44 kvadratna kilometra) je jedna enklava usred Rima i najmanja je priznata država na svijetu. U njoj zvanično živi samo 900 stanovnika, a samo polovina od njih ima državljanstvo Vatikana, koje biva dodjeljivano samo onima koji obavljaju posebne državne funkcije. U ovoj državi ne postoji porez na promet, a reklama je strogo zabranjena, osim na vozilima.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
28.04.2018.

Obnavlja se Partizansko groblje u Mostaru - Sve se sprema za 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom

























(tekst koji slijedi, sa fotografijama u prilogu, objavljen je na portalu klix.ba dana 27. aprila 2018.)

Mostarsko Partizansko spomen-groblje, zaštićeni nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, uskoro će ponovo zablistati u svojoj monumentalnoj ljepoti. Radnici mostarskih preduzeća naporno rade na procesu obnove i dovođenja ovog vrijednog objekata u stanje kakvo je primjereno današnjem vremenu.

Radnici JP Parkovi rade na uređenju zelenih površina i okruženja spomenika. "Građevinar Fajić" radi na rekonstrukciji samog spomenika, kamene ornamentike. Ispod mlazeva vode i kiseline nestaju uvredljivi grafiti, a dosta je kamenih dijelova koje je potrebno rekostruisati.
Radnici preduzeća "Dema&S", specijaliziranog za elektro instalacije, rade na instaliranju rasvjete i video nadzora te potrebnih elektro instalacija. Ranije je postavljena i kućica za zaštitara e pripadajući video nadzor na ulaznom dijelu objekta.
Alija Behram, predsjednik udruženja Mostarski krug, kaže nam kako su se s Centrom za mir, na poziv Radmila Brace Andrića, prije njegove smrti, uključili u proces obnove Partizanskog spomenika.
"Andrić je bio predsjednik odbora za podršku obnove i nama je predao kompletnu dokumentaciju koju je posjedovao, sve što je imao o Partizanskom groblju te cijelu korespodenciju za dvanaest godina koliko je odbor postojao. Obzirom da je to nacionalni spomenik BiH, mi smo pozvali državne institucije da urade nešto, a shodno zakonu Vlada Federacije je jedina nadležna za kompletnu prezentaciju, čuvanje, fizičku zaštitu i obnovu", kaže Behram.
Behram dodaje da je Grad Mostar odgovoran za čišćenje, da ga nudi u sklopu svoje turističke ponude te da brine o njemu, a ne kako je bilo do sada. Nakon dvanaest godina Partizanski spomenik je ponovo ušao u budžet Grada Mostara, koji je za ovu godinu obezbijedio je trideset hiljada KM za održavanje spomenika, čišćenje i uređenje zelenih površina.
"Na naš poziv u novembru su u Mostar došli premijeri Novalić i Zvizdić te obećali da će uraditi sve kako bi se spomenik obnovio. Nakon toga formirana je jedna grupa koja je svakodnevno na vezi i pozvani su prijatelji projekta da pomognu. Na objektu su već zaštitari, instalirana je kućica i već je jednim dijelom objekat osvijetljen", pojasnio je Alija Behram.
Behram nam kaže i kako su devastacije bile ogromne, kako je potrebno zamijeniti 350 kamenih cvjetova.
"Po mojoj procijeni do 9. maja uz Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom Partizansko groblje će biti vraćeno građanima i otvoreno za turističku ponudu. Mi zagovaramo da baš 9. maja na Partizanskom groblju obilježimo Dan pobjede nad fašizmom", najavio nam je Behram.
Partizansko groblje remek djelo je Bogdana Bogdanovića i s pravom spada u navrednije spomenike tog vremena u cijeloj bivšoj državi. Otvorio ga je sam Josip Broz 25. septembra 1965. godine u povodu dvadesete godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma i na dan formiranja Mostarskog bataljona.
Projektom izgradnje spomenika je bilo predviđeno 810 grobnih mjesta, ali je prikupljeno je samo 560 ostataka poginulih boraca, od čega je 8 narodnih heroja. Njihovi ostaci su položeni u betonske komore, ispod grobnih obilježja, dok su kosti iz zajedničkih grobnica položene u spomen-kosturnicu u polukružnoj niši u kojoj se polažu vijenci. Za gradnju spomenika upotrijebljene su kamene ploče koje su skinute sa starih i devastiranih kamenih kuća starog grada.
Poslije posljednjeg rata spomenik prolazi konstantne devastacije i biva poligonom političkih prepucavanja te višestrukih najava obnove i sanacije. Donacijom norveške Vlade spomenik je dijelom saniran 2008. godine.
(klix.ba)


28.04.2018.

Taj čudesni svijet: Zaustavljeni momenti


Varnice na asfaltu. Tokom kvalifikacija za trku Formule 1 u Shanghaiju, Holanđanin Max Verstappen pokazao je svoju agresivnu stranu. Tokom trke, upravo ta osobina mu je bila sudbina, Kolidirao je sa Sebastianom Vettelom.


Rano ljeto je pokazalo svoje lice širom Evrope. U Manchesteru jedan dječak traži osvježenje među vodoskocima u parku. Temperature su se prethodnih dana u Londonu popele i do 28. podioka, što nije zabilježeno od 1949. godine.


Istovremeno, u Pjongjangu u Sjevernoj Koreji žene polažu cvijeće pred statue očeva države Kim Il Sunga i Kim Jonga II. Sve se dežavalo povodom obilježavanja rođendana Kim Il Sunga, a hiljade građana su dvojici predsjednika odale počast penjući se na brijeg Mansu, noseći njihove slike.


Na drugoj strani, u Breck sur Meru, takođe, u Sjevernoj Koreji, održan je međunarodni festival zmajeva. Učesnici su puštali svoja umjetnička djela da slobodno lebde na vjetru.


Slike iz Sirije su nam poznate iz naše bliske prošlosti. Djeca se igraju ispod ruševina zgrada, na olupinama automobila u porušenom gradu Duma. U okolnim mjestima oko grada Damaska, vladine trupe su već napustile istočne dijelove mjesta.


U Parizu su protestvovali zaposleni željezničari. Jedan aktivista je bacio bombu sa suzavcem. Prema nekim podacima, na ulicama se našlo oko 15 hiljada demonstranata, koji se protive reformskim planovima predsjednika Macrona.


U italijanskom gradu Pesaro održava se svjetsko prvenstvo u ritmičkoj gimnastici. Interesantna fotografija je napravljena tokom vježbe jedne gimnastičarke, dok je pokazivala svoje mogućnosti.


U Katmanduu u Nepalu, povodom majčinog dana, žene provode ritualno kupanje u jednom jezeru. Ovo pranje služi u svrhu sjećanja na njihove već preminule majke.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.04.2018.

Vraća se stari sjaj Partizanskom










fotografije: bljesak.info, 26. april 2018.

U toku su radovi na obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru.

Radnici mostarskih preduzeća vrijedno rade na obnovi Partizanskog spomen groblja.
Najveći problem prilikom izvođenja radova vide u mostarskim vrućinama i zmijama s kojima se svakodnevno susreću. Unatoč tome, četkom i solnom kiselinom, vrijedno skidaju grafite i posljedice dugogodišnjeg nemara. Već sad se nazire stari sjaj koji je moguće uočiti s ulaza na Partizansko spomen groblje.
Tokom naše posjete, zatekli smo i nekoliko turista. Radnici kažu da su turisti tu svaki dan i da često dolaze u većim grupama.

Izdvojen novac iz Proračuna

Podsjećamo, Grad Mostar je za održavanje Partizanskog spomen groblja čišćenje i održavanje zelenila u ovogodišnjem Proračunu izdvojio 30.000 KM. Ranije je u krugu Partizanskog spomen groblja postavljena kućica za zaštitare i na koju su postavljene kamere. Pokretači projekta obnove ovog spomenika ranije su rekli kako će za obnovu biti potrebno manje od milion KM.

Partizansko groblje u Mostaru je izgrađeno 1965. godine u čast svim Mostarcima poginulim u NOB-u. Izgradio ga je, u vremenu obnove i rekonstrukcije koja je nastupila nakon završetka Drugog svjetskog rata, arhitekt Bogdan Bogdanović. Sam spomenik se rasprostire na 5.000 m2 i na šest nepravilnih terasa. Groblje je imalo 810 nadgrobnih ploča koji podsjećaju na posječeno stablo, simbol prekinute mladosti. Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  je proglašen 2006. godine. 

(izvor:bljesak.info)


27.04.2018.

Fabrika za baterije električnih automobila uskoro u Njemačkoj




Kineski proizvođač baterija za električne automobile CATL traži pogodnu lokaciju za izgradnju fabrike u Evropi. Pri tome im je vrlo važno da fabrika bude u blizini proiđvođača ovakve vrste automobila.
CATL (Comtemporary Amperex Technology Co. Limited) je najveći svjetski proizvođač baterijskih ćelija, a nalazi se uj mjestu Ningde, na istoku Kine. Obzirom da njemački proizvođači automobila sve više ulaze u proizvodnju električnih automobila, i imaju veliku potrebu za akumulatorima električne energije, kineski proizvođač ispituje mogućnosti izgradnje jedne ovakve fabrike u Njemačkoj. Samo VW će do 2025. godine imati potrebu za kapacitetom od 150 Gwh (Gigawattsati).
Odluka će pasti narednih dana, a kao zainteresovani javljaju se još i Poljska i Mađarska. Obzirom na već postojeće kapacitete za proizvodnju elekrtične energije iz regenarativnih izvora, velika je vjerovatnoća da će se fabrika, ipak, praviti u Njemačkoj.
Energetski zahtjevi kod proizvodnje baterijskih ćelija su veoma značajni. U istočnoj Evropi, električna energija se proizvodi pretežno od uglja, nafte ili gasa. Nasuprot tome, u Njemačkoj obnovljiva energija u ukupnoj proizvodnji električne energije već ima udio blizu jedne trećine, a računa se da će do 2030. godine porasti na 50 posto.
Glavna fabrika CATL u kineskom Ningdeu očekuje da će već 2019. godine postići kapacitet od 50 Gwh. Izlazak na berzu bi im trebao omogućiti investicije za izgradnju daljih kapaciteta.
Svoju veličinu CATL u Kini zahvaljuje zaštiti države. Proizvođači automobila, koji svoje elektro automobile žele prodavati u Kini, moraju ugrađivati beterijske ćelije, koje se nalaze na državnoj „bijaloj listi“, a tu listu vodi CATL.
Njemački proizvođači elektro automobila, s druge strane, već su odustali od vlastite proizvodnje ovih ćelija, i izgradnje vlastitih fabrike te vrste.
Nove tehnologije u svijetu već grabe krupnim koracima.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.04.2018.

Nesvakidašnja akcija spašavanja



Policija savezne države Michigan, SAD, u jedan sat iza ponoći, dobila je dojavu da se na jednom nadvožnjaku iznad autoputa nalazi čovjek koji prijeti da će skočiti i ubiti se. Kako bi spriječili samoubistvo, policija je preduzela jednu veoma neobičnu akciju.
Zatvorili su autoput za sav saobraćaj, a nakon toga su zamolili kamiondžije, koji su čekali u zastoju, sa jedne i druge strane autoputa, da se poredaju ispod nadvožnjaka, tik jedan uz drugog, ukupno 13 šlepera. Na taj način, ukoliko bi čovjek i  skočio, skok ne bi završio tragično, jer bi najvjerovatnije pao na prikolicu jednog od šlepera. Policija je sa čovjekom pregovarala nekoliko sati, prije nego što je ovaj odustao od pokušaja samoubistva. Nakon što je odveden u bolnicu na dalja posmatranja, autoput je ponovo pušten u saobraćaj.
Fotografija kamiona poredanih ispod podvožnjaka je obišla svijet nakon što ju je policijska uprava iz Detroita objavila na svom Twitter profilu.
(express)
(NovaSloboda.ba)
26.04.2018.

Izložba fotografija iz monografije „Kamenim tragovima“


Bosna i Hercegovina 1908 - 2008, Fotografije iz monografije "Auf steinernen Spuren/Kamenim tragovima"

Berlin 4. maja 2018. godine

Od fotografija iz monografije „Kamenim tragovima“ prvi put će biti napravljena jedna izložba.
Dvojezična monografija, projekt Udruženja Kulturfocus e.V iz Frankfurta na Majni, nastala u povodu stote godišnjice putovanja austrijskog oficira Emila Balcareka kroz Bosnu i Hercegovinu 1907/1908. godine.
Balcarekovim tragovima kroz gradove Tuzla, Zvornik, Kalinovik, Travnik, Vranduk, Sarajevo, Mostar – tačno sto godina kasnije, u ljeto 2008, tada fotografisana mjesta pronađena od strane umjetnika Sladjane Paškalj i Radenka Kosića i sa istog mjesta ponovo fotografisana. Oni su pokušali osjetiti vremensku i prostornu povezanost i to povezati kroz fotografiju. Rezultat je jedinstveno slikovito svjedočanstvo ne tako davne, ali i burne istorije ove zemlje na Balkanu, koje predstavlja njen kontinuitet i promjene. Izložba predstavlja sedam odabranih parova sfotografija po sistemu „nekad i sad“. Pojedine fotografije iz monografije će biti dodatno prikazane kroz projekciju slajdova.

Izložba će se održati u petak 4. maja 2018. godine, od 18:00 do 21.00 sati u prostorijama „südost Europa Kultur e.V.“ , Großbeerenstrasse 88 u 10963 Berlin, Njemačka.


(spagos)
26.04.2018.

Posjeta restaurisanom baroku


Šest godina trajala je restauracija Opere u Bayreuthu u Njemačkoj i posjetiocima ponovo otvorila svoja barokna vrata.
Istorijsko građevinsko djelo, nakon restauracije, djeluje svjetlije. Osim toga, rekonstruisane su veličanstvene barok kulise, vjerne originalu iz 1748. godine. Atmosfera podsjeća na vremena grofice Wilhelmine (1709. – 1758.), koja je bila muzički i teatarski entuzijasta, a ovu opersku kuću je dala urediti povodom svadbe njene jedine kćerke sa Herzogom od Wurttemberga. Ovaj u svijetu jedinstveni teatar iz 18. vijeka je 2012. godine proglašen UNESCO-ovom svjetskom baštinom, a to je bio razlog ovako duge restauracije. Pokrajina Bayern je u rekonstrukciju investirala 29,6 miliona eura.
Nova zavjesa na pozornici je rekonstruisana prema originalnoj zavjesi iz 1748. godine.
Tri reda loža su nekada određivale položaj u društvu. Plemstvo je sjedilo gore, a narod dole. Na gornjoj loži je bilo uređena kraljevska loža, sa koje su se vidjela sva dešavanja u sali.
Skulpture iznad pozornice podignute su u čast dinastije Hohenzollern,
Na novom otvorenju, koje je obavljeno 14. i 15. aprila ove godine, izvedena je italijanska opera „Artaserse“ Adolpha Hassea, kao i nekada, za svečano otvaranje opere 1748. godine.
U sklopu novootvaranja, priređene su posjete sa vodičima, radionice i predavanja. Novost su svakako multimedijalne instalacije, koje posjetiocima približavaju vremena u kojima je objekat nastao.
U Bayreuthu, koji se još zove i Wagnerov grad, po Richardu Wagneru, i njegovog Festivalskog teatra, ova Opera je druga velika kulturna atrakcija.
(focus)
 Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.04.2018.

Sitan znamen: Pozorište i dobrovoljni rad


Početkom 1949. godine, donesena je odluka o gradnji zgrade Pozorišta i to na temeljima zgrade Srpsko-pravoslavne crkvene opštine, koji su na tom prostoru stajali sve od 1938. godine.
Generalni projekat interijera izradio je profesor arhitekture Moma Belobrk iz Beograda. Iako postojeći temelji nisu bili predviđeni za ovakvu zgradu, već u septembru iste godine pristupilo se gradnji. U prvim danima, na gradilištu se pojavilo 7 radnika i to dva visokokvalifikovana i pet polukvalifikovanih.
Međutim, u nastavku gradnje, vidjela se drukčija slika – narod je došao i svojim radom uveliko pomogao realizaciji projekta. Osim u radu doprinos građana se sastojao i od brojnih darovanih predmeta – namještaja, slika, nakita i raznih rekvizita, a u spisak darovatelja je upisano 2.500 imena.
Naravno da 17. novembra 1951. godine, prilikom svečanog otvorenja Pozorišta, nije sve bilo završeno, ali osnovna funkcija objekta je zadovoljila. Ni danas plato ispred Pozorišta nije dovršen u skladu s postojećim projektom.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.04.2018.

Terase rižinih polja u Yuan Yangu










Terase rižinih polja Yuan Yang je poljoprivredno područje na jugu južne kineske pokrajine Yunnan, u autonomnoj prefekturi Honhge Hani i okruzima Yuanyang, Honghe, Jinpin i Lvchun. Ono pokriva površinu od oko 404.694 ha, od čega 16.603 ha čini zaštićenu jezgru kulturnog krajolika rižinih terasa Honhge Hanija, koje su upisane na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine u Aziji i Okeaniji 2013. godine kao „otporni kultivisani sistem koji predstavlja izvanredan sklad, i vizuelni i ekološki, ljudi i njihove okoline koji se zasniva na izvanredno dugotrajnom društvenom i vjerskom uređenju”, kako piše na službenim stranicama UNESCO-a.
Rižine terase Honhge Hanija su spektakularne kaskade niz padine visokog Ailao gorja do obala rijeke Hong. Naime, posljednjih oko 1300 godina, narod Hani je ovdje razvio komplikovan sistem kanala, kako bi vodom snabdio šumovita planinska brda pretvorene u poljoprivredne terase. Tu su stvorili zajednički sistem uzgoja stoke, goveda, pataka, riba i jegulja, uz proizvodnju crvene riže, koja je glavna namirnica ovog područja.
Starosjedioci Hani naroda došli su u ovo područje prije 2.500 godina. Uprkos brojnim poteškoćama sa teško obradivim terenom, oni su uspješno osmislili teren terasa, na kojima su uzgajali rižu. Takva tehnologija razvijanja plodne zemlje na nemilosrdnim planinskim obroncima kroz Kinu u Jugoistočnu Aziju širila se tek od 14 vijeka, čime se poduhvat Kani naroda čini još značajnijom. Zahvaljujući njihovoj kreativnosti, danas je ovo područje umjetničke ljepote,  poznato kao „zemljana skulptura“, te je stoga i priznato kao dio svjetske kulturne i prirodne baštine.
Na nadmorskim visinama od oko 1.000 do 2.000 m, te zbog hladnih zima (iako bez zamrzavanja polja), ova polja imaju samo jednu žetvu godišnje. Nakon žetve od sredine septembra do sredine novembra, zavisno o visini polja, terase su ispunjene vodom sve do aprila kada ponovno započinje sadnja.
Njihovi stanovnici stanuju u „gljivastim” tradicionalnim nastambama od šiblja, koje čine 82 sela smještena između šumovitih planinskih vrhova i terase. Oni obožavaju sunce, mjesec, planine, rijeke, šume i druge prirodne fenomene poput vatre.
(wiki, geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.04.2018.

Zarudile prve ovogodišnje trešnje



Prvi nije prvi dok se ne potvrdi da je prvi.
Tako je i sa trešnjama.
Slike prvih ranih trešanja, našle su se na društrvenim mrežama, uslikane jučer 23. aprila 2018.
Uslikao i na facebooku objavio Šućrija Čusto.

(spagos)
24.04.2018.

Ručna proizvodnja sapuna od maslina


Samo bez pogrešnog koraka, molim!
Dvojica radnika slažu tek napravljene sapune od maslina u okrugle tornjeve. Svježe napravljeni sapuni se ostavljaju da se tako suše, prije nego što odu u trgovinu. Proces sušenja traje oko dvije sedmice. Najveći dio proizvodnje ovakvih sapuna obavlja se u mjestu Nizip na jugu Turske. Osim miješanja sastavnih sirovina, koja se vrši mašinski, sve drugo se obavlja ručno.
Gledajući sliku, ostaje nejasno kako se ova dvojica radnika na kraju izvuku iz ovog okruglog tornja od sapuna. Vjerovatno nekako odozgo.
Međutim, gore se ne vide nikakva vrata?
(stern)
(NovaSloboda.ba)
23.04.2018.

Kopriva čisti organizam



Naučna istraživanja su pokazala da je kopriva djelotvorna i kod proljetnih alergija

Koprivu (Urtica dionica) neki stručnjaci nazivaju i najvrednijom biljkom na svijetu, jer je njen izuzetan sastav lijek za mnoge bolesti.
Iako žare i peckaju kožu, tamnozeleni listovi koprive kuhanjem postaju meki i izuzetno ljekoviti, a slična svojstva imaju i korijen i sjeme.
Kopriva se koristi kao lijek za čišćenje krvi i protiv malokrvnosti, protiv opadanja kose, reumatizma i oboljenja zglobova, groznice, čira na želucu, nesanice, nervoze...



Odličan diuretik

Stimuliše rad jetre i pankreasa, odličan je diuretik, podiže odbrambenu moć imunosistema, vraća snagu i energiju, sprečava upale, podstiče izbacivanje štetnih materija iz organizma. A zbog
zavidnog sadržaja hlorofila, pomaže obnavljanju oštećenih ćelija i utiče na duže zadržavanje kiseonika u mozgu.
Zbog vitaminske i prehrambene vrijednosti kopriva se smatra izuzetno zdravom i korisnom. Sadrži mnogo bjelančevina, ugljenih hidrata, masti. Od minerala ima kalcijum, fosfor, željezo, magnezijum, vitamine C, A, B2, B5, K, karoten, pantonensku kiselinu, lecitin, tanin. Ona je bogatiji izvor vitamina C i A od većine kultivisanih biljaka, ali iako je pravi mali polivitaminski rezervoar, na našoj trpezi nije dovoljno zastupljena.
Mladi listovi koprive po ukusu podsjećaju na špinat. Ali kopriva sadrži pet puta više kalcijuma i šest puta više vitamina C od špinata.
Sjeme ima aromu koštunjavog voća, koja postaje intenzivnija kada se sjemenke isprže. Cvjetovi su također jestivi i veoma su aromatični.
Čaj od koprive se sprema tako što se puna supena kašika, dobro oprane i sitno isjeckane koprive prelije ključalom vodom i ostavi da odstoji minut do minut i po. Pije se mlak u malim gutljajima. Za
samo nekoliko dana svako ko pije ovaj čaj osjećaće se bolje i snažnije, jer ovaj napitak veoma prija žuči, bubrezima i jetri.



Štiti od anemije

Naučna istraživanja su pokazala da je kopriva djelotvorna i kod alergija u vezi sa dolaskom proljeća. Ali prije nego što počnu da koriste sirup, ekstrakt ili čaj, osobe sa alergijskim problemima treba da konsultuju ljekara ili homeopatu.


Zbog velike količine kalijuma, kopriva djeluje diuretski, pa se koristi kod liječenja upala mokraćnih puteva i sprečavanja nastanka kamena u bubregu. Željezo u čaju od koprive doprinosi stvaranju crvenih krvnih zrnaca, što olakšava organizmu snabdijevanje kiseonikom i štiti od anemije.
Kao čistač krvi, čaj je koristan i za uklanjanje akni i bubuljica. Preporučuje se i kod infekcija u ustima, afti ili upala desni. Podstiče i obnovu ćelija, pa se preporučuje kod istrošene hrskavice. Kao lijek za probleme želuca i jetre, čaj treba da se priprema od cijele biljke.
(oslobodjenje)
23.04.2018.

Bjekstvo od vatrene stihije


Kengur sa svojim mladunčetom bježi ispred vatre u priobalnom mjestu Tathra na jugoistoku Australije.
Dim koji se širi vazduhom dokaz je o požaru, koji je u mjestu izbio krajem marta. Jaki vjetrovi su pokrenuli leteći pepeo kroz čitavo mjesto, zahvaćeno velikim temparaturama i sušom.
U plamenu je potpuno uništeno 70 kuća, dok su neki kvartovi, ipak, ostali pošteđeni vatrene stihije.
Među tim dijelovima našao se i dio ulice, sa imenom koji potpuno odgovara onome što se vidi na slici: „Wildlife Drive“ (Put divljači).
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
22.04.2018.

Tamo gdje živimo: Živjeti kao u bajci



Na ove dvije slike iz naselja Holweide u Kelnu, kao da se u poslijednjih 100 godina ništa nije promjenilo.
Poznati graditelj ovog grada Wilhelm Riphahn, projektovao je daleke 1920. godine ovo naselje pod motom: Živjeti kao u bajci. Tada je nastalo naselje od 180 kuća, po uzoru na naselja u Engleskoj, kuća naprijed, bašta pozadi.
Čak su i imena ulica uzimana iz bajki: Pepeljugin put, Put Crvenkapice, Andersenova ulica i slično.
Istorijski snimak kuće na uglu Crvenkapinog puta i ulice Sedam gavranova potiče iz 1925. godine.
Preostalih 135 kuća iz toga vremena, danas su spomenici kulture, pod zaštirtom države.
(izvor:ksta)

(spagos)
22.04.2018.

Negdje daleko: Selo u Walesu, magnet za turiste?











Selo ima svega 3.000 stanovnika, prilično je udaljeno od svih komunikacija, a u mjestu veoma često pada kiša. Uprkos tome, selo je magnet za turiste iz čitavog svijeta. Zašto?

Ime sela je Llanfairpwllgwyngyllgogerychwyrndrobwllllantysiliogogogoch.

Ljudi dolaze iz čitavog svijeta da vide selo sa neizgovorljivim imenom. Ovdje se susreću Kinezi, Japanci, Francuzi, Holanđani, Rusi. U blizini, u Irskom moru, ponekad se usidri poneki kruzer iz Amerike, a znatiželjni dođu na kafu. Ima dosta i Australijanaca, koji vode porijeklo iz Walesa.
U napisanom nazivu sela nalazi se tačno 58 slova. Ako bi se selo prikazalo na karti za vremensku prognozu na televiziji, ime bi zauzelo prostor između Velike Britanije do granice Holandije i Njemačke.
Ime je zagonetka i ljudima iz Walesa. Tačno značenje imena glasi: “Bazilika Sv. Marije u ljusci bijelog lješnika, u blizini brzog vrtloga i crkve sv. Tisilija u crvenoj pećini” (?).
Magnet za turiste, i neizostavno mjesto za fotografisanje je željeznička stanica. Od onih koji se slikaju, naizbježno se zahtijeva da stanu ispod 29. slova u nazivu, jer je to srednje slovo imena. To je danas jedna od najpopularnijih fotografija koje ljudi nose sa sobom i pokazuju prijateljima, nakon posjete Walesu.
Neobično ime se pojavilo još u 19. vijeku, kao xafsinški trik. Prethodno se mjesto zvalo samo:  Llanfair Pwllgwyngyll. Kada je kroz mjesto prošla željeznica, i uz to tu izgrađena željeznička stanica, mještani su tražili način, kako da zaustave ljude da izađu iz voza, i ostanu u mjestu. Barem do sljedećeg voza.
I tada se rodila ideja o ovako dugom imenu. Mjesto ima jedan hotel i dva bara. Ne nalazi se u blizini mora, a samo je na putu prema Irskom moru. Uz to, mjesto ima više ovaca nego stanovnika.
Stanovnici će dugačko ime koristiti sve dok od toga imaju koristi, a inae u svakodnevnom govoru nazivaju ga samo Llanfair, ili Llanfairpwll.
Iako je ovo najkomplikovaniji naziv jednog mjesta na svijetu, to nije najduži naziv nekog mjesta na svijetu. Tu titulu nosi grad Bangkok, tajlandski glavni grad, koji na lokalnom jeziku ima skoro tri puta više slova nego ovo mjesto.
Kad već govorimo o mjestima sa najdužim imenima, da napomenemo i mjesta sa najkraćim imenima. Tu spadaju nekoliko mjesta u Skandinaviji, koja imaju ime samo sa jednim slovom.
I jedna zanimljivost u vezi ovog sela iz Walesa. Tamošnji ljudi gaje prijateljske odnose sa jednim holandskim selom koje ima ime Ee im jestom u Francuskoj koje nosi naziv samo Y.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
21.04.2018.

Zalik kroz vrijeme


Interesantna ideja

UG Progres Zalik u saradnji sa O.Š. Zalik, džematom Zalik i SD Zalik, a u sklopu manifestacije "Proljeće u Zaliku 2018", raspisuje Javni poziv za prikupljanje starih fotografija i informacija o naselju Zalik.
Doprinesite očuvanju historijskih činjenica svoga naselja, sa nama podijelite materijale kojima raspolažete, mlađim generacijama pokažimo kako se naselje Zalik razvijalo i iza sebe ostavimo zbirku sjećanja.
Bilo da su to slike vašeg djetinjstva, ulica, događaja, ili slike ratnog perioda u naselju Zalik, budite slobodni podijeliti ih sa nama.
Detalji o adresama na koje se materijali šalju su naznačeni na plakatu.



21.04.2018.

Kolorit u znaku krune







Jednom godišnje, otvaraju se kapije spektakularnih zelenih staklenika u Briselu. Pri tome, ne mogu prešuti njihove tamne tajne.
Jedan mali vodoskok u kamenom postolju jedini je pokazatelj prave prirode najspektakularnijeg zelenog staklenika u Evropi. Ovo nije botanički vrt, ali nije ni turistička atrakcija. U stvari, nije ništa drugo nego privatna bašta – bašta kraljevske porodice Belgije. Kao takav, on je ujedno i teren za igru prinčeva i princeza.
Samo jedanput godišnje, u vrijeme cvjetanja i beharanja, ovaj strogo zatvoreni svijet na periferiji Brisela otvara svoje kapije za posjetioce, u trajanju pune tri sedmice.
Kroz kapiju od livenog gvožđa, koje čuvaju kipovi lavova u natprirodnoj veličini, ide se prema dvorcu u Orangeriju. Tu u stvari počinje obilazak kraljevskih staklenika. Oni su najveći viseći staklenici u Evropi Put u dužini od jednog kilometra vodi kroz petnaest sličnih objekata, različitih po tematici: kuća Kongo, kuća azaleja, kuća palmi, galerija geranijum.
Na prvi pogled, postaje jasno da ovi staklenici nisu građeni u svrhu nauke, već kao megalomanska potreba za nadmetanjem.
Kompleks izgleda kao naslikan od strane nekog vrsnog slikara, kao grad sa staklenim kupolama, tornjevima i paviljonima. Najveća struktura je zimska bašta sa jednom 25 metara visokom staklenom kupolom, koja se oslanja na metalnu konstrukciju i kamene stubove. Izgrađen je između 1874. i 1876. godine.
Ono što impresionira svojom veličinom, nastavlja se u manjim formama. Svaka leja je uređena i bogato ukrašena, a svaki i najmanji ugao dizajniran. I tako unazad više od 100 godina. Palme u visini kuće istežu se prema svjetlosti, krošnje drveća se kače jedne za druge. Korijeni se protežu preko tla. Listovi veličine čovjeka šire se preko posjetilaca. Penjačice se penju u visinu, a viseće biljke dopiru do zemlje, ogromni listovi se njišu u pravcu kretanja vazduha.
U sred cvijeća vrlo lako se previdi propust na jednoj od kuća, sakriven u zidu. U njemu kip čovjeka sa bradom poput deda mraza: Kralj Leopold II (1835-1909.). Ova rajska bašta je njegovo djelo.
Vodič kroz vrt govori kako je kralj bio ljubitelj egzotičnih biljaka i često je boravio između palmi i stabala cimeta. Najstariji plodovi limuna i kamelija koji su cvjetali u to vrijeme, poticali su iz vremena prvog belgijskog kralja Leopolda I.
Mora se spomenuti i grijeh onog koji je omogućio postojanje ovog botaničkog vrta. Leopold II je finansirao izgradnju robovske ekonomije u Kongu, njegove privatne kolonije, koje je bila 80 puta veća od same Belgije. Pod okrutnom vladavinom belgijskog kralja, čitava područja su iseljavana.
Kada su novine konačno objavile užasne fotografije unakaženih stanovnika Konga, Leopold II je njegov privatni posjed morao predati belgijskoj državi.
Izgubljeni monarh je umro 1909. godine, baš u paviljonu palma u ovom parku.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.04.2018.

Uskoro Indiana Joan


Steven Spielberg (71) uskoro planira snimati novi film iz serijala „Indiana Jones“. Kako se već čuje, to neće biti samo kino revolucija, nego i prilična hrabrost. Steven Speilberg će u novom filmu napraviti jednu drastičnu izmjenu. Ustvari, kao zamjenu za Harrisona Forda (75), on planira jednu „Indiana Joan“.
Na prvi pogled, ideja se čini prilično odvažna: „Indiana Jones“ bez legendarnog Harrisona Forda?
Međutim, legendarni glumac neće sada postati mlađi, i sada je pravo vrijeme da se lagano razmišlja o nasljedniku legendarnog arheologa. Ili upravo o jednoj nasljednici. Snimanje petog nastavka avanturističke serije trebalo bi početi u aprilu sljedeće godine.
“To će biti posljednji film sa Harrisonom Fordom, u to sam skoro siguran”, kaže Spielberg.
A da star režiser sa novinom pomalo ide u rizik, što bi moglo razočarati ljubitelje ovih filmova, ukoliko kult arheologa zamijeni jedna žena, on je duboko svjestan toga.
Pri tome, barem neće imati problema sa imenom, od Jonesa će nastati Joana, u čemu nema ničeg pogrešnog. Tako misli Spielberg, i dodaje da ga je u tome inspirisala njegova majka, kada njegov otac zbog posla nije skoro nikako imao vremena za njega, majka ga je sama podigla i odgojila.
Neće ovo biti prvi put da jedna glavna uloga promijeni pol. To se već desilo u seriji “Docotor Who”, kada je Jodie Whittaker (35) u glavnim ulogama mijenjala Davisa Tennanta (46), Petera Capaldija (59) i Matt Smitha (35).
A da su žene veoma uspješne u akcionim filmovima, nema sumnje. Alicia Vikander (29) kao “Lara Croft” i “Tomb Raider” trenutno je veoma popularna u kinima. Ona bi sigurno bila top glumica u ulozi “Indiane Joan”. Druge mogućnosti su Gai Gadot (32) ili Charlize Theron (42), koja igra glavnu ulogu u trileru “Atomic Blonde”.
Steven Spielberg se već godinama zalaže za ravnopravnost žena i muškaraca u filmskoj industriji.
Sa njegovom “Indiana Joan” Spielberg bi mogao dati jedan novi znak za ravnopravnost polova u Hollywoodu.
(express)
(NovaSloboda.ba)
20.04.2018.

Od večeras - Mostarska liska 2018.


U petak, 20. 04. u 20 sati u Narodnom pozorištu Mostar svečano će biti otvoren 15. Međunarodni festival komedije “MOSTARSKA LISKA”, koji će se održavati do 27. 04. s osam predstava  – najboljih komedija, u programu Festivala. Sve predstave počinju u 20 sati u Narodnom pozorištu Mostar.

PROGRAM

PETAK, 20. 04. 2018. U 20 SATI – OTVARANJE FESTIVALA
Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru
Autor: Ivo Brešan
Režija: Ivan Leo Lemo
Igraju: Slaven Knezović, Robert Pehar, Ivan Skoko, Angela Bulum, Sanda Krgo Soldo, Miro Barnjak, Jelena Kordić Kuret, Bojan Beribaka, Nikolina Marić Danica Džidić, Stana Šuman, Sofija Vrljić, Mario Bošnjak, Zorislav Galić

SUBOTA, 21. 04. 2018. U 20 SATI
Narodno pozorište Mostar
“Ćelava pjevačica”
Autor: Eugène Ionesco
Režija: Lajla Kaikčija
Igraju: Emir Sejfić, Maja Zećo, Emir Spahić, Dina Mušanović, Andrea Aković, Saša Oručević

NEDJELJA, 22. 04. 2018. U 20 SATI
Narodno pozorište Republike Srpske, Banja Luka & Pozorište Prijedor
“Sabirni centar”
Autor: Dušan Kovačević
Režija: Marko Misirača
Igraju: Đorđe Marković, Nataša Ivančević, Ljubiša Savanović, Slađana Zrnić, Boris Šavija, Miljka Brđanin, Zlatan Vidović, Bojan Kolopić, Snježana Štikić, Siniša Vučićević, Aleksandar Stojković, Goran Jokić, Boško Đurđević, Dean Batoz

PONEDJELJAK, 23. 04. 2018. U 20 SATI
Kamerni teatar 55, Sarajevo
“Mirna Bosna”
Autor: Boris Lalić
Režija: Saša Peševski
Igraju: Feđa Štukan, Gordana Boban, Vanesa Glođo, Davor Golubović

UTORAK, 24. 04. 2018. U 20 SATI
Sarajevski ratni teatar (SARTR), Sarajevo
“Jedvanosimsoboakalomistobo”
Autori: Aleš Kurt i Nejra Babić
Režija: Aleš Kurt
Igraju: Mirela Lambić, Maja Salkić, Ana Mia Milić, Alban Ukaj, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Davor Sabo, Saša Krmpotić, Lejla Čaušević k.g.

SRIJEDA, 25. 04. 2018. U 20 SATI
Satiričko kazalište Kerempuh, Zagreb
“Ustav Republike Hrvatske”
Autori: Ante Tomić i Rajko Grlić
Režija: Vinko Brešan
Igraju: Borko Perić, Nikša Butijer, Ana Maras Harmander, Damir Poljičak, Matija Šakoronja, Vedran Mlikota
 
ČETVRTAK, 26. 04. 2018. U 20 SATI
“Ferzeng”, Beograd
“Sirena i Viktorija”
Autor: Aleksandar Galin
Režija: Radoslav Milenković
Igraju: Tatjana Kecman, Milena Pavlović, Radoslav Milenković

PETAK, 27. 04. 2018. U 20 SATI
Teatar Rugantino & Kazalište Planet Art, Zagreb
“Za umrijet od smijeha”
(U čast nagrađenih)
Autor:  Christopher Durang
Režija: Mario Kovač
Igraju: Gordana Gadžić, Marko Torjanac

(NP)
20.04.2018.

Promocija romana "Ključ besmrtnosti" Harija Slipičevića u Sarajevu


U Klubu „Atelje Figure“ u Sarajevu u petak, 20. aprila, u 20 sati, održaće se promocija trenutnog najčitanijeg romana u regiji „Ključ besmrtnosti“ Harija Slipičevića, Mostaraca po vokaciji sa stalnim boravkom u Holandiji.
O knjizi će govoriti novinari Nada Salom i Goran Karanović, direktor izdavačke kuće Rabic Goran Mikulić i autor Hari Slipičević.
U muzičkom dijelu programa učestvovaće muzički duo iz Mostara Antonija Batinić i Nedim Kurtović.
Predpromocija romana “Ključ besmrtnosti” održaće se, istog dana u 12,30 sati, na Međunarodnom sajmu knjiga, u dvorani “Mirza Delibašić” u sarajevskoj Skenderiji.
(NovaSloboda.ba)
20.04.2018.

Samo da ne ispadne iz ruku


U Hongkongu je jedna ekstremno rijetka šoljica iz Qing dinastije (1616-1911) prodata na aukciji nekom aninimnom ponuđaču po cijeni od 25 miliona eura.
Ovo je jedna od tri postojeće poznate slične šoljice. Ukrašena mješavinom kineskih i evropskih motiva , kao što su na primjer narcisi.
Šoljicucu je koristio kineski car u ranom 18 vijekuu. Proizvedena je u zabranjenom gradu Pekingu od strane evropskih Jezuita, koji su u proizvodnji keramike koristili svoju mustru i tehniku.
Ovo je do sada najveća cijena koja je na nekoj aukciji plaćena za jedan ovakav predmet.
(ksta)
(NovaSloboda.ba)
19.04.2018.

Na Partizanskom nešto novo...







slike 11. aprila 2018.








slike 16. april 2018.



RADOVI NA OBNOVI NACIONALNOG SPOMENIKA DRZAVE BOSNE I HERCEGOVINE - 
Na Partizanskom spomen groblju u Mostaru, koji se nalazi na listi Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, poslijednjih dana vidljivi su radovi na saniranju oštećenja nastalih u zadnjoh deceniji, što od propadanja, što od vandala- Nadati se da je ovo početak vtraćanja starog sjaja ovog spomenika.
Fotografije snimljene 11. i 16. apriča 2018. 
Fotografije sa: Sergio Sotric/facebook

(spagos)

19.04.2018.

Sitan znamen: Opštinski sud u Cernici


U Cernici, u ulici Adema Buća, nalazi se palata Opštinskog suda.
Podigao ju je poznati mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina na svom zemljištu 1906. godine po projektu Đorđa Knežića, a od 1909. godine Mujaga je i radio u njoj.
Nakon 1920. godine, zgradu su kupili sinovi Riste Šaina. Nakon 1945. godine, zgrada je nacionalizovana i od tada je u njoj smješten Opštinski sud.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
19.04.2018.

Prirodni bazen od mramora


Nekadašnji kamenolom u blizini grada Dorset, u saveznoj državi Vermont, SAD, uz mala ulaganja pretvoren je u raj za kupače i skakače.
Za manji broj upoznatih, dugo vremena je to bilo tajno i dobro čuvano mjesto. Od kako su na sto metara dugom i trideset metara širokom bazenu montirane ljestve za penjanje, odjednom je ovo mjesto postalo puno. Do tada je  bilo je pravo umijeće izaći iz vode i popeti se nazad na stijene.
Više od sto godina, od 1785. do 1917. godine, ovdje je vađan mramor. Kada se jednog dana pogon više nije isplatio, a ljudi napustili kamenolom, u jamu se počela puniti voda iz izvora u blizini.
To je već tada privuklo ljubitelje skokova u vodu.
Danas je ovaj prirodni bazen omiljen samo kod omladine iz regiona. Razlog: potrebno je dosta hrabrosti za skok sa deset metara visoke stijene u kristalno čistu vodu, i da se tako imponuje djevojkama oko bazena.
(view)
(NovaSloboda.ba)
18.04.2018.

Saharska prašina, žuta prašina, kuda putuje?

Neum, Damir
Stolac, Azer
Ljubuški, Milan
Mostar, pogled s juga, Samir
Mostar, Gugo
Trogir, 17. april 2018.

mapa kretanja žute prašine, vidi se talas preko Balkana



Jučerašnji pogled na društvene mreže, posebno facebook, pokazao je prisustvo saharskog pijeska u južnim dijelovima BiH. Pojava je poznata od ranije, a raja je još naziva žuti pijesak, često praćena žutom kišom u našim krajevima. Nedavno smo na ovom mjestu zabilježili žuti snijeg u Sahari, i žuti snijeg u Rusiji.

Južni vjetrovi širom Mediterana te u zapadnoj i središnjoj Europi ovih dana donose velike nanose pustinjske prašine iz Sahare. Ogromne količine će proći kroz Italiju, Sardiniju i Francusku te će ih biti u Španjolskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji. Prema mapi, vidljivo je kako će južni vjetar saharsku prašinu dovesti i do BiH. Saharski pijesak stigne u Europu dva-tri puta godišnje.
Kuda putuje ovog puta prikazano je na mapi u prilogu.
U prilogu se vide fotografije, počevši sa juga, od Neuma, Ljubuškog, Stoca, do Mostara i neobična tama. Posebno su upečatljive slike iz Trogira, gdje je sve, od vazduha, do okoline potpuno žuto.
(spagos)  

18.04.2018.

Prolaznost vremena



Nježna skulptura japanskog umjetnika Shinji Ohmakija, pod nazivom „Liminal Air Space“, koja simbolizuje prolaznost vremena, bila je izložena je na Art Basel izložbi u Hongkongu, koja je upravo završila ovih dana.
Šesto izdanje ove izložbe bio je najvažniji umjetnički susret na vrhu u Aziji i iz godine u godinu postaje sve omiljenija. Ove godine na njoj je izlagalo 250 galerija, kolekcija i muzeja iz 32 zemlje sa šest kontinenata. Oni su tamo izlagali savremene radove. Izložbu je za vrijeme njenog trajanja posjetilo preko 80 hiljada posjetilaca.
Pored gore pomenute skulpture, posebnu pažnju posjetilaca je izazvala ogromna skulptura “Bluebird Planter” superstar umjetnika Jeff Koonsa, izrađena od poliranog čelika i svježeg cvijeća.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
17.04.2018.

Nije sve onako kako se čini na prvi pogled


Sportske vijesti iz SAD imaju ovih dana jednu neuobičajenu temu. Ne radi se o sportistima, nego o cheerleaders djevojkama, ukrasnim dodatkom profi fudbalera u NFL, najbogatijoj sportskoj ligi na svijetu. Cheerleaders djevojke su, prije svega, poznate iz brojnih filmova i televizijskih serija.
To su svima poznate djevojke i žene, koje u pauzama utakmica igraju, plešu, izvode akrobacije i mašu ukrašenim pušelom, a tokom utakmice podržavaju igrače svoje ekipe. One u SAD spadaju u folklor. Međutim, iza navijanja uz rub terena krije se jedan rigidni sistem, koji bi najradije ostao sakriven.
Nedavno su u klubu New Orleans Saints otpustili cheerleader djevojku Bailey Davis, jer je navodno prekršila klupska pravila. Davis se nije dala smesti, presavila tabak i protiv fudbalskog kluba uputila je tužbu saveznoj upravi za ravnopravnost na radnom mjestu.
Davis je prethodno na njenom instagram profilu bila postavila svoju fotografiju u donjem vešu. Prema klupskim propisima to je bio prekršaj kućnog reda. Prije toga, Davis je pisustvovala jednom partyju zajedno sa igračima, što je, takođe, zabranjeno. Ona se ne protivi tome, da je uradila nešto suprotno pravilima, međutim stroga pravila koja se pripisuju djevojci, eklakantne su povrede prava žena, kazala je Davis.
Cheerleaders kod Saintsa, kao i kod drugih klubova, moraju držati strogu distancu prema igračima, Ako se desi da neki igrač uđe u bar u kome se već nalazi neka cheerleader djevojka, ona odmah mora napustiti taj bar. Ako je igrač već u baru, a cheerleader djevojka ulazi u bar, ona sa vrata odmah mora nazad.
Sva ova pravila služe kao zaštita žena od ogovaranja i uznemiravanja od strane igrača, barem tako tvrde odgovorni. Ipak, Sara Blackwell, advokatica Davisove, argumentuje da to nije tako, jer poslodavac takva pravila propisuje samo prema ženama.
„Prastari stereotip o ženama, da se one u svrhu svoje zaštite moraju potpuno sakriti, ne   odgovara američkom pravu, a pogotovo ne na radnom mjestu“, izjavila je za New York Times.
Kako je već poznato, cheerleader djevojke su proteklih nedelja bile podvrgnute kontroli pridržavanja čitavog niza sličnih propisa. Tu spada nošenje nakita, pravila intimnog brijanja, pa čak i nošenje tampona. Cheerleader tima Buffalo Bill su se žalile kako su prije utakmica morale pijanim navijačima kluba  prodavati kalendare sa njihovim fotografijama, pri čemu su od strane pijanih navijača bile uznemiravane.
Uz sve to, dolaze i naporni treninzi, za što dobivaju platu manju nego da rade kod McDonaldasa. U prosjeku su dobijale 75 do 100 dolara po utakmici. Treninzi, putovanja na utakmice nisu obračunavani. Stvarna satnica im iznosi svega 4 do 5 dolara. Uz sve to, nije im bilo dozvoljeno da iskustva iz NFL predstave u nekoj drugoj branši, gdje bi proveli xafsing sa onim što znaju i tako zaradile još nešto dodatno. Korištnje imena kluba izvan stadiona im je strogo zabranjeno.
U međuvremenu timovi, kao što su Oakland Raiders i Tampa Bay Buccaners, pod prijetnjom civilnih tužbi zbog potcjenjivanja, odlučili da djevojkama povećaju platu.
Jedan mali razlog za slavlje.
(ksta
(NovaSloboda.ba)
17.04.2018.

Majski odmor u Mostaru


Vila Divani Mostar za ovu priliku u ponudi „Delux soba za dvije osobe, platite dva noćenja, a treće noćenje dobijete GRATIS!“
Kontaktirajte nas na 036 571 398 ili putem meila: info@villadivani.ba
Osjetite miris behara i svjetlost Mostara!

Vila Divani Mostar for this opportunity in the offer "Deluxe room for 2 persons, pay 2 nights and the third you get gratis.
Contact us on 036/578 398 or by e-mail info@villadivani.ba.
Feel the smell of the blossom and the light of Mostar.
17.04.2018.

Taj čudesni svijet: Zaustavljeni momenti


Početak sezone šparoga u Bayernu ove godine je zbog niskih temperatura prilično zakasnio. Jedan radnik traga za prvom sazrelom šparogom na plantaži u mjestu Sünching.

U jednom primorskom mjestu u Argentini nasukao se grbavi kit. dvodnevnom spašavanju i pokušajima dobrovoljaca i zaštitnika prirode da kita vrate u dubinu, akcija spašavanja nije uspjela.

U Sevilli je ovih dana obilježena takozvana “Feria de Sevilla”. Po običaju, takav praznik nije mogao proći bez borbe sa bikovima. Na slici jedan torero, koji apsolvira prvu borbu praznika.

Širom svijeta je obilježen uskrs. Na slici su ortodoksni hrišćani iz Etiopije, koji drže uskršnje svijeće zapaljene plamenom vatre u crkvi.


U Australiji su održane igre Commonwealtha. Pobjedu u dizanju tegova dizač Francois Etounde je proslavio na malo neobičan način.

Šarenilo boja u indijskom Jalandharu, gdje jedan čovjek boji “Wall of Fly”, Zid leta.

Na sjeveru Sumatre majmun, po imenu Ucil, zabavlja djecu i stanovnike kao “topeng monyet” (maskirani majmun).

U Tokiju je održana izložba pasa, a to je iskorišteno na različite načine, pa čak je pripremljen pano sa krilima, ispred koga su ponosni vlasnici mogli fotografisati svog ljubimca.
(web)
(NovaSloboda.ba)
16.04.2018.

Tu pored nas: Manje poznate vrste voća

Mušmula je voćka koju mnogi nikad nisu vidjeli, a kamoli jeli, iako raste i u BiH

Neke vrste voća i neke autohtone bosanske sorte jabuka, krušaka i šljiva postaju sve rijeđe, a mlađe generacije i ne znaju da to voće postoji i o čemu se radi . To je prava šteta jer neke od ovih voćaka imaju izvanredne nutricione, estetske i aromatske kvalitete i zaslužuju, ako ništa da budu sačuvane da ne izumru sasvim. Nabrojaću ovdje neke vrste i sorte, idati linkove gdje se o njima može više pročitati.

Manje poznate voćke:

šeftelije

Šeftelija (Prunus persica), opisana u pjesmi “Haj ja prošetah šefteli sokakom” je u stvari bosanska breskva. Stablo je omaleno, plodovi malo manji nego kod mediteranske breskve, sličnog ukusa, sazrijevaju u jesen, umjesto u rano ljeto kao prave breskve. Ima izrazito lijep cvijet bijelo-ružičaste boje u proljeće. Obično se uzgaja u blizini kuće, jer kad cvijeta služi kao lijep ukras, a kasnije daje ukusne plodove.
Sadnice se dobijaju od košpica, nalaze se u saksijama tako da se mogu saditi tokom cijele godine.



Oskoruša (Sorbus Domestica) je slična kruški, plodovi su joj braon boje, sitni i trpki. Oskoruše stajanjem postaju ukusne za jelo. Spominje još u antičko doba, kadanalazimo i prve upute o uzgoju oskoruše, te način dobijanja vina isirćeta od oskoruše. Početkom osamnaestog stoljeća bilo je poznato 27 sorata oskoruše!

mušmule


Mušmula (Mespilus Germanica) ima sitne braon plodove i kad plodovi “ugnjile” postanu jestivi. U narodu je poznata i pod imenom divlja kruškica. Rasprostranjena je kao divlji listopadni grm, visine od dva do pet metara, ili kao kultivirano stablo koje može narasti i do osam metara u visinu.
Potiče iz jugozapadne Azije, odakle je prenesena u Evropu, najprije na područje Grčke i Italije, a ubrzo se proširila i po cijeloj Europi. Mušmula je voće u kojem su znali uživati stari Asirci i Babilonci, a i Shakespeare je našao mjesta za mušmulu i njegovoj ljubavnoj prili o Romu i Juliji. U poslijenjih stotinjak godina postaje zapostavljena uvođenjem pomofnog voća, povrća i začina. Breba se vrši u kasnu jesen, nakon prvih mrazeva, nakon što lišće potpuno opane sa stabla, a jedu se tek nekoliko sedmica nakon branja, kada fermentiraju i postane mekane.


džanarike


Sorte šljiva: Pored najčešće sorte požegače u Bosni imamo turgulju ( krupna okrugla rana modra šljiva), bjelicu, džanariku, piskavica, trnošljivu.

starinska sorta jabuka


Sorte jabuka: cvjetaca (mirisna, zuta), šarenika (rana mirisna sorta sa crvenim meridijalnim prugama), petrovača (rana slatka jabuka), senabija ( mirisna sorta), lederica (liči na krompir), zečuša (raspljoštena, šarena), lijepocvjetka (cvjetaca), jedna od starih sorti jabuka te mnoge druge (vidi ovdje)

jeribasma

karamanke

takiše
Sorte krušaka: jeribasma (sočna kasna sorta), karamanka ( crvena sočna sorta), takiša (manji okrugli trpki plodovi, ukusni kad ugnjile).

(djelimično prenešeno sa bloga Leteći Holandjanin)

(spagos)
16.04.2018.

Groblje dizelaša u Kaliforniji






Na poljani Norton Air Force Base u San Bernardinu (Kalifornija) i još 36 drugih mjesta, njemački VW trenutno sakuplja stara dizel vozila, koj,a zbog problema sa software, mora otkupiti od svojih kupaca u SAD. Ukupno se radi od oko 400 hiljada automobila. Troškovi 7,4 milijardi dolara.
„Ponekad dnevno dođe 100, a nekad i 800 vozila“, kažu ljudi koji parkiraju automobila na ovom „parkingu“.
Koliko će dugo automobili ostati na ovom mjestu niko ne zna, niti zna do kada će automobili biti sakupljan, kažu ljudi iz firme koja je zadužena za parkiranje automobila.
Drugačije nego u Evropi, VW u SAD svoje automobile otkupljuje nazad od kupaca, jer automobili bez tehničkih izmjena, koje se na njima ne mogu izvršiti, ne mogu proći tehnički pregled.
(Heute)
(NovaSloboda.ba)
15.04.2018.

Negdje daleko: Blaga južnog dijela Kube










Ljubitelje prirode i istorije privlači južna strana Kube.
Kuba ima više od 400 plaža sa bijelim pijeskom, koje se nalaze uz južnu obalu ovog ostrva.
Istovremeno, Kuba je mjesto na kome se nalazi sedam lokacija svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a. Skoro četvrtina ove zemlje je zaštićena, uključujući i sedam rezervata biosfere i sedam nacionalnih parkova. Zbog toga, sve više turista kreće u posjetu istorijskim gradovima Kube, a Trinidad se smatra najbolje očuvanim kolonijalnim gradom na zapadnoj hemisferi i vrlo često ga nazivaju muzej na otvorenom. U ovom gradu nalazi se veliki broj nekadašnjih vila i palata izgrađenih na bogatstvima šećerne trske tokom 18. i 19. vijeka. Susjedni gradovi Valle de los Ingenios i Valley of the Sugar Mills su, takođe, pos zaštitom UNESCO.
Sa crkvama u španskom stilu, rešetkama od kovanog željeza, kaldrmisanim ulicama ispunjenim zvucima lokalnih mjuzičara koji igraju salsu, Trinidad se smatra draguljem kolonijalne arhitekture. Osnovan je 1514. godine od strane španskih osvajača, i čini se kao da je grad ostao zamrznut u proteklih 500 godina, savršeno sačuvavši istoriju.
Ovaj istorijski dragulj okružen je prirodnim atrakcijama, zahvaljujući lokaciji uz Karipsko more, a na padinama planinskog područja Sierra del Rscambray. Južno od Trinidada leži Playa Ancon koju smatraju majboljom plažom južnog dijela Kube. Većina plaža nalazi se u zalivu Casilda, i svaka pruža izvanredne uslove za ronjenje i podvodne sportove. Za to je posebno pogodan zaliv Pay of Pigs, poznat iz ne tako davne istorije Kube iz 1961. godine. U ovom zalivu je moguće ronjenje uz vidljivost čak do 20 metara dubine.
(thestar)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.04.2018.

Neko drumom, neko šumom





Boravak u četinarskim šumama koristan je svima, posebno osobama s dišnim tegobama, jer je zrak u ovim šumama bogat eteričnim uljima bora, jele i smreke, što olakšava i produbljuje disanjem
Zdravstvene tegobe koje najčešće pogađaju modernog čovjeka, koji i živi u urbanoj sredini su bolesti nekretanja u koje spadaju kardiovaskularne bolesti, gojaznosl. visok krvni pritisak, stres, depresija, napetostiukooenost vrata i mišića, kratkovidost.
Boravak u prirodi blagotvorno utječe na zdravlje, ali malo ljudi zaista zna koliko je dobra šetnja čumom i boravak u šumama. Šume su pluća" naše planete, a osim što pročišćavaju zrak, sprečavaju erozije tla te održavaju klimatske uvjete stabilnim.
Boravak u četinarkim šumama koristan je svima, posebno osobama s dišnim tegobama, jer je zrak u ovim šumama bogat eteričnim uljima bora. jele i smreke, što olakšava i produbljuje disanje. Zrak je u njima pročišćen. Naime, eterična ulja iz cmogončnog drveća uništavaju mikroorganizme, stoga u ovim šumama sprečava infekcije dišnih puteva i liječi već postojeće.
šetnja šumom besplatna je i djelotvorna terapija za um, radost za srce i eliksir zdravlja za naša pluća. Uz sve navedene blagodat boravka u šumi. kretanje uz udisanje čistog zraka, kao i smirenje uma, gledanje na daljinu, povoljno utječu na cjelokupno zdravlje. Ukoliko nemate šumu u blizini, čak i park s drvećem ili drvo ispod prozora može za čovjeka postati oaza mira.
(zdr)

14.04.2018.

Nije sve kako se čini: Usamljenost, problem današnjice


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Huffingtonpsot, 14. marta 2018. godine, sa njemačkog spagos)

Milioni Nijemaca su usamljeni. Usamljenost slijede depresija, bolesti i siromaštvo.
Na osnovu više studija svaki deseti Nijemac se osjeća usamljen. Za one koji su time pogođeni, posljedice mogu biti razarajuće.
U Njemačkoj živi oko 83 miliona Nijemaca, najčešće veoma blizu jedni drugima. Mnogi će pomisliti, Nijemci nisu nikad usamljeni. Usprkos tome, mnogi od njih su itekako usamljeni.

“Čak i kad su porodica i prijetelji tu prisutni, osjećaj samoće može dovesti do toga da čovjek nije u stanju nositi se sa svakodnevnicom. Moj otac više nije živio. On je vegetirao. Gledao je televiziju, jeo i spavao. Rijetko je viđeo dan. Rijetko je pričao sa drugim ljudima. Ustvari nije više imao nikoga s kim bi razgovarao. Njegova izolacija je bila konačna, nije više mogao nazad. Kao usamljen čovjek umro je kad je imao samo 52 godine”, napisala autorka Agatha Kremplewski.
Kao njenom ocu, slično je i milionima drugih Nijemaca.

Usamljenost u pravilu najčešće pogađa ljude starije od 80 godina. Od njih se svaki peti osjeća usamljen. Međutim, ovaj feomen više nije problem samo starih ljudi. Studije pokazuju da se svaki deseti Nijemac osjeća usamljenim (8,3 miliona). Kod onih između 30 i 45 godina takvih je čak 15 posto (svaki šesti).
Usamljenost nema ništa s pitanjem, da li ljudi žive sami,

Umiranje prije smrti.
Mnogi ljudi imaju mogućnosti kontaktirati sa drugim ljudima, međutim, nedostaje im osjećaj pripadnosti.
“Usamljenost je patnja”, kaže psihologinja Maike Luhmann i dodaje “Trajna usamljenost vodi do ozbiljnih fizičkih i mentalnih problema te smanjenog očekivanog trajanja života”.
Prema jednom istraživačkom izvještaju iz Velike Britanije, usamljenost utiče na zdravlje, isto kao da se dnevno popuši 15 cigareta.
Prema psihologu Martinu Spitzersu “Usamljenost je uzrok smrti broj 1 u zapadnim zemljama.
Jedna američka studija potvrđuje da je kod usamljenih ljudi rizik oboljenja od demencije duplo veća. Prema profesorici psihologije Julliana Holt-Lundstad , usamljenost je veći rizik po zdravlje nego gojaznost.
“Usamljenost je često posljedica različitih lomova u životu, koji mjenjaju socijalne uslove života. Tu spadaju preselenja, razvodi, smrtni slučajevi. Tu su prije svih pogođene starije žene koje nadoživljuju svoje muževe, i odjednom ostanu same u životu.

Međutim, igre sudbine nisu jedini uzrok.
Siromaštvo i zdravstveni problemi također mogu voditi do usamljenosati.
Ko nema dovoljno novca, ili ima zdravstveih problema, veoma često je isključen iz socijalnih zbivanja. Ko već živi sam, i uz to sklizne u siromaštvo, vrlo brzo gubi sve mogućnosti socijalnih kontakata. A ono što ide u prilog čitavom ovom kazivanju je podatak za Nijemce: Prema brojkama iz Evropske službe za statistiku, svaki svaki treći Nijemac koji živi sam, ugrožen je i siromaštvom.
Broj odraslih bez djece raste veoma brzo u Njemačkoj, čak 16 miliona. Oni koji žive sami čine 41 posto domaćinstva u Njemačkoj.

Jedno je sigurno: milioni Nijemaca su već pogođeni usamljenosšću, a još milioni su ugroženi time.
Ono što iznenađuje, Nemačka usprkos rečenom, još uvjek nedovoljno tretira ovu problematiku, dok su u Velikoj Britaniji, po pitanju ovoga odmakli dalje. Tamo već postoji Državni sekretar za usamljenost, koji se brine za razvoj i implementaciju projekata za suzbijanje ove pojave.
Važan korak: kako izvještava britanski Crveni krst, oko 200 hiljada starijih građana u ovoj zemlji ima redovan kontakt sa prijeteljima ili članovima porodice, berem jednom mjesečno.

U Njemačkoj politika tek treba da prepozna ovu temu.
Prema riječima stručnjaka, bilo bi potrebno da postoji odgovorna osoba za pitanje usamljenosti, recimo u Ministarstvu zdravlja. Tema usamljenosti se mora prihvatiti, zahtjevati istraživanja u tom smislu, predložiti programe i razviti nove koncepte.
Međutim, iako usamljenost vodi ka mnogim bolestima, ne postoji neka priznata dijagnoza za to, a pogotovo što ni mnogi istraživači nisu baš sigurni da to može biti izazivač bolesti, ili joj barem može biti simptom.
Depresivni ljudi se najčešće osjećaju usamljeni. Istovremeno, usamljenost izaziva depresiju. A to je već slično starom problemu, šta je starije, jaje ili kokoš.
Psiholog Maike Luhman govori o usamljenosti kao o đavoljem krugu. Usamljenost izaziva depresiju, bolesti i siromaštvo. Bolest i depresije vode ka usamljenosti. Taj krug treba razbiti. A u tome i politika može puno pomoći.
U tom smislu ciljane inicijative i institucije mogu zahtjevati da se usamljeni ljudi podrže, i od njih trebaju biti istraženi. Dalje, potrebni su ciljani zahtjevi i istraživanja o ovoj temi. I treće, kronično usamljanim osobama potrebno je omogućiti brži i nekomplikovan pristup ka profesionalnoj podrški.

A kad će i da li će do ovoga doći, veliko je pitanje.
Jer usamljeni ljudi nemaju nikakav lobi.
Probleme ljudi koji ne pričaju ni sa kim, niko ne može ni čuti.
(Huffpost)

(spagos)

14.04.2018.

Bubnjar ne traži publiku, nego mjesto za vježbanje


Čovjek za bubnjevima očito ne traži publiku. A najvjerovatnije ne trena ni novac. On želi samo jednu stvar: vježbati u miru. U Tokiju, odakle potiče ova slika, to i nije baš tako jednostavno. Ova metropola je, sa oko 38 miliona stanovnika, najveći grad na svijetu. Gustina stanovnika je daleko veća nego kod najvećih evropskih gradova.
I stoga, jedan bubnjar treba ne samo tolerantne komšije, nego i malo više mjesta za svoj instrument.
A za to oboje, najmanje problema ima na parkiralištu u jednom vanjskom kvartu ovoga grada, sjeveroistočno od centra. Za vježbanje na ovakav način, potreban mu, je uz to, i jedan automobil, kojim će na parking dovući svu ovu skalameriju.
A da mu neko prišapne, da bi vježbanje flaute bilo kudikamo jednostavnije?
(stern)
(NovaSloboda.ba)
13.04.2018.

Sitan znamen: Nova Srpska škola


Među ostalim objektima u vrijeme procvata gradnje u Mostaru, 1909. godine je. po projektu Đorđa Knežića. na Luci izgrađena Nova Srpska škola.
Nekoliko puta je u svojoj istoriji adaptirana (između ostalih i po nacrtima Miroslava Loosea), a u novije vrijeme je obnovljena i sada se u toj zgradi nalazi Centar Pavarotti.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.04.2018.

Uz pomoć koza do skupocjenog ulja od argana



Koze penjačice, stoje na drvetu argana i brste lišće, negdje u Maroku. One se hrane lišćem i plodovima sa drveta argana, a nakon probave, sa izmetom vani izbacuju njegovo sjeme. Od ovako sakupljenog i prerađenog sjemena pravi se izuzetno traženo i skupocjeno ulje.
Argan (Argania spinosa) je endemsko stablo krečnjačke polupustinjske doline Sous u jugozapadnom Maroku i regije Tindouf u Alžiru. Stablo ima kvrgavo deblo i male listove dužine 2 do 4 centimetra. Cvjeta tokom aprila malim cvjetovima sa žuto-zelenim laticama. Plodovi imaju gorku koru, neugodnog su okusa i slatkastog mirisa. U središtu se nalaze tri male koštunjave košpice bogate uljem. Sazrijevaju u junu i julu, a potrebno im je više od godinu dana kako bi sazrele.
Prije berbe koze se drže podalje od nasada. Pravo na sakupljanje plodova je uslovljeno zakonom i plemenska je tradicija Berbera. U vrijeme berbe, koze se puštaju da se penju na stabla. Ulje od plodova, koji su prošli kroz probavni trakt koza, neugodnog je okusa i ne koristi se u prehrambene svrhe. Šume argana u sjevernoj Africi su pod zaštitom UNESCO-a, kao poseban rezervat biosfere. U nekim krajevima Maroka sadnja argana u potpunosti je zamijenila sadnju maslina.
Osim kao jestivo ulje, argan se u berberskoj kulturi koristi i kao ogrijev.
Danas je ulje od argana poznato kao jedno od najkvalitetnijih kozmetičkih biljnih ulja. Cijena 500 ml ovog ulja kreće se između 200 i 250 eura.
(web)
(NovaSloboda.ba)
12.04.2018.

Tamo gdje živimo: Grad i njegovih šest luka









Šest luka u gradu Kelnu, Niehl I i II, Mülheim, Deutz, Godorf i Rheinauhafen, čine ga drugim lučkim gradom u Njemačkoj. Međutim, dok je to postao, potrajalo je malo duževremena.

Izložba pod nazivom “einFLUSSreich, Koeln und seine Häfen, (Uticajan. Koeln i njegove luke), otvorena ovih dana u Istorijskom arhivu ovog grada, potvrđuje istrorijski usku povezanost ovog grada i njegove rijeke Rajne.

Izložba prikazuje različite faze izgradnje luka i njihovog značaja za grad. Položaj na rijeci bio je važan još u vremenima Rimljana, i oni su u njihovo vrijeme, upravo ovdje formirali grad.
Godine 1259. donesen je propis (Stapelrecht) po kojemu je roba pristigla brodom, predviđena za daljnji transport, morala odležati najmanje tri dana u luci i biti ponuđena ovdje na prodaju, prije nego što krane dalje. Taj propis je osigurao bogatstvo gradu. 1898. godine izgrađena je Rheinauhafen (Luka na Rajni), što je bio rezultat izazova industrijskog vremena.
Grad je rastao sve više, a uz to su dolazile nove luke.
(ksta)
(spagos)
12.04.2018.

Kupanje u pjeni u Indiji


Ono što se sa slike ne može osjetiti je nesnosni smrad. Otrovno, sa smradom sumpora i gorevine, smrdi rijeka Yamuni u Indiji, koja protiče kroz grad Neu Delhi.
Za ženu na slici, kupanje u ovoj rijeci je božija dužnost. Ona čisti dušu vodom iz ove rijeke, kako to čine Hindusi već stoljećima.
Međutim, Yamuna umire. Indijska sredstva za pranje sastoje se od čak 50 procenata fosfata (u EU je dozvoljeno svega 0,5 posto), koji se miješaju sa svim hororom iz nedefinisanih vodotoka. I nakon pranja, truju svetu rijeku.
Od 2017. godin,e Yamuna, kao i Ganges, pred indijskim sudovima se tretiraju kao živa ljudska bića. Međutim, postavlja se pitanje, ko će tužiti ubice?
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.04.2018.

Kapa dole, majstore!


(spagos)
11.04.2018.

Modni trend: Muškarci bez čarapa


U službi istine, Grand Tucker (25), novinar „Timesa“, skinuo je čarape i otišao u London, kako bi detaljno istražio jednu posebnu pojavu.
Povod: Trend kod koga se sve više muškaraca u javnosti pojavljuje sa golim gležnjevima. To je postalo toliko rašireno u Velikoj Britaniji da su čak i organizatori godišnje konjske trke Royal-Ascot bili prisiljeni da zauzmu svoj stav u vezi ove pojave.
Ova konjska trka, jedan je od najomiljenijih kraljičinih godišnjih društvenih događaja, ujedno je i „sinonim elegantnog odijevanja“.  A to znači, čarape moraju biti navučene. Ukoliko bi se neko od gospode na trci, ipak, pojavio bez čarapa, odmah bi mu na raspolagaje bio stavljen čitav asortiman čarapa, kako bi se „situacija rasčistila“.
Novinar Tucker je tokom istraživanja utvrdio da i mnogi privatni klubovi ne žele vidjeti muškarce bez čarapa u svojim prostorijama, pa su u tom smislu „izmjenili i svoje statute“.
Luksuzni hotel Ritz je u tom pogledu bio otvoreniji. Tucker se bez čarapa mogao zadržati samo u predvorju hotela U dostojanstvenom hotelu Goring, Tuckeru je bilo dozvoljeno da golih gležnjeva popije šolju lijepog čaja.
„The mankle“, (od man i ankle), čovjek bez čarapa, je postao popularan preko muzičara Pharella Williamsa. Novinar Trucker vjeruje da je trend irevirzibilan, iako je i sam ljubitelj čarapa, to mu ne smeta, jer kako reče na kraju: „Gležanj može biti dobra stvar, samo ako pripada lijepom muškarcu“.
(spiegel)


(NovaSloboda.ba)
10.04.2018.

Konačno mir (2)


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Radio Sarajevo, dana 10. aprila 2018. godine)

Istraživanje / Želite smanjiti stres i nivo kortizola: Uzmite "pauzu" od facebooka

Ako vas skandal povezan s kompanijom Cambridge Analyticom nije zauvijek udaljio od Facebooka, sljedeća bi informacija možda mogla: nova studija pokazala je da deaktiviranje ove društvene mreže kod pojedinca značajno smanjuje nivo kortizola, hormona stresa povezanog s razvojem nesanice i anksioznosti, slabljenjem funkcije imuniteta, ali i razvojem povišenoga krvnog pritiska, bolesti srca i krvnih sudova te dugoročno i razvojem karcinoma, piše Hina.

Voditelj studije, Eric Vanman profesor na australskom univerzitetu s kolegama je istražio posljedice napuštanja Facebooka i njihov utjecaj na nivo stresa te na opće zdravstveno stanje. Kaže da je i sam godinama bio njezin aktivan korisnik.

"Korisnik Facebooka sam bio desetak godina. S kolegama sam razgovarao o tomu da bi povremeno trebalo 'odustati' od te mreže, no nije mi uspijevalo jer sam uživao u sve većem broju prijatelja", iznosi prof. Vanman.

"Kad mi je to konačno uspjelo, osjetio sam olakšanje koje je trajalo danima. Ipak, nakon nekog vremena počeo sam osjećati da mi ta interakcija s FB-prijateljima nedostaje te da joj se moramo vratiti", kazao je.

To ga je potaknulo da, u suradnji s kolegama sa univerziteta, provede eksperiment među 138 aktivnih korisnika ove društvene mreže.

Šezdesetero odabranih sudionika istraživanja moralo je u potpunosti odustati od Facebooka na pet dana, a preostalih 78 ga je nastavilo koristiti.

Vanman i kolege su proveli anketu među ispitanicima o tomu u kolikoj su mjeri zadovoljni životnim okolnostima, o nivou stresa, o raspoloženju i o osjećaju osamljenosti prije i poslije eksperimenta. Istodobno su im iz sline testirali nivo kortizola, fiziološke mjere stresa.
Ustanovili su da i kratak prekid korištenja Facebooka na njegove korisnike ima pozitivan i negativan učinak. Kazali su da je izbivanje s Facebooka u prvih nekoliko dana kod korisnika smanjilo stres, no da se kortizol ponovo pojačao kad im je Facebook počeo nedostajati.

"Ranija su istraživanja pokazala da se zbog svakodnevnog korištenja Facebooka brojni korisnici osjećaju loše. Mnogi zbog toga trajno deaktiviraju svoj korisnički profil, a drugi uzimaju 'Facebook odmo'", koji podrazumijeva apstiniranje od te društvene mreže na nekoliko dana, sedmica ili mjeseci", rekao je Vanman.

Pozitivan učinak "skidanja" s društvene mreže je činjenica da je većina sudionika studije iz grupe koja je napustila Facebook vrijeme provela u kontaktu s prijateljima.
(radiosarajevo.ba)


10.04.2018.

Roba za bacanje


Ispred kineskog grada Xiamena nalazi se jedna ogromna gomila, bolje rečeno, brdo bicikla. Pokvarena i odbačena, bicikla su postala kolateralna šteta i besprimjerno bacanje materijala.
Istovremeno, mnogi ponuđači pokušavaju osvojiti svjetsko tržište ovim jeftinim, šarenim biciklima, sa dalekosežnim posljedicama po kulturu mobilnosti.
Kako se čini po slikama iz Kine, biciklo je postala roba za bacanje.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
09.04.2018.

Procvjetale krošnje


Kad želiš u sebi probuditi prirodnu ljepotu - okruži se ljepotom prirode! Znači tren je dovoljan za zagnjuriti nosić u procvjetale krošnje i udahnuti bijelu svjetlost inicijacije duha - u sebe. Naći neku svoju bijelu mirisnu krošnju i udahnuti njene boje i mirise u svoju krunsku čakru - svoju krunu - i tako onoliko puta dok ne osjetimo kao se bijelozlatnom svjetlosti puni cijela naša aura, i sve veći sjaj isijava iz nas.
Proljeće je vrijeme kada je raj na zemlji zaista najjasniji, u mirisu najslađi, na oko najšareniji, u zanosu najopojniji. Pa je mudro i najobičniji prolaz parkom, makar kratko-slatko iskoristiti svjesno: udahnuti svjesno vibracije prirode.
Znam, radili smo to i zimi s bijelom svjetlošću, no ona je bila drugačija, vodena. A sada je eterska i toplija. Šireća. Ona koja pokreće rađanja iz duha; usklađenost nas s našom božanskom svrhom; našu lakoću ljepote. Vrlo duševne kvalitete, zapravo.
Stoga udah, izdah, zujanje zajedno s pčelicama koje oblijeću cvjetove - njihova muzika je koncert iscjeljenja. Miris naša aromaterapija. Proljeće - vrijeme uskrsnuća zdravih i obnovljenih nas. Koji djeluju na Zemlji vođeni jasnoćom duhovne vizije, kroz svoje bijele krune...
(Dea Devidas)
09.04.2018.

Taj čudesni svijet: Zaustavljeni trenuci


Surferka na slici nije u opasnosti. Ajkula je samo dio jedne 3-D slike u “Muzeju iluzija” u Hollywoodu. Posjetioci mogu po svojoj želji izabrati pozadinu ispred koje će pozirati za svoju fotografiju.


Behar trešanja u glavnom gradu Japana Tokiju pobrinuo se za veličanstvenu panoramu na obalama rijeke Sumido. Barem što se tiče cvijetnog izgleda, Tokio je najljepši grad na svijetu. A što se tiče behara trešnje, posjetiocima za uživanje u prizoru na raspolaganju stoji čak 8 velikih gradskih parkova


Dan za kupanje na ulicama Manile glavnog grada Filipina. Djeca se kupaju ili u plastičnim bačvama, ili u velikim plastičnim kacama. Glavna stvar, čistoća i zdravlje. Pa makar se u jednoj takvoj kaci našlo i troje djece.


U Glazgovu, u Škotskoj, održano je takmičenje, ali ne u frizurama, kako bi se to na prvi pogled moglo zaključiti, nego u plesu. Na slici se vide male učesnice “World Irish Dancing Championships”. Više od 15.500 plesača i njihovih navijača našlo se u “Royal Cocert Hallu”.


Ko bi to još mogao pomisliti da postoji Britansko udruženje ljubitelja alpake (Btitish Alpaca Sociaty). U sred Engleske, u gradiću Telford, održana je revija ovih životinja, uz ocjenjivanje od strane stručnog žirija. Pobjednici u kategorijama Huyaca i Suri dobili su titule “Supreme Champion”. Sad znamo da ima i toga.


Ruskinja Angelina Melnikowa na slici, prilikom gimnastičke vježbe na gredi. Svjetski kup u gimnastici ove godine održaće se tokom oktobra u Birminghamu, u Engleskoj.


Sedmica mode, poznati Fashion Week, stigla je i u Kinu. Model na slici priprema se u backstage za show dizajnera Mao Gepinga.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.04.2018.

''Ključ besmrtnosti'' Harija Slipičevića najprodavaniji roman drugi mjesec zaredom


Roman Harija Slipičevića ”Ključ besmrtnosti” i drugi mjesec zaredom, nalazi se na prvom mjestu ukupnog poretka najprodavanijih naslova na online platformi za prodaju knjiga Knjiga.ba ( https://www.knjiga.ba/najprodavaniji ). Podsjetimo, Slipičevićev roman je odmah po objavljivanju došao na top liste najtraženijih knjiga u BiH.
Roman ”Ključ besmrtnosti” do sada je promovisan u Mostaru i holandskom gradu Nijmegenu, a 20. aprila biće će upriličena promocija u sarajevskom klubu Atelje Figure. To će biti prilika da sarajevska publika otkrije svijet misterije i tajni koji vodi Slipičevićevu knjigu prema statusu bestselera.
”Drago mi je što je moj roman našao put do čitalaca i što su ga oni prepoznali kao zanimljivo štivo. Nastavljamo dalje, iduća promocija je u Sarajevu”, poručio je Slipičević.
”Ključ besmrtnosti” je prvi roman mostarskog pisca sa holandskom adresom, Harija Slipičevića. Objavljen je u izdavačkoj kući Art Rabic.
Napeta priča romana ”Ključ besmrtnosti” vodi čitatelje kroz savremenu potragu za Knjigom Mrtvih, drevnim zapisom koji je pod zaštitom moćnog klana Ptolomejevića. Kroz splet istorijskih misterija, legendi, akcije i intrige, za Knjigom tragaju tajna društva, policijske agencije i vlade modernih država. u priču se na svoj 33. rođendan upliće Mac Lewit, naučnik i boem, dvojnik egipatskog boga Ozirisa, prvog čuvara Knjige Mrtvih.
(NovaSloboda.ba)
08.04.2018.

Zlatno raspoloženje


Zlatnije ne može biti: Kišni oblaci i oluja su se povukli, sunce se probija konačno kroz sivilo neba, i odjednom grad izranja u jednom veličanstvenom večernjem svijetlu.
I šta ond anapraviti? Naravno, izvući kameru iz tašne i zlatni pejsaž iznad rijeke ovjekovječiti.
Komentar autora: „Smirujuće raspoloženje nakon turbulentnih vremena u luci na Rajni...“
20180406
(express)
08.04.2018.

Negdje daleko: Nasmiješite se, molim!







Krišnina lopta od maslaca, ili izvorno Vaan Irai Kral, (engl. Krishna's Buterball), u prevodu sa tamilskog jezika znači „stijena nebeskog boga“. Prema hinduskoj mitologiji, Krišna je obožavao maslac i često ga kradom uzimao iz majčinih zaliha, pa je vezujući se za pomenutu priču jedan vodič ovu stijenu nazvao Krišninom loptom od masalaca.
Promjera 5 metara i težine koja premašuje 250 tona, stijena leži pod uglom od 45 stepeni na relativno malenom, ali klizavom poručju jednog brda i prkosi svim zakonima fizike.
Stijena se nalazi u naselju Mahabalipuram, u oblasti Kanchepuram, u indijskoj državi Tamil Nadu, oko 60 kilometara istočno od Chennaija na obali Indijskog mora. Pored pomenute stijene, u tom naselju se nalaze brojni hinduistički hramovi, poznati po raskošnim reljefima na kojima su prikazani prizori iz epa Mahabharate i života pod vladavinom kralja Narasimhavarmane I.

Iako posjetioci ovu turističku atrakciju smatraju prirodnom, vrlo je mala vjerovatnoća da je to stvarno tako, posebno kad se posmatra njen oblik, ali i okolina u kojoj nema bilo kakve druge stijene. A ako je nije stvorila priroda, postavlja se pitanje, ko je, i kako je stijenu tamo smjestio? Čak i danas, uz pomoć moderne tehnologije bilo bi teško jednu ovakvu stijenu odvući uz brdo, a kako je to tek bilo moguće prije 1200 godina.
Tokom vremena, dosta puta se raspravljalo o tome, bilo je čak i nekoliko pokušaja micanja stijene, ali bez uspjeha.
Prema drevnom mitu, kralj Marasimhavamaran je izdao naredbu da se stijena pomakne, ali je to ostalo neizvršeno. Prije 110 godina, guverner Madrasa, smatrajući da stijena predstavlja opasnost po okolinu, odlučio je ukloniti stijenu, i za to odredio upotrebu 7 slonova, od kojih svaki može povući teret od 6 tona. Međutim, stijena koja na tlu leži na površini tek od jednog metra kvadratnog, nije pomaknuta ni za centimetar. Ovakvi pokušaji su još više pojačali misteriju stijene.
Danas je stijena turistička atrakcija, koja se može posjetiti u bilo koje doba dana, jer se nalazi na otvorenom prostoru. Dok je odrasli u šali pokušavaju odgurnuti, pozirajući pred objektivima fotokamera, djeca nizbrdicu ispod stijene koriste kao prirodni tobogan, bez straha da će se stijena kliznuti.
(portalsuma)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

07.04.2018.

Uklanjaju se grafiti i sanira pješačka staza na Partizanskom groblju





(tekst koji slijedi objavljen je na portalu bljesak.info dana 7. aprila 2018.)

U tijeku je uklanjanje grafita s kamenih ploha, a usporedno s ovim sanira se kamena pješačka staza.

Rekonstrukcija Partizanskog spomen groblja u Mostaru započela je 5. travnja, a Odbor za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru priopćio je u petak navečer da su radovi nastavljeni po planu te da bi sve trebalo biti gotovo do 1. svibnja 2018. godine. U tijeku je uklanjanje grafita s kamenih ploha, a usporedno s ovim sanira se kamena pješačka staza što podrazumijeva uklanjanje trave i polomljenih poloča kao i popunu kamenih oblutaka koji nedostaju na stazi, navodi se. Podsjećamo, u četvrtak ujutro na ulazu u Partizansko groblje postavljena je zaštitarska kućica na kojoj se nalaze kamere za videonadzor ovog područja. Odbor je potvrdio da će ulaz biti i pod fizičkom zaštitom točnije sa dva radnika/zaštitara koji će raditi u smjenama.
(bljesak.info)
07.04.2018.

Konačno mir!


Ugasiti facebook profil? Što dalje od „fake-news“.
Da li vas ponekad okupira ta ideja? Možda ipak?

Interesantno iskustvo, jedne novinarke.

(tekst koji slijedi objavljen je u dnevnim novinama Koeln Stadt Anzeiger, autorica Sarah Pepin.
Sa njemačkog: spagos)

Živjeti bez facebooka, bez lajkova i komentara – da li je danas to uopšte moguće? Jedan pokušaj.

Prije više od deset godina otvorila sam facebook profil. Tada smo se na ovoj platformi osjećali kao u nekom selu. Čovjek je imao možda 100 prijatelja, dijelio fotografije sa mature. O selfijima nije bilo ni traga. Umrežavali smo se u tom virtuelnom svijetu i osjećali se dobro neko vrijeme.

I jednom, najvjerovatnije kad je većina ljudi počela nabavljati smartfone, sve se promjenilo.

Počeli su pristizati upiti za prijateljstvo od onih koje je čovjek jedva poznavao odnekuda, i takvi upiti su se preuzimali, iako ponekad i preko svoje volje. Selo je odjednom postajalo metropola. Naslovna stranica se počela puniti sadržajima koji čovjeka uopšte nisu interesovali. Počela je samopromocija. Gledaj šta imam na sebi, gdje sam bio na odmoru, i slično. A dva tri prijatelja su postavili sumnjive poitičke sadržaje izvan sfere mojih interesovanja... Drugi kontakti su pokušavali oformiti grupe od nekoliko stotina, pa do nekoliko hiljada istimišljenika, u pogledu neke tematike. Realno se postavljalo pitanje: Da li će sve ovo ikada zamjeniti efekte realnog prijateljstva. Pokušaj algoritma (vidjeti se sa što manje tih osoba) nije funkcionisao ispravno.

Vrlo često se od drugih moglo čuti, kako mu ova ili ona osoba ide na živce. I onda se čovjek uhvati kako gleda u profil nekoga, s kim godinama nije imao ništa zajedničko. Vremenom se počeo javljati znak ovisnosti korišteja facebooka, a malo više se počelo zagledati šta se dešava kod priatelja.
Postavljala sam sve manje svojih postova. Jer, nije mi bilo ni na kraj pameti brojati lajkove,a pogotovo čitati besmislene komentare, od nepoznatih ljudi, koji za sve ono što postavite imaju svoje mišljenje, čekajući samo da postaviš bilo šta. A uz sve to, smatrala sam da moj život još uvijek postoji, iako ga ne predstavljam virtuelno.

Međutim, ne želim sve ni crno oslikavati. Facebook ima visoku vrijednost istraživanja. Kao novinar imala sam povezanost na mnogim kanalima društvenih medija: dnevne novine, časopisi, radio, svakodnevno sam povećavala najmanje po pola sata provodeći vrijeme u beskonačnom nizu informacija. „Connected“ - povezanost, riječ je koja ide uz ovakvo umrežavanje. Ali, nakon svega toga, nisam se osjećala više povezanom.
Vjerovatno sam imala jednu milisekundu radosti kad sam gledala sliku zalazka sunca negdje na Tajlandu, a moj dobar prijatelj, na talasima ispred tog prizora. Ali da sam time bila duboko zadovljna, ni najmnaje. Tada sam prvo reducirala moje korištenje. Ujutro 20 minuta, i to samo jednom dnevno. Barem to mi je bio cilj. Ali, slijedilo je neuobičajeno.

Za neškolovane mozgove, uključujući i moj, socijalni mediji su suprotnost od pažnje. Stalno su u potrazi za nečim, čekajući na svoje učešće u tome, slično kao kad se odvraća pažnja, prilikom čekanja autobusa na stanici, ili stajanja u dugačkom redu u samoposluzi.
Na ekranu kompjutera, ili displeju mobitela, listate po objavama prema dole, rolate, kako se to kaže, kroz bilješke, fotografije, i ne znate nakon dvije tri sekunde ni šta ste vidjeli, niti šta ste pročitali. Koliko minuta života žrtvujete za to? Direktno izgubljeno vrijeme u tim momentima, vrijeme leti brzo, frenetično.
Ali šta ima ljepše od više moranja i pažljivosti u svakodnevnom životu? Da, ovdje govorim o stereotipima, ali i tako neophodnom usporavanju. Također se i odnos prema kompaniji facebook vremenom promjenio.

Dijeta “jednom-dnevno“ nije bila dovoljna. Trebalo je poduzeti radiklanije korake: moj facebook profil morao je nestati. Jedan od dvije milijarde aktivnih korisnika, to skoro da niko neće ni primjetiti. Već sam bila deaktivirala instagram. Nekoliko dana nakon povlačenja, trajalo je odvikavanje, i priča je bila gotova.

Više od četiri mjeseca nemam više facebook profila. Messinger sam zadržala. Njega koristim ponekad, kako bi ostala u kontaktu sa prijateljima. A to, da sam izbrisala facebook , pokazalo se sasvim ispravno. Bliski prijatelji mi i tako svoje slike šalju putem e-maila. Sigurno sam tu i tamo propustila neki događaj, ali meni važni ljudi znaju da više nemam facebook profila i da nisam dobila njihove pozive. Poruke na mom profilu mi ne nedostaju.

Prvih sedmica u moj mail box pristizale su poruke od facebooka sa pitanjem: Gdje sam? Što me više nema? Samo jedan klik i sve je ponovo tu, na svom mjestu! Kada pogledam na browser liste, tamo još uvjek stoji moje ime i mail adresa, čak i pasword stoji spreman. Samo jedan klik.

Potreba za povratkom progonila me je prvih dana, i to je stajalo stalno negdje u pozadini misli. Ali sad je već nestalo, što je jednako jednom oslobađanju. Osjećam se dobro, možda još i bolje, Online sadržaje konzumiram i dalje svakodnevno. Ponekad samo iz znatiželje pogledam na twitter konto jednog američkog psihologa, čiji rad cijenim. Nalazim uzbudljive sadržaje novinarskih mišljenja na naslovnim stranicama novina i časopisa.

Jedan dobar komad autonomije i svog vlastitog vremena sam vratila sama sebi

A o povratku ne razmišljam, čak ni u doglednoj budućnosti.
(ksta)

(spagos)

07.04.2018.

Zabranjeni hobi


Mladi ljudi iz Saudijske Arabije, i pored zabrane, zabavljaju se njihovim hobijem, duboko vjerujući u svoje vozačke sposobnosti.
„Sidewall Skiing“ je, u stvari, vožnja automobila na dva točka, prilikom koje se mladima adrenalin podiže do neba. Duge, pravolinijske ceste u pustinji i jeftin benzin čine ovaj hobi mogućim.
Naravno, uz samouvjerenost prema vlastitim vozačkim sposobnostima. I što je najinteresantnije, ovaj ludi hobi je u ovoj zemlji već odavno zabranjen. Zbog toga se momci nalaze tajno, maskiraju svoja lica, i kreću u vožnju. Posebno su bili ponosni što ih neko fotografiše, i što će njihova slika biti objavljena negdje u svijetu,
Pitanje je kako jedan automobil dovesti u ovakvu poziciju tokom vožnje i voziti ga stotine metara, a da se ne prevrne na jednu ili drugu stranu. Momci voze po putevima na kojima nema nikakvog saobraćaja, tako da nisu opasnost za druge. A koliko su samouvjereni u svom hobiju, pokazuje i slika u prilogu, na kojoj se vidi jedan momak koji pravi selfie sa nagetim automobilom u pozadini.
(view)
(NovaSloboda.ba)
06.04.2018.

Stvarno naporno


Nema nikakvog razloga biti zavidan ovim trima ženama u vrtložnoj toploj vodi, na rubu fudbalskog igrališta.
Doduše, tribine na stadionu su poprilično prazne. A ono malo gledalaca, koji su uprkos velikim snježnim padavinama i minus temperaturama, ipak, došli da gledaju utakmicu Prve lige u Danskoj, između Hobro IK i FC Kopenhagena, rado bi zamijenili mjesta sa ove tri žene na slici.
Bazen sa toplom vodom bio je ekstra montiran kod korner zastavice u okviru jedne reklamne kampanje, a mjesta u bazenu su izvučena putem lutrije.
Međutim, svako onaj, ko u bazenu sa toplom vodom provede 90 minuta, nakon toga se osjeća prilično grogi. A i besplatni napici, koji su dobitnicama servirani tokom utakmice, zasnivaju se na sastojcima koji, takođe, nisu bezopsani.
Indirektno, nešto je urađeno i za njihovo otriježnjenje. Dobitnice su nakon utakmice morale pješke po snijegu, do kabina za presvlačenje, pri čemu su bile umotane samo u peškir.
Kako bi rekli: Svijet i u svijetu svašta.
(view)
(NovaSloboda.ba)
05.04.2018.

Partizansko spomen groblje pod videonadzorom


Rekonstrukcija Partizanskog spomen groblja u Mostaru može početi

U krugu Partizanskog spomen groblja u Mostaru postavljena je kućica na koju su postavljene kamere. U blizini kućice zamijetili smo i djelatnika zaštitarske tvrtke. Ove aktivnosti su vezane za rekonstrukciju Partizanskog kojeg je najavio i Odbor za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru. Odbor se oglasio priopćenjem navodeći kako rekonstrukcija Partizanskog spomen groblja u Mostaru može početi, te kako su dobili suglasnost ministrica kulture i sporta Federacije BiH Zore Dujmović i pomoćnice direktora federalnog Zavoda za zaštitu spomenika Alme Ferizović Pavlović za izmještanje nadgrobnih kamenih spomen ploča. ''Ministrica kulture i sporta Federacije BiH, Zora Dujmović i pomoćnica direktora federalnog Zavoda za zaštitu spomenika, Alma Ferizović Pavlović, dostavile su na traženje Agencije „Stari grad“ u Mostaru zajedničku pismenu suglasnost za privremeno izmještanje nadgrobnih kamenih spomen ploča iz kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru – nacionalnog spomenika BiH, kako bi se obavili neophodni stručni zahvati na sanaciji i rekonstrukciji spomen obilježja mostarskim rodoljubima i patriotama, poginulim između 1941 i 1945 godine na strani antifašističkog otpora Europe i svijeta protiv sila Hitlerove fašističke koalicije'', navodi se u priopćenju Odbora za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja u Mostaru, kojeg potpisuje Sergej Sergio Šotrić.  Kako navode u priopćenju ''ova aktivnost Agencije „Stari grad“ Mostar uslijedila je nakon serije vandalskih nasrtaja zasad nepoznatih osoba koje su, djelujući organizirano i očigledno u dužem vremenskom periodu, sustavno oskrnavile ili potpuno uništile više stotina kamenih cvjetova sa imenima palih rodoljuba Mostara, načinivši veliku štetu na cijelom kompleksu koja se već mjeri stotinama hiljada maraka''.
Navode kako je polovicom veljače ove godine zabilježen još jedan vandalski nasrtaj nepoznatih osoba na sadržaje spomeničkog kompleksa kada je polomljeno i uništeno preko 180 kamenih spomen ploča, te iščupano iz zemlje 29 betonskih postolja na koja se postavljaju spomen ploče. Cijeli slučaj je, kao i u više navrata ranije, uredno prijavljen Ministarstvu unutarnjih poslova HNŽ, te je urađen i policijski uviđaj. ''Oštećene ili polomljene kamene ploče, koje izgledom i porukom kakvu je želio poslati arhitekta Bogdan Bogdanović, autor Partizanskog spomen groblja, simboliziraju posječena stabla, sada su pohranjene u kompleksu Javnog poduzeća ''Komos'', dok se usporedo pripremaju aktivnosti na ponovnoj izradi ''cvjetova'' koji su trajno uništeni'', objašnjavaju iz Odbora za obnovu. U zajedničkom pismu Agenciji Stari grad“, Dujmović i Ferizović, zalažu se za zajedničku aktivnost svih nadležnih institucija radi dogovora oko provođenja sustavih mjera trajne zaštite i brige o svim nacionalnim spomenicima na nivou Federacije BiH. Kada je u pitanju kompleks Partizanskog spomen groblja u Mostaru, sugerira se osiguranje spomenika, uz obavezan fizički i video nadzor cijelog kompleksa, kao i iznalaženje trajnih rješenja za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika. Cijelu aktivnost oko animacije javnosti i nadležnih federalnih i državnih organa vlasti o potrebi hitne rekonstrukcije, obnove i zaštite ozbiljno devastiranog nacionalnog spomenika u Mostaru, koji se tretira kao istinsko i prestižno remek djelo među antifašističkim spomenicima na prostorima bivše Jugoslavije, započeo je prije tri mjeseca Odbor za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja, na čijem čelu se nalazi Sergej Sergio Šotrić. Akciju su podržali i pozdravili ne samo građani Mostara, nego i cijele BiH. ''Na poziv predsjednika Odbora, Sergeja Šotrića, i brojnih Mostaraca, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Denis Zvizdić i premijer Federacije BiH, Fadil Novalić, su posjetili Partizansko spomen groblje u Mostaru, kada su se na licu mjesta uvjerili u razmjere devastacija i ogromne materijalne štete. Oni su pokrenuli cijeli niz organizacionih i drugih aktivnosti kako bi kompletna rekonstrukcija, sanacija i zaštita ovog nacionalnog spomenika BiH, kako se očekuje, bila urađena već ovog proljeća'', navodi se u priopćenju Odbora za podršku obnovi Partizanskog spomen groblja. - Pročitajte više na:
(bljesak.info)
05.04.2018.

„Mostarska liska“ od 20. do 27. aprila




15. Međunarodni festival komedije „Mostarska liska“ od 20. do 27. aprila

U programu 15. Međunarodnog festivala komedije “Mostarska liska”, koji se održava u organizaciji Narodnog pozorišta Mostar, ove je godine osam predstava. Festival se održava od 20. – 27. aprila, a sve predstave počinju u 20 sati u Narodnom pozorištu Mostar.
Selektor festivala ove je godine bio Nedžad Fejzić, teatrolog, koji je ,od prijavljenih 46 predstava predstava iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Makedonije, u konkurenciju uvrstio sedam predstava, dok će posljednjeg dana festivala, 27. 4. biti izvedena predstava izvan konkurencije, u čast nagrađenih.
Predstave u konkurenciji Festivala: “Ustav Republike Hrvatske” Satiričkog kazališta Kerempuh iz Zagreba, “Sabirni centar” Narodnog pozorišta Republike Srpske i Pozorišta Prijedor, “Mirna Bosna” Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, “Sirena i Viktorija” Ferzeng teatra iz Beograda, “Ćelava pjevačica” Narodnog pozorišta Mostar, “Jedvanosimsoboakalomistobo” Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) iz Sarajeva.
Izvan konkurencije, u čast nagrađenih, posljednjeg dana festivala biće izvedena predstava “Za umrijet od smijeha” Teatra Rugantino iz Zagreba.
“(…) Izbor predstava za 15. MFK „Mostarska liska 2018“ napravljen je na osnovu dva kriterija. Prvi, „opšti“ kriterij, prije svega, podrazumijeva da predstave imaju visoke profesionalne standarde, mjeru estetske ostvarenosti, uvjerljivost scenskog „glasa“ pozorišne predstave kao složene umjetnosti, da govore savremenim pozorišnim jezikom, da su to teatarske poetike koje pričaju scenske priče koje nas se jednostavno tiču, koje imaju umjetničke, društvene i intelektualne ambicije ozbiljnog, društveno angažovanog teatra čija estetika uvijek poziva i etiku, koje, dakle, promišljaju svijet u kojem nastaju. Prema tome, bez obzira što je riječ o Festivalu koji, prvenstveno, njeguje i afirmiše žanr komedije – koja, opet, jeste, naravno, podsjetimo se, „umjetnost poznatog“ ( J. Hristić) – selektorski izbor nastojao je, nadam se i dosljedno, izbjeći populistički, estradno-zabavljački recepcijski „horizont očekivanja“ tzv. „prosječnog gledaoca“ – ma štogod to značilo – i njegovog unaprijed potpisanog pakta, bolje reći, kapitulacije sa „lukavošću uma“ pisca, odnosno reditelja scenskih „sočinjenja“ za masovno emocionalno i intelektualno anesteziranje. Jer, njihova namjera i nije da gledaocu pruži ono što on ne zna i ne očekuje, već obrnuto: da gledaocu nudi što ovaj želi i očekuje, ono na šta je navikao. U ovakvim scenskim populističkim tvorevinama, po pravilu, materija koja je predmet spisateljsko-rediteljskog interesa ostaje neproblematizovana, jednostavno, jedan iluzionizam izdaje se za realizam.
Iz ovog „opšteg“ selektorskog/kritičarskog kriterija – ovogodišnja produkcija i predstave prijavljene na „Lisku“ su to naprosto omogućile i „otvorile“ izbornikovom oku – proistekao je, čini se, posve logično, i drugi, „specijalistički“ kriterij koji je, eto, i kumovao da se 15. MFK „Mostarska liska 2018“ odigra „uokviren“ sloganom Energija osporavanja: ko se to tamo smije?
U ponudi, u ovom svojevrsnom teatraskom marektu mogle su se, naime – bez obzira na njihove konačne domete, koji su, neosporno, različiti, i na njihove različite žanrovske i stilske predznake – izdvojiti predstave koje se – „iznevjeravajući“ narečenu populističku komediografsku matricu u kojoj se kroz lakokrile, sverazumijevajuće recepcijske rešetke „prepoznaje“ dobroznana, kroz različite stereotipe/simulakrume, panideološkom armaturom uobličena „slika svijeta“ – upuštaju u hrabro nastojanje da, kao smiješno i tužno ogledalo naših života, subverzivnim jezikom komedije/tragikomedije dovedu u pitanje, razobliče „istinu“ bolesnog društva i svijeta. Sjetimo se, i Vilijem od Baskervila u Ekovom romanu „Ime ruže“ tvrdi da istina ide u paru sa smijehom…”, iz izvještaja selektora Nedžada Fejzića:
Ulaznice za sve predstave su u prodaji. Cijena ulaznice za predstavu na festivalu “Mostarska liska 2018” je 10 KM, paket ulaznica za svih osam predstava u programu festivala “Mostarska liska” je 50 KM.
(NovaSloboda.ba)


05.04.2018.

Ploča s najljepšim stihovima mostarskih pjesnika



Svečano otkrivanje ploče s najljepšim stihovima mostarskih pjesnika upriličena je u srijedu u okviru manifestacije ”Dani Karađoz-begove medrese”.
Na projektu su učestvovali Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a, Pedagoški zavod Mostar, Nastavnički fakultet Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru i Karađoz-begova medresa.
Direktor Karađoz-begove medrese Aid Tulek rekao je kako ploča sadrži stihove mostarskih pjesnika, a njom se obilježava i ispraćanje 20. generacije maturanata Karađoz-begova medresa.
“Zajednička ekipa istaknutih stručnjaka za književnost odabrala je stihove kojima želimo skrenuti pažnju na vrijednost knjige, čitanja i na vrijednost pjesnika s područja grada Mostara”, kazao je Tulek.
Dodao je kako ploča sadrži različite stihove iz različitih istorijskih vremena, te iz različitih naroda koji žive na ovom području.
Tulek je istakao kako se na ploči nalaze stihovi pjesnika koji su obilježili u različitim epohama dio istorije književnosti na području grada Mostara, a neki od njih su Osman Đikić, Vladimir Vlado Puljić, Hamza Humo, Alija Kebo …
Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a Rašid Hadžović je rekao kako ministarstvo uvijek podržava kvalitetne projekte.
“Ovo je ploča s istorijskim pregledom mostarski pjesnika i ovdje se mogu pročitati najljepši stihovi o Mostaru”, istakao je.
Ministar je zahvalio svim stručnjacima koji su se uključili realizaciju projekta ove ploče, koja će ostati za buduće generacije, a koja će sa svojim natpisom davati sliku jednog Mostara kroz stoljeća.
Uz otkrivanje ploče, održano je i PISA testiranje na kojem je prisustvovao i ministar Hadžović.
Tim povodom, ministar Hadžović je rekao kako je danas istorijski dan za Bosnu i Hercegovinu, jer se prvi put u povijesti provodi PISA testiranje na području BiH.
“PISA je jako bitna, zato što se ocjenjuje naš obrazovni sustav, a rezultati tog testiranja će nam dati određene smjernice, uputstva kako bi neke stvari trebali promijeniti, te neke stvari učinili boljim u našem obrazovnom sistemu”, kazao je Hadžević.
Inače, PISA (Programme for International Student Assessment) najveće je međunarodno istraživanje učeničkih postignuća u području čitanja i matematičke pismenosti i pismenosti prirodnih nauka.
(Fena)

(NovaSloboda.ba)
05.04.2018.

Nešto nije štimalo?





Kod teniskog meča čiji su detalji prikazani na slikama u prilogu, u centru pažnje nisu stajali teniski profesionalci, nego lokacija teniskog terena.
Ko pogleda malo tačnije, može odmah razaznati: Na ovom terenu se ne može igrati pravi tenis, jer je premalen. Ipak, na show meču u kome su igrali  Aleksandar Zverev (20) i Dominic Thiem (24), gledaoci su došli na svoje.
Kao prvo, bilo je vrlo uzbudljivo vidjeti dvojicu profi tenisera iz takve blizine, a kao drugo, sam pogled, koji je nudio za ovu priliku preuređeni amfiteatar na obali Pacifika.
A nakon tenisa, za zabavu se pobrinuo šestočlani Mariachi band.
Ideja za show meč na ovako neuobičajenoj lokaciji došla je od organizatora ATP turnira iz Acapulca u Mexicu.
Ovakvim slikama, oni su obezbjedili besplatnu reklamu za jednosedmični turnir, koji je prenošen u 170 zemalja na svijetu.
I to im je stvarno pošlo za rukom.
(view)
(NovaSloboda.ba)
04.04.2018.

Sitan znamen: Jubilarna škola



Te 1899. godine obilježavala se pedeseta godišnjica vladavine cara Franje Josipa I., pa je Zemaljska vlada tražila od mostarske Opštine da se taj jubilej i prigodno obilježi.
Predloženo je da se izgradi još jedna osnovna škola, pa je tako odlučeno da ta škola nosi naziv „Jubilarna“. Već u avgustu 1900. godine škola je svečano otvorena. Objekat je, takođe, građen u pseudomaurskom stilu – tada veoma obljubljenom kod arhitekata.
Nakon Prvog svjetskog rata, škola je preimenovana u školu „Kraljice Marije“. Nakon Drugog svjetskog rata jedno vrijeme je tu bio smješten i Đački dom. Jedno vrijeme je u njoj bila smještena i Gimnazija, a nakon toga nosi naziv III. osnovna škola, a kasnije osnovna škola „Hamza Humo“.
U najnovije vrijeme smo svjedoci prenamjene zgrade u Gradsku vijećnicu.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

04.04.2018.

Poslovne ideje: Pčele za iznajmljivanje





Ljudi danas iznajmljuju automobile, dijele alat sa komšijama, stanuju kao podstanari sa drugim ljudima u istim stanovima. Sada se sharing-economy proširila i na iznajmljivanje košnica sa pčelama.
Od tog posla podjednako profitiraju i pčelari, koji iznajmljuju košnice, kao i mušterije koje košnioce uzimaju pod kiriju. Naime, pčelari potpuno pripremljenu košnicu izdaju po određanoj mjesečnoj cijeni, a mušterije, kad za to dođe vrijeme, dobiju svoj vlastiti med.
Poslovnu ideju pokrenuo je Dietmar Schimanski iz Bremena u Njemačkoj. On je rođen i odrastao u pčelarskoj porodici, koja se pčelarstvom bavi već generacijama. Za njega pčelarstvo nije samo hobi i zabava, nego i posao, ali ne samo zbog prodaje meda, on sada iznajmljuje košnice.
Njegova firma nosi naziv “Bee-Rent” i postoji od 2015. godine. Od ideje iz zabave, došao je do 150 iznajmljenih košnica u 70 mjesta u široj i daljoj okolini.
Izgradnja košnica, priprema roja, njega pčela i košnica tokom godine, te vađenje meda su  njegov posao, što je uračunato u mjesečnu kiriju. A kad dođe vrijeme, izvadi med i mušterijama ga isporuči u teglama, na kojima stoji etiketa sa nihovim imenom. Imati svoj vlastiti med, danas je to san mnogih.
Ovom idejom Schimanski je želio napraviti nešto novo za pčelarstvo.
Širom Njemačke, prema podacima Udruženja pčelara, nalazi se oko 800 hiljada košnica. To ni približno ne može zadovoljiti potrebe ove zemlje za medom. Međutim, pčele nisu važne samo zbog meda kojeg proizvode, nego i zbog zaprašivanja u prirodi, bez koga ne bi bilo plodova, hrane, pa ni ljudi na Zemlji. A kako je to davno rečeno: Kad nestane pčela, nestaće i čovječanstva.
Ovo je samo jedan mali doprinos poboljšanju situacije u pčelarstvu.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.04.2018.

Fotografija je važna u procesu sjećanja


Modul memorije

Ron Haviv: Fotografija je važna u procesu sjećanja

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba, dana 3. aprila 2018. godine)

Poznati fotoreporter, svjedok brojnih ratnih žarišta, Ron Haviv danas je sa saradnicom Lauren Walsh na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu održao predavanje o temi "Biography of a photo".
"Biografy of Photo" je dokumentarac koji daje objašnjenje o dvije Havivove fotografije, jedne iz Panama Cityja 1989. godine i jedne iz Bijeljine iz 1992. godine.
Kroz ovaj film Haviv i Walsh pokušavaju između ostalog istražiti utjecaj ovih fotografija na društvena zbivanja te pronaći odgovor na pitanje koja je uopšte moć fotografije.
Govoreći o ulozi koje su njegove fotografije imale na Haškom sudu, on je naglasio da su njegove fotografije doprinijele osuđivanju ratnih zločinaca zato što su predstavljale vizuelni dodatak svjedočanstvima žrtava, te da su jako važne zbog prizora koje sadržavaju.
"Lično mi teško pada s obzirom da nisam u mogućnosti, u ulozi koju zauzimam, pomoći tim ljudima u tom trenutku", kaže Haviv govoreći o emotivnoj strani posla.
Predavanje je održano u okviru programa Modul memorije Festivala MESS.
Ron Haviv je Amerikanac, rođen 1965. godine. Svjetski je poznat i nagrađivani fotoreporter koji svojim radom promoviše humanost i ljudska prava i jedan je od najznačajnijih fotografa današnjice.
Njegove fotografije su prvorazredni historijski dokumenti.
Dokumentirale su svirepost kojoj su bili izloženi građani Bosne i Hercegovine, ali i drugih zemalja zahvaćenih ratom, te nastajale u nadi da će izazvati reakciju koja bi dovela do okončanja stradanja.
(FENA)

03.04.2018.

Fabiano Caruna izazivač svjetskog prvaka u šahu


Da li je ovo novi Bobby Fisher? On je došao, povukao i pobijedio.
Šahista Fabiano Caruna (25) pobjednik je turnira kandidata za izazivača svjestkog prvaka u šahu 2018. godine, odigranom tokom marta u Berlinu, sa velikih 9 poena iz 14 partija.
U novembru ove godine, Caruna će izaći na megdan svjetskom šampionau Magnusu Carlsenu (27), u borbi za svjetsku šahovsku krunu.
Caruna bi u tom meču mogao postati prvi Amerikanac, svjetski šampion, nakon vremena Bobby Fishera, koji je, 1972. godine, pobijedio Borisa Spaskog u šahovskom „meču stoljeća“.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
03.04.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Grad od elektronskih dijelova


Malo postaje veliko, a veliko postaje malo. Na slici je Midtown Manhattan u New Yorku, nastao od elektronskih dijelova. Umjetničko djelo potiče od jednog 17. godišnjeg učenika iz Hararea.
Zayd Menk Motherboards, kako se zove učenik, trebao je 3 mjeseca dok nije zajedno zalijepio  grafičke karte, baterije i dijelove od mobitela. Kao uzorak, služio mu je satelitski snimak ovog dijela grada sa interneta, a mjerilo iznosi tačno 0,0636:100.
Layout pojedinih strujnih krugova ga je neodoljivo podsjetio na slike velikih gradova, kazao je Zayd.
Tako je nastala ideja da na ovaj način predstavi ovaj poznati dio New Yorka.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
02.04.2018.

Tamo gdje živimo: Sokak zvijezda








Ako nekog danas upitate za Sternengasse u Kölnu, odmah će reći: „Jasno, to je tamo gdje je zgrada Telekoma“ Pri tome, 206 metara duga uličica, ili sokak, kako bi se to kod nas reklo, je sokak sa najbogatiji istorijom i slavnim nekadašnjim adresama ovog grada.
Sokak je bio igralište djetinjstva za slikara Peter Paula Rubensa. Nekadašnja francuska kraljica Maria de Medici u tom sokaku je provela njene poslijednje dane. A Ludwig van Beethoven ovdje je debitirao 26. marta 1776. godine.

Uličica svoje ime zahvaljuje dvjema kućama koji u svom nazivu imaju riječ „Stern“ (zvijezda). Daleke 1296. godine dominikanski brat Hermann Sterre kupio je Kuću na uglu Nr. 1, koja je nosila broj 1307 poznata pod latinskim imenom „ad stellam“ (Prema zvijezdama).
Ovdje je 1571. godine izbjegla holandska familija Jakoba Henota i od kuće napravila ugodno svratište i prenoćište. Njegova kćerka Katharine Henot je kasnije, nakon bezbrojnih intriga, spaljena kao vještica na groblju Melaten.
Kuća“Zum goldenen Stern“, Nr. 3 (Kod zlatne zvijezde) potiče iz 14. stoljeća. Godine 1412. tu je počela sa radom pivnica „zu den Bretzen“ koja se kasnije zvala „Im St. Peters“. U ovoj kući je u 19. stoljeću stanovao fabrikant Franz Clouth koji je 1862. godine osnovao fabriku gume i gumenih proizvoda. Četiri godine kasnije preselio je u dio grada Nippes, u kojem se nalazila fabrika. Međutim, godinama je fabrikant iz kuće u Sternengasse svako jutro jahao na konju do njegove fabrike.
U kući Nr. 9 Marie Farina je 1855. osnovala njenu parfimeriju, a veliku pozornost je izazivala i kuća Nr. 10 koja je bila u vlasništvu gradonačelnikove familije Hilderband Suderman, koja je udomila familju Rubens. Otac familije Jan Rubens bio je protestanski porotnik i sa familijom je morao izbjeći iz Antwerpena u Belgiji. U ovoj kući u Koelnu na svijet je došao njegov sin Peter Paul Rubens, 29. juna 1577. godine, kasnije svjetski poznati slikar. Kada je otac umro 1587. godine, majka se sa djecom vratila u Antwerpen 1589. godine.
Dobrih 40 godina kasnije francuska kraljica Maria de Medici je od strane kardinala Richelleua protjreana iz Pariza. Preko Dovera je 12. oktobra 1641. godine stigla u egzil u grad Koeln. Grad joj je u kući „zum Paradies“ (U raju) u Bruckenstrasse dodijelio jedan lijep stan. Ona se požalila na skromnost smještaja, te je 18 novembra 1641. godine preselila u Sternengasee u kuću Nr. 10. Tu je živjela vrlo kratko. Umrla je u siromašnim uslovima 3. jula 1642. godine.
Kada je pjesnički bard Johan Wolfgang Goethe 24. i 25. jula 1774. godine prvi put došao u Koeln, odmah je otišao u Sternengasse, kako bi pogledao i divio se jednoj slici francuskog baroknog majstora Charles Le Bruna iz 17. stoljeća, koja je prikazivala odavno preminulog Everharda i Anu mariu Jabach sa njihovih četvoro djece.
U kući Nr. 12 svoj prvi nastup kao pijanista, 26. marta 1776. godine, imao je Ludwig van Bethoven. Njegov otac je najavio prvi nastup njegovog šestogodišnjeg sina. A ustvari, Ludwig je tada već imao osam godina, što je prisutnoj publici u „Academia Saal“ bilo sasvim svejedno.
Tada je malom Beethovenu proreknuta slavna budućnost, što se i ostvarilo...
(express)
Smail Špago

02.04.2018.

Prirodni fenomeni: Narandžasti snijeg u Rusiji





Fotografije iz Sočija, objavljene ovih dana u medijima, izgledaju kao da su obrađene nekim specijalnim filterom. Međutim, stvarno se radilo o narandžastom snijegu?
Skijaši, koji su proteklog vikenda spuštali niz padine u olimpijskom mjestu Soči u Rusiji, doživjeli su iznanađenje u boji. Snijeg na okolnim brdima i planinama, nije bio bijel, nego narandžast.
Radilo se o crvenkastom pijesku koji je obojio snijeg, a došao je čak iz Sahare, koja je od ovog mjesta udaljena najmanje 1600 kilometara.
Fenomen snijeg-pijesak izazvan je pješčanom olujom, koja je na svom putu zahvatila prvo Grčku, a onda produžila dalje. Prema meteorološkim izvještajima ,radi se o najvećoj koncentraciji pijeska u zadnjih 10 godina.
A skijaši iz Sočija sada stvarno mogu reći da im je snijeg „škripao“ ispod skija.
(express)
(NovaSloboda)
01.04.2018.

Joshua pobijedio Parkera na poene




Britanski bokser u superteškoj kategoriji Anthony Joshua (21-0, 20 KO) pobijedio je Novozelanđanina Josepha Parkera (24-1, 18 KO) jednoglasnom odlukom sudija (118-110, 118-110 i jednom neriješeno 119-109).
Ovom pobjedom, Joshua je ujedinio tri od četiri abecedna naslova prvaka u teškoj kategoriji WBA, IBF i WBO pojaseve, uz minorni IBO, Jedini preostali relevantni naslov, onaj po verziji WBC drži  Amerikanc Deontay Wildera (40-0, 39 KO).
Iako je pobijedio, Joshua nije oduševio 78.000 navijača na Principality stadionu u Cardiffu. Od čovjeka koji je rušio sve dosadašnje protivnike očekivao se nokaut, lakša i uvjerljivija pobjeda, a dobila se oprezna borba, u stilu nekadašnjag šampiona Wladimira Klitschka.
Joshua je nametnuo svoj prednji lijevi direkt, tu i tamo povezao pokoji aperkat ili kroše, ali je tokom čitavog meča pazio na odbranu. Krajem meča je bio u prilici da ide na nokaut, ali se nije upuštao u nepotrebni rizik.
Prema neslužbenim informacijama, Josua je u ovom meču zaradio 20 miliona funti, a Parker oko 13 milijuna funti. Sve u svemu, veliki novac za premalo zabave za toliki broj gledalaca na stadionu i pored malih ekrana širom svijeta.
Odmah nakon meča bilo je jasno protiv kog Anthony Joshua želi boksovati u narednom meču. Direktno na ringu prozvao je ime vlasnika WBC pojasa Deontay Wildera, koji drži svjetski naslov po WBC verziji, jedinom pojasu koji nedostaje Joshui da postane apsolutni profesionalni prvak svijeta.
Ako u bliskom periodu ne dođe do dogovora s Wilderom, sljedeća najrealnija opcija je borba protiv bivšeg WBA svjetskog prvaka Rusa Aleksandra Povetkina, koji je u jednoj od uvodnih borbi uoči dvoboja Joshua – Parker nokautirao Britanca Davida Pricea.
(sport)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

01.04.2018.

Negdje daleko: Zaboravljena ostrva u Škotskoj








Izolovanih mjesta na svijetu u današnje vrijeme i nema tako mnogo. Jedno od tih rijetkih mjesta je Sent Kilda, koje se smjestilo u Atlanskom okeanu, 64 kilometra zapadno od grupeostrva Hebrida.
Riječ je o ostrvima koja pripadaju Škotskoj, ali je toliko je udaljeno od nje, da ga često izostavljaju s karata Velike Britanije, Evrope i svijeta.
Obzirom na to da ne postoji niti na kartama, čudno je što je čak do 1930. godine bilo naseljeno. Postoje dokazi o tome da se ljudska noga tuda kretala još prije sedam hiljada godina. Tuda su prolazili i Vikinzi tokom svojih podviga u 9. i 10. vijeku.
U 17. vijeku, populacija je brojila 180 ljudi, a na njih tako malo bile su čak tri kapelice. Zato se vjeruje da su davno ovdje živjeli monasi.
Sent Kilda je izolovaana lokacija i ne privlači puno posjetilaca. Ipak, tu se formirala najveća kolonija ptica u sjeveroistočnom Atlantiku. Ovdje ih je više od milion, poput ugroženih bluna, sjevernih brunica i drugih. Sreća za njih, osrtvo je nenaseljeno već skoro 90 godina, a oni koji su prije ovdje živjeli, preživljavali su na pticama. Jeli su ih, ali i prodavali.
Zadnji stanovnici ostrvo su napustili prije gotovo 90 godina.
Hirta, najveće ostrvo arhipelaga, jedino je koji je nekad bio naseljeno, a danas je boravište duhova. Jedini način za dolazak tamo je brodom, a vremenska prognoza vam mora biti izrazito naklonjena. Litice Hirte najveće su od svih ostrva u Ujedinjenom Kraljevstvu, a uzdižu se 427 metara iznad mora.
Dokaz da su nekad ovdje postojali mještani je napušteno selo s 40 kamenih kuća iz sredine 19. vijeka, ukopanih metar u zemlju zbog izolacije koja je prijeko potrebna u oštrim vremenskim uslovima koji ovdje prevladavaju. I krovovi su rađeni da budu nepropusni.
Kako pokoji turist, ipak, zaluta na ostrvo, vlastima s kopna bilo je neugodno zbog načina života njihovih toliko udaljenih sugrađana. Izgradili su im moderne kuće, onakve kakve su postojale u škotskim gradovima, ali one nisu mogle podnijeti tamošnje vremenske uslove. Krovovi su prokišnjavali, i letjeli prilikom jačih oluja, a izolacije nije bilo, pa ni topline unutar zidova kuće.
Stanovnici su se vratili u svoje prijašnje naseobine.
Kad su počeli otkrivati kako izgleda moderniji život, polako su napuštati ostrvo i tražili da se presele u Škotsku.
Danas tamo dolaze volonteri, koji rade na očuvanju kuća, a ostrvima upravljaju The National Trust for Scotland, Scottish Natural Heritage i MoD. Osim volontera, koji povremeno dolaze, na ostrvu je i vojna zgrada, a civilima je pristup zabranjen.
Osim Hirte, tu su još ostrva Soay i Boreray, Stac an Armin (ratnička hrid), Stac Lee (siva hrid), Stac Levenish i Dùn (utvrda) Grupa ostrva je 1986. godine upisana na UNESCO-ov popis svjetske baštine.
(geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)