spagosmail

Dobrodošli na moj blog


25.04.2018.

Sitan znamen: Pozorište i dobrovoljni rad


Početkom 1949. godine, donesena je odluka o gradnji zgrade Pozorišta i to na temeljima zgrade Srpsko-pravoslavne crkvene opštine, koji su na tom prostoru stajali sve od 1938. godine.
Generalni projekat interijera izradio je profesor arhitekture Moma Belobrk iz Beograda. Iako postojeći temelji nisu bili predviđeni za ovakvu zgradu, već u septembru iste godine pristupilo se gradnji. U prvim danima, na gradilištu se pojavilo 7 radnika i to dva visokokvalifikovana i pet polukvalifikovanih.
Međutim, u nastavku gradnje, vidjela se drukčija slika – narod je došao i svojim radom uveliko pomogao realizaciji projekta. Osim u radu doprinos građana se sastojao i od brojnih darovanih predmeta – namještaja, slika, nakita i raznih rekvizita, a u spisak darovatelja je upisano 2.500 imena.
Naravno da 17. novembra 1951. godine, prilikom svečanog otvorenja Pozorišta, nije sve bilo završeno, ali osnovna funkcija objekta je zadovoljila. Ni danas plato ispred Pozorišta nije dovršen u skladu s postojećim projektom.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.04.2018.

Terase rižinih polja u Yuan Yangu










Terase rižinih polja Yuan Yang je poljoprivredno područje na jugu južne kineske pokrajine Yunnan, u autonomnoj prefekturi Honhge Hani i okruzima Yuanyang, Honghe, Jinpin i Lvchun. Ono pokriva površinu od oko 404.694 ha, od čega 16.603 ha čini zaštićenu jezgru kulturnog krajolika rižinih terasa Honhge Hanija, koje su upisane na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine u Aziji i Okeaniji 2013. godine kao „otporni kultivisani sistem koji predstavlja izvanredan sklad, i vizuelni i ekološki, ljudi i njihove okoline koji se zasniva na izvanredno dugotrajnom društvenom i vjerskom uređenju”, kako piše na službenim stranicama UNESCO-a.
Rižine terase Honhge Hanija su spektakularne kaskade niz padine visokog Ailao gorja do obala rijeke Hong. Naime, posljednjih oko 1300 godina, narod Hani je ovdje razvio komplikovan sistem kanala, kako bi vodom snabdio šumovita planinska brda pretvorene u poljoprivredne terase. Tu su stvorili zajednički sistem uzgoja stoke, goveda, pataka, riba i jegulja, uz proizvodnju crvene riže, koja je glavna namirnica ovog područja.
Starosjedioci Hani naroda došli su u ovo područje prije 2.500 godina. Uprkos brojnim poteškoćama sa teško obradivim terenom, oni su uspješno osmislili teren terasa, na kojima su uzgajali rižu. Takva tehnologija razvijanja plodne zemlje na nemilosrdnim planinskim obroncima kroz Kinu u Jugoistočnu Aziju širila se tek od 14 vijeka, čime se poduhvat Kani naroda čini još značajnijom. Zahvaljujući njihovoj kreativnosti, danas je ovo područje umjetničke ljepote,  poznato kao „zemljana skulptura“, te je stoga i priznato kao dio svjetske kulturne i prirodne baštine.
Na nadmorskim visinama od oko 1.000 do 2.000 m, te zbog hladnih zima (iako bez zamrzavanja polja), ova polja imaju samo jednu žetvu godišnje. Nakon žetve od sredine septembra do sredine novembra, zavisno o visini polja, terase su ispunjene vodom sve do aprila kada ponovno započinje sadnja.
Njihovi stanovnici stanuju u „gljivastim” tradicionalnim nastambama od šiblja, koje čine 82 sela smještena između šumovitih planinskih vrhova i terase. Oni obožavaju sunce, mjesec, planine, rijeke, šume i druge prirodne fenomene poput vatre.
(wiki, geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)