spagosmail

Dobrodošli na moj blog


19.05.2018.

Botswana: Više safarija od ovog ne može biti












Priroda od koje zastaje dah, posmatranje divljih životinja u njihovom prirodnom staništu, bajkovita izolacija u afričkom grmlju, avantura.
Ko traži sve ovo, mora otići u Afriku, jer nigdje na svijetu nema više različitih životinjskih vrsta i netaknute prirode kao u Botswani, dragulju južne Afrike.
Naziv Botswana potiče od naroda Tswana, koji čini većinu stanovništva u ovoj zemlji između Namibije, Zambije, Zimbabvea i Južne Afrike. Zemlja koju karakterišu dvije suprotnosti: pustinja Kalahari i sliv Okavango, u kome se nalaze bezbrojne životinjske vrste, mnogo šuma i malih vodenih puteva koji obrazuju brojne lagune.
Unutrašnja zemlja u južnoj Africi slavi svoju 52. godišnjicu nezavnisnosti i danas je garant stabilnosti Afrike. Botswana važi kao druga najmirnija zemlja Afrike (iza ostrva Mautitius). Po indeksu razvoja UN, nalazi se ispred dvije velike sile ovog kontinenta, Južne Afrike i Nigerije.
Jedno putovanje u Botswanu najčešće počinje u glavnom gradu Gabrone, sa 230 hiljada stanovnika, što je desetina ukupnog broja stanovnika ove zemlje. Glavni grad skoro da ne nudi nikakve turističke atrakcije, stoga se neki malo duži boravak u njemu nema ni svrhe. Boravak u ovoj zemlji je bolje iskoristiti za posjetu prirodnih ljepota ove zemlje.
Nacionalni park Chobe je ime dobio po rijeci Chobe, koja dotiče iz Angole i formira sjevernu granicu ovog parka. Park je posebno poznat po velikim stadima slonova. Ovdje je 2009. godine izbrojano oko 120 hiljada slonova. Nažalost, oni ni tamo ne žive bezbjedno. U predjelu rijeke Savuti, mladi i poluodrasli slonovi tokom sušnog perioda često postaju plijen lavova.
Pored lavova u parku postoje i druge vrste proždrljivaca: obojene hijene, leopardi, divlji psi, a zatim zebre, žirafe i riječni konji.
Oko 200 kilometara južno od grada Kasane nalazi se močvara Savuti. Ovo područje sa rijetkom vegetacijom predstavlja pravu divljinu, a karakteriše je suha, vruća klima i vrlo hladne noći. Zbog pješčanih padina, ovoj regiji se može prići samo avionom, ili vozilima sa pogonom na četiri točka.
U kišnom periodu kada se pojavi trava, ovdje dolaze zebre, bivoli, gnui, antilope i žirafe. Posebno vrijedni pogleda su četiri hiljade godine stari crteži Bushmana na stijenama na brijegu.
Okavango delta je najveća unutrašnja delta na svijetu. Okavango dolazi sa visokih područja Angole, spušta se u pustinju Kalahari. Skoro čitav životinjski svijet Afrike može se susresti ovdje. Čak i veoma rijetki nosorozi su se vratili.
Let avionom iznad delte je skoro obavezan. Tek iz ptičije perspektive može se sagledati sva njena ljepota. U većinu smještaja i kampova može se doći jedino avionom. Drugi način dolaska je jednim  Mokoro čamcem. Tako se može elegantno susresti sa ljepotom glavnih rukavaca, pritoka, ili močvarnih područja sa papirusom i vodenim kojnima u travi. Trajno poplavljena područja pokrivena su trskom, vodenim smokvama i vodenim ljiljanima. Uz to, tu se nalaze pripandnici faune: vidre, nilski varani, krokodili, vodeni konji, vodene ptice kao što su marabu ili herba.
Jedan od doživljaja sa stilom je, kad se nakon prospavane noći nađete na doručku, a pored stola se pojavi jedan slon, ili uveče, iz bazena posmatrati i uživati u prekrasanom zalasku sunca. Sve to su neprocjenjivi doživljaji, koji, takođe, imaju svoju cijenu.
Pored životinjskog svijeta Botswana nudi niz prirodnih spektakala, kao što je Makgadikgadi, koji se satoji od čitavog niza veći ili manjih slanih jezera. To je najveće područje slanih jezera na svijetu.
U Botswani postoje dvije vremenske sezone, kišna od oktobra do marta, koje za jedno putovanje ima svoje mane, ali i prednosti, za što nema nekih opštih preporuka. Kišna sezona ima prednost jer je putovanje povoljije, jer, službeno, to je van sezone. Za orintologe je to glavna sezona, jer je tada većina ptica kod kuće. Ali također, to je najveća sezona za komarce.
Od maja do avgusta nema komaraca, ali može biti veoma hladno noću i prilično vruće tokom dana.
Za posmatranje životinjskog svijeta to je idealno vrijeme.
U stvari, ovo je jedno putovanje koje se stvarno isplati. Jer, bilo zimi ili tokom ljeta, Botswana svojim posjetiocima nudi niz iznenađenja. Tamo se doživljavaju momenti koji se nigdje drugo ne mogu doživjeti. Na primjer, boravak na rijeci, kad bezbrojne životinje na zalasku sunca dolaze
da ugase žeđ. Više životinja na jednom mjestu nema nigdje drugo.
(msn)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.05.2018.

Praznik boja


Dječaci na ramenima njihovih rođaka prolaze ulicama grada Mae Hong Son na sjeverozapadu Thailanda.
Djeca su našminkana, ukrašena cvijećem i nakitom. Ovaj praznik je veoma važan za njih.
Radi se o Poy Sang Long procesiji, na kojoj se dječaci samo simbolično opraštaju od njihovog veličanstvenog ovozemaljskog života.
Uskoro će ova šarena odijela zamijeniti sa mnogo jednostavnijom odjećom, najmanje tokom jedne sedmice, ponekad i duže, u nekom budističkom manastiru.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
17.05.2018.

Promocija četvrte knjige iz edicije „Mostar moj grad“ 22. maja


Promocija četvrte knjiga iz edicije „Mostar moj grad“ održaće se u utorak 22. maja, u 18,30 sati, u hotelu Bristol u Mostaru.
Na promociji će govoriti Dragan Marijanović, Hamica Ramić, Ibrahim Kajan, Ibro Rahimić,  Danilo Marić i Zlatko Serdarević. U muzičkom dijelu programa učestvuje Adnan Pajević.
Promociju organizuju izdavačke kuće IC Štamparija Mostar i Art Rabic iz Sarajeva.
U knjizi se, između ostalog, može pročitati o nekim arhitektonskim karakteristikama stare mostarske čaršije, o graditeljskoj usklađenosti Istoka i Zapada, o počecima rada Banje, o drami u Pašinom konaku i Fejušinim buređicima u odsutnim historijskim trenucima. O utiscima jednog švedskog geografa koji je posjetio Mostar 1903. godine i sjećanjima na neka ribarska druženja od prije tridesetak godina. O svim mostarskim hotelima i svim novinama koje su izlazile u gradu na Neretvi. O Pjesniku za koga kažu da je u stvari prvi bosanskohercegovački kompozitor i Književniku koji je svoj cijeli život stavio u “jedan film”. O mostarskim izviđačima i mostarskoj sevdalinki. O Maestru koji nije bio slikar, O Glumcu koji je rođeni Beograđanin, a pamti se po ulogama na mostarskim “daskama koje život znače”. O Akademiku po čijem je imenu poznat jedan “prsten” i o jednoj ljudini za koga kažu da je bio i ostao “moralna vertikala Grada”. O gradskom zelenilu, mostarskim dendrološkim spomenicima prirode. O košćelama i šandudama kojih više nema…
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.05.2018.

Plijen uhvatiti, plijen postati


Fotografisanje životinja zahtijeva oštro oko i široko znanje, ali i mnogo sreće. Posebno ovog posljednjeg imao je fotograf tokom jednog vedrog dana na Madeira Beachu na Floridi.
Na oko 120 metara visine iznad mora, vidio je jednog orla ribara (Pandion haliaetus) s njegovim plijenom. Zgrabio je kameru i zabilježio ponuđeni trenutak. U tom momentu, nije ni slutio šta mu je pošlo za rukom. Tek kod kuće, na kompjuteru, kad je zumirao detalje slike, primijetio je da je orao sa sobom nosio svoj obrok. U njegovim kandžama nalazila se mala ajkula, koja je opet u svojim čeljustima nosila uhvaćenu ribu. Tako je fotografija zabilježila jedan tipični lanac prehrane na sjeveroameričkoj obali Golfskog zaliva.
Fotograf je svoj rad podijelio na socijalnim mrežama i pri tome dobio na hiljade lajkova. A sam je tvrdio kako je kod ove fotografije sve prirodno, i ništa nije dodato.
Ekologe ovo nije ni najmanje iznenadilo. U moru pred obalama Floride kreće se najmanje šest vrsta ajkula, od velike bijele ajkule (Carcharodon carcharias) do svega jedan metar velikog kostelja (Squalus acanthias). Ovdje je poznat fenomen migracije ajkula, kada se pred obalama Floride istovremeno nađe i do 10 hiljada različitih tipova ajkula.
Orao ribar hrani se isključivo ribama, bilo živim ili mrtvim. Dugim kandžama čvrsto hvata plijen.
U svakom slučaju, ajkula u njegovim kandžama neće više imati prilike da uživa u svom plijenu.
U šemu njenog lova ne spadaju ljudi. I pored toga, u periodu 2007. do 2017. godine, pred obalama Floride zabilježeno je 275 napada ajkula na ljude.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.05.2018.

Sitan znamen: Vila Gusti


U susjedstvu Fesslerove vile, grade se i druga reprezentativna zdanja, poput kuće mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine i trgovca Mihe Peške.
Miho je bio izuzetno uspješan i preduzetan trgovac, pa kupuje brojne nekretnine, veći broj kuća i poslovnih objekata, kao i velike površine poljoprivrednog zemljišta.
Između ostalih, gradi i ovu vilu na Rondou, koja dobija naziv „Gusti“, a Mostarcima je poznata kao Peškina vila (danas je u prizemlju smješten dio Hypo banke).
Ostao je zapisan jedan kuriozitet da je na vrhuncu svoje finansijske moći Peško u jednom danu kupio čak tri kuće na Rondou.
Danas u Mostaru ne živi ni jedan član porodice Peško.
PrirediliIsmail Braco Čampara/Tibor Vrančić/ Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.05.2018.

Ledeni brijeg za Južnu Afriku




Cape Town ispod Stolne planine u Južnoj Africi omiljeni je cilj turista iz čitavog svijet.
Međutim, već decenijama, ovaj grad ima problema zbog nestašice vode izazvane sušama. Rezervoari su prazni, a slavine na česmama će brzo biti zavrnute, ukoliko uskoro ne bude značajnijih kišnih padavina na ovom području. Sada se predlaže jedan spektakularni plan za rješenje problema snabdijevanja vodom, koji je predložio Nick Sloane (56) zajedno sa svojim timom: Iz blizine Antarktika trebao bi biti dovučen jedan ogromni ledeni brijeg, iz koga bi se dobijala voda za piće.
Sloane nije nikakav fantatik, on je ekspert za spašavanje nasukanih brodova. Između ostalih, 2013. godine spasio je olupinu broda Costa Concordia, koji je bio nasukan ispred obala Italije.
“Svake godine, milijarde tona leda se otkidaju od Antarktika i plutaju južnim okeanima. Jedan takav ledeni brijeg trebao bi biti uhvaćen na udaljenosti oko 2.700 kilometara južno od obala Afrike i dovučen u područje ledene vodene struje Benguela, koja teče prema sjeveru, baš u pravcu Južne Afrike. Ova struja bi odradila veliki dio posla u dovlačenju ledenog brijega. Pri tome, ne bi došlo do topljenja leda, jer je voda okeana toliko hladna, da bi na tom putu došlo do gubitka svega 7 posto ledene mase”, kaže Sloane.
Ledena masa bi bila transportovana pomoću tri kilometra dugog i 200 metara širokog omotača. U svrhu vuče bili bi korišteni jedan supertanker i dva tegljača. Akcija vuče trajala bi oko tri mjeseca. Ledeni brijeg bi bio dovučen na udaljenost od  oko 40 kilometara od grada, gdje je dubina morske vode oko 220 metara. Tu bi se led topio tehnikom sličnom kao u rudnicima. Na sredini gornje površine ledenog brijega bio bi napravljena jedna bušotina, a uz pomoć kopalice led bi se u dubini kopao i topio. Otopljena voda bi se iz sredine brijega pumpala u rezervoare tankera. Na ovaj način bi se dnevno dobijalo oko 130 miliona litara vode, što je praktično godišnja potreba ovog grada. Već su pronađeni investitori, koji su spremni investirati oko 108 miliona eura, koliko bi koštao ovaj projekat.
Polovinom maja u Cape Townu će se održati jedna konferencija sa internacionalnim ekspertima i predstavnicima grada. Ukoliko se projekat odobri, pripreme za ovaj poduhvat bi trebale trajati oko 6 mjeseci.
(bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

15.05.2018.

U jednom trenutku nastala je tišina


Na prvi pogled se čini kao da je došao kraj za jednog čvorka.
Jastreb se okomio na nesretnu pticu, i sve ukazuje na to, kao da će ga rasčerupati u slijedećem trenutku. Jastrebovi rijetko love miševe, više vole manje ptice, koje hvataju brzim i nevjerovatno preciznim letom do krošnje nekog drveta. Ovaj čvorak, na šetalištu u blizini engleskog Gloucestera, dobio je još jednu šansu.
Jedan slučajni prolaznik, koji je i napravio ovaj snimak, preplašio je mučitelja. Međutim, nevidljiva borba se nastavila u obližnjem grmlju.
A onda je u jednom trenutku, sve je postalo tiho.
(spiegel)
(NovaSlobod.ba)
15.05.2018.

Velika sloboda


Elegantna, suverena, onakva, kako se to godinama podrazumijevalo: Rania Al Shafi vozi njen luksuzni mercedes kroz Riad, glavni grad Saudijske Arabije.
Ali, to je, istovremeno, skoro i jedna velika senzacija. Tek od 1. juna ove godine, žene u ovoj konzervativnoj kraljevini će smjeti upravljati automobilom. Rania se priprema za taj veliki dan, kada će u rukama imati svoju vozačku dozvolu. Pri tome će uza se morati imati i jednog muškog suvozača, a od juna za polaganje vozačkog ispita i upravljanje automobilom tamošnje žene će morati imati i saglasnost jednog muškog člana porodice.
Vozačka dozvola u ovoj zemlji važi kao veliki simbol slobode žena, za reforme, kojima princ Mohammed bin Salman njegovu zemlju želi voditi u Modernu. A uz sve to, emancipovane žene su važan privredni faktor. Računa se da će se u naredne dvije godine na saudijskim putevima naći oko tri miliona vozačica. Prodaja auta je povećana za skoro devet procenata godišnje.
Međutim, ne spada baš sve u emancipaciju. Tokom polaganja vozačkog ispita, od žena se traži skoro 20 puta više nego za muške aspirante, koji, usput rečeno, vozački ispit plaćaju samo 80 eura.
Međutim, divljanje cijena polaganja vozačkog nije ni malo omelo prelijepu Raniu, na slici, tokom obuke u auto školi.
Uz sve ovo, još jedan podatak: Žene koje voze auto neće smjeti imati šminku na sebi. Jer, to je antiislamski. A kako se sa slike vidi, Raniji je to baš svejedno.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
14.05.2018.

Taj čudesni svijet: Zaustavljeni momenti


Jedan vrući dan u Indiji. U starom gradu u Neu Delhiju, ljudi traže osvježenje na jednoj gradskoj česmi.


U Handanu, na sjeveru Kine, prolaznike zadivljuje, ali i začuđuje jedna divivska skulptura kineske glavice kupusa. Znaju ljudi od čega žive.

Na jednom takmičenju pasa Costa Messe u Kaliforniji, ovčar Dudley hvata jednu igračku skokom u vodu. Zabava za pse i njihove pratioce.

U industrijski razvijenim zemljama, ovako teške poslove najčešće obavljaju viljuškari. Utovar teških vreća cementa u indijskom Jalandaru ovaj radnik vrši ručno, zahvaljujući isključivo snazi vlastitih mišića. A dokle će izdržati njegova pluća, to kao da nikog ni ne interesuje.


U San Juanu, u Puerto Riccu, jedna grupa demonstranata je za prvi maj protestvovala protiv smanjenja penzija, zatvaranja škola i prespore izgradnje zaštite od hurikana, dajući do znanja da nisu zadovoljni onim što vlada radi.

Neobična slika iz akvarijuma See Lige u mjestu Timmendorfer Strand na sjeveru Njemačke. Ronilac opremljen priborom za čišćenje čisti donju stranu oklopa morske kornjače Speedy, a kako se čini, čišćenje joj pruža veliko zadovoljstvo.

U Tokiju se tradicionalno u ovo vrijeme održava festival sumo hrvača pod nazivom „Baby krik Sumo Festival“. Cilj ovog običaja je da se od djece koja plaču otjeraju zli duhovi.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.05.2018.

Za arhivu: Bodovi Veleža za treće mjesto


Sloga je pobjedom u Kaknju na korak od osvajanja šampionske titule i plasmana u Premijer ligi BiH, ali je Olimpik, gostujućom pobjedom u derbiju protiv Orašja, nagovjestio da još gaji ambicije za prelazak u najviši rang.
Velež je u hercegovačkom derbiju pobijedio konjički Igman, što je Rođene izbacilo na treće mjesto.
Travnik se šesticom u mreži Jedinstva dostojno oprtostio od lige, a važne bodove za opstanak osvojili su Iskra i Slaven.
Bez pobjednika je završen meč u Visokom.
Mostar: Velež-Igman 3:1 (Ćosić 64’, Brandao 72’, Behram 86’ za Velež, Džafić 68’ za Igman)
Živinice: Slaven-Čapljina 3:1 (Berbić 26’, Kukić 60’, Salihović 81’ za Slaven, Kajtezi 45’ za Čapljinu)
Kakanj: Rudar-Sloga 0:1 (Jazvin 88’)
Bugojno: Iskra-Metalleghe BSI 2:1 (Ivković 32’, Seferović 50’ za Iskru, Kurtović 37’ autogol za Metalleghe BSI)
Visoko: Bosna-Zvijezda 1:1 (Cana 20’ iz penala za Bosnu, Cvijanović 15’ za Zvijezdu)
Travnik: Travnik-Jedinstvo 6:0 (Mujagić 12’, 60’, Torlak 27’, 38’, Durak 62’, Vazda 68’)
Orašje: Orašje-Olimpik 1:2 (Vidović 32’ za Orašje, Bibić 18’, Osmanović 55’ za Olimpik)
Nedelja
17 sati
Tešanj: TOŠK-Bratstvo (Darko Obradović-Stolac)
Tabela:
  1. Sloga 26 18 3 5 50:17 57
  2. Olimpik 26 15 7 4 32:14 52
  3. Velež 26 12 10 4 41:20 46
  4. Zvijezda 26 13 7 6 32:16 46
  5. Orašje 26 13 4 9 40:27 43
  6. Metalleghe 26 10 8 8 36:31 38
  7. Bosna 26 10 6 10 36:37 36
  8. Bratstvo 26 11 3 11 41:37 36
  9. Rudar 26 10 3 13 29:28 33
  10. Čapljina 26 9 6 11 32:39 33
  11. Slaven 26 9 6 11 27:37 33
  12. Igman 26 8 6 12 24:29 30
  13. Iskra 26 7 5 14 21:36 26
  14. Jedinstvo 26 7 3 16 20:63 24
  15. TOŠK 26 6 5 14 23:35 23
  16. Travnik 26 5 5 16 24:39 20
(NovaSloboda.ba)
13.05.2018.

Negdje daleko: Nemrut Dagi statue







Nemrut ili Nemrud (turski: Nemrut Dağı, armenski: Նեմռութ սար) je 2.134 metra visoka planina u jugoistočnoj Turskoj, 40 km sjeverno od grada Kahta, blizu Adıyamana. Nemrut je najpoznatiji po arheološkim ostacima velikog broja skulptura u blizini njenog vrha, za koje se vjeruje da su ostaci kraljevske grobnice Antioha I. Komagenskog iz 1. vijeka prije nove ere. Zbog toga je upisana na UNESCO-pv popis mjesta Svjetske kulturne baštine u Aziji i Oceaniji 1987. godine.
Nakon propasti Seleukidskog Carstva, koje su uništili Rimljani 189. godine prije nove ere, u bici kod Magnezije, jedan od njegovih nasljednika bilo je kraljevstvo Komagena, koje se prostiralo od planine Taurus do Eufrata. Kako je u ovom kraljevstvu stanovalo izuzetno različito stanovništvo, od 62. do 38. godine prije nove ere, kralj Antioh I. proveo je ambiciozan vjerski program ,koji je uključivao kult grčkih i perzijskih bogova, ali i Antiohove porodice. To je vjerovatno bio pokušaj ujedinjenja multietničkog kraljevstva, kako bi osigurao dinastiju svoje porodice.
Antioh je propagirao kult sreće i spasa, a njegovo centralno mjesto je bilo svetište na vrhu Nemruta sa kolosalnim skulpturama. Iako je taj kult bio kratkog vijeka, mnogi su Antiohovi nasljednici podigli svoje grobnice u njegovoj blizini.
Ovo svetište je danas turistička atrakcija, koja privlači posjetioce isključivo u ljetnim mjesecima. Obližnji grad Adıyaman je njegovo sjedište, a iz toga grada postoje i turističke ture helikopterom na lokalitet svetišta.
Kralj Antioh I. Komagenski je, 62. godine prije nove ere, na vrhu planine Nemrut podigao grobno svetište uokvireno s kolosalnim skulpturama visine između 8 i9 metara, koje su predstavljale njega, dva lava, dva orla, te razne grčke, armenske i perzijske bogove, poput Herkula-Vahagna, Zeusa-Aramazda (perzijski Ahura Mazda), Tihe i Apolona-Mitre. Skulpture su bile u sjedećem položaju, a njihova imena bila su uklesana u njihova postolja. Glave su im naposlijetku odvojene od tijela, najvjerovatnije tokom hrišćanskog ikonoklazma, i danas leže razbacane po cijelom lokalitetu. Uništenju skulptura doprinosi i podatak da svake godine budu pola godine zatrpane snijegom.
Tu se nalazio i friz, od koga su ostale samo poneke table, a koji je prikazivao Antiohove pretke koji su ga povezivali i s Grcima i Perzijancima. Slični prikazi predaka mogu se vidjeti i na kružnom tumulu u Nemrutu, koji je visok 49, aprečnika 152 metra. Skulpture imaju helenizirana lica, ali perzijsku odjeću i frizure.
Na zapadnoj terasi nalazi se velika ploča sa lavom i rasporedom planeta Jupitera, Merkura i Marsa, kakav je bio na dan 7. septembra 62. godine prije nove ere, što vjerovatno označava datum početka izgradnje hrama.
Istočni dio je dobro sačuvan, a sastoji se od nekoliko slojeva kamenja i ostatka zidom ograđenog puta, koji je vodio od podnožja planine, a povezivao je istočne i zapadne terase. Njegova funkcija nije potpuno poznata, ali se prema astronomskim i vjerskim odlikama može pretpostaviti kako je imao vjersku i ceromonijalnu svrhu. Ovakav razmještaj skulptura poznat je kao hijerotezija, a sličan raspored se može pronaći u Nimfejonu u Arsameiji Antiohovog oca, Mitridata I.
(geo,wiki)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.05.2018.

Putevi...


Ode čovjek i ostavi sve, tražeći bolje i ljepše. Kasnije shvati da je sve ono što je tražio, ostavio.
Prije nego što krenete da tražite sreću, provjerite...možda ste već srećni.Sreća je mala i obična i ne vidi se.
Mladost bi bila još ljepše doba, samo da dođe malo kasnije u životu.
Nije strašno kad je nered u glavi, gore je kada je prazna.
Možeš birati puteva koliko hoćeš ali stići ćeš tamno gdje ti je suđeno.
(citati)
12.05.2018.

Ukazuje se džinovska “morska zvijezda” u Pekingu



Kina ima 23 hiljade kilometara željezničkih šina, po kojima se kreću vozovi najvećim brzinama.
U ovoj zemlji nalazi se 81 od 100 najvećih mostova na svijetu.
Uskoro će zemlja superlativa imati još jednog rekordera. Najveći svjetski aerodrom sa najvećim terminalom na svijetu, od 700 hiljada kvadratnih metara površine.
Kao džinovska morska zvijezda, ovih dana, u jutarnjoj izmaglici izranja gruba građevina, na kojoj radnici rade užurbano, bez prestanka. Prije samo dvije i po godine počela je izgradnja ovog objekta na jugu Pekinga. Otvaranje je fiksno utvrđeno za oktobar 2019.
Naravno, riječ je o zgradi budućeg najvećeg aerodroma na svijetu Peking – Daxing, oficijelno Beijing New International Airport.
Gradnja u Kini se ne može porediti ni sa jednom drugom u bilo kom dijelu svijeta. Usput, samo jedan podatak: Pred sami početak radova, sa ovog područja raseljeno je 21 selo, sa 16 hiljada domaćinstava, koja su u rekordno kratkom vremenu, od samo mjesec i po dana, morali napustiti svoje zemljište i svoje domove, na kojima je kasnije nastala ova građevina.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.05.2018.

Bijele vode, 12. maja 2018.


(spagos)
11.05.2018.

Zadovoljstvo osvježenja


Malo zahlađenja? Onda je to najbolje u društvu. Prskanjem postaje svježije.
Direktno na jednom širokom trotoaru ulice u Manili, Filipini, roditelji su, uz pomoć plastične folije, napravili pomoćni bazen za njihovu djecu. To je bilo najmanje što su im mogli učiniti, kako bi se osvježili. Ovih dana, tamo je po danu preko 35 stepeni u hladu, a noću, temperatura jedva da se spušta ispod 25 steepeni.
A pošto smo i mi na pragu tolpog ljeta, za svaki slučaj, na vrijeme bi trebalo pregledati u kakvom stanju su bazenčići, koji će se, u slučaju toplote, puniti vodom, i djeci učiniti neophodno potrebno zadovoljstvo osvježenja.
Sve to nam je na pragu, i doći će dok dlanom o dlan.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.05.2018.

„Cornern“ na ćošku, kad je fina večer







„Cornern“ je jedna nova pojava kod mladih u većim evropskim gradovima. Dolazi od riječi corner – ugao, kutak, ćoša. Ono što smo mi nekada radili od aprila do oktobra, svaku veče vani, na korzu, šetnja, a onda stajanje negdje na ćošku, pred nekim kafićem, sa pićem u ruci, ili cigaretom, a prije svega, uz razgovor i ćaskanje do mile volje. Usput i zagledanje prisutnih, a i onih koji prolaze pored. Zabava bez para, tako je to bilo, i tako se zvalo. Čini se da ono što malo starijim generacijama spada u domen nostalgije počinje ponovo da osvaja i nove generacije. Nakon godina provedenih uz ekran kompjutera i “susrete” online, izgleda da se ponovo pronalaze vrijednosti razgovora i susreta “live”.
Omladina to nalazi cool. Stanari u stanovima iznad, ne misle baš tako. Vozači vide u tome problem, jer mnogi tokom stajanja na uglu, zagaze i do pola ulice. Za policiju je to više posla nego normalno. Za komunalne službe koje se bave čistoćom i odvozom otpada također. Vlasnicima kioska na uglu pred očima je samo lova. Bilo kako bilo, prvi znaci ljeta u velikim gradovima Njemačke donose jednu novu pojavu, koju nazivaju “cornern” po uzoru na isti naziv iz Bronxa, gdje je nastao sa pojavom hip-hop kulture, kada su se pristalice breakdance plesa sastajali na uglovima ulica kako bi pokazali ono što znaju.
Tragovi “cornerna” u Njemačkoj već se nalaze u Hamburgu, ali to može biti i urbana legenda. Ipak, omladina koja se nalazi na svakom uglu je sasvim realna. Prvo, kao mjesto susreta i druženja, a onda, nekada, jedan takav ugao postaje otvorena scena. Primjer, St. Pauli u Hamburgu.
Petak uveče, oko kioska za cigarete na uglu, sakupi se i do 150 mladih. U jednoj ruci piva, u drugoj cigareta. Vrlo je bučno. Glasovi i ljudi titraju u večernjoj atmosferi. Festivalsko raspoloženje. Mladi sa torbama za teretanu, u farmerkama i šarenim patikama na nogama zauzimaju dio ulice, trotoare i ivičnjake. Na samoj krivini nekoliko mladih sjedi na svojim skateboardima. I što je najvažnije za njihova shvatanja, oni ne vise ovdje bez veze, oni jednostavno čine “cornern”.
Puno je ljepše ovdje nego u bilo kom baru. Ako ništa drugo, zašto za isto piće platiti duplo više, nego ovdje na ćočku. Ovdje sve štima” kažu mladi, uz jedan poznati kometar: “Ovo je mjesto gdje se dolazi da se vidi, ali i da se bude viđen, open-air pista, a to je baš ono o čemu se radi kod “cornerna”.
(express)
(spagos)
10.05.2018.

Boje Evropske unije na Partizanskom, 9. maj 2018.

(shole)

(amer)

(klix)

(klix)

(kloix)

Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom obilježeni su u Mostaru danas prigodnom manifestacijom na obnovljenom Partizanskom groblju, a isti je kompleks noćas osvjetljen bojama Evropske unije.
Simbolika je to koja govori o univerzalnim vrijednostima na kojima je satkana moderna Evropa, a ovaj vid obilježavanja organizovao je Centra za mir i multietničku saradnju iz Mostara i Odbor za pomoć obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja.

Proteklih mjeseci ovaj vrijedni kompleks doveden je u mnogo bolje stanje, sam spomenik je dobrim dijelom obnovljen, osvijetljen, a prvi put se cijeli taj lokalitet osigurava.

Partizansko groblje remek-djelo je Bogdana Bogdanovića i s pravom spada u navrednije spomenike tog vremena u cijeloj bivšoj državi. Otvorio ga je sam Josip Broz 25. septembra 1965. godine u povodu dvadesete godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma i na dan formiranja Mostarskog bataljona.
(klix)

10.05.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Malo drugačije doniranje organa


U svakoj stvari krije se nešto kao duša, čak i u pokvarenim robotoma – psima. U to je više nego ubijeđen sveštenik Bungun Oi, iz jednog budističkog templa u gradu Isumi, na istoku glavnog japanskog ostrva Honshu.
On blagoslovi pokvarene igračke, prije nego što ove „životinje“ od plastike i strujnih krugova budu „sahranjene“.
Saradnici jedne firme za popravku rastavljaju ove robote, kako bi od tako izvađenih rezervnih dijelova mogli popravili druge pokvarene, i staviti ih u funkciju. Međutim, rezervnih dijelova za ove robote već odavno nema na tržištu, tako da je ovo jedini način da se poprave pokvareni.
„Doniranje organa“ na malo drugačiji način, moglo bi se reći. Sve u svemu, dobro za očuvanje čovjekove okoline.
I za karmu, naravno.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
10.05.2018.

Kiosk ni na nebu ni na zemlji





Penjanje uz stijenu čini i žednim i gladnim. Za penjače, koji se pentraju uz stijenu u Shiniuzhai, Nacionalnom geološkom parku u Kini, na pola puta uspona nalazi se jedan prigodan kiosk.
Tačno na 100 metara visine otvorena je mala radnja, koja sportistima nudi vodu i nešto za pregristi.
Stoga, nešto siće u džepu nije zgoreg.
Ko zna šta se sve usput može desiti!
(germanchina)
(NovaSloboda.ba)
09.05.2018.

Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope na Partizanskom, 9. maj 2018.





















(fotografije: Nova sloboda i mostarski portali)

U Mostaru je danas, kada se obilježavaju Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, svečano otvoreno obnovljeno Partizansko groblje.
Predsjedavajući Savjeta ministara Denis Zvizdić rekao je na svečanosti da se istorija ponavlja ako se ne nauče lekcije i da fašizam ima hiljadu lica, ali i to da u BiH i dalje postoje fašističke ideologije.
Zvizdić je naglasio da imperativ djelovanja u BiH mora biti prihvatanje evropskih i civilizacijskih vrijednosti i jačanje ideje antifašizma.
“Događaji iz prošlosti, ali i svakodnevica potvrđuju da elementi diskriminacije još postoje u društvu BiH. Naša iskustva su teška i bolna, temeljimo ih na iskustvu iz neposredne prošlosti, jer smo mislili da su ideologije iz 1945. godine zauvijek slomljene, ali su devedesete godine ponovo oživjele, što je rezultiralo nekim od najvećih zločina u istoriji BiH i Evrope”, rekao je Zvizdić.
Premijer FBiH Fadil Novalić rekao je da je Mostar nekada bio simbol hrabre antifašističke borbe, a danas je postao simbol podjela.
Novalić je naglasio da je Partizansko spomen-groblje u Mostaru simbol antifašizma na ovim prostorima, ali i da se punih 20 godina čekalo na njegovu obnovu.
“Ovo je bio posljednji trenutak za spašavanje monumentalnog spomenika od urušavanja i nestajanja. Nemarom za groblje pokazivali smo i naš nemaran odnos prema antifašizmu. Tokom ovih 20 godina je bilo sve manje zajedničkih ciljeva, dok su u prvi plan izbijale podjele na svim mogućim osnovama”, rekao je Novalić.
Navodeći da je obnova partizanskog spomen-obilježja konačno završena, Novalić je izrazio nadu da će ovo groblje podsjetiti sve Mostarce na vremena jedinstva.
Šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunar Wigemark rekao je da želi da BiH postane dio EU.
“Kada vidim ovaj spomenik ne mogu, a da ne budem impresioniran simbolikom zajedničke vrijednosti za Mostar, BiH i cijelu Evropu. Nadam se da ću imati priliku vidjeti ga u njegovom punom sjaju”, naglasio je Wigemark.
Svečanosti su prisustvovali brojni zvaničnici svih nivoa vlasti, kao i predstavnici diplomatskog kora, među kojima i konzul Srbije u Mostaru Marija Bakoč, koja je položila vijenac na spomenik.
Svečanosti nije prisustvovao niko od hrvatskih zvaničnika.
Partizansko spomen-groblje je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH 2006. godine, a njegova rekonstrukcija počela je 2017. godine.
Partizansko spomen-groblje podignuto je kao znak sjećanja na poginule borce antifašističkog rata na osnovu projekta koji je 1959. godine uradio arhitekta Bogdan Bogdanović.
(NovaSloboda.ba)

09.05.2018.

...deveti maj 1993...

maj 1993.

 







fotosi CORBIS

(objavljeno na ovom blogu 9. maja 2014.)

(spagos)
09.05.2018.

...deveti maj 1945...



(objavljeno na ovom blogu 9. maja 2014.)

(spagos)
09.05.2018.

Sitan znamen: Pichlerova vila u Liska ulici


U Mostar se, 1898. godine, iz Zagreba kao profesor doseljava Antun Pichler i kao tridesetogodišnjak preuzima profesuru za čak osam različitih predmeta u istoj toj gimnaziji, tako da je predavao: njemački jezik, istoriju, matematiku, fiziku, zemljopis, prirodopis, krasopis i pjevanje.
Uz to, bijaše istaknuti naučnik onoga doba, neumoran u proučavanju biljnih i životinjskih specifičnosti Hercegovine.
Moglo ga se naći po pećinama od Skakala pa sve do Čapljine, gdje je vrijedno sakupljao biljke, stvarajući veoma vrijedan katalog biljnih vrsta.
Nedugo nakon dolaska u Mostar, u Liska ulici gradi porodičnu vilu. To je ona izuzetnolijepa dvospratnica, prva iza dispanzera idući prema zapadu, koja i danas zrači arhitektonskom ljepotom. Ta vila bijaše sve do završetka Drugog svjetskog rata obrasla bršljanom koga je zasadio sam vlasnik. Nažalost, nakon toga je vila nacionalizovana, ali i bez bršljana danas plijeni poglede građevinskih esteta.
U gimnaziji, Pichler predavaše sve do svoje smrti 1922. godine.
Po njegovoj izričitoj želji, sahranjen je na groblju Smrčenjaci, koga je još za života oplemenio brojnim biljnim vrstama.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.05.2018.

Obnovljeno Partizansko spomen groblje – Mjesto obilježavanja Dana Evrope


Posljednjih se dana intenzivno radilo na obnovi, kako ga mnogi nazivaju, arhitektonskoga čuda Bogdana Bogdanovića - Partizanskoga spomen obilježja u Mostaru.
On je dobrim dijelom vratio stari sjaj te će sutra biti mjesto obilježavanja Dana Europe i Dana pobjede nad fašizmom.
Sutrašnjoj svečanosti nazočit će brojna izaslanstva i predstavnici svih razina vlasti.
Taj nacionalni spomenik dugo je godina bio zapušten i metom vandala. Odbor za obnovu Partizanskoga spomenika prihvatio se posla i uz pomoć institucija i prijatelja tom spomeniku jednoga vremena vraća stari sjaj. Revitalizirana je cjelokupna kaldrma, izbrisani grafiti i uvredljive poruke, postavljen video nadzor, te obnovljeno 150 od 350 uništenih ploča s imenima stradalih.
Iz Odbora ističu kako Partizansko spomen groblje treba lišiti političkih konotacija kako bi ono ponovno postalo mjesto kako ga je i zamislio veliki Bogdan Bogdanović - na ponos svima.
(federalna.ba)

08.05.2018.

Mediteranizacija, novi pojam u evropskim velikim gradovima

na sunčanoj strani

Sa toplijim ljetnim vremenom sve više ljudi izlazi van kuće, na ulice, u parkove, na igrališta.
Boraviti vani, to spada u kulturu gradskog stanovništva. Pri tome se traži balans između urbanog zajedničkog događanja i ljetnog ponašanja na moru, na odmoru. Iz toga se postavlja pitanje: „Kome pripada grad?“, ali i niz drugih pitanja
Kako se međusobno podnose pravo na mir i pravo građana na boravak na otvorenom prostoru?
Građani uživaju u slobodi boravka vani. Ljudi otkrivaju vanjske prostore kao nova mjesto komuniciranja, a gradske zajednice moraju pronalaziti nove forme usklađene sa nadolezećim interesima ljudi. I u to ime moraju nešto pokušati.
Ljeto nas tjera vani. Čips i veče na kauču, uz televizor, stvar je prošlosti. Boravak na balkonu, također. Do nedavno su se ljeti ljudi nalazilli na balkonu, otvorenim bazenima, slastičarnama i ljetnim baštama. Sada ljude u velikim gradovima privlače otvoreni prostori. A to bi u prevodu značilo: Ljudi čine ono što Španjolci, Italijani, i ljudi oko Mediterana već vijekovima čine. Izaći na ulici i na mjesta gdje se može uživati u ljetu.
Ovaj pojam sociolozi već nazivaju Mediteranizacija, što podrazumjeva volju za društvom na toplom proljetnom i ljetnom zraku. Javna mjesta kao što su trgovi, ulice i parkovi postaju pozornica za neku vrstu kultne revolucije. Ljudi se sve više nalaze na ovim mjestima u blago veče, sa jednim hladnim pićem u rukama, kako bi postali dio urbane gradske kulture. Balote umjesto kina. A mladi roditelji sa svojom djecom ispunjavaju mjesta za igru, uz kekse, kolače i kafu.
Ljeto je na pragu i ne postaje tortura za one koji ostaju kod kuće. Ovo je jedan novi stil života. Osjećaj partyja na kućnom ragu, umjesto negdje na Karibiku. U tom smislu evropski gradovi već nude čitav niz priredbi na otvorenom, koje uzimaju nepregledne dimenzije.
Naravno, ima i onih koji traže da im se obezbjedi njihovo pravo na mir, koje je često u sukobu sa pravom građana na boravak na otvorenom. Postavlja se otvoreno pitanje: Koliko Mediterana podnosi jedan grad?
(ksta)

08.05.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Kako podignuti mladog papagaja




Dvobojni frotir sa očima i nečim što liči na kljun, na prvi izgleda kao igračka za djecu. Međutim, ovdje je riječ o nečemu drugom.
Ovakva maska trebala je da zamijeni majku jednom mladom papagaju. Radi se o mladunčetu jedne rijetke vrste papagaja Java Bushelster (Cissa Thalassina), koje je bilo odbačeno od roditelja. Kako bi mu se barem na neki način zamijenilo ono što mu je prirodno oduzeto, u zoološkom vrtu u Pragu nadošli su na ovu ideju.
Sa frotirskom igračkom hranili su mladunče, i kako tvrde, sa uspjehom.
Elster baby je na ovaj način spašena i stala na svoje noge.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
07.05.2018.

Povratak u prirodu


Dvadesetak minuta na dan provedenih u prirodi namiriće vašu dnevnu potrebu za sunčevom svjetlošću

Povezanost s prirodom će ostvariti naše ciljeve ako je redovna.
Redovnost se može postići ako se odlasci u prirodu forsiraju određeno vrijeme dok ne postanu navika ili ostvare nabavkom psa, koji vas, htjeli ili ne, tjera u šetnju, po mogućnosti u prirodi. Odredite svaki dan vrijeme, naprimjer u pauzi za ručak, kada ćete boraviti u prirodi.
Ritual može biti svakodnevni piknik za pauzu u obližnjem parku, prilikom kojeg ne samo da utažite
glad nego i napunite svoje baterije, te osvježite glavu za donošenje važnih odluka i pronalaženje rješenja.
Većina ljudi poseže za prirodom tek kada obole ili kada im treba odmor. To je pokazatelj da svjesno
ili nesvjesno osjećamo zov prirode kao prirodni lijek za naše tegobe.
Pametnije je doskočiti tim tegobama i odazvati se zovu prirode prije nego što nas stisnu. Baš kao što
svakodnevno peremo zube, tuširamo se i jedemo, tako je potrebno čistiti i hraniti naš duh odlascima u prirodu. Dvadesetak minuta na dan opuštanja u zagrljaju majke prirode će namiriti našu dnevnu potrebu za sunčevom svjetlošću, svježim vazduhom, regulisaće naše biološke ritmove sna, disanje, pritisak, krvotok, rad srca, cirkulaciju, elektromagnetske tokove… Vitamin D iz sunčeve
energije pridonosi jačim kostima i zdravim zubima te je vrlo učinkovit u razvoju djece.
Odazovite se zovu prirode ne samo radi odmora i oporavka nego iskoristite blagodati prirode za donošenje ispravnih odluka i pronalaženje rješenja za tekuće probleme - boravak u prirodi povoljno utiče kako na tijelo, osjećaje i razum, tako i na duh.
Veoma je važno druženje s prijateljima.
Lijepo je provoditi vrijeme u prirodi umjesto u zadimljenim kafićima. Upoznavanje s novim ljudima. Igranje s psom nekog nepoznatog prolaznika je odličan izgovor za upoznavanje.
Prevencija zdravstvenih poremećaja.
Potrudite se život prilagoditi prirodi i zauzdati potrošačke potrebe te umjesto u trgovačke centre,
uputite se s porodicom u prirodu.
To će vam biti uzvraćeno obiljem zadovoljstva, pa ćete uvečer utonuti u zdrav san, a mnoge pozitivne promjene će vam donijeti zdravlje i zadovoljstvo.
(zdr)

07.05.2018.

Najopasniji pješački putevi na svijetu


Vodopad „Elephant Falls“ u blizini grada Dalat u Vijetnamu je omiljeno izletište, iako je pješačenje oko njega vrlo otežano. Put vodi preko klizavih stijena, preko potoka, a djelimično je osigurano pomoću jednog zahrđalog rukohvata. U skučaju velikih padavina, jedva da je moguće savladati ovaj put.


Bivša ruta krot italijanske, francuske, švicarske i austrijske Alpe dugo vremena se mogla savladati samo uz pomoć vodiča i bila je označena kao „Via Feratta“. Danas se njom provlače entuzijasti u penjanju, kao na slici u prilogu na Chateau Queyras u Francuskoj. Planine se, kao i ranije, mogu savladati samo uz pomoć zategnutih sajli, željeznih kuka i hvataljki. U kao i ranije, dešavaju se teške nesreće.


„Kokoda Track“ je put kroz teren pokriven grmljem između Yodda-Kokoda-Zlatnim poljima i južne obale Papua Nove Gvineje. Najopasnije na tom pješačenju su iznenadne padavine i ekstremne razlike temperature između dana i noći. Osim toga, rojevi komaraca mogu oslabiti pješake i prenijeti malariju.


Drakensberg leže na jugu Afrike i obrazuju jednu prirodnu granicu između KwaZulu-Natala i Leshota. “Drakensberg Grand Traverse” je opasna relacija preko visina planinskih lanaca i na njoj su se već dešavali i smrtni slučajevi. Put vodi preko oštrog kamenjara i uskih ljestava. Nekim pješacima mogu biti sudbina i otrovne zmije koji ima usput.


“El Caminito del Rey” u španskoj provinciji Malaga dugo vremena je važio kao najopasniji pješački put na svijetu. Put vodi usko uz stjenovite zidove na visini oko 100 metara i sastoji se samo od  dasaka i uskih mostića. Sa druge strane, nalazi se provalija. Put koji sigurno nije za one sa slabim nervima. Od 2015. godine ponovo je dostupan, a prije toga je dugo vremena, zbog opasnosti od raspadanja, bio zatvoren.


Inka ruševine na Machu Picchu u Peruu su omiljeno mjesto za razgledanje, ali i pješačka ruta koja je naporna i neprohodna. Kome sve to nije dovoljno, može krenuti na obližnji vrh Huayna Picchu. Pri tome, pažnja: Stepenice su ekstremno strme, što, prije svega, silazak čini opasnim i može dovesti do panike. Jedan pogrešan korak, znači pad u smrt.


“West Coast Trail” u nacionalnom parku Pacific-Rim leži jugozapadno od Vancouver Islanda u Kanadi i važi kao neprohodan. Na dužini od 75 kilometara pješaci se moraju penjati uz strme ljestve, a uz sve to pomoću žičara prelaziti preko vodotoka i klisura.


Da bi se postigao što ljepši ogled, pješački put mora biti opasniji. Brdo Hua Shan u kineskoj provinciji Shaanxi je propručljiv samo zahjrabre pješake, koji se odluče za penjanje na vrh. Djelomično put vodi preko drvenih dasaka koje idu usko uz stijene i uz beskonačne strme stepenice vode ka visinama koji izazivaju vrtoglavicu.


Yosemite Nacionalni park u SAD nalazi se na planini “Half Dome”, poznat po obliku polukugle. Obzirom da su stijene potpuno glatke, uz planinu su montirane vodiravne stepenice. A prilikom padavina, uspon je opasan po život.


Pacaya je jedan od najaktivnijih vulkana na svijetu, a nalazi se južno od grada Guatemala. Pješačenje je opasno, jer u svakom trenutku može doći do izbijanja vulkana, a pješacima istopiti tlo ispod nogu. A uz to, jedna nepredvidiva leteća iskra može dovesti do teških opekotina.


U Zion nacionalnom parku u Utahu nalazi se “Angels Landing Trail” Ovdje svaki korak zahtijeva potpunu koncentraciju, jer stijene cipelama nude veoma malo prostora. Na mnogo mjesta nalaze se lanci pričvršćeni za stijene, za koje se pješaci moraju držati, kako ne bi pali. Prilikom kiše i oluje put se uopšte ne koristi


“The Maze” se nalazi na zapadu nacionalnog parka Canyonland u blizini Moaba, takođe u Utahu. Ovdje na pješake vrebaju litice, udari kamenja koje pada i poplave prilikom iznenadnog pljuska. Navigacija kroz kanjon je veoma otežana.


Na Havajskom ostrvu O'ahu na Ko'olau planinama postoji pješački puz pod imanom “Ha'iku Stairs” ili “Stairway to Heaven” (Stepenice u nebo). Put se satoji od skoro 4 hiljade stepenica na visinu od 600 metara, što se postavlja kao izazov za pješake. Uspon je iscrpljujući.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.05.2018.

Pozivnica na Partizansko 9. maja 2018.

Zvanična pozivnica premijera FBiH, koji se (i pored mnogobrojnih obaveza toga dana u Sarajevu) rado odazvao pozivu "Odbora za podrsku obnovi kompleksa Partizanskog spomen groblja u Mostaru" - nacionalnog spomenika drzave BiH - da preuzme obiljezavanje DANA EVROPE I DANA POBJEDE NAD FASIZMOM, u ime FBiH, koje ce se odrzati na Partizanskom spomen groblju (koje se obnavlja nakon desetljeca unistavanja, vandalizma i nebrige) 09.05. sa pocetkom u 13:00 sati.



Tekst pozivnice premijera FBiH

Poštovani / poštovana
čast mi je pozvati Vas na obilježavanje
DANA EVROPE I DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM
koje će se održati na Partizanskom spomen groblju u Mostaru - nacionalnom spomeniku države Bosne i Hercegovine - 9. maja / svibnja 2018. godine s početkom u 13.00 sati.
Premijer Federacije BiH
Fadil Novalic

Pripreme za ovaj Dan su u punom jeku. Pored radova na oštećenim dijelovima spomenika radi se i na uređenju okoline. Istovremeno se izrađuju novi spomen natpisi sa grobnih mjesta koji su u prethodnom periodu uništavani na vandalski način. Fotografije u prilogu Sergio Šotrić. Zahvaljujemo.



















(spagos)
06.05.2018.

Negdje daleko: Željezni most sličan Starom mostu







Iron Bridge u Engleskoj pokrajini Shropshir je na prvi pogled toliko sličan našem Starom mostu da smo morali malo pobliže istražiti po internetu, kako bi o njemu saznali koju više.
Ovaj most star je 232 godine i najstariji je željezni most na svijetu. Od osamdesetih godina prošlog vijeka, nalazi se na listi UNESCO. Nismo mogli pronaći podatke da li se organizovano skače sa ovog mosta.
Žaljezni most (engleski naziv The Iron Bridge) je prvi željezni most na svijetu. Izgrađen je davne 1779 godine preko rijeke Severn u Shropshiru u Engleskoj. Prema ovom mostu obližnje naselje je dobilo ime Ironbridge. Most je napravljen po ideji vlasnika tadašnje željezare Abrahama Darbyja, kako bi lakše transportovao robu iz željezare.
Most se sastoji od pet lukova, 482 osnovna konstruktivna dijela, a zajedno sa opremom broji tačno 1763 željeznih dijelova. U njega je ugrađeno 387 tona željeza, a zabilježeno je da je tada koštao cijelih 3.200 funti. Osnovni konstruktivni dijelovi mosta su pet paralelnih željeznih lukova. Raspon mu je 30,5 metara, dužina 60 metara, a visina iznad vode 15 metara.
Izgradio ga je arhitekta Thomas Pritchard, a finansirao vlasnik rudnika Abraham Darby III.
Izgradnja i puštanje u promet ovog mosta označava početak ere novog “željeznog doba”. Za ono vrijeme, most je predstavljao najveću slobodnostojeću  mostovnu konstrukciju.
Osamnaesti vijek predstavljao je početak industrijalizacije i ovaj most je bio svojevrsni znak raspoznavanja moći i spomenik industrijskoj revoluciji.
Most je služio svojoj osnovnoj namjeni, transportu roba, do 1934 godine, kada je saobraćaj preko mosta obustavljen, a dalje je služio samo za prelaz pješaka. Sve do 1950 godine, pješaci su za prelazak preko mosta morali plaćati mostarinu. Od 1950 godine, most prelazi u posjed državnog vijeća Shropshira. Most i okolina, sa postrojenjima rudnika i željezare, proglašeni su muzejem.
Od 1986. godine, “The Iron Bridge” nalazi se na listi Svjetske baštine UNESCO.
(izvori: Wikipedia, ironbridgemuseum)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
05.05.2018.

Obilježavanje 200. godišnjice rođenja Karla Marxa


200. godišnjice rođenja Karla Marxa, u njegovom rodnom gradu Trieru, u Njemačkoj, pripremljen je veličanstveni program 5. maja. Toga dana će se u ovom gradu naći hiljade posjetilaca. Održaće se svečanosti, obilasci sa vodičima, uz jedan događaj: U blizini svjetski poznate gradske kapije Petra Nigra biće otkriven spomenik Karlu Marxu, visok 4,40 metara, težak 2,3 tone, izrađen od bronze. To je poklon Republike Kine. Spomenik je izazvao veliku diskusiju, ne samo u ovom gradu, nego i u čitavom svijetu. Prevelik, monumentalan, previše pijadestalan – previše kineski. Usprkos svemu, spomenik je u gradu. Malo je manji od planiranog, sa stepenicama, na kojima ljudi mogu sjediti, odmoriti se, kako kaže gradonačelnik ovog grada: „Mi smo htjeli da dovedemo Marxa u grad“. Usprkos svemu jedno je jasno: Toga dana će biti održani mitinzi, kako za, tako i protiv spomenika. Stoga je možda bolje u ovaj grad doći koji dan kasnije, kao turista.

I smirom se približiti Marxu
Pokrajina Rheinland:Pfalz i grad Trier prvi put organizuju veliku kulturno-istorijsku izložbu pod nazivom: „Karl Marx 1818 – 1883. Život. Djelo, Vrijeme.“ i u zemaljskom i u gradskom muzeju u gradu Trieru sa trajanjem od 5. maja do 21. oktobra ove godine. Istovremeno se održavati i paralalna izložba u muzeju Karl Marx Haus.



Njemačka televizija je ovih dana na na dva kanala emitovala film snimljen u povodu ove godišnjice, pod naslovom „Karl Marx – Deutsche Prophet“ (Karl Marx – Njemački prorok). Glavnu ulogu, Karla Marxa glumi Mario Adorf (87), njemačka i svjetska glumačka legenda, u filmu, u kome su prikazane poslijednje godine života ovog njemačkog mislioca.



Adorf je do danas ostao fasciniran čovjekom, koji bi u subotu 5. maja napunio 200 godina. „On je bio naveća glava koju je ova zemlja ikada dala. Mnogi ljudi ovo shvataju tek poslije smrti“ kaže Adorf i naglašava: „Moj stav prema Marxu nije se promijenio tokom svih ovih godina. Za mene je on više bio filozof nego revolucionar. Bio je veliki mislilac, krajnji mislilac. Marx je bio užas buržoazije, koji je htio uzeti dio njihove privatne imovine, ali u mojim očima, bio je uvijek pogrešno shvaćan. To se postepeno moglo promjeniti, a i danas se vidi koliko daleko u budućnost je prodirala njegova misao, naprimjer, da je tada predvidio današnju globalizaciju“.
Za Adorfa je postavljeno pitanje: Kako mu je ovako dobro uspjela transformacija Marxovog lika?
„Svaki dan sam pod ovom maskom morao provesti dva i po sata, i gledao u njegovu sliku, kako bi mu postao što sličniji, i na kraju, i sam sam postao Marx“ kaže uz smijeh. „ U svim istorijskim ulogama do sada pokušao sam ubijediti moju publiku da mi vjruju, ali se nikada nisam identifikovao sa likovima“
Kratka pauza, a onda opet osmjeh „Ali ipak postoji jedna paralela, na kraju krajeva Marx potiče iz skoro istog kraja odakle sam i ja“.
(ksta, express)

05.05.2018.

Obilježavanje 75. godišnjice bitke za ranjenike na Neretvi


Udruženje antifašista i boraca NOR-a Jablanica obaviještava građane BiH kao i sa prostora bivše Jugoslavije da će se 5.5.2018.godine obilježiti 75.godišnjica Bitke za ranjenike na Neretvi. Ovo je prilika da se prisjetimo tih historijskih trenutaka i da odamo počast onima koji za slobodu dadoše svoje živote u najhumanijoj bitci, Bitci za ranjenike na Neretvi.

Ovom prilikom pozivamo sve zainteresovane da dođu u Jablanicu i da se zajedno prisjetimo na herojske podvige partizanskih jedinica u 4. Neprijateljskoj ofanzivi.
Ocekujemo velki broj delegacija sa prostora BiH i sa prostora bivše Jugoslavije. Za ovu priliku organizatori su pripremili bogat kulturno-zabavni program.
Obilježavanje tradicionalno poćinje spuštanjem 75 karamfila u Neretvu, zatim u 12:00 sati polaganje cvijeća i odavanje počasti svima koji dadoše živote u 4.neprijateljskoj ofanzivi. Poslije polaganja cvijeća slijedi Svećana akademija u povodu jubileja 75.godišnjice i obračanje zvaničnika uz bogat kulturno-zabavni program.
Prema protokolu manifestacije skupu će se obratiti pored domaćina, predstavnici antifašisti iz BiH i susjednih republika bivše Jugoslavije. Ove godine očekujemo više hiljada posjelilaca koji će prisustvovati obilježavanju 75.jubileja.
Kao i prethodnih godina organizator Obilježavanja godišnjice Bitke na Neretvi su:
-Sabnor BiH
-Udruženje antifašista i boraca NOR-a Jablanica
-Društvo „Josip Broz Tito“ Jablanica
-Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“ Jablanica,
a uz pokroviteljstvo Općine Jablanica i Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata.


Ovom prilikom prisjetimo se citata iz govora Josipa Broza Tita.
„Iako su prošle decenije od najhumanije bitke na svijetu veličinu drame i značaj bitke na ovom području vrijeme nije nimalo umanjilo. U to vrijeme partizani su na ovim prostorima imali pet divizija i sa sobom četri hiljade ranjenika. Rijetka je vojska na svijetu koja je sebi stavila zadatak da vodi borbu za ranjenike na život i smrt.
Rušenje svih mostova u dolini Neretve i zadnji u Jablanici bilo je ratno lukavstvo. Protivudarom partizanskih snaga i zauzimanjem Gornjeg Vakufa i Bugojna uvjerili smo Njemce da se želimo probijati prema srednjoj bosni, a podizanjem improvizovanog mosta u Jablanici i prelaskom partizanskih snaga i ranjenika izvojevana je još jedna pobjeda.
Nemojmo, drugarice i drugovi, nikada zaboraviti da je tu, u hladnim vodama Neretve, tekla krv sinova i kćeri svih naših naroda i narodnosti. U vatri danonoćnih borbi kovalo se brastvo i jedinstvo, velika tekovina naše oružane borbe i revolucije. Čuvajmo to bratstvo i jedinstv“.
Tekst iz govora Josipa Broza Tito, Jablanica 12 Novembar 1978.g
Do susreta u Jablanici,
Smrt fašizmu-Sloboda narodu!
05.05.2018.

Brod na suhom


Šta radi jedan brod u moru trave?
Brod, kako je poznato treba vodu. A vode ima sve manje u jezeru Poyang na istoku Kine. Nivo vode, kako kažu, u najvećem slatkovodnom jezeru ove zemlje mijenja se rapidno.
U novije vrijeme, jezero presušuje na velikim površinama. Tamo gdje su nekad plivale ribe, površinu jezera pokriva zelenilo sa dna. Više sušnih perioda smanjili su nivo jezera.
Kritičari za promjenu nivoa vode u jezeru krive klimatske promjene, industrijalizaciju, ali u najnovije vrijeme i izgradnju tri velike brane, koje su poremetile prirodne dotoke i nivo vode u jezeru.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
04.05.2018.

Popravljam uspomene

kiosk u Kraljevu, Srbija

Nekada su zanatske radnje postojale u svakom selu. Danas, u bivšoj Jugi one se mogu prebrojati na prste jedne ruke.
Na društvenim mrežama godinama već kruži fotografija bračnog para u poznim godinama koji šeta držeći se za ruke, a ispod nje stoji ispisan dijalog:

"Kako ste vas dvoje toliko dugo opstali u braku?"
"E, moj sinko, mi smo rođeni u vreme kad se stvari nisu bacale, nego su se popravljale...."

U tom duhu, jedan zanatlija iz Kraljeva odlučio je da pridobije mušterije. Iznad ostarjelog drvenog šibera, kog je odavno načeo zub vremena, okačio je tablu koja svakog prolaznika natera da pusti suzu. Na tabli piše: "Popravljam uspomene".
U izlogu stoje stari džepni, ručni, zidni i stoni satovi koji odavno ne rade, digitroni koje smo nekada čežnjivo gledali kroz izloge komisiona mjesecima skupljajući pare da ih kupimo, ramovi za naočare, rešoi, tranzistori...
Predmeti koje je prekrila prašina imaju neznatnu materijalnu vrednost, ali to ovom zanatliji nije ni bitno. Svjestan je da se svako od nas emotivno vezuje za predmete koju su pripadali našim bakama i dekama, voljenim članovima familije kojih više nema a uz koje smo rasli i koji su nam oplemenili djetinjstvo. Upravo zahvaljujući sećanjima kojima se uvek s' nostalgijom vraćamo, kraljevački zanatlija ne stavlja katanac na svoju radnju. Uprkos cyber vremenu i potrošačkom duhu koji nas melje (ma gdje da smo i ma koliko para da imamo), on ne odustaje od namjere da popravi predmete koji će nas vratiti u neka stara, dobra vremena i oživjeti uspomene...
(nasbiro)
04.05.2018.

Godišnjica

7. maj 1892 - 4. maj 1980.

4.maj 1980 - 4. maj 2018.
04.05.2018.

Groblje korala umjesto raja prirode






Great Barrier Reef u Australiji bio je uzoran primjer eko sistema, pun veličanstvenih i fascinirajućih boja. „Svjetsko čudo“ prirode.
Sada ovom najvećem koralnom grebenu na svijetu prijeti masovno izumiranje. Samo u dvije godine, 2016. i 2017. uništeno je preko 30 posto korala na ovom grebenu.
Razlog: Voda postaje pretopla. Istraživači govore o toplotnom udaru.
Korali su živa bića. Oni spadaju u Cnidaria, životinje sa polipima, žive u kolonijama zajedno sa algama koje im obezbjeđuju hranu, a smještaju se najradije na krečnjačkoj podlozi.
Kod visokih temperatura alge postaju otrovne, a korali ih odbijaju i zbog toga gube boju. Zbog toga  istraživači govore o „bijeloj smrti“.
„Korali lagano izgladnjuju, te zbog direktnih posljedica toplotnog stresa izumiru. Iznenađujuće je kojom brzinom korali izumiru. Do sada se smatralo da će korali nakon izbjeljivanja lagano izumirati, ali ovog puta to ide vrlo, vrlo brzo“, kažu istraživači“.
Uprkos tome, nade još ima. Milijarde korala još su u životu, a ovi su otporniji nego oni koji su već  izumrli. Uz to, i mnoge alge im se vraćaju čim voda malo zahladi, a korali s njima procvijetaju. Na taj način bi se i koralni greben mogao malo oporaviti.
Ali, jedno je već sigurno: Sjajem kakav je imao prije, Veliki greben neće više nikada zasjati.
(express)
(NovaSloboda.ba)
03.05.2018.

Miris majske ruže


Toliko sjete, tuge i nostalgije,
samo na jednoj slici.
Stari pendžer, jednokrilni,
izbrojao je mnoge godine i decenije.
Okrečen zid, s ljubavlju
posađena ruža pod prozorom.
Ljepota koja plijeni.
Iza prozora, jedan sobičak.
Sa jedne strane šporet,
sa druge kredenac,
u sred sobe stol, drveni,
sa četiri štokrle.
Ispod stola drveni pod, tek oriban, a
na podu ćilim i rute, čiste, oprane,
otkane vrijednim rukama,
a pod prozorom sećija,
da se sjedne i gleda,
ko će da izbije
preko avlije popločane oblutcima sa rijeke,
pored probeharalih voćki,
do pola okrečenih stabala.
Iznad prozora, na zidu, ostakljeni
drveni ram sa slikama.
Mornar iz Pule, vazduhoplovac iz Sombora,
vozač iz Kraljeva
i tetka nakon vjenčanja sa tetkom,
sa još neodsječenim pletenicama,
jedna beba i prvi dan u školi
Na vratima čiviluk
i nekoliko obješenih kaputa,
do vrata kvadrat linolemua
da se odloži mokra obuća
u vrijeme kiša.
U ćošku drveni sanduk,
a na sanduku složene prostirke i prostirači,
prekriveni dekom sa oslikanim
dalekim predjelima.
Ni radije, ni televizije,
ni telefona, ni svega onoga
što je došlo s tim uređajima.
Kod vrata jedan šalter
da se upali sijalica na sred sobe,
a do šaletara utičnica,
da se uključi nešto,
ako se imalo šta uključiti.
Na stolu tepsije pite,
krompirače.
I tepsija hurmašica,
kao pamuk mekanih,
oblikovanih vrijednim rukama
i zalivenih ljubavlju.
Tako su se nekada dočekivali gosti.
Zvuk okretanja mlina za kafu
i ključale vode na šporetu.
Dočekuša i razgovoruša
Nije se imalo puno,
a imalo se svega.
Imalo se susreta, razgovora,
šale i smijeha.
I tuga se zajednički lakše podnosila.
Niko nije bio ni na koga ljubomoran,
ni zavidan.
Ako je imao jedan
imali su svi,
prije svega, razumjevanja.
Tako se lakše guralo kroz život.
U neka stara, dobra vremena.
(spagos)

03.05.2018.

Prljavi posao






Sa otpadom kao sirovinom, širom svijeta prave s poslovi reda milijardi eura. A pri tom, otpad najčešće bude sakupljan od strane onih najsiromašnijih. Ovdje donosimo samo jedan mali pogled u ovaj katasrofalni ekonomski ciklus.
Uz pomoć gorionika, u Gani se spaljuju kablovi, kako bi se iz njih izvadio bakar.
Opasni gasovi nastali tom prilikom spadaju u svakodnevnicu ovih ljudi, a oni čak i jedu u okruženju punim ovih opasnih gasova.
Poseban problem je stoka, koja na deponijama traži hranu, među otpacima i ostacima hrane.
Istovremeno, „berači žaljeza“ za male pare otkupljuju pohabani autobus, rastave ga i u komadima  prodaju kao staro gvožđe.
Na drugom kraju svijeta u Kini, trokolice su postale svakodnevna slika sa ulica. Kako kažu, ovakve slike bi uskoro trebale nestati sa ulica. Istovremeno, u udaljenim krajevima ove zemlje, pojam odvoza smeća i otpada, nepoznat je, a tako nešto ni ne postoji.
U Brazilu, jedna žena sortira otpad sa njenom kćerkom. Dok je majka ponosna na to što može nešto raditi i zaraditi, kćerka pati zbog toga.
Na svim ovim slikama, kod ljudi se ne radi više ni o kakvim snovima, nego samo o pukom preživljavanju.
Nekoliko brojeva iz ove oblasti:
Bogate zemlje proizvode otpad, a siromašne se guše u njemu.
U industrijskim zemljama živi oko 17 % svjetskog stanovništva, koji su odgovorni za 45 % čitavog svjetskog otpada. Dnevna proizvodnja otpada u SAD iznosi 624.700 tona, slijedi Kina sa 520.500 tona i Indiji 109.600 tona.  U Evropi, u Njemačkoj je to 127.800, Velikoj Britaniji 97.300, a u Francuskoj 90.500 tona dnevno.
Od ukupne količine svjetskog otpada čak 40 % se jednostavno kipuje na otvorene deponije. Ovakve deponije se najčešće nalaze u zemljama u razvoju, a interesantno, skoro sve se na južnoj polulopti Zemljine kugle.
Sa vrijednošću od 2 milijarde dolara, Kina je bila najveći uvoznik plastičnog otpada na svijetu. Kako se najavljuje, sada je tamo uvoz otpada potpuno zabranjen. Za poređenje, Njemačka izvozi otpad u vrijednosti od 130 miliona dolara.
Prema zvaničnim procjenama, čovječanstvo je u svojoj istoriji proizvelo 8,3 milijarde tona plastike. Od toga je 6,3 milijarde tona završilo na deponijama. A opet od toga, samo 9 % je bilo ponovo primjenjeno.
Svake godine, svi ljudi na svijetu proizvedu oko 4 milijarde tona otpada. Podatak za poređenje: U svijetu se godišnje proizvede oko 740 miliona tona riže.
U zemljama OECD proizvodi se 2,2 kilograma otpada po danu i po glavi stanovnika. Ta količina u zemljama u razvoju je 1,1 kg, a u nerazvijenim zemljama 0,65 kilograma po danu i glavi stanovnika.
Podaci od koji zaboli glava.
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
02.05.2018.

Sitan znamen: Bunker - stan


Na Rudniku se nalazi jedno malo zdanje – bunker, koji je jedan od još četiri postojeća i koji je sačuvan.
Ožbukan je s vanjske strane kako bi ga se sačuvalo od rušenja i daljeg propadanja.
Gradili su ga Italijani 1941. godine, a služio im je kao puškarnica, ali očigledno danas služi nekoj drugoj svrsi, jer su na njemu postavljena vrata i ukrašen je cvijećem.
Barem će se sačuvati od devastacije.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
02.05.2018.

Vodeni konj je neosporno najopasnija životinja Afrike



Iako na prvi pogled izgledaju kao spore i nježne životinje, koje svoje vrijeme najradije provode opušteno u močvarama, stvarnost vodenih konja je mnogo intenzivnija. Gotovo ništa im ne može stati na put, pa čak ni najopasniji zemaljski predatori, lavovi, krokodili, divlji psi, pa ni i ljudi.
Šta stoji iza njihove moći?
Prvo, vodeni konji (Hippopotamus, riječni konj) mogu biti teški i do 3 tone, uz dužinu do 5 metara, što ih čini gigantskim. Uz to, treba dodati vilicu sa nekoliko oštrih zuba, koja se može raširiti do 180 stepeni, pri čemu dostiže raspon i do 2 metra. To im daje nevjerovatnu snagu ugriza. Sve u svemu, jedna moćna životinja koja može nanijeti ozbiljne povrede sa teškim posljedicama.
Vodeni konji postaju izuzetno opasni i agresivni, pogotavo kad im prijeti opasnost. Iako se već dugo vremena smatraju biljojedima, jer se uglavnom hrane vegetacijom, nemaju problema da ubiju i pojedu druge životinje. To se posebno odnosi na impale.
Statistika bilježi da godišnje u Africi od vodenih konja strada oko 500 ljudi.
Uprkos njihovoj težini, ove životinje nisu uopšte spore. I u vodi i na kopnu mogu da se kreću u punom galopu, goneći pred sobom druge predatore brzinom i do 50 kilometara na sat.
Brže nego Usain Bolt.
(roaring:earth)
(NovaSloboda.ba)
01.05.2018.

Tamo gdje živimo: Majsko drvo



U vremenu digitalne Moderne za izjavu ljubavi često nam je dovoljan samo jedan SMS. I to ne samo u Valpurginoj noći (Walpurgisnacht), uoči 1. maja.

Jer tada – kao što je običaj u Rajnlandu, Njemačka – čak i danas, izlaze momci da damama koje im leže na srcu u skladu sa tradicijom usjeku jedno drvo. A onda ga – šareno ukrašeno – postavljaju pod prozor, ili pred njenu kuću, i čuvaju ga čitavu noć, prije nego ga njihova voljena vidi u ranu zoru.
Drvo ostaje na tom mjestu punih mjesec dana, kao jedan prolazni spomenik romantizmu.
Za ovaj botanički izraz ljubavi najčešće se uzima stablo breze, ili smreke, koji prvi cvijetaju nakon prolaska zime. Istovremeno, na taj način se označava i početak proljeća.

Ova tradicija se proteže do u srednji vijek, a kako je došlo do nje ni danas nije jasno. O ovom običaju je prvi pisao monah Caesarius od Histerbacha početkom 13, stoljeću, opisujući mještane jednog sela kako igraju ispod majskog drveta. U tridesetogodišnjem ratu vojnici su postavljali majsko drvo u čast vojnih dostojanstvenika. U južnoj Njemačkoj još uvijek se održava i izložba majskog drveta. Porijeklo majskog drveta po mišljenju eksperata vodi iz Minnesanga, ljubavne lirike. U ljubavnim pjesmama pjesnici pozdravljaju maj, koji je glavno vrijeme cvijetanja biljaka.

Oni koji bi ovih dana, sami sa sjekirom krenuli u šumu, kako bi oborili svoje stablo, moraju biti veoma oprezni. Bez odobrenja ureda za šumarstvo sječa drveća je strogo zabranjena i smatra se oštećenjem imovine, za što se može i krivično goniti.
Isto tako, strogo je zabranjena krađa tuđeg majskog drveta.
(ksta)

(spagos)
01.05.2018.

Prvomajska budnica 2018.





Stanovnike Mostara u utorak u 6.00 sati probudila je ''Prvosvibanjska budnica'' Hrvatske glazbe Mostar koja tradicionalno spomenutom promenadom (budnica, uranak) poželi sugrađanima dobro jutro te čestita Međunarodni praznik rada koji se obilježava 1. svibnja.
Budnica je krenula ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače u Mostaru u 6.00 sati te su članovi HG Mostar nastavili u istom ritmu šetati ulicama ''Grada na Neretvi''.
''Mi sami ovo organiziramo. Evo što nemamo pokretača, nego nemamo ni podršku. Tako da što uradimo, uradimo sami i tako iz godine u godinu i opstajemo i sve dok smo tu mi ćemo to raditi iz entuzijazma. Što se tiče grada, ili neke institucije nemamo ni podršku, a ne organizaciju'', izjavio je za Bljesak.info Miroslav Šimunović, predsjednik i najstariji član Hrvatske glazbe Mostar.
Na pitanje novinara što ga drži da svake godine 1. svibnja ranom zorom ustane i svira, Šimunović ističe entuzijazam. ''To se rodi u čovjeku. Ja sam tamo negdje '67.-'68. godine ušao u ovo i još sam tu, a bliži sam 70. godini nego 66.. To volim, što bi rekli 'zatrovan sam' i to nastavljam dokle mogu'', priča Šimunović.
Međunarodni praznik rada neće biti nigdje službeno obilježen u Mostaru.
''Kao što sam već rekao, nitko se ne pojavljuje. Mi sami sve organiziramo, a što će oni, kako će onim mi se njima ne miješamo, ali volio bi da se oni nama malo umiješaju. Izgleda da se oni ni sebi ne miješaju, ali to je njihova stvar. .Mi ćemo raditi na ovo što smo navikli, što je tradicija, pa dokle može može'', zaključio je predsjednik HG Mostar Miroslav Šimunović.
Hrvatskoj glazbi Mostar ističu kako je to tradicija kojom na najljepši način prvi čestitaju Mostarcima praznik rada te da svake godine pripremaju nešto novo na repertoaru.
Promenada je od Kosače nastavila Ulicom kneza Mihajla Viševića Humskog , prema raskrižju kod Doma zdravlja, zatim ravno prema i preko Starog mosta, kroz Kujundžiluk, Ulicom  Braće Fejića, do raskrižja kod željezničke postaje, zatim preko Carinskog mosta do raskrižja kod hotela Ero. Potom Ulicom dr. Ante Starčevića do raskrižja s Ulicom kralja Tomislava (vrh Avenije), zatim Avenijom do križanja s Ulicom kardinala Stepinca i do Trga hrvatskih velikana – Rondo. Brojni građani su uzvratili pozdravima najstarijem puhačkom orkestru u BiH koji, s prekidima, postoji od 1890. godine.
(bljesak.info)
01.05.2018.

Sretan 1. maj


Sretan 1. maj, međunarodni praznik rada!
(spagos)
01.05.2018.

Pijesak dolazi!


Više stotina metara visoki oblaci pijeska (na slici) nezaustavljivo su u naletu na grad Yazd u Iranu.
Minutu kasnije, pješčana oluja je pomela ulice grada, progutala svaku svjetlost, sve prekrila finom prašinom. Nestalo je struje. Deset ljudi je povrijeđeno tokom ove prirodne pojave.
Tek kad je sve prošlo, i smirilo se, stanovnici su se odvažili da ponovo izađu vani iz svojih kuća i sigurnih skloništa.
(global)
(NovaSloboda.ba)