spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.08.2018.

Fudbalska groznica, kao nekad





Koliko samo malo treba da se razbuktaju stare strasti.


Nevjerovatna atmosfera na ulicama Mostara: Navijači Veleža napravili spektakl, Olimpik očekuje pakao za vikend

Mostar je na nogama zbog Veleža. Rođeni igraju sjajno na startu nove sezone u Prvoj ligi FBiH. Za vikend ih očekuje derbi sa Olimpikom. Sve miriše na povratak u PLBiH. Sinoć je ulicama grada na Neretvi bilo nevjerovatno. Bakljade, pjesma, sve u znak podrške izabranicima Ibre Rahimića. Velež i Red Army kao u najboljim danima.
(sportske.ba)

4 kolo 1. lige FBiH
FK Velež – FK Olimpik
subota 1. septembar 2018.
16:30 sati
stadion „Rođeni
(spagos)

31.08.2018.

Crna rupa izbliza


Tako nešto jedan 60 godina stari Italijan nije mogao ni sanjati: Umjetnost doživjeti iz takve blizine? Njegova posjeta izložbi umjetnika Anish Kapoora u Portu završila je u bolnici.
Instalacija pod nazivom „Decsent into Limbo“, što ne znači ništa drugo nego „Silazak u pakao“, sastoji se od jedne bijele kocke, u čijoj sredini se nalazi rupa duboka dva i po metra. Unutrašnji zidovi rupe su obojeni crnom bojom, koja upija skoro 99 posto svjetlosti. Zbog toga, nastaje optčka varka, kojom se čini da je crna rupa u stvari okrugla crna mrlja na podu kocke.
Uprkos znakovima upozorenja, instrukcija o sigurnosti i jednim nadzornikom, turista je zakoračio na crnu mrlju i upao u rupu. Nakon vađenja, završio je u bolnici, a nakon što se osjećao bolje, otpušten je iz bolnice.
Instalacija je nekolio dana zatvorena, a uskoro će ponovo biti otvorena.
Vjerovatno sa još više znakova upozorenja.
(express)
(NovaSloboda.ba)
30.08.2018.

Prvi dan škole


Prvi dan škole je za svako dijete nešto posebno.
Danas u školu ispraćamo našu unuku, inače naše peto, najmlađe  unuče.
Slično uzbuđenje smo doživljavali sa svakim od prethodno četvoro unučadi.
A naravno, sjećanja se vraćaju u daleku prošlost, prije 61 godinu i mog prvog školskog dana.
Čini mi se nije bilo tako davno.
Uz prvi dan škole, mnogo sreće.
(spagos)
30.08.2018.

Dan fitnesa u Kini


Ne bi bilo loše kad bi ovu vježbu, koju izvode kineski studenti, pogledao i koji fudbalski trener.
U njihovoj pozicionoj igri, prepoznatljivo je izuzetno stabilan osnovni red. Sredina terena je gusto pozicionirana, u napadu se smjenjuju situacije „igrač viška“, a odbrana je skoro neprohodna za protivničke igrače. Sve su to situacije koje bi poželio svaki fudbalski trener od njegove ekipe na terenu. A da tu i tamo nedostaje po neki igrač, to se ni ne primjećuje.
Prije svega, ova igra nije fudbal. Ono što je predstavljeno na fudbalskom terenu u Nantongu, sasvim na istoku Kine, predstavlja borilačku vještinu, koju izvodi 700 studenata, po svom redu i pravilima.
Sve ovo je bilo izvedeno na nacionalnom „Danu fitnesa“, koji se poštuje i njeguje u ovoj zemlji.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
29.08.2018.

Sitan znamen: Radnički dom


Južno od zgrade stare opštine, na uglu Glavne i Hasanagića ulice, nekada se nalazio Radnički dom, objekat s velikom salom i baštom
Iz knjiga Karla Drage Miletića, saznajemo da je 1895. godine zgradu kupio Miho Doder, sin pokojnog Gjure. Vremenom je u zgradi otvorena radionica za izradu aluminijskog posuđa. Nakon smrti Mihe, zgrada se 1927. godine preuređuje za nove vlasnike Ahmeta i Šefku Komadinu.
Nedugo nakon toga, 1933. godine, zgradu je otkupila Radnička komora iz Sarajeva i ubrzo je pod nazivom Radnički dom postala centar okupljanja radništva Mostara. U sali zgrade davale su se filmske i pozorišne predstave.
U godinama prije rata iz devedesetih, u zgradi je bilo smješteno Opštinsko vijeće Saveza sindikata, a sala je, pored potreba Sindikalnog vijeća, korištena i za konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda, za održavanje različitih seminara, simpozijuma i sličnih manifestacija. Jedno vrijeme, nakon rata, na spratu bila je smještena uprava Fudbalskog kluba Velež.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
29.08.2018.

Vruće igre u Tokiju


Za dvije godine, u japanskom glavnom gradu održaće se Ljetne Olimpijske igre. To bi mogla biti jedna veoma, veoma vruća i znojna stvar, kako se pokazuje ovih dana.
"Atsui desu“ kaže se u Japanu za „Baš je vruće“. Dok u drugim zemljama to najčešće zvuči kao tužbalica, u Japanu je to jedan uobičajeni ljetni pozdrav. Nakon ljeta, kakvo je još u toku, političari i funkcioneri strahuju da bi vlažna vrućina mogla biti veliko opterećenje za ljetne igre 2020. godine.
Ovih dana tempratura se kreće pretežno oko 37. podioka skale. Uz to je velika vlaga. Jedini spas za ljude je boravak u klimatiziranim, unutrašnjim prostorima.
U Japanu su ljeta uvijek bila vruća. Ipak, posljednjih godina klima se pooštrila, u onom toplijem smislu. Vrućine počinju uvijek ranije nego što su bile prethodnih godina. Ove godine je od početka jula do polovine avgusta bilo više od stotinu mrtvih, od posljedica prevelike vrućine, pretežno zbog dehidriranja organizma. Čak 57 hiljada ih je iz istih razloga zatražilo pomoć u bolnicama.
Zabilježen je slučaj smrti jednog zatvorenika, koji je umro u ćeliji od posljedica toplotnog udara. A jedna škola, sjeverno od Tokija, morala je zatvoriti školski bazen, jer je voda u njemu bila pretopla.
Sva ova pitanja se postavljaju, uz dodatak: Da li je Tokio prevruć za Ljetne Olimpijske igre? Kako će, na primjer, maratonci istrčati svoju stazu? Ili, kako će biti odigrana jedna fudbalska utakmica, uz istovremeno pitanje: Kako će to podnijeti gledaoci?
Mjerenja zadnjih godine pokazuju da su u nacionalnom stadionu u Tokiju, između sredine jula i sredine septembra, u 26 dana vladali uslovi koji su opasni po zdravlje. A vlažnost se pri temperaturi od 35°C penje na 70 procenata, što nije nikakva rijetkost, a pri takvim uslovima, čovjek se vrlo brzo osjeća kao da je 41°C. Prema propisima japanskog Ministarstva za zaštitu okoline, na temperaturama iznad 32,5°C ne preporučuje se bavljenje sportom u vanjskim prostorima. Na tekućim takmičenjima (kao što je Koshien, Japansko prvenstvo u baseballu, koji je japanski naconalni sport) igrači se tokom utakmica podvrgavaju specijalnom tretmanu. Postoje pauze za vodu, rade prskalice i ventilatori. Prebacivanje ovog sporta u velike hale, ili u večernje sate, ne dolazi u obzir, jer to je ipak nacionalni sport, i ponos. Gledaoci nosi pokvašene baseball kape, slamnate šešire, mokre peškire oko vrata. A na tribinama su stalno u pokretu prodavači osvježavajućih pića. Pivo teče potocima, a prodaju se i posebne kese sa kockicama leda unutra, za rashlađenje ili, jednostavno za sisanje.
A igrači? Tu važi pojam „trening smrti“, koji je izrekao japanski trener Tobiata prije stotinu godina. Prema njemu, igrači za uspjeh moraju istrajati do bola. A ko već na školskim utakmicama Koshiena briljira, dokazuje se kao tvrd orah. Postaje poznat u čitavoj zemlji, i već ima dobre preduslove za profi ugovor. Sport u Japanu je u sebi uvjek sadržavao nešto vojničko.
A političari i funkcioneri? Ljetna vrućina ih je iznenadila i proglasili su prirodnu katastrofu. Gradonačelnica Tokija Yuriko Koike je izjavila kako se ovih dana u Tokiju živi kao u sauni. Šta će se desiti sa Igrama? Atlete će svakako biti istrenirani. A strani gledaoci, koji će doći u velikom broju? Pitanje je da li će biti dorasli uslovima koji ih čekaju.
U Tokiju su Olimpijske igre već jednom održane. Daleke 1964. godine. Ali, u oktobru. Tako je bilo i u Mexiku 1968. A u Melbournu 1956. godine igre su održane tek u novembru. Naravno, tada još nije bilo pojma o diktatu televizije i novca od sponzora.
„Olimpijske igre u oktobru su jednostavno manje vrijedne“, već su kazao je šef američke CBS televizije. Da li zbog toga što se ljeti ne emituju američke serije na televiziji? Tokio je u svojoj prijavi za Igre ponudio „idealnu klimu za atlete i vrhunske rezultate“, ljeto sa mnogo sunca i mnogo blagih dana. Danas sve to zvuči prilično drugačije.
nauka? Japanci ne bi bili Japanci, da i za vrućinu ne izmisle nešto odgovarajuće. Napravljen je jedan specijalni sprej sa nano česticama koji, kad se naprka na kože, toplotu i ultra ljubičaste zrake odbija, a na taj način se smanjuje temperatura tijela. Sličnim sprejom trebale bi biti rashlađivane stotine kilometara puteva, čak i neki stadioni. Postavljaju se i nove ulične podloge, koje će, takođe, rashlađivati.
U svakom slučaju, baš se i ne čini, da u Japanu o tome ne razmišljaju. I nešto rade.
(sdz)
Smail Špago


(NvaSloboda.ba)
28.08.2018.

Veležu vraćen pehar Maršala Tita iz 1981. godine




Pehar Kupa Maršala Tita iz 1981. godine opet je u vlasništu FK Velež, saopšteno je iz mostarskog kluba.
Zahvaljujući angažmanu Vahida Halilhodžića, Enesa Vukotića i Sulejmana Mrgana, trofej Kupa Maršala Tita će opet krasiti prostorije FK Velež.
Kao što je mnogima poznato, FK Velež je nakon protjerivanja sa stadiona Pod Bijelim brijegom ostao bez svoje imovine i velikog broja trofeja. Samo zahvaljujući velikoj hrabrosti pojedinih ljudi, uspjelo se sačuvati nekolicina trofeja, a među njima svakako jedan od najvrijednih je trofej Kupa Maršala Tita iz 1981. godine.
“Iskreno se nadamo da ćemo uspjeti u narednom periodu doći i do trofeja Kupa iz 1986. godine, kako bi opet krasili prostorije kluba i podsjećali na zlatne trenutke Veleža”.
Vahid Halilhodžić iskoristio je priliku da se zahvali Sulejmanu Mrganu na čuvanju ovog trofeja.
(NovaSloboda.ba)
28.08.2018.

Fudbal ponekad i boli


Sve za pobjedu

Vinnie Jones (naprijed) u akciji protiv Paula Gasciognea…

Utakmica za FA Kup 1987/88
20. februar 1988

Newcastle United – FC Wimbledon 1:3

Vinnie Jones je igrao za Wimbledone, a Gaiscone za Newcastle.
Wimbledon je te godine bio pobjednik FA kupa. U finalu je pobjedio Liverpoola sa 1:0.
Vinnie Jones je ostao poznat po brojnim incidentima na terenu i van njega.

(arhiva/ 20140828)

(spagos)

28.08.2018.

Najstariji Mississippi krokodil na svijetu







Vjerovatno najstariji krokodil ove vrste na svijetu, koji živi u kontrolisanim uslovima, star je 83 godine, a nalazi se u beogradskom zoološkom vrtu.
Godine se ne primjećuju na njemu. Ipak, „Muja” je zvanično najstariji Mississippi krokodil, koji živi u zatvorenom prostoru“, stoji na tabli uz njegov bazen u zoološkom vrtu.
Prema riječima direktora zoološkog vrta, „Muja” ima najmanje 83 godine. U jednom novinskom izvještaju iz 1937. godine, stoji da je u ovaj zoološki vrt, iz Njemčke, dovezen jedan krokodil. Vrlo brzo nakon toga, postao je zvijezda ovog zoološkog vrta. Tada je ima samo dvije godine.
Prije šest godina, „Muji” je zbog infekcije morala biti amputirana prva desna noga. Inače je u dobrom zdravstvenom stanju, ima dobar apetit, a najradije jede pacove i prepelice.
Uobičajeno je da krokodili ove vrste ne žive duže od 60 godina u ovakvim uslovima, a „Muja” je u odličnoj formi za svoje godine, i u zoološkom vrtu se nadaju da će poživjeti još dugo.
(express)


(NovaSloboda.ba)
27.08.2018.

Dječije oči


Dijalog

 Ja deda najviše volim ovu tvoju sliku“ , već treći put mi govori moja unuka; tačnije kad god uđe u našu tajnu sobu gde sam prislonio desetak mojih slika i akvarela.
 A zašto voliš baš tu sliku?“
„Pa ovaj čika je tako tužan.“
„ Kako ti znaš da je on tužan?“
„Vidim mu po očima.“
„Kako dušo moja, kada je on okrenut leđima!?“
„Pa eto ja vidim. A gde on to odlazi? Je li neko njega oterao?“
„Nije ga niko oterao, sam je odlučio je da ode direktno u legendu.“
„ Deda, a šta je to legenda?....“
Dijalog sa mojom četvorogodišnjom Mezimicom

(Miodrag Miličević/facebook)

Nevjerovatno!

(spagos)

27.08.2018.

Opasni putevi do škole










Početkom septembra počinje nova školska godina.
Kina nisu samo oni veliki gradovi koji se guše od automobila i zgrade visoke do neba. U Kini postoje i područja van urbanih naselja u kojima žive ljudi, i djeca naravno. A tamo gdje su djeca, mora biti i škola. Samo što ne rekosmo, škola u blizini. Ponekad škola nije ni malo blizu, a školski putevi nisu nimalo bezopasni.
Na putu do škole, djeca moraju prije svega biti oprezna, jer posvuda vladaju opasnosti. Da bi došli do svoje škole, neka djeca u Aziji moraju prevaljivati najopasnije puteve do škole, koji idu kroz planine, preko kanjona i rijeka
Jedan od takvih puteva vodi od prilično osamljenog sela Gulu u području Nacionalnog parka Zhangjiajie, u provonciji Hunan u Kini, punom okomitih stijena i dubokih kanjona. Put je djelimično širok manje od pola metra. Kako to izgleda iz blizine, pokazuje slika u prilogu.
Nešto slično postoji i u Indoneziji, gdje se na putu do škole koristi konstrukcija jednog željeznog mosta, koji odvaja sela Suro i Plempungen u Indoneziji. U stvari, to je most preko koga prelazi vodovod za napajanje polja sa rižom. Iznad cijevi su postavljene daske, preko koji djeca prelaze pješke, a neki i balansirajući na bicikloma.
Škola u pećini, egzistira već 20 godina, a tu su je napravili članovi 16 porodica iz mjesta Miao, u  Guizhou provinciji u Kini. Pećina je nastala prije nekoliko hiljada godina. Škola se zove „Dongzhong“, što u prevodu znači „u pećini“. U školu može stati skoro 200 đaka, a veličine je jednog hangara za avion. Ono što je najinteresantnije za ovu školu je put do učionica, koji vodi preko pećinskih stijena. Nakon završetka nastave,  istim putem nazad đaci se vraćaju nazad.
Prije pet godina, đaci iz sela Zhangjiawan u Kini na putu do škole morali su se penjati drvenim ljestvama. A po povratku iz škole, spuštati, istim putem. Nakon što su kineski mediji izvjestili o ovom opasnom putu, komunalne vlasti su izgradili jedan sigurniji put.
Slično je i u kineskom Liangshanu, za djecu iz 72 porodice, koji žive u tom području. Nimalo lak put do škole. Na tom putu moraju se pentrati preko 800 metara visoke stijene. Pri tome na svakom djelu puta ne postoje zaštitni konopi. Najčešće se sami moraju izboriti sa golim stijenama.
Negdje stijene, a negdje i rijeke stoje đacima kao prepreka na putu do škole. U Jiumiazhaiju na jugu Kine, preko bijesne rijeke đaci do škole mogu doći samo zajedno, držeći se ruku za ruku.
Ponekad se na slikama, na prvi pogled čini da se đaci nalaze na školskom izletu. Međutim, nije tako. Na posljednjoj slici, sa desne strane, prikazan je put do škole u kineskom Nongyongu. Za vrijeme školske godine, đaci stanuju u mjestu, u blizini škole. Prije i poslije raspusta morali su savladavati ovaj put. Od prošle godine put je konačno proširen, kako se vidi na lijevoj strani slike.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)


26.08.2018.

Zaustavljeni momenti: Slike sedmice


Ne radi se o slikama iz nekog ratnog područja. Jedan super brzi ICE voz prolazi pored izgorjelih kuća u Siegburgu (Nordrhein Westfalen). Prilikom jednog malog požara u grmlju sa suprotne strane pruge, prolaskom ovakvog brzog voza jedna iskra je prebačena na suprotnu stranu pruge, gdje je zahvatila sasušenu travu i grmlje i vrlo brzo se proširila na susjedne kuće. Tom prilikom, povrijeđene su 32 ossobe i pričinjena velika materijalna šteta.


Radnici uklanjaju skulpturu jedne lisice iz parka Jing'an parka u Shanghaiju. Četiri godine je skulptura, pod nazivom „Urban Fox“, tamo stajala, na oduševljenje posjetilaca parka.


Kamioni i automobili stoje na tek srušenom Morandi ponte u Genovi (Italija). Uzrok rušenja mosta se još istražuje, a prilikom pada u ambis automobila, koji su se tom prilikom nalazili na mostu, poginule su 43 osobe.


Na ovom mjestu, u svakom sedmičnom pregledu događanja, tokom ovoga ljeta, prikazane su slike brojnih požara širom svijeta. Ovdje, vatrogasci u borbi sa požarom na jednoj zgradi u južnoafričkom Johanesburgu.


U Lairgu (Škotska) u ovo vrijeme svake godine se održava jedna od najvećih stočnih pijaca u Evropi. Potencijalni kupci posmatraju i procjenjuju ovce, a kako je poznato, svake godine se ovdje proda ili kupi oko 15 hiljada ovaca.


Demonstranti sa japanskim zastavama u vrijeme marša u blizini Yasukuni Shrine u Japanu obilježavaju 73. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata. Manifestacija na kojoj se odaje počast Japancima poginulim u ratovima od 1867. do kraja Drugog svjetskog rata je veoma diskutabilna, jer se na njoj odaje počast i četrnaestorici visokorangiranih japanskih ratnih zločinaca.


Glumac sa maskom Donalda Trumpa na licu, za vrijeme jedne prezentacije u muzeju voštanih figura Madame Tussauds u Berlinu, pozira ispred bokserske lopte, koja veoma liči na Angelu Merkel. Mada je ovaj muzej više poznat po voštanim figurama, za ovu priliku poručeno je devet umjetnika, koji izrađuju silikonske maske.


I na kraju, još jedno podsjećnje na cvjetni tepih iz Brussela. Ljudi se dive ogromnom cvjetnom tepihu na brusselskom Grand Placeu. Svake druge godine, priređuje se ova manifestacija, kada se na 1800 kvadratnih metara površine trga napravi tepih od oko pola miliona cvjetova, pretežno georgina i begonija.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
26.08.2018.

Ajkula ponovo u kinima









Praistorijska riba Megalodon bila je tri puta veća od bijele ajkule. Da li taj najproždrljiviji pljačkaš svih vremena još uvijek pliva kroz dubine okeana? Od prirodnih neprijatelja bijele ajkule jedva da imaju straha. Ni jedno drugo živo biće sa bijesnom snagom od 1,8 tona ne može tako zagristi i prepoloviti svoje žrtve.
Ni jedno drugo biće? Barem smo tako mislili.
Kad bi bila istina, ono što prikazuje naučno fantastični film pod nazivom „The Meg“, snimljen po romanu Steve Altena, za nešto tako postoji jedan novi kandidat. U ovom šokantnom horor filmu, jedna gigantska riba terorizira čitavu jednu plažu, a posadu jedne podmornice drži zarobljenom na dnu okeana. Protiv ovog kolosa, dugog 21 metar, ajkula iz filmskog klasika Stevena Spielberga  „Bijela ajkula“ iz 1975. godine djeluje u najmanju ruku kao ukrasna ribica iz nekog akvarijuma.
Samo ukratko o radnji filma:
Nakon što je jedna podmornica u dubinama okeana napadnuta od strane jedne džinovske ajkule, ona potone na dno okeana, potpuno nesposobna da se pokrene. Posadi podmornice ističe vrijeme za moguće spasavanje pa se stoga angažuju ronlački stručnjaci i istraživači da im pomognu. Jedan od spasilaca u dubokim morima je prije nekoliko godina već imao bliski susret sa praistorijskom ajkulom dugom preko 20 metara. Sada mora prevazići sve strahove, kako bi zarobljene ljude oslobodio iz dubine okeana od užasnog teroriziranja praistorijskog čudovišta…
Dužina filma: 1 sat i 52 minue.
Režija: Jon Turteltaub.
Glavne uloge: Jason Statham, Li Bing-Bing, Cliff Curtis, Rainn Wilson, Ruby Rose, Winston Chao, Page Kennedy, Jessica McNamee, Ólafur Darris Ólafsson, Sophia Shuya Cai i Masi Oka
Muzika: Harry Gregson Williams.
Autor romana: Steve Alten.
Scenario: Dean Georgaris, Jon Hoeber i Erich Hoeber.
Producenti: Belle Avery, Lorenzo di Bonaventura, Colin Wilson.
Ostalo, do gledanja u kinu.
(spiegel)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
26.08.2018.

Velež protutnjao kroz Bihać

klix.ba

Velež- magnet: 5000 gledalaca u Bihaću


tabela sportsport.ba

Velež nastavlja sa sjajnim igrama u ovom prvenstvu, što je potvrdio i današnjom gostujućom pobjedom u derbiju protiv Jedinstva u Bihaću. Do treće pobjede je Rođene vodio novi idol navijača Nusmir Fajić, dok je treći gol postigao Mujezinović. Današnjom pobjedom, Velež je ostao usamljen na vrhu tabele.
Rudar je preokretom došao do pobjede, a tri boda upisalo je i Orašje, kao i Slaven protiv Bosne.
U susretima Igman-Zvijezda i Vitez-Metalleghe BSI mreže su mirovale.
Utakmica u Goraždu prekinuta je zbog napada na sudije na kraju prvog poluvremena, pa će Olimpik bodove dobiti za “zelenim stolom”.

Prva liga FBiH, 3. kolo

NK Jedinstvo - FK Velež 1:3

NK Jedinstvo: Petrovski, Antić, Nuspahić, Samardžić, Galin, Hodžić I., Hodžić E., Radosavljević, Halavać, Zečević, Tahirović.

FK Velež: Bobić, Biševac, Zvonić, Mujezinović, Ćosić, Behram, Mrgan, Fajić, Brandao Ferreryra, Vehabović,

Strijelci: Samardžić 27’ za Jedinstvo, Fajić 14’, 48’, Mujezinović 78’ za Velež

Lista strijelaca:
6 golova: Fajić (Velež)
2 gola: Brandao, Mujezinović (Velež)
1 gol: Pervan (Čapljina), Salihović, Gogić (Slaven), Halavać, Radosavljević, Samardžić (Jedinstvo), Mehić, Jusufbašić, Pecelj (Zvijezda), Klarić, Savinović, Rodrigo (Igman), Kalesić, Dizdarević, Rastoka (TOŠK), Čakar, Šuša (Bratstvo), Petak, Džepina (Novi Travnik), Blagojević (Goražde), Haračić (Metalleghe BSI), Lugavić, Pirgić, Brković (Orašje), Kovač, Mušija, Subašić, Spahić (Rudar), Muharemović (Bosna), Osmanović, Pavlović, Pehar (Olimpik)
Autogol: Smolo (Novi Travnik), Salkić (Bratstvo)
(spagos)


25.08.2018.

Knjige magične privlačnosti



(tekst koji slijedi objavljen je u „Dnevnom listu“ 16. augusta 2018. godine, autor J.S.)

Promovirane knjige „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostru“

Knjige magične privlačnosti na tragu rasvjetljvanja povijesti Mostara

Očekivalo se da će trifolijum autora Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Ćampara ponovo ponuditi pravi eliksir za dušu jer se dugo bave izučavanjem povijesti Mostara i Hercegovine, što se i desilo. Njihova najnovija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru" i Vrančićeva „Stambol u Mostaru" ne samo što obogaćuju literaturu o ovom gradu, nego ujedno predstavljaju novum s obzirom da su ponudili do sada nepoznate tekstove europskih putopisaca u kojima stranci bilježe sve ono što ih je motiviralo da trajno zabilježe i time nam ostave dragocjene podatke o izgledu grada Mostara prije nekoliko vjekova, o događajima koji su se zbili za njihovog boravka, društvenim odnosima, tradiciji, etnografiji, infrastrukturi, običajima. objektima, gospodarstvu i svemu onom što je za njih predstavljalo zanimljivost.

Dosljednost tema

Svaki ispis europskih putnika namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se dijelovi ogledala integriraju tvoreni živu sliku koja pruža vrlo precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno je da su autori u potpunosti shvatili staru mudrost pretočena u sintagmu: „Tko ne pozna istoriju, osuđen je daje ponavlja."


O knjigama je govorio Zlatko Serdarević. publicist, novinar i kroničar Mostara, istakavši da se u ovo infernalno doba prepuno svakovrsnih devijantnostli, ponora, lutanja i beznađa, pohlepe za materijalnim. desakralizacije i sve većim udaljavanjem od duhovnih vrijednosti koje u biti predstavljaju uzvišeniji a time i svrsishodniji smisao čovjekovog bitka, poput zrake svjetlosti pojavljuju ličnosti koje upravo u istraživačkom i tragalačkom senzu pronalaze prostore za obitavanje unutrašnjeg mira nudeći ga široj javnosti u želji da i sami okušaju pronađene vrijednosti.
Prvi evokativ upućuje nas na zaključak da svi oni emaniraju dosljednost temama kojima se duže vremena bave, a upravo taj element vrlo zorno pokazuje vjernost ideji da vremenom u ogledalu prošlosti, upornim tragalačkim radom, generiranim akcentiranim osjećajem za prošlošću, vrate nekadašnji izgled Mostara i time nam pruže što jasniju sliku grada ranijih generacija.
Svaki ispis europskih putnika namjernika sa jasnim detaljima predstavlja poveznicu kojim se dijelovi ogledala integriraju tvoreći živu sliku koja pruža vrlo precizne odgovore na dugotrajna pitanja. Očigledno je da su autori u potpunosti shvatili staru mudrost pretočena u sintagmu: „Tko ne pozna istorju, osuđen je da je ponavlja."
Ove knjige su na tragu pragmatičnosti da se kroz revalorizacji vrijednosti ranijih generacija potvrdi želja za sticanjem mudrosti kako bi se pripremili za budućnost", akcentirao je Serdarević.
Nema nikakve dvojbe da panis angelicus - duhovna hrana ove trojice autora predstavlja istraživanje prošlosti ali ne u klasičnom smislu istorijske nauke nego kroz reproduciranje putopisne građe i segmentirane činjenice o detaljima koji karakteriziraju Mostar. Ovim i prethodnim njihovim izdanjima, nema sumnje, autori su osigurali mjesto u kulturnoj kronici ne samo grada Mostara nego i na širim prostorima.

Melankolija povezana s 'boljom prošlošću'

Ovakve knjige specifičnog žanra poput brevijara, zbog niza zanimljivosti i karakterističnih događaja koji su se zbili u daljoj prošlosti Mostara, komuniciraju sa najširim slojevima. Autori Vrančić, Špago i Čampara su protagonisti posebne literature prijemčljive zbog svoje patine i tajanstvenosti . Njihova mašta ili san. priviđenje, neostvariva zamisao jednom riječju himera jeste sublimirana u pokušaj vraćanja pozitivnih vrijednosti minulih vremena, od svog djetinjstva pa sve dublje unatrag, uvijek tražeći zapretenu harmoničnost zajedničkog življenja u kome je dominantno mjesto pripadalo ljudskim vrijednostima, moralu, čovjekoljublju, humanitetu, poštovanju drugog i drugačijeg. Diskurs njihovog svijeta je naoko omeđen zavičajem što nimalo ne umanjuje poslanje i rezultate istraživanja. Istorijski, najznačajnije spoznaje nastaju kad se granice krše, prevazilaze i tada se na horizontu pomaljaju nove ali ovog puta šire granice. To udaljavanje od lokalnog se upravo preko revalorizacije tekstova europskih putopisaca jer oni u suštini svojim djelom vrše interakciju i komunikaciju između građana svojih zemalja i ovdašnjih ljudi, kazao je Serdarević iznoseći kišljenje da je u analizi knjiga "perom i kamerom o Mostaru" i "Stambol u Mostaru" upravo ovo suštinska poruka i smisao njihovog opredjeljenja spisateljske aktivnosti.

Zar bi Mostar bio ovako lijep da nije ljudi poput Vrančića, Špage i Čampare koji su u svojim tekstovima imanentno istorijske arome i čudesnog sjaja, čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora provincijalnosti?

Čitajući ova štiva kod nas se stvara autorefleksija jer bivamo zarobljeni u minulo vrijeme sa svim njegovim specifičnostima, blagodetima, turbulencijama i manjkavostima. Dugotrajno vršene duboke tragalačke sonde autora u minulo vrijeme od nekoliko vijekova unazad otkrivaju nam isčezli svijet kojeg je do jučer prekrivala prašina zaborava iliideološka zasjenjenost pojedinih društvenih sistema koji su negirali sve ili gotovo sve što su stvarale prethodne generacije. Putanja tragalačkih amplituda autora, nije teško zaključiti, u neprekidnoj je uzlaznoj krivulji što znači da kontinuirana aktivnost i tragalački sens neprekidno doživljava sve impresivniji vitalitet, istakao je Serdarević, iznoseći zanimljivu konstataciju da je pojava melankolije u pravilu u pravilu povezana za bolju prošlost i možda zbog toga ove knjige predstavljaju okrijepu, duševni eliksir, ampulu koja smiruje i u čovjeku stvara izvjesnu dozu nirvane.
Kao što su predstavljeni putopisci vjerovali ili su nagonski osjećali da iskustvo drugih svijetova, a ovdje je riječ o Mostaru i Hercegovini, predstavlja pretpostavku za upoznavanje vlastitog svijeta, tako su autori ove dvije knjige željeli upoznati sebe preko pisanih tragova stranaca. Pored istorijskih činjenica koje stranci nude u svojim zapisima, također, ima dosta poetičnih pasaža u kojima eksplicitno uskrsava snoviđenje, emotivna i estetska komponenta prilikom opisa pejzaža, žanr scena ili gradskih veduta.
„Ova knjiga nam pruža podatke o galeriji fotografa bilo da je riječ o onim sa privremenim boravkom u gradu bilo majstorima koje je Mostar zarobio svojom ljepotom i u njemu su trajno ostali otvarajući fotografske ateljee po uzoru na europske. Među njima su i domaći autori, nama draga i poznata imena kao što su Anton Zimolo, Ivica Grubišić, Tošo Dabac, Zijah Zijo Kolakovlć, I. i R. Jeremić, Franjo Aničić, Dušan Knežić, Mostarac koji je 1913. godine u Briselu osvoju zlatnu medalju za svoj autoportret i drugi. Nije mi poznat bilo koji drugi rad u kome su obrađeni fotografi vezani za stvaranje u Mostaru što knjizi daje dodatnu vrijednost, naglasio je Serdarević fokusira-jući se potom na knjigu Tibora Vrančića "Stambol u Mostaru".

Vapaj i eho minulih vremena

Kazao je da je Vrančićeva knjiga "Stambol u Mostaru" koncepcijski bazirana na izboru zanimjivih tekstova brojnih recentnih autora o Mostaru, te da je na istom je tragu kao i prethodna. Konstatirao je da se, zbog evidentne ljubavi Vrančića prema Mostaru nameće jedno pitanje - zašto je Mostar bogat grad?
 Odgovor nam daje Oscar Wilde svojom mudrom izrekom postavljajući retoričko pitanje: „Tko je siromašan ako je voljen?" Zar bi Mostar bio ovako lijep i drag da nije ljudi poput Vrančića. Špage i Ćampare koji mu svojim izdanjima sa tekstovima imanentno istorijske arome i čudesnog sjaja, čuvaju i vraćaju duh odmičući ga od ponora provincljalnosti? Tibor Vrančić nas u ovoj knjizi uvjerava da nekulturi zaborava nema mjesta Jer duh nije uništen, kao što Hemnigvay poručuje da se „čovjek može uništiti ali ne i pobjediti". Za one koji se bave poviješću znana su imena povjesničara čiji su selektivni tekstovi zastupljeni u knjizi. To su: fra Nikola Lašvanin. Hamdij Kapidžić. Jusuf Mulić, Ivan Zovko. Husaga Ćišić, Martin Đurđevtć, fra Ivan Frano Jukić, fra Dominik Mandić, Matija Mažuranlć. Carl Pezz, Hivzija Hasandedlć, Robert Michael. Prokopije Ćokorilo, Joanikije Pamučina. Serafim Solaja, potvrdio je Serdarević.

Tumač duše

Knjiga je likovno obogaćena faksimilima akvarela Miodraga Milićevića sa motivima gradskih veduta. Stiče se utisak da se slike sa tekstom toliko umrežavaju da se ovo izdanje teško može zamisliti bez bilo koje od ove dvije komponente. Tekst i slika su se proželi do te mjere da žive jednom frekvencijom stvarajući kod čitatelja kompleksniji doživljaj.
Iako Vrančić nije imao nakanu da napravi antologijski izbor tekstova o Mostaru poznatih autora, književnika, putopisaca, znanstvenika ili novinara , knjiga ipak ima dodirnih točaka s takvim izdanjima. Kao tumač duše Mostara, njome doprinosi podizanju duhovnih karijatida Mostara.
Ovakve knjige mogu nastati samo u kontemplaciji o Mostaru kao osobnoj opsesivnosti i prijatnom usudu. Na njenim stranicama čujemo njegov vapaj za minulim vremenima, ali i eho tog doba kao upozorenje da ne postoji diskontinuitet vremena te da je zaborav u svakom slučaju poguban.
Promocijom je sa znatnom dozom iskustva i profesionalnosti moderirao glumac Nedžad Maksumić. dok je dijelove iz knjiga čitao Sead Đulić.
J.S.

Mostarsko ljeto 2018., kulturna manifestacija sa nizom programa iz svih grana umjetnosti, koja je počela u lipnju bliži se kraju. Promocija dvije knjige trojice koautora kao 36. sadržaj pira, u slavu umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva, privukla je veliki broj posjetitelja

(Dnevni list)




25.08.2018.

Mama patka i 76 pačića


Fotograf je ostao očaran ovim prizorom. Nije ni znao da se jedna patka može brinuti o toliko malih pačića. Obično ih je dvadesetak zajedno, ali ova količina je uistinu nevjerovatna, a potvrdio je to i ornitolog sa Univerziteta Yale Richard O. Prum.
Šta se zapravo dogodilo na tom jezeru? Na izletu svojim brodom, Cizek je prvo spazio pačiće. Taj dan je htio provesti uživajući u prirodi i fotografirati. Nije očekivao ovakav prizor niti da će toliko puno fotkati.
Uspio je izbrojati 56 pačića i odlučio se vratiti kroz nekoliko sedmica da provjeri jesu li još uvijek tamo. Napravio je prekrasne fotke u kojima možete uživati.
Naučnici smatraju da ovo nije neobično, jer patke obično imaju od 20 do 30 mladih, a ponekad mame patke pokupe i druge mališane koji su se odvojili od svoje mame i koji ih prate u stopu.
Ovu patku su prozvali mamom godine, što je svakako i zaslužila.
(faktor.ba)
25.08.2018.

Hotel ni na nebu ni na zemlji







Hotel-restoran Aescher Wildkirchl u planinskoj oblasti Alpstein, u blizini Weissbada u Švicarskoj, široj publici postao je poznat sa naslovne strane magazina National Geographic. Hotel se nalazi na litici visokoj 2.500 metara, u sjevero istočnoj Švicarskoj.
Nakon što je magazin National Geographic priču o ovom hotelu objavio u svom serijalu „Destinacije života: 225 najnevjerovatnijih mjesta na svijetu“, broj gostiju ovog hotela se mnogostruko povećao. Međutim, infrastruktura zgrade, nije se mogla držati tempa sa rastućim brojem gostiju. Javili su se problemi sa vodosnabdijevanjem i električnom energijom. Postojeći sanitarni čvorovi ne zadovoljavaju savremene uslove korištenja.
Dok su brojni planinski hoteli, koji se nalaze u privatnom vlasništvu, u proteklom periodu uložili mnogo u obnovu svojih objekata, dotle su za hotel Aescher Wildkirchli, uprkos kontinuiranom uspjehu, ovi uslovi bivali ispunjavani samo djelomično.
Hotelom je prethodnu 31 godinu hotelom upravljala jedna porodica, koja je najavila da s krajem tekuće sezone odustaje od daljeg upravljanja. Objekat sada traži novog menadžera.
(tagblatt)
(NovaSloboda.ba)
24.08.2018.

Obavijest u vezi web stranice Cidom


U brojnim kontaktima smo stekli dojam da mnogi ne znaju za postojanje naše stranice
www.cidom.org te da postojanje te internetske stranice poistovjećuju s ovom facebook stranicom. Stoga, za te manje upućenije samo jedno kratko objašnjenje:

Facebook stranica Cidom je grupa otvorena za druženje, kontakte s rajom, diskusiju o pojedinim temama i obavijesti. Na njoj svaki član grupe može postaviti post ili fotografiju iz svoje privatne zbirke.

Međutim, naša glavna stranica na adresi: www.cidom.org je vođena isključivo od strane administratora koji je jedini mogu uređivati i na njoj je skupljena cjelokupna arhiva koja se sastoji od brojnih knjiga u pdf formatu i skoro 10.000 fotografija iz svih perioda povijesti Mostara i ona je dostupna za neograničen i besplatan pregled svakoga koga ova materija zanima.

(cidom-team)
24.08.2018.

O knjigama, i gdje se mogu kupiti


Knjiga Stambol u Mostaru
Knjiga pod nazivom Stambol u Mostaru, autora Tibora Vrančića još je jedan pokušaj da se starim tekstovima otrgnu od zaborava neki manje poznati događaji koji su se dogodili u Mostaru prije više od stoljeća.
Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara.
U odabiru tekstova autora je vodio sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je usto nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće. Nadamo se da će čitatelji pronaći ponešto zanimljivog i poučnog iz ovog materijala.
Ovo je inače druga knjiga u CIDOM-ovoj biblioteci. Knjiga je objavljena u izdanju Fram Zirala. u B5 formatu (17,6 X 25 cm), tvrdog uveza.

Knjiga Perom i kamerom o Mostaru.
Treća knjiga u biblioteci CIDOM-a, Perom i kamerom o Mostaru, također je izdala izdavačka kuća Fram Ziral Mostar. Radi se o knjizi formata B5 (17,6 x 25 cm) tvrdog uveza, a koja na 267 strana donosi mnoge zanimljive tekstove o Mostaru koje su napisali brojni inozemni putopisci s kraja 19. i početka 20. stoljeća posjećujući naš grad. Svi ti dojmovi o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog povijesnog vremena i želja je autorskog trojca Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Čampara, sačuvati ih od zaborava.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom, pokupovati pokoji jeftin madeinChina suvenir, donijeti doma brdo digitalnih fotografija koje se nikada više neće ni pogledati; ili postaviti pokoji selfie na facebook ili tweeter. Onovremenome putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput prigristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je povijest zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Usto, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra - putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog stoljeća je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je također obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Obje knjige su već u prodaji i mogu se kupiti
  • u knjižari Mutevelić u Cernici,
  • u Fram Ziralovoj knjižari na Univerzitetu (Zapadni logor)
  • u Logovitinoj knjižari u Splitskoj ulici i
  • u Urarskoj radnji Urar – u Rudarskoj ulici preko puta Mepas Malla
(cidom-team)

24.08.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Bojom po suhoj travi




Ukoliko je trava suha od ljetne žege, čini se pomalo i bruka i sramota, uzeti sprej i nasprejati je.
A šta, inače, raditi kad je ljeto i dugo i toplo?
U malom mjesti Wijchen, u Holandiji, jedan mještanin uzeo je pribor i boje i sasušenu travu uz ulicu jednostavno obojio u zeleno. Sa pištoljem za lak i kutijom zelene boje, sve je vrlo brzo doveo u „zeleno“ stanje.
Potez koji i ne mora biti štetan za prirodnu okolinu. Uostalom, on je ovdje upotrijebio boje koje sadrže prehrambene sastojke za biljke.
U svakom slučaju, valjalo bi mu postaviti pitanje: „A kako bi bilo, sa redovnim zalijevanjem trave vodom i šlaufom“?
(stern)
(NovaSloboda.ba)
23.08.2018.

Zaustavljeni momenti: Slike sedmice


Dječija ljetna zabava. U kineskom gradu Handanu, svake godine održava se takmičenje u brzom jedenju lubenica. Takmičenje k'o takmičenje. Nije nedostajalo uzbuđenja, ali i nervoznog navijanja.


U isto vrijeme, negdje na Jadranu, ljudi traže osvježenje u morskoj vodi, ali i hlada ispod suncobrana na plaži. Temperature su prethodnih dana prelazile 35 podiok na skali


U Salzgitteru u pokrajini Niedersachsen, Njemačka, dvojica ljudi stoje u rudarskom šahtu Conrad. Rudnik Eisenerz je prestao s radom, a sada se u njemu nalazi konačno odlagalište atomskog otpada.


Nakon 13. Chicago Ducky Derbyja, jedan dobrovoljac sakuplja gumene patke iz Chicago Rivera. Oko 60 hiljada komada ovih žutih pataka pušteno je da plivaju rijekom. Prihod od prodatih i puštenih pataka sakupljan je za Specijalne olimpijske igre u Illinoisu.


Na Street Art Festivalu u Wilhelmshavenu u Njemačkoj, jedan umjetnik se odlučio na neobičnu postavku. U 3 D tehnici je predstavio ajkule koje kao da iskaču iz trotoara, pred očima zainteresovanih prolaznika.


Kako izgleda jedan napuhan balon sa vanjske strane, poznato je svima koji su ga gledali uživo, ili barem na slikama. Međutim, rijetka je prilika da se zaviri u unutrašnjost balona, prije nego što bude napuhan toplim vazduhom, i prije nego što se podigne sa zemlje. Ta prilika se ukazala u jednom trenutku, i zabilježena okom kamere, tokom internacionalne svečanosti balona u Bristolu u Engleskoj.


U Mashati, rezervatu za divljač, jedna lavica je došla do neobičnog plijena. Kad je njoj i njenim mladima dosadila grupa fotografa, suknula se prema njihovom džipu. Pri tome je nekom od posjetilaca kamera ispala na zemlju, i našla se u zubima lavice. Nakon toga lavica se odšetala među mlade, a kameru spustila na tlo, kao trofej, ili igračku. Uglavnom, nikom nije više ni padalo na pamet da se vraća i traži kameru.


U indijskom mjestu Kozhikode svake godine održava se trka volova. O kakvoj trci se radi najbolje se može vidjeti sa slike u prilogu. Dvojac volova, upregnutih u jaram, trče po stazi punoj vode i blata, a u tome im aktivno pomažu dvojica ljudi, Jedan ih vodi, a drugi ih tjera u trk.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.08.2018.

Dani postaju znatno kraći: Već 2 sata manje dnevne svijetlosti


Vrućina još uvijek drži čvrsto u rukama srednju Evropu, ali dan postaje sve kraći, a maksimum ljeta već lagano prelazi u kasno ljeto. Od početka ljeta, dan je sada postao 2 sata kraći, sat ujutro, sat uveče. Za variranje dužine dana kriva je osovina zemljine kugle koja stoji pod uglom od 23 stepena u odnosu na vertikalu. Zbog toga dnevna svijetlost u junu traje 16 sati, a u decembru svega 8 sati. Ovih dana, svaki novi dan je kraći za 4 minute, sada obdanica traje oko 14 sati, dok će krajem septembra iznositi svega 11,5 sati, a krajem novembra samo 9 sati.

Opadanjem dužine dana i temperature postaju niže, jer sunce tokom dana ne stoji tako visoko, tako da ga je manje na raspolaganju za grijanje zraka. Zbog povećanja dužine noći vazduh na površini zemlje se hladi više nego prije par sedmica. Sa ovim promjenama narednih sedmica mogući su problemi sa spavajem kod pojedinih osoba. Također, narednih sedmica, moguća je pojava jutarnje magle, a na livadama pojava rose.
(wetter.tv)

 
22.08.2018.

Sitan znamen: Narodno pozorište


Javna ustanova Narodno pozorište Mostar zvanično je osnovana i počela s radom 28. novembra. 1949. godine u sali Radničkog društva Abrašević.
Prve dvije sezone, Pozorište je egzistiralo bez pozorišnog fundusa, u jednoj staroj, trošnoj pozorišnoj dvorani s pozornicom. Ubrzo je sazrela odluka za gradnju, odnosno adaptaciju nove pozorišne zgrade.
Početkom 1949. godine, donesena je odluka o gradnji zgrade Pozorišta i to na temeljima zgrade Srpsko-pravoslavne crkvene opštine, koji su na tom prostoru stajali sve od 1938. godine. Generalni projekat interijera izradio je profesor arhitekture Moma Belobrk iz Beograda. Iako postojeći temelji nisu bili predviđeni za ovakvu zgradu, već u septembru iste godine pristupilo se gradnji. Naravno da 17. novembra 1951. godine, prilikom svečanog otvorenja Pozorišta nije sve bilo završeno, ali osnovna funkcija objekta je zadovoljila. Ni danas plato ispred Pozorišta nije dovršen u skladu s postojećim projektom.
Izgradnjom nove zgrade, dolaskom Safeta Ćišića za upravnika pozorišta, 1. januara 1951. godine, angažovanjem novih već afirmisanih, ali i glumaca početnika, tehničkim pojačanjem u savremenoj opremi i ljudstvu, stvara se kolektiv od 80 članova, koji započinje ispisivati novu stranicu ovog teatra.
Priredili: Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
22.08.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Zastave iz Fuyanga


Posao žena na slici je samo da šiju i da time učestvuju u jednoj uspješnoj priči, koja to u stvari nije.
Šnajderice zastava iz Fuyanga u istočnokineskoj provinciji Anhul rade za Donalda Trumpa. Njegov izborni slogan 2016. godine „Make the chaos again“, „Napraviti haos ponovo“, trebao bi imati nastavak za njegovu kampanju 2020. godine, a glasi „Keep the chaos great“, „Držati haos velikim“.
Ako je time nešto pogrešno rečeno, onda sa namjerom: Trump nije Ameriku napravio većom, nego zbunjenost širom svijeta.
Ironija priče: Proizvodnja zastava će vjerovatno biti obustavjena.
Razlog: Trumpove kaznene carine za Kinu.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
22.08.2018.

Pa, odakle vas?


Nekada je ovdje bila najveća kolonija kraljevskih pingvina, a danas ih je na istom mjestu preostalo svega 12 posto.
Kako pišu istraživači u francuskom stručnom časopisu Antarctic Science, na ostrvu Ile aux Cochons, u prevodu Ostrvo svinja, u južnom dijelu Indijskog okeana, oko 1980. godine bilo je nastanjeno oko 500 hiljada parova ovih pingvina. Sada ih se tamo nalazi svega oko 60 hiljada.
Da bi prebrojali stanovnike ovakvih kolonija, istraživači se koriste satelitskim snimcima ostrva. Obzirom da se tokom parenja skoro svi pingvini nalaze na jednom ravnom području, njihov broj se da procijeniti sa velikom tačnošću.
Razlozi za ovako masovno smanjenje stanovnika kolonije ostaje nepoznato.
Pingvini mogu biti decimirani zbog nedostatka hrane, bolesti, ili zbog povećanih napada grabljivaca.
A, takođe, je moguće da su za mjesto parenja sada izabrali neko novo mjesto.
Ko zna?
Istraživanje se nastavlja.
(sdz)


(NovaSloboda.ba)
21.08.2018.

Bajram Šerif Mubarek Olsun


(spagos)
20.08.2018.

Čuvar istorije Rođenih


Enes Vukotić – Čuvar istorije Rođenih

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu Sportske novosti 18. augusta 2018. autor Mirsad Starčević)

Ljubav prema “Rođenima“ je nemjerljiva. Mnogi u ljubavi prema klubu pronalaze smisao svog života, a Enes Vukotić je upravo takav. Jedan je od simbola tima sa Neretve, živa enciklopedija “Rođenih“, vrhunski poznavatelj fudbalskih i drugih prilika oko kluba i čovjek koji je više od trideset godina proveo radeći u Veležu.
Uporedo s poslom, Eno je decenijama uz veliku dozu sentimentalnosti, sakupljao podatke i isječke iz novina. Često u polušali među rajom je znao kazati: “Stotinu se puta posvađam sa suprugom, zbog građe za knjigu o crvenom timu“. Jer i kada je sa suprugom i najbiližima – Enes misli na Velež. To je nešto više od ljubavi, to je Velež, to je Enes Vukotić.
S druge strane, da bi običan čovjek shvatio veličinu iskonske ljubavi, treba da zna što su “Rođeni“, nekad najomiljeniji jugoslovenski prvoligaš, a i danas širom regiona poštovan od neutralnih navijača. Onda stvari postaju mnogo jasnije. Ko je barem jednom kročio na hram fudbala, stadion Pod Bijelim brijegom, zna kakve emocije krenu kroz krvotok i kada se sjetite najvoljenijih.
Ogromna je privilegija razgovarati, družiti se i biti istinski prijatelj s ljudskom veličinom i čuvarom historije “Rođenih“ – Enesom Vukotićem. Veliku zahvalnost “krojač“ ovog teksta duguje Enesu Vukotiću, jer mu je ukazao povjerenje i neizmjernu čast, da u Almanahu iskaže svoje mišljenje prema bh. fudbalskom velikanu. U skoro stoljetnoj tradiciju kluba, čast je biti s imenom i prezimenom među najvećim sportskim i ljudskim legendama.
Knjiga je svojevrsna hronologija, velikog broja utakmica koje je Velež odigrao kroz svoju historiju. Djelo koje je urađeno je jedinstveno u sportskom svijetu, što se sa sigurnošću može utvrditi, jer na više od 1. 100 stranica sadrži ogroman broj novinskih izvještaja, koje je Eno marljivo godinama sakupljao, čuvao i uklopio u poseban mozaik.
Tu se može vidjeti preko 1. 000 fotografija različitih generacija kluba, zatim oko 600 izvještaja sa Veležovih utakmica. Almanah je jedno antologijsko djelo, čija će se prava vrijednost odrediti tek u godinama i decenijama koja slijede, te zaslužuje da krasi biblioteku svakog zaljubljenika i prijatelja Veleža
Naravno, i navijača drugih timova, te posebno mlađe generacije, koja bi se mogla uvjeriti što je bio Velež i kako ga danas treba voljeti. Zašto ? Zato što se Velež oduvijek njegovao u srcima navijača, skoro stoljeće, kao nešto najrođenije. A dobro je znano da je oduvijek imao i najljepši nadimak za jedan fudbalski klub u cijelom svijetu, to pitomo – “Rođeni“.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)


20.08.2018.

Rođeni, Rođeni!


Nekome je potrebna Evropa da mu dođe 1.500 ljudi na stadion, a nekome samo 2. kolo Prve lige FBiH da se čuje pjesma 5.000 ljudi na stadionu!
(Salko Bijedić/twitter)
20.08.2018.

Pakleni požari: Ići ili ostati




Malo mjesto Monchique u Portugalu obavijeno je morem plamena i dima. A u selu, barem tako djeluje slika, kao da se još vode diskusije: Ići, ili ostati?
Preko 800 vatrogasaca borili su se protiv katastrofalnih požara na sjevernom rubu Algravea tokom čitavog vikenda.
Sa početkom naredne sedmice, podivljala vatrena stihija još nije bila obuzdana, jer je okolno područje velikim dijelom nepristupačno.
Ovo mjesto je omiljeni cilj mnogih turista zbog planinarskih staza, ljekovitih izvora i blizine plaža. Sve to je ovim požarom ostalo u drugom planu.
Preko dvadeset ljudi je povrijeđeno u požaru.
(stern)
(NovaSloboda.ba
19.08.2018.

U finalu poraz, momci ostavili srce na parketu


Orhan Špago

Muška kadetska reprezentacija Bosne i Hercegovine poražena je u finalu E.P divizije B od selekcije Rusije rezultatom 77:83.

Nakon dobro otvorene prve donice naših igrača. U drugom periodu Rusi prave osjetnu razliku s kojom odlaze na odmor.
U nastavku igre bh.kadeti su borili se, smanjili prednost i vratili se u igru. No međutim nisu uspjeli napraviti preokret i pobjeda je pripala Rusiji. Međutim ono što je najvažnije cilj je ispunjen bh. kadeti ostvarili povratak u A diviziju.
U redovima bh. kadeta Gobović je ubacio 16, Huseinović 15, Gatarić 13 i Špago 10 poena. Kod Rusije istakli su se Maltsev 20, i Evseev 16 poena.

Bh. kadeti su pokazali sjajnu borbu protiv Rusije u finalu Evropskog prvenstva divizije B, koje se igralo u dovrani “Sabit Hadžić” na Ilidži.
Srebrena medalja i plasman u diviziju A ima zlatni sjaj. Borba, disciplina i igra koju su prikazali bh. kadeti proteklih dana je za primjer kako se nosi najdraži dres!
(bhbasket.ba)

(spagos)

19.08.2018.

Druga pobjeda Rođenih


(fotosi:Mirso)




Fudbaleri Veleža, nakon odlične igre i ubjedljive pobjede u Čapljini, nastavili su pobjednički niz, ali su do 3 boda došli teže nego što se očekivalo.
Nošeni na krilima svojih fanatičnih navijača, fudbaleri Veleža furiozno su započeli meč sa Goraždom, čvrsto riješeni da što prije dođu u vođstvo.
Redale su se prilike pred golom  Ćulova, a onda je u 10. minuti stadion proključao. Nakon što je u šesnaestercu gostiju srušen Zvonić, sudija Bandić pokazao je na bijelu tačku, a siguran izvođač bio je Brandao – 1:0.
U jeku stalnih Veležovih napada, kada je gol visio u vazduhu, gosti umalo u 23. minuti nisu izjednačili. Veliku grešku napravio je golman Bobić, ali, na njegovu sreću, gosti nisu uspjeli poslati loptu u mrežu.
Ponovo je Bobić šest minuta kasnije pogriješio, ali gosti, i ovoga puta, to nisu znali iskoristiti.
Mogli su domaći povećati u đu 34. minuti, kada je Fajić izišao sam pred golmana Ćulova, koji je sjajno intervenisao i spasio svoj tim.
Potom je uslijedio kratkotrajni prekid utakmice zbog bakljade domaćih navijača, koji su na ovaj način obilježili petu godišnjicu od tragične pogibije člana KN Red Army Jasmina Kasumačića Kamača..
Domaći igrači nastavili su sa stalnim napadima, ali se na odmor, ipak, otišlo sa samo jednim golom u mreži gostiju.
Početak drugog poluvremena počeo je loše po Rođene. Smušenost domaće odbrane vješto je iskoristio Blagojević i u 50. minuti izjednačio rezultat.
Primljeni gol šokantno je djelovao na doamće igrače i umalo u 59. minuti nisu primili i drugi gol, ali je Islamagić propustio sjajnu priliku za gol.
Minut kasnije, prilika za Fajića, ali je bio neoprezan, a u 70. minuti gosti u ostali s igračem manje, jer je drugi žuti karton dobio Nidal Ćulov.
Nusmir Fajić već sada je pokazao da je veliko pojačanje Veleža. Deset minuta prije kraja utakmice, poslije velike opsade gola gostiju, Fajić je bio najprisebniji i loptu poslao u mrežu gostiju- 2:1.
U sudijskoj nadoknadi vremena, Fajić je ponovo obradovao domaće navijače, postigavši svoj drugi gol – 3:1.

Stadion Rođeni.
Sudija: Antoni Bandić (Grude)
Žuti kartoni: Nidal Ćulov (Goražde)
Crveni karton: Nidal Ćulov (Goražde)

Strijelci: 1:0 Brandao (10’ iz penala), 1:1 Blagojević 50’), 1:1 Fajić (80’), 3:1 Fajić (90’)

Velež: Bobić, Ferreyra, Zvonić, Kuduzović, Mešanović (od 62’ Cvijanović), Ćosić, Behram (od 59’ Lucas), Vehabović, Mujezinović, Brandao, Fajić.

Goražde: Ćulov Ne., Ćulov Ni., Dučić, Šehić, Đoković, Korjenić, Huseinspahić, Blagojević, Islamagić, Kapetan, Mirković.
(NovaSloboda.ba)


19.08.2018.

Cvijetni tepih na Grand Placeu u Briselu







U četvrtak je na 1800 kvadratnih metara Velikog trga (Grand Place) u Briselu postavljen cvijetni tepih od 500 hiljada cvijetova dahlija (georgine) i begonija. Ovogodišnja tema tepiha bila je „Guanajuato, kulturni ponos Meksika“.
Belgijski proizvođači cvijeća su nadvladali ljetnu toplinu, kako bi postavili pola miliona cvjetova na ovogodišnjem izdanju ovog svjetski poznatog tepiha. Dok se Evropa borila sa rekordno toplim ljetom, organizatori su se brinuli da toplota ne spriječi cvjetanje cvjetova. Desetak dana prije termina, čak su strahovali da neće imati dovoljno cvijetova, ali srećom, u tom periodu vrijeme se promijenilo i donijelo novo svježe cvijeće.
Ova manifestacija u Briselu traje od 1971. godine, kada su briselski vijećnici bili impresionirani sličnim aranžmanima u susjednoj provinciji Flandriji i odlučili da to dovedu u svoj grad. Od tada, tepih se postavlja svake druge godine i privlači na desetine hiljada posjetilaca.
Kako je to izgledalo, u galeriji u prilogu.
(woanews)
Smail Špago



18.08.2018.

EP u košarci U16: Pobjeda protiv Makedonije, večeras finale protiv Rusije



Bh. kadetska reprezentacija porazila je selekciju Makedonije 95:76 i plasirala se u finale Evropskog prvenstva divizije B, te samim tim izborila plasman u diviziju A.
Prvo poluvrijeme proteklo je u izjednačenoj igri, te se na odmor otišlo rezultatom 50:50. U nastavku igre bh. kadeti prave potpuni preokret u trećoj dionici, te sa plus 12 ulaze u posljednji period utakmice.
U 4/4 Prašovićevi izabranici sigurno čuvaju prednost i povećavaju susret mirno privode kraju i dolaze do zaslužene pobjede izuzetnog značaja.
Najefikasniji kod Zmajića bio je Huseinović sa 26 poena, Halilčević je dodao 19 (11 skokova), Vidović 15 i Kusmuk 13 poena.

Muška kadetska reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras igra finale Evropskog prvenstva divizije B protiv selekcije Rusije.
Finalni susret igra se na Ilidži u dvorani ” Sabit Hadžić” s početkom u 20:45 časova. Dođimo večeras, podržimo dječake u borbi za prvo mjesto.
Bez obzira što je cilj ostvaren, bh. kadeti će dati sve od sebe da budu na tronu.

Prenos, kao i prethodnih dana na youtube kanalu:

(bhbasket.ba)

(spagos)

18.08.2018.

Ljudi i običaji: Čudno toplo ljeto












Čudne stvari dešavaju se u Engleskoj ovog ljeta, doduše, potpuno nezavisno od čudnih stvari koje se ovde dešavaju uvijek. Najčudnije ovog ljeta, što je vrlo moguće, to je jedno pravo ljeto sa suncem i vrućinom, iako Britanci teže da sve ono što je iznad  20 stepeni nazivaju vrućinom. Čudno je i to, što je engleska reprezentacija konačno pobijedila na penale na jednom Svjetskom prvenstvu, i tako skoro prekršila jedan prirodni zakon. Njihov neuspjeh je bio toliko siguran, kao plima i oseka, ili dan i noć.
Da li je ovog ljeta nešto iskočilo iz već poznate ravnoteže? Na mnogo toga nije se moglo osloniti ovog ljeta. Sezona, kako kažu, nije onakva kakva je nekada bila. Visoka služba gornje klase, upperclass, aristokratija, plemstvo, i od nedavno novčano plemstvo.
Sve se to može podvesti pod pojam „The Season“ i odnosi se na velike društvene događaje, prije svega, na trke konja u Epsonu i Ascotu, Queen Polo Cup u Windsor Great parku, Operski festival u Glynbourneu i Henley Royal regata na Themse. Sve su to ključni podaci iz kalendara finih krugova, ali prema presudi stručnjaka i kolumnista ugroženi su od Parvenusa i Oligarha, uglavnom ruskog porijekla, koji imaju više moneta nego manira. S druge strane, ono što je uočljivo, i ne čudi, nigdje na svijetu ne živi više superbogatih, kao u Londonu. Čak 93 milijardera. Svjetski rekord.
Stoga je napravljena Tour d'Horizon od onih nižeg staleža, kako bi se istražilo koliko je još ostalo od onog britanskog Mytosa, i da li rigidni sistem britanskog klasnog sistema omekšava.
Ekskurzija je počela jednog sunačnog petka u junu na Epsonu, na svjetski poznatom Ladies Day. Ustalom, dalje, o tome slike kazuju bolje od hiljadu riječi.
Ništa nije engleskije od ove sezone, ljetna parada klase gornjih deset hiljada. U zadnje vrijeme, ova prastara britanska institucija je ugrožena i gubi na stilu zbog oligarha i parvenusa, ili po naški došljaka. Čini se da je došlo vrijeme da se pravi inventura.
U svakom slučaju, svi su dobro pokriveni. Dame nose šešire sa cvijećem, a gospoda cilindre. Kockati se, lumpovati, ili jednostavno, samo uživati, moto je svakog pojedinačno.
Nakon svake trke konja, u Ascotu ljudi se sakupljaju na rubu staze u jednom muzičkom paviljonu iza tribina i pjevaju britanske klasike, od Beatlesa do „Rule Britanica“. Ovdje ni u kom slučaju konji i trka nisu u prvom planu, ali stručna klijentela pažljivo studira program trke. Ponekog potrefi sreća prilikom klađenja, a neki opet žele ostati dostojanstveni, kao gospodin za stolom na festivalu opere u Glyndebourneu. Na polo takmičenju preovladavaju igrači iz prekomorskih zemalja. Više je nego očigledno da je jedan gledalac prazan onoliko, koliko i flaša pored njega, a na Henley Royal Regati šareni su samo su sakoi gospode u gledalištu. Nekada su tetovaže bile tabu u visokim krugovima. Danas, to više nikome ne smeta.
Epsom, Polo, Ascot, Henely, sve je britanski. Sve je lijepo, čak i previše bijelo, ponekad bizarno, kao u slučaju Glyndebourne, koji se ukazuje kao da je iz raja.
Sezona je pri kraju, ali ovdje sezona nikad ne prestaje. Barem za pravu elitu. Kada prestane ljeto, a dođe magla, gospoda se susreću na strelištu, ili u lovu.”Sezona je uvijek”.
A uz sve to, utakmice Premijer lige su već počele.
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.08.2018.

EP u košarci U16: Danas BiH u polufinalu protiv Makedonije



Evropsko prvenstvo u košarci U 16

danas u 18:45 polufinale Makedonija - BiH

prenos utakmice na youtube kanalu:

https://www.youtube.com/FIBA

(spagos)
17.08.2018.

BiH rasturila Island sa 27 razlike




Muška kadetska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine u sjajnoj atmoaferi u dvorani “Sabit Hadžić” na Ilidži porazila je selekciju Islanda u okviru četvrtifnala Evropskog prvenstva divizije B ubjedljivim rezultatom 86:59.

Zmajići su tokom cijelog susreta imali kontrolu tokom čitave utakmice i pobjeda nijednog trenutka nije dolazila u pitanje. Kako je utakmica odmicala prednost bh. kadeta rasla.

Najefikasniji u redovima Zmajića bili su Huseinović sa 18, Gatarić je dodao 15, Curović 13 i Špago 12 poena. Kod Islanda dvocifren je bio Ludviksson sa 10 poena.


(bhbasket.ba)

(spagos)

17.08.2018.

Kino predstava na visini


Ovo se sigurno može nazvati kino doživljaj. Iznad Lysefjorda, u blizini Stavangera u Norveškoj, napravljen je veliki filmski ekran, a ispred njega sjede gledaoci, kako bi pogledali „Mission: Impossible – Fallout“, najnoviji akcioni film Tom Cruisea.
Neke scene iz ovog filma su snimane baš ovdje. Na Preikestolen, jednom platou visokom 604 metra, po kome je čitavo ovo područje poznato: Plato sa oštrim ivicama izlazi iz kamena, kao neki propovjednik.
Sasvim je jasno da se Tom Cruise, u ulozi Ethana Hunta, kreće njegovim rubovima iznad ambisa.
Film je sniman prošlog novembra, a 1.500 gledalaca je dobilo priliku da prisustvuju, pardon, da se uspenju, kako bi pogledali ovaj film.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
16.08.2018.

Kome je sudbine...








Most u Genovi se srušio, utvrđuju se uzroci pada mosta u kome su život izgubile 42 osobe.
Vozač jednog kamiona je uspio zakočiti neposredno pred ambisom: „Vidio sam kako most pada“

Nekoliko metara pred njegovim kamionom otvorio se ponor. Vozač malog kamiona uspio je blagovremeno zakočiti, dok most Ponte Morandi pred njegovim očima rušio. Dan poslije tragedije 27. godišnji vozač, pom imenu Luigi, opisao je katastrofu onako kako je on to vidio i doživio.
Plavo zeleni kamion stoji na mostu a pred njim zijeva ogromna provalija, duboka 40 metara. To su slike apokalipse koje su postale simbol poražavajućeg pada Ponte Morandi u Genovi.
Kamion firme Basko stoji još uvijek pred ostacima nekadašnjeg mosta, a vozač kamiona u međuvremenu je kod kuće, sa svojom porodicom.
Tjelesno je netaknut, ali je još uvijek u šoku, tvrdi poslodavac vozača, kako pišu italijanske novine „Secolo d'Italia“.
Autoput, koji na ovom dijelu vodi preko mosta, u utorak popodne je po običaju bio pun. Sudbina je htjela da je neposredno prije mjesta pada kamion preticalo jedno vozilo, pa je vozač stoga je morao prikočiti. Osim toga vozila, i sva ostala vozila koja su ga preticala i vozili lijevom trakom prošli su ga i nestajali u ambisu. Tada je on naglo zakočio, mjenjač ubacio u rikverc, i vratio kamion jedan metar unazad. Njegov kamion se zaustavio u zadnjoj sekundi, kako to i slike sa mosta prikazuju.
“Čim sam stao, otvorio sam vrata kamiona i počeo bježati nazad”. Trčao je, po jakoj kiši, do jednog tunela na autoputu, i tek tu je osjetio sigurnost.
Kao on, tako su i mnogi drugi vozači, koji su se zaustavili ispred provalije, izlazili su iz vozila i trčali prema nazad. Neki kamioni i vozila se vide na slikama, neposredno poslije katastrofe.
Prema pisanju novina Luigi stoji na raspolaganju istražiteljima. U ovom trenutku, ne želi se podsjećati na užas koji se odigravao pred njegovim očima.
(izvori: Secollo D Italia, La Republica)
(web)

16.08.2018.

Evropsko prvenstvo u košarci U16


U borbi za polufinale Bosna i Hercegovina igra protiv Islanda, podržite naše kadete!

Mušku U16 reprezentaciju Bosne i Hercegovine u četvrtak 16. augusta u 18:45 sati očekuje utakmica četvrtfinala protiv drugoplasirane ekipe iz C grupe, selekcije Islanda.
Pobjeda u ovom susretu naše kadete bi odvela na korak do ostvarenja cilja - plasmana u A diviziju naredne godine.

Utakmica se igra u dvorani Sabit Hadžić na Ilidži.

PODRŽIMO NAŠE ZMAJEVE!

Ukoliko ni jedna TV kuća ne organizuje prenos ove utakmice, za sve one koji žele gledati utakmicu, na raspolaganju im stoji link na fiba.basketball, doduše bez komentatora, ali se utakmica može uz odliönu sliku gledati i pratiti rezultat:


(spagos)
16.08.2018.

Žičara za krave


Krava na slici upravo izlazi iz gondole jedne žičare. Je li možda krava bila lijena da se uspenje uz planinu?
Na Visokim Alpama u švicarskom kantonu Uri, koji leži na 1800 metara nadmorske visine, postoji pet alpskih štala sa oko 100 krava. One u ove štale dolaze sasvim udobno. Na livadi u dnu doline ulaze u gondole žičare, pošto put prema vrhu nije prohodan, od kako je prošle jeseni zatrpan zemljom. Zbog toga je za krave osposobljena žičara, duga 1.100 metara, kojom se savladava visina od 300 metara.
Troškovi prevoza iz doline na plninu iznose oko 70 hiljada eura.
Pa, nazdravlje!
(stern)
(NovaSloboda.ba)
15.08.2018.

Promovisane dvije knjige o Mostaru

(tekst sa fotografijama, koji slijedi, objavljen je na službenoj stranici Mostarskog ljeta, 15. augusta 2018. godine)


U velikoj sali Centra za kulturu Mostar, večeras je u okviru manifestacije „Mostarsko ljeto 2018" upriličena promocija dvije izuzetno zanimljive knjige koje se tiču grada Mostara. Riječ je o knjigama: "Perom i kamerom o Mostaru", autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i "Stambol u Mostaru", autora Tibora Vrančića.



Autori su, kako je i na samom početku moderator večerašnje promocije Nedžad Maksumić kazao, tri zaljubljenika u Mostar koji spašavaju sjećanja i složni su u jednom, a to je da je historija Mostara cjelovita, nepromjenjiva i neprekrojiva.

'Perom i kamerom o Mostaru'je zbirka svih putopisaca koji su dolazili u Mostar, još prije sto i više godina, i koji su pisali o njemu. Zanimljivo je to, s aspekta današnjeg turizma i današnjih turista, uporediti kako su nekada strani turisti doživljavali Mostar, a kako ga danas doživljavaju. U knjizi je napravljena i kombinacija sa fotografima iz istog perioda koji su ostavili trag u fotografiji. Ta smo dva stila ukomponovali, tako da imamo 47putopisaca i oko 30-tak fotografa. Neko misli da se to dvoje ne može kombinovati, ali svakoje majstor svog zanata. Fotograf doživljava stvari na jedan način, pisac na drugi, tako da smo mi to spojili.", kazao je Tibor Vrančić, jedan od autora knjige „Perom i kamerom o Mostaru".

Vrančić je objasnio o čemu se radi i u njegovoj knjizi „Stambol u Mostaru".

Što se tiče knjige 'Stambol u Mostaru', ilustrator je Miodrag Miličević koji je radio slike u akvarelu, na osnovu starih fotografija. Onda sam uzeo tekstove iz starih knjiga koje se nalaze, također, na web stranici 'CIDOM'-a. Riječ je o pojedinim tekstovima o Mostaru, stanovnicima tadašnjeg Mostara, raznim smiješnim događajima, manje važnim za Mostar, ali koji su isto dio historije. Tako da sam i to sastavio u jednu knjigu.", istakao je Vrančić.



O značaju i vrijednosti ove dvije knjige, pojasnio je Smail Špago, jedan od autora knjige „Perom i kamerom o Mostaru".

Svaka knjiga o Mostaru je dobrodošla i jedan je doprinos da imamo cjelokupniju sliku o našem gradu. Da se vidi šta je Mostar nekad bio, jer to samo kroz pisani dokument možemo vidjeti. Sve drugo se zasniva na pričama, ali to prođe i završi se na priči. Ovo je najljepše što za Mostar neko može uraditi, a to su pisani dokumenti o našem gradu.", objasnio je Špago.


Saradnja između autora se razvila kroz uređivanje fotografija starog Mostara na društvenim mrežama.

Iskupili smo negdje oko 10 000 fotografija starog Mostara. Zatim smo otvorili stranicu 'CIDOM', na koju smo postavili sve knjige do kojih smo došli i pomenute fotografije. Ovi materijali su dostupni svima na adresi www.cidom.org, a mogu poslužiti studentima, književnicima i kome god je to potrebno.", naglasio je Vrančić.

CIDOM - centar za informaciju i dokumentaciju Mostar je, kako kaže moderator Maksumić, web stranica na kojoj se mogu pronaći brojni stari tekstovi koji govore o historiji Mostara, stare fotografije, dokumenti i zanimljivosti koje je nekoliko entuzijasta vrijedno i uporno tražilo i pronalazilo na mnogim stranama, kako bi ih sačuvali od zaborava za one koji se žele sjećati, i za generacije koje dolaze.



Vezu između ove dvije knjige, i odgovor na pitanje zašto obje knjige na jednoj promociji, predstavlja vrlo jednostavan razlog, a to je što su se svi autori, još dok je Braco bio živ, odrekli dobiti, te će sav prihod ići za održavanje stranice 'CIDOM'.", istakao je Vrančić.

Prosječna mjesečna posjećenost stranice je između 8000 i 10000 posjeta. Uzimajući u obzir, da se ne bavimo dnevnom politikom, žutom štampom ili estradom, ovaj broj je značajan. U zadnje vrijeme primjećujemo da se naša arhiva koristi kao izvor za pisanje stručnih radova iz historije, što nas čini posebno ponosnim. To nam je potvrda daje ovo lijepa i plemenita ideja, i da smo na pravom putu.", kazala je Emina Redžić Muftić, članica 'CIDOM' tima.

Promotor knjiga bio je novinar i publicista Šemsudin Zlatko Serdarević, a večer je upotpunilo čitanje odlomaka iz obje knjige, koje je izdvojio i pročitao direktor Mostarskog teatra mladih, Sead Đulić.

(mostarskoljeto.ba)





15.08.2018.

Održana promocija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru“ i Stambol u Mostaru“





(fotosi: Nedim, Ajša, Jagoda)

U okviru manifestacije „Mostarsko ljeto 2018“, sinoć je u Centru za kulturu grada Mostara održana promocija knjiga “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i “Stambol u Mostaru”, autora Tibora Vrančića.
Knjiga “Perom i kamerom o Mostaru” donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru, koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad.
Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava, a ujedno to je prvi pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi. Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi, zajedno sa njihovim fotografijama, iz istog perioda koji su kamerama ovjekovječili Mostar. Zbog toga, knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije.
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.
Druga knjiga “Stambol u Mostaru” pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se desili u Mostaru prije više od jednog vijeka. Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara. Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju ulogu u tkanju istorije grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara, koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara. U odabiru tekstova autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je uz to nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće.
(Novasloboda.ba)
15.08.2018.

Sitan znamen: Žig Vojne pošte


Dolaskom austrougarske vlasti, Mostar sve više prihvata evropske standarde.
Tako se na Mejdanu, tadašnjem Rudolphplatz-u (danas Trg 1. maja), gradi Vojna pošta. Svečano je otvorena 6. avgusta. 1878. godine.
Regruti, koji su služili u jednom od tri vojna logora Mostara, su sa drvenim vojnim sanducima pristizali iz svih krajeva K. & K. monarhije u Mostar.
Tako nalazimo i mnogobrojne razglednice iz tog perioda s motivom ovog objekta i trga, ali je za ove kao i razglednice s ostalim motivima Mostara zajedničko, da su sve one poslate u svijet baš sa ovog mjesta – iz Vojne pošte, sve ovjerene žigom pošte koga donosimo ovdje.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
15.08.2018.

Novi smisao u životu


„I change“ – „Ja se mijenjam“ naziv je jednog programa za resocijalizaciju mladih teških zločinaca u jednom zatvoru u San Francisko Gotera, udaljenom oko 160 kilometara od San Salvadora, glavnog grada El Salvadora.
U tom programu neki zatvorenici moraju plesti i štrikati, a drugi uzeti učešća u muzičkim radionicama, kako bi njihovom životu dali jedan sasvim drugi smisao.
Svi oni pripadaju bandama ubica „MS-13“ i „Bario 18“, koje su odgovorne za ilegalnu trgovinu oružjem i drogama, prostituciju i šverc automobila.
Salvador ima najveću stopu ubistava na svijetu:oko 6.500 godišnje.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
14.08.2018.

Večeras promocija dvije knjige o Mostaru


Knjiga "Perom i kamerom o Mostaru" biće promovisana večeras u Centru za kulturu Mostar u okviru programa Mostarsko ljeto' s početkom u 20:30.


Autori knjige su Tibor Vrančić, Smail Špago i Ismail Braco Čampara.

"Perom i kamerom o Mostaru" je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.

Istu veče će u Centru za kulturu Mostar biti održana promocija knjige 'Stambol u Mostaru', autora Tibora Vrančića.

Knjiga 'Stambol u Mostaru' pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru prije više od jednog stoljeća.

Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara - stoji u najavi promocije.
(StarMo)

14.08.2018.

Tonovi sa Alpa


Neki kažu da Alpski rog ima nešto magično u svom zvuku.
Oko dvije stotine ljudi duvalo je prošle nedelje istovremeno u njihove tri metra duge savijene cijevi.
Ovaj zajednički koncert je vrhunac Festivala alpskih rogova, koji se tradicionalno održava svake godine u Nendazu u kantonu Vallis. Nekada davno, na ovaj način čobani su dozivali svoja stada.
Danas čak u Japanu i u SAD postoje ljubitelji ovog švicarskog nacionalnog instrumenta. Oni dolaze u Nendaz, kako bi se međusobno okušali.
Žiri je pripremljen, i sjedi u jednom zatvorenom šatoru.
Naravno, i to spada i švicarsku tradiciju: Neutralnost.
Pa makar se radilo o tome, iz čijega se čuju najljepši tonovi.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
13.08.2018.

Uspješno završena 11.memorijalna regata „Elvis Eli Eminović“






Sinoć oko 18 sati uspješno je završena  11.memorijalna regata „Elvis Eli Eminović“.
Učesnici regate proveli su više od šest sati u improvizovanim čamcima na Neretvi.
Regata nije takmičarskog karaktera, a svi učesnici koji pređu trasu od Bunskih kanala do Zečijeg Brčka su pobjednici.
Regataa ima za cilj druženje i sjećanje na rano preminulog Elvisa Eminovića.
Elvis Eli Eminović učestvovao je na prve četiri regate, a preminuo je 2012 godine u 34.godini života.
Učesnici ove regate ističu da su proveli na Neretvi jedno divno druženje, uz obećanje: “Vidimo se sljedeće godine“.
Emir Krpo
(NovaSloboda.ba)
13.08.2018.

Odlazak u tišinu


su više od tri sedmice od kako su ovi momci izašli iz tame iz pećine Tham Luang u Tajlandu. Oni su nakon onoga što su tamo preživjeli, mogli putovati svijetom, davati intervjue, i dopustiti da budu slavljeni i hvaljeni.
Ali Ekphanol Chantawong, trener, lijevo na slici, je zajedno sa dvanaest mladih fudbalera već meditirao tokom boravka u pećini. On je dugo živio u jednom budističkom manastiru.
A sada, barem na neko vrijeme, ponovo se vraća tamo, kako bi pratio njegove momke, kao početnike u manastiru.
Sa brijanjem glave, oni se povlače u svijet tišine. Meditacija umjesto intervjua. Oni odlaze tamo kako bi preboljeli traume nastale tokom njihovog boravka u pećini.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
12.08.2018.

Prva trica u gostima


Ako se dan po jutru poznaje...

Velež je, uz fanatično bodrenje svojih vjernih navijača, pobjedom u Čapljini započeo prvenstvo i nagovjestio da će biti najveći kandidat u borbi za plasman u premijerligaško društvo. Čapljina je došla u vođstvo protiv Veleža golom iz penala, koga je realizovao Pervan. Samo dva minuta kasnije, radost za veliki broj navijača Rođenih. Zbog igranja rukom u šesnaestercu, dosuđen je penal u korist Veleža, koga je Brandao pretvorio u gol. Bolju igru, Velež je krunisao drugim golom, koga je postigao Fajić. isti igrač je, u 73. minuti, na asistenciju Cvijatović, postigao svoj drugi gol. pet minuta prije kraja utakmice, novo slavlje za navijače Red Army. Lijepu akciju, Mujezinović je krunisao četvrtim golom za Velež.

Slaven je bez većih problema došao do pobjede protiv Novog Travnika.

Jedinstvo je sjajnim golom Halavaća došao do bodova protiv Bosne.

Zvijezda je u samom finišu utakmicu izennadila Orašje na njegovom terenu i kući se vraća s tri bnoda.

Igman je, golovima Klarića i Savinovića, u finišu utakmice došao do pobjede protiv Goražda.

Čapljina: Čapljina-Velež 1:4 (Pervan 17’ iz penala za Čapljinu, Brandao 10’ iz penala, Fajić 58’, 73’, Mujezinović 84’ za Velež)

Bihać: Jedinstvo-Bosna 1:0 (Halavać 45’)

Živinice: Slaven-Novi Travnik 2:0 (Salihović 36’, Gogić 62’)

Kakanj: Rudar-Metalleghe BSI 0:0

Orašje: Orašje-Zvijezda 0:1 (Mehić 86’)

Vitez: Vitez-Olimpik 0:0

Konjic: Igman-Goražde 2:0 (Klarić 68’, Savinović 88’)

Nedelja

17,30 sati

Tešanj: TOŠK-Bratstvo (Darko Obradović-Stolac

Tabela:

  1. Velež 1 1  0  0  4:1  3
  2. Slaven 1 1  0  0  2:0  3
  3. Igman 1 1  0  0  2:0  3
  4. Zvijezda 1 1  0  0  1:0  3
  5. Jedinstvo 1 1  0  0  1:0  3
  6. Olimpik 1 0  1  0  0:0  1
  7. Vitez 1 0 1  0  0:0  1
  8. Bosna 1  0  0  0  0:1  0
  9. Orašje 1 0  0  1  0:1  0
  10. Goražde 1 0 1  0  0:0  1
  11. Novi Travnik 1 0 0  1  0:2  0
  12. Čapljina 1 0 0  1  1:4  0

Strijelci:

2 gola: Fajić (Velež)

1 gol: Brandao, Mujezinović (Velež), Pervan (Čapljina), Salihović, Gogić (Slaven), Halavać (Jedinstvo), Mehić (Zvijezda), Klarić, Savinović (Igman)

(NovaSloboda.ba)

12.08.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Slike sedmice


U gradu Imperial Beach u Kaliforniji, pas u punoj opremi stoji na dasci za surfanje. Svake godine ovdje se održava „Imperial Beach Surf Dog Competition“. Pri tome, četvoronošci stoje na dasci i pokušavaju pokazati njihove sposobnosti u borbi sa valovima.


Istovremeno, u kanadskom Bonnyvilleu, održava se tradicionalni rodeo, a na slici se vidi momenat kada je jedan jahač bio zbačen sa leđa bika.


Maketa ljudskog kostura od lego kockica postavljena je u jednoj izložbenoj vitrini na najvećoj izložbi Lego modela u Zagrebu u Hrvatskoj. Posjetioci se tu mogu zabaviti i oduševiti posmatranjem preko 100 velikih modela izrađenih od šarenih lego kockica.


Avion za gašenje požara ispušta već poznatu crvenu prašinu za gašenje šumskih požara . Zbog velike ljetne vrućinem u američkoj saveznoj državi Kaliforniji ovih dana bjesni više od dvanaest velikih požara. Nekoliko zadnjih sedmica, vatrogasci pokušavaju požare dovesti pod kontrolu.


U Longnanu u Kini, djeca treniraju sa košarkaškim loptama. Ovo je jedan od kurseva, koji se za đake organizuju tokom školskih ferija. Ko zna, možda će nekom od njih pasti na pamet da pokuša loptu ubaciti u koš, a kasnije, možda da od toga da napravi i karijeru.


Članovi jednog Drillteams američkih Air Forces probaju za njihov nastup na „Royal Edinburgh Military Tatoo“ festivalu.


Aktivistkinja Ahed Tamimi ljubi spomenik nekadašnjeg predjednika Palestine Jasera Arafata u Ramallahu. Tamimi je prije toga odležala osmomjesečnu zatvorsku kaznu nakon napada na dvojicu izraelskih vojnika.


Članovi „Muslimanskog bratstva“ u vrijeme sudskog procesa u Kairu stoje zatvoreni kafezima. Krajem jula tamo je 75 pripadnika ove islamističke organizacije osuđeno na smrt. Sud ih je teretio za učešće u nasilnim protestima 2013. godine.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
11.08.2018.

"Meteorska kiša", poznati astronomski fenomen, vidljiva tokom vikenda 12/13. augusta 2018.



Suze sv. Lovre, odnosno Perzeidi, jedan od najljepših i najatraktivnijih pljuskova meteora ove će godine svoj maksimum imati u noći s 12. na 13. augusta, a prognozira se prosječna aktivnost od 60 do 70 meteora na sat.
Uslovi za posmatranje bit će izvanredni, posebno od ponoći do zore.
Perzeidi su meteorski roj kojem je radijant u sazviježđu Perzeju, a zapaža se od 25. jula do 20. augusta, s najvećom učestalošću 12. augusta kad se može pojaviti i 80 meteora na sat.
Radi se o meteorima koji su zapravo svemirske krhotine koje velikim brzinama udaraju u Zemljinu atmosferu. Tada se na nebu pojavljuju svijetle trake. Većina je dijelova manja od zrna pijeska, pa ih jako mali broj dospije do tla. Ostaci koji su dovoljno veliki da prežive pad nazivaju se meteoritima.
(klix.ba)

11.08.2018.

Počinje prvenstvo u Prvoj fudbalskoj ligi FBiH - Za Velež treća sreća


Novo prvenstvo u Prvoj fudbalskoj ligi FBiH započinje danas odigravanjem sedam utakmica.
Sudeći po imenima, biće ovo najneizvjesnije prvenstvo, a među favoritima za plasman u BH Telecom Premijer ligu BiH izdvajaju se Velež, Olimpik, Vitez, Orašje, Metalleghe BSI i Zvijezda.
Velež, koji će iz trećeg pokušaja pokušati povratak u premijerligaško društvo, prvenstvo  započinje gostovanjem u Čapljini, a uz uvažavanje protivnika, iz tabora Rođenih stižu izjave da ih interesuje samo pobjeda.
Derbi prvog kola igraju Vitez i Olimpik i u ovm meču moguća su sva tri znaka.
U ostalim susretima, domaćini su blagi favoriti.
Subota
17,30 sati
Čapljina: Čapljina-Velež (Elvedin Topuzović-Zenica)
Bihać: Jedinstvo-Bosna (Ilija Živković-Orašje)
Živinice: Slaven-Novi Travnik (Emir Spahalić-Mostar)
Kakanj: Rudar-Metalleghe BSI (Dario Karačić-Čitluk)
Orašje: Orašje-Zvijezda (Ismet Ibrahimkadić-Tešanj)
Vitez: Vitez-Olimpik (Mahir Mehmedičević-Gradačac)
Konjic: Igman-Goražde (Semir Sarajkić-Sarajevo)
Nedelja
17,30 sati
Tešanj: TOŠK-Bratstvo (Darko Obardović-Stolac)


 (NovaSloboda.ba)
11.08.2018.

Spomenik radosti života


Jedan po svemu jedinstveni spomenik u Salt Lake Cityju u SAD prikazuje dječaka kako skače u vis iz njegovih invalidskih kolica. Dječak je najveći dio svog života, koji je trajao svega deset godina, proveo u kolicima.
Matthew Stanford Robinson bi ove godine napunio 30 godina. Ovaj svijet je napustio prije dvadeset godina, kada mu je bilo svega deset.
Najteže što roditelji mogu doživjeti u svom životu je sahrana vlastitog djeteta.
Matthew je od rođenja bio invalid, zbog nedostatka kisika prilikom njegovog rođenja. Bio je slijep, većim dijelom paralizovan, mogao je reći samo nekoliko riječi i čitav svoj kratki život sjedio je u kolicima.
Otac Ernest Robinson, po zanimanju vajar, želio je svom sinu podići spomenik za vječnost, sam je osmislio izgled spomenika i takav napravio.
„Oslobođen od invalidskih kolica, Matthew se podiže uvis prema nebu, sa jednom ispruženom rukom. Sada je oslobođen i od ovozemaljskih opterećenja“.
„Spomenik ne bi trebao biti ni depresivan niti tužan. On bi trebao da zrači radošću i snagom. Zato, jer je upravi takav bio i Matthew tokom njegovog kratkog života. Dječak je bio stalno nasmijan, volio je prirodu, a njegovoj porodici, učitelju i školskim drugovima poklanjao je mnogo radosti“, napisao je otac na stranici njegove zadužbine „Ability“ – „Sposobnost“.
(enjoyutah)
(NovaSloboda.ba)
11.08.2018.

U Centru za kulturu: Promocija knjiga „Perom i kamerom o Mostaru“ i „Stambol u Mostaru“





U okviru manifestacije Mostarsko ljeto, u utorak 14. avgusta u Centru za kulturu Mostar (Rade Bitange, 13), s početkom u 20,30 sati, održaće se promocija dvije knjige: “Perom i kamerom o Mostaru”, autorskog trojca Tibora Vrančića, Smaila Špage i Ismaila Brace Čampare i “Stambol u Mostaru”, autora Tibora Vraničića.
Prva knjiga “Perom i kamerom o Mostaru” na 267 stranica donosi veliki broj zanimljivih tekstova o Mostaru koje su napisali brojni inostrani putopisci s kraja 19. i početka 20. vijeka posjećujući naš grad. Svi ti utisci o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog istorijskog vremena i želja je autorskog trojca sačuvati ih od zaborava. Autori su se pobrinuli da se tekstovi prevedu sa jezika na kojima su onoga vremena bili objavljivani, i kao takvi sačuvani do danas.
Prvi je to pokušaj stavljanja na jedno mjesto brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar. Putnik od prije stotinu i više godina nije bio kao današnji – što brže „protutnjati” nekom destinacijom. Onovremenom putniku nije bilo dovoljno samo nijemo posjetiti neko mjesto, usput pregristi nešto na brzinu i nastaviti dalje. Naprotiv, on se zanimao za način života ljudi, on je razgovarao s njima, posjećivao ih u njihovim domovima, očaravala ga je istorija zemlje u koju je došao, njihova kuhinja i običaji, on je primjećivao svaku malenu stijenu obraslu mahovinom, raspukli šipak, granu smokve koja je virila ponad nekog duvara, zelenu boju Neretve, obične ljude.
Uz to, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar, te stoga knjiga predstavlja jedan amalgam ova dva žanra – putopisa i fotografije. Fotograf s početka dvadesetog vijeka je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Knjiga je, takođe, obogaćena brojnim fotografijama starog Mostara, pa stoga predstavlja uistinu jedno bogatsvo koje valja sačuvati za buduća pokoljenja.
Knjiga je posvećena nedavno preminulom članu autorskog trojca, Ismailu Braci Čampari, za čijeg života je obrađen najveći broj tekstova i fotografija u knjizi.
Druga knjiga “Stambol u Mostaru” na 137 stranica pokušava da starim tekstovima otrgne od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru prije više od jednog stoljeća. Tekstovi su prikupljeni iz brojnih starih knjiga objavljenih u prošlosti Mostara.
Namjera autora je pokazati jednu bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada. Ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, za korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, a neke dobre uzele za primjer mlađim generacijama.
Tekstovi su obogaćeni kolor fotografijama starog Mostara koje je kistom oživio Miodrag Milićević, a rađene su na osnovu predloška starih originalnih fotografija Mostara. U odabiru tekstova, autora su vodili sljedeći kriteriji: da budu zanimljivi, da otkrivaju nešto značajno ili da rasvjetljuju neku manje poznatu činjenicu, te je, uz to, nastojao biti objektivan u izboru koliko god je to moguće.
(NovaSloboda.ba)
10.08.2018.

Kupanje zabranjeno!




Na slikama iz vazduha vidljive su zeleno obojene pruge u američkom jezeru Owasco Lake, kojih bi se svaki kupač najradije odmah odrekao.
One naznačavaju da voda obiluje cyano bakterijama, poznatim kao plave alge. One proizvode opasne otrove, koji dovode do nadražaja kože, a ako se progutaju izazivaju mučninu i povraćanje.
Ne bi bilo čudo da se pojedinačno u ovako toplom ljetu koje još traje nad Evropom, i u drugim jezerima širom svijeta pojavi povećana koncentracija ovih bakterija.
U svakom slučaju, ako se pored vode, ili u medijima naiđe na upozorenje, treba ga uzimati veoma ozbiljno.
(umschau)
(NovaSoboda.ba)
10.08.2018.

„Kiki -Challenge“ nova opasna ludost











Širom SAD internet zajednica pleše „Kiki – Challenge”. Pitanje vremena kad će se ova opasna igra prenijeti i u Evropu. Sam pogled na video snimak ove „igre” bio je dovoljan da tamnošnja policija podigne prst upozorenja.
Kod ovog izazova, saputnici izlaze iz automobila, koji nastavlja da se kreće usporenom brzinom, i plešu pored otvorenih vrata u ritmu muzike pjevača Drakea. Snimci takvih nastupa preplavili su društvene mreže za svega nekoliko dana.
Američki komičar Shiggy prvi je izveo sličan ples na hit „In My Feelings” kanadskog repera. U međuvremenu se pojavio bezbroj sličnih snimaka uz poruke „Kiki, do you love me? Are you ridding?” – „Kiki voliš li me? Da li voziš?”
Dok nekima snimci služe kako bi postali više gledani, u međuvremenu u SAD raste broj nesreća izazvan ovakvim potezima. Pregledom na Google uočljivo je da se ova igra već širi oko zemaljske kugle.
Prvo upozorenje od policije iz Evrope stiže iz njemačkog Osnabrucka koja kaže: „Za nas je novi trend…sve drugo, samo ne bezopasan!”
Dok se vozite u automobilu trebali bi tokom vožnje biti zavezani, ne otvarati vrata, a da ne govorimo o tome da je upotreba mobitela za volanom tokom vožnje zabranjena…Isto važi i kod nas.
(web)
(NovaSloboda.ba)
09.08.2018.

Držati pravu knjigu u rukama je osjećaj koji ne može ništa zamijeniti


Iako razvoj savremenih tehnologija doprinosi tome da čitalačka publika sve više naslove knjiga pronalazi putem interneta i dalje postoji veliki broj onih koji su ostali vjerni koricama te na štandovima sajmova ili policama knjižara pronalaze djela koja njima odgovaraju.

Istinski čitatelji uvijek će reći da je neopisiv osjećaj kada držite knjigu u ruci te pod prstima osjetite hrapavost papira.
Iako je u eri interneta vrlo jednostvano doći do spisateljskog ostvarenja u PDF ili nekom drugom od formata, knjiga je nezamjenjiva, a ljubitelji dobrog djela mogu za sebe uvijek nešto pronaći na štandovima sajmova ili policama knjižara.
Putem interneta ne možete imati isti osjećaj kao kada čitate i držite knjigu u rukama. Bez knjiga se ne može, one su za nekoga ništa, a opet za nekoga sve.
(klix)
09.08.2018.

Strah i divljenje nebu pod oblake


Potpuno koncentrisana Tatiana Mosio Bononga (34) stavlja stopala jedno ispred drugog.
Sajla po kojoj se kreće zategnuta je između jednog krana u podnožju Montmartra i pariškog znaka raspoznavanja Sacre Couer. Ispod nje je dubina od 35 metara. Nema ni zaštitne mreže, ni sajle koje bi osiguravale ovu hrabru Francuskinju.
Hiljade ljudi su u čudu, uz mješavinu osjećaja straha i divljenja, dok ona pleše u vazduhu, uz muziku jednog Kamernog orkestra.
Godinu dana se pripremala za ovaj podvig, a pleše skoro od kad zna za sebe.
Kad je stigla na terasu laknulo joj je, kako njoj, tako i hiljadama gledalaca, koji su bez daha propratili svaki njen  pokret.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
08.08.2018.

Sitan znamen: Mešćema


U neposrednoj blizini Sinan-pašine (Atik) džamije na Mejdanu (danas Trg 1.maja) vijekovima se nalazila, između ostalih ustanova, i Mešćema (sudnica).
Tu kuću na Mejdanu je podigao mostarski učenjak i muftija Mustafa Ejubović, poznat pod imenom Šejh Jujo (1651. – 1707.).
Ali-paša Rizvanbegović je adaptirao tu zgradu, koja i danas postoji i na njoj se nalazi ploča s natpisom iz koga saznajemo da je tu zgradu podigao Šejh Jujo za stanovanje sudija, koji budu služili u Mostaru.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
08.08.2018.

Nakon 65 godina riješena zagonetka misterioznog skijaša


Identitet jednog skijaša nestalog prije 65 godina konačno je razriješen. Njegova familija nije više ni računala da će ikada saznati šta se s njim tada desilo.
Putem facebooka, jedan posrednik je pozvao na identifikaciju jednog sportiste, koji je poginuo na Matterhornu 1954. godine.
Nakon mjesec dana, protekle sedmice, slijedio je uspjeh: Poginuli je jedan Francuz, koji je u momentu smrti imao 35 godina. Njegova bratična, koja živi u Parizu, reagovala je na poziv, prijavila se na analizu, kako je izvjestila policija iz Torina u Italiji.
Njen otac, dakle brat od unesrećenog, dao je uzorke za DNA analizu, čime je unesrećeni mogao biti identifikovan. Brat je bio zatečen, a prije svega iznenađen, jer je davno nestalog brata, ipak, pronašao.
Leš je prije 13 godina izvađen iz glečera Aostatal na italijanskoj strani Matterhorna. Policija je tada startala sa potragom uz pomoć predmeta pronađenih uz leš, pulovera, Rosignol skija, naočala i zuba sa zlatnim punjenjem.
Unesrećeni nije bio oženjen, imao je interesantnan posao u francuskom ministarstvu za finansije, živio je u jednom elegantnom dijelu Pariza, volio je skijanje i izlete u Planine, napisala je policija o skijašu. Sada je konačno poznat i njegov identitet.
(web)
(NovaSoboda)
07.08.2018.

Previše sunca, premalo vode: Misteriozni krugovi na fudbalskom igralištu



pogled na teren ovih dana
normalan izgled terena

Vrućine i pokvaren sistem navodnjavanja pobrinuli su se za misteriozni izgled fudbalskog igrališta u Bad Buchau u Baden Würtembergu, u Njemačkoj. Razlog pojavi žutih polja između zelenih krugova na terenu je jedan pokvaren dio u sistemu zaprskanje. Svi oni koji su kvar mogli otkloniti, trenutno se nalaze na odmoru, kažu u nižerazrednom klubu SV Bad Buchau. Zbog toga što je pristisak u sistemu bio nedovoljan vodene zrake iz prskalica nisu mogle obuhvatiti čitavo igralište, a mjesta van dohvata vode, usljed ekstremne vrućine prethodnih dana su se osušila. Klub raspolaže sa jednim terenom sa vještačkom travom, ali zbog ovakom vremenu, na njemu je nesnosno igrati.
Klub će u narednu subotu svoj prijateljski meč svakako igrati, ako ne na svom terenu, onda negdje u komšiluku. Meč neće biti odložen, pa makar igrali samo u zelenim krugovima na sredini terena, kategorički su iz uprave.
(infranken)

07.08.2018.

Za devet godina postojanja, tri miliona posjetilaca bloga spagosmail.blogger.ba


Nevjerovatno! Blog postoji od 30. maja 2009. godine i nikada mi nije bila namjera da na blogu objavljujem priloge kako bi njima sakupljao broj posjeta. Cifra od dva miliona posjetilaca prekoračena je prije godinu i koji mjesec. Sad više ni ne znam tačan datum, ali je bilo prije ljeta. Milion posjetilaca je prekoračen dvije godine prije toga. Analiza prostim okom kazuje da je za prvi milion posjeta trebalo šest godina, za drugi milion dvije godine, a za treći malo više od godine. Ovo mi liči na nekakve druge milione, koje nažalost, blogeri ove vrste,nikada neće ni vidjeti.
Zahvaljujem ovom prilikom svima onima koji nalaze vremena i posjete ovaj blog.
Nadam se da će i u buduće blog biti popunjen sličnim sadržajima.

Smail Špago



07.08.2018.

Nedostojno natezanje


Na licu četrdesetogodišnje Josephe iz Kameruna očitava se užas. Samo koji tren prije ovoga, morala je gledati kako su se dvojica ljudi udavila u moru, a onda je momenat njenog spašavanja prerastao u pravi spor.
Privatni spasioci iz Španije uputili su teške riječi optužbe Libijskoj obalnoj straži, koja je ostavila troje izbjeglica u moru, prepuštajući ih njihovoj sudbini. Istovremeno je italijanska vlada napravila veliku dramu oko ugovora o povratku izbjeglica na njihovu teritoriju.
Josepha se nakon drame zabilježene na fotografiji našla na Mallorci i sada bi trebala svjedočiti šta se stvarno dogodilo u vodama Sredozemlja.
(stern)
(NovaSloboda.ba
06.08.2018.

Foto umjetnost u letu

Bijeli medvjed u skoku

Ljudi

Sport

Neka umjetnička djela nastaju u letu, a koliko su vrijedne fotografije nastale uz pomoć dronova, pokazala je prva dodjela nagrada „Drone Awards 2018“.
Za „šapu naprijed“ pobjedila je fotografija francuskog fotografa Floriana Ledouxa „Bijeli medvjed na Arktiku“, koja prikazuje medvjeda kako skače sa jedne na drugu santu leda.
Nagrada „Drone Awards“ je pokrenula italijanska „Associacione Art Photo Travel“. Fotografi iz 101 zemlje poslali su svoje najljepše fotografije iz vazduha, a od ukupno pristiglih 4400 fotografija izabrani su pobjednici u šest kategorija, od „Prirode“ preko „Ljudi“ i „Sporta“ do „Gradskog Života“.
Između ostalih, zapažena je fotografija hodočasnika u kategoriji „Ljudi“, a sveukupni pobjednik je bio Bijeli medvjed.
(spagos)
06.08.2018.

Šarena svadba


Pred južnim obalama Australije, lignje izvode njihov šareni svadbeni ples.
Prilikom parenja, ove ogromne sipe se grupišu zajedno, što bude praćeno žestokim borbama suparnika.
Jedan australski fotograf morao je nekoliko sati izdržati u svega deset stepeni hladnoj vodi, dok koreografija plesa nije bila ispravna.
U prošlosti je tamni tečni sekret ovih glavonožaca služio za bojenje odjeće, ili fotografija. Danas istraživači imaju više interesovanja za ponašanje ovih inteligentnih mekušaca.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
05.08.2018.

Prepoznajete li razlike?




Ove dvije djevojke na prvi pogled izgledaju potpuno jednako.
Službeno ne postoji titula „najsličniji blizanci na svijetu“, a da postoji sigurno bi je osvojile sestre sestre Polly i Sophie Duniam (31), iz Londona, koje stvarno izgledaju identično. Naravno, razlog za to je, što se ovdje radi o jednojajčanim bliznakinjama, koje uz to nose i identične frizure. Njihovi otisci prstiju su tako blizu identični da svaka od njih može otvoriti mobitel od druge, što je također rijetkost.
Razlika ipak postoji: njihove tetovaže su u najvećem broju slučajeva identične, samo što su poneke napravljene kao u ogledalu.
E sad, ako nekome pada na pamet pa da upita, mogi li bliznakinje napraviti perfektni zločin, jer se ne bi moglo dokazati koja je od njih dvije odgovorna za to, odgovor je kategorično: ne. Za modernu DNA analizu nije nikakav problem, da uoči bitne razlike između Polly i Sophie.
(sternview)

(spagos)
05.08.2018.

Negdje daleko: Most kao s drugog svijeta








Središte zemlje? Zapad? Ne, Vijetnam! Na vrhu plnine Ba Na u Vijetnamu početkom juna ove godine otvoren je pješački most po imenu Cau Vang. Fotografi su vrlo brzo novotvoreni most otkrili kao jedan svoj omiljeni motiv.
Ovaj čudni most kruži oko planinskog vrha planine Ba Na i fascinira posjetioce jedinstvenim dizajnom. Čini se kao da potiče iz nekog naučno-fantastičnog filma. Most Cau Vang, ili Zlatni most, omogućava pješacima da na nadmorskoj visini od 1.400 metara hodaju preko pozlaćenog mosta, koga drže dvije pozlaćene ruke.
Impresivan plan izgradnje realizovali su arhitekti TA Landscape za manje od godinu dana, a objekat pokazuje ljubav prema detaljima. Na primjer, pozlaćeni parapet most sadrži sakriveni cvijetnjak. Aktuelno u njemu, uzduž čitavog mosta cvjetaju ljubičaste Lobelije.
Most je dug 150 metara, a nalazi se oko 25 kilometara zapadno od vijetnamskog grada umjetnosti Da Nanga. Posjetioci dolaze žičarom do u blizinu mosta. Sa vrha planine mogu uživati u panorami džungle i veličanstvenim planinskim vrhovima u okruženju, a oni kojima vrijeme bude pogodovalo, pogledom mogu dobaciti i do Južnog kineskog mora.
(geo)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
04.08.2018.

Rekordno visoke temperatura 2018.





U Španiji i Portugalu temperature su već danima iznad 40°C. Uzrok, južno strujanje koje nesmetano prelazi iz pravca sjeverne Afrike, preko Iberijskog poluostrva. Prognoza, biće još toplije.
U petak 3. augusta na južnom dijelu ovog poluostrva izmerene su temperature 46°C u Andaluziji. U subotu 4. augusta se očekuje čak 50°C i to u Sevilli. Ova vrijednost bi trebala biti nova evropska rekordna temperatura.
Aktuelni rekorder je Grčka sa temperaturom 48°C koja je izmjerena na aerodromu Eluisis u Atini 10. jula 1977.
Vrućina se širi dalje preko Francuske i Italije. Na ovako visokim temperaturama ljudima prijete zdravstvene poteškoće, a posebno su ugrožene starije osobe, bebe i hronično bolesni.
Preporuke, piti mnogo tečnosti, i do četiri litra vode na dan, izbjegavati masnu hranu i ne izlagati se bespotrebno suncu.
Dok se u jednom dijelu Evrope ljudi bore kako da izađu na kraj sa previsokim temperaturama, u Austriji se bilježi teško nevrijeme sa jakim padavinama koje su dovele do poplava i klizanja zemljišta, sa lavinama vode i mulja.poplave.
U Švedskoj se otopio tamnošnji najviši vrh na planini Kebnekaise, zbog visokih ljetnih temperatura. Južni vrh ove planine je sada manji za čitava četiri metra, a u prosjeku se godišnje gubi metar visine ledenjaka. Prethodnih dana i sedmica u Švedskoj, pa čak i u Arktičkom krugu, bjesnili su požari uzrokovani visokoim temperaturana.
Klimatske promjene su vidljive i prostim okom. Ne trebamo se zavaravati
(spagos)

04.08.2018.

Nevjerovatni momenti


Razna mjesta , različite zabave. Turisti se u Pragu zabavljaju, kotrljajući se na rijeci u providnim plastičnim kuglama. Ove kugle ovdje nazivaju „Zorb lopte“.


U Kolumbiji su održane „Igre centralne Amerike i Kariba 2018“. Alejandro Ariasje se našao u finalu skokova sa daske za muškarce.


Tako mnogo kupača na jednom mjestu. Velika vrućina je i u Tokiju primamila mnoge da se rashlade u brojnim bazenima, kao i ovdje na slici u „Yomiuri Landu“.


U Đakovu, na Kosovu, održani su 68. skokovi sa mosta. Trenutak jednog skoka, dok mnogobrojni gledaoci svoje mjesto nalaze na obalama Drima.


Ovih dana, mediji su puni izvještaja o požerima širom svijeta. Jedan koji je posebno bjesnio i načinio mnogo štete je onaj iz Grčke u okolini Atine. Vatrogasci su vrlo često bili nemoćni u borbi protiv vatrene stihije.


Ovogodišnji Tour de France je donio i jednu vrstu protesta poljoprivrednika, koji su bicikliste htjeli zadržati na cesti, stavljajući im prepreke od bala sijena. Umješala se i policija sa suzavcem, a on je dohvatio i jedan dio biciklista koji su bili u blizini.


U Kini je, uz pomoć drona, napravljena fotografija šarenih slanih jezera u pokrajini Yuncheng. Boje jezera mijenjaju se prema gustoći vode.


U Kanadi se na „K-days“ u Edmontonu održava susret Indijanaca iz tamnošnjih plemena. Ove godine se tamo sastalo oko 700 plesača, koji su predstavili tradicionalne indijanske plesove.


Nažalost, najviše slika u ovom i sličnim prikazima tokom ljeta 2018. pripada vremenskim i klimatskim katastrofama. Jedna od njih je bio krah jedne brane, a u poplavama nakon toga nestala su čitava mjesta, a prijavljeno je i 26 ljudskih žrtava. Na slici, čovjek koji gazi po vodi na poplavljenim ulicama mjesta Sanamxai, u potrazi za najbližim.
(web)
(NovaSloboda.ba)
03.08.2018.

Deset najomiljenijih shoping ulica u Njemačkoj

Frankfurt Zeil
Frankfurt Zeil
Köln Hohestrasse
    1.) Frankfurt am Main Zeil (14.390 prolaznika po satu)
    2.) München Kaufingerstraße (14.155 prolaznika po satu)
    3.) München Neuhauser Straße (13.455 prolaznika po satu)
    4.) Köln Schildergasse (13.040 prolaznika po satu)
    5.) Hannover Georgstraße (10.985 prolaznika po satu)
    6.) Dortmund Westenhellweg (10.180 prolaznika po satu)
    7.) Düsseldorf Flinger Straße (9.670 prolaznika po satu)
    8.) Köln Hohe Straße (9.435 prolaznika po satu)
    9.) Stuttgart Königstraße (9.145 prolaznika po satu)
    10.) Düsseldorf Schadowstraße (9.130 prolaznika po satu)
    Na osnovu aktuelnog brojanja prolaznika unajfrekventnijim shoping ulicama u najvećim njemačkim gradovima, titulu najfrekventnije za 2018. godine ponio je Zeil u Frankfurtu.
    Brojanje prolaznika je izvršeno istovremeno u svim gradovima učesnicima u subotu 14. aprila 2018. godine u vremenu od 13:00 do 16:00 sati.
    (koeln.de)


03.08.2018.

Najljepša udarna rupa na putu







Najljepša udarna rupa Njemačke je konzervirana za naredne generacije. Krater u asfaltu, u jednoj ulici u Mönchengladbachu, sada je ispunjen providnom sintetičkom smolom. Na ovaj način, udarna rupa će ostati trajno za njene navijače, a istovremeno za vozače i pješake neće predstavljati opasnost.
Obradu udarne rupe obavila je umjetnica Maren Dornwaldt (33). Ona je akciju provela tajno, obradila rupu u asfaltu na jednom parkingu i pretvorila je u idiličnu minijaturu sa zlatnom ribicom i neonskim bojama. Umjetnica je ovo djelo  nazvala “Projekat Sommerloch” – “Projekat ljetna rupa” i nakon akcije slike postavila na instagram.
Ostalo je samo pitanje vremena šta i kako će se nakon uspješno završene akcije dalje dešavati sa umjetničkim djelom. Služba za održavanje puteva i ulica iz ovog grada dala je suaglasnost, uz napomenu da se mora obezbijediti saobraćajna bezbjednost na putu. Konačno rješenje je nađeno tako što je udarna rupa sa umjetničkom minijaturom ispunjena sintetičkom smolom.
Ne smijemo ni pomišljati, šta bi se dešavalo kad bi nekome kod nas palo na pamet da ukrašava udarne rupe po čitavom gradu?
(web)


(NovaSloboda.ba)
02.08.2018.

Priča o pjesmi: 50 godina pjesme „Hey Jude“





Prije 50 godina Beatlemanija je udarala najžešćim talasima. Pola stoljeća kasnije The Beatles sa njihovim najvećim hitovima nisu zaboravljeni, prije svega jedan, najvjerovatnije najveći hit „Hey Jude“ danas je popularniji nego ikad.
Song je jadna od najpopularnijih singlova svih vremena. Pjesma je 13 sedmica uzastopno bila na prvom mjestu top lista, i postala je pobjeđena tek 20 godina kasnije od strane švedske grupe ABBA i njihovog hita „Fernando“.
Zbog čega je uspješna i danas?
Moguće, što se radi o jednoj dirljivoj priči koja se krije iza pjesme. Nju je komponovao Paul McCartney za sina Johna Lenona Juliana. Malo prije nastanka pjesma John Lenon se razveo od njegove žene Cyntije, a mali Julian je zbog toga mnogi patio. Da bi razvedrio Juliana, Paul je sjeo za klavir i kako kažu, počeo svirati i pjevati, i par minuta iz toga izašao je ovaj grandiozni hit!
(songtexte)

Pjesma „HeyJude“ je i danas jedan omiljeni klasik.
Prije 50 godina Beatlesi su pjesmu dugu sedam minuta snimili u londonskim Abbey Road studiju.

"Hey Jude" je pjesma koju je napisao engleski rock muzičarPaul McCartney, a koja se tradicionalno pripisuje tandemu Lennon-McCartney. Izdata je u augustu 1968. godine kao prva singlica njihovog sastava The Beatles za izdavačku kuću Apple Records. Po svom stilu je balada.
Izvorno je bila naslovljena "Hey Jules", što se najčešće tumači nastojanjem McCartneyja da utješi Lennonovog sina Juliana, čiji su roditelji u to vrijeme prolazili kroz razvod. Poznata je po tome što traje čak sedam minuta te se smatra jednom od najdužih pjesama u istoriji savremene zabavne muzike.
"Hey Jude" se popela na prvo mjesto britanske top-liste, postavši do tada najdužom pjesmom kojoj je to uspjelo. Također je došla na prvo mjesto američke top-listee gdje je ostala punih devet nedelja.
(wikipedia)


Hey Jude

Hey Jude, don't make it bad
Take a sad song and make it better
Remember to let her into your heart
Then you can start to make it better
Hey Jude, don't be afraid
You were made to go out and get her
The minute you let her under your skin
Then you begin to make it better
And anytime you feel the pain, hey Jude, refrain
Don't carry the world upon your shoulders
For well you know that it's a fool who plays it cool
By making his world a little colder
Nah nah nah nah nah nah nah nah nah
Hey Jude, don't let me down
You have found her, now go and get her
Remember to let her into your heart
Then you can start to make it better
So let it out and let it in, hey Jude, begin
You're waiting for someone to perform with
And don't…


Hej Džud

Hej Džud, nemoj da pogoršavaš stvari
Uzmi neku tužnu pesmu i napravi je boljom
Ne zaboravi da je pustiš u svom srcu
Tek tada ćeš moći da popraviš stvari
Hej Džud, nemoj da se bojiš
Ti si stvoren da odeš i uzmeš je
U trenutku kad je pustiš da ti se uvuče pod kožu
Tek tada će se stvari popraviti
I svaki put kada osjetiš bol, Hej Džud, sudrži se
Nemoj da brineš i da će ti cijeli svijet pasti na glavu
Dobro znaš da samo budala može biti hladna
i svoj svijet učiniti još hladijem
Hej Džud, nemoj me iznevjeriti
Pronašao si je, idi sada i uzmi je
Ne zaboravi da je pustiš u svom srcu
Tek tada ćeš moći da popraviš stvari
Zato hajde uzmi je i pusti je, hej Džud, počni
Ti čekaš nekog s kim ćeš to učiniti bolje
Ali ne znaš da to možeš ti sam? Hej Džud, uradi to
Sve je u tvojim rukama



(spagos)

02.08.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Znak uživanja


Jedan test za sve psihoanalitičare.
Zašto su ove dvije žene u gradu Tangshanu, na sjeveroistoku zemlje, ušle u ovaj čamac na pedale, malo čudnog, ali lijepog izgleda? Zašto , pri tome, navukle pojaseve za spasavanje? Zašto čamac ima oblik jednog ponosnog labuda? I još jedno pitanje: zašto žene ne plove kroz neku slobodniju vodu, nego su se odlučile za vožnju kroz polje lotosovog cvijeća?
Odgovor prvi: Lotos odbija prljavštinu, i u Kini je ovaj cvijet znak velike čistoće, povjerenja i prosvijetljenja.
Da li žene sa slike žele sve to?
Pokušaj drugi: Njih dvije žele samo da uživaju.
Pa nek’ im bude.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
01.08.2018.

Sitan znamen: Diploma iz 1909. godine za vinski podrum Peško & Kovačina


Baveći se proizvodnjom hercegovačkih vina žilavke i blatine, porodice Kovačina i Peško postižu visok kvalitet ovog pića.
O tome svjedoči Časna diploma, dobijena od Udruženja za zaštitu austrijskog vinogradarstva za izvrsnost vina iz vinskog podruma Peško & Kovačina sa izložbe u Beču 1909. godine.
PrirediliIsmail Braco Čampara Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.08.2018.

Skoro zaboravljene stvari: Dopisnica i razglednica








Kada ste posljednji put poslali nekome razglednicu sa puta, kada ste se nekome kratko javili dopisnicom?
Da li ste znali da poštanska karta, ili kako smo je mi nekada zvali dopisnica, koja je danas isčezla i zaboravljena, potiče iz Beča? I da je, uz to, postala i dio svjetske baštine?
Prve dopisnice nisu bile ilustrovane. A to, što je nekada čovjek poželio da sa svog odmora pošalje razglednicu mjesta u komd se nalazi, prije svega možemo zahvaliti izumima iz Francuske i Njemačke.
Pojava prve poštanske karte, ili dopisnice, može se  prilično tačno definisati, i potiče iz 1869. godine. Tada je jedan ekonom iz Beča pustio u promet prvi primjerak. Trajalo je skoro dvadeset godina dok se nisu pojavile ilustrovane poštanske karte, razglednice, kakve mi danas poznajemo.
Među ostalim, Francuzi i Nijemci su dalje razvili ovo prelijepo sredstvo komunikacije, a onda su se, tokom vremena, razglednice proširile na čitav svijet. Njihov procvat desio se između 1900. i 1914. godine.
Christian Deflandre, osnivač i voditelj Muzeja poštanskih karata u Annibesu, ispričao je istoriju ovog evropskog kulturnog dobra, kojim su se prijateljima slali pozdravi sa putovanja i odmora. Poštanske karte i razglednice, u galeriji u prilogu, dio su eksponata iz postavke ovog muzeja.
Tačno 1. oktobra 1869. godine, nakon dvogodišnjeg oklijevanja, počelo je korištenje poštanske karte u Beču, u tadašnjoj u Austro-Ugarskoj. Ministarski savjetnik Emanuel Herrmann potpisao je nalog, i time autorizovao „otvoreni zahtjev jedne jeftinije korespondencije jednako vrijedne kao i konvencionalno pismo“. Narednih godina, jedan drugi ministar pošta pokrenuo je „princip slanja poštanske karte“, najprije sa susjednim zemljama Austro-Ugarske, a kasnije i sa čitavim svijetom, pri čemu  poštanske karte još nisu bile ilustrovane.
Oko 1890. godine, pojavile su se poštanske karte koje su bili, ili ilustrovane, ili oslikane fotografijama. U galeriji se mogu vidjeti takve karte, koje su bile oslikane tehnikom svjetlosne štampe, odštampane uljanim bojama. Ilustrovane poštanske karte raširile su se zahvaljujući luksuznim hotelima, koji su ovakve karte nudili svojim gostima, za njih je to bila besplatna reklama. Vrlo brzo nakon toga, razglednica doživljava veliki uspjeh. Posebnu popularnost je stekla što u to vrijeme u novinama i drugim svjedočanstvima vremena skoro da i nije bilo fotografija, a fotografisanje je bilo rezervisano isklučivo za profesionalne fotografe.
Veoma bitan razvoj na putu ka izgledu današnjih razglednica, poštanska karta je doživjela u Njemačkoj i Francuskoj: Njemački štampari su optimirali korištenje hromolitografije, jedne tehnike štampanja u boji. U Francuskoj je to bio proces svjetlosne štampe, koji je omogućavao vrhuski kvalitet u masovnoj proizvodnji razglednica.
Mnoge zemlje su toga vremena pristupile „Svjetskom udruženju pošta“, tako da je ljudima bilo moguće za mali novac slati i primati razglednice iz čitavog svijeta. Naravno, mnoge zemlje su to iskoristile da se prikažu u najljepšem svjetlu, kako bi privukli što više turista.
Osim toga, poštanske karte su korištene za religiozne, političke i u reklamne svrhe. Neke razglednice su, uz sliku mjesta iz čitavog svijeta, sadržale i oglase. Uz to se pojavio i novi hobi, sakupljača razglednica.
Sa razglednica se mogu saznati najznačajniji istorijski događaji iz vremena u kome su nastale, a same po sebi predstavljeju ikonografsko blago, iz koga je moguće studirati svakodnevni život dotičnog vremena. Sa monumentalnih snimaka sa poštanskih karata može se otkriti čitav jedan univerzum: rad na polju, ručni rad, djelatnosti koje su danas skoro isčezle, kao i religiozni i građanski praznici, sportske priredbe i još dosta toga.
Istovremeno ilustracije na poštanskim kartama pokazuju mentalitet umjetnika, kao i duh vremena dotične epohe. Kako su ljudi živjeli? Šta ih je uznemiravalo? Šta su htjeli? Kakvi su im bili snovi? Mnogi umjetnici Belle Epoque koristili su poštanske karte kako bi se i sami predstavili širokoj publici.
(goethe)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)