spagosmail

Dobrodošli na moj blog


27.08.2018.

Dječije oči


Dijalog

 Ja deda najviše volim ovu tvoju sliku“ , već treći put mi govori moja unuka; tačnije kad god uđe u našu tajnu sobu gde sam prislonio desetak mojih slika i akvarela.
 A zašto voliš baš tu sliku?“
„Pa ovaj čika je tako tužan.“
„ Kako ti znaš da je on tužan?“
„Vidim mu po očima.“
„Kako dušo moja, kada je on okrenut leđima!?“
„Pa eto ja vidim. A gde on to odlazi? Je li neko njega oterao?“
„Nije ga niko oterao, sam je odlučio je da ode direktno u legendu.“
„ Deda, a šta je to legenda?....“
Dijalog sa mojom četvorogodišnjom Mezimicom

(Miodrag Miličević/facebook)

Nevjerovatno!

(spagos)

27.08.2018.

Opasni putevi do škole










Početkom septembra počinje nova školska godina.
Kina nisu samo oni veliki gradovi koji se guše od automobila i zgrade visoke do neba. U Kini postoje i područja van urbanih naselja u kojima žive ljudi, i djeca naravno. A tamo gdje su djeca, mora biti i škola. Samo što ne rekosmo, škola u blizini. Ponekad škola nije ni malo blizu, a školski putevi nisu nimalo bezopasni.
Na putu do škole, djeca moraju prije svega biti oprezna, jer posvuda vladaju opasnosti. Da bi došli do svoje škole, neka djeca u Aziji moraju prevaljivati najopasnije puteve do škole, koji idu kroz planine, preko kanjona i rijeka
Jedan od takvih puteva vodi od prilično osamljenog sela Gulu u području Nacionalnog parka Zhangjiajie, u provonciji Hunan u Kini, punom okomitih stijena i dubokih kanjona. Put je djelimično širok manje od pola metra. Kako to izgleda iz blizine, pokazuje slika u prilogu.
Nešto slično postoji i u Indoneziji, gdje se na putu do škole koristi konstrukcija jednog željeznog mosta, koji odvaja sela Suro i Plempungen u Indoneziji. U stvari, to je most preko koga prelazi vodovod za napajanje polja sa rižom. Iznad cijevi su postavljene daske, preko koji djeca prelaze pješke, a neki i balansirajući na bicikloma.
Škola u pećini, egzistira već 20 godina, a tu su je napravili članovi 16 porodica iz mjesta Miao, u  Guizhou provinciji u Kini. Pećina je nastala prije nekoliko hiljada godina. Škola se zove „Dongzhong“, što u prevodu znači „u pećini“. U školu može stati skoro 200 đaka, a veličine je jednog hangara za avion. Ono što je najinteresantnije za ovu školu je put do učionica, koji vodi preko pećinskih stijena. Nakon završetka nastave,  istim putem nazad đaci se vraćaju nazad.
Prije pet godina, đaci iz sela Zhangjiawan u Kini na putu do škole morali su se penjati drvenim ljestvama. A po povratku iz škole, spuštati, istim putem. Nakon što su kineski mediji izvjestili o ovom opasnom putu, komunalne vlasti su izgradili jedan sigurniji put.
Slično je i u kineskom Liangshanu, za djecu iz 72 porodice, koji žive u tom području. Nimalo lak put do škole. Na tom putu moraju se pentrati preko 800 metara visoke stijene. Pri tome na svakom djelu puta ne postoje zaštitni konopi. Najčešće se sami moraju izboriti sa golim stijenama.
Negdje stijene, a negdje i rijeke stoje đacima kao prepreka na putu do škole. U Jiumiazhaiju na jugu Kine, preko bijesne rijeke đaci do škole mogu doći samo zajedno, držeći se ruku za ruku.
Ponekad se na slikama, na prvi pogled čini da se đaci nalaze na školskom izletu. Međutim, nije tako. Na posljednjoj slici, sa desne strane, prikazan je put do škole u kineskom Nongyongu. Za vrijeme školske godine, đaci stanuju u mjestu, u blizini škole. Prije i poslije raspusta morali su savladavati ovaj put. Od prošle godine put je konačno proširen, kako se vidi na lijevoj strani slike.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)