spagosmail

Dobrodošli na moj blog


19.09.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije


Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija do punog stoljeća i više. Ova rubrika je već poznata i objavljivana je na ovom portalu.
Fotografija nikad dosta, pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene u našem gradu od strane znanih i neznanih fotografa.
U novom serijalu, objavićemo fotografije koje do sada nisu bile objavljene na ovakav način, a uz svaku staru fotografiju stavićemo fotografiju iz novijeg vremena, napravljenu sa istog mjesta, sa iste pozicije. Ponekad to nije bio baš jednostavan posao. Neke poglede sa starih fotografija sada sakrivaju objekti, drveće, a ponegdje je neki pogled na objekte sa starih fotografija nemoguć, jer tih objekata jdnostavno već dugo vremena nema, a njihovom mjestu je podignut neki novi objekat. Nadamo se da ćemo ovim serijalom ponuditi jedno interesantno putovanje kroz prošlost i sadašnjost.
Veliki dio novih slika je za svog života napravio naš kolega, drug, oko sokolovo, rahmetli Ismail Braco Čamara. Neka i ovaj serijal bude njemu u sjećanje.
PrirediliSmail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara


(Novasloboda.ba)
19.09.2018.

Festival „ručnih radova“


Za nadležne, koji daju upotrebne dozvole proizvode koji se nalaze u upotrebi, i na tržištu, bolje je da ni ne gladaju o čemu se radi u ovom prilogu. Ovo što se vidi na slici, nema nikakve veze sa uobičajenom predstavom o bezbjednosti u saobraćaju.
Pet momaka vozi se na jednoj slobodnoj interpretaciji motor-rolera. Stotine entuzijasta su se sakupili na festivalu „Ekstrem Vespas“ na ostrvu Java u Indoneziji. Jedini uslov za učesnike je bio da negdje na „vozilu“ mora biti ugrađen motor od vespe.
Ostalo se vidi i da komentarisati.
(sten)


(NovaSloboda.ba)
19.09.2018.

Razgovor sa povodom: Tako se voli svoj klub




Olga Halon (97) već punih 88 godina ima godišnju kartu za utakmice Manchester Cityja.
Proteklog vikenda je prisustvovala utakmici svog omiljenog kluba, Manchester City protiv FC Fulhama 3:0. Uz nju je bila i njena sestra Vera Cohen (102). Igrači Manchester Vcityja su prije početka utakmice izvele obe sestre na teren, uz gromoglasne ovacija navijača.
Tim povodom, razgovor je obavljen sa mlađom sestrom.
– Gospođo Halon, kako ste se osjećali kada vas je, sa vaših 97 godina, pozdravilo 55 hiljada gledalaca na fudbalskom stadionu.
– Neopisivo. Ja i moja sestra čitavu ovu priču možemo zahvaliti našoj braći. Oni si krajem dvadesetih godina prošlog vijeka došli na ideju da redovno idu na fudbalske utakmice, a isto su ponudili i nama dvjema sestrama. Tada smo bili male djevojčice, puno brže nego sada, kada su nas obe ekipe pretekle prilikom izlaska na teren i čekale, inače utakmica nikad ne bi počela.
– Vi imate jednu kćerku. Koliko je stara?
– Za nekoliko dana imaće 70 godina. Imam i dva unuka i pet praunuka. Moja sestra Vera je u tom pogledu bila vrjednija. Ima četvoro djece, sedam unuka i 15 praunuka.
– Respekt! Jesu li žene u tridesetim godinama prošlog vijeka bile rijetkost na fudbalskim stadionima?
– Ne. Ne! Žene su uvjek sjedile u redovima. Naravno: teren je pripadao muškarcima. Mi djevojčice smo igrale hokej ili kriket. Poznajete li Cricket Club u Lancashireu?
– Ne.
– Jedan divan klub. Isto kao i Manchester City u fudbalu. Pep Guardiola je pozdravio mene i moju sestru prije utakmice. Pepa poznajete iz Munchena. Sjajan momak. Šteta da naša braća više ovo ne mogu doživjeti. Oni su umrli.A Pep Guardiola je obećao našem klubu da će uraditi dobro. A kao trener on posjeduje pametan osjećaj da angažuje samo najbolje igrače…
…koje plaće princ iz Abu Dhabija, i kome Manchester City pripada već deset godina.
– Da, tako dugo dok ima interesantne igrače. Tačno je: prije nismo imali ni pravi semafor na stadionu. Brojeve sa rezultatima neko je morao stalno ručno postavljati. Danas je novac najmanji problem. Ali, i ranije je bilo isto zabavno.
– Gospođo Halon, vjerujete li da fudbal doprinosi boljem razumjevanju u svijetu?
– Sigurno. Znate, moja majka je nekada davno došla iz Sirije. A ja i moja sestra smo za vrijeme Drugog svjetskog rata bile regrutovane kao sekretarice kod Britanske armije u borbi protiv Nijemaca. U našoj struci tada nismo mogle raditi. Mi vrlo cijenimo da se vode isključivo sportske borbe na zelenom terenu. U svijetu je svakako i tako dosta zla.
– Ponekad i na fudbalskim stadionima. Da li imate straha od huligana?
– Ah, ne. Nikad nisam ništa loše doživjela na stadionu. A i vremena kada su navijači Manchester Cityjaa i Manchester Uniteda ratovali mešiusobno, odavno su prošlost.  U mešuvremenu idem samo na domaće utakmice. Utakmice na strani su mi naporne, od kada više ne vozim auto. Naš bratić prati mene i sestru do stadiona. Stvarno nemamo ni najmanje straha od huligana.
Na slikama: Olga Halon izlazi na teren u pratnji brazilskog reprezentativca Fernandinha i sestra Vera u pratnji maskota kluba.
(sdz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)