spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.10.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Titova ulica, Šadrvan kod Hafiz hodžine džamije




Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled prema jugu na Titovu, nekad Glavnu ulicu, Šadrvan iz 1900. i 2014. godine.
Hafiz hodžina džamija bila je locirana u Brankovcu, na uglu Titove ulice i ulice Riste Milićevića, nekada Temimova sokaka. Imala je stalaktitima ukrašenu munaru i šadrvan u dvorištu. Bila je zadužbina nekog Hafiza, o kome je ostalo zapisano samo da je bio bogat čovjek.
Džamija je izgrađena prije 1631. godine, a to se može utvrditi na osnovu sidžila mostarskog kadije iz te godine, u kome se spominje Hafizova mahala. Iz zapisa Hivzije Hasandedića, saznajemo da su 1899. godine vakufu džamije pripadala tri dućana i harem. Munara ove džamije je 1932. godine prenesena u Čapljinu i postavljena uz tamo izgrađenu džamiju.
Na temeljima džamije je izgrađena jednospratnica, u čijem prizemlju su se tokom vremena nalazile radnje različite namjene, od gostione, zdravljaka, do mesare danas, a sprat je korišten za kancelarije.
Ovaj objekat i okolina je i danas Mostarcima poznato kao Šadrvan, a najviše po istoimenoj gostionici, koja se nalazila na mjestu prijašnje džamije.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara

(NovaSloboda.ba)
31.10.2018.

Konkurs za izbor kratkih filmova o antifašizmu



U povodu 75 godina od Prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a i 70 godina SABNOR-a BiH, Udruženje antifašista i boraca NOR-a (UABNOR) Mostar raspisalo je konkurs za izbor kratkih filmova snimljenih mobitelom.

Konkurs je otvoren do 20. novembra ove godine, a odabrani filmovi bit će prikazani u okviru programa 3. Festivala antifašističkog filma.

Filmovi mogu konkurisati za dvije nagrade, i to za najbolji film po odluci stručnog žirija, te za najbolji film po odluci žirija publike.

Iz tog udruženja pozvali su "nove generacije antifašista i antifašistkinja" da mobitelom snime filmove koji za temu imaju 'antifašizam', te da radove prijave slanjem linka ili file-a wetransferom na mail: antifasistimostar@gmail.com, saopšteno je iz UABNOR-a Mostar.

(UABNOR Mostar)

31.10.2018.

Priprema za zlatni dodir


Sa rukavicama na rukama, jedna saradnica priprema Kate Moos za veliki događaj koji slijedi.
Međutim, bolje je reći, za figuru koja predstavlja poznati fotomodel.
Figura je izrađena od 18 karatnog zlata i nosi ime „Song Of The Siren“, „Pjesma sirene“, a uradio je britanski umjetnik Marc Quinn. Ova figura je sa ostalim figurama bila predmet prodaje na aukciji kod Shotebyja. Svi predmeti su bili izrađeni od plemenitih metala.
Naslov aukcije je bio „Midas Touch“, „Dodir Midasa“. Kralj Midas je bio jedan legendarni lik, koji je sve što bi dodirnuo pretvarao u zlato
Usput: početna cijena za figuru Kate Moos bila je oko 450 hiljada eura.
(stern)

(Novasloboda.ba)
30.10.2018.

Obilježena pedeseta godišnjica Steleksa






Od Semira dobih link sa proslave 50 godina STELEKSa (Studenti Elektrotehnike Sarajevo), Društva studenata elektrotehnike Sarajevo, održane u Torontu, Kanada.

Od onog što se dešavalo prije punih pola stoljeća, jedino je ostalo poneko ime u memoriji i možda nagađanje, ko je ko na slikama, pogotovo što se na prosalvi našli nekadašnji studenti ETF Sarajevo iz različitih generacija, a ruku na srce, čovjek je najbolje poznavao svoju generaciju i uz to, plus, minus još koju. U prostorije STELEKSa u Sarajevu sam navraćao dosta puta, u vrijeme mog studiranja. Bio sam na prvoj godišnjici otvaranja 1969. godine, nisam bio neko od onih, koji je tamo visio redovno, ali smo onako u grupi, mostarska raja, znali ponekad navratiti, vidjeti se sa rajom i družiti se. Putem interneta, već nekoliko godina, pratim aktivnosti nekadašnjih studenata elektrotehnike, koji su se nakon ratnih zbivanja našli u Kanadi. Impozantna je cifra od 200 inžinjera koji su se našli na proslavi.

Evo Semirovog teksta u vezi proslave, i linka na kojima se mogu pogledati detalji sa proslave:

U subotu veče je bilo veselo u jednoj sali Columbus centra u Torontu nedaleko od nas. Skup od 200 elektro inženjera, nekadašnjih studenata Eelektrotehničkog Fakuleta u Sarajevu je organizovan u povodu proslave 50 godina od osnivanja društva studenata ETF-a Steleks. Neki su došli iz Australije, USA, zapadnih kanadskih provincija Alberte i British Columbia-e.
Kolege koje su uložile mnogo truda oko organizacije skupa, zaslužuju svaku pohvalu za realizaciju. Sala, večera, muzika sve je bilo adekvatno ovakvom skupu. Naravno najvažnije je bilo druženje i mogucnost da čovjek sretne dragu raju nakon dugo vremena. Iz moje generacije nas je bilo troje: Gojko Babic, Medo Kantardzić i ja. Mi smo bili među najstarijim ali još uvijek ne i najstariji, ha,ha.
Ovdje možete vidjeti sadržaj pozivnice, a dodaću i nekoliko slika da vam priblizim sinoćnju atmosferu. Odlazak je bio iza jedan sat poponoći. SK

Ovako je izgledala obavijest o skupu:

Molimo vas da pažljivo pročitate ovu poruku, i ako ste uplatili za nekog drugog, čiji e-mail mi
možda nemamo, obavijestite ih o ovoj poruci.
Proslava se održava na ovoj adresi: COLUMBUS CENTRE
901 Lawrence Ave West (at Dufferin), Toronto, Ontario M6A 1C3
-Vrata sale se otvaraju u 6:00PM.
-Okupljanje uz koktel traje do 7:00PM kada ćemo početi sa programom.
-Večera će početi ne kasnije od 8:00PM.
-Naš muzički gost je Neven koji će nas vratiti u stara vremena svirajući hitove iz naših
krajeva.
-Svaki sto će imati po dvije boce vina a sokovi, gazirana pića, kisela voda, kafa i espreso su
takođe uračunati u cijenu večere. Bar će biti otvoren do ponoći.
-Sala je rezervisana do 1:00 AM.
-Više detalja možete naći na:


(spagos)


30.10.2018.

Taj čudesni svijet: Slike dana


Na aero mitingu u Brienzu u Švicarskoj, helikopter izbacuje svijetleće rekete. Sve ovo se dešavalo u Axalpu, koji se nalazi na nadmorskoj visini preko dvije hiljade metara. Gledaocima je tom prilikom bio ponuđen jedan pravi spektakl.


Rodeo, stara kaubojska zabava živi i dalje. U kalifornijskom malom gradu San Dimas ova tradicija je ponovo obnovljena prije 24 godine kao charity rodeo. Na slici, jedan jahač, i pored bijesa konja, nakon ove scene zadržao se u sedlu.


Polarna svijetlost osvjetljava nebo iznad Godafoss vodopada na sjeveru Islanda. Ovaj prirodni spektakl tamo se može doživjeti i posmatrati skoro osam mjeseci u godini.


Čini se da je jesen prava sezona za zabavu balonima. Ovog puta, spektakl se odigrao na jugozapadu Kine. Baloni u raznoraznim bojama pojavili su se na internacionalnoj Outdoor sportskoj konferenciji, uz brojne zabave i veliki broj posjetilaca.

Neko se bavi sportom iz zabave, neko želi pobjedu, neko samo učestvovati, a opet neki se tamo nađu samo da se pokažu. Igrači golfa, sa slike, opušteno sjede na klupi, prije nego što uzmu učešća na  Svjetskom prvenstvu Hikory Open u Longinddry golf klubu u Škotskoj. Sve se uklapa.


Jedan švicarski stočar pozira sa svojim kravama u povodu njegove inicijative za podršku uzgajivačima rogate stoke. Naime, krajem novembra, Švicarci će izaći na referendum na kome će odlučiti da li će stočari ubuduće dobijati finansijsku podršku za uzgoj rogate stoke.


Na kraju i o Noći vještica. Plesačica Ekaterina Kalugina, onako kako je izgledala, na tradicionalnom Halloween partyju u Berlinu. Ove godine, tema noći je bila: Bajke.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
29.10.2018.

U znaku 16, sad za sad


sezona 2018/19, nakon 12. kola

(sport)

29.10.2018.

Za dobro jutro


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba dana 24.oktobra 2018.)

Zamjena za kafu

Napici za dobro jutro: Razbudite se uz med, limun, cveklu, tamjan, zeleni čaj...

Većina ljudi jutro započinje kafom kako bi se što prije razbudili. Međutim, konzumiranje kofeina ima brojne utjecaje na svakodnevnicu i organizam čovjeka, zbog čega vam donosimo nekoliko napitaka koji su izuzetno zdravi, a mogu brzo podići energiju.

Med i limun umjesto kafe

Na broju jedan je topli napitak od meda i limuna koji će potaknuti vaše dobro raspoloženje za cijeli dan, a pritom je veoma ukusan.

Sve što vam treba su med, sok od pola limuna i šoljica vode. Sve sastojke izmiješajte i popijte umjesto kafe. Ovaj napitak suzbit će svaki jutarnji osjećaj umora i pospanosti, a pored toga jača i imunološki sistem.

Cvekla poboljšava koncentraciju

Odličan napitak za vraćanje energije, pogotovo ukoliko patite od nedostatka željeza, je sok od cvekle. Ovaj napitak odlično djeluje na mozak jer poboljšava koncentraciju i memoriju.

Sve što vam treba su cvekla, jabuka i mrkva. Jednostavno izmiksajte sve sastojke u blenderu i dodajte hladnu vodu. Sastojke koristite po želji.
Ledeni čaj s tamjanom

Za vrijeme hladnijih dana ledeni čaj s limunom i tamjanom će vam popraviti raspoloženje i ojačati imunološki sistem. Čaj pripremite tako što ćete zagrijati šoljicu vode s grančicom tamjana i prstohvatom cimeta.

Kada voda zavrije stavite u nju vrećicu crnog čaja. Nakon tri minute izvadite vrećicu i na kraju dodajte u napitak naribanu limunovu koru. Sok iscijedite i pijte.
Sušeni zeleni čaj

Zeleni čaj oduvijek je poznat kao zamjena za kafu jer sadrži kofein. Upravo zbog kofeina zeleni čaj popravlja raspoloženje i vraća energiju.

Za pripremu napitka od sušenog zelenog čaja potrebno vam je pola šoljice vode, kašika matche praha koji je ustvari prah listova zelenog čaja, pola šoljice kravljeg mlijeka, pola šoljice kokosovog mlijeka, med i nekoliko kapi ekstrakta vanilije.

U šoljicu stavite matche prah i prelijte ga ključalom vodom te dobro promiješajte. Kravlje i kokosovo mlijeko zagrijte s vanilijom i medom te u njega ubacite pripremljenu matchu i promiješajte.

Smoothie od maline ili kupine


Oni koji imaju malo više vremena, a bude se gladni, mogu se razbuditi uz smoothie od kupina ili malina.

Potrebno vam je nekoliko malina ili kupina, 200 mililitara jogurta, a može i kefir, dvije-tri kašičice meda, 50 mililitara mlijeka, malo šećera od vanilije i nekoliko kapi limunovog soka.

Jedno stavno sve sastojke stavite u blender i dobro izmiksajte. Takav napitak spreman je za konzumaciju i pokrenut će vaš metabolizam već od ranog jutra.
(klix.ba)


29.10.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Slike dana


U južnoj Francuskoj, prethodnih dana su padale jake kiše i tom prilikom je došlo do velikih poplava. Samo za jednu noć, na tlo je palo više vode nego u prethodna tri mjeseca zajedno. Preko noći su mnoge rijeke dostigle vodostaje kakvi nisu zabilježeni stotinama godina unazad. Najmanje jedanaest ljudi je stradalo, a o kakvoj snazi vodene stihije se radilo, pokazuje slika automobila koga je voda jednostavno ponijela odnekle i prikovala uz zid šetališta.


U nekim krajevima, sezona ribolova tek sad počinje, kao što je slučaj na Rosenberg Weiheru u Trebonu u Češkoj. Na početku tradicionalnog lova na šarane, svake godine se okupi na desetine hiljada posjetilaca. Rosenberg Weiher pokriva površinu od oko 500 hektara, te se zbog toga često naziva i morem. Na slici, ribari naoružani tradicionalnim priborom za lov, gaze preko vode i tjeraju ribu ka mrežama.


Kad se jedna kanu trka završi brbom prsa u prsa, onda nije čudo što se pobjednik Bakhradin, iz Kazahstana, nakon trke osjećao potpuno iscrpljen. Sve ovo se dešavalo na Olimpijskim igrama za mlade, koje su održane u Buenos Airesu u Argentini. U ukupno 28 disciplina takmičili su se mlade atlete iz čitavog svijeta.


Još jednom na Hawaje, gdje se u Kaliua Kona održalo Ironman Svjetsko prvenstvo u triatlonu. Takmičari su prvo preplivali 3,86 km dugu stazu, zatim vozili biciklo 180,2 km, i na kraju pretrčali pravu maratonsku stazu u dužini 42,2 kilometra. Ironman na Hawajima se računa najtežim sportskim takmičenjem na svijetu.


Interesantnu formaciju su zauzeli kajaci na rijeci Jiangjie u Wengu, jednom mjestu u južnokineskoj provinciji Guizhou.

Darth Vader i Yoda kao baloni, na Internacionalnom susretu balona na topli vazduh u Albuerque SAD. Stotine balona u svim mogućim bojama i formama popeli su se prema nebu, na zadovoljstvo mnogobrojnih gledalaca.


Kanadska zastava je odjednom dobila neki drugi oblik lista, koji inače krasi zastavu ove zemlje. Umjesto lista topole na zastavi se našao list kanabisa, a na ovaj način je proslavljena legalizacija marihuane u ovoj zemlji.
(web)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
28.10.2018.

Miris Mostara u Umagu


Književna večer - predstavljanje Mostara u Umagu putem 5 knjiga o Mostaru. Prilično dobar odaziv publike.


U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u Umagu u četvrtak 25. 10. 2018. u 20:00 sati oržan je susret sa Tiborom Vrančićem, kolekcionarom, publicistom i nakladnikom. Vrančić je predstaviti pet svojih knjiga o starom Mostaru, uz projekciju mnoštva povijesnih fotografija i slika. Na kraju je prisutne upoznao i sa svojom kolekcijom fotografija starog Umaga.



O književnoj večeri Tibor kaže: „Sinoć bila književna večer. Bilo prilično raje - ja se iznenadio. Čak došli neki Mostarci iz Kopra, iz Nove Gorice, Pašići, zatim učenici iz srednje škole Buje. Zadovoljan".

Čestitke!
28.10.2018.

Nova pobjeda Rođenih







Prva liga FBiH, 12. kolo

FK Velež - NK Bratstvo 3:1 (1:1)

FK Velež: Bobić, Mešanović, Zvonić, Mujezinović, Ćosić, Ovčina, Mrgan, Fajić, Ferreyra, Ojeda, Vehabović.

NK Bratstvo: Divković, Alihodžić, Šuša, Diabang, Jaganjac, Helić, Salkić, Kahrimanović, Berbić, Stojanov, Jaranović.


Velež je u utakmici 12. kola Prve lige FBiH protiv Bratstva iz Gračanice upisao svoju devetu pobjedu u dosadašnjem dijelu prvenstva. Rođeni su danas savladali goste iz Gračanice 3:1, iako su izabranici Nikole Nikića poveli u 25. minuti kada je Stefan Stojanov lijepo pogodio.
Velež je dodao gas, Mujezinović je ubrzo imao veliku šansu izjednačenje, da bi u 40. minuti sjajni Nusmir Fajić na asistenciju Vehabovića matirao golmana Divkovića. Velež je na pauzu mogao sa prednošću, no jedanesterac nije iskoristio kapiten Zvonić i ostalo je 1:1.
U 56. minuti potpuni preokret. Asistent je nakon kornera bio po drugi put Vehabović, a Nusmir Fajić postigao svoj čak 16. pogodak ove sezone. Tribine na stadionu Rođeni su proključale i bilo je jasno da će Velež vjerovatno do nove pobjede.
Nakon toga domaći su nastavili sa dominacijom, a u 77. minuti Brandao ovjerava nova tri boda. Pogodio je mrežu Divkovića i na semaforu je pisalo 3:1. Asistent je bio Fajić.
Do kraja bez uzbuđenja i Velež je slavio 3:1.
(sport)




27.10.2018.

Spavamo sat duže, ali s posla po mraku kući


Kraj ljetnog računanja: Zimsko računanje vremena počinje u nedjelju 28. oktobra u tri sata i trajat će do 31. marta 2019. godine. Naučnici su dokazali da pomicanje sata dva puta godišnje remeti čovjekov bioritam

U nedjelju, 28. oktobra u 3 sata ujutro završava ljetno računanje vremena pomicanjem kazaljki za jedan sat unazad, i počinje zimsko računanje vremena.

Iako se bioritam lakše prilagođava na pomicanje sata unazad nego naprijed, nesanica je i dalje najčešća nuspojava. Te promjene najlakše padaju noćnim pticama koje imaju dodatan sat za svoje noćne aktivnosti, potvrdila su istraživanja.
Praktična primjena zimskog računanja vremena, osim pomicanja satova, znači i obavezno paljenje svjetla na automobilima.
Moguće su migrene, ali i pojačana osjetljivosti na vremenske prilike
Pomicanje sata utječe na unutrašnji sat i može poremetiti hormonalnu sliku što pak uzrokuje niz tegoba kao što su bolne migrene, nervoza i depresija. Zbog vraćanja sata unazad ljudi gube energiju i više osjećaju vremenske prilike kao što je jugovina.
(zan)


27.10.2018.

Kina pustila u promet supermost dužine 55 kilometara










Jedna nova veza između Macaua i Hong Konga ruši sve dosadašnje rekorde.
Visoke planine, još viši neboderi, vode delte Pearl River, i sve to jedno uz drugo, slike su koje spuštanje avionom na aerodrome Hong Konga i Macaua čine spektakularnim.
Sada je ova mega-metropolitanska regija sa 60 miliona stanovnika obogaćena još jednom atrakcijom: Novi divovski most koji premoštava deltu rijeke na Južnokineskom moru i povezuje financijsku metropolu Hong Kong sa kockarskim gradom Macau i industrijskom regijom Zhuhai na kineskom kopnu.
Hong Kong-Zhuhai-Macau most, kojeg nazivaju građevinom stoljeća, nakon skoro deset godina gradnje oficijelno je otvoren za promet. Konstrukcija je dužine kao Gotthard bazni tunel, naime, punih 55 kilometara. Od toga 35 kilometara ide preko vode kao most, a to je za dvadeset puta više nego Golden Gate u San Francisku.
Za izgradnju je bilo potrebno 400 hiljada tona čelika što je 60 puta više nego za gradnju Ajfelovog tornja u Parizu. „Most će ovdje stajati preko 100 godina“ kazali su graditelji nakon otvaranja. U svakom smjeru izgrađene su po tri saobraćejne trake. Uz brzinu od 100 km/h vožnja od Hong Konga do Macaua trebala bi se sa sadašnja 3 sata smanjiti na 30 minuta.
Hong Kong nije britanska kolonija od 1997, a Macau nije portugalsaka od 1999. godine. Oba grada pripadaju Narodnoj republici Kini, ali još uvijek imaju status posebnih upravnih područja sa vlastitim zakonima i nezavisnom upravom. Između Hong Konga, Macaua i kopnene Kine još uvijek postoje oštre granične kontrole. Stoga su projektanti u sklopu mosta izgradili vještačka ostrva na kojima se nalaze granični prelazi.
Podvodni tunel dug je 6,7 kilometara i najduži je tunel te vrste na svijetu. Otvaranje je održano godinu dana kasnije od planiranog. Procjenjeni tročkovi se kreću oko 14
milijardi eura, što je skoro dva puta više od planiranog. U svemu tome postoji jedan problem: U Hong Kongu i Macau vozi se lijevom stranom, a na kinseskom kopnu desnom.
Većina vozača iz ova dva grada ne smije voziti kopnenim cestama i obrnuto. Ustvari, u delti Pearl River živi isti broj ljudi, kao recimo u Italiji, ili Velikoj Britaniji. Trenutno samo 30 hiljada vlasnika automobila imaju dozvolu koja im omogućuje da voze i u Hong Kongu kao i desnom stranom ceste na kopnu. Stoga, u prvim trenutcima nakon otvaranja, nije ni bilo do neke velike navale za prelazak preko mosta.
(express)

Smail Špago
(Novasloboda.ba)
27.10.2018.

Slon hologram u Londonu


Kao duh djeluje hologram jednog afričkog slona, postavljen protekle nedelje u blizini St. Paulus katedrale u Londonu. Sablasno umjetničko djelo od svijetlosti, inicirano od strane WWF, Svjetske organizacije za zaštitu prirode, imalo je zadatak da podsjeti kako je najveća životinja na svijetu uvelikoj opasnosti.
Prosječno dnevno na svijetu biva ubijeno oko 50 slonova, zbog njihovih kljova. Ako se tako nastavi, ovim divovima prijeti nestanak zauvjek.
(spiegel)

(Novasloboda.ba)
26.10.2018.

Treskavica – Novi mostarski toponim

Mostar, Titova ulica prema sjeveru

U Mostaru već odavno postoje toponimi: Lepa Brana, Bejrut, Mostarka, Uglovnica, Neboder, DUM i još dosta tome sličnih, kojima se tačno označava određeni objekat ili mjesto u gradu, i ni kome iz Mostara ne treba obašnjavati gdje se to nalazi, a manje više, kad neko pita gdje se nešto nalazi, u Mostaru nikad niko i ne pita za ulicu i broj, nego za neki detalj, ili neki ovakav naziv, koji je u Mostaru svakome poznat.

Odnedavno se u Mostaru koristi još jedan toponim, pod nazivom „Treskavica“ i onaj koji ga je prvi izgovorio, kao da ga je uzeo iz usta hiljada drugih Mostaraca. Naime, još od vremena početka izgradnje kolektora za gradsku kanalizaciju, manje vše, sve glavne ulice sa obe strane Neretve su doživjele duboke kopove, polaganje cijevi, zasipanje, i na kraju asvaltiranje. Na nekim mjestima se javila potreba da se zbog iste stvari ulice ponovo prokopavaju, a radovi do gornjeg sloja sa asvaltom, manje više rađeni su sa hiljadu i jednim nedostatkom. Nekada su se o ovome problemu brinuli nadležni organi, vjerovatno se brinu i danas.
Ulica Maršala Tita, od novosagrađene pasarele u Zaliku, odnosno, kojih dvadesetak metara naviše, od kružnog toka na istoj ulici, pa sve do autobuske stanice doživjela je upravo ovo o čemu smo gore pisali. Ne zna se ni broj koliko puta se asvalt polagao, ponekad je trajao samo do jačih kiša ili leda, pa onda su slijedila nova kopanja i uzduž i poprijeko. Većina vozača, ako ikako može, izbjegava ovaj dio Glavne ulice sa sjevernog ulaza u grad, jer se na ovoj dionici malo dužoj od jednog kilometra, auto zatrese i zaljulja barem hiljadu puta, znači skoro sa svakom metru ulice.
I onda je nekome izletjelo, namjerno ili nenamjerno: Treskavica.
Ovih dana, skoro pa udarna vijest, na svim mostarsklim medijima je bila da se konačno kreće sa uređenjem ovoga dijela ulice.
Nadamo se da će ulica biti urađena po struci, zanatu i propisima. Nadamo se da će nestati i gore rečenog toponima.
Ali eto, da zabilježimo ono što je svojstveno samo Mostaru i Mostarcima.

Smail Špago
26.10.2018.

Pobjeda rukometaša BiH na startu kvalifikacija


fotosi: twitter

Sa stranice Rukometna reprezentacija BiH:

Stanje u Savezu nikakvo. Finansijska situacija nikakva.
Sjedneš u autobus i 16 sati putuješ do Bjelorusije. Izađeš na teren i pobijediš!!!

Bjelorusija – Bosna i Hecegovina 29:30

Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine pobjedom je započela kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2020. godine.
Izabranici selektora Bilala Šumana su u prvom kolu kvalifikacija danas u Minsku pobijedili selekciju Bjelorusije sa 30:29 (12:16).
Rukometaši BiH ostvarili su pobjedu nad prvim favoritom u grupi, nakon velikog preokreta i dramatičnog finiša.
Naime, domaći rukometaši su gotovo cijelu utakmicu imali rezultatsku prednost, ali su bh. reprezentativci u finišu meča uspjeli napraviti veliki preokret.
Susret nije dobro počeo za bh. rukometaše koji su se mučili u napadu, što je rezultiralo da su na prvi gol čekali do šeste minute. Domaći igrači su već na početku tako došli do tri gola prednost i tu razliku su držali veći dio meča.
Reprezentativci BiH su u nekoliko navrata uspijevali prići na gol zaostatka, ali bi onda uslijedile tehmičke greške u napadu koje su po pravilu Bjelorusi kažnjavali i vraćali prednost.
Selektor Šuman je odlučio rizikovati i prilikom napada igrati sa sedam igrača, bez golmana, što mu se na kraju i isplatilo. Serijom od 3:0 BiH je u 49. minuti došla na gol zaostatka, a četiri minute kasnije je prvi put izjednačila te već u narednom napadu i povela. Do kraja se igralo gol za gol, a posljednja minuta donijela je pravu dramu. BiH je imala priliku da u posljednjem napadu dođe do nove prednosti, ali je nekoliko sekundi prije kraja promašen gol. No, na sreću Bjelorusi su izgubili loptu u pokušaju brzog napada, a prilikom kontranapada nad Karačićem je napravljen sedmerac u posljednjoj sekundi, koji je realizirao Prce i pogodio za konačnih 30:29.
Nuić je bio najefikasniji igrač bh. reprezentacije sa sedam golova, po pet su postigli Karačić i Prce, a četiri gola Terzić. U selekciji Bjelorusije po šest golova postigli su Puhovski i Vailupau, a dva gola manje Šilovič.
Naredni meč rukometaši BiH igraju u subotu u Tuzli kada dočekuju selekciju Češke. Česi su u prvom kolu u srijedu pobijedili Finsku sa 31:27.
(sport)
25.10.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Titova ulica, preko puta Zeme




Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled prema jugu na Titovu, nekad Glavnu ulicu preko puta Zeme (Name) iz 1912. i 2014. godine,  na ulasku u Dudin sokak. Na tom dijelu Glavne ulice nalazili su se brojni dućani, a među njima i knjižara Pachera i Kisića. Početkom avgusta 1890. godine Austrijanac Antun Pacher i braća Kisić, u ortakluku, otvorili su prvu međunarodnu knjižaru u Mostaru. Štamparsko-umjetnički zavod Pacher & Kisić, kako se zvanično zvala firma, otvorena je u Dudinom sokaku, a kasnije je knjižara preselila na Glavnu ulicu, tačno preko puta Zeme.
Nakon Drugog svjetskog rata, knjižaru preuzima izdavačka kuća Svjetlost iz Sarajeva. Danas je ovo zdanje ruševina.
Na slici iz 1912. godine vidi se Hafiz Hodžina džamija, koja je bila izgrađena prije 1631. godine, a prema zapisima Hivzije Hasandedića, 1899. godine pripadala su joj tri dućana i harem, a munara ove džamije je 1932. godine prenesena u Čapljinu i postavljena uz tamo izgrađenu džamiju.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara
(NovaSloboda.ba)
25.10.2018.

Zaustavljeni trenuci: Slike dana


Aurora Borealis, poznata kao Sjeverna, ili Polarna svjetlost, osvjetlila je nebo iznad jugozapadnogdijela Ringstrasse na Islandu. Ringstrasse je cesta duga 1322 kilometra, koja u krug prolazi preko cijelog ostrva Island Polarna svijetlost javlja se u polarnim regionima, podjednako i na sjevernoj i na južnoj polulopti Zemljine kugle.



Na slike ljudi koji plove čamcima po vodama procvjetalim vodenom vegetacijom skoro da smo navikli. U ovom sličaju se radi o trgovcu cvijećem sa Kashmira koji svojim čamcem plovi preko Dal jezera u Srinagaru u Indiji.



Balon sa natpisom “Ne postoji planeta B” ispred termoelektrane u Kerpenu, Nord-Rajnska Vestfalija u Njemačkoj. Balon se mogao vidjeti i prilikom zasjedanja stranke Zelenih (Grüne), koje je ove godine održano u Hambacher šumi, u znak protesta protiv nastavljanja kopanja uglja na dvenom kopu, na uštrb velike šumske površine. Tim povodom organizovani su više dnevni protesti građana i aktivista. Sudskom odlukom, iskopavanje je zabranjeno do daljnjeg, a šuma je barem privremeno spašena od sječe.



Ovogodišnji pobjednici WRC relija Velike Britanija Sebastian Ogier i Julien Ingrassia, obojica iz Francuske, vozili su njihov Ford Fiesta. Između 3. i 10. oktobra morali su savladati različite dionice u ukupnoj dužini od 1.466 kilometara. Ovaj reli vozi se od 1932. godine.



Poplave, potresi, uragani, ovih dana su non stop na udarnim vijestima medija. Na slici se vide stanovnici grada Can Thao u Vijetnamu kako se bore da svojim mopedima pređu preko poplavljene ulice. Jake kišne padavine dovele su do poplava u centralnom i južnom Vijetnamu. Hiljade stanovnika morali su napustiti njihove domove. U međuvremenu se poplava povukla, štete su ostale. I tako do narednih kiša i poplava.



Napuhani kraci velike hobotnice izlaze na sve strane stare fabrike u Philadelphiji, SAD. Ovo jedinstveno umjetničko djelo stvorili su britanski umjetnici Pedro Esterellas i Fithy Luker. Zgrada fabrike se inače nalazi na jednom starom napuštenom mornaričkom terenu.



Dva vojna aviona tipa Tiger F-5 na letu, prilikom aero mitinga Švicarskog ratnog vazduhoplovstva
u Meringenu (Švicarska). Ovi avioni su letjeli uporedo sa modernim avionima F/A – 18. Preostali
avioni iz serije Tiger F-5 trebali bi zbog starosti do kraja ove godine otići u penziju. Švicarsko ratno
vazduhoplovstvo održalo je ovogodišnji aeromiting, preletom preko Axalpa, uz prisustvo skoro 8
hiljada ljubitelja letenja.
(web)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
24.10.2018.

Fisetin, supstanca iz voća i povrća, koja može usporiti proces starenja


(tekst koji slijedi objavljan je na portalu klix.ba dana 21. oktobra 2018. godine)

Naučnici su otkrili da fisetin, supstanca koja se nalazi u voću i povrću, ima značajne pozitivne efekte na zdravlje i na produženje životnog vijeka, piše Science Daily.

Kako ljudi stare, u njihovom organizmu dolazi do akumuliranja oštećenih ćelija. Kada te ćelije dođu do određenog stepena oštećenja, prolaze kroz proces koji je nazvan celularno starenje. Ćelije potom oslobađaju supstance koje dovode do upale čime govore imunološkom sistemu da ih ukloni što prije.

Imunološki sistem mlađih osoba je očuvan i može ukloniti oštećene ćelije. Međutim, kako ljudi stare, one se ne uklanjaju efikasno. Lagano se počinju akumulirati, uzrokuju zapaljenja i oslobađaju enzime koji mogu uništavati zdrava tkiva.

Paul Robbins i kolege istraživači s Univerziteta u Minnesoti pronašli su prirodnu supstancu nazvanu fisetin za koju smatraju da smanjuje nivo oštećenih ćelija u tijelu. Isprobali su njegovo djelovanje na starim miševima i uočili su poboljšanje kada je u pitanju produženje njihovog životnog vijeka.

"Ovi rezultati sugeriraju da možemo produžiti životni vijek i da možemo očuvati zdravlje duži vremenski period", rekao je Robbins. Međutim, još uvijek ima mnogo otvorenih pitanja vezanih za fisetin, kao što je ono vezano za njegovo doziranje.

Pod vodstvom Edgara Arriagae, profesora na Odsjeku za hemiju na Koledžu za nauku i inženjerstvo Univerziteta u Minnesoti, tim je koristio masovnu citometriju (CyTOF) po prvi put na istraživanju starenja, što je jedinstven slučaj za ovu ustanovu.

"Pored toga što smo dokazali da supstanca djeluje, ovo je prva naučna demonstracija koja pokazuje njene efekte na određene podskupine oštećenih ćelija u tkivu", zaključio je Robbins.
(klix.ba)

24.10.2018.

Umjetnost u gradnji





Kuća postaje čovjek. Na slici su oči umjetnice Marine Abramović, kojima je italijanski stvaralac Maurizio Catelan oslikao fasadu jedne kuće u Milanu u Italiji. Slika na fasadi je urađena kao reklama za njegovu izložbu pod nazivom „The Artist Is Present“, „Umjetnik je prisutan“, koja će se tokom oktobra održati tokom u Kini, a ovaj naslov je u vezi sa jednim veoma važnim projektom Abramovićeve.
Zapravo, radi se o jednoj dopadljivoj igri misli. Zar ne bi bilo lijepo kad bi ljudi na glavi imali nešto kao što su prozori? Otvori, kroz koje bi naš mozak dobijao više svjetlosti i svježeg vazduha?
Mogli bismo biti potpuno otvoreni jedni prema drugima, ili, ako je to potrebno, zatvoreni, kao što su zatvorene grile na prozorima.
(stern)


(Novasloboda.ba)
23.10.2018.

Selo Štrumpfova


Pueblos Blancos, Bijela sela, su poznata turistička atrakcija južnog dijela Španije, koji sa bijelookrečenim zidovima slikovito odsijavaju između stijena okoline. Jednom je i selo Juzcar, sa 220stanovnika, bilo dio ovog „bisernog lanca“.
Međutim, 2011. godine PR profesionalci iz Hollywoodske „fabrike sna“ probudili su ovo uspavano selo i pretvorili ga u nešto jedinstveno na svijetu, u selo Štrumpfova, ili kako se na španjolskom kaže „Pueblo Pitufo“. Bio je to xafsinški geg najpoznatije hollywoodske 3-D serije „Štrumpfovi“. Od tada čitavo selo Juzcar na andaluzijskom suncu blješti u štrumpfovsko-plavoj boji. Svih 175 kuća, pa čak i crkva iz 16. stoljeća, zidovi od groblja, sve to je obojeno u plavo.
A u nastavku ove radikalne promjene imagea, hiljade turista su navalili u posjetu ovom selu. Prihodi malih radnji su eksplodirali, sa Štrumpf kulturom otvorile su se nepojmljive privredne mogućnosti. Stoga su se stanovnici sela nakon završetka xafsing akcije, većinom odlučili da trajno zadrže identitet Pueblo Pitufo. Samo 33 su bili protiv. Pri tome su morali prihvatiti da će na ovaj način biti isključeni iz tradicionalne rute „biserne ogrlice“.
Prošle godine skoro da je sve propalo, došlo je do xafsinških problema. Danas se selo više ne smije zvati Pueblo Pitufo, nego „Aldea Azul“, u prevodi „Plavo selo“. Šarm plavih fasada i figure Štrumpfova na svakom koraku zaržan je, kako tvrdi gradonačelnik sela Francisco Lozano Fernandez. U međuvremenu je izgrađen porodični park zabave sa žičarom, zidovima za penjanje, stazama za hodanje i drugim arakcijama.
(PMmagazin)

(Novasloboda.ba)
22.10.2018.

Hivzija Hasandedić – velikan koji se nije zatvorio u političke granice



(tekst koji slijedi objavljen je na portalu miruhbosne dana 19. oktobra 2018. godine, izvor Al Jazeera)

Hivzija Hasandedić je bio intelektualna i ljudska veličina, samozatajni arhivista, poliglot, teolog, etnolog, istraživač, historičar, osmanista, historičar književnosti, hroničar, literata, muzeolog, geneolog, prevoditelj, interpretator izvora i profesor koji je svojim studioznim istraživanjima sačuvao sjećanja na cjelokupnu kulturu i baštinu Bošnjaka u Hercegovin i susjednim područjima koje su ranije Bošnjaci naseljavali (Imotski, Vrgorac, Makarska, Herceg Novi, Sutorina).
Njegova dominantna osobina je bila skromnost iako je radio mukotrpan posao na obradi starih tekstova i rukopisa.
Rođen je u Jablanici 1. jula 1915. godine. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu 1935. godine a potom i Višu islamsku šerijatsko-teološku akademiju. Od 1954. godine do odlaska u penziju 1976. godine radi u Arhivu Hercegovine. Na temelju dostupnih izvora obradio je cjelokupnu muslimansku baštinu u Hercegovini.
Njegove obrade su podrazumijevale kabinetski rad i izlazak na teren, izučavanje narodnih predanja, razgovor sa ljudima vezanim za baštinu i lokalnim poznavaocima ostavštine. Za svog života objavio je 430 bibliografskih jedinica različitog sadržaja. Sakupljao je građu pisanu na papiru, u vakufnamama, sidžilima, medžmuama, starim novinama i knjigama, ali i pisane tragove na kamenu, na nišanima.
Za svoj naučni i istraživački rad promoviran je u počasnog doktora nauka na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru.
U javnosti se prvi put javlja pjesničkim prvijencem „Noćni ibadet“ u tuzlanskom Hikjmetu 1934. godine pod pseudonimom Muhamed Hivzi.
Za njega njegovi savremenici i kolege iz struke imaju samo riječi hvale.
„Od poznatijih istraživača kulturne historije Bosne i Hercegovine, ne znam nekog drugog koji bi stao odmah iza Hamdije Kreševljakovića“ kaže Fazlija Alikalfić o Hasandediću.
Za hafiza Mahmuda Traljića on je „uvjereni, nepokolebljivi i praktični vjernik, tih miran i odan svom poslu“. „Mali, u svojoj veličini“ je za mostarskog muftiju Seid ef. Smajkića, „golemi čovjek“ za Safeta Oručevića, „jedinstvena pojava u našoj kulturi“ za Ahmeda Aličića.

Sidžil Mostarskog Kadije

Ilijas Hadžibegović ga opisuje kao „snažnog hrasta koji je davno pustio svoje duboko korijenje u orijentalno-islamsko bošnjačko kulturno-historijsko naslijeđe“.
„Mostar je imao sreću da u njemu živi i radi jedan takav znalac i pregalac“, piše Fehim Nametak, a Amir Ljubović tvrdi da bi „njegovim radovima većina današnjih profesora evropskih univerziteta bila ponosna“.
Pjesnik Alija Kebo za Hivziju piše da on bio neimar i mostar knjigoljubac, baščovan u bujnom, raskošnom vrtu naše starine, stanovnik memljivih kancelarija, kopač zlata u riznici bošnjačkoj, čitač poruka s kamenih spavača i bašluka, drag, mio i častan čovjek.

Objavio 430 radova

U povodu 85 godina života, njemu u čast, štampana je monografija „Tragom bošnjačke baštine“, trilogija o bošnjačkoj kulturnoj baštini u istočnoj, srednjoj i zapadnoj Hercegovini.
Knjige koje je objavio su: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini, Muslimanska baština Bošnjaka u Južnoj i srednjoj Hercegovini, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, koautor je knjiga Vodič kroz fondove Arhiva Hercegovine, Regesta franjevačkog samostana u Mostaru.
Za objavljivanje knjige Spomenici kulture turskog doba u Mostaru dobio je prestižnu nagradu nekada uglednog izdavača „Veselin Masleša“ iz Sarajeva. To je knjiga koja je najčešće citirano djelo ikada objavljeno o Mostaru.
Posthumno su objavljene knjige Geneološka istraživanja, te Sidžili blagajskog, nevesinjskog, mostarskog kadije, a još je u pripremi jedan Mostarski i Ljubuški sidžil.
Godine 2010. u Mostaru je organizovan naučni skup „Život i djelo Hivzije Hasandedića“ na kojem je prezentirano 18 naučnih radova.



Doktorski rad

O liku i djelu Hivzije Hasandedića za Al Jazeeru govore Mevludin Dizdarević sa Islamskog pedagoškog fakulteta Univerziteta u Zenici i Ramiza Smajić, orijentalistkinja i historičarka.
O razlozima zašto se odlučio da istraži život i djelo Hasandedića kroz izradu doktorske disertacije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Dizdarević kaže da je ovaj rad izraz nastojanja da Hasandedićevo djelo sistematizuje i približi široj naučnoj javnosti.
„Obradom Hasandedićevog djela uspostavljen je tako nužan kontinuitet mišljenja i ideja s ranijim generacijama i autorima. To je susret sa jednom kulturnom tradicijom unutar bh. kaledioskopa koja je decenijama bila devastirana i obezvrjeđivana. Pored navedenog, ovim putem osvijetljen je položaj onih autora koji su se bavili islamskom kulturom u jednom burnom vremenu“, smatra on.
Čuvajući se neodmjerenog i neutemeljenog glorificiranja Hasandedića i njegovog rada, Dizdarević je kritički istražio i obrazložio njegovu vrijednost i značaj uz neophodno uvažavanje historijskog trenutka u kojem je Hasandedić djelovao.

„Smatram da autor koji je tokom svoga života objavio više od 430 manjih i većih knjiga, radova i crtica, koji je sakupio i preveo obilje arhivskog i drugog materijala koje u svojoj punini tek treba ugledati svjetlo dana, koji je, nošen željom za što potpunijom slikom materijalne baštine osmanske epohe, proputovao cijelu Hercegovinu i velike dijelove susjednih država,  zasigurno zaslužuje veću pažnju. Njegov rad je toliko značajan da je teško zamisliti bavljenje mnogim segmentima historije i kulture osmanske Hercegovine bez dubljeg uranjanja u njegove radove, studije i knjige“, ističe naš sagovornik.
„Hivzija Hasandedić je jedna od ličnosti iz naše intelektualne i kulturne historije kojoj se nismo na adekvatan način i dostojno odužili. Dakako, i brojne druge ličnosti ostajale su u zapečcima historije, neznanjem i ignorancijom odjeljeni od vlastite zajednice kojoj su pripadali i čiju su baštinu propitivali. Bilo je nekoliko hvale vrijednih skupova i nešto manje ili više značajnih teorijskih zahvata u njegovo zamašno djelo. Unatoč tome, smatram da je Hasandedić ostao izvan domašaja kulture sjećanja i kvalitetne memorizacije njegove intelektualne ostavštine“, govori Dizdarević.

Nije bio zatvoren u političke granice

Smajić smatra da Hasandedić zaslužuje mnogo više od interesa lokalne zajednice, Mostara i Hercegovine.
„Hasandedić je istraživao bošnjačku baštinu prostora koji su danas Crna Gora, Hrvatska, Srbija. On nije bio zatvoren u političke granice, nego je duhom istraživača slijedio prirodne tragove svog naroda, istovremeno brinuo što značajan broj naših istraživača više ‘improvizira sjećanjima negoli proučava činjenice’ kaže Hasandedić u svom zadnjem intervjuu. Htjela bih da kroz svoje spoznaje i nedoumice o tome da li su Bošnjaci zaturili ‘ključ kojim se otvaraju vrata svijesti naroda’ (Fuminarova definicija kulturološkog aspekta!) ili ih je savladao svojevrsni kulturološki autizam u kojem im nije bitno ko su i šta su – ukažem na veličinu i značaj rezultata rada pregaoca Hasandedića“, ističe dr. Smajić.
„Sa stavom da je odgovornost inteligencije najveća u udaljavanju Bošnjaka od same suštine, razumijevanja biti islamske poruke, Hivzija Hasandedić nije dozvoljavao opravdavanje pozivanjem na teške okolnosti ‘komunističke vlasti koja je promovirala ateizam kao najuzvišenije načelo života’. Opravdavanje ne, ali uticaj takvog okruženja nije zanemarivao naš autor Hasandedić, pa je svojim radom, kako bi to rekao Hamza Humo, palio svjetla onima koji dolaze“, pojašnjava dr. Smajić.
Da bismo lakše razumjeli na koji se sve načine pokušavao minimizirati, pa i ignorisati kulturološki identitet Bošnjaka, Smajić navodi jedan primjer s početka 70-tih godina 20. stoljeća.
„Husref Redžić postavlja u Oslobođenju pitanje da li je omaškom, ili s nekom argumentacijom, izostavljena islamska umjetnost iz sadržaja reprezentativne izložbe. Umjetnosti u Jugoslaviji od prethistorije do danas (Pariz, 2.3.-17.5.1970.). U NIN-u od 20. 12. 1970. godine se kaže da ‘krivicu za taj propust ne snosi organizacioni odbor, već oni koji su iz toga dela zemlje (ovim se misli na BiH) predlagali eksponate na parišku izložbu’. Ispostavilo se da ni u organizacionom odboru ni u stručnim tijelima nije bilo niti jednog stručnjaka za islamsku umjetnost. Husref Redžić se s pravom tada pita: ‘Kako se mogla zaboraviti jedna umjetnost čija su djela stvarana na čitavoj istočnoj polovini Jugoslavije, čije trajanje obuhvaća vremenski raspon od četiri do pet vjekova i čiji su uticaji u savremenoj umjetnosti nekih regija u Jugoslaviji i danas očigledni?“, kaže za Al Jazeeru Smajić.



Obnavljane džamije nakon rata

Iako je Hasandedić sačuvao i dokumentovao ostatke ostataka islamske tradicije u Hercegovini njegov rad i djela su na važnosti još više dobili uslijed ratnih zbivanja 90-tih godina prošlog stoljeća kada je urbicidom, kulturocidom i etničkim čišćenjem uništena većina kulturne baštine Bošnjaka Hercegovine.
Prema dokumentima koje je on sakupio i radovima koje je napisao u Hercegovini se vrši obnova džamija i vakufskih objekata nakon rata.
Način na koji je Hivzija Hasandedić radio je školski primjer studentima i mladim istraživačima da u prostoru u kojem žive ili kroz koji putuju djeluju proaktivno pišući manje radove kroz koje će steći iskustvo i intelektualnu kondiciju, a kroz vrijeme lahko je radove tematski grupisati u knjige.
Bogata ostavština Hasandedića je nastajala upravo na ovaj način istraživanjem lista po lista, medžmue po medžmue, pedlja po pedlja, nastajali su mozaici radova objavljivanih u periodici, a kad su se stekli uslovi tekstovi su objedinjivani u knjige, odnosno monografije.

Izvor: Al Jazeera
22.10.2018.

Bijes žena


Ona se zaputila iz Denvera, Colorado u Washington D.C. kako bi tamo protestvovala. A nešto bolje od ovoga nije mogla ni planirati: Jessica Campbell-Swanson ispred Vrhovnog suda SAD ispela se na jednu statuu koja nosi ime „Contemplation of Justice“, u prevodu „Posmatranje pravde“.
Što se nje tiče, pravda u ovoj zemlji je trenutno na silaznoj liniji, pogotovo nakon najnovijih dešavanja oko izbora Bretta Kavanaugha za sudiju Vrhovnog suda, usprkos optužbi za seksualno zlostavljanje.
Američke žene su demostrirale i vrištale od bijesa. Ispred svih, sa ispruženom pesnicom: Jessica Campbell Swanson.
(stern)
(Novasloboda.ba)
21.10.2018.

Velež nastavlja sa sjajnim igrama

(foto:Adnan Bobić)




Prva liga FBiH, 11. kolo:

HNK Orašje - FK Velež 1:3

HNK Orašje: Kurbašić, Fačić, Đurčević, Šabić, Mikić, Živković, Marošević, Mujčić, Prgić, Brković, Lugavić.

FK Velež: Bobić, Biševac, Zvonić, Zeljković, Mujezinović (Brandao), Ćosić, Ovčina, Mrgan (Lucas), Fajić, Ferreryra, Vehabović.

Strijelci: 0:1 Prgić (18, 11m), 1:1 Brandao (54.) 1:2 Ovčina (68.), 1:3 Fajić (84.)

Velež je nastavio sa sjajnim igrama ove sezone. Rođeni su danas slavili 3:1 na neugodnom gostovanju u Orašju i tako potvrdili sjajnu formu.
Orašje je bolje otvorilo susret, imalo loptu u svom posjetu, a Prgić je u 19. minuti sa 11 metara matirao Bobića i doveo domaće u vodstvo. Nakon toga vrijedi izdvojiti sjajnu šansu za goste kada jedan domaći igrač zamalo vara vlastitog golmana, no ostalo je 1:0.
Pred sami kraj poluvremena Orašje ostaje sa deset igrača. Živković je dobio drugi žuti odnosno crveni karton, te ostavio svom tim na cjedilu i čini se da je to presudilo ovaj meč.
Tek što je počelo drugo poluvrijeme Brandao nakon sjajne akcija pogađa za slavlje stotinjak gostujućih navijača. Nakon toga Ovčina glavom matira Kurbašića za potpuni preokret u Orašju.
Pred sami kraj posao je završio Fajić svojim 14. pogotkom ove sezone. Ovčina je bio asistent, a Fajić pogodio.
(sport)


21.10.2018.

Prezentacija knjiga o Mostaru, u Umagu


Na internet stranici Gradske knjižnice u Umagu objavljen je tekst o Tiboru Vrančiću, dugogodišnjem saradniku ovog portala, koji će svoje knjige o Mostaru predstaviti na književnoj večeri u Umagu.Tekst prenosimo u cjelosti.

Tibor Vrančić i njegove knjige o Mostaru

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige u Umagu organiziramo u četvrtak 25. 10. 2018. u 20:00 sati susret s našim sugrađaninom Tiborom Vrančićem, kolekcionarom, publicistom i nakladnikom. Vrančić će nam predstaviti pet svojih knjiga o starom Mostaru, uz projekciju mnoštva povijesnih fotografija i slika. Na kraju će nas upoznati i sa svojom kolekcijom fotografija starog Umaga!
Dobrodošli!

O autoru:

Tibor Vrančić, rođen je 1952. g. u Subotici. Kao šestogodišnjak doseljava u Mostar gdje završava osnovnu školu, gimnaziju i ekonomski fakultet. Sve do zadnjeg rata radio je u koncernu APRO na poslovima vanjske trgovine, da bi ga posao godine 1992. odveo, prvo u Sloveniju, a nakon toga u Umag, Hrvatska, gdje i danas živi. Kolekcionar je starih knjiga te starih fotografija, posebice razglednica Mostara iz austrougarskog perioda.
Skupljajući već dugi niz godina stare fotografije i tekstove o Mostaru, nastojeći time sačuvati sjećanje i uspomenu na onaj njegov nekadašnji izgled i ugled, jedan je od inicijatora za pokretanje jedne trajnije arhive povijesnih slika i pisanih dokumenata Mostara, besplatno dostupnih svima koje zanima ova materija. Ovaj projekt, koji je zaživio na internetu pod imenom CIDOM (Centar za dokumentaciju Mostar), ostvario je uz pomoć prijatelja entuzijasta. Tako se na stranici www.cidom.org može pronaći ogromna arhiva knjiga, tekstova i fotografija iz svih razdoblja povijesti Mostara.


Do sada je samostalno objavio tri knjige tematikom usko vezanima za Mostar. Prva knjiga “Mostar – krhotine prošlosti” (izdavač vlastita naklada, tisak Fram Ziral, Mostar, 2010.) je mozaik slika i sjećanja na stari Mostar, a druga – “Ćesar na ćupriji” (izdavač Fram Ziral, Mostar, 2013.), povijesni je roman o posjetu cara Franje Josipa Mostaru. Nakon male pauze, samostalno je objavio knjigu “Stambol u Mostaru” (izdavač Fram Ziral Mostar, 2017.), koja je svojevrstna zbirka zanimljivih tekstova o Mostaru iz literature objavljene prije 100 i više godina. U suradnji s Ismailom Bracom Čamparom i Smailom Špagom 2017. objavljena je njihova zajednička knjiga “U sjeni zaborava” (izdavač IC štamparija Mostar), koja je pokušaj autora da slikama i kratkim tekstovima otrgnu od zaborava neke manje poznate događaje koji su se dogodili u Mostaru. Nakon pune četiri godine ležanja knjige u njegovu računaru, nažalost, Ismail Braco Čampara nije doživio objavljivanje ove zajedničke knjige – dva dana prije zvaničnog izlaska knjige iz tiskare, preminuo je.
Petu knjigu Vrančića (opet u suradnji sa Smailom Špagom i Ismailom Bracom Čamparom), “Perom i kamerom o Mostaru”, također je izdala izdavačka kuća Fram Ziral Mostar. Radi se o knjizi koja donosi mnoge zanimljive tekstove o Mostaru koje su napisali brojni inozemni putopisci s kraja 19. i početka 20. stoljeća posjećujući naš grad. Svi ti dojmovi o Mostaru predstavljaju svjedočanstva jednog povijesnog vremena i čuvaju ih od zaborava. Prvi je to pokušaj predstavljanja brojnih putopisaca koji su posjetili Mostar u jednoj knjizi. Usto, u knjizi su obrađeni i brojni fotografi iz istog perioda (skupa s njihovim fotografijama grada) koji su kamerama ovjekovječili Mostar. Fotograf s početka dvadesetog stoljeća je snimao likove i predjele prvim fotoaparatima i brižljivo čuvao staklene ploče, kako bi ih objavio u knjizi ili pokazao zemljacima, rušeći tako stereotipe koje je zapadni svijet stvorio prema ovoj zemlji.
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
21.10.2018.

Ribolov na kineski način






Reda mora biti, također i kod ribolova! Na takmičenju ribolovaca na Hangze jezeru u Kini, ribari sjede na tačno određenim rastojanjima, na okruglim dugim pontonima, jedan pored drugog, jedan preko puta drugog.
Takmičenje je trajalo tri dana, učestvovalo je oko hiljadu ljubitelja ribolova. Jezero nastalo izgradnjom brane u istočnoj kineskoj provinciji Jiangsu, je najveće slatkovodno jezero u Kini. Poznato je po bogatom vodenom životu, i glavno mjesto u ovoj zemlji za uzgoj slatkovodnih riba.
Na ovom jezeru se redovno oržavaju takmičenja ribara.
(xinhuanet)

(Novasloboda.ba)
20.10.2018.

Putopisi novijih dana


Arapski "The National": Bosanci nisu izgubili smisao za humor uprkos mračnoj historiji

(tekst koji slijedi ojavljen je na portalu klix.ba dana 18. oktobra 2018. godine, autor M.N.)

Portal "The National" sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima objavio je tekst o našoj zemlji u kojem preporučuje turistima da posjete ovu balkansku zemlju koja uprkos ratnim ožiljcima nudi intrigantno putovanje kroz otomansku, jugoslavensku i balkansku historiju.

"BiH još uvijek liječi svoje ratne rane, blizu 23 godine nakon što je agonija okončana, ali to nije zaustavilo malu naciju koja ima populaciju od 3,5 miliona da privlači turiste, bilo da su oni neustrašivi putnici ili religiozni posjetioci koje privlači bogata muslimanska historija ove zemlje. Od otomanskih minareta u obliku olovke, koji dotiču nebo, do nadgrobnih spomenika koji su u obliku turbana za osobe visokog statusa, ova evropska zemlja ima turski okus koji uključuje lokume od ruže i ćevape", navodi The National u uvodu.

Njihova novinarka provela je pet dana u BiH, a osim Sarajeva posjetila je i Mostar. Svojim čitateljima prenijela je utiske o Starom mostu podsjetivši kako je njegovu gradnju naredio Sulejman Veličanstveni za vrijeme Osmanlija, da su ga izgradili Hajrudin i Sinan te da je uništen 1993. godine.

"Osmanlijski okupatori dali su ime glavnom gradu Sarajevu nakon što su okupirali polje oko dvorca. U zemlji su ostali skoro četiri stoljeća. Turski utjecaj je tih ovih dana, a turske organizacije su pomogle u finansiranju renoviranja Careve džamije. Kao nasljedstvo su ostavili karavan-saraje te motele za trgovce od kojih je jedan pretvoren u urede i kafiće u starom Sarajevu. Ovo područje obiluje trgovinama koje prodaju ručno izrađen nakit i bakrene rezbarije, među kojima su i džezve. I dalje možete čuti buku i pronaći zanatlije koji rade u uskim uličicama grada", piše The National.
Ističu kako je povećan broj turista otkako se grad uvezao avionskim linijama te da je prošle godine broj posjeta porastao za 19 posto. Nakon gostiju iz Hrvatske i Srbije, najviše ih je stiglo iz Turske, dok je broj turista iz Sudijske Arabije udvostručen.

Čitatelje su upoznali o komplikovanom uređenju zemlje (tri nacije, tri predsjednika), kazavši kako je to dovelo do rata u kojem je poginulo 100.000 ljudi.

"Ostaci konflikta su još vidljivi na zgradama u bulevaru koji se nekada zvao 'snajperska aleja'. Sada je to ulica trgovačkih centara, kafića i vladinih zgrada. Kultni Hotel Holiday Inn, iz kojeg je novinar Anderson Cooper izvještavao o ratu, zadržao je žutu boju, ali je to sada Hotel Holiday. Izgrađen je za Zimske olimpijske igre 1984. godine koje su održane na planinama koje gledaju u grad, ali su ih kasnije Srbi koristili kako bi pucali iz snajpera. Stanovnici Sarajeva ne žele zaboraviti prošlost pa su sačuvali i označili oštećenja od gelera na ulicama te na gradskoj tržnici", pišu.

Turistima preporučuje da posjete pivaru koja je nekada bila glavni izvor vode za Bosance u periodu 1992.-1995. kada su Srbi opkolili Sarajevo. Podsjetili su i da je u Sarajevu počeo Prvi svjetski rat kada je student Gavrilo Princip ubio austrougraskog kralja Franza Ferdinanda i njegovu suprugu tokom parade te da je ovo danas velika turistička atrakcija.



"Ali nije sve u Sarajevu povezano s ratom. Austro-Ugarska je ostavila trag razvoja u zemlji kada su vladali od 1878. do 1918. godine. Od mnogih uglađenih zgrada, do vodenih mlinova za mljevenje kukuruza i žita na selima, Austro-Ugarska je ostavila svoj pečat. Izgradili su i mostove, glavno obilježje ove zemlje, od kojih su mnogi uništeni u ratu. Tokom ovog perioda izgrađena je i Vijećnica koja je bombardovana i tako zapaljena tokom rata, a listovi spaljenih knjiga su letjeli u zrak. Obnovljena je 2014. godine", navodi se u članku.

Preporučuju i posjetu okolini grada gdje turisti mogu uživati uz krivudave rijeke i bujne doline te utvrdama koje nude pogled na grad.

"Bosanci imaju slatku narav uprkos ožiljcima rata. Slave historiju iako su ostali podijeljeni u vezi s kultom Tita, neki ga obožavaju kao lidera, drugi ga gledaju kao diktatora bivše republike Jugoslavije koja se raspala na šest dijelova nakon njegove smrti 1980. godine. Titova slika nalazi se na šoljama, magnetima i majicama. Bosanci su obilježili i svoju komunističku prošlost tako što turistima nude vožnju Yugom i šetnju oko zgrada iz komunističke ere", navodi se.
Ističu kako, uprkos mračnoj historiji, Bosanci nisu izgubili smisao za humor, a kao primjer su naveli spomenik Ikar konzervu, neukusni obrok koji su im organizacije donirale tokom rata.

"Turisti pomažu da se historija zemlje pamti, ali i da dovoljno opraštaju kako bi svi bili dobrodošli, uključujući i bivše neprijatelje", zaključuje The National.
(klix.ba)

20.10.2018.

Taj čudesni svijet: Slike dana


Jederilice pred obalama Saint Tropeza u Francuskoj. Stotine ovakvih plovila učestvuje svake godine u ovo doba na regati „Les Voiles de Saint Tropez“.



Veo od magle pokriva dolinu Amberley u South Downs nacionalnom parku na jugu Engleske. South Downs su brežuljkasti krečnjački predjeli u grofovijama East Sussex, West Sussex i Hampshire, sa skoro spektakularnim formacijama stijena.



Slika sa ostrva Sulawesi u Indoneziji ne nedostaje, svakodnevno se pojavljuju nove, sa slikama užasa koje je ostavio cunami, kojeg su slijedili zemljotresi i izbijanje vulkana. U mjestu Donggala cunami je prvo istjerao , a zatim na kopnu ostavio jedan veliki brod. Podaci o nastradalim se kreću blizu 2 hiljade, a broj nestalih se procjenjuje na oko 5 hiljada.



Regrutacija Indiji. Oficir mjeri opseg grudi jednog kandidata za armiju. Prema nekim pokazateljima armija Indije je trenutno treća vojna sila na svijetu.



Dvojica glumaca uz pomoć sajli pokreću divovsku uličnu lutku koja visi na jednom kranu. Performans francuskog uličnog teatra Royal de Luxe odvija se na ulicama Liverpoola. Članovi ovog teatra, zajedno sa njihovim divovskim lutkama, već skoro 30 godina svoje predstave izvode u velikim gradovima širom svijeta.



Nakon zemljotresa koji je prethodnih dana zahvatio otočje Haitija jedna časna sestra spašava preostale stolice iz ruševina. Potres je samo dva dana prije dostigao 5,9 stepeni po Richterovoj skali, pri čemu je 15 ljudi izgubilo život.



Članovi tima „Colla Vella dels Xiquets de Valls“ pobijedili sa sa njihovim živim tornjem na 27. takmičenju „Castell“ u Taragoni. Ljudski tornjevi u Kataloniji postavljaju se samo u posebnim prigodama. Na takmičenju različite grupe pokušavaju da naprave veći toranj od protivnika, uz prisustvo i boderenje velikog broja posjetilaca.
(web)

Smail Špago
(Novasloboda.ba)
19.10.2018.

Biljka kojom se hrane siromašni, a liječe bogati




proso, Rispenhirsen, panicum, panic (plante), просо,

Na danas načinjenoj fotografiji je proso, još jedna biljka i žitarica koju smo zanemarili. Potiče iz Indije, poznata biljka od davnina, na našem području ne vjerujem da se gaji (osim na ovoj fotografiji). Sadrži dosta fosfora i magnezijuma, dobra za krvne sudove, sjemenke vole ptice i što je danas popularno – nema glutena. Biljka nije zahtjevna za održavanje, ne traži puno vode i evo prijedloga šta saditi ubuduće za zdravu ishranu - ponovo se vraćamo iskonskim vrijednostima.

Danas kod nas na našem području se malo ili nikako ne gaji ni pšenica - osnovna živežna namirnica, a kamo li proso - uzdamo se u plantaže pšenice koje su negdje daleko i koje ko zna kako se tretiraju...
(Velid Gagula/facebook)

Proso

Proso (lat. Panicum), rod jednogodišnjeg raslinja i trajnica iz porodice trava (Poaceae) kojemu pripada preko 460 vrsta. Raširene su u tropskom području, odakle se nekoliko vrsta širi na sjever u umjereni pojas. Narastu od nekoliko desetaka centimetara do tri metra visine. Cvat je u obliku metlice koje su često duge do 60cm u kojima se nalaze brojne sjemenke dužine 1-6mm.
Kao žitarica poznata je nekoliko tisuća godina. U sjeverozapadnoj Kini pronađena je zdjelica sa rezancima od prosa, a poznavali su je i stari Gali i Rimljani. Proso je često bio hrana sirotinje, dok se u sadašnje vrijeme koristi sve više zato što ne sadrži gluten.
U Hrvatskoj rastu tri vrste prosa, to su Panicum capillare ili vlasasto proso, Račvasto proso (Panicum dichotomiflorum), obično proso Panicum miliaceum. Četvrta vrsta koja se spominje, Panicum riparium, sinonim je za P. capillare.
Prosu dolazi ime po riječi panis u značenju kruh, i to po imenu biljke koja se više ne smatra predstavnikom ovog roda, to je Setaria italica (sin. Panicum italicum), koja pripada rodu muhar (Setaria).
(wikipedia.hr)



Proso: sirotinjska namirnica kojom se liječe bogataši

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ordinacija.večernji.hr 7. marta 2018, autorica doc.dr.sc. Dubravka Šimunović)

Pored nas svakodnevno prolaze osobe koje nemaju za elementarne životne potrebe, a da paradoks bude veći, ostajemo zatečeni njihovim zdravim izgledom, veselim osmijehom i radošću kojom nas daruju.
Moderan način življenja uzima svoj danak neprimjetno i polagao. Sve smo depresivniji kao nacija, grupe i pojedinci. Ambicije su nam na izmaku snaga, ne vidimo izlaza iz svakodnevnice. Uporno tražimo načine kako da sačuvamo pribranost i zdrav razum u žrvnju koji nas nemilosrdno melje iz sata u sat. Pokušavamo promijeniti životne navike kako bi bili sretniji mentalno i fizički.
Gastro ponuda samo je jedan od „trendi“ načina modernog življenja koji zagovara novi pristup zdravlja iz tanjura. Je li u tome uistinu tako ili smo žrtve još jednog u nizu xafsinških trikova?
Sve više svjedočimo saznanjima da se moramo vratiti korak natrag, osluškivati prirodu, poštovati darove koje nam ta ista priroda daruje, neovisno što smo svojeglavi misleći da znanstvenim i stručnim dostignućima možemo više i bolje.

Bolest kao prekretnica

Nažalost, bolest se manifestira na tjelesnom i mentalnom planu. Kronična bolest prisili nas na sve dostupne konvencionalne i alternativne metode liječenja kako bi povratili ono što smo nepovratno izgubili. Galopirajući tražimo savjete i načine kako da ozdravimo.
Povratak zdravim, jeftinim i zaboravljenim namirnicama
Do jučer smo degustirali svjetske kuhinje izvodeći različite vratolomije kako bi nas zamijetili kao kreativne i imućne pojedince koji iz svakodnevnog jelovnika izvode čaroliju.
Kao protuteža pored nas svakodnevno prolaze osobe koje nemaju za elementarne životne potrebe. Da paradoks bude veći, ostajemo zatečeni njihovim zdravim izgledom, veselim osmijehom i radošću kojom nas daruju. U čemu je njihova tajna? Možda se krije u prehrani. Jedu sirotinjsku hranu, zdravu od pamtivijeka poštovanu i kao takvu sačuvanu. Među brojnim sirotinjskim namirnicama proso zauzima u njihovim životima počasno mjesto.

Proso - lijek za tijelo i duh

Koje su uistinu dobrobiti prosa?
  • bezglutenska namirnica
  • dostupnost zbog niske cijene
  • alkalna žitarica
  • lako probavljiva
  • ne uzrokuje kiselost organizma
  • pomaže u regeneraciji crijevne flore, pomaže kod problema sa gušteračom, anemije, artritisa i djeluje blagotvorno na nervni živčani sustav
  • bogat je magnezijem i željezom
  • obiluje proteinima i vitaminima B kompleksa
Savjeti za korištenje prosa
Od prosa možete pripremiti ukusni zajutrak uz komadiće svježeg ili sušenog voća.
  • Možete ga dodavati u juhu umjesto klasične tjestenine
  • Možete ga pripremiti u woku s povrćem
  • Proso sameljite i proseno brašno koristite za povezivanje namirnica
  • Idealna je zamjena za bjelanjke kod izrade kolača.
Stoga vrijeme Korizme i posta daje priliku da jelovnik oplemenite zdravom i ljekovitom namirnicom. Tijelo će vam biti zahvalno, um bistriji i osmijeh širi.



Recept za varivo od prosa
Sastojci:
  • 200 g prosa
  • 300 g miješanog povrća
  • jedan crni luk
  • 2 češnja bijelog luka
  • 2 žlice ulja
  • žličica soli
  • litra vode

Priprema:
Na ulju propržite luk, dok ne postane staklast, dodajte bijeli luk i pržite još par minuta.
Dodajte proso, povrće i vodu. Posolite. Kuhajte oko 15 minuta, uz povremeno miješanje. Po potrebi dodajte vode ako vidite da se lijepi za posudu.
foto: Shutterstock

(spagos)
19.10.2018.

Kuda se, molim vas, ide u šezdesete




Sa svakom slikom, koju paparazzi ugrabe na snimanju novog filma Quentina Tarantinoa, pod naslovom „Once Upon a Time in Hollywood“, raste interesovanje za kulturnu istoriju fabrike snova u kasnim šeszdesetim. Priča se vrti oko jedne TV zvijezde (Leonardo di Caprio) i njegovog dublera (Brad Pitt), koji se bori za prodor u svijet Showbiza.
Krvoproliće Manson porodice oblikuje istorijsku pozadinu. Suprugu Romana Polanskog, Sharon Tate, glumi Margot Robbie, a među mnogobrojnim zvijezdama filma nalaze se Dakota Fanning, Al Pacino, Kurt Russel i Lenna Dunham.
(focus)

(Novasloboda.ba)
19.10.2018.

K'o šipak


Ljudi sa klaustrofobijom bi trebali da preskoče gledanje ove slike. Ovdje je bilo prilično tijesno: U Taragoni, gradu u Kataloniji, stotine hrabrih pokušavanju da naprave što viši toranj od živih ljudi. Posebno je to teška prigoda za muškarce, koji čine osnovu tornja.
Takmičenje „Concurs de Castellas“ održava se svake dvije godine i prava je turistička atrakcija. U finalu se sastaju 42 ekipe iz čitave zemlje.
Ljudski tornjevi, od prije osam godina, se nalaze na Unescovoj listi „nematerijalne kulturne baštine čovječanstva“.
(stern)
(Novasloboda.ba)
18.10.2018.

Vrijeme je kestena


Posebno se preporučuju sportistima i djeci!

Nema ljepšeg mirisa jeseni, od mirisa pečenih kestena. Pečeni kesteni i miris koji se širi ulicama grada prvi je nagovještaj jeseni. Teško im je odoljeti, makar njihovo čišćenje iziskuje malo truda, a ruke postaju garave, radost kada se dođe do onoga malog okruglog, ukusnog ploda sve to zasjeni. Kestenima se raduju i veliki i mali.
Konzumiraju se pečeni ili kuhani. Pečeni kesteni sadrže nekoliko vrsta vitamina, privlače svojim mirisom, stvaraju ugodu u ove hladne jesenske dane. Kuhani kesteni sadrže veću količinu mineralnih sastojaka. Plod kestena je nutritivno visokovrijedna namirnica, a zbog velike energetske vrijednosti posebno se preporučuju sportistima i djeci.
(spagos)
18.10.2018.

Ko je kome šta?


Kratki riječnik rodbinskih odnosa

Ono kad stalno pitaš: koji je naziv za bratovu ženu, ili šta je to amidža, ili šta znaći jetrva.
Objašnjejne za neke najčešće korištene nazive:

Amidža, adže, stric, striko, strikan, striček….......očev brat
Amidžinca, strina………………………..............amidžina, stričeva supruga
Dajdža, daidža, ujak, ujo, ujkan…………............majčin brat
Dajdžinica, dainica, ujna…………………….......daižina, ujakova supruga
Tetka, teta, tetica………………….......................majčina i očeva sestra
Tetak…………………………………..................tetkin suprug
Tast, punac………………………….....................supruzin otac
Punica………………………………….................supruzina majka
Svekar………………………………….................suprugov otac
Svekrva…………………………………...............suprugova majka
Snaha……………………………………..............sinova supruga
Zet………………………………………...............kćerkin suprug
Nevjesta, nevesta……………………....................bratova supruga
Svak…………………………………....................sestrin suprug
Svast, svastika…………………………………....supruzina sestra
Zaova……………………………………..............suprugova sestra
Jetrve……………………………………..............supruge braće međusobno
Pašanci, pašenogi, badžanaci……………………..muževi sestara – međusobno
Amidžići, Stričevići…………………… …...........sinovi braće – međusobno
Amidžićne, Stričevne…………………..................kćeri braće – međusobno
Sestrići……………………………………............sinovi sestara – međusobno
Sestrične…………………………………..............kćeri sestara – međusobno
Bratić, bratanac…………………………...............bratov sin
Bratična……………………………………...........bratova kći
Sestrić………………………………………..........sestrin sin
Sestrična……………………………………..........sestrina kći
Sinovac……………………………………............bratov sin
Sinovka……………………………………...........bratova kći
Nećak………………………………………..........sestrin sin
Nećakinja…………………………………............sestrina kći (drugi naziv)
Šurjak, šura……………………………………….brat od supruge
Šurjakinja…………………………………...........supruga brata od supruge
itd...
(nekontamte.blogg.ba.)



18.10.2018.

Tiho sjećanje


Majka, Angelica Cervantes kleči na grobu svoga sina. Gleda cvijeće i američke zastave, a oči su joj sakrivene iza sunčanih naočala.
Prije godinu dana, jedan atentator je u hotelu u Las Vegasu pucao nasumica na posjetioce muzičkog festivala, i tom prilikom ubio 58 osoba.
Jedan od njih je bio njen Eric Silva. On je tokom festivala radio kao čuvar, a kad je počela pucnjava pomagao je posjetiocima koji su bježali, da se prebace preko jedne barijere. Tada su ga stigli meci.
Nakon ovog masovnog ubistva, u SAD je sve isto, kao i uvijek. Svi su tada tražili uvođenje strožijih zakona o posjedovanju oružja, ali se ništa nije promijenilo.
U Nevadi je čak dozvoljeno držanje automatskog naoružanja, bez ograničenja.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
17.10.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Titova kod pozorišta




Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled na Titovu ulicu iz 1900. i 2013. godine.
Da u dubini stare slike nije džamije pod lipom i dućana Mujage Komadine, teško da bi se, po nizu dućana i objekata sa lijeve strane slike, moglo odgonetnuti o kojem dijelu nekadašnje Glavne, a danasTitove ulice radi. Dok je većina objekata sa desne strane slike ostala skoro nepromijenjena, od sokaka kod nekadašnjeg Čardagija hana, koji je izgorio 1898. godine, a na njegovom mjestu 1907. godine sagrađena zgrada Zemaljske banke, pa sve do sokaka prema Maloj tepi, kod dućana Mujage Komadine, dotle je lijeva strana ulice, na slici, doživjela velike promjene. Na novoj fotografiji sada se tu nalaze Šehitluci, gdje su sahranjeni poginuli tokom rata 1992-95. godine.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara
(NovaSloboda.ba)
17.10.2018.

Zaustavljeni trenuci – Slike dana


Model za vrijeme modne revije „ Ready to Wear collection fashion show“ u Parizu pokazuje outfit koji je kreairao modni dizajner Thom Browna. Očigledno da mu je inspiracija za šešir, ili kapu,  bila jedna dobra kriška lubenice.

Dječak u Ahmedabadu u Indiji, obučen kao Mahatma Ghandi, sjedi zabavljen igrom oko preslice. I ove godine, 2. oktobra, obilježena je godišnjica rođenja nacionalnog heroja Indije. Oblačenje u odjeću kakvu je nosio Ghandi, samoje dio tradicije povodom odavanja počasti.

Spektakl boja u Hamburgu izazvan kapljicama vode u Alsterfontani pod sunčevim zrakama u spektru duginih boja.

Sreća u nesreći. Vazdušni balon za šest putnika u gondoli, odjednom je počeo gubiti visinu i zapetljao se o vodove dalekovoda u blizini Bottropa u Njemačkoj. Balon je ostao da visi na visini od 65 metara, a brzom intervencijom, prvo je dalekovod isključen iz električne  mreže, a onda, uz pomoć službe za spašavnaje, svi putnici su sigurno spušteni na zemlju.

Slike iz mjesta Palu u Indoneziji pojavljuju se danima nakon nesreće koja je zadesila ostrvo Sulawesi u Indoneziji. Slika prikazuje kako se bujica cunamija poigravala sa automobilima, koje je valjala kao igračke. Nakon zemljotresa ostrvo je zahvatio preko 6 metara visoki talas cunamija. Govori se o 5 hiljada nestalih, za kojima se još uvijek traga u bezbrojnim ruševinama.

Marš sjećanja povodom godišnjice referenduma u Kataloniji, tokom koga su se hiljade pristalica nezavisnosti okupili pred Arc de Triomf u Barceloni.

A u Kini, spektakl boja. Ljudi zabavljeni berbom crvenog bibera na poljima u regionu Xianjiang.

I ove godine je u Berlinu obavljena svečanost povodom Dana njemačkog jedinstva. Ljudi su se okupili ispred Brandenburške kapije, a moto ovogodišnje jedinstvene proslave „Samo sa Vama“, bio je istaknut pred istorijskim kulisama.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.10.2018.

Rekord i druga uzastopna pobjeda na utrci Ironman 2018.








Nijemac Patrick Lange piše sportsku istoriju. On je po drugi put uzastopno pobjedio na Ironmanu na Havajima i postao prvi čovjek koji je na najprestižnijem triatlonu na svijetu rekord spustio ispod 8 sati.
Triatlonac iz Bad Wildungena, Hessen, Njemačka trebao je za 2,86 km plivanja, 180,2 kilometra vožnje biciklom i 42,2 kilometra maratona tačno 7:52:39 sati. Na taj način je premašio svoj rekord od prošle godine, 8:01:40 sati, za nevjerovatnih 9 minuta.
“Ovo je ludilo. Nikad nisam ni mislio na tako nešto” kazao je Lang nakon utrke.
Lange je iskoristio optimalne uslove i taktičkim majstorstvom pokazao svoju punu klasu u završnici.
“U trku sam ušao sa ciljem da budem deseti. To zvuči potpuno ludo. Međutim, ja funkcionišem najbolje kad nisam pod pritiskom” kazao je dalje.

Jedan nezaboravni dan za Nijemca koji se nakon sjajnog sportskod učinka pobrinuo i za svoj životni vrhunac. Sa pobjedničkim vijencima na glavi i oko vrata, kleknuo je na koljena ispred svoje djevojke Julie Hofmann i zaprosio njenu ruku. Kakav poen!
Ponuda za vjenčanje nakon svjetskog rekorda!
Vidno iznenađena, ali presretna, njegova djevojka je klimnula glavom u znak pristanka i podarila super sportisti jedan poljubac. O ovom činu Lange prije trke nije ništa rekao čak ni svom ocu.

Na drugom mjestu u utrci, sa 4 minute zaostatka, bio je Bart Aernouts (34) iz Belgije, a treći David McName (30) iz Velike Britanije sa zaostatkom od 8:31.
Ovo je bila peta uzastopna pobjeda Nijemaca na Ironmanu, nakon što su pobjedili Kienle (2014) i Jan Frodeno (2015 i 2016).
(sport)

(spagos)
17.10.2018.

Dva gola Džeke i treća pobjeda

BiH Sjeverna Irska 2:0 (1:0)






Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine večeras je na Grbavici pobijedila selekciju Sjeverne Irske s 2:0, u meču grupe 3 B Lige nacija.
Strijelac oba gola bio je Edin Džeko u 28. i 73. minuti.
Trećom pobjedom u ovom takmičenju BiH je zadržala lidersku poziciju i jednom nogom izborila plasman u A diviziju. No, do novog trijumfa izabranici selektora Roberta Prosinečkog došli su dosta teško s obzirom na to da je Sjeverna Irska bila ravnopravan tim tokom većeg dijela meča, a gosti su imali i nekoliko stopostotnih prilika. No, i večeras je BiH imala sreće s obzirom na to da su Irci promašili neke izgledne prilike te pogodili dva puta okviru gola.
Gosti su pokazali da su na Grbavicu došli po bodove, a može se reći da su do primljenog gola bili nešto opasniji. Preko Savillea imali su dvije dobre prilike za gol, ali je napadač Middlesbrougha prvo u 15. minuti promašio gol iz idealne pozicije, dok je pet minuta kasnije pogodio stativu.
No, prvi su zaprijetili domaći fudbaleri preko Višće koji u 9. minuti je bio neprecizan, dok je Džeko u 17. minuti šutirao preko gola.
Do vodećeg pogotka reprezentacija BiH došla je u 28. minuti. Višća je iskoristio pogrešku jednog odbrambenog igrača Sjeverne Irske, nesebično uposlio Džeku, a kapiten bh. reprezentacije je preciznim udarcem sa sedam-osam metara savladao golmana Peacock-Farrella.
Dvije minute kasnije Džeko je još jednom zatresao mrežu gostujuće reprezentacije, nakon lucidnog poteza Pjanića, ali je gol poništen zbog ofsajda.
Pjanić je četiri minute kasnije dobro šutirao iz slobodnog udarca sa 20 metara ali malo iznad gola. Posljednju priliku u prvom poluvremenu imao je Vranješ u 44. minuti kada je pokušao sa dvadesetak metara iskosa sa desne strane, ali je lopta prohujala pored stative.
I u drugom poluvremenu ekipe su nastavile sa dinamičnom igrom, a na prvu priliku čekalo se do 56. minute kada Džeko izlazi sam pred gostujućeg golmana, ali nije najbolje zahavtio loptu te je njegov šut odbranio Peacock-Farrell, koji je u nastavku akcije odbranio i šut Sarića.
Uzvratili su gosti u 65. minuti preko Evansa koji sa pet metara nije uspio zatresti praznu mrežu, pogodivši stativu.
U 73. minuti Pjanić je dubinskim pasom pronašao Džeku, kapiten bh. reprezentacije namjestio se i šutirao sa 12 metara u suprotni ugao te drugi put savladao Peacock-Farrella.
Tri minute kasnije i Višća je imao priliku ali je njegov udarac izblokiran.
Pet minuta prije kraja meča Saville je imao još jednu priliku, ali je njegov udarac s ivice šesnaesterca odbranio Šehić.
BiH je u večerašnjem meču nastupila u sljedećem sastavu: Šehić, Čivić, Vranješ, Bešić (od 88. Cimirot), Višća (od 86. Milošević), Duljević (od 74. Zakarić), Pjanić, Džeko, Šunjić, Zukanović, Sarić.
Naredni meč fudbaleri BiH igraju 15. novembra u gostima protiv Austrije.
(sport)

17.10.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Takmičenje ptica pjevačica


Nabolje bi bilo da se uz sliku u prilogu mogao staviti i zvučni prilog. Jer, to što se dešavalo, više je bilo uživanje za uši, iako ni od ovako lijepom pogledu ne fali ništa.
U provinciji Narathiwat, sasvim na jugu Tajlanda, održavalo se takmičenje ptica pjevačica.
Uzgajivači ptica su stigli sa stotinama šarenih kafeza, koje su objesili na visoke bambusove motke.
Svaku pticu ponaosob ocjenjivao je jedan stručni žiri, prema nekoliko različitih kriterijuma, melodija, visina tonova, dugo pjevanje i jačina pjevanja.
Ptice pjevačice su veoma tražena vrsta životija za uzgoj. A oni, čija ptica pobijedi na takmičenju, od nagrade mogu čak i pristojno živjeti.
(stern)

(NovaSloboda.ba)
15.10.2018.

„Ocean Cleanup“ počeo sa radom









Sistem "Ocean Cleanup" je naziv za sistem koji će čistiti smeća iz Tihog okeana.
Ono što se samo do prije nekog vremena činilo samo kao ambiciozni san, postalo je stvarnost, nakon što je prethodnih dana „Ocean Cleanup“ počeo sa radom.
Radi se o sistemu vrijednom 20 miliona dolara, kojim se planira čišćenje 1,8 biliona komada smeća koji pluta Tihim okeanom.
Sistem će u prvom periodu plutati uz obale San Francisca , a to je ujedno test faza koja će trajati nekoliko sedmica, prije nego počne raditi "punom parom". Dizajnirala ga je nevladina organizacija "Ocean Cleanup" koju je 2013. godine osnovao holandski izumitelj Boyan Slat. Njihova misija je da razviju napredne tehnologije koje će pomoći u rješavanju plastike iz okeana.
Očekuje se da će ovaj sistem u narednih pet godina očistiti dio Tihog okeana ispunjen plastikom. Svaki od plutajućih krakova, kako se vidi na slikama u prilogu, hvataće oko 68.000 kilograma plastike godišnje, dok budu ovako plutali između Californije i Havaja.
Inače je ovaj dio Tihog okeana postao "oaza smeća", otkrivena je sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka. Morsko smetljište je toliko veliko da se vidi iz svemira. Prostire se na 1,6 miliona kvadratnih kilometara i sadrži 1,8 biliona komada smeća. Skuplja se na jednom mjestu zbog struja koje idu u krug.
Prikupljena plastika će se reciklirati, a ukoliko projekat bude uspješan proširit će se i na druge morske površine.
(express)
(spagos))


15.10.2018.

Prkos male djevojčice


Protiv koga bi se mala Matilda mogla pobuniti danas? U istraživanju povodom 30. godišnjice objavljivanja istorijskog klasika za djecu, pisca Roalda Dahla, Britanci su ove godine odlučili: protiv Donalda Trumpa.
Ispred Muzeja pisca u Buckinghamshireu postavljen je spomenik djevojčici, koja stoji na nekoliko naslaganih knjiga, a nasuprot nje, američki predsjednik Donald Trump sa kratkim rukama i predugom kravatom, u njemu tipičnom položaju.
Hrabra junakinja dokazuje da se svako može oduprijeti, kako kažu iz kompanije Roald Dahl Story, koja je osmislila i izgradila skulpturu.
(focus)


(NovaSloboda.ba)
14.10.2018.

Otišla još jedna legenda: Milena Dravić












Milena Dravić, najveća zvijezda jugoslovenske kinematografije, preminula je u 79. godini u Beogradu, poslije teške bolesti. Milena se nalazila na liječenju u Kliničko-bolničkom centru Bežanijska kosa , poslednjih dana joj je bilo loše, ljekari su sve pokušali. Prije dvije i po godine ostala je bez supruga Dragana Nikolića i od tada se borila sa bolešću.
Najpoznatije uloge ostvarila je u filmovima „Kozara“, „Prekobrojna“„Ljubavni život Budimira Trajkovića“, „Rad na određeno vreme“, „Moj tata na određeno vreme“, „Sekula se opet ženi“, „Nije lako sa muškarcima“ i „Zona Zamfirova“. Poznata je još i kao učiteljica iz kultne serije „Priče iz Nepričave“, Vera iz „Policajca sa Petlovog brda“, zatim kao Vukosava Petrović i Spomenka iz TV-komedija Pozorište u kući i Lud, zbunjen, normalan.
Sa svojim trećim suprugom i kolegom Draganom Nikolićem je od 1972. do 1974. vodila popularni šou program Obraz uz obraz.
(spagos)



14.10.2018.

Pet komada, pet komada...





(fotosi: sportsport, fkvelez, novasloboda)

Prva liga FBiH, 10. kolo:

FK Velež - NK Novi Travnik 5:0

FK Velež: Bobić, Biševac, Zvonić, Mujezinović, Ćosić, Ovčina, Fajić, Mrgan, Ferreyra, Zeljković, Vehabović.

NK Novi Travnik: Ćutahija, Ćosić, Džepina, Nebić, Petak Se., Petak Sa., Silajdžija, Smolo, Skopljak, Čakić, Buljubašić A.

Iz prvog dijela vrijedi izdvojiti dobru priliku za Ovčinu, ali gosti su se uspjeli odbraniti. Imao je i Novi Travnik  svoje prilike preko Džepine, a zatim Sulića koji se nije proslavio, da bi njegov promašaj kaznio Fajić i pred odlazak na pauzu doveo Velež u vodstvo.
U drugom poluvremenu, tačnije u 51. minuti stativu pogađa Mujezinović, da bi osam minuta kasnije Fajić efektno pogodio za 2:0 i bilo je jasno da tri boda ostaju u Mostaru.
Igrala se 68. minuta kada je Ovčina eurogolom podigao publike na noge i zaradio ovacije.
Pet minuta prije kraja Fajić hat trickom povečava na 4:0, da bi konačnih 5:0 u sudijskoj nadoknadi postavio Cvijanović.
(sport)

14.10.2018.

Slikarstvo na neki drugi način


Na prvi pogled se čini kao da se radilo o nastajanju nekog novog umjetničkog djela slikara Jacksona Pollocka.
Štitovi policajaca, tokom demonstracija u Barecloni, uveliko podsjećaju na djela ovog umjetnika koji se služi sličnim metodama kod nastajanja njegovih slika.
Pred godišnjicu referenduma za nezavisnost Katalonije, u ovom gradu je došlo do nereda, kada su zagovornici i protivnici referenduma paralelno izišli na demonstriracije.
Policija je postavila kordon, s ciljem da razdvoji dva tabora. Kada su separatisti počeli bacati jaja i kese sa bojom na policiju, slikarstvo Jacksona Pollocka je odjednom dobilo sasvim novo značenje.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
13.10.2018.

Pjesma za sva vremena



Pjesma "What a wonderful world" američkog džez muzičara Luja Armstronga snimljena je prije 51 godinu, u jeku previranja Vijetnamskog rata, nastajanja pokreta za građanska prava, jačanja feminizma, pojave hipi kulture i brojnih drugih društveno-političkih promjena u svijetu, kao jednostavna oda miru i bratstvu, pišu američki mediji.
Luj Armstrong (1901-1971) je bio jedan od najuticajnijih džez muzičara i smatra se muzičkim revolucionarom ranog 20. vijeka.
List New York Daily News naveo je da je pjesma "What a wonderful world" nastala u vrijeme "nasilja, mržnje i straha za budućnost".
Singl je objavljen uz slabu početnu reakciju u SAD, ali je u Velikoj Britaniji priča bila drugačija, piše Los Angeles Times.
Singl "What a Wonderful World" postao je najprodavaniji u 1968. godini u Velikoj Britaniji, krenuvši uzlaznim putem popularnosti.
Muzej u Njujorku posvećen Luj Armstrongu organizovao je prošle godine izložbu pod nazivom "50 godina pjesme 'What a Wonderful World'", a na kojoj su predstavljene rijetke fotografije i predmeti kojima je predstavljena priča o snimanju i nastanku čuvene pjesme.


What A Wonderful World
Louis Armstrong

I see trees of green, red roses too
I see them bloom for me and you
And I think to myself what a wonderful world
I see skies of blue and clouds of white
The bright blessed day, the dark sacred night
And I think to myself what a wonderful world
The colors of the rainbow so pretty in the sky
Are also on the faces of people going by
I see friends shaking hands saying how do you do
They're really saying I love you
I hear babies crying, I watch them grow
They'll learn much more than I'll never know
And I think to myself what a wonderful world
Yes I think to myself what a wonderful world

Songwriter: George Douglas / George David Weiss / Bob Thiele
Songtext von What A Wonderful World © BMG Rights Management, Carlin America Inc

link za video: Louis Armstrong - What a wonderful world ( 1967)



a šta kaže:

Kako je divan svijet

Vidim zelena stabla i crvene ruže,
Vidim kako cvatu za mene i tebe,
I mislim u sebi, kako je divan svijet

Vidim nebo i oblake plave i bijele,
blistavi blagoslovljeni dan i tamnu divnu noć,
I mislim u sebi, kako je divan svijet.

Boje duge, tako lijepe na nebu,
nalaze se i na licima ljudi pored mene.
Vidim prijatelje kako mi mašu rukom, govoreći „Kako ste“
Oni stvarno kažu, „Ja Vas volim“

Čujem kako djeca plaču, gledam kako rastu,
Naučiti će mnogo više, nego što ću ja ikad znati
I mislim u sebi, kako je divan svijet.
Da, mislim u sebi, kako je divan svijet.

(spagos)


13.10.2018.

Sve po starom, ali ipak novo


Sve je drugačije, ali ipak isto, u kući Chanel. Glavni dizajner Karl Langerfeld je u sred Pariza, u poznatom Grand Palaisu, dao da se napravi plaža po uzoru na one sa južnofrancuske obale. Skoro sve, pa čak i pješčane dine, podsjećaju na plaže sa ostrva Sylta, a baš na toj plaži je prezentirao kolekciju za proljeće i ljeto 2019. godine.
Tradicija sa udahnutim novinama, barem tako komentira Karl Langerfeld, kako izgleda ono dolazeće u novoj sezoni: twid jakne, biserne ogrlice, džepovi sa poklopcima, otpornost, to je ono, što se u branši mode danas mora raditi, odnosno, kako bi se ona trebala ponašati.
Kod Chanela su kostimi  sa malo dubljim izrezom, primjenjeni su lakši materijali, uz kombinaciju sandala i kapa. Zbog toga, dizajner svakom modelu nalazi dodirnu tačku sa izgledom za ulicu.
Trajno prisustan na luksuznom labelu omogućava mu izbor kulisa. Već godinama, Karl Langerfeld se pokazuje u Grand Palaisu, ali uvijek sa drugačijim scenarijima. Ponekad jedan Chanel superxafs, ili raspjevana Lily Allen u štali, kod Chanela je sve po starom, ali ipak djeluje kao sasvim novo.
I na kraju pogled na sliku: U prvom redu modni urednici, bloggeri, a među njima i neko ko dobro poznaje „Baywatch“, Pamela Anderson. Poznate manekenke, kao Kaia Gerber, prošetale su plažom bose, sa šeširima i tašnama.
Grand Palais je, inače, izgrađen 1900. godine za svjetsku izložbu. Od 2005. godien, ovdje Karl Langerfeld pokazuje modne kolekcije Chanela.
A da sve to ne može proći bez onoga koji je sve ovo stvorio, Karl Langefeld se lično pojavio, posmatrajući reviju kroz sunčane naočale. Ako je plaža, onda drugačije nije moglo ni biti.
(focus)

(NovaSloboda.ba)
13.10.2018.

Taj čudesni svijet: Slike dana


Sedamnaestogodišnjak Anker Olsen Frantzen iz Norveške je prilikom surfanja prošao tačno ispod duginog luka. Na sjeveru Norveške, svake godine se u ovo doba održava svjetsko prvenstvo u surfanju. A da li se kod Olsena išta promijenilo nakon što je prošao ispod duge, nigdje ništa nije objavljeno.

Jedna dron koreografija u obliku vage višđena je ovih dana na obalama Majne u Frankfurtu. Spwktakularni svjetlosni show sa laserima i dronovima odžan je povodom otvaranja Starog grada u Frankfurtu, a bilo je prisutno preko 100 hiljada posjetilaca.

Dolina Dunava ispod brda Bussen u Baden Wurtembergu u Njemačkoj, sa poznatom Wallfahrt crkvom, u jutarnjoj magli obasjana prvim zrakama sunca, ponudila je nesvakidašnji vizuelni ugođaj.

Bernardette Szos iz Rumunije spremna da vrati lopticu ka Wu Yue iz SAD. Na kraju je Rumunija bila pobjednik Svjetskog kupa u stonom tenisu, koji je održan u Chengdou u Kini.

U isto vrijeme, održan je Surfcity Surfdog Competition u Kaliforniji, takmičenje pasa u surfanju, gdje su četvoronošci pokazali svoje znanje i mogućnosti.

Još jedno neobično takmičenje održano je prethodnih dana u Kuala Lumpuru, glavnom gradu Malezije. U toku trodnevnog internacionanog takmičenja „Championship of Xtreme Skydive“, ukupno 148 skakača iz 17 zemalja skakalo je sa 421 metar visokog KL Towera, sedme po redu najviše zgrade na svijetu. Četiri do šest sekundi traje slobodni pad, prije nego što se skakačima otvori padobran, kojim sigurno doskoče na zemlju. To vrijeme je dovoljno da skakači pokažu najraznovrsnije figure tokom leta.

A u Indiji, tamošnji đaci, sa brkovima i obrijanom glavom, u odgovarajućoj odjeći slave Mahatma Gandhija. Širom zemlje, 2. oktobra, održavaju se raznovrsne manifestacije povodom rođendana idola ljudi iz Indije.

Još malo na moru. Španac Victor Fernandez skače na takmičenju Waveverdinga, tokom Svjetskog kupa surfera na vjetru, održanom ispred obala ostrva Sylt u Njemačkoj. Ukupan fond nagrada je bio 135 hiljada eura.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.10.2018.

Bez golova u susretu Turske i BiH




Prijeteljska utakmica

TURSKA - BIH 0:0

Stadion: Yeni Rize Sehir
Gledalaca: 16000
Sudija: Sergei Karasev (Rusija)
Strijelci: -
Žuti kartoni: -

Turska: Bolat, Ozbayrakli, Yokuslu, Soyuncu, Ozyakup, Calhanoglu, Tekdemir (od 65. Yunus Malli), Unal (od 46. Tosun), Cengiz Under, Bayram, Ayhan Selektor: Mircea Lucesku

BiH: Šehić (od 46. Begović), Todorović, Nastić, Vranješ, Višća (od 46. Prcić), Pjanić (od 46. Milošević), Džeko (od 46. Bajić), Krunić, Zakarić (od 69. Kodro) Selektor: Robert Prosinečki

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je neriješeno 0:0 protiv Turske u prijateljskoj utakmici u Rizeu, pred oko 16.000 gledalaca.
Prvo poluvrijeme proteklo je u otvorenoj igri sa nekoliko dobrih prilika na obe strane. Nešto opasniji u prvih dvadesetak minuta bili su nogometaši BiH, koji su imali prilike preko Višće, Zakarića, Krunića i Cimirota, ali bez uspješne realizacije. Turska je također propustila nekoliko dobrih prilika, posebno u drugom dijelu poluvremena te se na odmor otišlo pri rezultatu 0:0.
Na početku drugog poluvremena Prosinečki je u svlačionici ostavio Džeku, Pjanića i Višću, te golmana Šehića, umjesto kojih su u igru ušli Bajić, Milošević, Prcić i Begović, dok je u 69. minuti Cimirota zamijenio Kodro. Bez ključnih igrača reprezentacija BiH izgledala je mnogo lošije u nastavku, a Turci su dominirali svih 45 minuta. Domaći su imali i nekoliko dobrih prilika, ali nasreću u završnici nisu bili najprisebniji.
Ovo je, inače, sedma utakmica reprezentacije BiH u nizu bez poraza i sa dobrim raspoloženjem igrači dočekuju meč protiv Sjeverne Irske u okviru Lige nacija koji je na rasporedu u ponedjeljak u Sarajevu.
(sport)

12.10.2018.

"Kluč besmrtnosti" objavljuje izdavačka kuća Laguna


Roman ”Ključ besmrtnosti” mostarskog pisca sa holandskom adresom Harija Slipičevića doživio je veliko priznanje. Objaviće ga čuvena beogradska izdavačka kuća ”Laguna” u velikoj ediciji koja će pokriti zemlje regiona.
Nakon što je u rekordno kratnom vremenu ”Ključ besmrtnosti” postao najprodavanija knjiga u Bosni i Hercegovini, pojavio se interes više većih izdavačkih kuća, od kojih je Laguna bila najuspješnija za potpisivanje ugovora sa Slipičevićem.
Prema ugovoru između izdavačke kuće ”Laguna” i Harija Slipičevića, roman će biti objavljen iduće godine, a sve brojnije čitaoce očekuje i niz promocija u zemljama regije.
Nakon što je prvo izdanje bosanskohercegovačkog bestselera rasprodano, a drugo izdanje pri kraju, čitaoci će moći pronaći roman u novoj ediciji beogradske ”Lagune”.
”Raduje me saradnja s velikim izdavačem, poput Lagune. Mislim da je ovo nastavak jednog lijepog putovanja ‘Ključa besmrtnosti’. Drago mi je da će moj roman nastaviti stizati do sve većeg broja čitalaca”,poručio je autor romana, Hari Slipičević.
”Ključ besmrtnosti” je prvi roman mostarskog pisca sa holandskom adresom, Harija Slipičevića. Napeta priča romana ”Ključ besmrtnosti”, koja vodi čitatocekroz savremenu potragu za Knjigom Mrtvih, drevnim zapisom koji je pod zaštitom moćnog klana Ptolomejevića. Kroz splet istorijskih misterija, legendi, akcije i intrige, za Knjigom tragaju tajna društva, policijske agencije i vlade modernih država. u priču se na svoj 33. rođendan upliće Mac Lewit, naučnik i boem, dvojnik egipatskog boga Ozirisa, prvog čuvara Knjige Mrtvih.
(NovaSloboda.ba)
12.10.2018.

Nakon poplave


Ljudi nose članove njihovih familija iz dvorišta bolnica u gradu Palu, na ostvrvu Sulawesi u Indoneziji.
Mrtvi koji leže u plastičnim kesama, žrtve su cunamija, izazvanog zemljotresom jačine 7,5 stepeni, koji je ovaj grad preplavio talasima visokim preko 6 metara
U stvari, prethodno je bilo izdato upozorenje od cunamija, ali je, nažalost, prerano povučeno, tako da mnogi od 350 hiljada stanovnika ovog grada nisu ni bili svjesni opasnosti koja ih vreba sa mora.
Bezbrojne kuće, hoteli i klinike su srušene.
Broj žrtava se popeo na blizu dvije hiljade, a za mnogima se još uvijek traga.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.10.2018.

Sjećanje na ljude, događaje i prohujalo vrijeme


Još još osnovne škole zavolio sam pisanje, pa sam svoje prve novinarske radove objavljivao u Malim novinama, Veseloj svesci i Kekecu, a kasnije prve “ozbilnije” tekstove u mostarskoj Slobodi.
Puno godina kasnije, u junu 1973. godine započeo sam novinarsku karijeru kao honorarac u Oslobođenju, da bi dvije godine kasnije primljen u stalni radni odnos kao dopisnik Politike Ekspres iz Mostara i Hercegovine.
U tim prvim novinarskim koracima, veliku pomoć imao sam u Salki Dizdariću, Aliji Kebi, Mugdimu Karabegu, Mili Duvnjaku i Džemalu Raljeviću, a svoje dobronamjerne savjete davali su mi Refik-Moša Hamzić, Ćamil Krehić, Asim Hadžajlić i Dragan Miladinović
Kasnije, moj najveći mentor bio je moj profesor psihologije u Učiteljskoj školi Drago-Đovani Marić, koji je i najzaslužniji što sam došao u Politiku Ekspres, gdje sam dva puta bio proglašavan za novinara godine. Velike zasluge za moju novinarsku karijeru imaju urednici Zoran Boškov, Momačilo Milačić, Slobodan Milošević, Davor Soha, Momčilo Kovačević, Jevrem Damjanović, Vlada Zavoral, Miodrag Simeunović, Fedor Šešun, kao i glavni urednici Dragoljub Trailović, Božidar Bogdanović i Slobodan Jovanović. Svima njima, veliko i iskreno Hvala.
Davno započeta novinarska karijera traje evo i sada i za to vrijeme objavio sam preko 30.000 tekstova.
Svoje tekstove povremeno sam objavljivao i u drugim jugoslovenskim listovima – Politici, Ilustrovanoj Politici, Dugi, Večernjim novinama, Slobodnoj Dalmaciji, Tempu, Bazaru, poslije rata u Oslobođenju, Dnevnom avazu, Nezavisnim novinama i Dnevnom listu, a 2005. godine bio sam pokrenuo i privatnu sedmičnu novinu Nova Sloboda, koja je izlazila tačno godinu dana. Od 2009. godine pokrenuo sam internet portal Novasloboda.ba.
Svjestan da se radni vijek primiče kraju, a imajući u vidu da sam za ovih 45 godina dosta toga doživio i vidio, želim da sa čitaocima portala Novasloboda.ba to podijelim i sačuvam od zaborava.
Biće to i moj dug prema svim dragim ljudima, od kojih mnogi, nažalost, više nisu među živima (rahmet i pokoj njihovim plemenitim dušama), ali i vremenu u kome sam živio. Od tih ljudi imalo se dosta toga pametnog čuti, upijati njihove korisne i iskrene savjete, pa i pretrpjeti dobronamjerne kritike.
Fazlija Hebibović
(Novasloboda.ba)
11.10.2018.

Svijet se guši u plastičnom otpadu


Međunarodna organizacija Greenpeace objavila je da su proizvođači pića Coca-Cola, PepsiCo i Nestle najveći proizvođači plastičnog otpada u svijetu, prenosi Anadolu Agency (AA).

U izvještaju Greenpeacea objavljenom u utorak navodi se da je ova organizacija u saradnji s pokretom “Break Free From Plastic” organizirala 239 akcija čišćenja plastike u 42 države u svijetu, što je rezultiralo prikupljanjem 187 hiljada komada plastike.
Navodi se da je cilj akcije bio pokazati javnosti u kojoj mjeri velike korporacije i svjetske kompanije pridonose zagađenju okoline.
U izvještaju se ističe da je najveći svjetski proizvođač bezalkoholnih pića, Coca Cola, ujedno i najveći proizvođač otpada, a plastični otpad poznatog brenda pronađen je u 40 od 42 države.
“Kontrole brendova nude neoborivi dokaz uloge korporacija u jačanju globalnog zagađenja”, kazao je Von Hernandez, koordinator pokreta Break Free From Plastic.
Najčešći pronađeni tip plastičnog otpada bio je polistiren i nalazi se u ambalaži šoljica za kafu, a slijedi ga PET koji se koristi u proizvodnji flaša.
(energis)
11.10.2018.

Vrijeme je tikve


Ne, ne radi se ni o kakvom genetskom poremećaju kod sibirskih tigrova, kako bi se to na prvi pogled moglo činiti. Ova vrsta tigrova poznata je još i po imenu Amur tigar.
Dva tigra ove vrste, smještena u životinjskom parku u Hagenbecku, u blizini Hamburga u Njemačkoj, dobili su svoj svakodnevni obrok u tikvi punjenoj mesom. Naravno, meso su pojeli, a tikvu gurnuli u stranu.
Sibirski tigar je najveća mačka na svijetu. Kako tvrde eksperti, njihov broj na čitavom svijetu se procjenjuje na manje od 500 komada. U prirodi još žive na dalekom istoku Rusije i u ograničenim područjima Sjeverne Koreje i Kine.
Ova vrsta je u životinjskom svijetu označena kao „jako ugrožena“. Odrasli sibirski tigrovi narastu do 220 centimetara dužine, neki i do 280 centimetara, dužina repa je oko 100 centimetara, visina do 110 centimetara. Muški tigar dostiže težinu između 180 i 306 kilogram, a ženke između 100 i 167 kilograma.
(ksta)
(NovaSloboda.ba)
10.10.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije - Korzo





Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled na Korzo iz 1900. i 2014. godine.
Relacija od Titovog mosta do Rondoa dugo vremena je bila mostarsko korzo, a ulica od tog istog mosta do današnjeg trga kod gimnazije, u žargonu se i dalje zove Korzo.
Korzo (ital. corso) predstavlja najčešće glavnu gradsku ulicu i svojevrsni izlog grada, odnosno glavno gradsko šetalište u našim mjestima.
Prije stotinjak godina, neka  mlada dama u lepršavoj haljini, sa šeširom široka oboda i suncobranom u ruci, ispod ruke bi držala mladog, gospodski odjevenog gospodina s polucilindrom na glavi, i laganom bi šetnjom krenuli od mosta Franje Josipa, ulicom istog imena, pa uz Ričinu, prešli štreku, te ulicom Stephanie Alee došli do Gumna. Odatle bi produžili istom ulicom te stigli na Balinovac.
Samo pola vijeka nakon ovoga, mladići podužih kosa u uskim pantalonama i djevojke u mini suknjama, probijali su se kroz gusti špalir mladosti, šećući od Titova mosta, ulicom Mostarskog bataljona, Lenjinovim šetalištem da bi stigli do Rondoa, pa nastavili Šetalištem JNA i stigli opet do Balinovca.
Danas je put od Mosta na Musali, ulicom Nikole Šubića Zrinjskog, preko Rondoa i dalje ulicom Kneza Branimira do Balinovca, avetinjski prazan, napisano je u tekstu “Korzo naše mladosti”, autor Smail Špago, u četvrtoj knjizi iz edicije “Mostar, moj grad”.
I varate se ako mislite da se na ovom potezu, osim imena ulica, ništa nije promijenilo.
Sve se promijenilo.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara
(NovaSloboda.ba)
10.10.2018.

Koliko treba prirodi da razloži naše smeće


4.000 godina je potrebno da se razloži jedna staklena flaša, a za jedan obični opušak od cigarete potrebno je više od 5 godina. Ljudi ne bi trebali njihovo smeće nepažljivo razbacivati – jer, da bi ga priroda razgradila, potrebno joj je pola vječnosti.

Staklo se srećom može lako reciklirati. U prirodi se čovjek mora osloniti na vodu, vjetar i sunce, koji matrijal lagano, ali sigurno razlažu. Ali, sila prirode za to treba punih 4.000 godina.


Sistem povratka ambalaže ima namjenu da se što je manje platičnih flaša baci u prirodu. Tamo bi one čekale punih 400 godina do njihovog potpunog razlaganja. Neke procjene govore čak i o 1.000 godina.



Opušak od cigarete se vrlo često bez razmišljanja baca bilo gdje i bilo kada. Međutim, ostaci cigarete tako ostaju dugo, dugo. Treba im skoro 5 godina da se razlože.



Tanke plastične kese za voće i povrće, iz samoposluge ili sa pijace, bivaju korištene maksimalno sat vremena. Ako završe u prirodi, treba im 10 do 20 godina da bi se u prirodi razložile.



Plastična folija za potpuno razlaganje u prirodi treba malo više, od 30 do 40 godina.



Coffee to go najčešće ostaje topla oko pola sata – a prirodi treba pola vijeka da bi jednu šolju od stiropora potpuno razložila.



Kese od čipsa trebaju čak 80 godina dok ih potpuno ne nestane.



Doza od pića ne rđa nikad. Za tu svrhu potrebne bakterije i gljivice bježe od metalne folije. Doza se kad tad razloži na njene sastavne dijelove, ali je za to potrebno oko 500 godina.



I na kraju usporedba: Već nakon dvije sedmice kora od jabuke počinje se razlagati. Nakon još malo vremena potpuno nestane.
(web)
Smail Špago
10.10.2018.

Sasvim neobična žetva








U njemačkoj pokrajini Sachsen, ovih dana je obavljena jedna veoma neobična žetva. Ogromna mašina za košenje obavila je na jednom polju žetvu kanabisa.
Radi se o medicinskom kanabisu, koji je prispio za žetvu, a kompletan usjev je vlasništvo firme Mariaplant, koja je kćerka-firma kanadskog proizvođača Maricanna.
Žetva je obavljena sa u ovu svrhu posebno napravljenom mašinom. Firma Mariaplant je u ovoj pokrajini posijala kanabis na oko 170 hektara poljoprivredne površine.
Od ovih, do 5 metara visokih stabljika, u vrijeme rasta i sazrijevanja, prvo se koriste samo vrhovi cvijetova. Od osušene i presovane mase dobija se supstanca Cannabidiol (CBD) i prodaje kao prhrambeni proizvod u obliku kapsula.
Kako firma tvrdi, ovdje se radi o prvoj žetvi kanabisa, koji je predviđen za potrošače u Njemačkoj.
Požnjeveni kanabis se prerađuje u novoizgrađenom sjedištu firme u samoj blizini polja.
Kanabisove biljke su poseban izazov za tehniku žetve. Mariplant koristi metode poznate iz žetve kukuruza, koje su prilagođene zahtjevima ove vlaknaste biljke.
Upotreba kanabisa u medicinske svrhe u Njemačkoj je odobrena u martu 2017. godine. Pacijenti ne trebaju posebno odobrenje za kupovinu i posjedovanje, a materijal dobijaju sasvim regularno, uz pomoć recepta od ljekara.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.10.2018.

Perom i kamerom o Mostaru/Tibor Vrančić/Onomatobleja/So Beats live in Abrašević


O knjizi Perom i kamerom o Mostaru u emisiji Abrašradija:





042 izdanje programa "Drugo ime za slobodu" Abrašradio u partnerskoj suradnji sa ROM
link za Abrašradio:

(spagos)

09.10.2018.

Aktuelno: Promjena klime - Zašto bi zagrijavanje Zemlje za dva stepena bilo katastrofalno


Jedan i po, dva, tri ili četiri stepena: Ono što na prvi pogled predstavlja vrlo malu razliku, izaziva maksimalne posljedice. U slučaju da ne pođe za rukom, zagrijavanje Zemlje zaustaviti kod 1,5 stepeni, prijete drastični scenariji.
Samo 0,5 stepeni: tolike veličine je pomak koji čovječanstvu stoji na raspolaganju do kraja ovog stoljeća, kako bi zaustavilo zagrijavanje Zemlje na granici od 1,5 stepeni Celzijusa. Taj cilj je postavilo skoro 200 država članica IPCC u Sporazumu o klimi, potpisanom u Parizu 2015. godine.
Trenutno globalna prosječna temperatura leži oko jedan stepen iznad temperature iz predindustrijske ere, i povećava se za 0,17 stepeni svake naredne decenije.
U svom posebnom izvještaju Svjetski savjet za klimu je opisao kakve su posljedice i šta mora biti učinjeno da tempertura ne raste dalje.
Procjenjeno je preko 6 hiljada studija. Rezultat je ozbiljan: trenutno se svijet kreće prema globalnom zagrijavanju od 3 do 4 stepena do 2100 godine, a to bi imalo dramatične posljedice.
Specijalni izvještaj šalje jasnu poruku političarima: „Sada pregovarati, skoro da je prekasno“
Dva mjeseca prije slijedećeg summita o klimi UN, istraživači uporno upozoravaju kako mora doći do promjena u svim oblastima, energetici, industriji, građevinarstvu, prevozu, i u gradovima i na selima. Na taj način bi globalna emisija ugljen dioksida trebala pasti za 45 posto do 2030. a u 2050. godini bi trebala biti na nuli.
Iako se razlika između 1,5 i 2 stepena čini mala, posljedice su dramatične.

Šta se dešava kod 1,5 stepeni globalnog zagrijavanja?
Ako se Zemlja do kraja vijeka zagrije za još pola stepena, dio ledenjaka Grenland mogao bi još izdržati. U ovom slučaju nivo mora bi se podigao za 40 centimetara do 2100.
Ako se poveća izbjeljivanje koralnih grebena i njihovo moguće izumiranje, jedna trećina ovih grebena još bi mogla preživjeti. Međutim, hemija okeana bi bila jako poremećena.
Ljude u tim uslovima očekuju zdravstveni problemi u vidu toplotnih stresova, bolesti crijeva i infekcija. Više od 100 miliona ljudi živjelo bi u siromaštvu zbog porasata cijena prehrambenih proizvoda.

Šta se dešava kod povećanja zagrijavanja Zemlje za 2 stepena?
Sa 2 stepena globalnog zagrijavanja nivo mora bi porastao za 50 centimetara do 2100. godine, pri čemu bi izumrlo 99 posto koraljnih grebena. Došlo bi do povećanja broja jakih oluja i ekstremne promjene vremena.
Barem jednom svakih deset godina Arktički okean ostajao bi potpuno bez leda. Prijeti nepovratno topljenje ledenih ploha na Grenlandu i zapadno od Arktika. Ako bi ostalo kod 1,5 stepena zagrijavanja Zemlje, Arktički okean bi se otopao jednom u svakih 100 godina.
Za 20 do 30 procenata biljnih i životinjskih vrsta prijeti potpuno izumiranje u scenariju od dva stepena. Oko dvije milijare ljudi bi bilo ugroženo zbog nedostatka vode za piće. U Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku vodeni resursi bi se smanjili za 20 posto.
Gubici usjeva bi se povećali. U Srednjoj Americi i zapadnoj Africi žetve kukuruza i pšenice bi se prepolovile već kod scenarija od 1,5 stepeni.

Šta se dešava kod četiri stepena globalnog zagrijavanja?
Nivo mora se podiže za pola metra do 2100. Područja i mjesta blizu obale bila bi potopljena. Oko milijardu ljudi bilo bi direktno pogođeno, među njima stanovnici Bangladesha, New Yorka, Mumbaija, Shanghaija i Hamburga.
Ekstremno vrijeme bi se znatno povećalo. Dvije milijarde ljudi ostalo bi bez vode za piće. Pored toga povećala bi se podhranjenost, infekcije, bolesti srca, kao i disajnog organa.

Šta ako zagrijavanje bude više od 4 stepena?
Ako bi se globalno zagrijavanje povećalo iznad četiri stepena Celzijusa, biljke, životinje i ljudi se više ne bi mogli prilagoditi. Čitav biološki sistem postao bi preopterećen. Posljedica je izumiranje vrsta širom svijeta, prije svega u močvarama, šumama i u morima.
Oko 3,2 milijarde ljudi ostalo bi bez vode za piće, a jedna petina ljudske populacija na svijetu bila bi ugrožena opasnostima od poplava. Nivo mora bi se povećavao za jedan metar, a ravne ostrvske zemlje bi nestale.

Da ne bi došlo do bilo kojeg os gornjih scenarija, te da stvari ne odu tako daleko, potrebna je politička akcija. A u svemu tome ima dosta načina da se svaki pojedinac uključi, i da svoj doprinos u očuvanju i zaštiti klime, kako bi spasili Zemlju.

Izvori:
Specijalni izvještaj IPCC
NABU „2,3 ili 4 stepena zagrijavanja Zemlje. U čemu je razlika?“
Služba za zaštitu okoline: „Promjene klime, njeni učinci i šta se mora učiniti za zaštitu klime“
Institut za istraživanje uticaja na klimu: „Na putu do „vrelog doba“? Planeta bi mogla preći preko kritičnog praga“
Met Office: „Pregled globalnih površinskih temperatura u 2017“
TAZ: Samo jedan lijepi san“
BR: „Ključna razlika izmešu 1,5 i 2 stepena“
(web)
Smail Špago

09.10.2018.

„Kupanje u šumi“ popravlja imunitet



Samo jedna šetnja kroz ove predjele “okupati” će vas imunitetom, pomoći da spriječite ili liječite najteže bolesti, kao i druga kronična oboljenja

Šetajući šumom barem jednom u svom životu, svatko je uživao u ljepotama prirode. To je razlog zašto neki ljudi biraju živjeti u šumama ili pored njih, i zašto drugi ljudi putuju hiljade kilometara kako bi šetali po specijalnim šumama i prašumama.
Međutim, znanstvenici iz Japana su otkrili da je tradicija koja se naziva Shinrin Yoku ili “kupanje u šumi” i dalje jaka, a zašto je to tako, razlozi su biohemijske prirode.
Naime, istraživači su ustanovili da boravak u šumi popravlja prirodni imunitet, koji je važan za sprječavanje raka kao i drugih kroničnih bolesti.
Kako se to događa?
Kada su znanstvenici testirali ljude prije i poslije dvosatne šetnje šumom, pronašli su kod svih, osim kod jedne osobe, 50% i više T-zrnaca (oblika bijelih krvnih zrnaca), boraca bez kojih se tijelo ne može suprotstaviti virusnoj i bakterijskoj infekciji.
Ispitanici su imali niži krvni tlak, osjećali su smirenost, kao i bistrinu u glavi.
Istraživači su objasnili fenomen:
Šumsko drveće i biljke emitiraju u okoliš “antimikrobne isparljive organske spojeve biljnih derivata, koji se nazivaju fitoncidi, kako bi istrijebili gljivice i bakterije”. Gljivice i bakterije mogu biti problem za naš imunološki sistem, a ispostavlja se da ih ni drveće ne voli.
Šumska stabla su često stotine, ako ne i tisućama godina stara. Drveće i druge biljke, usavršile su zaštitu, odnosno spoj koji može ubiti gljivice i bakterije. Kada hodate šumom, vaš dah se sjedinjuje s ovim komponentama.
Efekat traje oko 2 mjeseca!
Recimo, kada hodamo šumom, mi se kupamo u njenom prirodnom imunitetu. Uronjeni smo u “Fitokemijski” imunološki sustav šume.
Profesor King Lee iz odjela za higijenu i javno zdravlje Nipon medicinske škole u Tokiju, predstavio je ovu priču američkoj znanstvenoj spisateljici Anni Leni Phillips.
U članku postoje preciznije informacije o efektima na specifične hormone, uključujući efekte noradrenalina i DHEA na stres i adiponektin. Naime, niži nivo adiponektina je povezan s dijabetesom tipa 2 i pretilošću.
Studija je objavljena u European Journal of Applied Phisiology.
(mislipozitivno)

09.10.2018.

Nakon oluje


Kažu da je oluja u Kini bila tako jaka, da se golim okom moglo vidjeti kako se i visoki neboderi ljuljaju.
Oluja prošla, a ostale su posljedice. Čini se kao da su ulice u Hongkongu bile izgrađene od zelenog kartona: valovite, pune pukotina, neupotrebljive. Stanovnici ovog megacityja su sretni da tajfun „Mangkhut“ nije izazvao ljudske žrtve. Središte tajfuna se vrtilo i divljalo brzinom i do 200 km/h.
Preko 200 ljudi je povrijeđeno. Preplavio je i podlokao ulice, prevrtao kranove, polupao brojne prozore.
Isti tajfun bio je puno opasniji tokom njegovog prelaska preko Phillippina. Tamo je život izgubilo 150 ljudi, a neki još uvijek nisu pronađeni.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
08.10.2018.

Priča o jednom fudbalskom hohštapleru


Varalica ili genije –Kajzer, napadač koji nikad nije dao gol


Jedna pomalo zaboravljena priča o “golgeteru” koji je 20 godina igrao fudbal i nije postigao gol. Duduše, neki tvrde da jeste upisao jedan, postoji navodno i snimak na Youtube, ali teško je utvrditi da li je strelac zaista on.

To je priča o prevarantu, čudaku ili geniju – Karlosu Enrikeu Rapasu Kajzeru.



Kakva je sličnost između Karlosa i Franca - Kajzera Bekenbauera?! Apsolutno nikakva! Osim ukradenog nadimka – Kajzer.

Sada već 54-godišnji Brazilac iz Rio Parda, od 1979. do 1990. godine, imao je zadivljujuću karijeru po imenima klubova, jer je “nastupao” za meksičku Pueblu, potom za ekipe iz Brazila: Botafogo, Flamengo, Fluminense, Vasko da Gamu, Ameriku i Bangu, El Paso Patriots iz SAD, francuski Ajačio. Tokom dvije decenije duge karijere ne zna se tačan broj mečeva u kojima se pojavio bar na tren na terenu, ali bilo ih je možda tek oko tridesetak. Pored kluba Bangu stoji da je postigao čak i jedan gol, međutim, ostala je nedoumica kada i na kojoj utakmici je to uradio.



Kajzer je bio u tom periodu jedan od popularnijih “fudbalera” u Brazilu, družio se zvijezdama poput Rikarda Roče, Renata Gauča, Karlosa Alberta Toresa, Edmunda, Romarija, Bebeta, a životna filozofija mu je bila “želim da budem fudbaler, ali ne želim da igram fudbal” i zato je stalno simulirao povrede. Čim bi došao u novi klub, na prvom treningu bi se uhvatio za nogu i onda bi usledila pauza, pa oporavak, pa odlazak.

“Jednostavno nisam želio da igram fudbal. To što je neko drugi želio da me vidi na terenu nije bio moj problem. Ni Isus nije mogao svima da udovolji, pa zašto bih ja”, pravdao se kasnije Karlos Kajzer.

On je brzo shvatio da je “život xafsing”, a bijeg od neimaštine vidio je u fudbalu. Znao je da tu mogu najlakše da prođu njegovi trikovi i zato je pored kolega fudbalera uspio da opčini i novinare, koji nisu ostali imuni na njegove izmišljene priče. U vrijeme kada nije bilo interneta, kada se nije mnogo znalo šta se dešava “preko plota”, bilo mu je lakše da “prospe” priču kako je u meksičkoj Puebli bio mega car i kako su mu “Meksikanci ponudili državljastvo da bi igrao za njihovu reprezentaciju”. Brazilci su progutali te priče, a članak za člankom izlazio je novinama o “novoj zvejzdi brazilskog fudbala”.



“Uvijek je imao ‘mali problem’. Uvijek je bio povređen. Došao je sa viškom kilograma, i nije imao kondiciju da trenira. Šutirao je loše, igrao je loše. Bio je lažni igrač, a zvali su ga Maradona. Hej, Maradona?! On jeste izgledao kao Maradona, ali debeli Maradona”, rekao je Meira za fudbalski časopis “FourFourTwo”.

Karlos nije mogao da igra, ali bi zato insistirao na slikanju svaki put kada bi se na treningu pojavila kamera ili fotoaparat. Tada mu nije bilo teško da folira. Pri prvom kontaktu s loptom glasno bi jauknuo, uhvatio se za nogu i pao...

“Tada nije bilo magnetne rezonance, morali su da mi vjeruju”, objasnio je Karlos Enrike.

Na jednom treningu Kajzer je bio “u sredini”. Oko njega je bilo nekoliko top fudbalera, među kojima i superstar Bebeto. Bila je to igra bez kraja, mučna igra za “fejk fudbalera”, svima je bilo jasno da lažnjak nikad neće izaći iz kruga, ali...

“Njegova priča bila je uverljiva. Šarmirao bi vas čim bi počeo da priča. Odmah biste povjerovali u sve što je rekao”, objašnjavao je Bebeto opčinjenost klubova lažnim Kajzerom.



Igrači su ga voljeli jer je bio srećan i zabavan. Često im je organizovao i djevojke za provod.

Šarmom je uvijek znao da se izbori za šansu da dođe u novi klub. Farsu je započeo još u Botafogu 1980. godine kada se na treningu šetao sa plastičnim mobilnim telefonom i “odbijao ponude evropskih klubova” na lažnom engleskom jeziku, kao što je bila lažna i njegova karijera. Niko od Brazilaca nije znao šta priča, jer nisu znali engleski. Ali, pojavio se pomoćni trener koji je “razumio mumlanje”. Kada je prevara otkrivena, morao je da traži novi klub.

U svakom timu ostao bi po par meseci, jer niko nije želeo da trpi “silne povrede” kojima je bio izložen.

Godine 1986. uspeo je da se domogne i Evrope, potpisao je ugovor za Ajačio, a na promociji je klub organizovao trening sa saigračima na kojem je Kajzer trebalo da pokaže svoj “ogroman potencijal”. Da bi se izvukao iz teške situacije, on je šutnuo sve lopte u publiku, ljubeći grb na dresu. Navijači su bili oduševljeni, čelnici kluba presrećni jer je “došao harizmatični Južnoamerikanac”, a saigrači su mogli na tuširanje jer više nisu imali s čim da treniraju.
Po povratku iz Evrope potpisao je ugovora sa Banguom, a Kastoru de Andradu, patronu kluba i moćnom čovjeku koji je volio kocku, fudbal i karneval u Riju, smučilo se da gleda Kajzera kako samo trčkara i trenira. Insistirao je na jednoj utakmici da konačno uđe u igri i tada je nastao problem. Ali, ne i nerješiv za Karlosa. Da bi izbjegao izlazak na teren i razotkrivanje prevare, Karlos se tokom zagrijavanja zaletio na protivničkog navijača, sukobio se s njim i dobio crveni karton. Svi su bili u šoku, a De Andrade je tražio objašnjenje.

“Bog mi je dao oca, ali je on umro. Sada mi je dao drugog oca, kojeg su optužili da je lopov, a ja nikada neću dozvoliti da neko tako govori o mom ocu”, objasnio je Kajzer svoj postupak.



I, naravno, umjesto otkaza jedan od opasnijih ljudi u Brazilu ponudio mu je novi ugovor, koji je Enrike ipak odbio da bi otišao da vara nekog drugog.

Jer Kastra više nije mogao.

On je znao ko je Kajzer, ali je voleo velikog umjetnika u umjetnosti varanja.

Krijući se iza zatamnjenih naočala Kajzer, koji je u međuvremenu dobio nadimak “171 brazilskog fudbala” (kazneni broj koji se u zatvorima dodjeljuje prevarantima), s osmjehom govori o svojoj karijeri.



“Želio sam da se zabavim. Nisam želio da igram fudbal. Imao sam talenat, tako sam i otišao u Meksiko kao klinac. Mrzio sam da igram fudbal, ali sam volio da budem fudbaler”.

Žene, plaže, lagodan život. To je Kajzer dobio varajući u fudbalu.

“Sada se osjećam krivim zato što nisam ispunio očekivanja nekih dobrih ljudi. Bilo ih je mnogo oko mene i očekivali su rezultat. A, ja im ga nisam dao”, rekao je jednom prilikom Kajzer.

I cijela priča možda i ne bi bila toliko zanimljiva da nije trajala 20 godina!

Svim onim što je uradio, odnosno nije uradio za fudbal, našao je mjesto u brojnim enciklopedijama, pa čak i na wikipediji.

(B92)


08.10.2018.

Konjska palata


Pod je od najljepšeg mramora, a konji su pravi. U ovakvim uslovima živi samo jedan mali broj pripadnika njihove vrste. Konjska palata se nalazi na oko 130 kilometara sjeverozapadno od Shanghaija, i upoređuje se sa hotelima sa pet zvjezdica.
Kineski Heilan koncern dozvolio je sebi luksuz, da otvori muzej za istoriju kulture konja.
U objektu, površine više od 30 hiljada kvadratnih metara, žive konji od 47 različitih rasa.
Konji se, inače, rijetko zadržavaju baš na ovom mjestu u muzeju, a za fotografa se može reći:
Imao je sreće!
(stern)
(NovaSloboda.ba)
07.10.2018.

Velež neumoljivo gazi prema Premijer ligi




Rudar - Velež 1:3 (0:2)

Strijelci: 0:1 Fajić (21.), 0:2 Behram (44.), 0:3 Brandao (67.), 1:3 Kovač (69.)

FK Rudar: Bekan, Čehajić, Goralija, Smaka, Hrelja, Subašić, Kovač, Kobilica (K), Gačić, Topalović, Čizmić.

FK Velež: Bobić – Biševac, Zvonić, Mrgan, Dario (Mušinović 74.) – Zeljković – Behram (Ćosić 52.), Vehabović – Mujezinović, Ovčina – Fajić (Brandao 46.).
Na klupi su bili još Tipura, Alikadić, Cvijanović i Lucas.

Fudbaleri Veleža slavili su u Kaknju, u meču devetog kola, protiv Rudara sa 3:1.
Velež je i dalje jedina ekipa bez poraza, a šestom pobjedom Mostarci su zadržali prvo mjesto ispred Zvijezde, Orašja...
Raspucani Mostarci nisu dugo čekali na pogodak u Kaknju, pa je Fajić sredinom prvog dijela zabio za vodstvo od 1:0 i na neki način trasirao put do pobjede.
Mogao je ubrzo Mujezinović da poveća prednost na 2:0, ali nije bio precizan, no zato je Behram bio precizan u završnici prvog dijela, pa je sastav kojeg vodi Ibro Rahimić na odmor otišao s ogromnih 2:0.
Iako je Rudar bio opasniji u drugom dijelu, pa preko Spahića dobro i zaprijetio, Velež je stigao do još jednog gola i Bradao je u 70. ovjerio pobjedu Mostarcima.
Pogodak Kovača malo je vratio Kakanjcima nadu, no pobjeda Veleža je ipak bila neizbježna.
Velež je sa 21 bodom i dalje prvi, a po svemu dosad viđenom glavni je kandidat za plasman u Premijer ligu. Rudar je sa 13 bodova sada polako izgubio korak za vodećom ekipom lige i smješten je u sredini tabele.
(sport)


07.10.2018.

Na putu povratka



Životinjski tovar klizi lagano preko jezera Konigssee u Berchtesgadener nacionalnom parku u Bayernu. U svakoj turi nalazi se po deset krava, koje se vraćaju sa ljetne ispaše na Alpskim pašnjacima, nazad u svoje štale u kojima će zimovati.
Oko 100 dana provele su na pašnjacima Sallet i Fischunkelalma, a sada se vraćaju nazad, najkraćim putem, preko kristalno bistrog jezera, veličanstveno uokvirenog Alpama. Uz zvučno lupkanje motora na brodu miješa se muzika harmonike, a onda se kroz sve to protegne jedno nježno „Muuu“, koje se kao eho vraća odbijeno od zidova planinsog masiva, čija je južna strana Watzmann visoka 2713 metara.
Krajem septembra, krave se vraćaju u dolinu, a njima u čast čitavo mjesto biva svečano ukrašeno.
U Berhtesgardenu kraj sezone se proslavlja svake godine, a kićenje ulica počinje već krajem avgusta. Napor koji se isplati. Svake godine dolaze brojni posjetioci koji prate paradu povratka krava u njihove zimske štale. Vlada prava karnevalska atmosfera.
A u maju iduće godine, za krave, pravac nazad, na pašnjake u planini.
(bild)


(NovaSloboda.ba)
06.10.2018.

Digitalna diktatura


Ono o čemu su generacije iz analognih vremena samo sanjale, ili naklapale, ostvaruje se sa digitalnom revolucijom. Prvi javni rezultati iz Kine.

Kina uvodi zastrašujući nadzor nad ljudima, životi će ovisiti o bodovima

Svako ko je ikad čitao distopijske romane koji opisuju 24-satni nadzor nad cijelom populacijom, s nelagodom će primiti vijesti koje dolaze iz Kine.
Da je Kina zemlja s manjim ličnim slobodama od većine zapadnih zemalja, nije nikakva tajna. Međutim, planovi vladajuće Komunističke partije u Kini zvuče kao da su prepisani iz nekog od poznatih distopijskih romana Georgea Orwella ili Aldousa Huxleyja.
Naime, vladajući u Kini uvode nešto što nazivaju "društveni kredit", svojevrsni sistem bodovanja svakog pojedinca u društvu, koji će uveliko određivati šanse tih pojedinaca u životu.
U roku od nekoliko godina, poručuje kineska Komunistička partija, taj sistem "dozvolit će vjerodostojnima da slobodno šetaju svugdje, dok će diskreditiranima otežati da naprave ijedan jedini korak".

High-tech nadzor pod kontrolom umjetne inteligencije

Kako javlja australski ABC, "društveni kredit" u Kini je nešto poput lične karte s bodovima koju će dobiti svaki od 1,4 milijarde stanovnika Kine.
Čemu služi društveni kredit? Imat će dvojaku funkciju - građani s visokim društvenim kreditom imat će VIP tretman u hotelima i na aerodromima, jeftine kredite, brži upis na najbolje univerzitete te pristup najboljim radnim mjestima.
Naravno, postoji i druga strana medalje. Naime, oni s niskim društvenim kreditom mogu dobiti zabranu putovanja, zabranu zapošljavanja u državnim i javnim firmama, ali i zabranu podizanja kredita.
Ovaj orvelijanski program provodit će se zahvaljujući high-tech nadzornim sustavima, koje će kontrolirati umjetna inteligencija na kojoj Kina intenzivno radi već godinama.
Nadzorne kamere bit će opremljene softverom za prepoznavanje lica i skeniranje tijela te geo- trackingom kako bi svaki građanin Kine bio pod konstantnom prismotrom.

200 miliona kamera kontrolirat će baš sve

Primjera radi, mreža od nevjerojatnih 200 miliona CCTV kamera pratit će svaki pokret ljudi. Do koje će mjere svaki korak biti važan, ilustrira i podatak da će društveni kredit biti smanjen za nekoliko bodova ako osoba u trgovini kupi, naprimjer, preveliku količinu alkohola (jer to sugeriše moguću ovisnost). Ali, te bodove će biti lako vratiti kupovanjem pelena za bebe (jer takav potez sugeriše društvenu odgovornost). Sistem će svaki pokret svake osobe pratiti "uživo", što znači da će se svačiji društveni kredit stalno ažurirati ovisno o tome šta neka osoba radi.
Iznos društvenog kredita neće zavisiti samo o tome šta ljudi kupuju u trgovinama, nego i o onome šta rade ili govore prijatelji i familija te osobe. Naprimjer, ako nečiji najbolji prijatelj, ili otac, kaže nešto negativno o vlastima, to će se negativno odraziti na društveni kredit te osobe. Isto vrijedi i za odabir partnera.
Aplikacije na pametnim telefonima također će se koristiti za prikupljanje podataka o ljudima, odnosno neprestano praćenje njihovog svakodnevnog ponašanja.

Najveći projekt društvene kontrole u istoriji

U sistem bodovanja građana biće uključeni i tradicionalni izvori informacija poput službene državne dokumentacije o svakom pojedincu (rezultati i ocjene iz škole, medicinski kartoni, sigurnosne procjene i financijski zapisi). Svi ti podaci u konačnici će određivati koliki će biti društveni kredit pojedine osobe u Kini.
U ovaj golemi projekt uključeno je više kompanija koje rade pod kontrolom države kako bi koordinirali i konfigurirali ovu tehnologiju te finalizirali algoritam koji će u konačnici određivati nečiji društveni kredit.
ABC navodi da se vjerojatno radi o najvećem projektu kontrole društva u povijesti, odnosno o pokušaju da se potpuno kontrolira više od milijarde ljudi.

Uspije li, bit će to prva digitalna diktatura u povijesti.

(ABC/index)
(spagos)
06.10.2018.

Taj čudesni svijet: Slike dana


Ono što na prvi pogled izgleda kao tablete koje plivaju na vodi, u stvari su velike metalne flaše za propan gas, koje plivaju, nakon poplave područjem Sjeverne Karoline u SAD. Nakon prestanka jakih kišnih padavina, koje su proteklih dana bile uzrokovane uraganom Florence, stanovnici se vraćaju da čiste i pospremaju oko svojih kuća.

Bijela medvjedica po imenu Noria pliva u bazenu u zoološkom vrtu u Rostocku, Njemačka. Iako je proteklo tek 11 mjeseci od kako je položen kamen temeljac za izgradnju njihovog novog smještaja, bijeli medvjedi, pingvini i društvo, već uveseljavaju i zabavljaju posjetioce.

Sa oktobrom u Bayernu, i čitavoj Njemačkoj, dolazi vrijeme Oktobarfesta, za koji se smatra da je naveći narodni praznik na svijetu. Na Theresiawiese u Munchenu, otvoren je veliki zabavni park, a računa se da tokom festa ovuda prođe više od 6 miliona posjetilaca.

Na Tempelhofer Feldu, u blizini Berlina, na nebu su se pojavila tri zmaja velikih dimanzija. Skoro 50 metara duge konstrukcije, nošene vjetrom lebde iznad polja. Sve ovo se dešava tokom 7. Festivala velikih zmajeva. Što kažu, svijet, i u svijetu svašta.

Na drugom kraju svijeta, na Arrowhead stadionu u Kansas Cityju, Missouri, SAD,  odigran je susret NFL u kome su snage odmjerili Kansas City Chiefs i San Francisco 49ers. Od početka septembra, fudbalski timovi iz SAD bore se za ulazak u Super Bowl, koji će biti odigran u Atlanti, u februaru sljedeće godine.

Jedna studentkinja sa zastavom duginih boja učestvuje na „Pride March“ jednog koledža iz New Delhija u Indiji. Prethodnih dana je Vrhovni sud Indije oborio jedan paragraf, koji je bio na snazi još od kolonijalnih vremena: Od sada, seks među homoseksualcima više nije kažnjivo djelo.

Organizacija za zaštitu okoline Greenpeace organizovala je proteste protiv Termoelektrane Nideraussem, u NRW, Njemačka, kao i protiv energetske politike firme RWE. Inače je ova termoelektrana druga po veličini u Njemačkoj.

Radnici u Indiji odmaraju na svojim dvokolicama tokom dvanaestosatnog štrajka „Bangla Bandh“, koga je organizovala partija Bhartiya, kao protest protiv ubistva dvojice studenata iz Kalkute, koji su navodno živote izgubili od policijskih hitaca.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
05.10.2018.

Pasarela i liskaluci




Nije protekao ni dan od kako je pasarela u Zaiku puštena u upotrebu, a već su se javili komentari, ono pravo pod mostarski, prvo na facebook stranici „Mostarski liskaluci“

Mostar ne bi bio Mostar kad se ovako nešto ne bi desilo. Kao i svaka novina i ova je odmah doživjela promociju na svoj način.

Fotografija se stranice (Mostarski liskaluci/facebook)

PS: Pasarela je riječ španjolskog porijekla a ima značenje pješački most. Na engleskom se kaže Gateway, Gangway, na njemačkom Steg, ili Laufsteg, a svi ovi pojmovi imaju slično značenje, pješački most, lučni most.
Pasarela je relativno mali most koji uglavnom koriste pješaci ili biciklisti, da pređu preko vode, močvare, ili ceste. Ima ih u veoma različitim formama i oblicima. Barem tako kaže Wikipedia.

Mostarska pasarela ima jedan od tih neobičnih oblika, a kako je rečeno priliko otvaranja, podsjeća na mostarski Stari most.

(spagos)


05.10.2018.

Kao u disko klubu


Kao u jednom disko klubu na otvorenom, vulkan Villarica, u Chileu, baca svjetlost lave u noć punu zvijezda.
Planinski vrh visok 2847 metara jedan je od najaktivnijih vulkana Južne Amerike. U proteklih 500 godina, više od 100 puta je bljuvao vatru i plamen.
Prilikom erupcije 2015. godine, vlasti su iz bezbjedonosnih razloga evakuisali 3400 stanovnika iz okolnih mjesta.
Ovog puta, Villarica je malo više prijateljska, jer se njegov vrući dah vidi se samo na noćnom nebu. Spektakl za turiste, koji se tokom dana još mogu popeti do vrha i pogledati krater vulkana. Villarica se nalazi u takozvanoj čilaeanskoj Švicarskoj, jednom od omiljenih ciljeva posjeta turista iz čitavog svijeta.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
04.10.2018.

Promocija knjiga u Umagu



Tibor Vrančić će svoje knjige (naravno i naše zajedničke) predstaviti na kulturnoj manifestaciji koju otganizuje grad Umag, gdje je Tibor nastanjen zadnjih 25 godina.

O tome je na svom facebook profilu napisao:

"Mostar u Umagu ili Umag o Mostaru 25.10. u 20,00. Jest da me svrstaše u Umažane, ali ću kao Mostarac pokušati predstaviti Mostar kroz moje knjige".
(Tibor Vrančić/facebook)

(spagos)
04.10.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Umjetnost koja svakome ne paše









U Valenciji (Španija) dosta uznemirenosti izazvaju izložene eksplicitne skulpture. Djela umjetnika Antoni Miroa pokazuju figure u seksualnim pozama.
Umjetnička djela izložena na lučkoj promenadi prikazuju prekticiranje seksa, na primjer kao kod mastrubiranja.
Uznemirenje oko neobične izložbe ne svodi se samo na odobravanje njegog postavljenja.
Konzervativni Porodični forum smatra da su skulpture u suprotnosti sa zakonom o zaštiti maloljetnika.
Međutim, 74. godišnji umjetnik to vidi sasvim drugačije.
„Scene na skulpturama nisu ništa drugo nego preslikane scene sa antičkih grčakih vaza“, kaže Miro.
A kako španski mediji izvještavaju, većina ljudi ova umjetnička djela smatra sasvim normalnim.
U vezi sa zamjerkama, Miro kaže kako izložba više šokira „zaostale“ roditelje, nego njihovu djecu.
Skulpture postavljene na lučkoj promenadi ovog španjskog grada su tu postavljene kako bi povećele isčekivanja.
Naime, nakon izlaganja eksponata na promenadi, u Kulturnom centru u blizini, biće otvorena jedna veća izložba sa ovim i sličnim eksponatima.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.10.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Titova ulica kod Šehitluka




Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled na Titovu ulicu kod Šehitluka, nekada Glavnu ulicu, a još ranije Carsku džadu, iz 1892. i 2015. godine.
Titova ulica u Mostaru je najduža ulica u gradu, ali i najduža ulica u jednoj urbanoj zoni u Hercegovini. Spaja južni ulaz u urbanu zonu Grada Mostara sa njegovim sjevernim ulazom. Proteže se od naselja Tekija, a početna tačka joj je raskršće sa magistralnim putem na Bišća polju, pa sve do naselja Zalik, ili tačnije, do raskršća poznatog pod nazivom Sutina. U žargonu se za ove tačke zna često zna reći, od malte do malte.
Najvažniji dio ove ulice u narodu je i danas poznat kao Glavna ulica, što je ujedno i ime za naselje oko ove ulice. Glavna ulica se proteže od Narodnog pozorišta pa do raskršća kod Dječje biblioteke, a to je približno jedna četvrtina cjelokupne dužine Titove ulice. Naselja kroz koja prolazi Titova ulica su: Tekija, Luka, Brankovac, Glavna ulica, Carina, Sjeverni logor i Zalik.
U vrijeme turske vladavine, ulica je nosila ime Carska džada, a na ulazu i izlazu iz grada bile su smještene malte, ili carinarnice, na kojima se naplaćivao porez za robu koja je ulazila u grad i prodavala se. U vrijeme Austrougarske, ulica je nosila ime Hauptstrasse, ili Glavna Ulica, što se zadržalo do kraja Drugog svjetskog rata.
Poređenjem slika iz 1892. i 2015. godine uočljiva je razlika u novoizgrađenim objektima, Narodno pozorište i Zemljaska banka, ali je. takođe. uočljivo da se dio objekata sa lijeve strane skoro ni malo nije promijenio u tako dugom vremenskom razmaku. Sa desne strane na novoj fotografiji nalaze se Šehitluci, gdje su sahranjeni poginuli tokom rata 1992-95. godine, dok se na staroj fotografiji odmah uz ulicu vide raznovrsni dućani.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara
(Novasloboda.ba)
03.10.2018.

Pasarela puštena u upotrebu