spagosmail

Dobrodošli na moj blog


10.10.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije - Korzo





Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled na Korzo iz 1900. i 2014. godine.
Relacija od Titovog mosta do Rondoa dugo vremena je bila mostarsko korzo, a ulica od tog istog mosta do današnjeg trga kod gimnazije, u žargonu se i dalje zove Korzo.
Korzo (ital. corso) predstavlja najčešće glavnu gradsku ulicu i svojevrsni izlog grada, odnosno glavno gradsko šetalište u našim mjestima.
Prije stotinjak godina, neka  mlada dama u lepršavoj haljini, sa šeširom široka oboda i suncobranom u ruci, ispod ruke bi držala mladog, gospodski odjevenog gospodina s polucilindrom na glavi, i laganom bi šetnjom krenuli od mosta Franje Josipa, ulicom istog imena, pa uz Ričinu, prešli štreku, te ulicom Stephanie Alee došli do Gumna. Odatle bi produžili istom ulicom te stigli na Balinovac.
Samo pola vijeka nakon ovoga, mladići podužih kosa u uskim pantalonama i djevojke u mini suknjama, probijali su se kroz gusti špalir mladosti, šećući od Titova mosta, ulicom Mostarskog bataljona, Lenjinovim šetalištem da bi stigli do Rondoa, pa nastavili Šetalištem JNA i stigli opet do Balinovca.
Danas je put od Mosta na Musali, ulicom Nikole Šubića Zrinjskog, preko Rondoa i dalje ulicom Kneza Branimira do Balinovca, avetinjski prazan, napisano je u tekstu “Korzo naše mladosti”, autor Smail Špago, u četvrtoj knjizi iz edicije “Mostar, moj grad”.
I varate se ako mislite da se na ovom potezu, osim imena ulica, ništa nije promijenilo.
Sve se promijenilo.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara
(NovaSloboda.ba)
10.10.2018.

Koliko treba prirodi da razloži naše smeće


4.000 godina je potrebno da se razloži jedna staklena flaša, a za jedan obični opušak od cigarete potrebno je više od 5 godina. Ljudi ne bi trebali njihovo smeće nepažljivo razbacivati – jer, da bi ga priroda razgradila, potrebno joj je pola vječnosti.

Staklo se srećom može lako reciklirati. U prirodi se čovjek mora osloniti na vodu, vjetar i sunce, koji matrijal lagano, ali sigurno razlažu. Ali, sila prirode za to treba punih 4.000 godina.


Sistem povratka ambalaže ima namjenu da se što je manje platičnih flaša baci u prirodu. Tamo bi one čekale punih 400 godina do njihovog potpunog razlaganja. Neke procjene govore čak i o 1.000 godina.



Opušak od cigarete se vrlo često bez razmišljanja baca bilo gdje i bilo kada. Međutim, ostaci cigarete tako ostaju dugo, dugo. Treba im skoro 5 godina da se razlože.



Tanke plastične kese za voće i povrće, iz samoposluge ili sa pijace, bivaju korištene maksimalno sat vremena. Ako završe u prirodi, treba im 10 do 20 godina da bi se u prirodi razložile.



Plastična folija za potpuno razlaganje u prirodi treba malo više, od 30 do 40 godina.



Coffee to go najčešće ostaje topla oko pola sata – a prirodi treba pola vijeka da bi jednu šolju od stiropora potpuno razložila.



Kese od čipsa trebaju čak 80 godina dok ih potpuno ne nestane.



Doza od pića ne rđa nikad. Za tu svrhu potrebne bakterije i gljivice bježe od metalne folije. Doza se kad tad razloži na njene sastavne dijelove, ali je za to potrebno oko 500 godina.



I na kraju usporedba: Već nakon dvije sedmice kora od jabuke počinje se razlagati. Nakon još malo vremena potpuno nestane.
(web)
Smail Špago
10.10.2018.

Sasvim neobična žetva








U njemačkoj pokrajini Sachsen, ovih dana je obavljena jedna veoma neobična žetva. Ogromna mašina za košenje obavila je na jednom polju žetvu kanabisa.
Radi se o medicinskom kanabisu, koji je prispio za žetvu, a kompletan usjev je vlasništvo firme Mariaplant, koja je kćerka-firma kanadskog proizvođača Maricanna.
Žetva je obavljena sa u ovu svrhu posebno napravljenom mašinom. Firma Mariaplant je u ovoj pokrajini posijala kanabis na oko 170 hektara poljoprivredne površine.
Od ovih, do 5 metara visokih stabljika, u vrijeme rasta i sazrijevanja, prvo se koriste samo vrhovi cvijetova. Od osušene i presovane mase dobija se supstanca Cannabidiol (CBD) i prodaje kao prhrambeni proizvod u obliku kapsula.
Kako firma tvrdi, ovdje se radi o prvoj žetvi kanabisa, koji je predviđen za potrošače u Njemačkoj.
Požnjeveni kanabis se prerađuje u novoizgrađenom sjedištu firme u samoj blizini polja.
Kanabisove biljke su poseban izazov za tehniku žetve. Mariplant koristi metode poznate iz žetve kukuruza, koje su prilagođene zahtjevima ove vlaknaste biljke.
Upotreba kanabisa u medicinske svrhe u Njemačkoj je odobrena u martu 2017. godine. Pacijenti ne trebaju posebno odobrenje za kupovinu i posjedovanje, a materijal dobijaju sasvim regularno, uz pomoć recepta od ljekara.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)