spagosmail

Dobrodošli na moj blog


15.11.2018.

Pedeset godina jednog junaka stripa kod nas




...a dospio je da skoči i sa Starog mosta u Mostaru...

Zagorova epopeja započeta je 1961. godine u Italiji, kada su njegovi očevi Serđo Boneli i Galijeno Feri postali dobri prijatelji i došli na ideju da stvore zajednički strip. Novi junak trebalo je da se zove Ajaks po uzoru na grčko ime Ajanta, velikog heroja iz Trojanskog rata, međutim, od toga se odustalo kad su saznali da postoji istoimeni deterdžent. Iako ime Zagor nema baš porijeklo u dijalektu Algonkina, već je kovanica nastala od imena jednog junaka italijanskog nijemog filma (Za-La-Mort) i drugog junaka stripa (Flaš Gordon), moramo priznati da je njegova upečatljivost i prepoznatljivost sačuvana i danas. Besmrtni duh i zaštitnik Zagor je nastao kao amalgam tada već poznatih stripskih junaka Tarzana, Fantoma i Supermena. Divljina je okruženje po kome se kreće, na sebi ima prepoznatljiv kostim i pripadnici lokalnih plemena smatraju ga besmrtnim duhom i zaštitnikom. Sve te karakteristike iskombinovane su i otjelovljene u liku neustrašivog ljudskog diva nadljudske snage i volje. Možemo ga posmatrati kao italijanskog superheroja koji je nakon tragičnog doživljaja osjetio neukrotivu želju za osvetom, a potom se zakleo da će vječno služiti pravdi i štititi bespomoćne. U pitanju je smrt roditelja, koje je uspio da osveti, ali je slijep od želje za krvlju i odmazdom izgubio i novog staratelja i drugog oca. Tada, u vidu vizije, Zagoru se javlja Manitu, duh zaštitnik Algonkina i on odlučuje da se posveti borbi za pravdu. Oblači majicu sa crnom siluetom orla u žutom krugu i postaje mistična figura koja bdi nad Darkvudom u potrazi za nepravdom koju treba ispraviti. Uzor mnogim generacijama.
Prvo Zagorovo pojavljivanje na kioscima bilo je u julu 1961. godine u Italiji, u danas neuobičajenom formatu tzv. „kaiš“ stripova. Serijal nije bio toliko popularan u početku, međutim, to se promjenilo posle nekoliko godina, a 1965. promjenjen je format u prepoznatljive Boneli dimenzije, s reizdannjem od prvog broja. Premijeru u Jugoslaviji Zagor je doživio 1968. godine u čuvenoj ediciji Zlatna Serija, pod nešto drugačijim formatom. U pitanju je legendardni 13. broj ove edicije, pod nazivom Nasilje u Darkvudu (originalni naziv epizode bio je Rat). To je danas jedan od najtraženijih pojedinačnih brojeva stripa među kolekcionarima na Balkanu, koji na aukcijama, u zavisnosti od očuvanosti, dostiže i vrtoglavu cenu od 800 €. Uprkos tome što su neke epizode bile skraćivane za nekoliko strana, neobjašnjivo cenzurisane i što hronologija nije odgovarala italijanskoj, Zagor je brzo stekao veliku popularnost kod naših čitalaca. Dnevnik ga neko vrijeme izdaje paralelno u Zlatnoj Seriji i Lunovom Magnus Stripu, potom samo u LMS od 1971. do 1975, a onda se vraća u ZS sve do ukidanje ove edicije 1992. godine. Mnoge generacije odrastale su na Zagoru po njegovom pojavljivanju na Balkanu, jer on nije bio nešto što je djecu i mlade ostavljalo zarobljene u kućama, bez želje za igranjem napolju. Naprotiv, sam duh stripa je takav da ohrabruje sve da vole prirodu i istražuju je, da posvete pažnju svijetu oko sebe i da je za sve to potrebna zavidna fizička sprema. Takođe, učio je čitaoce o raznolikosti i važnosti poštovanja drugih kultura, kako da ne dozvole vještačkim podjelama da dovedu do nepotrebnih sukoba. Ironično je što je prvo prekidanje edicije uslijedilo baš usljed rata u bivšoj Jugoslaviji. Pokušaj obnove Zagorove edicije uslijedio je neuspješno od Beogradske Press Agencije, potom je malo ozbiljnije tome pristupio Horus, ali takođe kratkotrajno. Bili su tu još i pokušaji izdavačkih kuća Vanini i Abaton, ali pravi uspjeh dogodio se tek u februaru 2008, kad je na scenu stupio Veseli Četvrtak. Ova kuća proslavila je deset godina postojanja, tokom kojih je na kioske širom Srbije vratila Bonelijeve heroje, među njima i Zagora. On se pojavljuje u nekoliko njihovih edicija, koje su veoma popularne među čitaocima, i onima koji su nekad odrastali na avanturama ovog junaka i onima koji ga tek upoznaju. U međuvremenu, ostali smo i bez Bonelija i bez Ferija, ali Zagor je i dalje u naponu snage, uprkos svojim godinama. Nadamo se da ćemo se još dugo družiti s njim i njegovim saborcem Čikom, i da će i neke novije generacije naučiti vrijedne lekcije od zaštitnika Darkvuda.
(citymag)

15.11.2018.

Svijet je čudesno mjesto – Slike dana


Iako je kod nas poznata pod nazivom japanka jabuka, pravo ime, koje se koristi u svijetu, joj je kaki, a proizvodi se itekako i u Kini. Na slici dvije žene nakon berbe vješaju plodove kakija, kako bi ih osušili. Berba se svake godine obavlja u jesen, a za veliki broj lokalnih voćara iz Kine proizvodnja ove vrste voća je važna stavka u godišnjim prihodima.

U Frankfurtu, na Römerbergu, upravo je  izložen veliki broj replika figura od pijeska konceptualnog umjetnika Otmara Hörla, u originalnoj veličini, te stoga nije ni čudo da je izložba privukla veliki broj posjetilaca. Kako se vidi na slici, jedan posjetilac se upravo zabavio fotografisanjem figura.

Slike iz vazduha pune različitih boja jeseni, iz Kine uvijek su praznik za oči, kao i ova, iz Sanshinganga u provinciji Anhui.

Na “Arizona Fall League All Star Game” baseball sudija prska vodom iz usta maskotu od San Diega, direktno u lice.

Skyline Shanghaija u noći. Kineska vlada iskoristila je “Import Expo”, koji se održao od 5. do 10. novembra, u pozadini trgovinskog rada sa SAD, kako bi pokazala da je njeno tržište otvoreno i da aktivno radi na uvozu robe.

U Indiji, na pijaci u Neu Delhiju, jedna djevojčica je zaspala pored vreća ispunjenim bojama u prahu. Umor, ili ko zna šta?

A u sjedištu UNO, izveden tradicionalni kineski ples “Bodhisattva – Ples hiljadu ruku”. Svaki put lijepo za pogledati.


U isto vrijeme u Zhuhaiju, takođe u Kini, održan je “Airshow China 2018”. Iza aviona u letu ostajali su šareni tragovi na nebu.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
14.11.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Srednja ulica, pogled prema jugu iz 1900. i 2013. godine




Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled na Srednju, ili Saueraldovu ulicu, kako se zvala oko 1900. godine i Fejićevu ulicu iz 2013. godine kako se ta ulica zove danas.
Srednja ulica je nastajala između 1470. i 1620. godine i to ispočetka kao produžetak Podkujundžiluka, odnosno veza prije izgrađene Sinan pašine (Atik) džamije na Mejdanu sa sjevernim izlazom iz grada.
U to doba, Srednja ulica je bila žila kucavica grada, koja se protezala paralelno s rijekom Neretvom i Glavnom ulicom. Vremenom su u njoj izgrađivani značajni administrativni i vjerski objekti, te je time sve više dobijala na značaju. U njoj su izgrađene Karadžozbegova i Roznamedžijina džamija, Vakufski dvor, te vremenom, kako se širila na sjever, i ostale zgrade.
U vrijeme austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, između 1878. i 1918. godine, zajedno s mnogim graditeljskim promjenama u gradu, i Srednja ulica je doživjela preuređenje. U to vrijeme, ulica je nazvana Sauerwaldova (Sauerwaldgasse), u ime visokog državnog činovnika Karla von Sauerwalda, koji je tada radio u Mostaru i kome je Gradsko vijeće time ukazalo zahvalnost na izuzetnom zalaganju za razvoj i izgradnju Mostara. Ulica se protezala od Male Tepe pa sve preko Musale, ispred hotela Neretve i današnjom Lacinom ulicom sve do današnjeg Carinskog mosta. Bila je to prva ulica u gradu, koja je bila označena uličnom tablom, a što je kasnije poslužilo kao uzor za označavanje i ostalih ulica.
Nakon pada Austrougarske, Srednja ulica dobija ime Kralja Tomislava, čije ime je nosila sve do završetka Drugog svjetskog rata. Sadašnje ime ulice potiče iz perioda nakon Drugoga svjetskog rata i vezano je za braću Fejić, koji su porijeklom iz ove ulice, a poginuli su kao borci u borbi protiv fašizma.
Dolazak austrougarske vlasti, Mostar dočekuje bez ijednog hotela. Kako bi riješila taj problem, po brzom postupku, carska administracija odlučuje adaptirati bivši turski han na Mejdanu u hotel Casino. Prednost lokacije hotela je bila ta što je u neposrednoj blizini vojne pošte i Sauerwaldove (danas Fejićeva) ulice. Od 1880. godine, hotel je bio preuređen i u njemu otvorena prva mostarska bolnica – „Građanska hercegovačka bolnica“.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara
 (NovaSloboda.ba)
14.11.2018.

Namirnice s "negativnim" kalorijama


Kada konzumirate hranu s "negativnim" kalorijama ne morate brinuti o unesenoj količini, jer će organizam sagorjeti više kalorija tokom probavljanja nego što ih sadrži hrana koju ste pojeli. Radi se o namirnicama koje su bogate vodom, vitaminima, mineralima i vlaknima.

Jabuke su prve na listi namirnica koje čine grupu onih s "negativnim" kalorijama. Kada osjetite glad pojedite jednu jabuku jer ćete dobiti dovoljnu količinu hranjivih tvari, a vlakna će vas osloboditi konstipacije. Zbog visokog nivoa pektina jabuke unapređuju proces mršavljenja.

Brokule su bogate antioksidantima i vlaknima te pripadaju grupi superhrane za one koji su na dijeti. Također, sadrže vodu i malo masti. Jedna šolja brokula sadrži svega 31 kaloriju, ali ipak daju osjećaj sitosti te vas drže podalje od brze hrane.

Mrkva je izuzetno bogata vitaminima i mineralima, a u 100 grama mrkve ima samo 41 kalorija. Sok od mrkve možete piti svakodnevno ili je miješati s drugom hranom s niskom količinom kalorija. Mrkvu možete jesti sirovu ili je skuhati.

Lubenica je poznata po velikoj količini vode, što je čini superhranom. Ona čini čuda u procesu mršavljenja, ukusna je, sočna i osvježavajuća. U 100 grama lubenice ima oko 30 kalorija pa se može jesti bilo kada. Konzumiranjem lubenice se unapređuje proces mršavljenja, ali i osjetljivost na inzulin. Također, snižava se krvni pritisak.

Tikvice se također preporučuju onima koji žele izgubiti višak kilograma. Uopće ne sadrže masti, bogate su kalijem i vodom te fitonutrijentima koji pomažu probavnom traktu. Sadrže i pektinska vlakna koja štite od dijabetesa

Grejpfrut je poznat po veoma malo kalorija te mnogo vitamina C. Poboljšava imunitet i odličan je za one koji su na dijeti.

Celer je lider u kategoriji hrane s negativnim kalorijama. Količina od 100 grama sadrži svega 16 kalorija, bogat je vitaminima i mineralima, kao i vodom. Također, hidratizira tijelo te je bogat vlaknima, a kada ga pojedete osjećate se duže sitim.

Paradajz je sočan i bogat izvor vlakana te smanjuje nivo holesterola, a time i pomaže u mršavljenju. Osim toga, smanjuje zadržavanje vode u organizmu i sadrži leptin koji reguliže apetit te ubrzava metabolizam.

Zelena salata je odlična za jelo, sadrži svega 6 kalorija u količini od 100 grama. Bogata je vlaknima, vitaminom B i folnom kiselinom te pomaže pri mršavljenju. Možete je kombinovati s mrkvom i brokulama.

Krastavci sadrže elektrolite, vitamine i minerale te su sjajni za hidrataciju. Ovo povrće je posebno korisno ljeti jer rashlađuje.
(mostarskibehar)

14.11.2018.

Golubovi pismonoše: Kultura ili mučenje?


Savez njemačkih uzgajivača golubova pismonoša iz Essena, Njemačka, već duže vremena se bori da golubovi pismonoše dobiju status „nematerijalne svjetske baštine“.
Na nivou pokrajine Nord-Rhein Wesfallen već su uspjeli u tome. A početkom decembra trebalo bi doći do upisa ove, zaštite vrijedne, tipične tradicije ovog podneblja u Listu svjetske kulturne baštine.
Zaštitnici životinja žele to spriječiti. Oni tvrde kako svake godine prilikom raznovrsnih takmičenja  dolazi do gubitka na stotine hiljada ovih golubova.
(ksta)
(NovaSloboda.ba)
13.11.2018.

Nedeljna uspomenovanja







1993. godine, dok sam sa djecom napuštala naš grad i zemlju, autobusom kojim smo krenuli za Zagreb potom Prag, držala sam malu knjižicu, da djeca ne vide moje suze i strah dok su mi policajci prekopavali kofere na granici. Unutra su bile, prekrivene mojim knjigama, ahmedija i uniforma sa nekoliko vrijednih starih svetih knjiga našeg prijatelja - Ahmeda ef. Bandića, koje sam ponijela iz Ljubuškog namjeravajući ih poslati u Njemačku, gdje je on, prognan, našao utočište.

Sjećam se dok se pozdravljao i žurno odlazio sa svojim komšijama Bošnjacima, dajući mi te stvari rekao da ih sačuvam dok se on ne vrati. 'Šta je ovo ovako teško - sve knjige?', pitao me mrzovoljno naoružani policajac na granici. Sve sumnjive je izbacivao iz autobusa. 'To vi studirate u Zagrebu?' Da, slagala sam u trenu. 'Čudim se šta je ovako teško'. Zatvorio je kofer i ja sam požurila u autobus, djeca su me čekala prestrašena, stežući u ruci malu knjižicu Martina Luthera Kinga. Otvorila sam je nasumice i pročitala njegovu prvu misao: Našu generaciju neće toliko zabrinjavati zlodjela zlih ljudi koliko zastrašujuća šutnja dobrih. Dok smo se udaljavali, gledala sam ljude koji su izdvojeni iz autobusa ostali na cesti, okruženi vojnicima. Šta će biti s ovim ljudima?

Prije rata Neđo je učio arapski kod hodže Ahmeda, išli smo ponekad za Bajram kod njih a on je često svraćao ponedjeljkom, pazarni dan u Ljubuškom, kod nas na kafu. Pričali bi dugo i iskreno o svemu. Bio je visok, dostojanstven, kulturan i lijep. Dolazo je uvijek u odijelu, ljeti u bijelom, ličio je na Omara Šarifa, i uvijek kad bi vidjeli iz daleka kako dolazi odmjerenog koraka znali smo da je on i prije nego bi prišao blizu kuće. Kad bi bila dženaza on je uvijek nekako ljepše učio od drugih i hodao je iza kovčega sa rodbinom a ef. Smajkić je uvijek sjedio u autu. Ahmed je imao suprugu Sanku, kćerke Nuru i Ramizu i sina Muhameda. Sjećam se kad smo razgovarali o vjeronauku u školi, naša djeca nisu išla na vjeronauk, on bi znao reći: 'trebali bi dati djecu ili Mandiću ili Bandiću'. Mandić je bio svećenik sa Humaca, (na slici drugi s lijeva) također prijatelj Ahmedov. Neđo bi kroz smijeh rekao: 'ne dam ni Mandiću ni Bandiću'. Ahmed je bio imam u Gradskoj od 1976. godine pa do avgusta '93 kada je sa svojim džematlijama, na čelu kolone iz Gradske 15.8.1993. godine pješice došao u Ljubuški pred staru miliciju i odatle kamionima deportovani u logor Heliodrom u Mostaru.

Kad je počimao 'drugi rat' početkom '93. u borbama u Bosni ginuli su vojnici HVO-a, komšije iz Radišića. Gradska i Radišići su bili sela jedno pored drugog, ljudi iz oba ova mjesta uvijek su bili dobre komšije. Iako naši Bošnjaci iz Gradske i Ljubuškog nisu imali nikakve veze s ratom u Bosni, svi su bili davno razoružani i izbačeni iz HVO, osjećao se strah kad god bi neko poginuo iz komšiluka. Zajedno bi išla ova ekipa sa slike, hodže i fratri, Bandić, Mandić, Senjak i Smajić, u svojih komšija izraziti saučešće. Jedan otac iz Radišića im je, govorili su, zahvalio i rekao da on ne krivi nikog od svojih komšija Bošnjaka iz Gradske.

Zajedno su 1989. slavili i otvaranje nove džamije u Gradskoj. Sjećam se, imala je lijepu munaru visoku preko 30 metara, a fra Z. Senjak je tada govorio da zvonici i minareti ne budu neboderi, već nebokazi. Govorio je i o tome kako je neki vitinski beg položio kamen temeljac crkvi na Humcu, i kako su se uvijek muslimani i kršćani 'dobro gledali'.

Kad je počeo progon Bošnjaka iz Ljubuškog i Gradske, hodža Ahmed je otišao sa mutevelijom u samostan na Humcu želeći ostaviti ključ od džamije kod njih. Fratri ga nisu uzeli jer ih je bilo strah da je neko ne minira pa bi pao teret na njih a nisu znali kako je zaštititi u tom zlu koje više niko nije mogao kontrolirati. Tako je i bilo, nekoliko dana poslije progona otišla je u zrak džamija u Gradskoj.

Kad su 15.8.'93 na kamionima otjerani u logor, zvala sam svakog koga sam znala pa i fra V. Mandića i rekla šta se događa, mogu li išta pomoći oni sa Humca. Mandić je bio strahovito ljut i tužan u isto vrijeme, rekao je da će odmah zvati gvardijana Senjaka. On je išao u stožer ili je zvao i pokušao intervenirati da se nevini ljudi ne progone, nažalost nije uspio. Rekli su mu nešto kao: 'vi molite boga mi ćemo ratovat'... ne sjećam se tačno. Koliko god su ova dvojica fratara, govoriti i pozivali vjernike da ne muče i progone ljude drugih vjera i nacija, nisu uspjeli. Mandić je posebno uvijek govorio, još dok su srpski civili i vojnici zatvarani u Ljubuškom i tjerani da pasu travu, pa na sahrani kad je ubijen Kraljević, uvijek je pozivao na mir i opraštanje...nažalost rijetki su čuli.
Ahmed je bio u progonstvu u Njemačkoj a kasnije se vratio i nastavio raditi u Sarajevu. Samo sam ga jednom vidjela poslije rata na jednoj dženazi u Hrasnici, izgledao je potpuno isto. Rastužila sam se a on mi je rekao da ne smijem plakati...I hodža Ahmed je trebao govoriti u dokumentarcu o Neđi ali nažalost već je bio teško bolestan. Umro je nedugo poslije toga, u decembru 2012. godine. Umro je i stari hodža Smajkić. Fra V. Mandić je živ a šta je sa Senjakom – ne znam. Zadnje što sam čula je da je u Zagrebu negdje.

Fotografije: Ahmed ef. Bandić, fra Velimir Mandić, fra Zoran Senjak i stari hodža Smajić devedesetih u Ljubuškom, džamija u Gradskoj iz 1989. i stara džamija u Gradskoj
(Štefica, 11112018))

13.11.2018.

Čudna igra prirode: Na pola trešnje stari listovi, a drugo pola procvjetala





(objavljeno 13.11.2018. godine na portali Hercegovina.info)

U Mostaru i Hercegovini ovih dana vlada lijepo vrijeme koje više sliči na proljeće nego li na kasnu jesen.
Temperature svakodnevno prelaze 20 stupnjeva, i izgleda da se priroda poigrava s ovim dijelom svijeta.
Da je tako potvrđuje nam slučaj iz mostarskog naselja Ortiješ koji se u najmanju ruku može nazvati čudom.
Kako kaže naša čitateljica Katarina na njenoj trešnji na pola krošnje je stari list koji je još uvijek zelen, dok je druga polovica cvate kao da je proljeće.
Naša čitateljica ostala je iznenađena ovom pojavom i proslijedila nam je fotografije svoje trešnje.
(hercegovina.info)

13.11.2018.

Mjesec brkova


U svijetu se mjesec novembar obilježava kao mjesec brkova. U novembru muškarci nose brkove, a kako se to ne bi zaboravilo, ogromni brkovi vise na sajlama iznad elektrane Battersea u Londonu.
Čitav grad je pun sličnih stvari, i svi govore: „Momci pripazite se! Mjesec je Movember“.
A Movember je kovanica od riječi Moustache, koja označava brkove, i naravno mjeseca novembar.
„Movember“ su prvi izmislili Australijanci, kako bi muškarci koji nose brkove ukazali pažnju na muške zdravstvene probleme.
Uz sve to se sakupljaju donacije, koje idu, kao na primjer, za istraživanja karcinoma prostate.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
12.11.2018.

Prvi svjetski rat u boji










I šta reći na kraju: sranje!


Mnogima su poznate samo crno bijele slike iz Prvog svjetskog rata. Kakav bi utisak ostavile kad bi slike bile u boji? Na početku 20. stoljeća fotografske ploče su već omogućavale fotografisanje u boji. Međutim, samo manji broj fotografa je uspio Prvi svjetski rat prikazati kakvim je bio u stvarnosti.
Iako se čini kao da su neke fotografije nacrtane, a ljudi na njima statični kao lutke, fotografije u boji Prvom svjetskom ratu daju jednu sasvim drugu dimenziju.

Za ponavljanje, o Prvom svjetskom ratu

Prvi svjetski rat bio je globalni rat, uglavnom vođen na teritoriji Evrope, a počeo je 28. juna 1914. godine i trajao do 11. novembra 1918. godine. Od vremena izbijanja do početka Drugog svjetskog rata, nazivan je jednostavno svjetski rat ili Veliki rat, a nakon toga Prvi svjetski rat, termin koji se uglavnom i koristi. U Americi je prvobitno nazvan Evropski rat, ali se i danas često naziva Veliki rat (eng. Great War). Sa 70 miliona mobilisanih vojnika, od čega njih 60 miliona u Evropi, rat se s pravom smatra kao jedan od najvećih ratova u historiji čovječanstva. Kao rezultat ratnih aktivnosti stradalo je 9 miliona vojnika i 7 miliona civilnih žrtava. Bio je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u historiji, koji je otvorio put velikim političkim promjenama, uključujući i revolucije u mnogim zemljama.
Rat se vodio između velikih svjetskih ekonomskih sila, koje su bile svrstane u dva suprotna saveza: Saveznici (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i Centralne sile (Njemačka i Austro-Ugarska). Ovi savezi su se reorganizirali i uključili su više država u rat: Italija, Japan i SAD su se pridružile Saveznicima a Osmanlijsko carstvo i Bugarska Centralnim silama.
Iako je oživljavanje imperijalizma glavni uzrok, neposredni povod za rat je bio atentat na austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda, prijestolonasljednika Austro-Ugarske, od strane Gavrila Principa u Sarajevu 28. juna 1914. godine. Ovo je pokrenulo diplomatsku krizu kada je Austro-Ugarska isporučila ultimatum Srbiji. U toku jedne sedmice, velike sile su bile u ratu, a sukob se proširio širom svijeta.
Dana 28. jula, Austro-Ugarska je objavila rat i pokrenula invaziju na Srbiju. Rusija se mobilizirala, Njemačka je napala neutralnu Belgiju i Luksemburg prije polaska na Francusku, a Velika Britanija je objavila rat Njemačkoj. Francuska je zaustavila njemačku vojsku na svojoj granici, i ta granica će biti poznata kao zapadni front, koji će se vrlo malo promijeniti sve do 1917. godine. U međuvremenu, na istočnom frontu, ruska vojska je bila uspješna protiv Austro-Ugarske, ali je zaustavljena od strane Njemačke. U novembru 1914. godine Osmanlijsko carstvo se pridružilo ratu, otvorivši frontove na Kavkazu, Sinaju i Mezopotamiji. Italija i Bugarska su ušle u rat 1915. godine, Rumunija 1916. a SAD 1917. godine.
Rat je proizveo revoluciju u Rusiji u martu 1917. godine i naknadnu revoluciju u novembru, što je dovelo do primirja između Centralnih sila i Rusije. Dana 4. novembra 1918. godine Austro-Ugarska je pristala na primirje. Njemačka koja je imala problema sa revolucionarima pristala je na primirje 11. novembra 1918. godine čime je okončan rat pobjedom saveznika.
Do kraja rata, četiri glavne imperijalne sile - Njemačko carstvo, Rusko carstvo, Austro-Ugarska i Osmanlijsko carstvo - prestale su da postoje. Države nasljednice su izgubile značajnu teritoriju. Karta Evrope je ponovo nacrtana, s nekoliko obnovljenih ili stvorenih nezavisnih država. Liga naroda je formirana s ciljem sprečavanja ponavljanja ovakvih užasnih sukoba. Ovaj cilj nije uspio. U oslabljenim državama obnovio se evropski nacionalizam i njemački osjećaj poniženja doprinio je porastu fašizma i stvaranja uvjeta za Drugi svjetski rat.
(wikipedia)


12.11.2018.

Jesen od zlata


Kakav briljantan pogled! Ovakve fotografije odmaraju.
Hintersee jezero u Berchtesgadener Land području u Bayern, Njemačka, djeluje očaravajuće u svakom godišnjem dobu. Jezero je nastalo prije tri i po hiljade godina, kada se ogromna kamena gromada otkinula od planine i prilikom pada pregradila jedan planinski potok.
Luk, koji sunce pravi ovih kratkih dana postaje sve kraći, a zrake koje nam šalje još uvijek su dovoljno tople. Jesenja svijetlost boji prirodu magičnim bojama.Žuta i crvena preovladavaju na stablima i grmlju uz jezero. Zlatna i smaragdno zelena odasjava se u nježnim talasima planinskog jezera. Kiša bi bila srebrna, a čini se kao da je i ona zlatna. Svemu ovome je uzrok blagi topli zrak koji se širi počevši od Sredozemlja, preko istočne Evrope i protjeruje jutarnju maglu iz dolina. Nakon zlatnog oktobra, sada je na redu i zlatni novembar. Poljoprivrednici u ovim krajevima već dugo ne pamte ovakve sunčane dane u okolini Alpa.
(wetter)

12.11.2018.

Sad kažu, Markovo jezero


Poznati Markov trg u Veneciji postao je mjesto za sakupljanje galebova. Grad laguna bila je pod vodom, takođe i Markova katedrala, u kojoj je sve plivalo u vodi visokoj 90 centimetara.
Italija je bila zahvaćena teškim nevremenom, ne samo na obalama Jadrana. Na Siciliji je u poplavama život izgubilo dvanaest osoba. Na Dolomitima su jaka kiša i vjetar oborili milione stabala. Ponegdje su čitave šume oštećene.
Skoro 75 posto starog grada Venecije bilo je potopljeno poplavom, koja je dostizala visinu i do dva metra. Nešto slično se u Veneciji desilo prije tačno deset godina.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.11.2018.

Neke stvari ne biraju ni godine ni vrijeme


(tekst i priča koji slijede u prilogu objavljani su na portalu blic, a mogli su se desiti u bilo kom mjestu, i bilo kom drugom vremenu)

Usljed savremene tehnologije koja se nekako najviše odrazila na sredstva komunikacije, stiče se utisak da su ljudi povezaniji nego ranije. Međutim, da li je to zaista tako, tačnije, da li nas danas androidi, razne aplikacije i društvene mreže više spajaju ili razdvajaju?
Nije javna tajna da se sve više mladih udaljava od porodice, prijatelja i partnera u realnom svijetu zarad onih sakrivenih iza ekrana. Neko traži ljubav, neko utjehu, neko bijeg od sebe, pažnju ili jednostavno osjećaj da su njegove riječi i stavovi bitni.
Nažalost, na društvene mreže i razne mobilne aplikacije, nisu ostali imuni ni naši roditelji, pa ni bake i deke. Izgleda da neke stvari ipak ne biraju ni godine ni vrijeme.

Najbolji pokazatelj toga je priča objavljena kao status na društvenim mrežama pod naslovom "Udovac", koja je inače osvojila prvo mjesto u takmičenju za izbor najbolje satirične priče na Danima humora i satire Vuko Bezarević u Pljevljama.

Naime, pisac, Lela Milosavljević je na krajnje humorističan način predstavila koliko nas mobilni telefoni mogu otuđiti od najmilijih, a u istom i napraviti prave pravcate lažove, spremne da zbog klika, lajka ili jednostavno želje da budu prihvaćeni na bilo koji način odu baš do granica krajnosti u svom izražavanju.
Bilo da je ova priča samo plod talenta i mašte ili da je istinita, zasigurno je nasmijala cio region i zasluženo je odnijela prvo mjesto na takmičenju, ali u istom je poslala i upozorenje svima nama.
Nije javna tajna da na društvenim mrežama svi gledaju da pokažu najbolju, da ne kažemo, lažnu varijantu sebe, ali ipak treba imati mjere i ponekad znati u kom trenutku je potrebno da kliknemo na opciju "Odjavi se".
(blic)


Udovac

(nagrađena priča)

Moj Žika i ja živimo u braku trideset godina. Voleli se i poštovali, kućili i decu odgajali. Već smo prešli pedesetu i, kao većini u braku, nekad beše lepo, nekad smo mislili da i lepše ima. Porastoše deca, Žika ostade bez posla, zavlada neka apatija i u našoj kući i među narodom. Sve manje nam neko bane na kafu, a i mi retko gde idemo. Deca otišla svojim putem, u potrazi za poslom i životom. Mi se osamili i ućutali.
Negde skoro kaže Žika otvorio Fejsbuk, našao drugove iz Vojske, pa neke naše stare prijatelje što odoše preko sveta, te sa njima malo razmeni poruke i ubije vreme. Tako ja kad dođem s posla, skuvam ručak i sve obavim, taman da malo progovorimo, ali moj Žika gleda u telefon i ne progovara, ko ova današnja deca.
Rešim ja da propratim situaciju, pa i sama napravim profil na Fejsbuku. Stavim sliku neke zgodne žene sa reklame iz novina, pa dodam i još par na travi, na plaži, onako izdaleka, samo da se figura nazire. Nadenem joj ime, napišem da živi blizu, pa pošaljem Žiki zahtev. Prihvati mene Žika za prijatelja, pa mi kao pravi džentlmen posla poruku da me pozdravi i poželi dobrodošlicu. Ruku na srce, Žika je uvek bio dobar domaćin i voleo goste, dok su nam dolazili.
Tako, muž i ja počnemo da se dopisujemo.
Tada ja prvi put čujem da moj Žika voli zdrav život, ozbiljnu muziku, a veli i knjige voli, nego ne stiže da čita. Smela bih se zakleti da Žika voli pečenje i sarmu, da se zgražava na fitnes i pahuljice, o knjigama i muzici i da ne govorimo... No, dobro, prihvatih ja igru pa mu udelih komplimente i napomenuh da je danas sve manje pravih džentlmena. Tad on meni potanko opisa koliko je on savršen.
Posle par dana upitam ja Žiku je li njegova supruga oduševljena što ima takvog deliju, kad mi on na to odgovori da je njegova supruga, veselnica, preminula pre dve godine!
Auu, kad to pročitah dođe mi da odem u sobu, gde on, kao gleda utakmicu, i da ga ubijem, pa da malo ja budem udovica, ali nekako se uzdržah. Kad mi ispriča kako o deci sam brine, po kući sve radi, ma bi mi žao Žike što sam mu ja umrla.
Kad odem na posao Žika vredno pošalje poruku meni, pa se javi i ženi, valjda da umiri savest. Doduše, ženi samo kratko - kupi hleb. ili, odoh ja na pecanje.
Sa mnom bi, da je vremena, povazdan pisao. Pita me i kako sam spavala i šta sad radim, a i kako se osećam. Pošto to odavno nikoga nije interesovalo, sve ja Žiki potanko ispišem. Kad mi dođe da se nekome požalim odem u sobu, legnem i pišem mužu u dnevnom boravku. A bilo je dana kad popodne sedimo na dva kraja ugaone garniture i dopisujemo se. Moj muž i ja. Ponekad mi se Žika toliko dopadao da sam zaboravljala da sa njim živim trideset godina. Ponekad me potera đavo pa ga pitam je li pokojna žena bila lepa.
Bila je, bolno napiše Žika.
Priupitam ja o toj pokojnici svašta, ali on vešto izbegne da se o njoj dugo priča. Radije piše o mom mužu, za koga mu napisah da po ceo dan gleda u telefon a na mene ne obraća pažnju. E, njega Žika izgrdi po propisu! Kako može ovakvu ženu da zapostavi, veli šta bi on dao da nije sam i jadan. Šta bi on dao da ima ovakvu ženu kraj sebe!
Prolaze dani, a ja čekam poruke od Žike i kad stignu obradujem se. Počeli smo da se krijemo po kući i da se dopisujemo. Nešto se mislim, ko je ovde lud? A ne znam ni šta da radim…
Da li da ipak ubijem Žiku, pa da mi se na onom svetu pridruži, ili da mu pustim klasičnu muziku i spremim ovsenu kašu za ručak, kad već voli? Ako ovako nastavimo zakazaćemo sastanak, pa kud ću onda. A sve mi se čini da će mi se ucveljeni udovac i pokojna žena zaljubiti...
Ipak mislim da je najbolje da što pre raskinemo, inače će vrag odneti šalu...
(autorica Lela Milosavljević)



11.11.2018.

Ponovo „petarda“ Rođenih








14. kolo Prve lige federacije BiH

Velež - Bosna Visoko 5:1 (2:0)

Strijelci: 1:0 (8.) Cvijanović, 2:0 (22.) Brandao, 2:1 (67.) Šero, 3:1 (75.) Ovčina, 4:1 (3.) Brandao, 5:1 (88.) Fajić

FK Velež: Bobić, Mešanović, Zvonić, Mujezinović, Ćosić, Cvijanović, Mrgan, Fajić, Brandao, Ferreyra, Vehabović.

NK Bosna: Abadžija, Hrvat,Hećo, Ćubara, Velić, Šero, Ljuca, Dubačkić, Pandžić, Jusić, Rizvanović.

U subotu je na Stadionu Rođeni odigrana utakmica 14. kola Prve lige FBiH između FK Velež i NK Bosna Visoko. Nakon 90 minuta igre, Rođeni su upisali šestu pobjedu zaredom rezultatom 5:1.
Rođeni su odlično otvorili utakmicu. U 8. minuti Vehabović proigrava Cvijanovića, koji pogađa mrežu gostiju, za vodstvo Veleža 1-0. Nakon toga, Brandao je probao glavom, ali njegov udarac ide preko gola. U 20. minuti svoj udarac je oprobao i Fajić, ali bez promjene rezultata.
U 22. minuti Velež vodi 2-0. Dario ubacuje loptu sa desne strane na drugu stativu gdje se nalazio Fajić, koji glavom spušta Brandau, koji bez problema loptu posprema u mrežu gostiju.
Bosna je preko Dubakčića u 28. minuti pokušala zaprijetiti golu Bobića, ali je njegov udarac odbrana Veleža odbila u korner. U 31. minuti Fajić je imao priliku da se upiše u listu strijelaca, ali je nakon što je prešao golmana previše otišao u stranu i teško je bilo pogoditi okvir gola.
U 39. minuti, jakim udarcem Fajić je dobro zagrijao dlanove golmana Abadžije. Svoj udarac u 42. minuti oprobao je i Mujezinović, ali lopta odlazi pored stative. Na kraju se na poluvrijeme otišlo rezultatom 2-0 za Velež.
Drugo poluvrijeme Rođeni su otvorili izmjenom. Umjesto Mrgana u igru je ušao Kuduzović. Odmah na početku, Fajić je u dva navrata pokušao zatresti mrežu gostiju, ali danas ga lopta nije slušala. U 55. minuti izvršena je druga izmjena, umjesto Mešanovića u igru je ušao Ovčina. U 63. minuti Fajić uklizava na dodavanje Brandaa, nakon čega lopta pogađa stativu, što je potvrdilo da danas nije njegov dan.
U 67. minuti Bosna smanjuje na 2-1. Velež je imao slobodni udarac kojeg je izveo Zvonić. Lopta se odbija od živog zida i Bosna kreće u kontru preko Šere, koji na kraju majstorski lob udarcem matira Bobića. Nakon toga, izvršena je treća izmjena, umjesto Vehabovića u igru je ušao Alikadić.
Rođeni su vrlo brzo odgovrili na primljeni gol na najbolji način, novim golom u 75. minuti. Korner je izveo Ćosić, Zvonić na drugoj strani glavom vraća loptu u sredinu gdje se Ovčina odlično snalazi i glavom postiže gol za 3-1. Nakon toga, Brandao u 83. minuti nakon greške golmana postiže svoj drugi, a Veležov četvrti gol na utakmci.
Pred sami kraj utakmice Fajić iz slobodnog udarca pogađa prečku, da bi u 88. minuti napokon postigao svoj 18. gol u sezoni, za konačnih 5-1 protiv Bosne.
(sport)

11.11.2018.

Iz životinjskog svijeta: Dobitnici i gubitnici klimatskih promjena


Pjegavi, ili šareni daždevnjak je jedan od gubitnika klimatskih promjena. Njegova vrsta je ugrožena kroz gljivično oboljenje vodozemaca, takozvanu chytridiomykozu, koja je podstaknuta globalnim zagrijavanjem.

Riba kabeljau, poznatija kao bakalar, sve više se seli prema sjeveru, a već sada je rijetka i u Sjevernom moru.

Smanjuje se, takođe, broj jastoga u Sjevernom moru. Ova populacija se sve više pomjera u hladnije vode prema sjeveru. Razlog, povećanje temperature morske vode, kao i nastanak nepoznatih vrsta. U zadnjih 40 godina, temperatura Sjevernog mora je porasla za jedan stepen celzijusa. Pri tome, u ovim vodama, neke vrste iz južnijih dijelova Atlantika mogu još uvijek dobro živjeti.

Klimatske promjene su naročito vidljive kod ptica selica. One se u proljeće vraćaju nazad. Ovo je problematično naročito za kukavice. One svoja jaja vrlo često polažu u tuđa gnijezda, kako bi na njima ležale druge ptice. Međutim, kad se vrate nazad, mnoge ptice su se već izlegle, tako da kukavice teško pronalaze gnijezda za svoje potomstvo. Ili, da same legu na jajima.

I obojeni muhar je ptica selica. Njegov povratak se poklapa sa navalom insekata, a pošto se zadnjih godina to dešava ranije nego uobičajeno,  a to je prije nego što se muhari vrate, oni se susreću sa velikim problemima prehrane.

I vuge se susreću sa problemima ranije prezasićenosti insektima. Pored toga, ova vrsta ptica spada u transsaharske ptice selice, koje svoja zimska staništa imaju južno od Sahare. Zbog klimatskih promjena, područja pustinje se šire, pa je samim tim i njihov put selidbe duži. Pri tome, veoma mali broj preživi naporno putovanje tamo i nazad.

Poljski puževi su nekada bili rasprostranjena vrsta u centralnoj Evropi. Klimatske promjene se čine veoma teškim za ove mekušce. Sve ih se rjeđe primjećuje.

Mrmoti, ili svisci, naviknuti su na zimski san od šest do sedam mjeseci. Njihovo buđenje izaziva vanjska temperatura. Globalnim zagrijavanjem, sada se buđenje se dešava mnogo ranije. A to za marmote znači nedostatak sna, ali i hrane.

Međutim, postoje i dobitnici klimatskih promjena. Tu spada ptica žuta pčelarica. Kao i mnogim drugim vrstama ptica, one imaju koristi od povišene temperature u centralnoj i sjevernoj Evropi. Hrane se pretežno insektima, a glavni lov su im opnokrilci, među kojima su nažalost i pčele.

Koruza buba, takođe, ima koristi od povišenih temperatura, koje doprinose njihovoj većoj reprodukciji. Tako se one šire na velikim područjima. Ono što je dobro za ove bube, štetno je šumama.

I na kraju, još jedan dobitnik klimatskih promjena. To je leptir golubiji rep, poznat i kao kolibri leptir. Povećane temperature sve do kasne jeseni, na ovu populaciju utiče veoma pozitivno.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.11.2018.

Mostar 1893. godine


"Mostar, iako izgledom siromašan grad, je veoma zanimljiv zahvaljujući svom orijentalnom izgledu. Nalazi se u uskoj dolini, kuda Neretva probija svoj put između strmih litica, jedva ostavljajući prostora za više od dvije duge ulice sa obje obale rijeke. Dvije četvrti grada, tako formirane, su povezane jednim od najljepših mostova na svijetu, građevinom sa jednim lukom koji se proteže iznad rijeke na visini od sedamdeset stopa, tako strm i lagan u svojoj pojavi da izgleda nesiguran, iako postoji toliko dugo da je njegov nastanak izgubljen u dalekoj prošlost."

Dio članka iz engleskih novina "THE GRAPHIC" 16.09.1893.
(Armin Džabirov/cidom)
10.11.2018.

Trajanje glumačke prolaznosti


(Tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba, 9. novembra 2018.)

Okovani Zijah Sokolović prošetao Sarajevom, građanima poklonio nesvakidašnji performans

Kako bi obilježio trajanje glumačke prolaznosti, bh. glumac Zijah A. Sokolović prošetao je Sarajevom okovan u daske koje život znače sve vrijeme govoreći dijelove teksta iz kultne predstave "Glumac... je glumac... je glumac".



Ispred i iza njega bila su po dva bubnjara, a iza u koloni oni koji žive za pozorište, oni koji žive od pozorišta, oni koji vole pozorište, oni koje zanima pozorište i slučajni prolaznici.
Zijah Sokolović krenuo je od Centra za kulturu u Jelićevoj ulici gdje je bilo prvo Pozorište za djecu grada Sarajeva u kojem je Zijah, u predstavi "Čiča Tomina koliba", odigrao svoju prvu pozorišnu ulogu. Kolona je išla do Kamernog teatra 55 gdje je bilo Malo pozorište u kojem je Zijah u novembru 1968. godine odigrao svoju prvu ulogu kao profesionalni glumac, ulogu Vojnika u predstavi "Pas koji pjeva" Miodraga Žalice u režiji Josipa Lešića.



Kolona je išla ulicom Ferhadija, pored Katedrale koja je pojam vjere, tržnice Markale koja predstavlja pojam hrane i počast onima koji su poginuli za hranu, pored Vječne vatre koja je pojam nezaborava za one koji su poginuli za svaku slobodu.



Na svim ovim mjestima Sokolović je govorio dijelove teksta iz kultne predstave "Glumac... je glumac ...je glumac".



Po povratku je ponovo stao kod Markala gdje je polijevan vodom, bojom koja simbolizira krv i posipan cvijećem. Nakon toga se, uz aplauz okupljenih građana, vratio na početnu poziciju - Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo.
Zijah A. Sokolović kojeg su nazvali maestrom, kraljem monodrame iza sebe ima 5.000 izvedbi monodrama, a ove godine obilježava 50 godina glumačkog rada.
(klix.ba)

10.11.2018.

Drama sa slonovima



U istočnoj Indiji odigrala se prava drama sa sedam slonova, kada su u potrazi za hranom u jednom selu naišli na viseći električni vod pod naponom. Pri tome je smrtno stradalo svih sedam slonova.
Vijest je indijskoj novinskoj agenciji javio Jitendranath Dass, iz službe za zaštitu životinja.
Slonovi su veče prije protutnjali kroz jedno selo u potrazi za hranom. Pri tome su došli u kontakt sa električnim provodnikom i uginuli na licu mjesta.  Beživotna tijela životinja otkrili su stanovnici sela i odmah obavijestili nadležne.
Najvjerovatnije su slonovi u potrazi za hranom napustili njihovo uobičajeno mjesto boravka.
Sječa drveća, krivolovci i široko raširena sela ograničavaju životni prostor preostalih 26 hiljada slonova, koji u Indiji žive u slobodnom prostoru. Ovdje slonovi često stradaju i od prolazećih vozova.
(express)
(NovaSloboda.ba)
09.11.2018.

Dan poslije...




(spagos)
09.11.2018.

Godišnjica rušenja Starog mosta

Senad

Sanjin

Dženan

9. novembar 1993 – 9. novembar 2018

Na današnji dan 9. novembra 1993. godine srušen je Stari most u Mostaru.
Kao i svake godine Klub skakača u vodu “Mostari” i ove godine godišnjicu rušenja simbola Mostara obilježio je skokom bez aplauza i bacanjem cvijeća u Neretvu.
Godišnjicu rušenja Strag mosta danas su obilježili i učenici iz mostarskih škola. U manifestaciji obilježavanja, učestvovalo je oko 900 osnovaca i srednjoškolaca.
Simbol Mostara i Bosne i Hercegovine srušen je tačno u 10 sati i 16 minuta. Stari most u Mostaru porušen je granatiranjem od strane Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 9. novembra 1993. godine. S njim i cijela stara jezgra Starog grada među kojima je nekoliko monumentalnih džamija, medresa i jedini hamam u Hercegovini.
Simbol grada na Neretvi sagrađen je između 1557. i 1566. godine, po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog, koji je građenje povjerio Mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitekti i učeniku čuvenog Mimara Sinana. Iako je malo službenih podataka o njegovoj gradnji, pouzdano se zna da je most bio najveća lučka konstrukcija na svijetu i jedan od najvećih graditeljskih poduhvata tog vremena.
Rušenje Starog mosta počelo je dvadeset dana ranije, a intenzivno 8. novembra 1993. Gađan je s obližnjih planinskih visova Planinice i Stotine granatama velike razorne moći. Granate su padale i na kule Taru i Halebinku koje su svojevrsni statički uteg mostu. Cijela jedna ulica sa dućanima zvana Kujundžiluk potpuno je nestala. Granate su dva dana za redom intenzivno rušile dio po dio mosta. I konačno u 10 sati i 16 minuta 9. novembra pokleknulo je remek djelo mimara Hajrudina. Pao je u hladnu Neretvu. Stari most je bio simbol mostarskog građanskog identiteta i simbol najvrjednijeg kulturno historijskog nasljeđa u Bosni i Hercegovini.
Obnova Starog mosta koju su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i Grad Mostar počela je 2003. godine. Prvi kamen u novi luk Starog mosta ugradio je tadašnji zamjenik premijera Republike Turske Bulent Arinč. Obnova je završena u julu 2004., a ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. jula 2004. godine. Radove na obnovi mosta uspješno je izvela turska firma ER-BU.
2005. godine Stari most, zajedno sa starom gradskom jezgrom Mostara uvršten je na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine, prvi spomenik iz BiH.
(Mostarski.ba)

09.11.2018.

Svijet i u svijetu svašta: Slike dana


Artistkinja cirkusa „Cirque du Soleil“ prikazuje svoje umijeće u showu „Totem“, koji trenutno gostuje u Parizu, gdje će svoje predstave održavati sve do decembra.

Na takmičenju „Invictus Games 2018“, Britanac Paul Guest učestvovao je u disciplini bacanje kugle. Takmičenje je održano u australijskom Sydneyu.

U bilo koje drugo doba godina, ovakav snimak bi bio začuđujujući. Ali, tokom godišnje parade vještica na Tomkins Square u New Yorku, dinosaurusi koji šetaju sa psima, nisu bili rijetkost.

Tokom parade u povodu Dana mrtvih, jedna žena hoda ulicom Mexico Cityja. „Dia de los Muertos“ je najveći narodni praznik u Mexicu. U čitavoj zemlji o mrtvima se misli u jednoj veseloj i opuštenoj atmosferi.

Zbog rata u Jemenu, oko dva miliona djece nemaju pristupa školama. U sjeverozapadnoj provinciji Hajjah, školski časovi se održavaju na otvorenom.

Na perifriji Jalandhara u Indiji, cigle se i danas izrađuju ručno.

A iznad grada Aberstwyth, na obalama Walesa, jato čvoraka, na povratku u toplije krajeve, prekrilo je jesenje nebo.

Plesači na Baliju u vrijeme otvaranje 5. konferencije „Our Ocean Conference“. U centru pažnje ove donatorske konferencije za zaštitu mora nalazile su se teme, kao što su: Uticaj klimatskih promjena na okeane, Ugroženost okeana otpadom i Zaštita morskog biodiverziteta.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.11.2018.

Film o Švabi



Prije nekoliko dana u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu upriličena svjetska premijera filma "Švabo iz Sarajeva" autora Sabahudina Topalbećirevića o životu i djelu Ivice Osima, najvećeg bh. fudbalskog autoriteta i životnog učitelja.

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu sportsport.ba, 4. novembra 2018.)

Ovo je drugo Topalbećirevićevo filmsko ostvarenje nakon filma "Džajić", a njime je otvoren ovogodišnji, osmi Intenacionalni sportski simpozij Simposar.

Prije projekcije filma prisutnima se obratio nekadašnji član predsjedništva SFRJ iz BiH Bogić Bogičević, Osimov prijatelj koji je održao kratak ali veličanstven, emotivni govor.
"Počašćen sam što vam se mogu svima obratiti. Šta reći o svjetskom čovjeku koji je zadužio BiH a neću pretjerati ako kažem Evropu i svijet. Rođen u porodici bravara i od majke domaćice. Od djedova i baka iz Njemačke, Poljske, Češke i Slovenije. On je 1941. imao Evropu i svojoj kući, ovu Evropu kojoj mi sada stremimo. Osim je kao naš savremenik daleko ispred našeg doba. Čovjek koji je rano shvatio da je različitost život, a jednoobraznost smrt", kazao je nekoliko rečenica Bogičević kojima je izazvao jezu kod većine prisutnih i gromoglasne aplauze, izrazivši nadu da će prisutni iz sale nakon filma izaći kao bolji ljudi.
Film je realiziran u saradnji sa Aljazeerom, a projekciji su prisustvovale brojne zvanice iz sportskog, kulturnog i javnog života. Među njima selektor Robert Prosinečki, predsjednik NSBiH Dino Begić, zatim zvanice iz Hrvatske, Zlatko Dalić, Zdravko Mamić, Zdravko Reić, Predrag Naletilić, legende Želje Refik Šabanadžović i Radmilo Mihajlović, atletičar Asmir Kolašinac, dvostruli evropski košarkaški prvak Željko Pavličević, Samir Avdić, zatim članovi uprava sarajevskih vječitih rivala, trener Sarajeva Husref Musemić, bivši fudbalski reprezentativci, kao i drugi mnogobrojni prijatelji i štovatelji lika i djela Ivice Osima.
(sportsport.ba)








Naviru sjećanja

Uz pomenuti film, odjednom, iz memorije počinju da  naviru sjećanja na fudbalska dešavanja prije pola stoljeća.
Pored utakmica koje je igrao za FK Željezničar, koje sam redovno pratio na stadionu pod Bijelim Brijegom u derbijima Velež – Željo, naročito su mi u sjećanju ostale utakmice Ivice Osima koje je odigrao u dresu reprezentacije Jugoslavije, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 1968. godine. Bili su to počeci gledanja pravih utakmica na televizijskim crno bijelim ekranima, kupovine prvih televizora baš radi prenosa utakmica, vrijeme čitanja sportskih izvještaja u novima, dan nakon utakmice, i sportskih pregleda, ponedeljkom oko deset uvečer, dok ne stignu snimci sa svih utakmica. Takvi su tada bili tehnički uslovi televizije.Kako je zapisano u novinskim izvještajima, „Te 1968. godine Evropa je gledala najbolju reprezentaciju kontinenta u tom trenutku, reprezentaciju Jugoslavije...“. Pored tadašnje planetarne fudbalske zvijezde Dragana Džajića, u reprezentaciji Jugoslavije su u to vrijeme igrala i četiri Bosanca i Hercegovca: Vahidin Musemić centarfor, Mirsad Fazlagić bek, Boško Antić krilo, Idriz Hošić, tada igrač Partizana, te desetka Ivica Osim.
Reprezentacija Jugoslavije je toga vremena najčešće igrala u sastavu
Pantelić, Fazlagić, Damjanović, Pavlović, Paunović, Holcer, Petković, Trivić, Musemić, Osim, Džajić.
Ovaj sastav je dospio do finala Evropskog prvenstva 1968. godine u Italiji. U polufinalu savladana Engleska sa 1:0, a u finalu protiv Italije, zahvaljujući čudnim odlukama švajcarskog sudije Gotfrieda Diensta, utakmica završena 1:1. Jugoslavija je bila za klasu bolja od domaćina prvenstva, ali se po tadašnjim pravilima morala igrati nova utakmica za 2 dana. Jugoslavija je tu utakmicu izgubila 0:2. Utakmica je igrana na Olimpijskom stadionu u Rimu. U finalnim utakmicama Jovan Aćimović je zamjenio povrijeđenog Ivicu Osima, kome je protiv Engleza slomljena ključna kost.
Naročito je ostao zapažen uspjeh Ivice Osima kao selektora Jugoslavije u periodu od 1986 do 1991, kada je sa reprezentacijom Jugoslavije otišao na Svjetsko prvenstvo 1990. godine u Italiji. (opet Italija, op.a) gdje je dospio do četvrtfinala i na penale izgubio od Argentine.
Naravno, puno više u filmu.
(spagos)



08.11.2018.

U indiji otkrivena najviša statua na svijetu




U Indiji je otkrivena najviša statua na svijetu, visoka 182 metra, koštala je 430 miliona dolara, a posvećena je lideru Sardaru Vallabhbhaiju Patelu
Smještena je u zapadnoj državi Gujarat i prekrivena bronzom. Premijer Narendra Modi kazao je kako će statua jedinstva služiti kao velika turistička atrakcija, ali su neki kazali kako je ovo “bacanje” javnog novca, tvrdeći da su se sredstva iz budžeta mogla iskoristiti u bolje svrhe.
Otkrivajući statuu, premijer je kazao da je ona simbol indijskog integriteta i rješenja. Iz aviona je ispuštano cvijeće na nju. Vlada Gujarata je platila više od polovine iznosa, dok je ostalo prikupljeno od federalne vlade i donacija.
Statua je visine kao skoro dva Kipa slobode u New Yorku, a nadmašila je i visinu kipa Spring Temple Buddha u Indiji (128 metara).
Kako kažu, ni ova statua neće zadugo ostati najduža. Vlada zapadne države Maharashtre gradi memorijal ratniku i kralju Šivaji, koji će navodno biti visok 190 metara.
Patel je bio prvi ministar unutrašnjih poslova i vicepremijer Indije. Bio poznat kao “Iron Man Indije”, koji je uvjerio države da se ujedine i postanu dio nezavisne indijske države.
Očekuje se da će njegov kip privući 2,5 miliona turista godišnja, što će itekako pomoći razvoju ekonomije. Posjetioci će se moći popeti na galeriju, koja se nalazi u visini njegovih grudi i imati pogled sa 153 metara visine.
(express)
(NovaSloboda.ba)
07.11.2018.

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Pogled sa Šemovca




Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog stoljeća. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.
Danas uporedni pogled sa Šemovca preko Krive ćuprije prema istoku iz 1900. i 2015. godine.
U davna vremena, još prije izgradnje Krive ćuprije i Starog mosta, Šemovac je jedini prelaz s juga prema sjeveru, preko plitkog gaza na rijeci Radobolji. Tu je bio ulaz u grad karavanskim putem sa juga, desnom obalom Neretve.  Krivu ćupriju je sagradio Čejvan (Čehaja), i to nešto prije 1558. godine, što je čak osam godina prije nego je izgrađen Stari most, 1566. godine. Preko ove ćuprije se tokom dugog turskog perioda odvijao živ promet, jer je tu dugo vremena bio jedini prelaz preko Radobolje u njenom donjem toku. I hajvan i insan su hrlili tuda, kako bi stigli u stari grad, koji je tada bio centar trgovine. Sve do prolaska željeznice kroz Mostar, 1884. godine, ovaj se most nalazio na glavnom putu, koji je vodio od juga prema sjeveru i obrnuto.
Regulacijom toka Radobolje i izgradnjom Oručevića ćuprije i mosta na Šemovcu, Kriva ćuprija je prestala služiti prethodnoj svrsi, jer se nalazi duboko u koritu Radobolje i pristup k njoj je, i s jedne i s druge strane, nepodesan.
Danas je korito Radobolje od mosta na Šemovcu, pa sve do ušća Radobolje u Neretvu, kulturno, zabavni i turistički centar, i uz Stari most, cilj dolaska mnogih turista u naš grad.
Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara
(Novasloboda.ba)
07.11.2018.

Skup interesantnih informacija



Mislili ste kako sve znate. E pa prevarili ste se. Donosimo vam činjenice koje će vas ostaviti bez teksta.

Na Aljasci je dopušteno ubijanje medvjeda, ali je zabranjeno buđenje medvjeda zbog fotografiranja.

Štakor može izdržati bez vode dulje od deve.
Putnički brod “Kraljica Elizabeta II” pomakne se za samo 4 centimetra sa svakom litrom dizela koji sagori.
Zarez napravljen na kori stabla uvijek ostaje na istom razmaku od tla iako stablo konstantno raste?
Na kanadskoj novčanici od 2 dolara se nalazi američka zastava.
23% svih kvarova na fotokopirkama izazivaju ljudi koji sjedaju na njih i fotokopiraju svoje stražnjice.
Ako biste nosili slušalice samo 1 sat, povećali biste broj bakterija u svom uhu 700 puta.
Oko 50% ljudi na svijetu nikada nije obavilo telefonski razgovor.
Komarci imaju zube.
Koze i hobotnice imaju pravokutne zjenice.
Prosječan kompjuter spojen na Internet svakih 5 sekundi zarazi neki virus.
Ako bi izbrojili koliko puta cvrčak cvrkutne u minuti, onda taj broj podijelili sa 2, zatim dodali 9, opet podijelili sa 2, dobili bi točnu temperaturu izraženu u stupnjevima Celzija.
90% nizozemskih tinejdžera priča tečan engleski jezik, dok samo 80% američkih tinejdžera priča tečan engleski?
Od svakih 200 ljudi u prosjeku jedan je psihopata.
Od 1815. godine vođeno je 210 međunarodnih ratova.
Polovina ljudske populacije zarađuje oko 5% svjetskog bogatstva
1926. godine na svijetu je bilo samo 100 TV uređaja.
3 četvrtine ulovljene ribe koristi se za prehranu, a ostatak je namijenjen za proizvodnju sapuna, ljepila, margarina ili gnojiva.
Na Aljasci je dopušteno ubijanje medvjeda, ali je zabranjeno buđenje medvjeda zbog fotografiranja.
Mexico City tone oko 25 centimetara godišnje.
Za jedan kilogram meda pčele moraju posjetiti 4 milijuna cvjetova i prijeći put 4 puta duži od Zemljina opsega.
Madrid je jedini glavni grad u Europi koji nije smješten na rijeci.
Lubenica je povrće, a rajčica voće.
Najkraći rat odigrao se 1895. godine kad se Zanzibar predao Britaniji nakon 38 minuta.
Devino mlijeko se ne zgrušava.
Mrkva sadrži 0% masti.
Psi su spomenuti 14 puta u Bibliji, lavovi 55 puta, ali domaće mačke nisu ni jednom spomenute.
Morski psi se nikada ne razboljevaju, jer su imuni na sve poznate vrste bolesti.
Postoje 92 poznata slučaja izgubljenih nuklearnih bombi u moru.
Neki Eskimi koriste hladnjake kako bi spriječili potpuno smrzavanje hrane.
Ljudsko srce stvara toliki pritisak u tijelu dok pumpa da može izbaciti mlaz krvi više od 9 metara .
Šišmiši uvijek skreću na lijevo kada izlaze iz pećine.
Grom udara muškarce 7 puta češće nego žene.
Puževi mogu spavati čitave 3 godine.
Za jastoga je potrebno oko 7 godina da naraste i dobije masu od 500 grama .
Na 60 stupnjeva geografske širine možete oploviti cijeli svijet.
Sadašnji je broj živih ljudi na Zemlji veći od broja svih preminulih ljudi koji su ikada živjeli na zemlji.
Med je jedina hrana koja se ne kvari, arheolozi su probali med koji su pronašli u grobnicama egipatskih faraona i ocijenili da je jestiv.
Ukupna masa svih mrava na svijetu veća je od ukupne mase ljudske populacije.
Svaka kap morske vode sadrži približno milijardu atoma zlata.
Topla voda se smrzava brže od hladne vode.
(zan)

07.11.2018.

Nijemi svjedoci


Ispred obala meksičkog ostrva Mujeres, kao nijemi svjedoci moći prirode, na dnu osam metara duboke vode stoje bezbrojni kipovi.
Od 2009. godine, peu a peu, malo po malo tonu u okean, a više ih je od 500, u prirodnoj veličini, u međuvremenu skoro potpuno obrasli debelim pokrivačem od korala, spužvi i morskih anemona (aktinija).
Tako je, ipak, došlo do onoga, čemu se nadao britanski umjetnik Jason deCaires, prilikom otvaranja ovog podvodnog muzeja.
Mirna promjena i samopouzdanje,  koje služi biodiverzitetu grebena, a inspiriše ronioce iz čitavog svijeta da dođu i oduševljave se onim što ovdje vide.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
06.11.2018.

Šetnja gradom kroz pet knjiga

(prilog koji slijedi objavljen je na portalu Glas Istre dana 6.11.2018. godine)



Mjesec Hrvatske knjige u Umagu: Šetnja gradom kroz pet knjiga

Tibor Vrančić živopisno je pred brojnom umaškom publikom predstavio grad bogate prošlosti - Mostar, kroz svojih pet naslova knjiga
Pamtljiv susret u umaškoj Gradskoj knjižnici priredio je Tibor Vrančić, s adresom u Umagu, kolekcionar, romanopisac i nakladnik koji je po prvi put živopisno u sklopu Mjeseca hrvatske knjige predstavio ili slikovitije kazati prošetao s umaškom publikom gradom bogate prošlosti – Mostarom, kroz svojih pet naslova knjiga.
Spasiti od zaborava
U prvoj knjizi "Mostar – krhotine prošlosti" tiskanoj u Umagu 2010. godine, Vrančić je kroz riječ i fotografiju, stavio u suodnos motive nekadašnjeg Mostara i promjene koje grad doživljava danas. Kroz svojevrstan mozaik, sačinjen od slika i tekstova uspio je o svakoj slici – temi, iznijeti neki zanimljiv detalj, nepoznatu istinu ili podsjetiti na neki nostalgičan doživljaj iz prošlih dana Mostara.
U drugoj knjizi "Ćesar na Ćupriji" Vrančić radnju romana stavlja u vrijeme posjeta cara Franje Josipa I. Mostaru kada je student Bogdan Žerajić, član Mlade Bosne, planirao izvršiti atentat na austrougarskog cara prilikom njegova posjeta Mostaru i Starom mostu 3. lipnja 1910. godine, dakle četiri godine prije izvedenog atentata u Sarajevu. Ovaj je važan događaj Vrančića nagnao da napiše povijesni roman ili romansiranu priču.
Treća knjiga "U sjeni zaborava" koja pomalo podsjeća na prvu, osim izuzetno bogatih opisa grada, običaja i likova, sadrži i pedeset autentičnih crno-bijelih fotografija o značajnim događajima i ljudima. Slikama i kratkim crticama u ovoj knjizi autor je želio otrgnuti od zaborava neka manje poznata zbivanja, a koja su se dogodila u gradu, te ostale zanimljivosti i neobične ljude koji su dali pečat gradu, a nisu bili toliko eksponirani u javnosti, opisujući i zakutke grada koji su možda nisu bili izloženi pogledu.
- Knjiga je prigoda da se barem zera zaborava spasi od potpunog potonuća u mrak, čime je dokazano da nije istinita ona stara kako vrijeme nosi zaborav, istaknuo je Vrančić.
Putopisi i fotografije
Četvrta knjiga koju je objavio 2017. godine zajedno s Ismailom Bracom Čamparom i Smajlom Špagom naslovljena je "Stambol u Mostaru". Namjera autora bila je da kraćim, starim tekstovima prikažu neka manje poznata događanja u gradu, bogatu prošlost grada koja je sazdana od sitnih, naoko nevažnih stvari, ali koje su imale svoju rolu u tkanju povijesti grada te pokazati kako ti događaji mogu biti koristan materijal za učenje iz prošlosti, a na korist budućnosti, kako se neke loše stvari ne bi ponovile, već da one dobre postanu primjer mlađim generacijama.
Peta knjiga "Perom i kamerom o Mostaru", opet djelo istih autora, bila je pokušaj predstavljanja Mostara kakvog su ga doživljavali brojni strani posjetitelji, jer, izuzetno je zanimljivo vidjeti svoj grad u očima stranca. Izabrani su najzanimljiviji dijelovi iz opsežnih putopisa i brojne fotografije fotografa kojima su dočarani davni običaji, ljudi, izgled grada prije stotinu i više godina. Za zornije predstavljanje Mostara iz tog rakursa u ovoj su knjizi autori prikupili i objavili podatke i tekstove pedesetak autora. Knjiga predstavlja jedan amalgam dva žanra – putopisa i fotografije.
Stari Mostar kakav pamtimo i aktualni u kojem stari/novi most spaja ili razdvaja zapadnu i istočnu civilizaciju Vrančić je približio posjetiteljima projekcijom mnoštva povijesnih i aktualnih fotografija grada i zbirom nepresušnih priča o jednom neobičnom gradu.
- Tek kada sam početkom devedesetih napustio Mostar, grad u kome sam odrastao, i preselio se u Umag, počeo sam istraživati i prikupljati stare fotografije i historiografske prikaze. Najviše je tome pomogao internet i razvoj društvenih mreža, zahvaljujući čemu sam se povezao s brojnim Mostarcima. Nostalgija i ljubav prema zavičaju vodile su me iz godine u godinu u nova otkrića i na kraju sam shvatio da imam toliko građe da je moram urediti i podijeliti s drugima. Povijest Mostara, bogatstvo koje ja u svojoj mladosti, kao uostalom i mnogi Mostarci, nisam znao prepoznati, postala je moja trajna inspiracija za pisanje.
Na kraju večeri, Tibor Vrančić predstavio je dio svoje kolekcije starih fotografija Umaga i naselja na Bujštini izražavajući time zahvalnost svojim novim sugrađanima, koji su ga toplo, uz veliku naklonost prihvatili i čestitali mu na svemu što je dosada objavio i ukoričio.
Program je vodio Neven Ušumović, ravnatelj umaške Gradske knjižnice.
(Sanja BOSNIĆ)

06.11.2018.

Gol, koji je pao prije početka utakmice





Mnogi ovo nisu ni vidjeli, a oni koji su i vidjeli, vjerovatno su izgubili iz sjećanja, desilo se porije 20 godina, vjerovali ili ne, na stadionu Santiago Bernabe u Madridu. Ono što se tada desilo, ponekad se ispriča kao dobar sportski vic ili anegdota,  a pri tome ne treba zaboraviti da se sve ovo desilo 1. aprila 1998. godine..
U prilogu moj tekst o tom događaju, objavljen na portalu Nova Sloboda, prije 6 godina.

Sjećanje na 1998. godinu

Gol pao prije početka utakmice

Polufinalna utakmica između Real Madrida i Borusije iz Dortmunda odigrana prije četrnaest godina na stadionu Santiago Bernabe u Madridu ušla je u istoriju fudbala po jednoj kurioznoj situaciji. Na ovoj utakmici gol je “pao” prije nego što je utakmica i počela.
Prije početka utakmice gledaoci iza gola zagrijavali su se uz gromoglasno navijanje. Pri tome su se ispentrali na zaštitnu mrežu, za koju je bila pričvršćena mreža gola.Tresli su mrežom tako jako i dugo, dok se stative gola nisu prelomile. “Gol je pao”. Ljudi sa stadiona pokušali popraviti slomljene stative, a kad im to nije pošlo za rukom, pošli su u potragu za novim golom. Na jednom od najmodernijih stadiona, kod najbogatijeg kluba na svijetu, nije bilo ni jednog rezervnog gola. Lokalni rival Atletiko, ponudio je pomoć. Ali, nije dolazilo u obzir prihvatiti pomoć od ljutog protivnika. Potrajalo je punih 76 minuta, dok nije donešen i postavljen gol sa pomoćnog terena Reala, koji se nalazi van grada. Sve ovo se odvijalo uživo, pred milionskim televizijskim auditorijem.
Utakmica je završena tek iza ponoći. Pobjedili su domaćini 2:0. U revanšu u Dortmundu bilo je 0:0 i Real s plasirao u finale. U finalu, Real je pobjedio Juventusa sa 1:0 i postao šampion Evrope nakon duge 32 godine.
U to vrijeme Borusija iz Dortmunda je žarila i palila i Bundesligom i Evropom, ali eto jedan gol koji je pao prije utakmice, skinuo ih je sa zvjezdanog neba.
Nakon ove utakmice propisano je da se na svakom stadionu mora nalaziti jedan rezervni gol.

Smail Špago
Nova Sloboda

(spagos)

06.11.2018.

Preletači vrhova


Na prvi pogled se čini tako jednostavno, a u stvarnosti zahtijeva hiljadu i jedan napor da bi se stiglo do cilja.
A cilj, koji je prije godinu i po dana dostigao unesrećeni Uelli Steck, na slici u prilogu, najčešće je samo jedna etapa u ostvarenju konačnog cilja. Kameni vrhovi Aiguille Blanche, šiljati kao igle,  uprkos njihovom francuskom imenu, leže na italijanskoj strani masiva Mont Blanc, najteži su za uspon, među vrhovima Alpa viših od četiri hiljade metara. Mnogi se na ove grebene penju usput, na putu ka legendarnom 4.810 metara visokom vrha Mont Blanca. Prvi uspon na Mont Blanc zabilježen je 7. avgusta 1786. godine.
Mnoge ekspedicije, od kojih je većina krenula kako bi osvojile obećanu nagradu, nisu u tome uspjele.
Mont Blanc, ili Bijela planina, najviši je vrh u Alpama. Međutim, najviša planina Evrope, ipak se nalazi na Kavkazu, na granici sa Azijom, a radi se o Elbrusu sa visinom 5642 metra.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
05.11.2018.

Prvi u svijetu: Postavljen saobraćajni znak koji upozorava na šišmiše u pećini


Članovi Centra za krš i speleologiju postavili su u subotu prvi saobraćajni znak opasnosti koji upozorava na šišmiše u pećini.
To je prvi takav znak u svijetu (koliko znamo postoje za divljač općenito, divlje svinje, kengure, losove). Dozvolu za postavljanje znaka odobrila je Direkcija za ceste Zeničko-dobojskog kantona. Znak je postavljen sa obe strane ulaza u pećinu / tunel Ponikva na regionalnoj cesti koja iz Vareša vodi preko planine Zvijezde u dolinu Krivaje. Ova pećina je jedna od pet pećina u svijetu kroz koje cijelom dužinom prolazi saobraćajnica.
Pećinu Ponikvu naseljava nekoliko vrsta šišmiša: veliki potkovasti šišmiš (Rhinolophus ferrumequinum), mali potkovasti šišmiš (Rhinolophus hipposideros), veliki mišouhi šišmiš/mali mišouhi šišmiš (Myotis myotis/Myotis oxygnathus), veliki kasni šišmiš (Eptesicus serotinus), šrajbersijev šišmiš (Miniopterus schreibersii) te širokouhi šišmiš (Barbastella barbastellus) i alpski dugouhi šišmiš, (Plecotus macrobullaris). Ova dva posljedna šišmiša su vrlo rijetke vrste u Bosni i Hercegovini.
Znak je postavljen zato što je već zabilježeno stradanje šišmiša usljed sudara sa automobilima. Budući da je prije nekog vremena postavljena javna rasvjeta (sa bespotrebno jakim osvjetljenjem – čitaj: svjetlosno zagađenje), vjerovatnoća novih slučajeva stradavanja je još veća. Iz Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva se nadaju da će novi saobraćjni znak skrenuti vozačima pažnju na moguće sudare sa šišmišima i potrebu smanjenja brzine, a nadaju se i da će novi saobraćajni znak biti još jedna turistička atrakcija Vareša, saopšteno je iz Centra za krš i speleologiju iz Sarajeva.
(NovaSloboda.ba)
05.11.2018.

Iscurilo jezero


Švicarsko jezero Lac de Brenets je nakon mjesecima duge suše jednostavno iscurilo. Nivo vode je opao za više metara, javjaju iz firme za organizaciju prevoza brodom.
Iako već od septembra nema turističkih vožnji brodom, neuobičajeni pogled na presušeno jezero privukao je mnogo znatiželjnih.
Prema navodima meteorološke službe iz Švicarske, istočna Švicarska je između aprila i avgusta ove godine doživjela najveći deficit kišnih padavina od početka mjerenja, godine 1864. U jezeru kod mjesta Les Brenets, u kantonu Neunburg, mnogi brodovi su ostali ležati na dnu jezera.
Dno je nakon presušivanja jezera postalo baš tako tvrdo, pa je prethodnih dana jedna djevojčica trčeći dnom upala u blato, odakle je morala biti isčupana.
Kiše su prethodnih dana konačno ponovo počele padati, pa se očekuje poboljšanje situacije.
(web)
(NovaSloboda.ba)
04.11.2018.

Nova pobjeda vodećeg




Prva liga FBiH, 13. kolo:

NK Vitez - FK Velež 0:3

Strijelci: 0:1 Fajić (17), 0:2 Vehabović (42), 0:3 Lucas (90)

NK Vitez: Kragić, Selak, Ćatić, Prutina, Đogić, Marković, Salihagić, Vujica, Durak, Fazlić, Bešić.

FK Velež: Bobić, Dario (Alikadić), Zvonić, Kuduzović, Mešanović (Brandao), Zeljković (Lucas) , Vehabović, Ćosić, Cvijanović, Mujezinović, Fajić

Velež je u Vitezu došao do desete pobjede ove sezone. Rođeni su bez većih problema preskočili još jednu prepreku, te slavili rezultatom 3:0.

Na samom početku vidjeli smo početno ispitivanje snaga, a Vitez je zaprijetio u 25. minuti međutim Đogić loše šutira glavom.
Zaprijetio je za goste Cvijanović, da bi u 30. minuti Fajić matirao golmana Kragića na asistenciju Ćosića.
Pred sami kraj prvog poluvremena, tačnije u 42. minuti kontra Veleža i Vehabović pogađa za veliko slavlje gostujućih navijača.
U drugom poluvremenu nismo vidjeli mnogo uzbuđenja. Vitez je krenuo na sve ili ništa, međutim nije lako dolazio do prilike. Izdvajamo pokušaj Đogića, ali njegov udarac odlazi tik pored stative gostiju. Imali su domaći i stativu, a konačnih 3:0 postavio je Lucas u 90. minuti.
Ovom pobjedom, petom zaredom i desetoj u sezoni, Rođeni su jesenji prvaci Prve lige FBiH.
U narednom kolu, u Mostar dolazi ekipa Bosne iz Visokog, da bi gostovanjem u Konjicu protiv Igmana završio jesenji dio Prve lige FBiH.
(sport)

04.11.2018.

He will rock you!



Da li je to on, ili ipak nije? Naravno nije, jer Freddie Mecury je 24.11. 1991. godine zauvijek zatvorio i oči i usta. Skoro 27 godina kasnije pjevač grupe Queen slavi njegov povratak u kina.
Sličnost glumca Rami Maleka sa legendarnim frontmenom grupe je jednostavno frapantna. Glumac sa egipatskim korijenima postao je poznat široj filmskoj publici po remake filmu „Pappilon“. Tamo je preuzeo ulogu koju je u originalnoj verziji filma igrao Dustin Hoffman. I pri tome se potrudio da ga nimalo ne kopira, nego da odigra svoj vlastiti lik.
Sada, kod „Bohemian Rhapsody“, desilo se nešto sasvim suprotno. Ovdje je Malek preduzeo sve, da se u potunosti uživi u ulogu rock ikone Mercuryja. Preko (vještačkih) zuba, pokreta, pa sve do glasa (koji je u pjevačkim tačkama, ipak, originalan).
Za ljubitelje grupe Queen grupe, Malek je bio kao „prst u oko“, kada mu je dodijeljena uloga. Za ulogu su još konkurisali Sacha Baron Cohen (Borat) i Ben Whishaw (Parfem), ali je nasljednik već bio naučio jednu stvar: Ko ne pokuša, taj ne pobjeđuje!
A sad? Mišljenja o filmskom magu su podijeljena, ali Maleka slave na svim stranama.
(focus)
(NovaSloboda.ba)
04.11.2018.

Taj čudesni svijet: Slike dana


U Indiji je ovih dana završena gradnja najviše statue na svijetu. Radnici upravo izvode završne radove. Statua je napravljena u čest borca za nezavisnost Sardar Vallabhbhai Patela. Do sada je najviša statua na svijetu bila u Kini, 120 metara visoki Budha. Indijska statua visoka je182 metra i gleda na „Sardar Sarovar branu“ u blizini mjesta Vodadare.

Jedna djevocjčica se igra ispred skulpture pod nazivom „Daminen Hirst Looking for Sharks“, „Damien Hirst pazi na ajkule“. Skulptura je dio godišnje izložbe skulptura uz more, u Sydneyu. Uz obalni put između Bondi plaže i Tamarama postavljene su umjetnička djela iz čitavog svijeta.

Drama izbjeglica kod nas, drama izbjeglica u Americi. Jedan izbjeglica iz Hondurasa upravo se sprema da skoči u graničnu rijeku, na granici između Gvatemale i Meksika, kako bi se domogao Meksika. Izbjeglice su na putu za SAD.

Duge sjenke šetača na popodnevnom suncu vide se na dnu presušenog švicarskog jezera Lac de Brenets. Jezero je usljed nedostatka snijega prethodnih zima i sušnog ljeta potpuno presušilo.

Na Florida Keyu održan je desetodnevni festival fantazije. Jedna tačka programa je bila nedeljna vožnja zombija biciklom. U vožnju se ove godine uključio i jedan zmaj. Luda zabava.

U isto vrijeme, na škotskom univerzitetu St. Andrews „akademska porodica“ održala je tradicionalni party sa pjenom u glavnoj ulozi. Drugi ljudi, drugi običaji.

Jedan dječak izbjeglica poviruje iz šatora, u šatorskom izbjegličkom naselju u meksičkom gradu Tijuana. Grad se nalazi u blizini granice SAD. Predsjednik Trump je navalu izbjeglica na SAD nazvao „nacionalna hitnost“.

A na Thailandu, u Chon Buriju, održana je godišnja trka bufala. Tom prilikom, više bufala trče pješčanom stazom, a džokeji, u malo neobičnom položaju, tjeraju ih u , udarajući ih bičevima.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.11.2018.

Balkanska metropola podiže spomenik Josipu Brozu Titu


Gradonačelnik i inicijator te ideje, Ivan Vuković, kazao je kako odluka o podizanju spomenika Titu ne predstavlja jugonostalgiju, već dokaz da Crna Gora ostaje vjerna antifašističkoj orijentaciji.
Podgorica, nekadašnji Titograd, uskoro ima namjeru podići spomenik Josipu Brozu Titu, odlučili su u utorak odbornici Skupštine glavnog grada Crne Gore.
Gradonačelnik i inicijator te ideje, Ivan Vuković, kazao je kako odluka o podizanju spomenika Titu ne predstavlja jugonostalgiju, već dokaz da Crna Gora ostaje vjerna antifašističkoj orijentaciji.
»Antifašizam u Crnoj Gori je živ i država nema namjeru skrenuti s tog puta«, poručio je Vuković, ocijenivši da u »Titovo vrijeme režim nije bio demokratski, ali su alternative tom režimu bile mnogo gore«.
U obrazloženju odluke navodi se da se na taj način trajno čuva uspomena na istaknutu osobu, revolucionara, borca protiv fašizma i jednog od najvećih svjetskih državnika 20. stoljeća.
Navodi se da je Tito iznimno poštivao Crnu Goru i njezinu povijest.
»Uvijek spreman da joj za njene podvige oda najveće priznanje i pomogne u svemu što, za njegova vremena, nije mogla ili smjela sama učiniti«, stoji u obrazloženju.
Podsjeća se između ostaloga da je Tito bio jedinstven primjer u povijesti borbe protiv fašizma jer je kao zapovjednik vojske bio stalno na čelu svojih boraca i da je u toj borbi bio i ranjen.
03.11.2018.

Jedinstveni vodopad „proradio“ nakon obilnih kiša

Veliki Movran, Čvrsnica, 29.10.2018, oko 9:00 ujutro

Nakon duljeg sušnog razdoblja veći dio Hercegovine zahvatilo je nevrijeme praćeno obilnim oborinama koje su uzrokovale pojavljivanje, mnogi tvrde, najvećeg vodopada u BiH i regiji. Tridesetak kilometara sjeverno od Mostara, u mjestu Drežnica, koje obiluje netaknutom prirodom, pojavio je se Veliki Movran, vodopad koji je visok 584 metra i moguće ga je vidjeti samo nakon obilnih kiša. Njegova polazna točka nalazi se na 1383 metra, a završna na 799 metara i samo rijetki ga mogu vidjeti kako se obara niz veliku stijenu planine Čvrsnica. Veliki Movran specifičan je po tome što on nije vodopad stalnog karaktera, već je to, zapravo, veliki sifon u kojem se voda sakuplja cijele godine da bi onda za vrijeme najvećih kiša, kada se planinski procijep ispuni, bljesnuo, odnosno eksplodirao pred očima posjetitelja. Kako smo saznali od lokalnih mještana, pojavio se u noći na utorak kad je večernju tišinu proparao zastrašujući huk vode koja je se odjednom počela obrušavati niz južnu stranu planine Čvrsnice. Lokaciju Velikog Movrana nije teško naći, ali je puno veći rizik da ga nećete zateći. Ako se ipak odlučite krenuti u “lov” na Movrana, najbolje vrijeme za to je razdoblje najvećih jesenskih ili proljetnih kiša, kada se uslijed izuzetne varijabilnosti vodotoka Veliki Movran pojavi i jednako tako u nekoliko sati nestane. Ekipa Večernjeg lista imala je sreću fotoaparatom ovjekovječiti ovu jedinstvenu atrakciju spoja vode i kamena.
(vecernji.ba)

03.11.2018.

Komadić domovine




U avgustu 2016. godine, Reyonce Tabu (40) izbjegla je pred građanskim ratom u njenoj domovini u Južnom Sudanu.
Danas, kao i ostalih 270 hiljada izbjeglica, živi u jednom izbjegličkom kampu u Bidibidiju u Ugandi. Kod kuće je nekada bila prodavačica odjeće, a u Bidibidiju sakuplja kamenje, usitnjava ih i nudi kao građevinski materijal. S novcem dobijenim od prodaje, pomaže svojoj majci. Njih dvije brinu se o desetoro djece, među kojima su i djeca od Tabuinog brata.
Fotografkinja Nora Lorek, koje radi na seriji fotografija o izbjeglicama iz Južnog Sudana, slikala je Tabu ispred tradiocionalnog sudanskog prekrivača za krevet. Milaya, kako se naziva taj prekrivač, jedna je od rijetkih stvari koje su izbjeglice prilikom napuštanja domovine mogle ponijeti sa sobom.
Tabu se odlučila da napusti domovinu kada je njen muž kao vojnik otišao na front. Od tada, o njemu nije čula ni riječi. Ne zna ni da li je još živ. Ali, kako kaže, još uvijek se nada da će se vidjeti.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
02.11.2018.

Tamo gdje živimo: Nekad i sad sa iste pozicije


Jedna fotografija iz 1911. godine, iz zbirke kolekcionara Joachima Brokmeiera iz Kelna, pokazuje Kreuzkapelle, evangelističku kapelu u Riehlu, dijelu grada Kelna u Njemačkoj. Ona je svečano otvorena 3. decembra te godine. Slijedeće godina završen je zvonik. Kasnije, 1933. godine, zbog povećanja evangelističke zajednice u tom naselju, sala za molitve je još proširena. Kako ni to vremenom nije bilo dovoljno, između 1963. i 1965. godine, izgrađena je Stephanus crkva, koja je bila druga po veličini protestantska crkva u mjestu. Vremena se mijenjaju, a zbog opadanja broja članova zajednica je 2016. godine odlučila da Kreuzkapelle promjeni namjenu. Od tada se ovdje čuje shalom, umjesto amen. Liberalna jevrejska zajednica „Gesher LaMassoret“ je preuzela objekat, tako da je nekadašnja Kreuzkapelle, od tada službeno postala sinagoga.
Na neki način, tu se zatvorio krug tužne istorije Kreuzkapelle iz zadnjih godina Drugog svjetskog rata. Tada su pokršteni članovi zajednice, koji su imali jevrejsko porijeklo, prije njihove deportacije u logore smrti, dovođeni ovdje, kako bi se oprostili putem jedne cinične „završne božije molitve“.
(ksta)

(spagos)

02.11.2018.

U subotu „Dan u prirodi“



Brdsko – biciklističko udruženje “MTBA“ Mostar u saradnji sa Sportskim društvom “Zalik“ Mostar organizuje “DAN U PRIRODI“ u subotu 03. novembra od 10:00 sati na lokaciji Parka Fortica / Zip line.
Pored besplatnog graha kojeg će pripremati pobjednici “Grahijade 2018.“ iz SD “Zalik“ u ponudi su i promotivne cijene za: najam bicikala, najam električnih bicikala, zip line, dječiji zip line, penjanje.
Više informacija potražite na FB događaju.
(AbrašMEDIA)

02.11.2018.

Iz životinjskog svijeta: Fotografije godine

I ove godine je održano takmičenje fotografije pod nazivom „Wildlife Photographer of the Years“, po različitim kategorijama iz životonjskog svijeta, ali i po dobi uzrasta forografa. Ovdje donosimo pregled nekoliko najzanimljivijih, nagrađenih fotografija

Jedan od najmlađih učesnika takmičenja za najbolju fotografiju, indijski dječak Arshdeep Singh pobjednik je u kategoriji „10 godina i mlađi“. Njegova fotografij prikazuje dvije mlade sove, koje su se dobro prilagodile urbanom životu, a kako se vidi, kao gnijezda im je poslužila jedna obična cijev.

U kategoriji „Ponašanje vodozemaca i reptila“, pobijedila je fotografija koja prikazuje borbu između salamandera, blatnog vraga (Cryptobranchus alleganiensis) i vodene zmije. Iako je u početku situacija izgledala beznadežna, veliki salamander se uspio osloboditi.

Slika jaguara uz stablo daje povoda za razmišljanje kako je fotograf u bijegu potražio sklonište na stablu, i odatle napravio ovaj snima. A u stvari, radi se o oštrenju kandži jaguara o koru stabla, čime istovremeno ostavlja upozorenje: „dalje od moje teritorije“.

U kategoriji „Urbani divlji život“, ne dominiraju samo boje, nego i sjenke. Na slici se ne vide mačke koje prolaze ulicama jednog sela u Apeninima, nego jedan martianski mrki medvjed. Od ove jako ugrožene podvrste egzistira još samo oko 50 primjeraka.

U kategoriji „Podvodni“, fotograf je u letu uhvatio brzinu, pokret i ljepotu jedne leteće ribe. Inače, leteća riba može pobjeći od grabljivaca i ostati u letu i nekoliko stotina metara iznad površine vode.

Jedan vrući ljetni dan na zapadu Australije, u kome ose valjaju kuglice od blata, kako bi proširile osinjak koji se nalazi u blizini. Fotografija je pobijedila u kategoriji „Ponašanje bezkičmenjaka“. Za nastanak fotografije, bilo je potrebno ležanje satima u blatu i stotine pokušaja, dok se nije pojavio savršeni trenutak za snimku.

Jedna majka se trudi da po stabljici rasporedi njeno potomstvo. Ona jaja postavlja sa donje strane lišća i štiti njene potomke dok ne odrestu. Naravno, za savršenu fotografiju autoru je slijedila nagrada „Wildlife Photographer Portofolio Award“.

U kategoriji fotografa od 15 do 17 godina, nagradu je odnijela fotografija leoparda po imenu Mathoja, što na jeziku Bantu znači „onaj koji se ljulja dok hoda“. U stvari, radi se o ženki leoparda, koja nosi mlade, a dok je u takvom stanju, ne može pravilno hodati.

Fotografija pod nazivom „Krvožedna“, odnijela je nagradu u kategoriji „Ponašanje ptica“. Na slici se vidi zeba, na udaljenim sjevernim ostrvima Galapagosa, koja se u nedostatku hrane pretvorila u vampira i pije krv ranjenoj bluni. Čini se da bluna toleriše ponašanje zebe, jer joj čisti ranu i neće izazvati nikakve druga oštećenja.

Planinski gorila Lady Kuhirwa nikako ne može napustiti ostatke njene mrtve bebe. Slika je osvojila nagradu u kategoriji „Ponašanje sisavaca“. Beba je najvjerovatnije umrla od hipotermije. Majka je mrtvu bebu nosila sednicama, prije nego što je njene ostatke pojela.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
01.11.2018.

Fazlija Hebibović - Sjećanja: Od Džafera Kajića, preko Tepe, deviznog "buma" do rekorda Veležovih plivača


Razmišljajući čime da počnem moja sjećanja na prve novinarske korake, sada već davne 1973. godine, na događaje i davno prohujalo vrijeme, sjetih se riječi mog nešto starijeg i uvaženog kolege i prijatelja Minje Bojanića: Ako ne znaš početi tekst prvom, a ti onda započni drugom rečenicom!
Nakon prvih tekstova o Ljubiši Samardžiću i atletičarki Jadranki Romano, objavljenih u Malim novinama još dok sam bio osnovac, prve “ozbiljnije” tekstove počeo sam objavljivati u sarajevskom Oslobođenju.
Najdraži Džaferov poklon
Seftu sam otvorio reportažom o Džaferu Kajiću iz Gornje Drežnice samoukom majstoru pravljenja gusala, svirala, duhanskih kutija i drugih predmeta od drveta. Uz to, Džafer je popravljao mašine za domaćinstva, šivaće mašine, satove i druge mašinerije.
Među Džaferovim  mušterijama bilo je i dosta naših radnika zaposlenih u inostranstvu.
“Prije dvije godine, jedna rezbarska firma iz Francuske ponudila mi je posao, jer su vjerovali da svoje radove izrađujem pomoću prese i jako su s iznenadili da sev radim ručno i od alata koje sam lično napravio. Velika mi je želja da jednom posjetim neku našu fabriku koja pravi alate”, priča Džafer.
Od nekoliko hiljada urađenih predmeta, Džafer posebno ističe jedan, koji će vječno pamtiti.
“To je duhanska kutija, koju sam poklonio drugu Titu za rođendan. Radio sam je sa posebnom pažnjom i ljubavlju”, kaže Džafer Kajić. (3. april 1973. godine)
Pijačni barometar: Tepa jeftinija
U to vrijeme, popularna je bila i rubrika Pijačni barometar, koja je bila “rezervisana” za mlade početnike u novinarstvu.
Cijene poljoprivrednih proizvoda na Tepi stalno opadaju,a ono pšto posebno treba istaći da su proizvodi koji se nude kvalitetni i ima ih dovoljno.
Proizvođači nude breskve po cijeni od 7 do 9 dinara, dinje, lubenice i jabuke po 8, patlidžan 4, paradajz i boraniju 3-4, mrkvu i luk 6, papriku i kupus 8, krompir 3-6, jaja 1,20, sir od od 18-32, kajmak 50, maslo 40 dinara po kilogramu. (27. juli 1973. godine)
Devizni “bum”
 Prema informaciji Privredne banke sarajevo – Filijale Mostar, dinarski štedni ulozi u ovoj Filijali porasli su u prvom polugodištu za 11, a devizni za 23 posto.
Na devizni “bum” posebno je uticalo to što je Pruvredna banka ove godine otvorila svoja predstavništva u zemljama gdje radi najveći broj naših “gastarbajtera”.
Sklopljeni su i aranžmani sa poštama u tim zemljama, tako da radnici svoja ušteđevine mogu slati i putem uputnica svojim porodicama u domovini. (28. juli 1973. godine)

Mostar, razglednica iz 1973.

Više stranih nego domaćih turista
 U objektima HUP-a “Neretva” u Mostaru u julu je ostvareno 11.410 noćenja, nešto više nego u istom period prošle godine. U prvih sedam mjeseci ove godine, u ovim objektima bilo je 41.850 noćenja.
Domaći gosti učestvuju sa 80 posto i njihov broj je u stalnom opadanju.
U ovom periodu, najviše stranih gostiju bilo je iz SR Njemačke, Holandije, Belgije, Luksemburga i Francuske.
Vjerovatno bi stranih i domaćih turista ilo i više da su veći smještajni kapaciteti.Ipak, može se očekivati da će u avgustu Mostar posjetiti više turista nego u julu. (9. avgust 1973. godine)
Na prvenstvu BiH u plivanju 50 novih rekorda
 Na prošlonedeljnom pionirskom prvenstvu Bosne i Hercegovine u plivanju, održanom u Mostaru, na kome su učestvovali plivači Incela iz Banja Luke, Slobode iz Tuzle, Galeba iz Lukavca i domaćeg Veleža, oboreno je 50 republičkih rekorda.
Za najuspješnije takmičare proglašeni su kod mlađih pionira Saša Premasunac, a kod mlađih pionirki Jadranka Marić.
Među starijim pionirima najbolji je bio Darko Plazek, a  kod starijih pionirki Gordana Manjak.
Od četiri najbolja učesnika prventva, samo je jedan “gost” – Darko Plazek, član banjalučkog Incela, dok su ostala tri člana pobjedničke četvorke članovi Veleža.
Plivači Veleža bili su najbolji i u ekipnom pasmanu.
Prema postignutim rezultatimna, tabela izgleda ovako:
Tabela za mlađe pionire i pionirke:
  1. Velež 10.933 bodova
  2. Incel  8.715 bodova
  3. Galeb 7.194 boda
  4. Sloboda 1.738 bodova
Tabela za starije pionire i pionirke:
  1. Velež 23.068 bodova
  2. Incel 7.619 bova
  3. Sloboda 6.921 bod
  4. Galeb 2.630 bodova
(20. avgust 1973. godine)
(Novasloboda.ba)
01.11.2018.

Mašta može svašta


Nešto razmišljam, mašta sa primjesom straha, može pokrenuti stampedo u mislima i djelima.
Danas , dok sam čekala red za Color Dopler, ulazi čovjek u ordinaciju da mu skinu Holter i poče otkopčavati košulju. Pacijent koji je završio s pregledom, ugledavši mnoštvo žica, od straha suknu na vrata i poče bježati glavom bez obzira. Valjda čovjek mislio da je u ordinaciju ušao samoubica s bombom na prsima.
(Emica/facebook)

01.11.2018.

Svijet je čudesno mjesto: Stimulativni trening


Dobra ideja: Svoju snagu i bijes iskaliti na onima koji već mjesecima samo nerviraju. U londonskom fitnes klubu “Gymbox Victoria” sportisti mogu teške medicinske lopte bacati u lice političarima koji se već mjesecima svađaju oko Brexita, izlaska Velike Britanije iz EU, kao što se može vidjeti na slici u prilogu.
Ovog puta, izbor je pao na šefa laburista Jeremy Corbyna i premijerku Theresu May. Čini se da ovakva vrsta treninga motivira.
Trening je u skladu sa nazivom Brexit dobio ime “Brexfit”. A kako kažu, na drugom mjestu za trening u ponudi su velike slike Borisa Johnsona, kao i predsjednika EU Jean Claude Junckera.
Za dolazak na trening, u svakom slučaju, potrebno je prethodno nazvati i obezbijediti termin.
Da li bi se nešto slično moglo desiti negdje kod nas, ili u okolini? Nezamislivo.
(stern)
(NovaSloboda.ba)