spagosmail

Dobrodošli na moj blog


17.01.2019.

Grad na kvadrat


(tekst koji slijedi objavljen je 16. januara 2019. na facebook stranici Đenan Jelin)

Mostar ima dvije obale, dva vodovoda, dvije pošte, dvije elektroprivrede i dvije gradske čistoće. Domaćin je pozorišta i kazališta, fudbala i nogometa, muzike i glazbe, sedmice i tjedna, hljeba i kruha, kafe, kave i kahve, kisele i mineralne. Domaćin je dvije dvije škole pod jednim krovom. One jedne, u Šantićevoj ulici odnosno ulici Mile Budaka; saobraćajne i prometne odnosno srednje mašinske i srednje strojarske. I one druge, poznatije, u centru grada kod Hita, odnosno na Španskom; kod Lenjinovog šetališta odnosno Nikole Šubića Zrinjskog. Da, ta druga, u centru grada, zapravo je Prva, odnosno Stara gimnazija, Gimnazija Alekse Šantića, tj. fra Dominka Mandića! U toj Prvoj Staroj Šantić Mandićevoj Gimnaziji jutarnja smjena uči gramatiku bosanskog jezika a popodnevna gramatiku hrvatskog jezika. Jedni uče istoriju, hemiju i geografiju, drugi povijest, zemljopis i kemiju.

U Mostaru su još i Univerzitet i Sveučilište. Apoteke i ljekarne, pekare i pekarnice. Zlatare i zlatarnice. Javne i pučke kuhinje. Haremi i groblja. Stranke, partije, zajednice i savezi. Unije i fronte.

Nekad grad cvijeća, lijepih parkova i čistih ulica, danas je jedan od najprljavijih u cijeloj Bosni i Hercegovini. Grad deset godina bez izbora, grad svjetla, grad života i smrti. Tuge i veselja. Rata i mira.

I od svega što sam naveo samo su obale prirodna podjela. Sve ostalo je neprirodno, dogovoreno i nametnuto.

Grad stepena i stupnjeva.
Grad iz romana, pjesme, filma i vica.
Poseban, omalen grad kakvog nadaleko nema
Grad nikad završene sportske dvorane, grad gladnog gariba kraj kontejnera.


17.01.2019.

Mostar

(2013.)

(tekst koji slijedi objavljen je na stranici jergovic.com/ajfelov-most/ dana 9. januara 2019. godine)

Priča se da je bilo mnogo mostova a da je ispod njih Neretva tekla kao kakav zeleni konj s više od jednog sedla. Najljepše je bilo ono bijelo od kamena “tinelia”, a tako visoko da se činilo kao da je polumjesec. Tako su zaljubljeni parovi u Mostaru imali dva mjeseca kad su odlazili ljubiti se.
Kada sam u nj ušao prvi put, bila je zima ’93/’94., mostova nije bilo i to više nije bio grad. Bilo je to bojno polje, rov i guba granata od kaldrme do krovova, aj orijentalni Mostar, nije bilo teško voljeti te, zbog željezničke pruge u mirovanju i zahrđale, zbog bolnice u kojoj su šivana tijela po podrumima pod svijećama, zbog dječice hitre na osmijeh a okretne u gladi, po tome braća uličara u Napulju za mog poratnog djetinjstva. Ne govorim o rijeci, jer više nije bilo skakača.
Talijanskim kamionima dolazio sam šest, dvanaest, dvadeset i četiri puta, sve dok se na tvojim raskrsnicama nisu pojavili poratni semafori. One zime donijeli smo generator za bolnicu, skriven među paketima s namirnicama, ali i vjenčanicu i trkaći bicikl za tvog biciklistu, koji je ranijih godina sudjelovao i na Giro d’ Italia, a još uvijek je vozio, da bi pokazao kako sport udaljuje od nevolja, pa čak i od bombi i snajpera.
Sad imaš Pavarotijevu koncertnu dvoranu, imaš kamenje Starog mosta izvađeno iz rijeke, imaš pjesnike. Grad si ispunjen uskrsnućem, radnici i kavane udahnuli su ti svoj dah na usta. Ovo nije stoljeće proze, već poezije. Preostaje književnost onoga tko je imao malo papira te osjetio da se vrijeme stišće pa mu je preostalo da sav život koji je mogao zaključa na jednoj stranici. U varšavskom getu pisale su se pjesme. A tko se zatekao zatočen u nekom od zatvorâ XX. stoljeća bez druga i knjige, spasio bi se samo ako se sjećao stihova. Bilo je to stoljećam pjesnikâ i krvnikâ. I samo pjesnici mogu spasiti jezik koji su koristili krvnici. Samo su mi Heine, Rilke, Celan spasili njemački.
Život kreće od majčinih prsa i stihova. Ima ih tu, ali samo predujam, šaka izgubeljnog fonda. Opsade sažižu knjižnice, a oni u opsadi sažižu knjige da se ogriju. Međutim, jedan list spase da na njemu zapišu stih, a odatle iznova kreću jezici, pisma i pošta bez maraka na kuverti, pošta koja omogućuje da pjesma iz Mostara stigne u ruke neznanca u inozemstvu. Evo nas, Mostare, stranci smo koje si pozvao, najprije svojim kamenom u plamenu, a onda i pjesnicima.
(Preveo Tvrtko Klarić)

erri de luca

17.01.2019.

Ledeni tornjevi


Ovih dana, u Moskvi je bilo hladno, čak do 12 stepeni ispod nule. Ne zvuči kao nešto posebno, ali je dobro došlo za one koji imaju želju posjetiti festivala ledenih skulptura, koji se održava svake godine u ovo vrijeme.
Prilikom gradnje Basilius katedrale, sigurno nije kanula ni kap vode sa visokih tornjeva. A ako uz to i sunce zaigra svoju igru, i led zasija, onda je zimska atrakcija perfektna.
Originalna katedrala stiji na južnom dijelu Crvenog trga, a njeno ledeno izdanje u Parku pobjede, na Poklonnaja brijegu. Tamo je izgrađena i ledena kopija Kremlja. Nedostaje još statua predsjednika Putina. Ali, kako kažu, prdsjednik je i u stvarnosti dovoljno leden.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
16.01.2019.

Apoteka M. F. Houške – Musavat br. 6 iz 1906. godine


U časopisu Musavat, broj 6 iz 1906. godine zabilježeno je:
“Jedna neispravnost
Mnogi nam se tuže da češće puta moraju poduže vrijeme čekati u apoteci M. F. Houške, dok dotični gospodin ruča ili večera, a i da ne pominjemo noćno doba, kad čovjek mora da osijedi dok se gospodin digne i otvori radnju. Pominjući ovo, obraćamo pažnju nadležnih, naročito onih oji sprečavaju da se treća apoteka otvori”.
Inače, apoteka Martina Franje Houške bila je smještena u zgradi koja se nalazila na sjevernom uglu Glavne i Telčeve ulice. Godine 1881.. tu otvara apoteku g. Zovetti. Kasnije ovu apoteku preuzima Houška, Čeh koji je doselio u Mostar. Poslije zatvaranja ove apoteke, u ovoj je zgradi otvoren hotel Jelić, čiji je vlasnik bio Manojlo Jelić.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
16.01.2019.

Napadački i za gol više



Ibro Rahimić: Velež će igrati kako tradicija nalaže, napadački i za gol više

Osam dana traju pripreme nogometaša Veleža za početak proljetnog dijela 1. lige FBiH i ostvarenja prvog cilja Rođenih - povratka u Premijer ligu. Trener Veleža Ibro Rahimić, pun vjere u snagu svojih igrača i kluba koji s klupe predvodi, najavljuje nastavak preporoda Rođenih.
Na početku razgovora za portal Klix.ba Rahimić kaže da su današnji testovi pokazali kako su igrači i pored početka priprema u dobroj fizičkoj spremi. Radi se naporno već osam dana, a igrači su imali zaslužen odmor od tri sedmice.

"Igrački kadar je svaki dan kvalitetniji, doveli smo jednog brazilskog stopera (Uira De Oliveiri Marques o.a.), iskusnog igrača koji je igrao u tamošnjim ligama. Nadam se još jednom ili dvojici igrača za početak takmičenja, koji bi nam naljeto trebao donijeti Premijer ligu", kaže Rahimić. 
I konkurencija se pojačava, posebno Olimpik, ali iako u Mostaru s respektom gledaju na sve to, ne plaše se protivnika te kažu kako je njihov koncept drugačiji od mostarskog, dovode starije igrače, dok Velež preferira mlađe, pokretljivije, koji mogu dalje napredovati.

"Posebna priča je bila o odlasku igrača, naši su igrači svima zanimljivi. Fajić je imao ponuda, ali nisu to bili veliki iznosi da bismo rizikovali s obzirom na to da je to naš ključni igrač. Nismo dolazili u dilemu šta da uradimo, on ostaje u Veležu, a naljeto ćemo vidjeti da li će biti ponuda ili će i dalje ostati kod nas", jasan je trener Veleža.

Rahimić uopće ne dvoji u vezi s tim kako Velež treba da igra i izgleda na terenu, posebno jer je on igrao u klubu kad se stvarala tradicija koja se danas s ponosom spominje.


FK Velež 2018/19


"Velež je uvijek igrao napadački, tako je i danas, što potvrđuju naši rezultati i broj postignutih golova. Mi dovodimo igrače koji su jaki tehnički, kreativni, a moj cilj je da se klub i dalje približava idealima iz prošlosti, napadačkom fudbalu s mnogo golova. Vidim kako ovi mladi momci kad upadaju u sistem su spremni na sve te stvari, zahtjeve koji se pred njih postavljajuju", kazao nam je.
"Nakon povratka u Premijer ligu, što je prvi cilj, klub i ljudi koji ga vode, će postaviti i sljedeće ciljeve. Klub je u dobra doba vratio sve dugove, podrška ljudi u gradu, državi i van nje je stvarno velika, a nadam se da ćemo vrlo brzo igrati i evropske utakmice, a onda ćemo dalje planirati nove ciljeve", optimistično je u svom stilu zaključio razgovor Ibro Rahimić.
(RD/klix.ba)

16.01.2019.

Karfiol ljubičaste boje


Karfiol bijele boje je bio juče, a povrće se danas sve češće javlja u raznovrsnim bojama.
A kako je počelo, uskoro bi se nekome za rođenan, umjesto buketa cvijeća u rukama, na vratima mogli komotno pojaviti sa glavicom ovako obojenog kupusa.
Bijeli karfiol je nekada imao značajno mjesto u ishrani: posebno u vrijeme vladavine francuskog kralja Luja XIV. Ovaj kupus se toga vremena smatrao delikatesom u Francuskoj, a njegova boja je bila šik.
Vremenom se sa karfiolom desilo nešto slično kao i sa filterom za kafu: izišao je iz mode, i jednostavno ga je nestalo iz vida. To je, ipak, bilo šteta, jer karfiol ima nježan ukus, a povrh svega veoma je zdrav, sadrži dosta magnezijuma, kalija i vitamina B6 i C, te jača imuni sistem.
Stoga treba pozdraviti činjenicu da ova vrsta kupusa ove zime doživljava svoj šareni Revival u prehrani. Karfiol je sada u trendu, u narandžastoj, ali u ljubičastoj boji. Novi sjaj ne zahvaljuje ni trena prehrambenoj hemiji. Kao i druge šarene vrste povrća, na primjer mrkva i paradajiz u drugim bojama, kakvi se sada nalaze na tržištu, svoju boju zahvaljuju isključivo selektivnom uzgajanju i rastu.
U organskom segmentu uzgoja povrća, posebno je najavljena čitava pakleta raznovrsnih boja.  Bio-poljoprivrednik Dirk von der Ehe, koji svoje povrtnjake ima u blizini Schwerina u Njemačkoj, uzgaja žute i ljubičaste mrkve, i u tome vidi jednu protivtežu osiromašenju i iscrpoljivanju sorti, koja je provođena desetljećima unazad.
„Ponovo otkrivene sorte izgledaju dobro, a često su ukusnije nego prije, jer njihov uzgoj nije pretjeran“ kaže Dirk.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
15.01.2019.

Odlaze nam raja: Karlo Grabovac


 








Karlo Grabovac 1963 – 2019


Odlaze nam raja, a iza njih ostaju njihova djela, uspomene. Prošle godine nam je podario čitav niz starih fotografija, a sada se čini, kao da je tim činom želio da ih ostavi svima nma na uvid.
Ovdje samo jedan mali dio veoma rijetkih fotografija starog Mostara iz njegove bogate lične arhive, kao i nekoliko fotografija sa njegovih bezbrojnih posjeta značajnim i znemenitim mjestima, kako u Mostaru, tako i u okolini.
Hvala, i neka ti je laka zemlja.
(spagos)

15.01.2019.

Znak upozorenja


Podlanica crvene boje pokriva njeno lice. Znak protesta i upozorenja: Žene koje demonstriraju neće još dugo šutiti kada je u pitanju nasilje nad ženama.
U Santiagu, u Chileu, žene demonstriraju protiv nasilja nad ženama iz čitavog svijeta. Na učešće u demonstracijama, žene su pozvane od strane UN. Mnoge su nosile crvene rukavica kao znak otpora.
Seks bez odobrenja u Evropi i još 31 zemlji u svijetu zakonski je označen kao silovanje, kako to pokazuje jedno novo istraživanje Amnesty International.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
14.01.2019.

Sjećanja: "Biseri" Sabita Milavića i maestra Mehe Sefića, "crveni karton" od Muje Kahrimanovića

Tokom duge novinarske karijere, započete u ljeto 1973. godine, koja evo traje i do današnjih dana, susreo sam se, što privatno, što službeno sa brojnim poznatim i običnim ljudima, od kojih se moglo itekako naučiti.
Sjećanja na te ljude i vrijeme koje je neumitno iza nas, ne blijede. Naprotiv, sve više ih se sjećam, a iz rokovnika sjećanja izvukao sam neka od sjećanja.
piše: Fazlija Hebibović

Nisi mi životna drugarica da ti se ispovijedam
Godinama sam sjedio u kafani i crvenom restoranu hotela Neretva. Tu sam sreo dosta divnih ljudi, s kojima sam sjedio i muhabetio, počev od upravnika hotela Marka Buconjića, pa Džemala Bijedića, Isidora Pape, Envera Ćemalovića, Mehe Sefića, Sulejmana Repca, narodnog heroja Mehe Trbonje, Muhameda Mujića, spomeničara Huse Ormana i Hilme Čišića, Jole Muse, Borisa Birjukova, Sadija Ćemalovića, Nedima Vile, Franje Crnkovića, Žare Markića, Mehe-Majora Konjhodžića, Sabita Milavića, Hame Kahrimanovića, Tofe Bajgorića, Vlade Puljića, Ite Korjenića, Neđe Kovačevića, Mage Ćorića, Fadila Karića, Vaska Vujovića, Arifa Dizdarevića, Joce Čalije, Micana Kordića…
Jedan od meni posebno dragih ljudi bio je Sabit Milavić. Gospodin po vokaciji, tabijasuz, ljudina i pravi prijatelj. U sjećanju mi je ostalo dosta Sabitovih “bisera”.
Naše društvo u kafani se počelo okupljati u šest sati uveče. Konobari su znali šta pijemo i rijetko se kad desilo da neko zakasni na “randes”. Jedne prilike, Sabit je zakasnio kojih desetak minuta.
“Gdje si to bio, što kasniš””, potkači ga Hama Kahrimanović.
Sabit u svom stilu, namjesti kravatu, stade skoro po vojnički u stavu mirno i reče:
“Pa, nisi mi životna drugarica da se tebi ispovijedam!”.
Sabit je bio poznat i kao čovjek koji nikad nije prekidao sagovornika. Pustio bi ga da priču dovede do kraja. A, ako bi se desilo da je taj rekao nešto neistinito, Sabit bi ustao sa stolice, gledao bi desetak sekundi pravo u oči tog čovjeka i rekao:
“Nije meni što ti lažeš, već što misliš da ti vjerujem!”

Ima li tu mene?
Sjedimo tako na velikoj terasi hotela. Ljeto je, a mi se dočepali hladovine.
Preko Titovog mosta ide maestro Meho Sefić i baci pogled prema Banji, gdje se okupilo dosta ljudi gledajući smrtovnice.
Meho zovnu jednog iz te grupe i, onako kako je samo on znao, reče:
“De, boga ti, vidi, ima li mene na toj tabli?!


Koštao me “fudbal za baklave”
Ljetni turnir na Katnarevcu bio je priča za sebe. Igrao se tu najljepši fudbal na svijetu, a bravure Lole, Gage, Ninog, Gare, Kule, Zuke, Peke, Krnje, Beće, Saše, Bakrenog, Stampija i drugih ostaće za vječna sjećanja.
Jedne prilike, voljom žrijeba, sastale su se ekipe slastičara Muje Kahrimanovića i Šerifa Šaćirovića, kod kojih sam svaki dan ispijao kafu. Cijeli grad je danima pričao o toj utakmici, a ja sam napravio najavu za Politiku Ekspres i stavio naslov Fudbal za baklave.
Negdje oko podne, Ćelo Šaćirović me zovnu na šampitu. I, predloži mi da budem uveče na klupi njegove ekipe, kao dio “stručnog štaba”. Ne razmišljajući puno, prihvatio sam ponudu.
Uveče, stadion krcat. Fudbal za desetku. Fršte varnice na terenu, ali i na klupama i tribinama. Naše ekipa je, pošteno govoreći, bila bolja, ali smo na kraju poraženi.
Po običaju, svako jutro sam kod Muje pio s rajom prvu kafu. Sjeo sam za sto, Mujo svima donosi kafu, meni ništa. Neko ponovo zovnu turu. Opet svi dobiše kafu, osim mene.
Kad sam “prigovorio”, Muji, on me uhvati za rame, podiže sa stolice i pokazao prstom preko puta u pravcu slastičarne Ćele Šaćirovića. K'o biva, tamo ti mjesto.
Danima iza toga nisam svraćao kod Muje, iako su Boris Birjukov, Safa Bijedić, majstor Meho Sefić i Zijo Frko pokušavali da nas “pomire”.
Trajalo je to dobrih petanestak dana,  sve dok nisam objavio jedan tekst, pod naslovom “Kome smeta Veležova crvena boja”. S gomilom novinama, išao sam Fejićevom, kad pred mene iz radnje dotrča Mujo.
“Aferim Spisatelj (tako me uvijek zvao). U srce si me dirnuo s onim tekstom. Hajde za sto, da se ti ja saberemo i ispričamo”.
Laknulo mi je plaho bilo i od tada, pa do Mujine smrti, među nama više nije bilo “nesporazuma”.
(NovaSloboda.ba)
14.01.2019.

Etna ponovo aktivna

Etna ponovo aktivna




Etna na Siciliji, najveći aktivni vulkan Evrope, izbacivao je lavu i pepeo tokom proteklih praznika, a užerena magma se spuštala niz planinu na nekoliko mjesta.
Sila erupcije izazvala je na istoku Sicilije nekoliko zemljotresa. Stotine stanovnika su napuštali njihove domove, a privremeno je bio zatvoren i aerodrom na Kataniji.
Posljednji put Etna je izbijala u proljeće 2017. godine, a čini se da je i vulkan Stromboli na susjednim Eolskim ostrvima postao ponovo aktivan.
(Spiegel)
(NovaSloboda.ba)
13.01.2019.

Tamna strana mjeseca


Tamna strana Mjeseca ne postoji, jer sunce na Mjesecu dospijeva i do najmanjeg kratera. Ovdje pojam „tamna“ više ima značenje „nepoznata“, jer je od Zemlje okrenuta na drugu stranu.
Luna incognita. Prve sedmice ove godine tamo je po prvi put sletila jedna sonda sa Zemlje.
Kineski istraživači, koji upravljaju sa „Chang'e-4“, nadaju se da će dobiti uvid u praistorijska vremena našeg sunčevog sistema. Tamo, u sjenci prijema radio talasa, radio teleskopi mogu još dublje prodrijeti u svemir.
(spiegel)
Z.N.
(NovaSloboda.ba)

ilustracija: Pink Floyd - Dark Side of the Moon


(spagos)
13.01.2019.

Iz životinjskog svijeta: Raznovrsnost žaba iz Ekvadora




Neobično oblikovana glava, žuto-zelena koža: U prašumama Ekvadora žive jedinstvene vrste žaba. Sad se pokazalo da žabe ne interesuju samo biologe, one bi mogle biti vrlo korisne i za medicinu.
Žablji “kvak” je zvučao tako neobično u stručnim ušima Santiaga Rona, ekvadorskog biologa, kada je počeo istraživanje ovih životinja. Poslije 15 godina napornog istraživanja, on i njegov tim su objavili: “Scinax tsachila” je 600. po redu katalogizirani vodozemac koji živi u Ekvadoru.
Ekvador je zemlja poznata po svojoj ogromnoj flori i fauni. Što se tiče Ekvadora, on ima najveću raznolikost vodozemaca na svijetu, kako piše naučni portal “Bioweb”. Samo u većim zemljama Brazilu, Kolumbiji i Peruu ima više vrsta vodozemaca.
Jedna vrsta podsjeća na mrtvi list “Edalorhina perezi”, druga je sa trokutastom glavom “Hemiphractus Scutatus”, te vrsta sa žuto-zelenom, gotovo prozirnom kožom “Sachatamia Ilex”.
Žaba u Ekvadoru, nije istovremeno samo žaba. Prema kazivanju istraživača, postoji još oko 200 vrsta koje treba otkriti i istražiti. A za to je potrebna “vojska biologa” za kategorizaciju cijele vrste. Ron je zaposlen na Katoličkom univerzitetu u Quitou, glavnom gradu Ekvadora.
Od 600 vrsta vodozemaca u Ekvadoru, 42,5 posto su endemi, što znači da se mogu naći samo na tom području. A tih 42,5 posto je tačno 255 vrsta. Ovaj broj je veči nego broj svih vrsta vodozemaca koji postoje i žive u Argentini.
Ime žabe “Scinax Tsachila” potiče iz autohtone zajednice “Tcachila”, koja živi u području oko Santo Domingo de los Colorados i u susjednim provincijama, prašumskom području na zapadnoj padini Anda, Tamo je Ron otkrio prvu od tih žaba.
Istraživanja su se, takođe, pokazala korisnim i za medicinu.
“Naučne studije pokazuju da izlučevine na koži ovih životinja imaju visok potencijal u terapeutskoj oblasti i bio medicini”, kažu iz Ministarstva za zaštitu čovjekove okoline.
Već postoje analgetici na bazi ekstrahovanih supstanci vodozemaca. Industrija tu vidi jedan veliki potencijal.
Osim toga, vodozemci igraju veliku ulogu u očuvanju močvara, baruština, džungli, rijeka .
Vodozemci su i kao potrošači i kao plijen karika u lancu nutrijenata i energije, piše portal Bioweb.
Za drevne kulture Ekvadora žabe su oduvijek značile plodnost i regeneraciju života.
Doduše, mnoge vrste su ugrožene. Od poznatih vrsta žaba, moguće da je već 18 vrsta izumrlo. A čak za 33 posto prijeti izumiranje. Uništavanje njihovih staništa, zagađenje, patogeni, klimatske promjene, sve su to prijetnje ovim vrstama.
Rastuća poljoprivreda smanjuje površinu šuma i jedan je od glavnih opasnosti za ove vrste. Mladi Evkadorci osjećaju ljubav prema prirodi. A to promoviše istraživanje i očuvanje vrsta, tvdi Ron.
(nrz)
(NovaSloboda.ba)
12.01.2019.

Zahvaljujući imigraciji


Wien 1900. Ringstrassen Korso


Beč je oko 1900. godine, kako je to jednom formulisao historičar Allan Janik, bio „Silikon Valley duha“, svijetski glavni grad napretka i inovacija. Tada su tu radili pisci Artur Schnitzler i Robert Musil, kao i kompozitori Gustav Mahler i Arnold Schöneberg, slikar Egon Schiele, arhitekte Adolf Loos i Joseph Maria Olbrich. I naravno, izumitelj psihoanalize Sigmund Freud. Ali, odakle je sve došao ovaj moderni start-up mentalitet? Šta je od starog imperijalnog grada učinilo tačku kristalizacije moderne? Odgovor je imigracija: Više od polovine, od oko 1,7 miliona stanovnika tadašnjeg Beča, nisu bili rođeni u tom gradu. Veliki dio gradske populacije dolazio je iz svih uglova tadašnje Habsburške carevine, od Moravske do Galicije. Oni nisu ovisili o onom juče, od dobrih starih vremena, oni su se usudili na dolazak i prodor. Bečki izdavač Brandstätter slavi vremena procvata Beča u jednoj knjizi pod naslovom “Wien 1900. Kunst, Design, Architektur, Mode«, koja sadrži više od hiljadu ilustracija, a koja izgleda kao da potiče baš iz tih vremena, sa lanenim uvezom, mesinganom pločom sa graviranom zlatnim slovima. Dok se knjiga gleda, ona istovremeno zadivljuje i potiče, želi da Bečlije nekada ponovo budu tako oduševljeni njihovom imigracijom, posebno sa aspekta najnovijih vremena.
(spiegel)


(spagos)
12.01.2019.

Tri destinacije kao iz snova

Kada ste se zadnji put u snovima nekuda odlutali? Ponekad su i najudaljenije destinacije udaljene koliko i jedan san.


Mrtvo more
Mrtvo more, a zapravo mu je ime pogrešno, jer je zahvaljujući visokom sadržaju soli i njegovom mineralnom bogatstvu, itekako živo, a kupanje u njemu snažno oživljava. Oko 900 kvadratnih kilometara ovog mora između Jordana i Izraela vrlo je popularna destinacija za banjske turiste, ljubitelje wellnessa i svih onih koji uživaju u toplim, tirkiznim vodama. Na izraelskoj strani nalazi se plaža Ein Bokek i brojni spa hotela.
Voda Mrtvog mora sadrži 21 mineral, uključujući magnezijum i kalcijum. Dvanaest njih se ne nalaze ni u jednom drugom moru, a dolaze iz dubokih, podzemnih izvora.
Voda ovog mora sadrži deset puta više soli nego normalna morska voda. Zbog veće gustine,  posjetioci bez imalo napora mogu da plutaju na vodi.


Ogromni grad
Više, brže, dalje: Dubai.
Hiper metropola nudi više od luksuza. Okvir slike visoke 150 metara povezuje četvrt nebodera sa tradicionalnim starim gradom Dubaija. Zgradu pokazuju kao muzeji razvoja grada, od ribarskog sela do megacityja.  Ko traži opuštanje, može se relaksirati na plaži Beach Hotspot La Mer, ili će odatle krenuti na krstarenje Orijentom.
Burj Khalifa, 828 metara visok, najviša je zgrada na svijetu. Na spratovima 124 i 125 nalazi se platforma za razgledavanje, At the Top“, sa pogledom na grad od 360 stepeni.
Na 122. spratu nalazi se „At.mosphere“ najviši restoran na svijetu. A da bi se uživalo u pogledu kroz prozor, gost mora napraviti ceh od najmanje 298 dolara.
Zahvaljujući bumu izgradnje koja je trajala više od decenije, Dubai je postao grad sa najviše zgrada viših od 300 metara na svijetu.
Grad u Perzijskom zaljevu je najveći u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, i istovremeno je i sam jedan Emirat. Godišnje u Dubai dođe oko 14 miliona turista, i po tome je najposjećeniji grad na svijetu.


Oživljena divljina
Kada se sunce spušta iznad Bushlanda na sjeveru Botswane, lavice bude mlade da pođu u lov, vodeni konji napuštaju njihove lagune, cvrčci započinju njihovu muziku, paviani kriče, a sve to zajedno čini song jednog afričkog predvečerja. Gigantska delta Okavango nudi svu raznolikost životinjskog svijeta, za safari kao iz slikovnice, uz svu poniznost prema divljoj ljepoti prirode.
Ko prenoći samo jednu noć u hotelima „Mombo“ ili „Qorokwe“ osjeća se kao u filmu „Moja Afrika“.
Okavango je smješten u sred pustinje Kalahari, a pretvara 20 hiljada kvadratnih kilometara pustinje u jednu od najvećih močvara Afrike, sa najviše životinjskih vrsta.
Na ovom području, na suhim travnjacima, obitava oko 25 hiljada stepskih zebri.
(focus)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.01.2019.

Spavanje na poslu – U Japanu radna obaveza





Japanski poslodavci odlučili su da spavanje na radnom mjestu postaje dio radnih obaveza svakog zaposlenog.
Tu se ne misli da će zaposleni dobiti nekoliko minuta da sklopi oči ispred svog računara, već će na raspolaganje dobiti sobu za spavanje.
Odlučili su to nakon što je novo istraživanje pokazalo da pospanost zaposlenih, koja onda utiče na radnu efikasnost, japanske kompanije godišnje košta čak 138 milijardi dolara, piše Novac.hr.
Stoga je prijedlog poslodavaca i japanskog Ministarstva zdravlja da zaposleni dobije barem pola sata za spavanje u ranom poslijepodnevu.
Nextbeat, japanske IT kompanija, odmah je prihvatila taj trend pa je za svoje zaposlene odmah uspostavila dvije, kako kažu, "strateške spavaće sobe".
Sobe su opremljene uređajima za blokiranje buke, krevetima i sofama, a mobilni, tableti i laptopi su najstrože zabranjeni.
(hayat)

11.01.2019.

Vođa parade


Kadeti Kraljevske vojne akademije u Sandhurstu, Velika Britanija, stoje u stavu mirno. Ovo je njihov posljednji dan na akademiji. Spremni su za završnu paradu.
Prisutan je princ William, koji je ovog dana zastupao njegovu baku, kraljicu. Prethodnih godina je Elisabeth II dolazila lično, kako bi prisustvovala paradi, kojom polaznici obilježavaju završetak školovanja i dobijanje diplome. Međutim, njeno visočanstvo nije više u najmlađem dobu, ona svoje obaveze lagano predaje mlađima.
Tako je propustila nastup ovog bijelog konja, koji izgleda kao uzbuđen svim ovim što se ovdje dešava, pa je pošao na ulaz, kako bi našao izlaz iz svega ovoga. Međutim, ništa se nije desilo van protokola. I ovaj gest spada u tradiciju, kao i upečatljivi izrazi lica kadeta: Na kraju parade, svi oni će ući u glavnu zgradu, samo ađutant ima pravo da tamo ujaši na konju.
Britanci i tradicija!
(stern)


(NovaSloboda.ba)
10.01.2019.

Prevare širom svijeta


U Kini izbjegavajte taksiste, u Španiji ne otvarajte hotelska vrata, a u Turskoj ne dajte da vam čiste cipele

Na putovanjima se treba posebno paziti, jer lopovi vrebaju turiste i spremni su na dosta stvari i trikova kako bi vam uzeli vrijedne stvari. Postoji nekoliko univerzalnih pravila kojih se treba držati kako biste se zaštitili od lopova.


U Kini je veoma popularan trik da kineskinje zovu turiste na kafu, te ističu kako im tako pokušavaju pomoći da se bolje snađu i nauče osnove jezika. Zatim se udruže sa drugim ljudima i kradu telefone, novčanike i nakit.
Tamo je također moguće naići na lažne autobuske stanice koje su postavili divlji taksisti, te na kojima ne staje niti jedan bus. Cilj postavljanja ovakve stanice jeste da se turista načeka, te naposlijetku mahne taksiju i plati duplo više nego za obični taksi.



U Turskoj se često dešava da turistima na ulici ponude čišćenje cipela, te ako pristanete traže velike svote novca za čišćenje. Ukoliko nemate onoliko koliko traže, napadaju vas i uzimaju vam cipele.



U Španiji je poznato pljačkanje u hotelima, gdje dva muškarca obučena kao policajci traže da vam pretresu sobu, a zatim jedan zapričava gosta, dok drugi krade.



U Brazilu djevojke namjerno prosipaju piće po muškarcima, te dok se oni očiste i snađu one kradu vrijedne stvari iz njihovih džepova ili sa stola.
(klix)

10.01.2019.

Čarobna fotografija snijegom prekrivenog Mostara


Foto: Dženad Džino

Snijeg koji je u Mostaru prava rijetkost izazvao je hiljade onih koji su probali dočarati grad svojim fotografijama. Vjerovatno najbolju napravio je sjajni jablanički fotograf Dženad Džino.
Džino je jedan od naših najboljih fotografa koji je postao nadaleko poznat orginalnim fotografijama svoje Jablanice i tog dijela Hercegovine.

Snijeg u Mostaru nije propustio, a fotografisao ga je s brada Hum.

"Nije to toliko česta pojava da bi se prilika za fotografiju propustila tako lako. Samo me bilo strah da će se otopiti dok ja dođem. Ipak me je sačekao", napisao je uz fotografiju na društvenoj mreži Facebook Džino.
(klix)

10.01.2019.

Frizerka za konje





Konj na fotografijama ima fliper frizuru, sličnu onima kakvu danas nose mnoge fudbalske zvijezde.
Frizerka za konje Melody Hames (32) iz Buryja u Engleskoj, postala je frizer za konje prije pet godina. Za to vrijeme usavršila je svoju vještinu i sada kreira nevjerovatne figure, za razne prilike, u kojima učestvuju konji. Svojim umjećem i vještinom, postala poznata širom svijeta.
Životinjskim mušterijama na njihovom krznu crta najuzbudljivije slike. Tu se mogu naći indijanski motivi, podsjećanje na Prvi svjetski rat, slike iz serije „Game of Throns“ i slično.
Pravljenje frizure zna ponekad potrajati i do deset sati, a za konja to znači, stajati mirno i ne kopati nogama. Ponekad može obraditi pet konja dnevno, a opet kad vidi da je konju nelagodno, ili dosadno, spakuje se i sa frizurom nastavi drugi dan. Proputovala je čitav svijet, i usput obučila mnoge ljude kako da pravilno rade ovaj posao. Reakcije ljudi, kada vide gotov posao, su nevjerovatne.
Svoj posao je razvila zajedno sa svojim poslovnim partnerom, osmogodišnjim konjem Romeom.
(dailymail)
(NovaSloboda.ba)
09.01.2019.

Štrajk učenika – Aberdeen herald, 18.8.1914. godine


U časopisu Aberdin Herald od 18. avgusta 1914. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Podsjećamo, štrajk učenika počeo je kad se jedan profesor u državnoj školi u Mostaru, Hercegovina, izrazio negativno o Srbima. Učenici u njegovu razredu su se usprotivili i zatražili od njega da povuče izjavu. On je odbio. Nakon toga su ga učenici prilično grubo izbacili iz razreda. Tih pedeset srpskih učenika su započeli štrajk.
Oni su samo učenici srednje škole, dječaci između šesnaest i devetnaest godina starosti. Odbili su se vratiti u klupe dok se profesor ne otpusti. Nakon toga su njih ispisali iz škole, a učenici su širom Hercegovine i Bosne započeli štrajk u znak solidarnosti. Vlada je poslala trupe i časnike kako bi povratili red. Međutim, učenici su se odbili predati. Tako je sada stanje na mrtvoj tačci i to pred samo izbijanje pravoga rata.
„Ništa više ne može izazvati bijes i revolt kod bosanskohercegovačkog naroda nego dovođenje austrougarskih trupa na granicu i obavljanje vojnih manevara duž srpske granice. Oni su Srbi, pripadnici istog naroda.”
(Prevod: Tibor Vrančić)
Gimnazija u Mostaru ima bogatu tradiciju pobuna i štrajkova đaka i to ne samo srpskih, već i hrvatskih i muslimanskih, protiv svih vrsta nametanja novih ideologija i novih „vladara.”
Tako je i za vrijeme aneksione krize iz 1908. godine došlo do neraspoloženja i svojevrsne pobune učenika, posebice srpskih. Dio gimnazijalaca je uoči proslave šezdesetog rođendana cara Franje Josipa izvrgla ruglu najokićeniju radnju Henrika Jekela u ulici Franje Josipa (Korzo). U analima gimnazije bilježi se i pobuna đaka prilikom slavljenja austrougarske aneksije, kada je proaustrijski nastrojen razredni starješina objašnjavao značaj toga događaja i zahtijevao da cijeli razred kliče caru, na što je reagiralo samo par „kuferaša” (sinova austrijskih doseljenika – kako su ih pogrdno nazivali), dok je cijeli razred kao po dogovoru ostao tih.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.01.2019.

Mostar u snježnom ruhu





(Nova Sloboda)

(Perica)

(Mirso)
(Denis)
(Azo)
(Denis)
(Denis)


(Fotografije: Nova Sloboda, facebook)

Mostar je jutros osvanuo pod snijegom, koji je sinoć počeo padati.
Zabijelila su se brda oko Mostara, po ulicama je manje snijega, ali je velika bljuzgavica.
Ispred Muzičke škole je pravi lomivrat, pa su pješaci prisljeni da idu kolovozom.
Na stolu ispred jednog kafića na početku Carine osvanuo je Snješko Bijelić.
(NovaSloboda.ba)
09.01.2019.

U kinima: Ben se vratio



Neočekivano, uoči saamog Božića 19. godišnji Ben, koga glumi Lucas Hedge, stoji pred vratima kuće svoje porodice. Niko nije očekivao da će Ben, koji se nalazi na odvikavanju od droge, i koji je praznike trebao provesti na klinici za odvikavanje, doći kući za praznike.
Njegova majka Holly , koju glumi Julia Roberts, presretna je, ali i vrlo zabrinuta, da se Ben ne vrati na stari put. Sjećanje na njegovu ovisnost je sveprisutna i posvuda vreba opasnost da ga ponovo snađe. Prije svih, Benova sestra Ivy, glumi je Kathryn Newton, i njegov očuh, glumi ga Courtney B. Vance su skeptični, jer je porodica već mnogo propatila zbog Benija.
Holly uzima svoga sina na proslavu praznika samo pod jednim uslovom: ne želi ga ni sekunde ispustiti iz očiju. U naredna 24 sata, ljubav Holly prema njenom sinu stavljena je na tešku probu, i ona mora činiti sve da zadrži porodicu na okupu, a istovremeno da i Bena spasi od sebe. Majka se bori kao lavica za sudbinu svoga sina. Dobitnica Oscara Julia Roberts briljira u ovoj uznemirujućoj porodičnoj drami pod nazivom Ben is Back, Ben se vratio, koja se razvija u jedan uzbudljivi triler, u kome se sve više i više šire mnogi krugovi.
Lucas Hedges koji je imao inspirativni nastup u predstavi „Three Billboards Outside Ebbing, Misouri“ Tri bilborda izvan Ebinga u Misuriju, kroz koju je avansirao za „Manchester By The Sea“ i dobio nominaciju za Oscara, ulogu Bena je odigrao sa fascinantnom višestrukošću
Njegov povratak kući razvija se u jedan intenzivan put, koji duboko dotiče svakog gledaoca.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
08.01.2019.

Najbolja knjiga svih vremena


"How To Sleep Well"
"Kako dobro spavati"

(spagos)
08.01.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


U Guatemala Cityju ljudi plešu „El Torito“. Ples je izvođen tokom proslave ukazanja „Bogorodice od Guadalupea“.


Studenti iz Kolumbije protestuju i plešu istovremeno. Protesti su organizovani protiv smanjenja troškova obrazovanja u godišnjem državnom budžetu.


Japanski umjetnik Yasuhiro Suzuki poznat je po svojim ludim idejama. Brod po imenu „Zipper“ ima oblik patent zatvarača, a taalsi koji nastaju pri kretanju broda ostavljaju utisak da se radi o pravom zatvaraču.


Povodom nacionalnog praznika, u Quataru organizovan je aeromiting, na kome su avioni izveli spektakularne letove iznad nebodera grada Doha.


Vojnici Velške garde (Welsh Guarda) stoje u društvu djevojaka prerušenih u junakinje iz Disneyevih filmova, ispred Downing Streeta broj 10 u Londonu, čekajući na svoj nastup.


Jedan čovjek pokušava kantom vode zaustaviti vatrenu stihiju u Educandosu, dijelu grada Manausa u Brazilu. Stanovnici siromašnih četvrti morali su gledati kako njihove drvene kuće, njihovo sve što posjeduju, nestaju u plamenu. Prema izvještajima brazilskih novinskih agencija do požara je došlo, nakon što je u jednoj ovakvoj kući eksplodirao ekspres lonac.


Ogromni murali na silosima za pšenicu u glavnom korejskom gradu Seoulu ušli su u Guinesssovu knjigu rekorda. Oslikavanje ovih objekata koštalo je skoro pola miliona dolara.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
07.01.2019.

Sjećanja: Aktiv pronalazača u Glinici, Ilija Marjanović najbolji mladi radnik, jubilej "Abraševića", novi stanovi



Nastavljam vraćanje u prošlost s početka novinarske karijere sada već davne 1973. godine, kako bi budućim generacijama otrgnuo od zaborava događaje, koji su obilježiali tadašnje vrijeme.

piše: fazlija Hebibović


 Formiran Aktiv pronalazača u Tvornici glinice
U Energoinvestovoj Tvornici glinice u Mostaru formiran je Aktiv pronalazača, inovatora i racionalizatora, koji ima 50 članova. Za predsjednika Aktiva izabran je Drago Štrbac.
Jedan od osnovnih zadataka, sadržan u usvojenom programu rada, biće stvaranje pogodne klime za razvoj inovatorske djelatnosti.
Aktiv će se zalagati da se pronalazaštvo u Tvornici glinice normativno reguliše. (28.3.1976.)


Ilija Marjanović najbolji mladi radnik “Sokola”
U “Sokolu”, najvećem preduzeću metalske industrije u Hercegovini, završen je prvi ciklus takmičenja “Mladi radnik-samoupravljač”.
U prvom dijelu takmičenja učestvovalo je više od 1.500 mladih radnika. Omladinci se takmiče ko će postići bolje rezultate u proizvodnji, povećanju produktivnsoti, smanjenju bolovanja.
U prvom ciklusu, najbolje rezultate postigao je Ilija Marjanović, aviolimar, dok su drugo i treće mjesto osvojili Petar Perić i Sulejman Mrgan. (25.4.1976.)



Jubilej “Abraševića”
Radničko kulturno-umjetničko društvo “Abrašević” slavi ove godine pet decenija postojanja.
Tim povodom, OK SSRN i OV SS Mostar imenovali su Odbor za proslavu.
Na prvoj sjednici Odbora istaknuto je da proslavi “Abraševića” treba dati puni društveno-politički i kulturni značaj, jer je društvo u proteklom periodu dalo veliki doprinos u borbi radničke klase.
Povodom ovog značajnog jubileja, organizovaće se retrospektivna izložba “Pedeset godina postojanja i rada RKUD Abrašević”, otkriće se bista pjesniku Kosti Abraševiću, izdaće se monografija Društva, organizovaće se Okrugli sto posvećen amaterizmu.
“Abrašević” će u toku godine imati više priredbi u radnim organizacija Mostara. (12.5.1976.)


Do kraja godine 1.000 stanova
Od potpisivanja Samoupravnog sporazuma o izdvajanju i sumjeravanju sredstava za stambenu izgradnju, na području mostarske opštine ubrzana je izgradnja stanova. Od februara prošle godine, kada je konstituisana ova interesna zajednica, počela je izgradnja 968 stanova, od kojih, kako se očekuje 852 stana treba da da budu završena i useljena u toku ove godine.
Samo u usmjerenoj stambenoj izgradnji, Mostar će u ovoj i idućoj godini dobiti 1.634 nova stana. U istom periodu, treba da se izgradi i 350 stanova za slobodnu prodaju na tržištu.
Ubrzana stambena izgradnja rezultat je, dobrim dijelom, i jeftine cijene gradnje, koja je daleko niža od jugoslovenskog prosjeka, koji se kreće od 6.500 do 7.500 dinara po kvadratnom metru stambene površine. Primjera radi, u 1974. godini ugovorena je izgradnja naselja Bijeli Brijeg I sa 582 stana po cijeni od 4.200 dinara po kvadratnom metru.
Ove godine, ta cijena je, usljed povećanja troškova gradnje, povećana na 5.500 dinara. Prije izvjesnog vremena izvršena je licitacija za izgradnju naselja Bijeli Brijeg II, pa je za ovu fazu od 302 stana ugovorena cijena od 4.680 dinara. (18.5.1976.)
(NovaSloboda.ba)

07.01.2019.

Kako preko?


Ovaj čovjek iz Hondurasa gleda iz Tijuane u pravcu San Diega, od grafita na graničnoj ogradi, prema Pacifiku. U Tijuani hiljade ljudi čekaju na termin američkih vlasti da podnesu zahtjev za azil.
Za to će im biti potrebno čekanje mjesecima. Uprkos tome, sve više ljudi prelazi granicu, kako bi direktno u zemlji podnijeli zahtijev. Trumpova vlada ih naziva ilegalcima, a sam Trump ih izjednačava sa kriminalcima.
Čovjek koji gleda preko, ugledao je auto granične policije SAD.
On, ipak ostaje da stoji. Čini se da za njega više nema povratka nazad. Ali, sad za sad, ni naprijed?
(stern)
(NovaSloboda.ba)
07.01.2019.

Sretan Božić


Svim prijateljima koji slave Božić po julijanskom kalendaru
Sretan i blagoslovljen Božić.
Mir božji, Hristos se rodi.
(spagos)
06.01.2019.

Kobayashi pobijedio i u Bischofshofenu...


...i tako se se upisao u knjigu istorije Turneje Četiri skakaonice!

Kralj skijaških skokova Ryoyu Kobayashi (22) pobijedio je i u Bischofshofenu.
Japanac, koji je prije toga već pobijedio u Oberstdorfu, Garmisch Partenkirchenu i Insbrucku, osvojio je legendarni „Grand Slam“. Prije njega u 67 godina istorije Turneje to je pošlo za rukom Nijemcu Svenu Hannawaldu (2001/2002) i Poljaku Kamilu Stochu (2017/2018).
Kobayashi je u Bischofshofenu pobijedio ispred Dawida Kubackog (Poljska) i Stefana Krafta (Austrija).
Sven Hannawald je priznao: „Na neki način, tokom Turneje, postao sam njegov navijač“.

Sniježni haos u Bischofshofenu prijetio je da se skokovi potpuno otkažu, što se nije desilo ni jednom u 67 godina Turneje.
(sport)
06.01.2019.

Kako smo odrastali


1. Možda vam je čudno ali svi mi, rođeni između 1950. i 1980. godine, smo rođeni normalni, iako su naše majke radile do posljednjeg momenta pred porođaj, pušile. jele konzerviranu hranu, nikada nisu radile test na dijabetes…
2. Kao djeca vozili smo bicikle (jedno biciklo vozila sva djeca iz ulice, nije ima svako svoje) bez kaciga i niko se nije povredio.
3. U autu su nas vozili bez sigurnosnog pojaseva i vazdušnih jastuka.
4. Svi smo pili iz iste flaše Pepsi i Koktu i niko se nikada nije razbolio.
5. Vodu smo pili kod komšije iz šlaufa za zalijevanje bašte a ne iz plastičnih flašica kupljenih u automatu i niko nije umro od toga.
6. Jeli smo bijeli domaći hleb, namazan džemom, mliječne sladolede, masne stvari, pili sokove pune šećera, ali niko nije bio debeo jer smo se stalno kretali, igrali se, skakali i to zamislite napolju, na ulici…


7. Iz kuće smo izlazili ujutro i igrali se po cio dan “kaubojaca i indijanaca”, između dvije vatre, žmire, preskakali lastiku i nismo nikad bili umorni, nikad nam niko od drugara nije bio dosadan i nismo pravili razlike među sobom. Ko god je došao da se igra svi bi mu se radovali. Uvjek je bilo, što nas je više, to je bolje.
8. Uveče kada se upali ulična rasvjeta bi bilo plakanja kada nas roditelji zovu da uđemo u kuću.
9. Nismo imali mobilne telefone a često roditelji nisu mogli da nas nađu ako se spustimo koju ulicu niže, ali nisu zvali policiju, jer tada niko nije otimao djecu.
10. Kada odemo negdje a ne javimo se roditeljima slijedio je koji šamar od majke ili oca ili par pljuski po guzici, ali nije bilo porodičnog nasilja već je to bila pouzdana vaspitna metoda da ti više nikad ne pane na pamet da ponoviš istu grešku.


11. Mi nismo imali imaginarne prijatelje, naši prijatelji su bili pravi i nismo ih dodavali nego sticali!
12. U autobusu na ekskurziji pjevane su pjesme, svirala se gitara i harmonika, bila je opšta galama i žamor jer mi smo zamislite razgovarali, smijali se, djelili čips i sendviče i nemamo slike jer se nismo slikali – mi smo stvarali sećanja i to niko ne može da nam izbriše.
13. Nismo imali problema sa koncentracijom na času, niko nije vođen kod psihologa, nisu nam davali tablete protiv hiperaktivnosti.
14. Nismo imali problema sa komunikacijom iako nismo imali internet, kompjuter, mobilni telefon; pričali smo međusobno svi u glas i odlično smo se razumeli ponekad i pogledima. Mi smo se družili.
15. Išli smo u školu pješke, po kiši i snijegu, grudali se, pravili tvrđave od snijega, skakali po lokvama i blatu i niko nikada nije bio bolestan.
16. Brali smo trešnje, zelene kajsije, komšijske lale i ruže, padali sa drveća, lomili tuđe prozore loptom, gađali se praćkom i iako je bio po neki polomljen zub, ogrebano koljeno ili posjekotina nikada niko nije tužen niti je išao na sud zbog toga.
17. Mnogo smo čitali stripove baš zato što su nam branili. Tako smo mnogo toga naučili jer filmove nismo gledali – Imali smo samo dva kanala. Nismo imali kablovsku, satelitsku, video rekorder ni DVD, ali smo imali maštu da od stripa razvijemo film u glavi.


Naime, posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji svijeta. Naše generacije su dale najbolje pronalazače i naučnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspeh i odgovornost. I naučili smo da živimo sa tim!
Ako pripadate nekoj od ovih generacija sigurno se sa sjetom sada sjećate svih tih divnih trenutaka odrastanja, zdravog i srećnog odrastanja!
(zanimljivosti)

06.01.2019.

Iz svijeta: Na Kubi internet za sve


Sa uzbuđenjem ljudi gledaju u svoje mobitele: Kuba je prethodnih dana, kao jedna od posljednjih zemalja na svijetu, uvela mobilni pristup internetu. Da li je vlada konačno stekla povjerenje u svoj vlastiti narod?  Prije bi se reklo da je pritisak javnosti bio prevelik.
Svaki predstavnik vladajuće stranke čuo je i u krugu vlastite porodice: Želimo internet na našim mobitelima. Do sada je to bilo moguće samo na oko 800 hotspotova. Sada se 3G mreža proširila po gradovima.
Internet bez cenzure? Uglavnom. Samo je jedan američki provajder blokiran. Ali je omogućen pristup svim ostalim medijima i blogovima, pogotovo onima koji su se kritički odnosili prema režimu na Kubi. To je, ipak, revolucionarno za zemlju, koja je do sada sve radila da spriječi kritičko izvještavanje.
A da li svaki Kubanac može priuštiti pristup internetu? Pretplata je 4 dolara za mjesec, što je skoro dobra plata na ovom ostrvu. Međutim, Kubanci su poznati po improvizacijama. Oni će i ovdje naći svoje puteve, kako bi posvuda dobili pristup internetu.
Prvi utisci: Razočarani su sporošću mreže.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
05.01.2019.

Odlaze legende: Preminuo Dragoslav Šekularac, najbolji dribler jugoslavenskog nogometa


Nekadašnji jugoslovenski nogometni reprezentativac Dragoslav Šekularac preminuo je danas u 81. godini.
Čovjek koji se s loptom mogao uraditi gotovo sve spadao je u red nezaboravnih i posebnih igrača s ovih prostora, a posebno su ga poštovali u njegovom klubu Crvenoj zvezdi.
Prvi nastup u crveno-bijelom dresu zabilježio je već sa 16 godina, a godinu dana kasnije je zaigrao i u reprezentaciji, što samo govori o njegovom talentu.
Popularni Šeki je s loptom mogao sve i mnogo više nego što su to drugi mogli.
Za beogradsku ekipu je od 1955. do 1969. godine nastupao 460 puta i postigao 159 golova, osvojio sedam titula i pet kupova.
U dresu reprezentacije je odigrao 41 utakmicu i postigao šest golova.
Po završetku igračke karijere bio je i trener, a navijači će ga zauvijek pamtiti kao jednog od najvećih driblera svih vremena s naših prostora.

U galeriji nekoliko slika reprezentacije Jugoslavije, iz vremena kad su Šekularac i Mujić nastupalki zajedno:
Šekulrac drugi s desna, Mujić kapiten, prvi s lijeva

Šekularac dole, drugi s desna, Mujić, prvi s lijeva kapiten



Na slici Olimpijska reprezentacija Jugoslavije
stoje: Tomislav Crnković, Milutin Šoškić, Branko Zebec, Bora Kostić, Fahrudin Jusufi, Dragoslav Šekularac; dok čuče – Vladimir Durković, Ante Žanetić, Muhamed Mujić, Milan Galić i Željko Perušić.


U gornjem redu stoje s lijeva : Dražen Jerković, Milutin Šoškić, Vlatko Marković, Vladimir Durković, Vladica Popović, Fahrudin Jusufi, čuče Željko Matuš, Muhamed Mujić, Milan Galić, Dragoslav Šekularac i Josip Skoblar.
(spagos)


05.01.2019.

Doživjeti stotu - Ikigai


Zamislite da možete produžiti životni vijek čineći isključivo stvari koje vas čine sretnima.


Ova atraktivna teorija sasvim je moguća, a ima, vjerovali ili ne, i znanstvenu potvrdu. Japansko selo Ogimi na ostrvu Okinawa prozvano je "selom dugovječnosti" jer njegovi stanovnici redovno "prešišaju" stotu. Njihov znatno dulji životni vijek, barem u odnosu na zemlje zapadnoga svijeta, nije uslovljen isključivo gimnastikom i kuhanim zeljem. Postoji još jedan element u jednačini, koji je lako zaboraviti...
Stanovnici Okinawe, njih otprilike 3000, poznati su po svojemu usporenom tempu, žive s pogledom na okean, često se druže unutar zajednice, smiju i šale neprestano... Većina stanovnika ima svoj vrt s povrćem kojeg, dakako, i konzumiraju.
Kao posljedicu ovakvog načina života imamo selo puno nasmijanih ljudi koji će vrlo vjerojatno poživjeti do "stote", uz to tokom života imaju mnogo manje hroničnih bolesti, gotovo da ne znaju za rak i bolesti srca, a stepen demencije kod penzionera je zanemariv i ispod svjetskog prosjeka, piše CNN.
Mnoge su knjige napisane o ovom dugovječnom selu, mnogo je znanstvenika istraživalo njihovu posebnost koja je toliko željena među stanovnicima ostatka svijeta. I svako od tih istraživanja naglašava važnost "ikigaija".


Ikigai je japanska filozofija čija nas premisa vraća na početak teksta. Ako ćemo ovu riječ najjednostavnije prevesti, ona bi značila "sreća proizišla iz zaposlenosti aktivnostima koje nekome donose smisao i zadovoljstvo".
Ukratko, bavljenje hobijima koji donose sreću, ispunjenje.
Znanstvenici kažu i ovo: dugovječnost je najverojatnije kombinacija niza faktora poput načina prehrane, tjelovježbe, druženja s prijateljima i obitelji. Radi se o stanovnicima koji ne posjeduju mnogo materijalnih dobara, provode većinu svojega vremena na svježemu zraku, aktivni su, spavaju dovoljno i jedu zdravo i lagano.
Koncept ikigaija postaje tako sinonim za životnu strast, smisao, ono što vas pokreće. Ako se sve gore navedeno pomiješa i pročisti negativnih utjecaja, ostaje ikigai.
Kako pronaći svoj ikigai?
Najjednostavniji sklop pitanja koja vam mogu pomoći pronaći svoj ikigai su: "Što volite raditi?", "U čemu ste dobri?", "Za što vas od toga mogu platiti?", "Što od navedenoga treba svijetu?". Kada pronađete nešto što "upada" u sve četiri kategorije i odgovara na sva pitanja, pronašli ste svoj ikigai.
Drugim riječima, ponađete li posao koji volite raditi (za njega vas, dakako, i plaćaju), a uz to se ne zamarate materijalnim ušteđevinama, već provodite vrijeme s prijateljima i u aktivnostima, znatno biste mogli produljiti svoj životni vijek. Naravno, trebalo bi uključiti i "fizičke" faktore poput tjelovježbe i prehrane.
No je li to uopće moguće u užurbanom tempu i uz način života na koji smo navikli?
Ikigai je toliko individualan pojam da je vrlo moguće dati potvrdan odgovor i na ovo pitanje. To može biti sklonost druženju s prijateljima, kuhanje, pisanje, pomaganje susjedima, slikanje u prirodi...
Kada su upitali stanovnike sela Ogimi u Japanu o njihovim individualnim ikigaijima, odgovori su bili dosta specifični.
"Sadim svoje povrće i kuham ga", "Proizvodim stvari od pruća", "Družim se s prijateljima", rekli su umirovljenici ovoga mjesta.
A svi oni poručuju isto. Treba pronaći ikigai, sreću, u malim stvarima. Najvažnije od svega, ne tražite krivca što niste pronašli ikigai u drugima, u okolišu. Na vama je da pronađete ono što vas čini sretnima. Jednom kad to uspijete, mogli biste se i približiti "stotoj"...
(mostarskibehar)


05.01.2019.

Spektakl meteora u decembru


Pogledom prostim okom na jedan padajući meteor nije vidljivo, ali pogled putem kamere, otkriva pravi spektakl. Boje meteora nastaju kada se nebesko tijelo raspada i pri tome oslobađa jone.
Magnezijum poklanja plavo zelene iskre, kalcijum svijetli ljubičasto, nikal svijetlo zeleno. Tragovi meteora iz staze Geminda očaravaju nas po nekoliko minuta pri vedrom noćnom nebu u decembru.
Pri tome, sam metor izgori u vremenu od nekoliko sekundi.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
04.01.2019.

Kobayashi slavio i u Insbrucku



Japanski skakač Ryoyu Kobayashi (22) pobijedio je i u Insbruku, na trećem takmičenju turneje "Četiri skakonice", koje se tradicionalno održavaju u na početku svake godine
Kobayashi je tako nanizao i treći trijumf od početka godine i blizu je da dostigne najveći uspeh u karijeri. 
Ukoliko kompletira sve četiri skakaonice, pridružiće se dvojici skakača kojima je to do sada pošlo za rukom, Swenu Hannawaldu 2001/2002 godine i Kamilu Stochu 2017/2018 godine, a već sada se već se je pridružio skupini skakača koji su na ovoj turneji do sada postigli po 3 pobjede.
Japanac je slavio skokovima od 136,5 metara i 131, što mu je donijelo ukupno 267 bodova, a u ukupnom poretku ima 815,9 bodova, čak 46 više od drugoplasiranog Markusa Eisenbichlera.
Naredno takmičenje na programu je u 5. i 6. januara u Bishofshofenu.
(sport)

04.01.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike dana


Skoro da smo navikli na ovakve slike iz mjesta Shenyang u Kini, u ovo doba godine. Na dronskoj slici se vidi jedan čovjek kako pliva u zaleđenom jezeru, dok je vanjska temperetura iznosila minus 20 stepeni.

Finale južnoamerilkog fudbalskog Kupa Libertadores odigrano je na stadionu Santiago Bernabeu u Madridu. Nakon nereda u Argentini, odigravanje revanš utakmice finala Superklasika između River Plate i Boca Juniors je premješteno u Madrid u Španiji. Na kraju su navijači River Plate slavili zajedno sa njihovim ljubimcima.

U Wellingtonu, Australija, Irena O'Shea je u svojoj 102. godini izvela skok padobranom sa visine od 4300 metara. Ovim skokom, postala je najstarija skakačica padobranom na svijetu. Svoj prvi skok je, inače, izvela na svoj 100. rođendan. Što kažu, nikad nije kasno!

U Yichunu (Kina), takmičari u jedenju chili paprika sjede u jednom vrućem izvoru. Kako je zabilježeno, pobijedila je takmičarka koja je za minut pojela 20 komada ovih prilično ljutih papričica.

U Alahabadu u Indiji, umjetnici su oslikali stubove mosta Shastri, ispod koga protiče rijeka Ganges. Ovo je bio dio akcije “Paint My City”, Oslikaj moj grad, koja je organizovana povodom Kumbh Mela svečanosti u ovom gradu.

U Parizu su bile demonstracije “Žutih prsluka ispred Trijumfalne kapije. Na vrhuncu demonstracija, policija je upotrijebila suzavac i vodene topove. Prema navodima policije uhapšeno je oko 600 demnstranata,  500 ih je zadržano u pritvoru. Policija se ulicama kretala u oklopnim vozilima.

A u Münchenu, Bayern, štrajk na željeznici. Na slici se vide zadnja crvena svjetla tri ICE voza, koji stoje na šinama iza crvenih svjetala na signalima, na centralnoj stanici u ovom gradu. Njemačke željeznice su zbog štrajka obustavile saobraćaj vozova u čitavoj državi. Putnici su uzalud čekali da vozovi krenu. Sindikati željezničara (EVG) su nakon prekinutih pregovora oko tarifnog pravilnika pozvali na štrajk upozorenja na području čitave države.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
03.01.2019.

Oni su obilježili jedno vrijeme: Giga i Netjak

Generacijama koje su odrastale uz male TV ekrane u sjećanju su ostali glumci Marko Nikolić, u ulozi Gige Popadića iz serije „Bolji život“ iz osamdesetih godina, kao i Ivo Gregurević u ulozi Netjaka iz kult serije „Velo misto“ iz sedamdesetih godina prošlog vijeka.

I onda dvije vijesti odjednom. Marko Nikolić i Ivo Gregurević su nas napustili u jednom danu.

Preminuo glumac Marko Nikolić, Giga iz serije "Bolji život"



Glumac Marko Nikolić preminuo je u 73. godini u zvezdarskoj bolnici, javio je RTS.
Njegova kćerka, takođe glumica, Mina, objavila je na svom Facebook nalogu zajedničku profilnu fotografiju na kojoj piše 1946 – 2019.
Marko Nikolić je rođen u Kraljevu 20. oktobra 1946. godine.
Glumu je diplomirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu.
Bio je član Narodnog pozorišta od 1970. godine. Igrao je u pozorištu, na filmu i na televiziji.
Televizijsku slavu je stekao (glavnom) ulogom Gige Moravca (Dragiše Popadića) u TV seriji “Bolji život” (1987, 1990), kao i ulogom Karađorđa, u nekoliko TV drama i u seriji Vuk Karadžić.
Glumio je u seriji “Žigosani u reketu”.
Dobitnik je više nagrada za glumačko stvaralaštvo.
(Fena)

Preminuo Ivo Gregurević, jedan od najpoznatijih hrvatskih glumaca



Jedan od najpoznatijih hrvatskih glumaca Ivo Gregurević preminuo je u 67. godini života, javlja HRT.
Za sad nema informacija o uzroku smrti.
Ivo Gregurević rođen je u Donjoj Mahali (Orašje), 7. oktobra 1952. godine. Još kao dječak Ivo Gregurević bio je zaljubljen u film, kino i filmsko platno. Po završetku srednje škole, Gregurević upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Na filmu je debitovao već 1977. godine (“Ne naginji se van”, B. Žižića) glavnom ulogom provincijalca na radu u Njemačkoj. Iste godine, snima kultni film Antuna Vrdoljaka “Mećava”, u kome igra lik Ivana. Baš su ga takve uloge, ruralne i provincijalne, okarakterisale. Vrsno je tumačio rabijatne i grube “narodske tipove”, poput otmičara u “Osuđenima” (1978.) Z. Tadića, konduktera u “Kraljevoj završnici” (1987.) Ž. Tomića i istražitelja u “Životu sa stricem” (1988.) K. Papića.
U “Velom mistu”, igranoj seriji snimanoj od 1979.-1981., koju je režirao Joakim Marušić prema scenariju Miljenka Smoje, Gregurević je veliku popularnost stekao igrajući ulogu Netjaka. Godine 1986. postao je član ansambla Drame HNK u Zagrebu.
Film “Čaruga”, koji je zacementirao njegov status u samom glumačkom vrhu, snimio je 1991. godine. U njemu je, uz glavnu ulogu, zaigrao i ženski lik snaše.
Tokom 80.ih i 90.ih ostvario je niz izuzetno zapaženih velikih uloga na filmu, a snimao je i televizijske reklame.
U teatru je igrao u dramama velikih svjetskih i ovdašnjih pisaca: Shakespearea, Čehova, Gogolja, Krleže, Držića, Smoje… Radio je na filmovima i serijama s Rajkom Grlićem, Brankom Šmitom, Antunom Vrdoljakom, Lukasom Nolom…
(Fena)

(spagos)

03.01.2019.

Prepreka i fotomotiv


Turisti iz Kine na granici između Mexica i SASD prave fotografije svojim mobitelima.
Zbog radova na popravki zida, jedn vrata su širom otvorena. Za posjetioce grada Tijuane zid na granici je samo jedan fotomotiv, a za migrante iz Južne Amerike prepreka ka putu u bolji život.
Proteklih sedmica njih hiljade su pristigli na granicu.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
02.01.2019.

Novi serijal: Mostar u starim novinama i zanimljivosti iz prošlosti

fotografija Raymond Poincare1901.

Pred vama je novi serijal, kojim smo današnjim generacijama željeli prenijeti dio događanja u Mostaru od prije sto i više godina. Priloge smo prikupljali iz brojnih stranih i domaćih novina koje su izlazile prije vijeka, pa i prije, kao i iz mnogobrojne postojeće literature i iz priča starijih Mostaraca.
Prvobitno smo namjeravali priloge objaviti u dva različita serijala – jedan s isječcima iz starih novina pod nazivom „Mostar u novinama prije stoljeća i više” i drugi „Zanimljivosti iz prošlosti”. Ali, na kraju je preovladalo mišljenje da su teme veoma slične, pa smo dva serijala spojili u jedan.
Što se tiče starih listova koji su izlazili u Mostaru i u cijeloj BiH, moramo napomenuti da baš nikakve razlike od današnjih medija nema ni u doba koje navodimo. Naime, i tada kao i danas, svaki list pokrenut od jedne nacije ili vjere, protežira svoje, a nesmiljeno kritikuje postupke ostala dva naroda.
Ima tu beznačajnih stvari, karakterističnih za svaku čaršiju, komunalnih problema, pritužbi na ponašanje policije, kao i gradske vlasti i pojedinaca, ali ima i veoma značajnih, koji su obilježile istoriju našeg grada.
Priloge smo prilagodili današnjim uslovima, ali smo tekst priloga ostavili doslovan kako ne bismo remetili ondašnji način komunikacije i aktuelnu gramatiku. Vjerujemo da će oni koje zanima istorija Mostara pronaći mnoge zanimljivosti, bizarne, ali i značajne za ondašnji život grada. Pojedine smo priloge (gdje je to moguće) dopunili našim komentarima ili razjašnjenjima, kao i fotografijama dijela grada iz toga doba.
Nadamo se da će vas ovo kratko podsjećanje na prošlost Mostara zaintrigirati.
Prirdili: Tibor Vrančić /Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
02.01.2019.

Bez krova nad glavom


Najvjerovatnije su ljudi iz Port Orcharda bili okupirani pripremama za božićno slavlje, u trenutku kad ih je tornado ostavio bez njihovih kuća. Naletio je bez ikakvog upozorenja preko gradića zapadno od Seatlea, rušeći stabla i kuće pred sobom, kao domine.
Ciklon je skidao krovove sa kuća, kao kod ove kuće na slici, a stanari koji su bili ili u kuhinji ili u dnevnoj sobi, nisu imali pojma šta ih je snašlo u sekundi.
Tornada u ovo doba godine u ovim krajevima, ipak, nisu tako uobičajena pojava, ali šta to danas više nije uobičajeno, pri ovako ludim vremenskim prilikama u svijetu?
(stern)
(NovaSloboda.ba)
01.01.2019.

Ryoyu Kobayashi slavio i u Garmisch-Partenkirchenu




Na novogodišnjoj turneji Četiri skakaonice Ryoyu Kobayashi je slavio i u Garmisch - Partenkirchenu.
Nakon trijumfa u Oberstdorfu sjajni Japanac je slavio i u Garmischu i na taj način povećao prednost u poretku turneje.
Kobayashi je slavio skokovima od 136,5 i 133 metra, što je bilo dovoljno za 266,6 bodova, samo 1,9 više od drugoplasiranog Markusa Eisenbichlera (138 i 135 metara). Treće mjesto zauzeo je Dawid Kubacki.
U poretku Novogodišnje turneje Kobayashi vodi sa 548,9 bodova, drugi je Eisenbichler (546,6), a treći je Kubacki (526,0).
Naredna stanica je Innsbruck upetak, a potom u nedelju slijedi posljednje takmičenje u Bischofshofenu.
(sport)

01.01.2019.

Taj čudesni svijet - Slike dana


Plesači na probi za predstavu „Trovatiara“ u pozorištu Yoyce u New Yorku. Plesna grupa „Les Ballets Trockadera de Monte Carlo“ je jedna čisto muška baletska grupa, koja parodira konvencije klasičnog baleta.

Skulptura umjetnika James Colomina stoji ispred policajaca u Toulouse u Francuskoj. Oni su tu stigli da nadziru demonstracije učenika i nastavnika protiv reformi školskog sistema u Francuskoj.

Na proslavi 60. godišnjice osnivanja autonomne oblasti Guangxi u Kini, plesači pokazuju svoje sposobnosti. Ova pokrajina se nalazi na granici sa Vijetnamom i predstavlja turističku atrakciju zbog živopisnih sela, kraških predjela i pirinčanih terasa.

Oko 1.000 ljudi obučenih kao Deda mrazevi učestvovali su u tradicionalnij trci, koja se organizuje u Postdamu u Njemačkoj. Oni po kategorijama moraju savladati staze duge između 2,5 i 10 kilometara.

Dario Benedeto, igrač Boca Juniorsa, napravio je grimasu iza leđa igrača Gonzalo Montiela igrača River Plate. Nakon prepirki i sporova koji su trajale sedmicama, ružnih incidenata među navijačima, te pravnih sporova, finale Copa Libertadores je na kraju odigrano u Madridu, a pobjednik je bila ekipa River Plate.

Chang e-4 je lansiran u Xichang Satelitskom centru u jugozapadnoj Kini. Sonda bi trebala da se spusti na tamnu stranu Mjseca i da tamo istražuje tlo i stijene.

Iznad brda Kirkjufell na Islandu bila je vidljiva polarna svjetlost. Brdo visoko 463 metra nalazi se na zapadnoj strani ovog ostrva i poznato je po spektakularnim pejsažima i polarnoj svjetlosti. Ovo brdo se ponekad korišteno za filmske kulise u filmovima „Game of Thrones“.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
01.01.2019.

Prvog jutra NG...


...buđenje, mahmuranje, glava ko rondo, bečki koncert, šetnja do na partizansko, na čisti zrak, onda skokovi iz garmisch-partenkirchena, pa sarma, pa sahatak dospavati...a uvečer, sve ponoviti, još jednom...nekad bilo...danas: mahmurluk ne, šetnja da, partizansko daleko, sarma ne, sve ono što je čovjek volio...ne...a večeras: isto kao i sinoć, ali kao nekad...ne... 

Šta je tu je. Idemo dalje...

(prenešeno sa ovog bloga, objavljeno 01.01.2014, sve isto)

(spagos)