spagosmail

Dobrodošli na moj blog


28.02.2019.

Praznina u duši, praznina u srcu










Skulpture koje simbolizuju prazninu koja nastaje u čovjeku kada biva prisiljen napustiti svoju zemlju, svoj život, svoje prijatelje.

Francuski umjetnik Frances Bruno Catalano, stvara prekrasne i nestvarne skulpture koje simbolizuju prazninu koja nastaje u čovjeku kada biva prisiljen napustiti svoju zemlju, svoj život, svoje prijatelje ...iz bilo kojeg razloga.
(buka)

28.02.2019.

Prelijepi konji na Bilima



Zadnjih nekoliko godina često smo u prilici na internetu i u medijima vidjeti slike prelijepih konja na Bilima. Mnogima je nepoznato gdje se uopšte nalaze Bile (ili Bijele, kako su također nazivane).
Nekoliko riječi o ovoj lokaciji, koja nije nimalo daleko od Mostara, iz teksta ovjevljenog na portalu radiosarajevo.ba iz 2013. godine:

„U Hercegovini ima dosta prirodnih zanimljivosti, od ljepote krajolika do poludivljih životinja koje su nam na dohvat ruke. Nije česta pojava da ćete negdje naići na krdo konja koji su potpuno nezavisni od ljudi i slobodno se šeću padinama i proplancima ovih krajeva. Ali na prostoru Bila i nižih dijelova planine Čabulje na platou ili bolje reći proplanku na nadmorskoj visini oko 1.000 metara možete upravo vidjeti to, poludivlje konje potpuno slobodne ali uvijek u obrambenoj formaciji kruga gdje svi motre pogledom kojim pokrivaju i 'snimaju' cijeli teren kako bi na vrijeme primjetili sve šta im se približava.
Jako inteligentne životinje dopuštaju 'uljezu' približavanje na određenu daljinu i doimaju se mirnima, međutim ako ste poželjeli biti skroz blizu ovih prelijepih životinja, stiže vam upozorenje od vođe koji se lagano izdvaja i postaje vidno nervozan, piše Abcportal.com.
Teren je bogat travom i ispašom pa su konji lijepo uhranjeni. Ukoliko potraju ljetne suše najveći problem je voda koje nema dovoljno za preko 100 poludivljih životinja koje borave u više krda na prostoru Bila, pa se onda uključuju mještani Goranaca i članovi tamošnjih konjičkih klubova koji se onda pobrinu za dovoz vode do nekoliko konjskih lokava. Također mještani se brinu o konjima i u zimskim hladnim i snježnim mjesecima kad su uvjeti za konje zbog hladnoće i nedostatka hrane jako teški.
Ako imate priliku i ljubitelj ste prirode i svijeta divljih životinja nemojte propustiti priliku za posjetiti Bile i širi prostor planine Čabulje u Hercegovini“.

A da se i među ovim konjima dešavaju jako uzbudčjibe stvari, svjedoči kratki zapis Ovih dana, sa facebook stranice “Konji na Bilima”:

„Nerijetko se zna dogoditi da se kobila odvoji od svoga krda kako bi se oždrijebila u samoći. Jedan takav primjer smo imali prije par dana. Mlada kobila se odvojila od svoga krda i oždrijebila se u blizini novog betonskog pojila.
Nakon par dana, dok ždrijebe stane na noge kako treba i dok kobila bude spremna na parenje, ona ide na proplanke i mjesta na kojima ju mladi mužjaci mogu lako ugledati Tada nastaje borba za nju i pravo na parenje sa njom. Uglavnom do nje dolaze mladi mužjaci koji nisu glavni u svojim krdima. Oni se međusobno bore i na posljetku se jedan od njih pari sa kobilom. Često tako nastaju nova krda. Kada pastuh skupi par takvih kobila on formira krdo na čijem čelu je on.
Ostaje nam vidjeti hoće li se kobila vratiti u svoje staro krdo ili ce sa nekim mladim mužjakom formirati novo“.
(tekst i fotografije sa facebook/Konji na Bilima)

(spagos)

28.02.2019.

Trojke, odjednom...


Protekle nedelje, na krovu jedne zgrade u Münchenu, gdje inače, već dvije godine boravi jedno malo stado ovaca, na svijet su došle trojke.
Tri jagnjeta, sva tri muška. Za ljude koji se brinu o njima, bio je trenutak iznenađenja, kada je mama ovca, jednog za drugim, ojagnjila tri mala jagnjeta. Težina nakon poroda, svaki po 3,5 kilograma. Kao i sva druga jagnjad, i njih trojica su odmah, nakon što su došli na svijet stali na svoje noge i potražili mlijeko kod svoje majke. Jaganjci će ostati uz svoju majku, i pridružiti se odraslim članovima stada.
Na krovu zgrade, koja se nalazi u blizini Ostbahnhofa u Münchenu, nalazi se ukupno jedanaest „crnonosih“ ovaca. To je jedna rijetka vrsta. Potiču sa pašnjaka na Oberwallisu, na jugu Švicarske. Ne traže puno hrane, ali, takođe, ne daju puno vune ni mesa, kao druge ovce. Zbog toga, za ovu vrstu ovaca uzgajivači nikad nisu ni imali puno interesa. Po prirodi su neobično mirne, baš kao ovce, kako to narod kaže.
Ovim ovcama, na krovu zgrade, redovno u posjetu dolaze đaci, kako bi praktično, i na licu mjesta upotpunili svoje znanje. Posjete moraju biti unaprijed najavljene, kako se ne bi stvarala gužva i uznemiravalo ovce. Sada, kad na svijet dolaze mladi, posjete su uskraćene, barem na mjesec dana.
A dotle će i ovi maleni, biti još veći i još jači.
(sdz)
(NovaSloboda.ba)
27.02.2019.

Ubistvo Karabega – Chicago daily tribune, 6.8.1878. godine



U časopisu Chicago daily tribune, dana 6. avgusta 1878. godine, objavljen je sljedeći tekst:
“Austrijska okupacija.
London, 5 avgust – Iz Beča doznajemo da je pobuna u Mostaru u Hercegovini inicirana od Crnogoraca i da će sukob izazvati ozbiljne komplikacije s Austrijom. Navodi se da je stanje u Mostaru gore nego u glavnom gradu Bosne Sarajevu, da su upravnik grada i mostarski muftija ubijeni, da je cijelo stanovništvo naoružano, a da se muslimani iz susjednih država priključuju pobuni”.
Istoga dana časopis Daily Globe, 6.8.1878. godine objavljuje slijedeći tekst:
“Ulazak trupa.
Beč, 5.avgusta – The Abend Post javlja zvanične detalje austrijske okupacije turskih provincija: Glavna kolona napreduje dolinom Bosne i nakon prevlađivanja velikih teškoća usput postepeno dobija pristanak stanovništva. Vlasnici nekretnina su posebno prijateljski nastrojeni. Budući je agitacija u Sarajevu vrlo loša, poslat je 1. avgusta iz Derbenda (Dervente) kapetan Mellenković, glavni u štabu, sa odredom husara, kako bi izvidio stanje u dolini Bosne. Izgleda da je posvuda primljen s radošću. Čuvši da je u Žepču bila organizovana pobuna, kapetan je nastavio prema tamo, te ja na ulazu u grad bio dočekan plotunom pobunjenika. Husari su formirali napad i budući nije bilo moguće ući u grad, odmarširali su natrag u Maglaj. Tamo su stanovnici, prethodno prijateljski raspoloženi, otvorili jaku paljbu na husare, koji su bili primorani brzim hodom preći tjesnac, tako da je tu nastradalo 70 husara.
Ostatak trupa je dostigao austrijsku predstražu u Hercegovini. Austrijancu su napredovali juče prema Mostaru, uz kratke borbe s petstonjiak pobunjenika blizu Čitluka, ubivši nekolicinu i zarobivši nešto zarobljenika. Ranjena su četvorica Austrijanca”.
(prevodi: Tibor Vrančić)
Ulazak austrougarske vojske na čelu s generalom Jovanovićem u Mostar izazvao je različite reakcije kod sva tri naroda. Ukratko, najradikalniji muslimani koji su bili protiv dolaska austrougarske vojske, na čelu sa samoproglašenim Ali-agom Haljevcem upade 2. avgusta 1878. godine u Konak, ubiše kajmakama Murat-bega, zaklaše mutesarifa i njegovog zeta, svukavši ih prethodno do gola i opljačkavši. Zatim upadoše u kuću muftije Sidiki ef. Karabega, usmrtiše ga, pa ga zatim iskasapiše nožem i opljačkaše. Namjeravali su isto učiniti i njegovoj ženi i djeci, ali ih susjeda sakri od razbjesnjele rulje i tako spasi sigurne smrti. Bezvlašće i strah po Mostaru se nastavi sve do 4. avgusta, kada vođa pobunjenika sa svojim jaranima odjaha do Bišća, gdje se ponizno pokloni zapovjedniku austrougarske vojske generalu barunu Stjepanu Jovanoviću i zaželi mu dobrodošlicu u naš „mirni“ grad.
Bitno je da je nakon početne svađe svih vjera u Mostaru tog ljeta 1878. godine oko prihvatanja ili odbijanja dolaska Austrougarske u naš grad, na kraju prevladalo razumno mišljenje da se s rogatim ne treba bosti.
Ovdje donosimo i faksimil originalnog telegrama upućenog stanovništvu Mostara, a poslatog od strane generala Jovanovića.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
27.02.2019.

Mostarenje kroz memoriju








Nije grijeh, zatvoriti oči i dozvoliti sebi, da pođete tamo gdje hoćete, a kad ponovo otvorite oči, bićete bar za trenutak ponovo mlađi i srećnjii.
Jednim klikom u memoriju, prošetati korzom šezdesetih, sedamdesetih ili osamdesetih, stati ispred Hita, spustiti se niz Korzo izmedju devet i deset prijepodne. Napraviti jedan krug pješke , tamo do Tepe i do Starog Mosta. Promostariti se“.
Smail Špago

(Aid Čizmić/facebook)

Prijetno me iznenadi postavka ovih nekoliko rečenica na facebooku, koje su nastale prije dobrih 25 godina, a satavni su dio jednog malo dužeg teksta kojei sam uvrstio u knjigu „Mostar kružno“ pa se i sam vratih u ta vremena kad su nastale, ali i u vremena o kojima govore. Naravno, uz nekoliko slika iz tog perioda.
(spagos)

27.02.2019.

Kitove ubijaju


Na slici se vidi ulovljeni brazdasti kit (Balaenoptera acutorostrata), ulovljen u Japanu 2017. godine. Sada slična sudbina čeka preko 2.000 kitova u vodama oko Islanda.
Njihovo veličanstvo, divovi mora, glavna su atrakcija Islanda, a izleti brodovima pokreću privredu ove ostrvske države. Cijena jedne ture po osobi iznosi 70 eura. Ali, i brutalno ubijanje ovih morskih sisara je dobar izvor prihoda. U narednih 5 godina, tamo bi trebalo biti izlovljeno preko 2.000 kitova.
Ministarstvo za ribarstvo i poljoprivredu donijelo je odluku da svake godina sve do 2025. može biti izlovljeno 209 kitova perajara (Balaenoptera physalus)  i 217 brazdastih kitova. Kako kažu, ova odluka vlade je donesena u skladu sa istraživanjima Nacionalnog instituta za more i tamošnjeg univerziteta.
Izvješta je naišao na oštru kritiku Islandskog saveza za zaštitu okoline. Prvo, što  donosioci odluke nemaju dovoljno privrednog znanja za ovakve proračune, a drugo, grupe koje štite okolinu nisu nikakve terorističke organizacije, kako to stoji u izvještaju. I treće, prijetnja ljudske eksploatacije je realna i stoga je potrebna zaštira kitova.
U zvaničnom saopštenju vlade se navodi  kako je „lov na kitove u vodama Islanda ograničen na postojeću obnovu i zalihu za izlov navedenih vrsta kitov, te da je to naučno osnovan i  pri čemu se strogo vodi računa o usklađenosti sa međunarodnim pravom“.
„Ubijanje životinja je užasna stvar“, kažu iz odrganizacije za zaštitu životinja, dodajući: „Mora postojati dobro opravdanje da se životinje ubijaju na ovakav način, nudeći meso turistima, i izvozeći ga u Japan. Zaista nema opravdanja da Island ubija svoje  kitove“.
Inače je lov na kitove zabranjen od 1986. godina, odlukom Međunarodne komisije za lov na kitove (IWC). Zemlje poput Islanda, Norveške i Japana su protiv ove zabrane, iako su i same članice IWC. Na Islandu postoje dvije kompanije koje love kitove po vlastitim kvotama.
Prema IWC, lov na kitove je doveo do opadanja populacije kitova na svijetu. Pored toga, ubijanje živoinja je okrutna stvar, jer i nakon upucaja harpunom, kitovi još dugo ostaju živi.
(bild)
(NovaSloboda.ba)

26.02.2019.

Zdravlje prije svega





Bosna i Hercegovina na 42. mjestu najzdravijih nacija, ispred Srbije i Makedonije
Na listi najzdravijih nacija na svijetu prema Bloomberg Healthiest Country Indexu iz 2019. godine su Španjolci. BiH je na toj listi zauzela 42. mjesto.
Još pet evropskih zemlja našlo se među prvih deset na spisku najzdravijih nacija u 2019. godini: Italija na drugom mjestu, Island na trećem mjestu, Švicarska na petom, Švedska na šestom i Norveška na devetom mjestu.

Kada je riječ o našem regionu, najzdravija nacija su Slovenci koji se nalaze na 24. mjestu, potom slijedi Hrvatska na 31. mjestu, Crna Gora na 41. mjestu, Bosna i Hercegovina na 42. mjestu, a iza nje su Albanija na 43. mjestu, Srbija na 55. i Makedonija na 56. mjestu.
Japan koji je na listi iz 2017. godine bio najzdravija nacija sada je na četvrtom mjestu i to je ujedno najzdravija azijska zemlja.

Na spisku deset zemalja s najzdravijim stanovništvom su i Australija, Singapur i Izrael.
Indeks ocjenjuje nacije na temelju sljedećih faktora: trajanje životne dobi, pretilost, upotreba duhana, ekološki faktori poput pristupa čistoj vodi i sanitarni uvjeti.

Španija ima najveće očekivano trajanje života u zemljama Evropske unije.
Prema prognozama Instituta za mjerenje i procjenu zdravlja Univerziteta Washington, Španci će do 2040. godine imati najduži životni vijek, gotovo 86 godina, a slijede Japan, Singapur i Švicarska. 
Istraživači vjeruju da su za ovakve pozitivne rezultate Španije i Italije "krive" prehrambene navike, tj. njihov mediteranski način prehrane koji je bogat ekstra djevičanskim maslinovim uljem i orašastim plodovima.

Sjedinjene Američke Države pale su za jedno mjesto pa se sada nalaze na 35. mjestu, dok su građani Kanade na 16. mjestu najzdravijih nacija.

U odnosu na prethodnu listu Južna Koreja je poboljšala svoj rezultat za čak sedam mjesta pa je sada na 17. mjestu.
(klix)
26.02.2019.

Iz materijala za knjigu Mahala Carina u Mostaru: Dva dječaka sa Carine


Desno, moj najstariji brat Ismet (1943-2016) sa Ilijasom-Izom Delićem (1936-2013).
Muzika je bila Izina strast kojoj je ostao vjeran do kraja života. Vrhuncem svoje karijere opisuje kada je u maju 2002. godine sa Mostar Sevdah Reunionom imao koncert u dvorani Queen Elizabeth Hall u Londonu kojeg su kritičari vrlo pozitivno ocijenili, list Evening Standard posvetio im je cijelu stranicu, a Mark Espiner je u publikaciji “This is London” zapisao sljedeće: “Pjevač Ilijaz Delić je bio apsolutna zvijezda koncerta. U krem odijelu, srebrene kose, te noći je bio Frank Sinatra, čiji nas je glas pun emocija odveo daleko, na Balkan”
U časopisu Behar koji je tada (1997) uređivao Ibrahim Kajan štampana je recenzija Ismetovih radova:
“Baraljefi Ismeta Kurta u vječnom materijalu – bakru odišu monumentalnošću i postojanošću koji svaki posjetioc osjeti pri prvom susretu sa radovima. Posmatrajući radove sasvim je jasno da se radi o autoru ciji je spektar opservacija okrenut prema bogatom duhovnom, zanatskom i umjetničkom nasljedju svog Mostara i Bosne i Hercegovine.
Tvorevine su nastale kao izraz duhovne potrebe kroz koje Ismet Kurt poseze za svojim korijenima tražeci odgovore na mnoga pitanja nastala kao refleks na opskurnost posljednjih dogadjaja i na tragiku ličnih turbelencija.
Ismet Kurt traži i uzima sokove tradicije, tražeči eliksir za ranjenu dušu.
Ko je mogao vjerovati da ce poslije potpunog razaranja i uništenja, poslije silne mržnje sa istoka i zapada koja se izlila na Mostar, a posebno na njegov stari dio i na Stari most, Potkujundžilukom, tako brzo, opet veselo odjekivati zvuci kujundžijskih čekića, miris jutarnje kafe, dozivanje i “prozivanje”.
Danas stopama rahmetli Ismeta ide njegov sin Edo Kurt, koji nastavlja stvarati čudesne tvorevine u bakru u svojoj umjetničkoj radionici.
(Ahmet Kurt)

26.02.2019.

Izložbe: Željeni snovi i mora


U Londonu je ponovo otkrivena nadrealistkinja Dorothea Tanning.
Kad je umrla 2012. godine, imala je tačno 101 godinu. Najveći dio vremena svog života provela je kao supruga, a tek onda kao umjetnica, slikarka. Izložba, koja će krajem februara biti otvorena u Tate Modem u Londonu, pretvoriće gornju konstataciju u suprotnost. Amerikanka je dugo vremena bila udata za njemačkog nadrealistu Max Ernsta, ali je i sama stvorila velika samostalna djela, posebnog sjaja.
Njene ranije slike su nadrealističke zagonetke, koje, istovremeno, otkrivaju mnogo toga o njoj, njenim željama, njenim snovima, njene noćne more, njene strahove.
Maxa je upoznala 1942. godine, a baš tada je nastala njena najbolja slika pod nazivom „Rođendan“, portret nje same.
Na toj slici se čini, da haljina koju nosi, vodi sama svoj život, razotkrivajući, i pokrivajući njeno tijelo podjednako. A uz to se vidi i jedna manja demonska kreatura, kakve se vide na slikama Hieronymusa Boscha. Tanning, jedna autodidaktkinja, koja se mogla nositi sa najvećim, dvadesetog vijeka, ali istoričari umjetnosti već odavno ne dozvoljavaju takva poređenja.
Ipak, 21. vijek je epoha umjetničke istorijske revalorizacije, kasnih otkrića.
Tome baš odgovara što će Tate Modern uskoro izložiti djela iz vlasitite kolekcije, i od aprila, čitavu godinu, prezentirati djela žena. Kasno iskupljenje za sve Tanninge ovoga svijeta.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
25.02.2019.

Poznati dobitnici Oscara za 2019.










Film “Green Book” (Zelena knjiga) reditelja Pitera Farelija osvojio je rano jutros u Los Angelesu Oscara za najbolji film na 91. ceremoniji dodjela nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i nauke.
U toj kategoriji bili su nominovani “A Star Is Born” (Zvijezda je rođena), “BlacKkKlansman”, “Black Panther” (Crni panter), “Bohemian Rhapsody” (Boemska rapsodija) i “The Favourite” (Miljenica).
Za najboljeg glumca proglašen je Rami Malek za ulogu u filmu “Bohemian Rhapsody”, dok je najbolja glumica Olivia Colman za ulogu u filmu “The Favourite”-
Najbolji film: Green Book
Najbolji reditelj: Alfonso Cuaron (Roma)
Najbolji glumac: Rami Malek (Bohemian Rhapsody)
Najbolja glumica: Olivia Colman (The Favourite)
Najbolja sporedna glumica: Regina King (If Beale Street Could Talk)
Najbolji sporedni glumac: Mahershala Ali (Green Book)
Najbolji strani film: “Roma” (Alfonso Cuaron)
Najbolji dugometražni dokumentarni film: “Free Solo” (Elizabeth Chai Vasarhelyi, Jimmy Chin, Evan Hayes i Shannon Dill)
Najbolji animirani film: “Spider-Man: Into the Spider-Verse” (Bob Persichetti, Peter Ramsey, Rodney Rothman, Phil Lord i Christopher Miller)
Najbolja šminka i frizura: “Vice” (Greg Cannom, Kate Biscoe i Patricia Dehaney)
Najbolja kostimografija: “Black Panther” (Ruth E. Carter)
Najbolja scenografija: “Black Panther” (Hannah Beachler, Jay Hart)
Najbolja filmska fotografija: “Roma” (Alfonso Cuarón)
Najbolja montaža zvuka: “Bohemian Rhapsody” (John Warhurst i Nina Hartstone)
Najbolji miks zvuka: “Bohemian Rhapsody” (Paul Massey, Tim Cavagin i John Casali)
Najbolja montaža: “Bohemian Rhapsody” (John Ottman)
Najbolji kratkometražni animirani film: “Bao” (Domee Shi i Becky Neiman-Cobb)
Najbolji kratkometražni dokumentarni film: “Period. End of Sentence.” (Rayka Zehtabchi i Melissa Berton)
Najbolji specijalni efekti: “First Man” (Paul Lambert, Ian Hunter, Tristan Myles i J. D. Schwalm)
Najbolji kratki film: “Skin” (Guy Nattiv i Jaime Ray Newman)
Najbolji izvorni scenarij: “Green Book” (Nick Vallelonga, Brian Currie i Peter Farrelly)
Najbolji adaptirani scenarij: “BlacKkKlansman” (Charlie Wachtel, David Rabinowitz, Kevin Willmott i Spike Lee prema knjizi Rona Stallwortha)
Najbolja izvorna glazba: “Black Panther” (Ludwig Göransson)
Najbolja pjesma: “Shallow” (A Star Is Born – Lady Gaga, Mark Ronson, Anthony Rossomando i Andrew Wyatt)
Dodjelom Oskara za najbolji film završena je ceremonija dodjele Oscara, kao i sezona dodjela raznih filmskih nagrada.
(NovaSloboda.ba)
25.02.2019.

Prije 50 godina Jimi Hendrix nastupio u Royal Albert Hallu


Legendarni gitarista Jimi Hendrix je 24. februara 1969. godine održao koncert u londonskom Royal Albert Hallu. To je bila posljednja evropska izvedba originalne postave Jimi Hendrix Experience, u kojoj je bubnjar bio Mitch Mitchell, a basist Noel Redding.

Filmska ekipa snimila je Expirience u akciji prije 50 godina. U prilogu video isječak sa snimkom iz performansa, uključujući “Lover Man”, “Hear My Train a Comin“, „I Don’t Live Today“, „Foxy Lady“, cover Elmore Jamesa “Bleeding Heart“, Hendrixov classic „Firte“ i dio naslovne numere Creamovog „Sunshine Of Your Love“.
Pogledajte nastup Jimi Hendrix Experience u Royal Albert Hallu na linku:
(jambase)

25.02.2019.

Tako to rade šišmiši


Kada cvjetni šišmiši (Leptonycteris nivalis) sišu cvijetni nektar, ljudi imaju vrlo malo šanse da vide ovaj spektakl. Najčešće zbog toga, što ove leteće životinje sa dugim specijalnim jezikom, na ovu gozbu odlaze noću. I što su veoma stidljivi.
U skladu s tim, ova fotografija jednog turiste, nastala na Kostariki, vrijedna je pažnje, ne samo zbog toga što je ovu gozbu pomno pratio tri sata i čekao najpogodniji, to jest najvidljiviji trenutak da pritisne okidač na kameri.
To što rade šišmiši, dio je jedne drevne razmjene između biljaka i životinja: Ja tebe hranim, a ti, preko dlaka na tvom krznu, širiš dalje moj polen.
(spiegel)

(NovaSloboda.ba)
24.02.2019.

Večeras dodjela Oscara




U Dolby teatru u Los Angelesu noćas će biti održana 91. ceremonija dodjele Oskara, nagrade američke Akademije filmskih umjetnosti i nauke.
Favoritima sa po 10 nominacija se smatraju britanski film “Miljenica” (The Favourite), crna komedija o političkim intrigama i igrama moći na dvoru kraljice Ane u 18. vijeku, i “Roma”, nostalgični osvrt na život jedne kućne pomoćnice u domu srednjeg staleža u Meksiko Sitiju.
“Miljenica” je dobila i tri nominacije za glumačke nagrade. Olivia Colman je kandidatkinja za najbolju glumicu. Za sporednu žensku ulogu nominovane su i Emma Stone i Rachel Weisz.

Ipak, sam broj nominacija ne garantuje da će neko i dobiti nagradu za najbolji film, jer za to glasa 8.200 članova Akademije iz različitih oblasti, kaže scenarista i reditelj Murray Horwitz za Glas Amerike, prenosi Tanjug.
“Crni klanovac” (BlacKkKlansman) Spikea Leeja, oštra satira o rasizmu u Americi, kandidat je za šest Oskara, dok je za sedam Oskara nominovan “Crni panter”, film o superheroju, Rajana Kuglera.
“Zvijezda je rođena” (A Star Is Born) dobila je osam nominacija, među kojima za najbolji film, kao i za glavnu mušku ulogu za Bradleya Coopera, dok je Lady Gaga nominovana za glavnu žensku ulogu kao i originalnu pjesmu za “Shallow.“
Film o grupi Queen, “Boemska rapsodija” također je nominovan za najbolji film, a Rami Malek za najboljeg glumca.
U kategoriji najboljeg filma je i “Zelena knjiga” (Green book), čije su zvijezde Viggo Mortensen i Mahershala Ali nominovani za glavnu i sporednu ulogu…kao i “Potpredsjednik“ (Vice) – koji je donio i nominacije za glavnu mušku ulogu Christianu Baleu, Amy Adams za sporednu žensku ulogu, a Adamu McCayu za režiju.
Disneyevi “Incredibles 2“ i “Ralph Breaks the Internet” su u trci za najbolji animirani film.
(radiosarajevo)

24.02.2019.

Biciklista na žici ponovo iznad Miljacke


Tekst & foto: Jadranka Šuster

"Biciklista na žici" što ga je stvorio umjetnik Enes Sivac ponovo visi iznad Miljacke u blizini Pravnog fakulteta. Ova skulptura je prvi put postavljena u proljeće 1993. kad je grad bio pod opsadom i izložen granatiranju i snajperisanju. Nadrealna slika u onom paklu!?
Poslije rata je jedno vrijeme bila ispred zgrade Parlamenta BiH.?
Sarajevo, februar 2019.

24.02.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike sedmice


Aktivisti grupe “EndGelände” su, u sklopu nedelje akcije, protestvovali protiv rezultata Komisije za ugalj u Njemačkoj, i pri tome zauzeli jedan bager na rudniku lignita u Lausitzu, u blizini Leipziga. Protest da, ali zauzimanje tuđih sredstava za rad ne. Svih 17 učesnika protesta je uhapšeno.

Indonezija i vulkani su u zadnje vrijeme skoro postali sinonimi. Iz jedne male luke po imenu Pehe, na ostrvu Siau vidi se vulkan Karangetang, kako izbacuje dim i pepeo. Zbog aktivnosti vulkana, desetine stanovnika iz mjesta morali su biti evakuisani na sigurno.

U Nici, u Francuskoj, jedan majstor upravo nanosi posljednje poteze četkom na ogromnoj figuri sa likom predsjednika Trumpa. Grad Côte d´Azur se nalazi u sred priprema za karneval, koji će se ove godinje održati pod motom “King of Cinema”.

Samo jedno raskršće puteva u Idalia, predgrađu grada Townsvillea u Australiji, viri iz vode. Sve okolo je poplavljeno. Uprkos i do sada velikim poplavama, kažu da plima još nije dostigla svoj vrhunac. Padavinama nema kraja.

Nova kineska godina je na državnoj televiziji proslavljena sa bombastičnim show programom i pompeznim vatrometom.

Tokom proslave Nove godine u Yangonu u Myanmaru, jedan dječak je zauzeo mjesto na ramenima svoga oca. Naime, i u Myanmaru su Kinezi proslavili dolazak Godine svinja.

O kakvoj se zimi i snijegu radilo u Bayarnu u Njemačkoj, pokazuje slika jednog skijaša na snijegom pokrivenom vrhu Veliki Arber, sa 1.456 metara nadmorske visine.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
23.02.2019.

Ponovo u kinima: Prohujalo s vihorom





“Prohujalo s vihorom”, jedan od najomiljenijih i najkontroverznijih holivudskih filmova svih vremena vraća se krajem februara u američke kino-sale u povodu obilježavanja 80-godišnjice njegove premijere.
Film iz 1939., nastao po istoimenome književnom predlošku Margaret Mitchell, priča je o mladoj Scarlett O’Hari koja usred Američkog građanskog rata svim snagama nastoji zadržati obiteljski posjed na jugu zemlje.
U filmu je maestralno glumi britanska glumica Vivien Leigh, a njezinog partnera Rhetta Butlera, Clark Gable.
“Prohujalo s vihorom” prikazivat će se 28. februara u svim američkim gradovima koje imaju kino-sale, prenosi New York Times. S obzirom na to da je riječ o radnome danu, film će biti na repertoaru do 3. marta.
Film je osvojio osam nagrada Oscar, a imao je još pet nominacija. Osvojio je i dva počasna Oscara.
Ako se obračuna prihod što ga je ostvario 1939. godine u usporedbi s aktualnom vrijednošću dolara, film je zaradio 3.785.107.801 dolara, što ga svrstava u kategoriju najkomercijalnijih u historiji američke sedme umjetnosti.
Godine 1982. film je, zbog svojega kulturnog značaja uključen u “državni filmski registar SAD-a”, a Američki filmski institut uvrstio ga je na popis “100 godina 100 filmova”.
Režirao ga je redatelj Victor Fleming. Zanimljivo je da je Gable ulogu dobio tek nakon što ju je odbio Gary Cooper, koji je tada izjavio da će “film biti najveći neuspjeh u historiji Hollywooda”. Prvi Flemingov izbor za Scarlet bila je glumica Paulette Goddard.
Zanimljivo je i to da se za ulogu Scarlett prijavilo čak 1400 glumica, među kojima i Olivia de Havilland, koja je na kraju dobila važnu ulogu Scarlettine sestre Melanie.
Film je počeo snimati George Cukor, no ‘odradio’ je 17 minuta te potom napustio film smatrajući da scenarij nije dobar.
Hattie McDaniel prva je crna glumica nominirana za Oscara. Na kraju ga je i osvojila u kategoriji najbolje ženske sporedne uloge, one Scarlettine dadilje Mammy.
Prva verzija filma trajala je više od četiri i pol sata, no kasnije je skraćena za 48 minuta.
(kult)
23.02.2019.

Stadion „Rođeni“ u novom ruhu: Zapadna tribina natkrivena, radovi se nastavljaju


Radovi na Veležovom stadionu Rođeni su nastavljeni, a ovih dana je kompletirano naktrivanje zapadne tribine, koja je tako dobila jedan sasvim novi, ljepši izgled.
"Paralelno se izvode dvije vrste radove. Pokrivanje zapadne tribine stadiona Rođeni panelima koje je došlo u završnu fazu te izgradnja WC prostorija po UEFA-inim standardima koju je na sebe preuzelo udruženje Mostarski Rođeni, čiji članovi svakodnevno rade na stadionu. Trenutno se farbaju zidovi nakon čega s kreće na postavljanje pločica", poručili su iz mostarskog kluba.
Ranije je naglašeno kako je vrijednost radova iznosila oko 300.000 KM te da će se ubrzo krenuti i s realizacijom opremanja stadiona stolicama.
Podsjetimo, Velež se trenutno nalazi na prvom mjestu Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine te je na najboljem putu povratka u elitni rang bh. nogometa.
Prva prepreka na tom putu ovog proljeća bit će lokalni rival Čapljina, koja će 2. marta gostovati na stadionu Rođeni.
(klix)

23.02.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Zima, oblačno, maglovito, sa smogom, po čitavom svijetu. Jena žena u šetnji slika zamagljenu luku u St. Petersburgu u Rusiji.

A jedan indijski vjernik u vrijeme svečanosti Kumbh Mela, pravi jedan snimak iz blizine, za uspomenu i sjećanje.

U vrijeme zimskog karnevala u blizini kampusa Univerziteta Wisconsin u Madisonu, posjetioci hodaju preko zaleđenog jezera, obilazeći oko Kipa slobode, koji kao da viri samo svojim vrhom iz zaleđenog jezera. U stvari, radi se o replikma dva dijela ovog kipa, dva dobro napuhana i za led učvršćena balona.

Učesnici proslavljaju svečanost „Greberg Sudiro“ u Surakarti u Indoneziji, koja se održava neposredno prije kineske Nove godine, koja, inače, počinje 5. februara.

Opet u Rusiju, tačnije u Moskvu, na stepenice katedrale Hrista spasitelja. Jedan radnik odmrzava zaleđene stepenica na ulasku u katedralu, prije nego što prispiju posjetioci i vjernici. Ova katedrala se smatra centralnom crkvom Ruske pravoslavne crkve.

Petogodišnja ženka vučjaka po imenu Giola, leži na snijegu, sa sunčanim naočalama na očima. Sve se dešava na završetku jednog dana za obuku pasa, tokom koje se psi obučavaju kako spašavati nastradalu iz snježnih lavina. Zbog blještavog sunca, psima se stavljeju ovakve zaštite za oči, barem tokom pauze.

U Münchenu, na vodama tamošnjeg English Gardena, surferi obavljaju svoje aktivnosti, dok pejsaž lagano tone u snijeg.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
22.02.2019.

Plavi časi...


Zima prolazi, slike ostaju. I nagrade za najbolje fotografije sa zimskim motivima.
Vlažni snijeg je dugo padao i ostao na granama drveća. Fotograf Eberthard Emke mogao je samo pretpostavljati kako to izgleda odozgo. Fotodokaz je mogao napraviti tek uveče, pri poslijednjim zrakama dnevne svjetlosti, zbog opasnosti zeleđivanja rotora drona i kada je zrak postao malo suhlji.
Zahvaljujući zimskoj službi za održavanje puteva, cesta bez snijega je strukturirala fotografiju.
Na takmičenju čitalaca Fotomagazina na temu „Blaue Stunde“ (Plavi časovi) fotografija je osvojila prvo mjesto.
(fotomagazin)
(spagos)
22.02.2019.

Moj galebe...


Vjerovatno je galeb sa slike dugo stajao na jednom mjestu, uživajući u trenutku. Možda je u međuvremenu čistio svoje perje. Jednostavno, i on je koristio svoje pravo na pauzu. I onda, ili kad je on smatrao da je dosta, ili kad mu je dosadilo škljocanje fotoaparata u prolazu, elegantno je raširio krila, poletio prvo naniže, a onda se vinuo nebu pod oblake. Kao u onoj pjesmi: „Tebe gledat', s tobom letit', povrh svega nimat' straja i prkosit' svakoj buri i neveri, ća sve vaja, moj galebe“.
(spagos)
22.02.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike sedmice


U Punxsutawneyu u Pennsylvaniji, SAD, zadovoljni svisac po imenu Phil pokazao se publici nakon zimskog sna. Tamnošnjim stanovnocima je to prvo pokazivnje važno, jer njegovo prvo pojavljivanje govori o vremenskim prilikama u narednom periodu. Postoji vjerovanje da, ako Phil po izlasku iz rupe prvu sjenku baci prema zemlji, oštra zima će ostati još najmanje šest sedmica. Ako pri tome nema sjenke, počinje proljeće, kao što je bilo ovog puta. Svake godine na hiljade ljudi dođu da prisustvuju ovom događaju, čekajući Philovo buđenje.

Džokeji jašu na kamilama tokom trke na “Camel festivalu” u Abu Dhabiju, očekujući pobjedu. Pored trka kamila, ovaj festival nudi izbor najljepše kamile, aukciju kamila, kao i takmičenja u izradi tradicionalnih rukotvorina.

Uprkos hladnom talasu koji je sjeverni dio Španije zavijao obilnim snježnim padavinama, jedna osoba je sa svojim psom izišla u svoju obaveznu šetnju, štiteći i sebe i psa od jakog vjetra i snijega.

Jato ptica pred polazak za Evropu, sakuplja se redovno u Beit She'anu u Izraelu. Pojava se redovno ponavlja svake godine u januaru i februaru, gdje ptice čekaju na znak prirode kada mogu krenuti dalje, prema sjeveru.

Dva klovna čekaju na godišnji obred sjećanja na Josepha Grimaldija, u jednoj maloj crkvi u Londonu. Grimaldi je tokom 19. vijeka nastupao na svim engleskim pozornicama i smatraju ga “Kraljem klovnova”. Tokom vjerskog obreda, klovnovi se mole da ne izgube svoj smisao za humor.

Dvojnici Rodriga Dutertea, predsjednika Filipina, i Kim Jong-una, predsjednika Sjeverne Koreje, jedu u jednom restoranu brze hrane u Hong Kongu. Njihova zajednička pojava izazvala je veliku pometnju i ogromno uzbuđenje. Sličnost sa originalima je bila frapantna. Dvije žive kopije su nakon obroka sa znatiželjnicima pravili selfije, a za medije su u jednom tržnom centru čak pozirali sa automatskim puškama u rukama.

Djeca ispred velike figure svinje poziraju uoči dočeka kineske Nove godine u Hong Kongu. Dan kasnije u Kini je počela “Godina svinje”.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
21.02.2019.

Državna nagrada za sport Dušku Bajeviću















Ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine Adil Osmanović uručio je danas Državnu nagradu za sport za 2018. godinu proslavljenom fudbaleru i treneru Dušanu Bajeviću.
Ministarstvo civilnih poslova BiH svake godine dodijeli Državnu nagradu za sport pojedincu koji je svojim rezultatima i doprinosom ostavio trag i na najbolji mogući način predstavljao BiH u svijetu. Ove godine, ta nagrada je pripala legendi Veleža i grčkog AEK-a.
Nakon što je primio priznanje, Bajević je rekao da se mora zapitati da li je zaista to zaslužio, te da se nije lako prisjetiti svih fudbalskih ostvarenja koja je postigao tokom dugogodišnje igračke i trenerske karijere.
“Danas sam zaista ponosan. Osjećam se odgovornim da nastavim raditi kao do sada, ali već sam treći mjesec u penziji i moram reći da već osjećam draž takvog života, tako da ne mogu obećati ništa. Kada se osvrnem na sve što sam učinio, mogu zaključiti da sam vjerovatno mogao više i bolje, ali mogu obećati da ću nastaviti cijeniti prave životne vrijednosti, kao što je poštenje i ljubav prema ljudima. Vodite računa o mladim i njihovim uzorima da biste sutra bili ponosni na njih”, rekao je Bajević.
Zahvalio je svom voljenom klubu Veležu, bez koga sigurno ne bi, kako kaže, u životu uspio postići sve što je postigao.
“Velež je klub koji me odgojio, koji je usko vezan za moje uspjehe. Da nisam bio dio Veleža, sigurno ne bih sve ovo postigao. Ponosan sam na taj klub”, dodao je proslavljeni fudbalski radnik.
Materijalni dio Državne nagrade, u iznosu 10.000 KM, Bajević će u jednakim dijelovima donirati Veležu i djeci bez roditeljskog staranja.
Ministar Adil Osmanović u svom obraćanju naglašava da je Bajević kroz impozantnu igračku i trenersku karijeru dokazao da velika energija i entuzijazam mogu dovesti do vrhunskih rezultata.
“Komisija za dodjelu državne nagrade prepoznala je značaj rezultata koje je Bajević postigao u bogatoj karijeri, te mu je potpuno opravdano dodijeljeno najveće priznanje koje BiH dodjeljuje za izuzetan doprinos u razvoju sporta i afirmaciji BiH u svijetu”, kazao je Osmanović.
Pozvao je sve one koji su uključeni u donošenje odluka koje se tiču sporta, da konačno pristupe sistemskom rješavanju finansiranja sporta u BiH.
Dušan Bajević je igračku karijeru započeo u Veležu, za koji je odigrao više od 550 utakmica. Drugi je strijelac prve lige Jugoslavije svih vremena. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 37 utakmica i postigao 29 golova. “Princ sa Neretve”, kako su ga prozvali ljubitelji fudbala, dva puta je bio prvak Grčke i jedanput osvajač kupa te zemlje.
U trenerskoj karijeri s Veležom 1986. godine osvojio Kup Jugoslavije, tadašnji Kup Maršala Tita. Osvojio je četiri titule s AEK-om i dvije s Olympiakosom, s kojim se plasirao i u četvrtfinale Lige prvaka. Obavljao je i funkciju izvršnog direktora AEK-a, te je u istoriju tog kluba ušao kao jedini čovjek koji je osvajao titule kao igrač, trener i član rukovodstva. Bio je trener i beogradske Crvene zvezde, solunskog Arisa, kiparske Omonije kao i atinskog Atromitosa.

20. februar 2019.
(Fena)
(NovaSloboda.ba)

21.02.2019.

Iz materijala za knjigu Mahala Carina u Mostaru - Bašluci iz Carinskog harema




Kad vas put nanese pored Ćejvan Ćehajine džamije, obratite pažnju na dva-tri bašluka, “poštrcana” gelerima iz zadnjeg rata, visine do 3,5 m koji su 1965. godine prenešeni iz Carinskog harema. Na drugoj slici iz 1900. godine zaokruženo je mjesto gdje su se ti monumentalni nišani nalazili. (Ćehajina džamija i medresa je na Titovoj ulici, u neposrednoj blizini velikih stepenica, kojim se silazi u Kujundžiluk prema Starom mostu.)

(Ahmet Kurt/facebook)
21.02.2019.

Četvorosjed za žene!


Kao mjesto opuštanja, žene najčešće vole kadu punu tople vode, uz dodatak sredstava za njegu.
Međutim, ove četiri zimske sportistkinje pripremile su kadu bez bilo kakvog faktora wellnesa: U mjestu Stoos, u švicarskom kantonu Schwyz, četiri dame sa slike u prilogu, kao jedna ekipa su učestvovale u tradicionalnom spustu kada. Ove godine, u spustu niz jedno brdo, na stazi dugoj 120 metara, učestvovalo je ukupno 88 ekipa.
Najbrža ekipa se spustila za 16,6 sekundi, a najsporijoj je za to trebalo oko pune minute.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
20.02.2019.

Branislav Nušić u Mostaru – Musavat br. 10 iz 1906. godine



U časopisu Musavat, broj 10 iz 1906. godine objavljen je sljedeći tekst:

“Lična vijest. Branislav Nušić, književnik srpski, o kome je u prošlom broju Musavata bilo govora, bavio se ovih dana u Mostaru, prolazeći u Dubrovnik, gdje ga je srpsko-hrvatska omladina pozvala da prisustvuje prestavama četiri najbolja svoja pozorišna komada”.

Tom prilikom, Nušić je posjetio i Srpsko društvo Gusle i uredništvo lista Zora, koji je uređivao Aleksa Šantić. Vjerujem da je o radu Alekse Šantića do sad gotovo sve istraženo i poznato. Da se ukratko podsjetimo, on je godine 1896. godine  s Jovanom Dučićem i Atanasijem Šolom osnovao književni časopis Zora, koji je bez prekida izlazio sve do 1901. godine, a istaknuti članovi i uređivači su bili Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović.
30. novembra 1895. godine, njih su dvojica uputili molbu Zemaljskoj vladi u Sarajevu za otvaranje jednog književnog časopisa. Odgovor Benjámina Kállaya stigao je 28. februara naredne godine, gdje se navodi da se: …„dopušta istočno-pravoslavnim građanima iz Mostara Aleksi Šantiću i Svetozaru Ćoroviću izdavanje literarnog časopisa “Zora” u okvirima navedenim u njihovoj molbi.” Cenzuru novog lista vršile su okružne vlasti u Mostaru. Nakon odobrenja za izdavanje časopisa, Zemaljska vlada je jasno skrenula pažnju urednicima da im neće biti dozvoljeno bilo kakvo političko djelovanje u časopisu. Stoga je „Zora” od početka pratila isključivo književne teme s južnoslovenskih prostora, ali i s evropske književne scene.
Pjesma „Ostajte ovdje”, objavljena je 1896. na prvoj stranici prvog broja Zore, a bila je upućena onim bosanskim muslimanima koji su nakon dolaska austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu 1878. napuštali zemlju, masovno odlazeći u Tursku.
Sve ovo su već poznate činjenice. Ali, možda je malo poznato da je pjesma u originalu štampana pod nazivom „Ostajte ovđe”, a ne „Ostajte ovdje.” Donosimo original prve stranice prvog broja Zore, gdje je to i vidljivo, kao i diplomu Srpskog pjevačkog društva Gusle iz 1905. godine.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.02.2019.

Riba kod orla!






Zvuči kao poziv na dobar ručak u neki restoran sličnog imena. Međutim, ovdje se radi o jednom dobrom obroku, svježe ulovljene ribe, za orla ribara (lat. Pandion haliaetus).
Ova vrsta orla se specijalizovala za lovljenje riba, ali je dokazan i povremeni ulov vodenih ptica, riječnih rakova a na Floridi i jednog mladog aligatora. Da bi ulovio ribu, orao se velikom brzinom obrušava prema svom plijenu i hvata ga pomoću svojih kandži. Perje mu je smeđe boje.
U ovoj prilici, orao ribar se velikom brzinom obrušio u morsku vodu u blizini plaže Arashi Beach, kod mjesta Aruba, na Karibima.
Posmatrač ptica Michiel Oversteegen (50) objektivom svoje kamere „ulovio“ je orla prilikom ulova, a plijen mu je bila Plava koralna riba. Fotograf je gledao orla, a orao mu je uzvratio pogledom oči i oči, kako se vidi sa fotografija.
U svakom slučaju, dobar apetit. Za orla.
(express)


(NovaSloboda.ba)
19.02.2019.

Umro mornar s čuvene fotografije iz 1945. godine




George Mendonsa, američki mornar slikan dok ljubi ženu na Times Square, slaveći završetak Drugog svjetskog rata, preminuo je u 96. godini.
Njegova kćerka je za lokalne medije rekla da je Mendonsa u nedelju pao i doživio infarkt.
Mendonsa je uslikan kako ljubi Gretu Zimmer Friedman, zubarsku pomoćnicu u uniformi medicinske sestre, na njujorškom Tajms skveru 14. avgusta 1945. godine, na dan kapitulacije Japana.
Fotografija Alfreda Eisenstadta je postala jedna od najpoznatijih fotografija 20. vijeka.
Tek godinama kasnije je potvrđeno da su Mendonsa i Friedman bili u vezi.
Mendonsa je umro dva dana prije 96. rođendana, dok je Friedman preminula 2016., u 93. godini.
(NovaSloboda)



Da li se radi o istoj slici, ili o istim osobama, teško je bilo šta tvrditi. Prije nekoliko godina, u medijima su oko iste, (da li baš iste) slike navedena sasvim druga imena.
Kako god bilo, slika i njeni protagonisti su obilježili kraj jedne ere i poetak novog života.

sa bloga 14. augusta 2012. godine:




(spagos)
19.02.2019.

Više od utakmice





U okviru četvrtfinala Lige šampiona sastaju se FC Liverpool i Bayaern Munchen.
Prije prvog sudijinog zvižduka, bez obzira na fudbalske zvijezde koje igraju sa obe strane, sve se vrti oko jednog imena. Oko trenera Liverpoola Jurgena Kloppa.
Kako piše njemačka štampa uoči utakmice, računajući čak i najtvrdokornije navijače Bayerna, svi, i u Njemačkoj, i u Englskoj su zaljubljeni u Kloppa, zbog njegove strasti u trenerskom prostoru za vrijeme svake utakmice, kao da se radi o borbi za život ili smrt.
Prije nekoliko godina Klopp je bio željeni trener rukovodstva Bayerna. Nažalost do realizacije toga nije došlo. Iz Dortmunda, gdje je preoprodio Borusiju, otišao je na Ostrvo.
Liverpool čeka na titulu već 30 godina. Sa dolaskom Kloppa nešto bi se trebalo promjeniti.
Nakon 27 kola, sa utakmicom manje, Liverpol je u vrhu tabele sa istim brojem bodova kao i Manchester City. Večeras, na Anfield stadionu je prvo poluvrijeme dvoboja sa Bayernom. Utakmica će se sa jednakom dozom uzbuđenj pratiti kako u Englskoj, tako i u Njemačkoj. Kao i revanš za tri sedmice.
(spagos)

19.02.2019.

Pravac pijaca


Prvo što bi nam moglo pasti na pamet, kad vidimo ovoliko složenih podloški od raznobojne spužve, je ona Andersenova bajka o razmaženoj princezi i zrnu graha ispod čitavog niza složenih dušeka.
Doduše, ovdje se ne radi o dušecima. Trgovac sa slike, krenuo je iz grada Lahore,  u pravcu Karatchija i tamnošnje pijace.
Glavni grad Pakistana ima oko 11 miliona stanovnika i u svakom slučaju je jedno sigurno i veliko  tržište. Podloške od spužve mogu se upotrijebiti u različite svrhe, kao izolacija, oprema, dekoracija i naravno, kao madraci za  krevet. Pored razmišljanja da li će se sa ovog puta vratiti praznih kola i rasprodatom robom, trgovcu se usput glavom vrzma i pitanje, šta, ako se na putu ne nađe kakva rupa, na kojoj bi kola klecnula, a teret se razastro okolo.
Ali, i pitanje vremena. Jedan malo jači vjetar bi se vrlo lako poigrao sa ovim teretom.
Uz nadu da je sve proteklo u redu, ostavićemo ga sa njegovim dubokim mislima.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
18.02.2019.

Legende nikad ne umiru: Šaban Šaulić (1951-2019)


od raje sa twittera:


Trolejbus (Sarajevo):
Putnik vozaču: “Jesi čuo da je poginuo Šaban?”,
a vozač odgovara: “Je li bilo na vijestima ili na nekom portalu?”.
Zaključci:
Ljudi ne žele vjerovati u smrt svojih legendi;
Ljudi ne vjeruju portalima.
(twitter)

18.02.2019.

Guske na putu povratka


Dok se ljudi u ovo doba godine još uvijek oblače toplo, pernate životinje su već na putu povratka u njihova ljetna staništa. Na slici su snježne guske (Anser caerulescens), koje upravo prelijeću teritoriju New Mexica i nalaze se na putu prema sjeveru Kanade.
Tamo je još uvijek ledeno doba i veoma niske temperature, ali životinjama nije nikakve hitnje. Pred njima je svakako još dugi put, koji će potrajati. A u međuvremenu, javiće se i proljeće sa višim temperaturama.
Snježne guske kolektivno slijede svoj vječni nagon koji im diktiraju geni: Put na sjever, gdje će izleći mlade, a u jesen, sa njima ponovo krenuti nazad, u pravcu juga.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
17.02.2019.

Sjećanje na Februarski turnir povodom obilježavanja Dana oslobođenja Mostara


(sa stranice fkvelez.ba)

Fudbalski turnir u Mostaru, poznat kao „Februarski turnir“, održan je prvi put 1965. godine u organizaciji grada Mostara i FK Velež. Turnir je organiziran u čast 20-godišnjice oslobođenja Mostara, 14. februara 1945. godine, saopćeno je na internet stranici FK velež.
U Drugom svjetskom ratu gotovo svi članovi i simpatizeri Veleža od prvog dana su se uključili u borbu protiv fašizma, okupatora i njegovih domaćih pomagača, a kraj rata nije dočekalo njih 77, koji su položili život za slobodu domovine. Među njima je devet fudbalera proglašeno narodnim herojima, od kojih je osam poginulo, a samo je jedan ostao živ – Mehmed Trbonja.
U premijernom izdanju turnira pobjednik je bio domaćin Velež, a učestvovali su još i Budućnost iz Titograda (današnje Podgorice), splitski Hajduk i tuzlanska Sloboda. Sveukupno, učestvovale su 34 ekipe, od toga 14 stranih i 2 reprezentacije.
Prvi gost bio je mađarski Diožđer iz Đera 1968. godine. Kasnijih godina u Mostar su dolazili mađarski Honved, MTK, Vašaš i Ujpešt Doža, austrijski Rapid i Šturm, Slavija iz Praga, rumunski Bakau, istočnonjemački Magdeburg, švicarski Lucern, iranski Tadž, sovjetske ekipe Lokomotive iz Moskve i Dinama iz Tbilisija.
Učestvovale su i dvije reprezentacije, SSSR-a i Poljska. Poljaci su 1974. godine na turnir doputovali sa možda najtalentovanijom generacijom u svojoj istoriji – Šmudla, Kasperčak, Lato, Šarmah i drugovi su samo pola godine kasnije osvojili treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, a 1976. godine u Montrealu postali olimpijski pobjednici. Ali su u finalu Februarskog turnira naišli na izuzetno raspoloženog domaćina, koji ih je golovima Vahida Halilhodžića, Duška Bajevića i Franje Vladića deklasirao sa 3:0.
Velež je rekorder sa 15 osvojenih turnira. Željezničar i Partizan slavili su po tri puta, dok su zagrebački Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda, reprezentacija SSSR-a i bečki Rapid po jedanput osvojili trofej. Dva turnira nisu imala pobjednika – 1966. godine održana je fubalska revija sa pet ekipa, dok je 1979. godine, nakon prvog dana, turnir prekinut zbog smrti tadašnjeg drugog čovjeka Jugoslavije iza Josipa Broza Tita – Edvarda Kardelja.
Napadač Veleža, Dušan Bajević je sa 22 gola najbolji strijelac turnira, a sa 23 odigrane utakmice je rekoreder i po broja nastupa. Rekordnu pobjedu ostvario je Velež 9. februara 1980. godine protiv Dinama – 9:2. Po 4 gola postigli su Blaž Slišković i Vladimir Skočajić, a Okuka je dodao jedan.
Dio tradicije bila je i kiša koja je gotovo uvijek padala za vrijeme odigravanja turnira, zbog čega su se utakmice često igrale na terenu koji je više ličio na oranicu nego na travnatu površinu. Inače, na 28 turnira postignuto je 309 golova.
Turnir je imao 28 izdanja, posljednje 1992. godine.
Sretan Vam Dan oslobođenja Mostara.
Mostar u srcu, Velež do groba!
(FK Velež)



17.02.2019.

Ljepše vrijeme, samo što nije...

24. januar 2019.

5. februar 2019.

7. februar 2019.

12. februar 2019.

17. februar 2019.


Slike istog motiva, sa istog mjesta, u različite dane, pokazuju očigledno, da ljepša vremena dolaze. Uprkos svemu...
Veliki park, kod Doma kulture, na Rondou.
Fotografije Perica Grujić.

(spagos)
17.02.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Na jednoj zabavi pod nazivom „Tough Guy Event“ koje je održana u Wolwerhamptonu u Engleskoj, učesnici su morali savladavati najluđe prepreke, pri čemu ih je bio znatan boroj. Čak oko 300. Tu su bile uključena voda, vatra, tunel i blato. Kao što se vidi iz slike u prilogu.

A u jednom jezeru u blizini Pekinga, jedna radoznala patka, desno na slici, sa interesovanjem posmatra čitav niz žutih brodova sa izgledom patke. Da li je prava patka išta skontala, ili prepoznala, nikad se neće ni saznati.

U tragediji srušene brane u mjestu Brumandinho u Brazilu, prema nezvaničnim podacim poginulo je preko 60 osoba, a za 292 se još traga. Jedan spasilac, nakon akcije spašavanja gleda, i izgleda bespomoćno, nakon svega što je vidio

U brodogradilištu u gradu Dhaka, koji se nalazi pored rijeke Buriganga u Bangladeshu, radnici istovaraju teški čelični lim. Čak 28 brodogradilišta zauzimaju 30,96 hektara zemljišta u proiobalju ove rijeke, već punih 50 godina. Nemaju nikakvog odobrenja, niti uputstava kako da zaštite okolinu na obali rijeke, nego čak šta više, ponegdje duboko zadiru i u samu rijeku, smanjujući joj plovnost.

U Minneapolisu se već dugi niz godina održava jedna nekonvencionalna tradicija. Tom Grotting ispred svoje kuće poreda oprane farmerke, i pušta ih da se zamrznu. Njegova supruga u šali dobacuje kako će je uskoro zvati žena Frozen pants, žena od tipa sa ledenim pantalonama.

Iz Indije, skoro redovno slične slike. Jedan stari Indijac je malo prikunjao u starom gradu u New Delhiju, i našao zgodno, malo neobično mjesto da baci jedno kratko podnevno spavanje.

U Londonu, članovi Kraljevske konjičke artiljerije, reprezentativne jedinice britanske vojske, pripremaju se za odavanje počasti kraljici Elizabeti II. U čast godišnjice njenog stupanja na prijesto, ispaliće 41 počasni plotun.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
16.02.2019.

Dani antifašizma u Mostaru: Korak od sedam milja










POLAGANJEM CVIJEĆA I VIJENACA NA PARTIZANSKO SPOMEN GROBLJE U MOSTARU NASTAVLJENI SU DANI ANTIFAŠIZMA KOJI SU POČELI U PONEDJELJAK 11. FEBRUARA, A ZAVRŠAVAJU DANAS S PREDSTAVOM „USPAVANKA ZA MLADENKU“.

Prema riječima Seje Đulića, predsjednika mostarskog UABNOR-a, danas je napravljen korak od sedam milja.
- Mislim da je danas napravljen korak od sedam milja, kada gledamo na period i dešavanja u zadnje tri godine. Tada smo ovdje dolazili dočekivani topovskim udarima, psovkama, bacanjem kamenja i prijetnjama, a danas smo potpuno mirno došli. Bez ikakvih problema i incidenata. Došli smo autobusima mada sam ja uvjeren da smo mogli i došetati - kaže Đulić.
Skoro dvije hiljade antifašista s prostora cijele BiH i susjednih država obilježilo je 74. godišnjicu oslobođenja Mostara od fašizma. Ove godine su po prvi put u Mostar došli antifašisti iz Bugojna, Viteza, Vareša.
Đulić podsjeća da je riječ o multinacionalnim grupama što je danas itekako važno naglasiti.
- Ohrabruje nas broj ljudi koji su danas ovdje s nama. Ljudi rado dolaze, tako ove godine imamo prvi put antifašiste iz Bugojna, došlo ih je oko 75, pa imamo grupu iz Viteza. Te grupe su multinacionalne i to me posebno veseli. Mi želimo poslati danas jasnu poruku; rat je odavno prošao i onaj prvi i ovaj zadnji. Okrenimo se stoga izgradnji mira, kulturi mira i dijaloga. Komunicirajmo i doći ćemo do rješenja u kojima nećemo trovati nove mlade generacije koje u školi ne uče ono što smo učili - kazao je Đulić.
Šakić i Ćamil Selimović su jutros iz Sarajeva došli u Mostar da odaju počast i polože cvijeće. Iako su oboje penzioneri u godinama to ih nije spriječilo da dođu.
Mi smo danas došli u Mostar da proslavimo 74 godine od oslobođenja Mostara i da uveličamo ovaj događaj. Koliko vidim u tome smo uspjeli, ima dosta naroda što me stvarno oduševljava. Jutros smo došli među prvim i položili cvijeće. Međutim kada smo vidjeli da smo sami, iskren da budem malo smo se prepali, ali smo odlučili napraviti krug oko Mostara dok se narod skupi. Onda kada smo vidjeli koliko je naroda došlo...presretni smo - izjavio je Ćamil Selimović za naš portal.
Vedran Poropat potpredsjednik Upravnog odbora UABNOR Vogošća je također posjetio Mostar sa suprugom. Kaže da dolazi svake godine.
- Tu sam kao i svake godine do sada i ne krijem zadovoljstvo kada vidim koliko ljudi je danas ovdje s nama. Tu smo svi zajedno da proslavimo oslobođenje Mostara i da gledamo u jednu ljepšu i bolju budućnost. Nadam se da ćemo iduće godine umjesto busom, prošetati Mostarom - izjavio je Vedran za naš portal.
Posjeta Partizanskom spomen groblju je protekla bez uobičajenih incidenata, a mjesto je osiguravao veliki broj pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona.
(Đenan Jelin, Interview.ba)
16.02.2019.

Manifestacija "Dani antifašizma u Mostaru" okupila goste iz cijele regije

















Svečanom akademijom u Narodnom pozorištu, te polaganjem cvijeća i vijenaca na Partizanskom spomen-groblju, u subotu su završeni Dani antifašizma u Mostaru, organizovani u povodu 14. februara – Dana oslobođenja grada na Neretvi.
Centralnoj svečanost, na kojoj su dodijeljene i tradicionalne Februarske nagrade i plakete, prisustvovao je veliki broj antifašista iz svih zemlja bivše Jugoslavije.
Nagrade su dobili Jasna Merdan Kolar, Interventna spasilačka služba Mostar i Gradimir Gojer, a plakete Nedžad Maksumić, Antonio Campanini, Stefan M. Dietrich, Jasna Rebac, Milan Kapor – Minja i Ahmet Kukrica.
Predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar Sead Đulić kazao je u izjavi za medije kako se značajan broj građana BiH želi istinski boriti protiv fašizma, ali da imamo vlast “koja sve čini da razvije, oživi i probudi najrazličitije oblike neofašizma”.
“Imamo živi fašizam oko nas, a na neke pojavne oblike smo se toliko navikli da su to postale norme ponašanja, pa ih ni ne primjećujemo”,istaknuo je Đulić.
Međutim, dodao je, imamo i značajan broj građana koji se tome opiru.
Po njegovom mišljenju, sve države nastale raspadom bivše Jugoslavije, pa i sam Mostar, imaju jednu od najznačajnijih antifašističkih tradicija u Evropi.
“Ovdje smo danas da se bar na trenutak vratimo u Titovo doba, kad smo svi bili isti, kad nam je bilo lijepo i kad nije bilo gladi, štrajkova i ostalih problema”, kazala je Đurđica Imamović iz Breze.
U sklopu šestodnevne manifestacije, koja se održavala u povodu obilježavanja 74. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, održane su brojne izložbe, pozorišne predstave, filmske projekcije, tribine…
(Fena)
Foto: Alma Pelo Zagorčić
16.02.2019.

Kao glazura na medenjaku


Mirno, u tišini, stoji jedna kuća, zasnježena i zaleđena. Niko ne dolazi na njenu terasu za posmatranje, u podnožju „Horseshoe Falls“, koji pripada čuvenom vodopadu Nijagara, koji ima oblik potkovice i pada sa visine 51 metar.
Uz veliku huku voda prska u svim pravcima, osim, ako zima nije toliko hladna, kao što je bila ova. Svuda okolo su se formirale ledenice, a okolina  izgleda kao glazura na medenjaku.
Sjeverna Amerika se prethodnih dana borila sa ekstremnim talasom hladnoće. Ovdje, u provinciji Ontario, mjerene su temperature ispod minus 40 stepeni.
(stern)



(NovaSloboda.ba)
15.02.2019.

50 godina mature, Elektrotehnička škola EMŠC Mostar, generacija 1965 -1969


Ovo je samo 
početak naše priče. Jasno vam je da trebamo pripremiti proslavu mature, jubilarnu i vrlo specificnu:

50 godina mature, 50. godište, 69 godina nam je i 69. godine maturirali!

Sve nase maturante sa slike, obavještavamo da ćemo  organizovati naš susret povodom“Pola Stoljeća Mature“ Da nas bude što više, da se okupimo. Za sada toliko,sad ste vi na redu sa javljanjima.
Obzirom da smo sve godine školovanja, a i kasnije tokom studija i posla bili zajedno sa rajom iz "a i b" razreda, što se kasnije toliko stopilo, a da nije ovih slika, više ne bi ni znali ko je tada bio “a” a ko “b” razred. U svakom slučaju, u dogovoru sa organizatorima iz b razreda, zajedno ćemo nastaviti dogovaranja, i na kraju, i sami susret organizovati zajednički. Termin, datum i mjesto, slijedi!


Jesen 1967. III a elektro.

stoje sa lijeva pok. Janjić Lazo, Pejičić Momčilo, Smail Špago, Čatić Goran, Lučić Neda, Fazlibegović Miralem, rah. Jusa Jelin, Marinko Vukojević Vulić Drago, Muminagić Sadija, Azinović Pero, rah. Kebo Esad, Vučina Srećko, Benić Mišo, rah. Sirko Azer, Bulić Zdena, Ćorić Momir, Kovačević Milorad, Šuman Berislav, rah. Kukolj Avdija, Pavlović Ekrem, pok. Šimić Ivan, Boras Milan, Spajić Milena, Hujdur Emir.
dole: Selimhodžić Ermin Sela, Šarić Suad, pok. Bokšić Tvrtko, Kahvo Nada, Glavičić Nadežda, Rozić Mila, Kasumović Fatima, prof. Milan Andelić, Ljeposava Savić, pok. Nikolić Mirjana, Mazal Lidija, Šešlija Miluša, Šakota Radojka.

Lijepi pozdravi i do skorog viđenja


(spagos)
15.02.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Brico u Lahoreu, Pakistan, brije mušteriju na otvorenom, okružen gustim smogom. U zimskom periodu, kvalitet vazduha u južnom Pakistanu dostiže veoma nizak nivo.

U isto vrijeme u jednoj tekstilnoj fabrici u Karachiju, takođe u Pakistanu, radnik, tkalac, provjerava kvalitet prediva na tkalačkom stanu.

A u susjednoj Indiji, vojnici obavljaju probe za proslavu Dana repuiblike, koji je proslavljen, kao i svake godine, 26. januara.

Iz Azije u Južnu Ameriku, tačnije u Brazil, gdje je krajem januara pukla brana u blizini grada Brumadinho. Brana je pripadala jednoj od najvećih rudarskih kompanija u zemlji, a lavina vode i mulja uzrokovala je smrt više desetina osoba, i nestanak na stotine, za kojima se još traga. Osim toga, strahuje se i od izlivanja opasnih otrovnih materija.

Marsha Tjeerdsma iz Springfielda, Južna Dakota, uređuje svoj mačka „Hott Todyja“ prije nego što ga pokaže na 43. godišnjem Saint Cat Cityu Showu u St. Paulu, Minnesota.

A u iračkom gradu Najafu, tradicionalna borba pijetlova. Dok se zaštitnici životinja zgražaju nad ovakvim slikama, tamo se borbe pijetlova koriste za zabavu, ali i za klađenje.

I na kraju pregleda nešto lijepo. Jedna posjetiteljka u indonezijskoj provinciji Aceh, pravi selfi u moru cvjetova.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.02.2019.

Bilo nam je lijepo u Sarajevu...


Gašenjem Olimpijskog plamena, te oficijelnim i zabavnim programom, danas će u Istočnom Sarajevu biti ozvaničen završetak Evropskog omladinskog olimpijskog festivala 2019 (EYOF).
Predsjednik Skupštine Grada Istočno Sarajevo Miroslav Lučić kazao je juče na press konferenciji da su priredili izuzetnu ceremoniju zatvaranja, kako bi na veličanstven način zaključili dugogodišnji rad na pripremi i organizaciji EYOF-a.
Istakao je da je u oficijelnom dijelu ceremonije, kojoj će prisustvovati svi takmičari, predstavnici olimpijskih nacionalnih komiteta, tri člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, te ostali predstavnici političkog i diplomatskog života u BiH, planirana dodjela medalja, primopredaja zastava i gašenje Olimpijskog plamena.
Predsjednik Koordinacione komisije EYOF-a Jozef Liba naglasio je da su do sada dobili samo pozitivne utiske svih učesnika i da nisu imali nikakve pritužbe u vezi s organizacijom sportskih događaja.
Predsjednik Liba je kazao da održavanje EYOF-a 2019 predstavlja jako dobar preduslov za budući razvoj zimskih sportova u BiH.
Izrazio je nadu da će građani Sarajeva i Istočnog Sarajeva sutra pokazati gostoprimstvo kako bi se takmičari i ostali gosti ponovo vratili u Bosnu i Hercegovinu.
Zamjenik direktora EYOF-a 2019 Natko Sudžuka istakao je da u organizacionom smislu sve protiče u najboljem redu i da do sada nisu imali nijednu grešku.
Pozvao je sve građane Sarajeva i Istočnog Sarajeva, ali i iz drugih dijelova BiH da u što većem broju danas prisustvuju ceremoniji zatvaranja EYOF-a 2019.
Svečana ceremonija zatvaranja EYOF-a 2019 biće održana večeras u 19,30 sati ispred zgrade Gradske uprave u Istočnom Sarajevu.
(NovaSloboda.ba)
14.02.2019.

Bella Ciao – Jedna priča bez riječi


Umjetnik Maurizio A.S. Quarello pripovjeda o životu njegovih djeda i bake, koji u bili razdvojeni na kraju Drugog svjetskog rata, kada je muž učestvovao u partizanskim bitkama, koje su kuliminirale petodnevnom borbom za Torino, nakon čega je Wehrmacht poražen u Italiji.
Istorijski kontekst je objašnjen u dodatku. Ovdje saznajemo o čemu pjeva pjesma “Bella Ciao”, najpoznatija pjesma partizana.
Quarello je priču podijelio u nekoliko poglavlja, kako bi prikazao kakav je tada bio život. Od noćnog napada na dostavljački kamion Wehrmachta, preko napada na kuću partizana, trenutaka kratke sreće i konačno rastanak, kada je muž otišao u poslijednju veliku borbu.
Umjetniku za njegovu naraciju nisu bile potrebne riječi. On pušta da o tome govore njegove ilustracije, koje imaju vlastiti, ali upečatljiv stil, koje dopuštaju da emocije protagonista postanu vrlo primjetne. To je u suštini isto, kao kad gledate jedan moderni nijemi film. Odricanje jednog elementa, u ovom slučaju govora, izaziva čitaoca da se još intenzivnije bavi slikama i tako stekne potpuno poštovanje medija stripova.
Knjiga: Mauricio A.C. Quarello. Jacobi & Stuart 2017, 96 stranica, €20.
(spagos)
14.02.2019.

Bella ciao


Bella ciao [ˈbɛlla ˈtʃaːo] (ital.: Ljepotice, zdravo), pjesma italijanskih partizana iz vremena Drugog svjetskog rata. Nju je pjevao čitav ljevičarski antifašistički pokret otpora u Italiji, odnosno svi anarhistički, komunistički i socijalistički borci. Autor teksta je nepoznat, dok je melodija nejvjerovatnije uzeta iz jedne narodne pesme nastale u Padskoj niziji.
Danas se Bella ciao ne gleda kao isključivo partizanska ili ideološka pjesma, već kao "pjesma slobode duha, želje za sveopštom slobodom i demokratijom", odnosno kao "simbol otpora nepravdi".
Pjesma je obrađena i prepjevana na mnoge jezike i izvodi je veliki broj umjetnika širomsvijeta, među kojima su i Manu Čao, KUD Idijoti i Goblini. Pjesma je korišćena kao filmska muzika za jugoslovenski film Most iz 1969. godine Italijanski sveštenik don Andrea Gallo ju je 2012. godine tokom tokom službe izvodio u crkvi u Đenovi.

Andre Rieu & Florian Silbereisen - Bella Ciao 2015


Talijanski sveštenik: Bella Ciao


Bella ciao original (italijanski)

Una mattina mi son svegliato,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
Una mattina mi son svegliato
e ho trovato l'invasor.

O partigiano, portami via,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
O partigiano, portami via,
ché mi sento di morir.

E se io muoio da partigiano,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E se io muoio da partigiano,
tu mi devi seppellir.

Mi seppellirai [Mi porterai / E seppellire] lassù in [sulla] montagna,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E seppellire [Mi seppellirai / Mi porterai] lassù in [sulla] montagna
[sotto l'ombra] all'ombra di un bel fior.

E [Tutte] le genti che passeranno
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E [Tutte] le genti che passeranno
Ti diranno «Che bel fior!»

«È questo il fiore del partigiano»,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
«È questo il fiore del partigiano
morto per la libertà!»

Bela ćao: prevod

I jednog dana, kad se probudih,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I jednog dana, kad se probudih,
I okupator bješe tu.

U partizane, ja moram poći,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
U partizane, ja moram poći,
I tamo naći topli dom.

I ako umrem, kao partizan,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ako umrem, kao partizan,
Ti iskopaj meni grob.

Sahrani me gore, u planini
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
Sahrani me gore, u planini
Ispod sjenke divnog cvijeta.

I svi oni ljudi, koji tu prođu,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I svi oni ljudi, koji tu prođu,
Će reći „kakav divan cijvet“.

I ovo je cvijet partizana
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ovo je cvijet partizana
koji je umro za slobodu.

(mostrarskibehar)


14.02.2019.

Brojne svečanosti za Dan oslobođenja Mostara


U okviru Dana antifašizma u Mostaru u četvrtak, 14. februara, na sam Dan oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu antifašisti Mostara obiće spomen obilježja i biste narodnih heroja Mostara i položiti vijence i cvijeće.
“Biće to dan sjećanja na slavno vrijeme Mostara u borbi za slobodu, ali i dan ponosa na antifašističke tradicije koje baštinimo”, lažu iz UABNOR-a Mostara.
Vrijeme polaganja cvijeća odvijaće se po slijedećem rasporedu:
10,00 sati, Blagaj, Spomen ploča palim borcima,
10,45 sati, Opine, Modna konfekcija „Zlatka Vuković“, bista Zlatke Vuković
11,00 sati, Južni logor, park ispred Bolnice, bista narodnog heroja Dr Safeta Mujića
11,15 sati, Donja mahala, bista narodnog heroja Mustafe Ćemalovića Ćimbe
11,45 sati, Bulevar Narodne Revolucije (kod Doma zdravlja), Spomenik ilegalcu i Spomen obilježje obješenim ilegalcima
12,15 sati, Trg Republike (Musala), Spomen obilježje obješenim borcima Dragi Palavestra i Alici Rizikalo, te biste narodnih heroja Hasana Zahirovića Lace i Mladena Balorde Lobre
13,00 sati, Šehitluci
Istog dana, u 18,00 sati, u Kući Gojka Vukovića, antifašisti Mostara organizuju Antifašističko sijelo na koje su pozvani svi koji baštine i poštuju ovu tradiciju Mostara.
“Koristimo priliku da svim građanima Mostara, ma gdje bili, čestitamo 14. februar – Dan oslobođenja Mostara”, poručuju iz UABNOR-a Mostara.
(NovaSloboda.ba)
14.02.2019.

Dan oslobođenja Mostara


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu historija.ba)

Dan oslobođenja Mostara je najveći dan u historiji grada na Neretvi. Mostar je oslobođen od fašista i domaćih izdajnika.

14 februara 1945. godine oko podne prve jedinice 26. dalmatinske divizije probile su se u Mostar. Nešto kasnije do grada su se probile i 19. dalmatinska i 29. hercegovačka divizija, a već oko 19 sati gotovo sve njemačke i ustaške snage pobjegle su iz Mostara. Oko 20 sati Adolf Hitler, vrhovni zapovjednik njemačkih snaga, koji je u to vrijeme morao lično odobriti svako povlačenje, priznao je poraz i izdao naređenje o povlačenju razbijene vojske. 14. februara 1945. godine u 20 sati grad Mostar bio je slobodan.

Mostar je u Drugom svjetskom ratu svoju slobodu skupo platio. Grad je dao 750 poginulih boraca, 1.517 žrtava fašističkog, četničkog i ustaškog terora, odnosno svaki osmi stanovnik grada nije dočekao slobodu. Grad je imao svoj bataljon, ilegalnu štampariju, dao je 14 narodnih heroja i sedmero obješenih rodoljuba.
(historija.ba)



BITKA ZA MOSTAR: 14. februar – Dan oslobođenja grada od fašizma

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu globalcir.com)

U vremenu besramnog brisanja i zaboravljanja antifašističke historije na našim prostorima, kada Mostar doživljava jedan od svojih najtežih perioda, ako ni zbog čega drugog, a ono jer nam osnovni red nalaže da se sjetimo šta se na današnji dan prije 73 godine dogodilo u ovom prelijepom gradu.

‘Zelena linija’ za povlačenje Hitlerove armije
Dok su, početkom 1945. godine, nacisti u cijeloj Evropi bili u rasulu, a primarni cilj im je bio povlačenje sa zauzetih teritorija kako bi se bar djelomično usporilo napredovanje Saveznika, Mostar je bio važno strateško uporište ‘Grün (zelena) linije’, koja se protezala od srednje Dalmacije preko Hercegovine, zatim Crne Gore, dalje na istok. ‘Zelena linija’ je bila glavna ruta u povlačenju njemačkih jedinica Armijske grupe E, koja se u nastavku rata trebala suprotstaviti Crvenoj armiji.
Partizani su već početkom decembra 1944. godine zauzeli Knin, gdje je bilo smješteno više od 20.000 nacističkih vojnika – 15. brdskog korpusa Wermachta, Dinarske četničke divizije pod vodstvom Momčila Đujića, te 6. i 7. ustaškog zdruga djelomično popunjenog i domobranima. Nakon Knina, Mostar je bio naredni korak za prekid ‘Zelene linije’. Nakon pada Knina, Hitler naređuje uspostavu novih koridora za povlačenje snaga Armijske grupe E, na relaciji Mostar – Višegrad – Drina – Ilok, kao i Mostar – Sarajevo – dolina rijeke Bosne – Slavonski Brod. Kao dio ovih koridora, Mostar je imao važno strateško značenje kako za naciste, tako i za partizane.
Mostar je okupiran nacističkim kolaboracionistima, čiju osnovicu čini 369. legionarska ‘vražja’ divizija, koju su činili ostaci fašističkih jedinica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što su se na Hitlerovoj strani tukli u Staljingradu, pretrpivši teške gubitke. 369. diviziju je osnovao njemački general i bivši vojni savjetnik Čang Kai-šeka, Fritz Neudholdt 1942. godine. Iako su pri osnivanju 369. divizije većinu kadra činili pripadnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jedinica je početkom 1945. godine bila pretežno popunjena njemačkim vojnicima.
Podršku 369. diviziji je davalo i 5 bojni 9. ustaškog zdruga, te italijanska fašistička legija ‘San Marco’, koju su činili ostaci nekadašnjeg MVAC-a (Milizia Volontaria Anti Comunista), osnovanu prije same kapitulacije Italije. MVAC je osnovao italijanski general i šef Musolinijeve tajne službe Mario Roatta, temeljeno na sporazumu s Antom Pavelićem iz 1942. godine. U sklopu MVAC-a su djelovali četnici koji su se slobodno kretali italijanskim interesnom zonom na teritoriju NDH. Jedinica je u Sloveniji bila poznata i kao ‘Bela garda’, a sačinjavali su je uglavnom Slovenci. Početkom 1945. godine, u Mostaru većinu legije ‘San Marco’  čine italijanski dobrovoljci.
Mostarsku operaciju čini zanimljivom i činjenica da se partizanima priključilo i oko tri stotine Italijana, koji su se nakon kapitulacije Italije opredijelili za antifašizam.



Najveću prepreku partizanima u Mostarskoj operaciji je činio Široki Brijeg
Tokom novembra i decembra 1944. godine, obruč oko Mostara je pojačan izgradnjom dodatnih bunkera, postavljanjem mina i bodljikave žice, čime su saradnici okupatora otežali pristup gradu. Partizani su bili koncentrisani na zapadnom prilazu gradu na Neretvi pa su i najjača utvrđenja i barikade bile usmjerene u selima Međine i Miljkovići, te na brdima Varda i Mikuljača.
Deveta partizanska divizija 8. dalmatinskog korpusa, pojačana 29. hercegovačkom divizijom i dijelom Prve tenkovske brigade opremljene tenkovima Stuart M3, bila je upućena da skine okove fašizma sa hercegovačkog bisera.  Štabom 8. dalmatinskog korpusa je komandovao Petar Drapšin, njegov zamjenik je bio Petar Bogdan-Peko, načelnik štaba Ante Biočić-Toni, a politički komesar Boško Šiljegović.
Kako bi se ublažio otpor okupatora, 8. dalmatinski korpus kreće u zapadnu Hercegovinu. Najveću prepreku partizanima u Mostarskoj operaciji je činio Široki Brijeg, u kojem se, između ostalih, nalazilo više od 300 pripadnika njemačke vojske s teškim naoružanjem. Partizani donose slobodu u Široki Brijeg 7. februara 1945. godine, napadom iz nekoliko pravaca – Kočerina, Goranaca, te zauzimanjem saobraćajnice prema Mostaru. Mostarsko blato je tada bilo poplavljeno i neprohodno, pa okupatorske snage, koje čine miješane jedinice Nijemaca, Italijana i Ustaša, raspoređuju se na pravcu Hum – Kobilovača – Miljkovići – Varda – Gornja Jasenica, s isturenim položajima u Uzarićima i Knešpolju.
Partizani su ranije držali Metković, Vrgorac, Čitluk i Ljubuški, ali kako je 369. divizija, 27. januara 1945. godine privremeno zauzela Čitluk i Ljubuški, partizani se odlučuju ubrzati operaciju oslobođenja Mostara. Glavni pravac napredovanja je išao iz Širokog Brijega, u tri kolone: Bile – Goranci – Vihovići; Jastrebinka – Cim; te Dobrič – Ilići. Rezervni pravac je išao iz Čitluka prema Vardi, dok je tenkovska brigada djelovala na cesti Knešpolje – Mostar. Istovremeno, se kreće i na Nevesinje.



Pukovnik Wetzel izvršava samoubistvo kod Nevesinja, komandant okupatorskog garnizona ubija se ispred zgrade komande
Najžešće borbe pri ulasku u Mostar se vode na brdu Mikuljača. Osmi dalmatinski korpus ulazi u Mostar 14. februara 1945. godine, a fašisti se povlače na istočnu obalu Neretve. Njemačka vojska je u rasulu – pukovnik Wetzel izvršava samoubistvo u Bišini kod Nevesinja. Komandant okupatorskog garnizona u Mostaru major Becker se ubija ispred zgrade komande smještene u hotela Neretva.
Po ulasku u grad najžešće borbe se vode u samom centru, oko hotela Bristol i Neretva. Mostovi su minirani i predodređeni za rušenje. Partizanskih diverzanati, uz pomoć domobranskog oficira Grge Papca uspijevaju osujetiti taj plan i spašavaju mostove uklanjanjem eksploziva.
Po prelasku Neretve kreću žestoke ulične borbe s jedinicama koje čuvaju odstupnicu Nijemcima koji se povlače u Bijelo Polje, i dalje prema Sarajevu.
Za samo sedam dana partizani uspijevaju osvojiti tri važne tačke njemačke odstupnice povlačenja, oslobađajući Mostar, Široki Brijeg i Nevesinje, što je bilo od presudnog značaja za napredovanje savezničkih snaga u Srednjoj Evropi.



14.02.2019.

Uz Dan zaljubljenih


Nemojte biti tužni ako za dan zaljubljenih nemate nikog. Samo se sjetite da vas i drugim danima niko ne voli…utješno, nema šta...
14.02.2019.

Emocije za sve


Nova saznanja pokazuju kako lica širom svijeta govore o osjećanjima.
Oči izdaju da li je jedan osmijeh pravi, ili ne. Oblik usta je, takođe, jedan veoma važan kompas emocija.
Postoji sedam osnovnih emocija ko čovjeka. Barem tako je jednom utvrdio američki psiholog Paul Ekman. U međuvremenu, mnoge njegove kolege su nabrojale mnogo više emocija. Ipak, svi oni su ostali saglasni u jednom: na ljudskom licu ogledava se samo ograničeni broj osjećaja.
Postavlja se pitanje: kako se izražava ljutnja, tuga ili radost? A prije svega: Da li je pojedinačna mimika ista kod svih ljudi?.
Odgovor na ova pitanja dali su, ne psiholozi, nego kompjuterski stručnjaci sa Univerziteta Ohio u SAD. U svim svjetskim kulturama, 35 mimika se mogu sasvim tačno razumjeti. U stvari, 35 od mogućih 16.384 mimika, koliko bi ih moglo biti, ako se lice podijeli u mišićne zone, koje se mogu razvući ili kombinovati međusobno. Istraživači su u tu svrhu analizirali sedam miliona odgovarajućih internet snimaka, na jezicima definisanih kulturnih prostora. Pri tome su pronašli 17 različitih osjećaja sreće, ali u svakom kulturnom području izraz lica za gađenje ostao je jedinstven.
Primjena rezultata istraživanja neće se baš svima dopasti: Sada istraživači žele napraviti software prepoznvanja lica, koja su memorisana od strane nadzornih kamera, postavljenih na javnim mjestima širom svijeta.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
13.02.2019.

Stari most domaćin Red Bull Cliff Divinga 2019.


Stari most će po peti put biti domaćin najboljim svjetskim skakačima
Stari most u Mostaru će po peti put dočekati najbolje svjetske skakače i skakačice u vodu i to 24 augusta ove godine. Ovu informaciju danas su i zvanično objavili organizatori Red Bull Cliff Divinga.
Mostar je ove godine svrstan uz El Nido (Filipini), Dublin (Irska), Polignano a mare (Italija), Sao Miguel (Portugal), Beirut (Libanon) te Bilbao (Španija). Mostar će biti predzadnja destinacija najboljih svjetskih skakača i skakačica u vodu.
Pobjednici prošlogodišnjeg Red Bull Cliff Divinga u Mostaru bili su Britanac Gary Hunt i Meksikanka Adriana Jimenez (MEX).
Bez sumnje će i ovogodišnji skokovi Mostar i BiH staviti u centar svjetske javnosti, kojeg uživo prati hiljade ljudi, a putem medija nemjerljivo veći auditorij.
(vijesti.ba)

13.02.2019.

Februarski festival 2019.


Mostarski Rođeni Vas pozivaju na već sada tradicionalni četvrti po redu Februarski Festival koji će se održati i ove godine u MC Pavarotti, svečano otvorenje će biti upriličeno u četvrtak sa početkom u 20:30h
Tokom festivala će se svi imati priliku učlaniti u udruženje, upoznati se sa njegovim radom, te imati priliku podržati trenutne akcije za razvoj infrastrukture Stadiona Rođeni.
Učesnici će imati priliku slikati se sa peharom Kupa Maršala te obnoviti znanje klupske historije pregledom spomen panela. Svi Ste dobrodošli !
(UG Mostarski Rođeni)

13.02.2019.

Odlazak fudbalske legende: Preminuo Gordon Banks, jedan od najboljih golmana svih vremena





Gordon Banks, engleski golman koji je s Engleskom osvojio naslov svjetskog prvaka 1966. godine, preminuo je u noći s ponedjeljka na utorak u 81. godini života, objavljeno je na službenim stranicama njegovog bivšeg kluba Stoke Cityja.
Njegovu obranu glavom Peléovog udarca na svjetskom prvenstvu 1970. u Meksiku britanski su mediji proglasili odbranom stoljeća. Proglašavan je golmanom godine u izboru FIFA-e šest godina zaredom od 1966. do 1971.
"S velikom tugom objavljujemo da je Gordon preminuo tiho tokom noći", napisala je porodica u svom saopštenju u kojem kaže da je "potresena i ponosna" na Banksa.
Prema pisanju više britanskih medija, Banks je bolovao od raka bubrega od decembra 2015.
Banks, koji je sudjelovao u pobjedi Engleske nad Njemačkom od 4-2 u finalu Svjetskog prvenstva 1966., odigrao je 73 utakmice u dresu 'Gordog Aalbiona', a u golmansku penziju je otišao 1972. s 33 godine kada je izgubio vid na desno oko nakon jedne saobraćajne nesreće. 
Što se tiče klupske karijere najveći je dio karijere igrao za Leicester (od 1959. do 1967.), a zatim za Stoke City (od 1967. do 1973.) prije odlaska u penziju.
"Banks of England", kako mu je bio nadimak, smatran je jednim od najvećih golmana svijeta i od strane svojih legendarnih suvremenika Rusa Leva Jašina i Talijana Dine Zoffa.
(sport)

13.02.2019.

Udvaranje, ženidba, odlazak – Evening Star, 22.1.1931. godine


U časopisu Evening star, dana 22. januara 1931. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Šeik se vratio nekoliko sati nakon bjekstva nevjeste.
Mostar, Jugoslavija – Šeik Mahmud od Whaabisa iz Arabije imao je ovdje iskustvo ženidbe, gubljenja mladenke i rastave u svega nekoliko sati.
Došao je u Mostar kako bi među Muhamedancima iz Hercegovine organizovao hodočašće za Meku u 1931. godine. Nedugo nakon njegovog dolaska, susreo je lijepu djevojku i ubijedio je da se uda za njega. Zatvorio je svoju mladenku u sobu u jednoj krčmi, pa otišao proslaviti taj događaj.
Ali, predugo se zadržao za stolom, jer kad se vratio njegova nevjesta je odlepršala s mlađim čovjekom.
Sljedeće jutro, šeik Mahmud je otišao do muslimanskog sveštenika koji ih je vjenčao i ishodio poništenje bračne zajednice”.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.02.2019.

Bjež'te noge...


Zašto bi zadnjeg ujedao samo pas? U Jalandharu, gradu na sjeveru Indije, pet muškaraca bježe ispred jednog leoparda. Četvorica su se već skoro spasila, skakanjem preko zida, a jedan, koji je malo zaostao, morao je iskusiti kako mu životinja šapom svlači pantalone…
U Indiji živi oko 10 hiljada leoparda u divljini. Ponekad, u potrazi za hranom ulaze u naseljena područja, i tada nastupa vrijeme uzbune.
Leopard sa slike je satima lovio po naselju, svaki put skakao na moguće žrtve. Šestoro osoba je lakše povrijedio, sve dok nije bio uhvaćen i odveden u jedan zoološki vrt.
Mediji nisu javili kako su prošli muškarci bjegunci sa slike, a pogotovo ovaj zadnji, koji je skoro ostao bez gaća. Naravno, bilo je dosta posla za pranje…
(stern)
(NovaSloboda.ba)
12.02.2019.

Talas euforije





Sportski komentatori vole da koriste riječi“talas euforije“ čim raspoloženje u gledalištu, uz sportska borilišta, bilo koje vrste, bude malo više nego uobičajeno. Svaka La Ola na nekom sportskom takmičenju vrlo brzo se pretvori u jedan čudovišno, beskrajni talas.
Prema riječnicima stranih riječi euforija je povećano osjećanje radosti, percepcija ekstremne sreće, ekscesivnog optimizma i povećane motorne aktivnosti, koja iznenada prelazi u rasploženje većih razmjera.
Svako onaj ko želi da doživi ovakvo „povećano rspoloženje“, treba barem jednom da ode, da doživi scenario pod imenom „Nightrace“, Noćna trka, u austrijskom Schladmingu, gdje se značenje euforije svake godine ponovo otkriva.
To se dešava prilikom skijaškog slaloma, kakav je bio krajem januara, kada je 80 najboljih svjetskih slalomaša, pred 45 hiljada oduševljenih gledalaca ulijetalo u ciljnu ravninu, kao da ih je tamo usisavala snaga nekog moćnog usisivača. Nakon 582 metra ledene glatke piste, te ludim nagibom piste pred samim ciljem, razliježe se euforija svih euforija, uz zaglušujuće poklike i aplauz, nakon ulaska u cilj Marcela Hirschera, Felixa Neureutere & Co.
Pri tome se slalomaši spuste pistom Planai dugom 582 metra, savladaju visinsku razliku od 218 metara, uz nagib 52%. Ekstremno ledena pista prilikom trke je tvrda kao beton.
„Toliko sam uživao u ovom trenutku, nakon brojnih povreda i teških trenutaka, sve je bilo gigntski, koža mi se ježila“, rekao je nakon trke Neureuter, iako je na kraju bio tek osmi.
Ali, i to je bio vrlo euforično.
(focus)

(spagos)
12.02.2019.

Nekada skandal, danas prestižni trofej


Amadeo Modigliani je akt sliku “Nu couche” naslikao 1917. godine.

U maju prošle godine na aukciji u renomiranoj aukcijskoj kući Sotheby's, akt slika „Nu couche“ italijanskog slikara Amadea Modiglianija prodata je za 157 miliona dolara anonimnom ponuđaču i tako postala naskuplja prodata slika u ovoj aukcijskoj kući.Istovremeno je Modigliani postao prvi umjetnik koji je drugi prešao prag aukcije od 150 miliona za sliku. Primjećuje se: Bez superlativa, barem odkad “Salvator Mundi” Leonarda da Vincija prodat na aukciji kod Christie's nije više u aukcijskom poslu.
Nu couche”, akt žene koja otkrivenim leđima leži prema posmatraču i jasnim pogledom mirno gleda oko sebe. Koža joj se sjaji poput antičke ploče, i čovjek u trenutku misli na crvenu zemlju južnih pejsaža, o čemu je Cesare Pavese pisao u romanu “Đavo na brdima” 1948. godine.
Nu couche” najveća slika umjetnika, poslijednji put je viđena na retrospektivi Modigliani u galeriji Tate u Londonu. Bila u privatnom vlasništvu, od kad je 1963. godine je na aukciji prodata za 26,9 miliona dolara. Slika je dio iz serije aktova umjetnika, nastale između 1916. i 1919. godine.
(NZZ)

(spagos)

12.02.2019.

Dodir sa djelom majstora


Kakav je to osjećaj, položiti ruku na najveće umjetničko djelo na svijetu?
U Muzeju Van Gogha u Amsterdamu restaurator Rene Boitelle popravlja jednu tačku na djelu majstora „Zonnenbloemen“ – „Suncokreti“. Ona pripada seriji sličnih slika nastalih između 1888. i 1889. godine u Arlesu, na jugu Francuske. Holandski eksperti su sada utvrdili: Slika nije osjetljiva samo na ultraljubičastu svijetlost, koja joj mijenja boje. Tu još spadaju vibracije, kao i promjene vlažnosti zraka.
Zbog toga „Suncokreti“ pod hitno više ne smiju ići na put, na izložbe širom svijeta.
Biće u Muzeju, pa ko voli, neka izvoli.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
11.02.2019.

Održana grahijada u Blagaju













Specijaliteti podno Starog grada hercega Stjepana Kosače

Sedam udruženja iz Blagaja udružilo je snage da svom mjestu podari još jednu, potencijalnu, turističku atrakciju. Podno Starog grada hercega Stjepana Kosače Blagajci i njihovi gosti takmičili su se u spravljanju najboljeg graha.
Prva Grahijada u Blagaju privukla je ček 29 ekipa, ali i stotine gurmana koji su željeli oprobati šta su to vrijedni kuhari uspjeli napraviti od jednostavnog i za mnoge neuglednog jela.

Bilo je tu i iskusnih ekipa koje smo upoznali na sličnom druženje na Rujištu, koje ima tradiciju već šest godina, ali i onih koji su prvi put probali od dva kilograma graha napraviti specijalitet.

Plato ispod Starog grada sjajna je i potpuno originalna lokacija za organizaciju ovakvih i sličnih dešavanja, a ponosni Blagajci već smišljaju narativ da grah nigdje nije tako poseban kao ispod zidina velike i stare tvrđave.
(fotosi: klix, facebook)

11.02.2019.

Počinju Dani antifašizma u Mostaru


 








Otvaranjem izložbe "Mostar u borbi za slobodu" u mostarskom Centru za kulturu večeras počinju Dani antifašizma u Mostaru.

U sklopu šestodnevne manifestacije, koja se održava u povodu obilježavanja 14. februara – 74. godišnjice oslobođenja Mostara od fašizma u Drugom svjetskom ratu, bit će upriličena izložba "Mostar u NOB-u" te pozorišne predstave, filmske projekcije, tribina i posjeta spomen-obilježjima.

Centralna manifestacija bit će održana u subotu, 16. veljače, kada će biti dodijeljena i "februarska priznanja" te upriličena posjeta Partizanskom spomen groblju. Tog dana u Mostaru očekuje se oko 2.000 gostiju iz cijele Bosne i Hercegovine i država nastalih raspadom Jugoslavije, najavljeno je iz Udruženja antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata (UABNOR) Mostar.
(spagos)

11.02.2019.

Otvoren EYOF 2019 – Neka igre počnu!












(fotosi: eyof, portali, facebook)

Svečanom ceremonijom otvorenja, defileom zemalja učesnica i paljenjem Olimpijskog plamena, sinoć je na stadionu “Asim Ferhatović Hase” u Sarajevu počeo 14. Evropski omladinski zimski festival (EYOF) – najveći sportski događaj u Bosni i Hercegovini od 14. Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.

Ceremoniji otvorenja na najvećem bh. stadionu prisustvovalo je 25.000 gledalaca, među kojima i brojni zvaničnici, gosti iz zemalja regiona, bivši sportisti i olimpijci, koji su imali priliku vidjeti ponovno paljenje Olimpijskog plamena u Sarajevu nakon 35 godina.
Čast da zapali olimpijski plamen pripao je višestrukoj najboljoj bh. sportistkinji i trofejnoj bh. džudistkinji Larisi Cerić, do koje je Baklja mira dospjela nakon što je prošla iz ruke u ruku brojnih istaknutih bivših i sadašnjih bh. sportista.
Ceremoniji otvorenja prisustvovali su predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik i članovi Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović.
Dodik se obratio prisutnima i zajedno s predsjednikom Evropskog olimpijskog komiteta Janezom Kocijančićem, te gradonačelnicima Sarajeva i Istočnog Sarajeva Abdulahom Skakom i Nenadom Vukovićem, otvorio EYOF 2019.
“Zahvalio bih se EOK-u koji je odlučio baš nama dati organizaciju ove manifestacije. Podržimo mlade sportiste koji su svojim trudom i radom došli u situaciju da se bore za medalje na našim borilištima. Ponovo imamo Baklju mira koja je ponovo zasjala ovdje, u gradu gdje su prije toliko decenija održane olimpijske igre. Došli ste u zemlju različitosti, ali gdje su ljudi poznati kao dobri domaćini i oni će vam pokazati gostoprimstvo”, kazao je Dodik u svom govoru i dodao da vjeruje da će Baklja mira donijeti dodatnu stabilizaciju BiH.
Manifestacija je započela nastupom tri kulturno – umjetnička društva, predstavnici tri konstitutivna naroda BiH. Počasna jedinica Oružanih snaga BiH unijela je zastavu BiH, nakon čega je intonirana himna Bosne i Hercegovine.
Uslijedio je defile 46 zemalja učesnica EYOF-a,  prvi su prodefilovali takmičari zemlje kolijevke olimpizma – Grčke. Bh. takmičari su pred publiku izašli zadnji, a publici se predstavilo 21 mladih sportista koji će nastupiti u pet sportova.
BiH će predstavljati Esma Alić, Nina Petrović, Aiša Kantardžić, Ajlin Zuhrić, Harun Kunovac, Samir Hasanbegović, Kemal Karić i Strahinja Aranaut (alpsko skijanje), Marija Jokić, Anđela Samardžija, Andrija Jugović, Đorđe Santrač, Luka Vrećo, Aleksa Vuković, Predrag Pantić, Uroš Lalović, Davor Škipina i Nikola Gavrilović (skijaško trčanje i biatlon), Asja Klačar i Selina Memić (snowboard) i Sumeja Zaimović (brzo klizanje).
Olimpijsku zastavu na stadion su unijeli i podigli istaknuti bh. sportisti – košarkašica Razija Mujanović, skijaška trkačica Tanja Karišik, brzoklizačica Bibija Kerla, bacač kugle Hamza Alić, džudista Amel Mekić, biatlonac Tomislav Lopatić, odbojkaš Sabahudin Delalić i fudbaler Refik Šabanadžović.
Izvođači Tarik, Laka i Mirela izveli su pjesmu “Za pravu raju” – pjesmu glavne EYOF-ove maskote Groodvyja, a sarajevski srednjoškolci izveli su zvanični performans EYOF-a “We create together”.
Ceremonija zatvaranja EYOF-a biće održana 16. februara na stadionu Slavije u Istočnom Sarajevu.
(NovaSloboda.ba)

11.02.2019.

Ugodno banjanje u povrću


Chili con Carne, jedno jelo sa chilijem i mljevenim mesom, može jednom i malo drugačije. Ljute paprike i gusto postavljeni mesnati ražnjići nude se uz bananje u jednom hotelu u Hangzhou u Kini. Ovaj grad se nalazi jućno od Shanghaija, a u Kini je nedavno proslavljena njihova Nova godina.
Gosti istovremeno jedu i piju, ali se i banjaju u vodi koja je i ugodna i topla.
Ova, 2019. godina u Kini je Godina svinje, i mnogi su se odmah pitali, kakvo li se meso nalazi na roštilju.
Gosti se u ovim kadama banjaju u vodi, u koju su potopljeni klipovi kukuruza, gljive, jabuke i listovi salate. A sve je tako zdravo i ugodno za kožu.
Pa, neka im je nazdravlje krkanluk.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
10.02.2019.

Tako blizu a tako daleko


Između svijetova siromašnih i bogatih često se nalazi samo nekoliko koraka. Istovremeno, tu se nalaze i nepremostive prepreke. Fotograf Johny Miller je napravio istovremeno i spektakularne i upečatljive fotografije na tu temu.






U Daressalamu u Tanzaniji već imena najavljuju razliku. Bogati žive u Oyster Bayu, a siromšni, tik uz njih, u naselju Msasani.
U Mumbaiju u Indiji, simbioza suprotnosti. Siromašni stanovnici i poslovni ljudi žive jedni pored drugih.

U Santa Feu u Mexico Cityju: što su komšije siromašnije, to su bolji i skuplji alarmni uređaji.
Golf igralište u Durbanu, Južna Afrika, samo jedan zid djeli zelenilo od siromaštva, a iza zida je zasađeno drveće kako se sirotinja ne bi vidjela.


Provincija Gauteng, Južna Afrika: Sa druge strani grada živi 30 hiljada ljudi u 8500 koliba.
Johanesburg: Na rubu naselja Casey Park nalazi se selo koliba, skoro sraslo sa naseljem.



Fotograf je sa dronom dokumentovao jaz između bogatih i siromašnih - u bukvalnom smislu reči: Njegov fotoaparat je prodro na mjesta gde se ekstremno dodiruju i ljudi, koji žive jedni pored drugih, u razdvojenim svijetovima. Dronovi se uglavnom koriste za prikazivanje predivnih pejzaža, treptavih obala, preplavljenih reka.


Miller ih koristi da prikaže društvene predjele. Jer, samo odozgo, iz ptičije perspektive, vidljivo je šta se nalazi iza ove strukture. On kaže: "Ograde, ulice i zelenilo koje odvajaju mjesto stanovanja bogatih ... ne raste organski, ono je tako planirano."
(stern)
(spagos)



10.02.2019.

Stare avlije by Emica


Čudan osjećaj prožima čitavo tijelo čim uđete kroz kapidžik. Prethodno se prolomi zveket starih teških halki, škripa vrata, klepet mandala, a potom kliktavi pjev kaldrme pod drvenim nanulama, kao da se raduje koracima pa im pjevuši zavodljivu sevdalinku unutar visokih duvarova. Stari, debeli bedemi, obrasli mahovinom i zijevalicama, skrivali su u svom pamćenju mnoge tajne, i radosti i tuge, i ljubavi i želje. Preko njih su u komšijske avlije i sokake prelazili mirisi tek pečenih pogača, kuhanih pirjana, spravljenih turšija i pekmeza. Nerijetko bi se razlijegao i cirlik sretne i razuzdane djece. A ponekad i plačljiv glas zbog razbijenog koljena. Škripa škipova na koritu, zveket limenih kanti miješao se s milozvučnom pesmom koja se izvijala iz djevojačkog grla kao čarobni pjev slavuja. Sve što su zidovi htjeli, to su i propuštali, samo dobro skrivane tajne su ostajale unutar četiri duvara. To se moralo znati i poštovati. Zbog toga se, čim se prekorači kapidžik, osjećala duboka harmonija, zrak je odisao toplinom, pitomošću i gostoprimstvom. Iz sofa su se smiješili albaberi, mušketini, mendžušice, mace , akšamhajri, hadžibezi, ruže đulbeharke su izdašno nudile svoje latice da ih se popotope u mirisni himber, U tepsijama se sušila nešesta za višnjab i posipanje jufke za bajramsku baklavu, na vijencima se sušili patlidžani i već svehnute paprike, a s odrine bi se otimale razuzdane vitke lozove grane da pomiluju rumene djevojačke obraze. Kikotale su se, dogovarale se očima, hvatajući trenutke kad bi popustila budna pažnja onih koji su brinuli za njihov nam. Tek nejasno rumenilo na njihovim obrazima je odavalo prirodu nihovih šaputanja. Tu avlijsku harmoniju su samo ponekad remetili čudni zvuci nadolazeće tehnologije koja će ubrzo promijeniti mirise starih avlija. Ostaće samo sjećanja na neobičan rahatluk kojim je odisao taj dio života unutar njih.

(Emica...sjećanje na moju avliju iz vremena prije 100 godina


10.02.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Za praznik „Thaipusam“, jedan Hindus ukrašava svoje tijelo piercingom, na koje vješa cvijeće i limete. Hinduski praznik se slavi uglavnom u južnoj Indiji, Maleziji i Singapuru. Međutim, ovaj Hindus ga slavi na planini Edgecombe, mjestu koje se nalazi oko 40 kilometara sjeverno od južnoafričkog grada Durbana.

Superbowl je svakako događaj godine u Americi. Navijači kluba New Orleans prije polufinalne utakmice slušaju himnu svoga kluba. Interesantna slika, ali im ni maskiranje nije pomoglo. U finalu su igrali drugi.

Krvavi mjesec je bio i prošao, a ostale su slike za sjećanje i čekanje nove prilike. Pa ko dočeka. Na slici je pun mjesec pored žuto osvijetljenih fasada poslovih zgrada i stepenastih fasada zgrada u Frankfurtu na Majni. Sjena Zemlje je sakrila vidljivu površinu Mjeseca, u vremenu kada su se Sunce, Zemlja i Mjesec našli tačno na jednoj liniji.

A u zapadnom Afganistanu radnici u jednoj fabrici aluminijskih proizvoda poliraju metalne posude. U ovoj fabrici 120 zaposlenih proizvodi oko 4 miliona tona aluminijskog posuđa godišnje.

Dok njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik  Emmanuel Macron u zgradi Vijećnice u gradu Aachenu, u Njemačkoj, potpisuju sporazum o prijeteljstvu dvije zemlje, dotle demonstranti oko zgrade u znak protesta u zrak puštaju balone. Sve pod budnim okom dobro naoružanog policajca na krovu jedne susjedne zgrade.

Indijska centralna rezervna policija, najveća jedinica naoružanih policijski snaga u Indiji, priprema se za paradu povodom Dana Republike u New Delhiju.

Žrtve poplave u indonezijskom gradu Makassaru na splavu od bambusa prenose jedan motocikl. Poslije obilnih kiša i klizišta, hiljade ljudi u Indoneziji su morali napustiti svoje domove. Osam ljudi je izgubilo život.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.02.2019.

Iz strane štampe: New York Times - Olimpijski duh se vraća u Sarajevo


sjećanje na ZOI'84, Ismar Mujezinović



(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba 8. februara 2019. godine)

Prema pisanju uglednog američkog lista New York Times, olimpijski duh se vratio u Sarajevo nakon što su suprotstavljene etničke elite u BiH svoje međusobne razlike stavile po strani kako bi ugostile najveći sportski događaj od Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.
Evropski omladinski olimpijski festival (EYOF) u nedjelju će biti otvoren u Sarajevu i bit će zatvoren sedmicu kasnije u Istočnom Sarajevu, bivšem predgrađu koje je danas postalo odvojen grad. Također, trenutna granica između Sarajeva i Istočnog Sarajeva nekada je predstavljala i ratnu granicu.

New York Times navodi da postizanje saradnje nije bilo lako. U tekstu se ističe da Sarajevo pripada bošnjačko-hrvatskoj federaciji, a Istočno Sarajevo entitetu Republika Srpska koji predstavlja autonomno područje BiH.

Također, u tekstu se navodi da su ova dva grada propustila organizirati ovaj sportski događaj 2017. godine zbog nedostatka podrške vladajućih struktura nakon što je BiH dobila dozvolu za organiziranje EYOF-a 2012. godine.

Međutim, dva mlada gradonačelnika su odlučila na pravi način promovirati svoje gradove kao idealnu lokaciju za zimske sportove i kao vodeće regionalne turističke centre.

"Da li je bilo lako? Ne. Da li smo imali opstrukcije? Da, svaki dan, ali konačni rezultat jeste da će se događaj održati i da smo uspjeli da okupimo sve nivoe vlasti, dva grada i građane", rekao je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka.

New York Times piše da će lider nacionalističkih snaga bosanskih Srba Milorad Dodik, predsjedavajući tročlanog međunacionalnog Predsjedništva BiH, zvanično otvoriti događaj na kojem će se 1.700 mladih sportista takmičiti u osam zimskih sportova na arenama smještenim oko dva navedena grada.

"Više nismo u rovovima 90-ih godina, to smo prevazišli. Samo ostavite politiku sa strane i mi ćemo dobro sarađivati ​​na projektima od zajedničkog interesa za domaći sport i turizam", izjavio je Skakin kolega iz Istočnog Sarajeva gradonačelnik Nenad Vuković.

Olimpijada ima posebno mjesto u srcima mnogih Sarajlija koji se još sjećaju slave iz 1984. godine koja se održala u tadašnjoj Jugoslaviji.
(klix)



09.02.2019.

EYOF 2019. - Evropski zimski olimpijski festival mladih 2019.




Evropski zimski olimpijski festival mladih 2019. je događaj koji se planira održati 2019. godine u bosanskohercegovačkom glavnom gradu Sarajevu i Istočnom Sarajevu. Festival je zimska verzija Evropskog olimpijskog festivala mladih a održaće se tokom perioda od 9. do 16. februara 2019. godine. Događaj je prvobitno planiran da se održi 2017. godine, dok je EYOF 2019. godine planiran za turski Erzurum. Međutim u novembru 2015. godine, dva grada su se dogovorila da se događaji zamijene s obzirom da je procijenjeno da Sarajevo i Istočno Sarajevo ne mogu biti spremni za održavanje festivala u planirano vrijeme, dok je s druge strane Erzurum već imao spremne objekte jer se u istom gradu održala Zimska univerzijada 2011.
U okviru projekta Evropskog zimskog olimpijskog festivala mladih 2019. postoji plan da se angažuje oko 1500 volontera, od kojih će većina biti studenti.

U toku festivala mkadih planirano je takmičenje u nekoliko sportova:
  • Alpsko skijanje,
  • Biatlon,
  • Skijaško trčanje,
  • Karling,
  • Umjetničko klizanje,
  • Hokej na ledu,
  • Brzo klizanje na kratkim stazama i
  • Snowboarding.

Očekuje se da će na festivalu učestvovati oko 1500 sportista iz 50 evropskih država dok sportisti iz Azerbejdžana i Malte vjerovatno neće učestvovati zbog nedovoljne konkurencije u oblasti zimskih sportova.

Službena maskota festivala je Grudva koju je osmislila Visia Agency iz Istočnog Sarajevo a izabrana glasovima tokom glasanja obavljenog putem društvenih mreža.

Bosnu i Hercegovinu će na EYOF-u predstavljati 29 sportista i trenera i to u disciplinama: alpsko skijanje, ski-trčanje, biatlon, snowboard i brzo klizanje. Zastavu će na otvaranju igara nositi Esma Alić (alpsko skijanje), a olimpijski plamen upalit će Larisa Cerić.
U alpskom skijanju nastupit će Nina Petrović (2001), Esma Alić (2002), Aiša Kantardžić (2002), Ajlin Zuhrić (2002), Harun Kunovac (2001), Salih Hasanbegović (2002), Kemal Karić (2002) i Strahinja Arnaut (2002).
U skijaškom trčanju i biatlonu nastupit će Marija Jokić (2002), Anđela Samardžija (2002), Andrija Jugović (2001), Luka Vrećo (2001), Aleksa Vuković (2002), Predrag Pantić (2002), Uroš Lalović (2002) i Davor Škipina (2002). U skijaškom trčanju imamo dva predstavnika Nikolu Gavrilovića (2002) i Đorđa Santrača (2002).
U brzom klizanju predstavljat će nas Sumeja Zaimović, a u snowboardu Selina Memić i Asja Klačar.
Đorđe Santrač će predstavljati BiH u skijaškom trčanju.

(spagos)
09.02.2019.

Vrlo malo romantike








Evropski institut za srednjoevropske dvorce je postavio zadatak da utvrdi koliko još tačno ima dvoraca u Njemačkoj. Za taj zadatak će mu biti potrebno minimum narednih deset godina. Postavlja s pitanje, zašto tako dugo?
Svi dvorci, od perioda Karoline (17. st.), pa sve do novijih vremena trebaju biti obuhvaćeni, pa čak i oni kojih više nema. Za to će trebati dosta vremena, jer istraživanje se mora obaviti u pismenom obliku, svaki dvorac se mora posjetiti na licu mjesta.
Prema ranijim procjenama, broj dvoraca u Njemačkoj iznosi nevjerovatnih 25 hiljada. Broj koji iznenađuje, i čini se kao da je u srednjem vijeku svaki brežuljak krasio neki dvorac. Međutim, takvi objekti su postojali, ali ne istovremeno. Broj dvoraca uključenih u bazu podataka ne odgovara u svakom slučaju onome što se danas smatra dvorcem, ili zamkom.
Nema svugdje pokretnih mostova, špicastih tornjeva, vodenih kanala, puškarnica, zlatokosih djevojaka. Stereotipni izgled dvorca oblikovan je posebno kroz idealizovanu sliku srednjeg vijeka, sa korijenima iz kraja 19. vijeka. Tome su doprinijeli filmovi i stripovi. Takvi dvorci su bili prepuni vitezova, uličnih pjevača, koji su se tuda vrzmali ne bi li došli u kontakt sa nekom od dvorskih dama.
U stvarnosti, dvorac nižeg plemstva je bio puno skromniji, manje romantičan, imali su drvene kule, ograđeni, na nekom strmom grebenu, sa jednim predvorjem koji je služio za svakodnevne poslove.
Dvorci ko utvrde, došli su u modu u 16. vijeku, jer dotadašnji nisu bili dorasli tadašnjem modernom vatrenom oružju, pa su građeni kao tvrđave, koje je štitila od artiljerije. Mnogi dotadašnji objekti napuštani su od strane njihovih vlasnika, posebno oni u planinskim regionima.
Tada su mnogi vlasnici svoje kuće na brdu zamijenili objektima u ravnici, jer im je to bilo udobnije.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
08.02.2019.

Taj čudesni svijet – slike dana


Dva muškarca pokušavaju da pod svoju kontrolu stave jednog bika. Sve ovo se dešava na godišnjem sajmu „Jalikattu“ u južnoj Indiji. Kako kažu, već prvog dana ove jedinstvene borbe sa bikovima, povrijeđeno je na desetine učesnika.

Na „Las Luminiaris“ proslavi u španskoj zajednici San Bartolome de Pinares, jedan učesnik prolazi kroz vatru, jašući na konju. Stanovnici ovog mjesta na ovaj način održavaju stoljetnu tradiciju u čast Antonija Velikog, zaštitnika seljaka i njihovih životinja. Raznobojni plamenovi trebali bi njihove konje da očiste i zaštite. Razni narodi, razna vjerovanja.

U Brandenburgu u Njemačkoj, Susanne Roch iz Golssena upravo vješa svježe kobasice na štandu u hali, na međunarodnoj Zelenoj sedmici, koja se održava u ovoj pokrajini. Sajam hrane, poljoprivrede i hortikulture prvi put je održan još 1926. godine.

Jedan građevinski radnik upravo kupuje hranu u kiosku. Kineska privreda je u 2018. godini rasla sporije nego u zadnjih 30 godina. Kineska vlada nastavlja i dalje da se bori sa velikim dugovima i ekonomskim ratom sa SAD.

Pakistanski dječak sjedi na traktorskoj prikolici natovarenoj karfiolom. Upravo je stigao na pijacu voća i povrća u Lahoreu, drugom po veličini gradu u Pakistanu.

Pravoslavni hrišćanin kupa se u jezeru po imenu Ozero Telbin kod Kijeva. Tako on proslavlja „Epiphanias“, ukazanje gospodnje. Ronjenje u hladnoj vodi trebalo bi da podsjeća na Isusovo  krštenje i simbolično pomaže kod pranja grijeha.

U provinciji Jiangsu u Kini, na stanici je kao na startu neke trke postavljeno više desetina brzih vozova. Oni su spremni za novogodišnje putovanje, kada tokom praznika na put kreće više miliona Kineza istovremeno i odjednom.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.02.2019.

Prije 35 godina ZOI'84

Slike koje vraćaju u vrijeme kad su Sarajevo, Bosna i Hercegovina, kao i tadašnja Jugoslavija bili centar svijeta.

XIV zimske olimpijske igre održane su od 8. do 19. februara 1984. u Sarajevu. Na Igrama su u 6 sportova nastupila 1272 takmičara iz 49 zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke).

Slike podsjećanja za nas koji smo te dane doživjeli aktivno.

























(spagos)

08.02.2019.

Stara dilema i stari tekst


Često se upitamo koji je izgovor tačan?
Riješena je jedna od velikih dilema modernog doba: Evo kako se pravilno izgovara “Viber”

Možda i najveća lingvistička dilema modernog doba danas je konačno dobila svoj epilog.
Dilema koja je mučila milijune korisnika aplikacije za razmjenu poruka “Viber” oko pravilnog izgovora njenog naziva danas je okončana.

Atanas Rajkov, generalni direktor “Vibera” oglasio se danas otklonivši sve dileme koje su posljednjih dana i tjedana zauzimale i udarne pozicije portala ali i tiskovina kako u regiji tako i šire. „Naziv “Viber” dolazi od engleske riječi “vibe” [vahyb] što znači dobar osjećaj te se stoga “Viber” pravilno izgovara “Vajber”, kazao je Rajkov.

Možda se stručnjaci lingvisti neće nužno složiti je li ovo pravilan izgovor ili ne, no svakako se mora uzeti u obzir činjenica kako je upravo Rajkov dao ime “Viberu” te je zasigurno znao kako se ono izgovara.

Jedno je sigurno: Ko je govorio viber govoriće i dalje viber, i obrnuto. Važno je razumjeti se , kad neko kaže javi mi se preko „Vibera“, kako god da ga izgovorio.
(mostarskibehar)

07.02.2019.

Iz materijala za knjigu o mahali Carina Mostar by Ahmet Kurt


Iz državnog arhiva Austrije, dobio katastarske karte iz 1881. godine. Kad se te karte preklope preko aerofotogrametrijskog snimka istog područja iz 2012. godine, dobijemo mnogo interesantnih historijskih podataka. Na slici markirano zelenom bojom je Carinski harem, a ispod vidimo današnje objekte želj. i aut. stanice. Harem se pružao sve do Fatime kadun džamije (srušena 1947). Između dva Svjetska rata na haremu je napravljen Higijenski zavod, a u socijalističkoj Jugoslaviji, stanica, benz. pumpa, zgrada “Bejrut” i hotel Energoinvesta. Poslije zadnjeg rata na prostoru harema je napravljen Studentski hotel. Harem je ekshumiran 1964-65. godine, a kosti rahmetlija zakopane poviše mrtvačnice u Groblju Sutina. Godine 1953. Husaga Ćišić piše tada neprikosnovenom vladaru Bosne i Hercegovine, Đuri Pucaru, da se Carinski i Šarića haremi ne uništavaju i ne zatire bošnjačka kulturna baština. Izgradnja putne želj. stanice planirana je na Carinskom, a teretne na Šarića haremu. Poslije Husaginog pisma mjesto izgradnje teretne stanice je pomaknuto južno od Šarića harema. Kao što se vidi na slici Carinski harem je na dva dijela presjecao konjski put prema Podveležju i dalje prema Nevesinju. Put je ujedno bio i granica između KO Mostar i KO Zalik. 1950-tih godina IZ je sklopila ugovor sa dvije carinske porodice za napasanje njihovih krava (?!) u haremu, pa su se ovi dijelovi harema, kolokvijalno, nazivali po prezimenima ovih porodica. Svi prostori oko harema su uzurpirani i na njima napravljene privatne kuće. Interesantno je vidjeti da se ljudi ipak, iz bogobojaznosti, nisu osuđivali praviti kuće na haremu. To je tradicija i zakon još iz antičkog doba da svako ljudsko biće ima pravo na grob i nadgrobni znak, a mjesto ukopa postaje locus religiosus, mjesto pijeteta. Ovaj antički običaj kasnije je ušao u sve religije.


Žutim tačkama označeno je mjesto gdje su se nalazili monumentalni nišani, visine do 4 metra. Nekoliko njih je premješteno u dvorište Ćejvan Ćehajine džamije - o tome drugi put.



Crvenom tačkom je označen jedini neekshumirani mezar 17-godišnjeg Esada, sina trgovca kožama Salke Kazazića, koji je opet sin Mahmut-age. Esad je umro od TBC-a 1947. godine. Njegova braća su Asim i Osman. Kada je građevinski poslovođa, Mate Lončar iz okoline Imotskog, naredio bageristima da iskopaju zadnji mezar, to oni nisu mogli učiniti, pošto se motor bagera gasio. Ovaj događaj kasnije se pretvorio u vjerovanje da se radilo o uplivu viših sila, a da je sahranjeni Esad postao Dobri. Postoje planovi da se više mezara podigne turbe. Nekoliko dana poslije Esadove smrti, u komšijskoj porodici Šegetalo, u Kazazića sokaku, rodio se sin, koji je u čast preminulog komšije dobio njegovo ime - Esad. Zelenom linijom označen je zid koji je oko preostalog dijela harema podigla Islamska zajednica. Slika mezara - kasnije.



Plavom bojom na slici je označeno groblje koje se tu nalazilo 1881. godine, a zauzimalo je površinu dva fudbalska igrališta. Danas se, dijelom, na tom mjestu nalaze teniski tereni. Iz topografskih znakova na karti vidimo da ja na groblju raslo veće listopadno drveće, a geometar koji je snimao teren, haupmann (kapetan) austrougarske vojske, Elias Živić je jednu tačku poligone mreže stavio na jedan krst, što se radilo samo na postojanim i lako uočljivim objektima. Dalje istražujem da li se radi o groblju austrougarskih vojnika, ili o nekom starom hrišćanskom groblju, čiju lokaciju je osmanska vlast odredila daleko van, tadašnjih, mahala. Snimanje terena je obavljeno 1881. godine, samo dvije i po godine poslije dolaska Austro-Ugarske. Za to vrijeme moglo je biti najviše nekoliko smrtnih slučajeva mladih vojnika i nije mogla tako brzo niknuti šuma vrijedna obilježavanja na karti. Takođe Vojno groblje je podignuto iza Južnog logora, ali kasnije, 1890. godine.
U proljeće 1945. godine po Carini se šaptalo da se u Sjevernom logoru streljaju i zakopavaju na smrt osuđeni “narodni neprijatelji”. Možda su zakopavani baš na ovom starom groblju? Pretpostaviti je da su ovdje sahranjivani i poginuli pripadnici talijanske i njemačke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata. Odlukom ministra unutrašnjih poslova Jugoslavije, Aleksandra Rankovića od 18. maja 1945. godine o uklanjanju grobalja i grobova "okupatora" i "narodnih neprijatelja” sva ovakva grobišta u Jugoslaviji su sravnjena sa zemljom, u čemu se NO Mostar isticao svojom revnošću. U svakom slučaju istraživanje ovog detalja se nastavlja.

(Ahmet Kurt)
07.02.2019.

Neka čudna i nepoznata stvar

Zvali su je knjiga…Nisam siguran gdje dođu baterije…

Samo otvori i čitaj. Ne treba ti lozinka/password.


Nema joystick? Nema miša? Nema tastaturu? Pa kako okrećeš stranice?

UFO?
(mostarskibehar)
07.02.2019.

Okretanje suncu


Kad se kaže Kina, skoro uvijek se misli na nešto ogromno, kakva je i sama ova zemlja. Tamo sve ima sasvim druge dimenzije.
U Xianningu, u provinciji Hubei, u unutrašnjosti centralne Kine, električna energija se u velikom stilu dobija od energije sunca. Na ogromnom polju, među solarnim kolektorima, četiri čovjeka djeluju kao patuljci.
Kina važi za najvećeg proizvođača, ali i najvećeg korisnika tehnologija obnovljive energije. Solarna industrija dominira na svjetskom tržištu.
Kineska vlada sad najavljuje drastično smanjenje subvencija za solarnu energiju, zbog čega ova branša stahuje da će ponuda proizvedenih solarnih modula biti još veća, a da će cijene padati.
(stern)



(NovaSloboda.ba)
06.02.2019.

Pomoć putem Crvenog krsta – The Bridgeport times and evening farmer, 2.5.1919. godine

Stari most, 1919. godine, foto SAD Crveni križ


U časopisu The Bridgeport times and evening farmer, dana 2. maja 1919. godine objavljen je sijedeći tekst:
“Mostar, Hercegovina, 2. maj 
– Sve bolnice u Hercegovini i Bosni, koje su pune bolesnih i ranjenih vojnika vraćenih iz Austrije, kao i mnogih civila koji pate od tifusa i drugih bolesti, primile su pomoć od Američkog Crvenog krstaa, koji je pored slanja nekoliko ljekara i medicinskih sestara, poslao i veliku količinu lijekova i odjeće.
Misija Crvenog krsta, koga vodi kapetan F. C. Thwaits iz Milwaukeeja, Wis., ima pomoćne stanice u Dubrovniku, Splitu, Sarajevu, Mostaru i drugim mjestima. Najviše pažnje pridaju odijevanju siromašnih, brinu se za bolesne, te popravljaju higijenske i sanitarne metode s posebnim naglaskom na prevenciji tifusa. Takođe, usko surađuju sa Američkim ženskim uredom za hranu, koji snabdijeva brašno i mast siromašnima”.
(prevod:Tibor Vrančić)

Većinu čuvene Četvrte BH pukovnije u Prvom svjetskom ratu činili su vojnici iz Hercegovine, a u austrougarskoj vojnoj i drugoj dokumentaciji nazivani su jedinstvenim imenom „Bošnjaci.” Ova je pukovnija bila jedna od najodlikovanijih dijelova austrougarske vojske. U njenu čast austrijski vojni muzičar Eduard Wagnes komponovao je 1895. godine vojni marš pod imenom Die Bosniaken kommen (Bošnjaci dolaze), a vojni arhivi Beča bilježe mnoga imena odlikovanih vojnika katolika i muslimana. Među ostalima, u ovoj je pukovniji služio (i u borbama s Italijanima bio ranjen) i Husaga Ćišić, poslijeratni gradonačelnik Mostara.
Gradsko poglavarstvo grada Mostara, dana 13. novembra 1915. godine, izdaje proglas pod nazivom: „Junačko držanje naše domaće pukovnije!” Potpisao ga je tadašnji mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina. Mujaga izvještava narod kako je od zapovjednika BH 4 pukovnije potpukovnika Lea Kuchynskog primio dopis. Naime, Kuchynska je Mujagu izvijestio kako je Vrhovno vojno zapovjedništvo dana 11. novembra 1915. godine pohvalilo izvrsno hrabro držanje pripadnika Četvrte pukovnije. Plakatom, u komw je Mujaga u cjelosti naveo potpukovnikov dopis, oblijepljen je tadašnji Mostar kako bi narod „napunio … srca bujnom radošću, a diki i ponosu …neće biti ni kraja ni konca”.
Mujagin proglas koga ovdje donosimo štampan je u poznatoj gradskoj štampariji i knjižari Pacher & Kisić.
(prevod:Tibor Vrančić)
Priredili: Tibor Vrančić / Armin Džabirov / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
06.02.2019.

Neosigurani!


Sve dok put ide pravo, bez krivina, sve je još donekle dobro. Opasno postaje u krivinama, naročito ako vozač kamiona mora žešće prikočiti.
Izbjeglice na kamionu, koji vozi na putu od Calija ka Armenije u Kolumbiji, nisu ničim vezani za prikolicu kamiona, koja je bez stranica. Oni dolaze iz Venecuele, gdje je vladar Nicolas Maduro upravo položio zakletvu za još jedan mandat strahovlade. Zemlja pati od poludjele inflacije, nema hrane, nedostaje lijekova. Oko 3 miliona ljudi je od 2015. godine već pobjeglo odatle.
A za slučaj potrebe, ovi koji se voze na nazaštićenoj prikolici kamiona, svakako će se čvrsto držati jedno uz drugo.
(stern)

(NovaSloboda.ba)
05.02.2019.

Šućrija Čusto: Ledina Marice


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com dana 3. februara 2019. godine, autor je Šućrija Čusto)

Stjepan Vukčić,vladar herceg-grada Blagaja, naslijedio je nakon umorstva svoga adže Sandalja Hranića položaj kao i dvorac u Podgrađu. Kako je naglo došao do položaja i nebrojenog blaga 1435.godine, uzoholio se po onoj bosanskoj „Para i kašalj čovjeku ne daju mira“.Prijatelji mu postadoše daleki. Valjalo je uvećati blago, biti nedokučiv, kako prijateljima,tako i protivnicima; i svojim lično, i zemlje Bosne.
Valjalo je sačuvati južne dijelove BOSNE. Postati veliki bosanski vladar. Gospodar Kamene zemlje,Humnine. Ako želiš vladati…,ne vjeruj nikome, odzvanjale su mu u glavi riječi STARCA koji ga je podučavao Barnabinom evanđelju,maniheiskoj’ sljedbi, još od malih nogu.
Želeći ostati nedodirljiv, Stjepan rastjera i ono malo prijatelja oko sebe u nemogućnosti da razabere iskrene od licemjera. Slava, moć,vlast i piće vodiše ga iz grijeha u grijeh.
Valjalo je izdržati pritiske i ratove koje su na njega vršili Latin(sk)i inkvizitori, što zbog teritorija koji je kontrolisao, što zbog sljedbe BARNABINOG EVANĐELJA koje je po kongresu u Nikeji bilo zabranjeno. Među njima je bio poznat kao HERETIK, nevjernik kojeg valja preobratiti ili kazniti,LUKAVI MANIHEJAC – PATAREN.
S druge strane,valjalo je podizati porodicu i živjeti u skladu sa načelima svoje bosanske tradicije. Djeca stasala.Valja ih poženiti i poudati…ali…nije sve u skladu sa željama i planovima. Uvijek iskrsne nešto nepredviđeno, nešto što se okrene u drugom smjeru.
Jedna od takvih prekretnica životnih desila se u vrijeme kada je pošao po lijepu Mlečanku Maricu koju je isprosio za svog sina Vladislava. Ni slutio nije da su njegovi neprijatelji krenuli da ratuju protiv njega drugim sredstvima. Prvo je podlegao čarima lijepe Marice i zbog toga se zavadio sa cijelom porodicom. Malo-pomalo Marica,“koja je prošla i Bunu i Bunicu“, polahko je rastjerala sve njegove vjerne prijatelje. Umjesto dvorjana dovela je svoju poslugu u kojoj je služilo i deset Arapkinja. Svakim danom problemi su se nizali, bivali sve veći. U toj muci sjeti se on starog mudraca koji je živio sam na osami sa svojom kćerkom jedinicom pa ode do njega. Mudrac ga zadrža na ručku. Služila ih je mudračeva šćer.Gola, kao od majke rođena. Iznese mu Stjepan svoje sumnje u pogledu svega što ga je tištilo pa i svakodnevne sukobe sa Maricom. Starac malo zašuti pa reče:
-Velike laži kratko žive.
-Koliko je velika laž kod moje Marice? Upita Stjepan.
Jedan dan, odgovori Starac.
-Kako jedan dan? zbunjeno će Stjepan.
-Lijepo, sutra ti pozovi mene na večeru! Pripremi gardu i nikome ništa ne govori! Odgovori mu Starac.
Sutradan ode Starac na večeru u dvor kod Stjepana gdje im je društvo pravila Stjepanova Marica, Ljubuša, a dvorile ih one Arapkinje. Po završetku večere Starac prozbori:
-Tebe je dvorila moja šćer jedinica gola, a ti ne skide ni jedne Arapkinje.
-Ne!,zausti Marica.
Stjepan naredi gardi da ih svuku. Skidoše prvu, a ono muško! Druga,muško…i tako redom,do zadnje. Sve bjehu Latini koji su skupa sa Maricom rsdili protiv Stjepana.
Prevaren i bijesan, naredi Stjepan da ih pobiju, a da se njegova žena sa dva konja raščejreći. Ledina na kojoj je raščejrećena i dan-danas se zove Marice a nalazi se tik do izvora ponornice Posrt u Blagaju.
RJEČNIK:
Manihejci - sljedbenici Barnabinog evanđelja, Mani-prorok iz 3.vijeka
Heretik:protivnik, nevjernik, pristalica drugog ubjeđenja
Pataren: bogumil, kathar, albižon, manihejac
„Koja je prošla Bunu i Bunicu“ - ličnost koja je u negativnom smislu prošla sve i svašta

Izvor:Šućrija Čusto:Blagajske priče-IKC Mostar,2009.

Izbor:Kemal Mahić




05.02.2019.

U kinima: „Marija Stjuart – kraljica Škotske“





Kakva spektakularna karijera! Krunisana je kad joj je bilo samo šest dana. Kao petogodišnja djevojčica morala je u egzil. Sa 15 se udala za 14. godišnjeg princa. Kratko prije njenog 18. rođendana ostala je udovica, a ubrzo nakon toga vraća se u domovinu. I tada je postalo napeto: Istorija „Marije Stjuart- kraljice Škotske“ je ponovo filmovana, a nalazi se u kinima Evrope od polovine januara. Irsko-američka glumica Saoirse Ronan (poznata iz filma „Lady Bird“) glumi Mariju, samouvjerenu moćnu ženu, koja je njenom karizmom izazvala englesku kraljicu Elizabetu I (glumi je australijska glumica Margot Robbie).
U stvarnost obe dame imaju iste protivnike: intrigante muškarce. Sa lukavošću i snagom momci se bore za uticaj i moć na dvoru: jedan plemić dobija Marijinu naklonost putem oralnog seksa. Najkasnije, nakon ove scene gledaocu postaje jasno da scenario nije napisao Friedrich Schiller. Američki autor Beau Willimon, koji je postao poznat po političkoj seriji „House of Cards“ i režiserka Josie Rourke ispričali su istorijsku materiju kao dramu emancipacije, sa brutalnim krajem: Naime, 1587. godine, kada joj je bilo 44 godine, Mariji Stjuart je odrubljena glava.
(spiegel)


(spagos)
05.02.2019.

Fotografija zamrznutog mjehura od sapunice


Hladno i suho vrijeme omogućava pravljenje ovakvih fotografija.
Zamrznuti mjehur sapunice pokazuje perfektnu svjetlost njegove kristalne strukture. Za pravljenje fotografije ledene kristalne kugle potrebna je sapunica, uz dodatak malo šečera.
Početkom zime, oduševljavale su nas slike snježnih pejsaža. A šta sad? Na redu su slike leda?
Nula stepeni Celzijusa, uprkos klimatskim promjenam, a ipak dolaze redovno.
Posebna vrsta estetskih fotografija su snimci zeleđenih mjehura od sapunice. Kristalima presvučene kugle djeluju kao obojene kugle za jelku, a povremeno i same sjaje svojim sjajem.
Normalni mjehurići od sapunice prilikom dodira sa bilo kakvim predmetom, ili tlom, pucaju same od sebe. Da bi postale čvršće, koristi se dodatak malo šećera. Dovoljna je jedna kocka šečera, sapunicu malo promućkati. Za pravljenje ovakvih fotografija najbolje je vrijeme ranije ujutro, ili kasnije uveče, kada sunčeva svjetlost pada malo niže, a uz to također može pomoći i obična baterijska lampa. Uz to, jedna tamnija pozadina povećava efekat. Kameru staviti na stativ, napuhati mjehur od sapunice, najbolje uz pomoć slamke od soka, i mjehur spustiti na predviđenu podlogu. Nakon kratkog vremena formiraju se ledeni kristali na kugli, koje se vrlo brzo prošire po čitavoj kugli. Svaka faza oblikovanja kugle je vrijedna fotografije. U zavisnosti od uslova prilikom svake fotografije razvije se jedinstvena mustra.
Vrijedi pokušati. Što bolji fotoaparat, to bolja fotografija.
(Fotomagazin)
(NovaSloboda.ba)
04.02.2019.

Finale negativnih rekorda



New England Patriotsi su po šesti put u istoriji osvojili trofej Vincea Lombardija pobijedivši Los Angeles Ramse sa 13:3 u 53. Super Bowlu odigranom na stadionu Mercedes-Benz u Atlanti.
Inače, ovaj Super Bowl je bio daleko od najavljivanog spektakla i postao dvoboj sanajmanje poena u istorijii finala američkog fudbala.
Bill Belichick i Tom Brady zajedno su osvojili šesti naslov, a New England Patriotsi su se izjednačili s Pittsburgh Steelersima kao najuspješnija ekipa sa šest osvojenih trofeja.
U prvom poluvremenu jedine poene postigao je Stephen Gostovski za New England Patriotse te je prvo poluvrijeme završeno rezultatom 3:0. Osim toga, deveti put u istoriji Super Bowla dogodilo se da nakon prve četvrtine rezultat bio 0:0, a već po peti put u utakmici u kojoj su igrali Patriotsi. Na neki način, bila je to dobra najava raspleta za Patriotse, jer su u prethodno iz takvih situacija četiri puta izašli kao pobjednici.






Vođe napada u obe ekipe su bili neuvjerljivi. To se pogotovo odnosi na Jareda Goffa (24) kojemu je ovo bio debitantski nastup u Super Bowlu. Međutim, ni veteran Tom Brady (41) nije briljirao. Nijednom nije uspio dovesti svoju momčad u priliku za "touchdown".
Ramsi iz dobrih obrambenih akcija nisu uspjeli izvući nikakvu korist pa su stoga u prvom poluvremenu i otstali bez poena.
U 43. minuti Greg Zuerlein, postiže "field goal" i izjednačava na 3:3. Točno sedam minuta prije kraja osnovnog dijela utakmice vidjeli smo prvi "touchdown", kada se u jednooj akciji probio Sony Michel i doveo New England u vođstvo 10:3. Nakon toga jeStephen Gostkowski, na 1:07 minuta prije kraja utakmice postigao svoj drugi "field goal" na utakmici, i konačni rezultat utakmice je bio13:3. U ovoj utakmici je briljirala obrana Patriotsa. Oni su jedan od najboljih napada u NFL-u ostavili bez "touchdowna", samo sajednim "field goalom", što je nakraju i dovelo do njihove pobjede u finalu.
Sve u svemu jedan Super Bowl negativnih rekorda.
Toliko malo poena sa obe strane, u jednom finalu, nije bilo nikada do sada. Prvi put nakon 1972. godine, Ramsi su druga ekipa koja je finale završila bez “touchdowna”. Tada to za rukom nije pošlo Miami Dolphinsima. Pozitivna stvar za Ramse, Njihov napadač Johnny Hekker šutnuo je loptu 65 yardi daleko.




Iako Tom Brady nije bio odlučujući faktor u ovoj utakmici, on je ipak ostao u centru pažnje.
Ovom pobjedom on je postao jedan od najvećih sportista u istoriji NFL. On je prvi igrač koji je Super Boel osvojio šest puta. A kako je već najavljeno, on će i naredne sezone igrati u NFL.
Utakmicu je na stadionu pratilo 75 hiljada gledalaca, i oko 800 miliona ispred TV ekrana.




Od onog što izaziva posebno interesovanje sa i oko Superbowla, zabilježićemo da je uuvodu utakmice američku himnu izvela je soul ikona Gladys Knight (77), a nakon toga bacala novčić za prvu lopotu, koji joj je predat za uspomenu. Poluvrijeme je svojim nastupom začinila grupa "Maroon 5".
(express)
(spagos)
04.02.2019.

Narodne izreke o vremenu

februar 2012.

februar 2013.

februar 2014.

februar 2015.

Veljača je "sniježna odstupnica zime ... hladna i vrlo ćudljiva vladanja, općenito nesklona poljoprivrednicima." (Mr. Milan Sijerković)
"Kažu da je veljača prozvata što često velja, vrti i privrće vrime." (Fra Silvestar Kutleša)
Kao na jedinom ženskom mjesecu u godini, na veljači se narod nekavalirski "iskalio", pa ju je, zbog provjerene nestalnosti i nezdravosti vremena, obilatije okitio iskričavim izrekama.

  • Veljača - ženski, mačiji, kurvanjski misec.
  • Veljača - pokladni misec, misec manitošćine.
  • Kakva bi to bila veljača bez mačaka i mačkara?!
  • Veljača - mačija (kozja) derača.
  • Veljača - prevrtača; veljača - serača.
  • Minja se ko veljača.
  • Veljača je privrtljiva ko žena.
  • Sredozimci - prvi dani veljače, sredina zime.
  • Gospa Kandelora, zime fora, za njom ide Blaž, koji govori da je to laž.
  • Kandelora - snig do mora, sveti Blaž - da je laž, sveti Šime (18. II.) - da je usrid zime.
  • Svijećnice dan, zima van.
  • Kalandora - zime pola.
  • Kalandora - pola žita, pola zime, pola hrane.
  • Na Svijećnicu pol zime se svršava, pa stoga neka još pol krme stoka ima.
  • Kalandora - zima ora (još traje).
  • Kalandora - zima ora, snig do mora, pola ića - pola pića.
  • Kalandora - pijandora.
  • Bog te čuva vedre Kalandore, a oblačna Jurjeva (23. IV.).
  • Kalandora vedra, dici se vide rebra (nerodna godina, bit će glad).
  • Ako je Svijećnica vedra, bit će duga zima.
  • Što burnija Svijećnica - to ljepše proljeće.
  • Ako je na Kalandoru lipo vrime, past će devet snigova, a ako bude oblačno, ni broja in se ne zna.
  • Ako je na Kalandoru lipo vrime, do Jurjeva (23. IV.) će past dvanest snigova.
  • Bolje je vuka u štali imati, nego se na suncu o Svijećnici grijati.
  • Cvate li na Kalandoru, bit će o Cvitnoj nedilji mraza.
  • Kalandora muti do dna mora.
  • Kalandora ora - koja muti do dna mora.
februar 2016.

februar 2017.

februar 2018

3. februar 2019.


  • Govori bura: Kada jedrim ja, ne jedri ti (mornarska).
  • Oštri sjeverni vjetrovi u veljači znače plodnu godinu.
  • Kad veljača ne daždi, ožujak dobra ne misli.
  • Ako gudin kupi slamu u svinjcu, ubrzo će snig ili led.
  • Streha snijegu mjera, a rok Jurjev dan (23. IV.)
  • Bolje je u veljači vidit po polju gladna vuka, nego u košulji čovika.
  • Sunča li se mačka u veljači, u ožujku će opet za peć.
  • Ako veljača muhe izmami (oživi), ožujak će ih sve podaviti.
  • Tko u veljači u košulji drva cijepa, u kožuhu sije kukuruz.
  • Topla veljača - hladan ožujak; hladna veljača - ugodan ožujak.
    (iz knjige Pučke izreke o vremenu, Ante Čelan Gaganić)

04.02.2019.

Taj čudesni svijet - Slike dana


Kakva je zima bila proteklih dana pokazuje slika snijegom pokrivenih vespi na jednom parkingu u Zürichu.

U povodu praznika kamila u indijskom gradu Bikaner, japanski frizer Megumi Takeichi uređuje krzno jedne kamile. Već viđeno sa konjima.

Jedan Sadhu, što je sanskrit za dobrog, svetog čovjeka, radi na laptopu ispred svog šatora tokom praznika Kumbh Mela, koji je najvaćniji praznik Hinduizma.

Na godišnjem događaju pod nazivom “No Pants Subway Ride” ljudi se u javnosti kreću bez pantalona na sebi. Noge sa slike u prilogu su uhvaćene u javnom prevozu u Amsterdamu.

Na neoprenskom odijelu surfera Kevin Courtneya jasno se vide mosurovi leda, tokom njegove pauze na plaži. Courtney je jedan od surfera koji su se ovih dana usudili da zasurfaju u ledenoj vodi pored plaže Woodbine, na jezeru Ontario u Kanadi.