spagosmail

Dobrodošli na moj blog


02.02.2019.

Moba u Hercegovini


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubusaci.com 27. januara 2019. godine, pripremio: Kemal Mahić)

„Svaki narod ima svoj način življenja, svoje individualne osobine. Taj različiti način življenja daje jednom narodu njegove običaje. Oni su nikli u najširim narodnim slojevima kao odraz narodnog duha, osjećanja i načina življenja. Neki od tih narodnih običaja su dobri i lijepi, a neki ružni i štetni. Jedan od lijepih narodnih običaja je moba.
Moba (mobina) je način kojim ljudi dolaze do međusobne kolektivne pomoći:Biva kod kuće ili na polju. Ljudi sazivaju mobu pri većim radovima, pozivajući svoje komšije na mobuu tj. besplatan rad, samo za jelo i piće. Jelo treba kada se radi neki dnevni posao, pa zato bogatiji češće sazivaju mobu u danu, dok siromašniji rjeđe. Pozivaju se obično cure, koje vrlo rado očekuju da ih ko pozove na mobu. Rijetko kada momci. Oni sami dođu za djevojkama. Svi se pozvani odazovu, ako nisu spriječeni kakvim naročitim poslom, ili su drugdje ugovorili. Svako se obuče u najljepše odijelo kao da neće ništa raditi. Mnogi momci dođu iz drugih sela. Tako se skupi ogroman svijet, kao što i naša narodna pjesma kaže:

‘Đul hanuma mobu sakupila:
Sto momaka, trista djevojaka.’

Kroz selo idući, uhvate se djevojke oko pasa i pjevaju u jedan glas, da pobune momke koji možda nisu čuli za dotičnu mobu. Momci, čuvši pjesmu i saznavši za mobu, odmah se brzo stanu spremati. Kad se spreme, obično polaze u većim partijama na mobu. Idu putem pjevajući i vrišteći da niko od njih s mirom ne može proći. Djevojke na ovo odgovaraju stalno pjesmama i promatraju ide li koliko momaka. Momci došavši djevojkama nazovu im Boga i počnu nešto raditi u zajednici sa djevojkama. Na mobi se sada, uz dotični posao,mladež ugodno zabavlja. Razgovor teče vrlo živo i veselo pun iskrenog osjećanja i narodnog humora,češće isprekidan obijesnim cilikom. Pjesma za pjesmom neprestano ide. Glas mladih djevojaka rasprostire se po okolnim brdima i tamo negdje u daljini odzvanja, dok ga sasvim i nestane. Sve je veselo. Ori se. Sve odiše novim životom. Govori se o curama i o momcima. Obično stariji momci diraju mlađe, stidnije, dobacujući im da se zagledao s nekom djevojkom, da ga je vidio na nekom mjestu s njom itd. Ovaj jadnik se stidi i crveni, sakriva rukama lice od stida. Zatim se na isti način dobacuje mlađim curicama dok ih gotovo i na plač natjeraju.
Strani momci pomažu djevojkama koje im se sviđaju, razgovarajući se. Što koji momak umije bolje i brutalnije (smjelije?!) govoriti, to postiže veći uspjeh kod djevojaka. Nekad se po koji par malo i odmakne od ostalih.
Iza svršenog posla se svira i igra kolo do neko doba noći pred domaćinovom kućom. Obično se uhvati momak kod djevojke. Natjecanje je u igranju ko će više moći. Niko nikom neće da se pokori. Sve bude u goloj vodi. Oko kola stoje i stari, veselo posmatrajući kako mladež igra. Približi se vrijeme i povratku kući. Mladež se vrlo nezadovoljna vraća, ali je liječi misao da ih i naskoro čeka isto tako. Momci prate cure do kuće. Sviđaju li jedno drugom, a djevojka se mogne ukrasti na kakav sporedni prozorčić, ostaju i nadalje zabavljajući se.
Najviše moba je uz žetvu. Izraz moba najviše se upotrebljava u smislu žetve. Zato su mobanske pjesme češće i zovu se žetalačke pjesme. Moba se sakuplja još kada se komuša kukuruz. Ovo obično biva uvečer. Zato je ovakva moba češća, jer ne zahtjeva nikakva troška.
Saziva se moba još pri kopanju, samo tada ne učestvuju ženske. Uopće moba se sakuplja pri svakom radu, gdje domaći nisu u stanju ubrzo uraditi.
Vidimo, dakle,da se mobom odrazuje osjećaj i zajedničkog života i potreba jednih ljudi prema drugima i da im to nameće svakidanji život. Veže ih međusobno u jednu zajednicu,što je vrlo važno za naš neorganizovani svijet u današnjim prilikama, kada su svi ljudi organizovani i zajednički vode borbu protiv svakoga, nemaju nimalo milosti prema slabijim i neorganizovanijim.
Moba, pored toga što je veliki društveni manifest, još je i veliko narodno veselje. Samo uticajem novog duha i vremena, svi narodni običaji izumiru pa i moba.“
Izvor:Kebo Muhamed.“Moba u Hercegovini“;SA 1940.
Pripremio:Kemal Mahić