spagosmail

Dobrodošli na moj blog


15.03.2019.

Nestanak platana














Mostarskom simbolu starom 130 godina prijeti nestanak

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ba.n.info, 13. marta 2019. autor je Đenana Kaminić-Puce)

Jedan od simbola Mostara, su i stare aleje platana, koje su prije skoro pola stoljeća zakonom zaštićene. Sadašnja slika aleje, znatno je izmijenjena od trenutka kada je otvorena. Od nekadašnjih 225 stabala, posađenih u austrougarsko doba, danas su živa 92 stabla, koja su izložena raznim oštećenjima, te im prijeti nestanak.
Prije više od 130 godina počela je planska sadnja drvoreda. Odlukom mostarske opštine, a po nalogu tadašnjeg gradonačelnika Mujage Komadine, od 1887. do 1914. godine zasađeno je njih dvanaest. Veći dio zasađen je u čast dolaska austrougraskog princa Rudolfa. Iz Austrije je tada nabavljeno 220 stabla orijentalnog i javorolisnog platana. Sadnice su bile starosti oko 10 godina.
"Kada se ova aleja sadila korištene su stabljike stare 10 godina, oni su mislili što prije da prave hlad, donose desetogodišnje stablo koje nije baš jeftino, i to iz Austrije iz Beča. Tako da su ovi platani naše Bečlije to možemo ponosno da kažemo." rekao je Zlatko Serdarević.
Međutim mnogi od njih pretrpjeli su znatna oštećenja izazvana brojnim abiotičkim i biotičkim utjecajima. Većina starih stabala prelazi visinu od 45 metara. Tokom 1997. godine kantonalno vijeće donijelo je odluku o prolasku magistralnog puta kroz ulicu Kneza Branimira preko Rondoa, što je doprinijelo brojnim oštećenjima stabala.
Pri susretu dva kamiona, stabla platana ne mogu ostati neoštećena. Uz sve nedaće, i zemljišni prostor je do kraja zabetoniran zbog pješačke zone, pa stabla doslovno prelaze na cestu. Tako dolazi do njihovog gušenja i svakodnevnih mehaničkih oštećenja.
Bojan Spasojević, svoje naučne radove posvetio je istraživanju mogućih rješenja za spašavanje preostalih stabala, koja su, kako tvrdi nebrigom vlasti postala izvor zaraze za biljni svijet.
"Zadnja zaštita, odnosno konzervacija ovih stabala izvršena je 1977 godine. Tada je to rađeno sistematski na jedan malo primitivniji način kako se to danas radi. Ova stabla bi trebalo sistematski zaštiti na neki način, ona jesu 1970. godine proglašena zaštićenim spomenikom prirode, ali od tada do danas malo se uradilo, posebno u partnom periodu na njihovoj zaštiti i konzervaciji." istakao je ovaj magistar poljoprivrede i pejzažne arhitekture za N1.

Uvažavajući potrebu očuvanja platana, ali i potrebu uređenja i ravnanja trotoara koji su zbog površinskog korijenja ovih stabala postali neprohodni i potencijalno opasni za pješake, profesor Jakov Pehar izradio je projekat koji je nudio optimalno i dugoročno rješenje.
"Vrlo hrabro sam tome pristupio, niko to nije radio, trebalo je rezati neke korijene, pa su ljudi mislili da će se osušiti, tako da su danas skoro svi trotoari ispeglani, ostalo je još nekoliko ulica koje ćemo urediti kad općina bude imala para." kazao je vrtni arhitekt, Pehar.
Zbog nejasnih zakona, nije ni jasna nadležnost za njihovo održavanje. Iz Ministarstva zaštite i okoliša tvrde da je aleja u nadležnosti Grada s obzirom na to da se koristi kao javna površina, dok se s druge strane Grad poziva na Član 9. Zakona o zaštiti prirode u kojem stoji da poslove zaštite prirode iz nadležnosti kantona vrši kantonalno ministarstvo nadležno za poslove okoliša.
Da se o ovim alejama ne vodi računa svjedoče i stanovnici Mostara:
"Kad vidim da se posječe stablo, muka me uhvati. Ovdje su prije bašte bile zelene, bilo je predivno a sad sami beton, katastrofa."
"Jesu jedan simbol glada ali se ne vodi dovoljno računa. U svakom slučaju teretna auta, kamioni ne bi trebali prolaziti."
Budućnost mostarskih platana je neizvjesna. Životni vijek ovih stabala je 400 godina, no mostarski platani trunu na početku svog postojanja.
(ba.n1info)

(fotografije:cidom)
15.03.2019.

Idemo do kraja




Ne prestaje podrška fudbalerima Veleža kao i cijelom kolektivu FK Velež, nakon subotnjeg režiranog meča i velike nepravde učinjene u Goraždu. Na današnjem treningu Rođenih pojavilo se nekoliko stotina navijača koji su gromoglasnim navijanjem i aplauzima pozdravili igrače te dali do znanja svima u klubu da su uz njih.
Da su svi na zajedničkom zadatku pokazao je i kapiten FK Velež Denis Zvonić koji se ispred ekipe obratio navijačima uz obečanje da borbenosti i želje neće nedostajati u utakmicama koje su ispred nas. Cilj ostaje Premijer liga a prema njemu od danas Rođeni kreću još jačim intenzitetom.

Dok pljušte ostavke u NS FBiH, ne zbog Veleža već straha od mogućih sankcija od stranne UEFA- a, najveća sportska imena ove zemlje i nogometne veličine izvan nje izrazavaju ogorčenost zbog stanja u BiH fudbalu i daju podršku FK "Velež".Oštre kritike upućuju: Duško Bajević, Safet Sušić, Faruk Hadžibegić, Džemal Hadžiabdić, Boro Primorac,Vahid Halilhodzić, Dževad Šećerbegović, Mehmed Baždarević, Dragan Okuka, Nikola Nikić, Sergej Barbarez, Predrag Pašić, Goran Jurić, Senad Lulić, Dušan Savić, Davor Šuker i mnogi drugi. Prvi čovjek UEFA -e Aleksander Ćeferin izražava zabrinutost zbog stanja u BiH nogometu u kojem nisu najveći problem fudbalski tereni u BiH već ono što se događa na tim terenima, počev od nacistickih povika, transparenata i navijanja do užasnog suđenja i sudijskog bezumlja.
NS BiH još uvijek šuti i mudruje, poput Ivice Osima koji filozofski kaže:
" Čudni smo mi na Balkanu. Kad smo nemoćni i kad gubimo, uvijek optužujemo druge za naš neuspjeh"
Čudni smo baš ,Ivica. Ali veliki Štrause, nismo svi isti.

(Rodjeni/facebook)

15.03.2019.

Nebo pod zemljom


Ho Khan, koji na obali rijeke Song Con vodi posao, prije samo nekoliko godina bio je obični zemljoradnik. Danas je legenda. Skitajući se kroz šumu, slučajno je otkrio ulaz u najveći pećinu na svijetu.
Hang Son Dong je duga oko devet kilometara, a u njenoj centralnoj hali može se smjestiti neboder visine 150 metara.
Milionima godina voda je ovdje ispirala krečnjak, te je na taj način nastalo više stotina sličnih pećina. Neke od njih su istražene, a mnoge još nisu. Među onima koje su istražene nalazi se Phong Nha, koja pripada nacionalnom parku istog imena, a nalazi se  na najužem dijelu centralnog Vijetnama. Kajakom se može veslati duboko unutar pećine, tiho klizeći uz pomoć svijetiljki na glavi, kroz uske tunele i veličanstvene dvorane. Voda nestaje negdje udubini, dok se ne pojavi na nekom drugom mjestu. Mjesto koje su zadnjih godina otkrili turisti iz čitavog svijeta.
(stern)
(NovaSloboda.ba)