spagosmail

Dobrodošli na moj blog


30.04.2019.

Sa stranice Cidom – Konak


Konak inače označava mjesto gdje se umorni putnik može odmoriti i prenoćiti. U doba turske vladavine u cijelome carstvu Konak je označavao mjesto službenog stana državnog namjesnika. Isto značenje je Konak imao i u Mostaru, a u njemu su osim namjesnika bili smješteni razni vojni odredi, vojne vlasti i Okružni sud.
U mostarskom Konaku obitavao je 1850. g. i čuveni Omer paša Latas, kada je od carigradske Porte poslan kako bi ugušio ustanak bosanskohercegovačkih begova. Tada je u prostorijama Konaka, uz pašine privatne odaje bio smješten i njegov harem. Međutim, i pored brojnog harema Omer paša se zaljubi u kćerku Hafiz paše Čerkeza – bivšeg namjesnika Bosne, onog junaka koji je gasio požar u Barutani. Ipak, djevojku nije uspio dovesti u svoje odaje bez privole njenog oca. Usprkos protivljenju djevojčina oca, snalažljivi paša isposlova ferman od sultana, kojim je omogućeno njeno dovođenje u stan.
Nije mostarski Konak služio isključivo vojnoj namjeni. Prečesto su Omer paši u Konak u okrilju noći dovodili mostarske kćeri, što izazva sablazan, zgražanje i brojna ogovaranja po Mostaru. Kako bi izbjegao te neugodne priče i zaustavio tračeve, naredi paša da mu se mlade ljepotice dovode u harem preodjevene u vojne časnike. Tako su mladi i ljepuškasti „časnici“ sve više i više dolazili u Konak i podnosili „raport“ paši, dok bi ih on smješkajući se savjetovao: „Moja tjelesna gardo, pazite da vam samo ja zapovijedat mogu“.

Fotografija: Brankovac - stara zgrada Konaka (iz doba Ali-aše Rizvanbegovića), 1890-ih
(Tibor/cidom)

30.04.2019.

Jutro će promijeniti sve


Ti si tu, svud je mir oko nas grobna tišina nas dijeli ali ne, čekaj strpljivo dan jutro će promijeniti sve Čemu to, noć je ušla u nas i naša srca su prazna ali ne, sve je ružan san jutro će promijeniti sve...

Indexi: Jutro će promijeniti sve

Ti si tu, svud je mir oko nas
grobna tišina nas dijeli
ali ne, čekaj strpljivo dan
jutro će promijeniti sve

Čemu to, noć je ušla u nas
i naša srca su prazna
ali ne, sve je ružan san
jutro će promijeniti sve

Bdijem, duga je noć
a znam, bdijes i ti
al' to dvoje bez nade
ne, ne to nismo mi

Ti i ja možda želimo kraj
i mračne misli nas dijele
ali znam noć je kriva za to
jutro će promijeniti sve

Čemu to, noć je ušla u nas
i naša srca su prazna
ali ne, sve je ružan san
jutro će promijeniti sve

Ti i ja možda želimo kraj
i mračne misli nas dijele
ali znam noć je kriva za to
jutro će promijeniti sve

Jutro
jutro će promijeniti sve
jutro će promijeniti sve


muzička podloga:



(6uka.com)
26.maj2016.

30.04.2019.

Veliki mural posvećen Davorinu Popoviću u centru Sarajeva


U okviru uređenja Sarajeva povodom Dana Kantona Sarajevo i Pop Art Festivala, sinoć je u ulici Radićeva u centru Sarajeva počela izrada velikog murala posvećenog legendarnoj grupi “Indexi”, odnosno frontmenu Davorinu Popoviću, saopšteno je iz KJKP “Park”.
Zbog toga, ekipa preduzeća “Park”, zajedno sa umjetnikom Benjaminom Čengićem, koji pomoću holograma vrši iscrtavanje murala na zidu, biće na terenu cijelu noć, sutra i sve dok ne bude u potpunosti izrađen.
Izradu murala na vanjskoj fasadi zgrade u centru Sarajeva inicirala je Vlada Kantona Sarajevo, a operativno na terenu poslovi se realizuju pomoću “Parkove” mehanizacije odnosno autokorpe, čiji kran doseže visinu preko 20 metara, uz nadzor Ministarstva komunalne privrede i infrastrukture KS.
Zidno slikarstvo- mural umjetnici realizuju upravo iz krana autokorpe na visini od nekoliko do preko 20 metara, a zajedno s njima cijelo vrijeme će biti i radnici “Parka”, koji vrše nadzor i upravljanje hidrauličnim kranom.
Mural posvećen “Indexima” i Davorinu Popoviću ostaće u Radićevoj ulici najmanje još sedam godina.
(NovaSloboda.ba)
30.04.2019.

Na pragu vječnosti






Vincent van Gogh pripada onoj vrsti slikara čije se slike štampaju na magnetima za frižidere. Tako često je reprodukovan, da čovjek pomisli kako tu više nema šta da se nanovno otkriva.
Ipak zabluda. Američki umjetnik Julian Schnabel snimio je film o zadnje dvije godine života van Gogha, o fazi vatrenog dejstva u Arlesu i Sanit Remyju: „Van Gogh – Na pragu vječnosti“ (u kinima od aprila). Willem Dafoe glumi slikara, i to je uradio odlično.
Film je vrijedan gladanja prije svega zbog toga što se njegova vizuelna snaga odvaja od Van-Gogh-Kitscha. On dopušta gledaocu da slikara i njegove slike vidi nanovo. Schnabel slijedi Van Gogha, on gleda pogledom umjetnika na prirodu južne Francuske, i nalazi slične, ali vlastite slike. Mnogi motivi liča na poznate slike, kada na primjer, poštar sa bradom kao sasvim slučajno upada u sliku, Noćni kafe u Arlesu, svaki put ponovo pogled preko polja, u vrhove drveće, na čemprese. Ipak, Schnabel je u potrazi za životnošću i svjetlošću, koje se nalaze u slikama Van Gogha Žuta je osnovna boja filma, on razvija jednu sličnu sugestivnu moć, kao i originalna djela. Neka od njih su trenutno u Londonu, na izložni „Van Gogh i Britanija“, u Tate galeriji (do 11. augusta). I tamo se dešava jedno novo otkrivanje: Van Gogh se predstavlja kao slikar, koji je bio pod uticajem drugih umjetnika, čija genijalnost nije sama protjrenana kroz psihičke krize. Višeslojnost njegovog djela biva ponovno vidljiva.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
29.04.2019.

U izlogu nešto novo/staro: Perom i kamerom po Mostaru, drugo izdanje


U prodaji se nalazi i drugo izdanje knjige Perom i kamerom o Mostaru. Osim nje mogu se kupiti još malobrojni primjerci Ćesar na ćupriji, Mostar - krhotine prošlosti, Stambol u Mostaru i U sjeni zaborava. Sve ove knjige se mogu kupiti u:
- Knjižara Mutevelić u Cernici
- Fram Ziralova knjižara u Zapadnom logoru
- Logovita knjižara u Splitskoj (na Aveniji)
- IC štamparija na Glavnoj ulici (preko puta bivšeg SDK)
(cidom)

29.04.2019.

Sa stranice Cidom – Ne bješe Švabo babo


Baš bijahu ti Austrijanci i Mađari neki pedantni ljudi. U čaršiji u kojoj se obično ne zna ni tko pije ni tko plaća, uvedoše red. I to kakav red. U novembru 1887. g. vlast je ažurirala prošlogodišnju listu lopova, skitnica, prosjaka i ostalih nepoćudnih. Tada je ta kategorija ljudi nazivana liskama (Tek kasnije je termin liska korišten za označavanje posebne vrste ljudi osebujna humora i dosjetki). Sve u svemu na listi se našlo ukupno 80 osoba. Čak su uveli novosti u sastavljanju liste – za razliku od prethodne godine izvršena je kategorizacija tih lisaka, tako da su svi oni razvrstani u tri grupe:
- 1. grupa lisaka može se kretati po gradu, van kuće, do 18 sati;
- 2. grupa ima slobodno kretanje do 21 sat;
- 3. grupa ima slobodno kretanje čak do 23 sata.
Slijedilo je i dodatno objašnjenje: „Svakog od tizih, koga redarstvo iza propisanog sata nađe na dvoru izvan svoje kuće, zatvorit će ga 48 sati“. Kako će „tize“ razlikovati jedne od drugih po kategorijama – nije razjašnjeno. Jesu li nosili kakve oznake, Davidove zvijezde ili nešto slično – nije nam poznato. Također ne napisaše otkud skitnici „svoja kuća“, no bilo kako bilo zakon se morao poštovati, jer u ono doba zatvor nije bilo mjesto gdje se čovjek može zgrijati i pojesti nešto toplo.
Međutim, ovi „problematični“ nisu sjedili skrštenih ruku. Ubrzo pronađoše toplo utočište za duge zimske večeri u kafani Kafe Nacionalu na Luci, kojega je držala izvjesna Amalija Popović – došljakinja iz Crne Gore. Ali ni redarstvo nije baš vesla sisalo, pa je kafanu koja je vrlo brzo postala poznata po zlu, iste zime zatvorilo, a vlasnica je protjerana „preko granice“. Gdje su se liske preselile i kako prezimiše tu zimu – nijedan kroničar nije zabilježio.

Fotografija: - siromašno odjeven čovjek (fotograf: Stjepan Tomlinović) 1900-tih
(Tibor/cidom)

29.04.2019.

Kako je počelo?


Rat narkobandi na američkom kontinentu je nešto sasvim drugo od onog šta prikazuju bezbrojni kino filmovi i televizijske serije.
Ipak, film „Birds of Passage – Zeleno zlato Wayuua“, od aprila u kinima širiom svijeta, je jedan značajan ep kolumbijskog režiserskog dueta Cristina Gallego i Ciro Guerra, koji je ove godine bio na listi za Oscara, kao najbolji film van engleskog govornog područja, jer je ponudio jedan sasvim drugačiji, lični pogled na ovu temu. Film se vraće u korijene današnjeg posla, u kome se vrte milijarde, počinje u vremenima navinosti, kada jedan par hippija dolazi u Kolumbiju, jer su željeli pušiti travu i zabaviti se. Pripadnici naroda sa Wayuua pribavili su im marihuanu i mazge, i posao se vrlo brzo razvio, a nakon toga, počelo je propadanje i smrt.
Jedan svijet, u kome važe arhaična pravila, susreo se sa modernim kapitalizmom.
Sa neizbježnošću grčke tragedije, film u kome glumci amateri stoje rame uz rame sa profesionalcima, opisuje kako plemenu prijeti eskalacija nasilja.
Jedna upečatljiv, lijepa, dirljiva i vrlo tužna drama.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
29.04.2019.

Prazna tišina


Na prvi pogled se čini kao da je okolina izgrađena od brda pure. Ipak, ne radi se o kukuruznom brašnu, kojim bi vlasnik zarađivao novac. Nekada je ovo bila hacijenda Pabla Escobara, poznatog kolumbijskog narko bosa, koji je postao bogat, zahvaljujući kokainu.
On je ovaj posjed nazvao „La Manuela“, prema njegovoj kćerki.
Smještena na obali jednog akumulacionog jezera, istočno od Medellina, hacijenda je bila omiljeno mjesto odmora Escobara. Nakon njegove smrti 1993. godine, imanje je izgubilo kako na vrijednosti, tako i na interesovanju. Samo je vrtlar William Duque tada ostao da živi ovdje.
A sad, i on mora da iseli, jer je zemljište pripalo lokalnoj zajednici.
(stern)


(NovaSloboda.ba)
28.04.2019.

Sa stranice Cidom – Četvrtasta munara na Ćejvan Ćehajinoj džamiji


Analiza fotografije Mostara iz 1881. godine, fotografa Franza Laforesta

Vraćam se ponovo na panoramu Franza Laforesta iz 1881. g. Fotografija je neiscrpan izvor informacija. Tako sam otkrio jedinu postojeću fotografiju Čejvan Ćehajine džamije s četvrtastom munarom. Ova se džamija nalazi na Velikoj Tepi, a izgrađena je 1552./53. g. Prvobitno je džamija bila pokrivena olovom, a četvrtasta munara u obliku tornja bila joj je prigrađena uz lijevi zid od ulaza u džamiju. Zbog te činjenice da je jedina džamija u Mostaru kod koje se munara nalazi na lijevoj strani od ulaza u džamiju, u narodu je poznata i kao Inat džamija. Jedna je od dvije mostarske džamije koje su imale četvrtastu munaru (druga je Fatime kadun džamija). Godine 1885. joj je zamijenjen krov i tom prilikom je srušena i munara i nanova sazidana u oktonogonalnom obliku. Ovo je još jedan dokaz da je fotografija nastala prije izgradnje munare ove džamije u današnjem obliku.
(Tibor/cidom)


28.04.2019.

Sigurna pobjeda Rođenih






(fotosi: Mirso, sportsport, novasloboda)



FK Velež je i dalje lider na tabeli Prve lige FBiH. Rođeni su danas pred svojim navijačima savladali Rudar 4:0.

Prva liga FBiH, 24. kolo:

Stadion Rođeni

FK Velež - FK Rudar Kakanj 4:0

Sudija: Adis Mulahasanović (Sarajevo)

Strijelci: 1:0 Berisha (9), 2:0 Fajić (42), 3:0 Fajić (55. penal) 4:0 Vehabović (64)

FK Velež: Bobić, Biševac, Zvonić, Zeljković, Mešanović, Ćosić, Behram, Vehabović, Berisha, Brandao, Fajić.

FK Rudar Kakanj: Jamaković, Cana, Goralija, Hrelja, Kovač, Kobilica, Filan, Musić, Kovač, Šubo, Čizmić.

Rođeni su pružili odličnu partiju u susretu sa Rudarom, čija se mreža zatresla četirti puta, i nezadrživo jure u premijerligaško društvo
Velež je pod imperativom pobjede ušao u meč sa Rudarom, a prva prilika za domaće ukazala se u 5. minuti, kada je Brandao pokušao petom poslati loptu u mrežu, ali je ona završila pored lijeve stative.
Samo četiri minute kasnije, oduševljenje na stadionu, Velež je došao u vođstvo. Lijepu akciju, Valmir Berisha je završio na najbolji mogući način, poslavši loptu glavom iza leđa nemoćnog Jamakovića – 1:0.
Nova prilika ukazala se Veležu u 20. minuti, ali je šut Behrama golman gostiju uspio odbraniti.
Samo dva minuta kasnije, prilika za goste, kada je Mirza Kovač šutirao, a golman Bobić krajnjim naporom uspio sačuvati svoju mrežu.
Nusmir Fajić  poslao je u 33. minuti pravu bombu na gol Rudara, ali je lopta pogodila Šubu, koji je ostao ležati na zemlji, pa mu se morala ukazati pomoć.
Domaći ne prestaju s napadima i u 37. minuti Vehabović je izveo slobodan udarac, oštro je šutirao, a Jamaković je loptu uspio izbaciti u korner, koji je ostao neiskorišten.
Tri minuta prije karja prvog poluvremena, na scenu je stupio prvi strijelac lige Fajić, koji je iz neposredne blizine po drugi put zatresao mrežu gostiju – 2:0.
Napadi Veleža nastavljeni su i u drugom poluvremenu, a odbrana Rudara djeluje potpuno izgubljeno. Dobru priliku za povećanje rezultata imao je Brandao u 52. minuti, ali je zamalo bio neprecizan.
U 54. minurti prekršaj u šesnastercu gostiju, sudija je pokazao na bijelu tačku, a Fajić lijevom nogom poslao loptu u mrežu za ubjedljivu pobjedu Vežeža – 3:0.
Golijada Veleža nastavljena je u 64. minuti, kada je se Vehabović, poslije sjajnog proigravanja Fajića, upisao u strijelce – 4:0.
(NovaSloboda.ba)


28.04.2019.

Fotografkinje prave zadivljujuće dron fotografije


Šareni blokovi zgrada nalaze se u Kijevu.  Mjesto je privuklo pažnju fotografkinje Aline Rudya, jer se ovaj blok svojim zlatnim kupolama, na satelitskim snimcima ističe iz sive urbane monotonije ukrajinske prijestolnice.

Becca Alves je uhvatila veličanstvenu arhitekturu srednjevjekovne opatije Mont Saint Michel u svijetlu niskog sunca. Pompezna gradnja nalazi se na obali Normandije u Francuskoj, a u trenutku nastanka fotografije vladala je oseka.

Zaleđena rijeka je zarobila usidrene brodove u području Brandenburga, Njemačka, a na sred slike se nalazi osoba koja leži na ledu, očigledno sa dovoljno povjerenja u debljinu leda. Ko zna, možda je to bila baš autorka fotografije Alina Rudya.

Ružičasta boja slanih jezera u Australiji privlači mnoge fotografe, uključujući i Petru Leary. Jezero svoju neobičnu boju duguje bakterijama, koje mogu preživjeti samo u ekstremno slanim sredinama.

Pješački most prelazi iznad botaničke bašte u cvatu, negdje u Rusiji. Fotografkinja Viktorija Volčenko je jedna od djevojaka, koje su zauzele neobičnu pozu na mostu, a kod nje je vidljiv upravljač drona u ruci.

Urednica ove slikovnice, Serena Coady, i sama pravi spektakularne fotografije dronom. Na slici je obala Sjevernog ostrva Novog Zelanda. Iznad crne plaže u Taranakiju uzdižu se nazubljene stijene.

Marina Vernicos je njen dron usmjerila iznad lukobrana na obali grada Sfakia na Kreti. Gledano odozgo, blokovi lukobrana postaju umjetničko djelo.

U dolini Waimangu na Novom Zelandu nalazi se “Inferno Crater Lake”, krater jezera iz pakla. Čini se da prozirno plavo jezero na slici Serene Coady doslovno vrije. Ustvari, ono i dobija vodu od jednog vrelog izvora. Ispod površine jezera kulja voda iz jednog nevidljivog gejzira.


I na kraju urednica i autorica knjige “Kako žene vide svijet”, u koju su pored nje, svoje fotografije priložile mnoge žene širom svijeta. Knjiga je izdata od strane izdavača Riva iz Münchena.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
27.04.2019.

Hotel Neretva niče iz pepela - Mostaru se vraća nekadašnji simbol


26.4.2019.

15.4.2019.
Radovi na obnovi hotela Neretva, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, odvijaju se punom parom. Obišli smo danas gradilište jer nas je zanimao stadij obnove, a prema viđenom vrlo je izvjesno da uskoro dobiva novo ruho.
Ukupna vrijednost projekta, investitora iz Visokog, iznosi blizu 8,7 miliona eura. Obnovljeni hotel će prema najavama imati 83 sobe, a bit će urađen u skladu s najvišim svjetskim standardima. Ovaj biser austrougarske arhitekture, izgrađen je 1892. godine specifičnim stilom gradnje, pseudo-maurskim.
Kako se radi o nacionalnom spomeniku, hotel će nakon rekonstrukcije zadržati autentičan vanjski izgled. Podsjetimo, hotel je još 2005. godine trebao biti završen i zasjati u novom ruhu. Brojne poteškoće su pratile obnovu. Unatoč brojnim obećanjima na nastavak obnove se čekalo 13 godina. Sredinom aprila prošle godine nastavilo se izvođenje radova na sanaciji, restauraciji, dogradnji i revitalizaciji objekta. Planirani rok za završetak građevinskih radova je 365 radnih dana od spomenutog nastavka radova.
Mostar će njegovom izgradnjom dobiti još jedan luksuzni objekat, a samim tim će i grad dobiti urbaniji izgled koji i zaslužuje. Iako je svaki novi hotel za grad od velikog značaja, smatra Semir Temim, zamjenik predsjednika Turističke zajednice Hercegovačko-neretvanskog kantona, povratak kultnog mostarskog objekta smještenog na Trgu Musala, je od posebnog značaja.
-Hotel Neretva ima pedigre, svoju tradiciju, ime i priču, zbog čega sam siguran da će vratiti sjaj ovom dijelu grada te biti od velikog značaja za cijeli Mostar, a i turistima će dobro doći – istaknuo je Temim.
Neretva za Mostarce nikada nije bila običan hotel. Starija populacija zasigurno bi mogla ispričati razne priče koje su pohranili u svoju riznicu uspomena. Od otvaranja, hotel Neretva je bio sastajalište popularnih Mostaraca, ali i svih onih koji su dolazili u Mostar. Bio je omiljeno mjesto kako domaćih tako i svjetskih lidera.
(objavljeno na mostarski.ba, 27.4.2019.)

27.04.2019.

Sa stranice Cidom – Gdje nesta blago


Godina je 1941., a Kraljevina Jugoslavija pred skorom kapitulacijom. Jugoslavenska Vlada daje nalog da se kraljevsko zlato iz Beograda prebaci do Ploča, a odatle je već isplaniran transfer do Engleske. U Čapljini, kuda je vlak s kraljevskim zlatom, srebrom i drugim dragocjenostima trebao proći, dogodilo se neko bezazleno iskakanje vagona, tako da je uskotračna pruga bila u prekidu. Vlak s kraljevskim blagom je zaustavljen u Mostaru, a da ne bi stajao na otvorenoj pruzi, donesoše odluku da se teret privremeno pohrani u mostarskim trezorima. Tako jedan dio dragocjenosti smjestiše u Srpsku banku na Glavnoj ulici (zgrada nasuprot Narodnog pozorišta), a drugi u istoj ulici u Novu banku (kasnije zgrada SDK).
Obje strane koje su počele napad na Kraljevinu, i Talijani i Nijemci, imali su pouzdane informacije o sadržaju tereta u vlaku, i obje su bile jednako zainteresirane da ga se domognu. Da se ne bi međusobno sukobili oko plijena, sklopiše dogovor o „poštenoj“ podjeli i svaka strana zaduži posebne jedinice za izvršenje ovog zadatka, a dogovor je bio da obje vojske istodobno uđu u Mostar. No, kao što to obično u životu biva – čovjek sniva, a Bog određuje sudbinu stvari i to vrlo često realizira putem „slučajnih događaja“. Prodor njemačkih jedinica prema Mostaru zaustavljen je na putu Jablanica – Mostar od malobrojne jugoslavenske jedinice koja je imala zadatak čuvati jedan bunker s municijom. Jedinica, predvođena podoficirom Mušanom Polovinom – ocem budućeg pjevača sevdalinki Himze, uspjela je zadržati njemački dio tragača za zlatom na nekoliko sati. U međuvremenu u Mostaru jugoslavenske jedinice izvršiše protuudar i natovariše blago iz Srpske banke, te se uputiše prema Crnoj Gori. Srebro u Novoj banci je ostalo netaknuto. Nakon što su Talijani uspostavili vlast u Mostaru, u oktobru 1941. g. eksplozivom otvoriše trezore i odvezoše blago natovareno u desetak kamiona put Italije. Usprkos činjenici da je Italija odredila posebnog generala da uđe u trag ovom blagu, nikad ga više nisu uspjeli pronaći. Manji dio nekih od ovih dragocjenosti, sakriven u vrtnim vazama za cvijeće, slučajno je pronađen u Italiji nakon završetka Drugog svjetskog rata.
Jedan dio papirnatih banknota skriven u Novoj banci je isto tako slučajno otkriven tek 1950. g. Naime, prigodom rušenja susjednog hana, nakon što je krov pao na zemlju zrakom su počeli lepršati kraljevski dinari. Nepoznati lopov je izgleda sakrio određenu količinu novca od Nijemaca i Talijana, ali nažalost nikad se nije uspio vratiti po njih.
Fotografija: zgrada Narodne banke (SDK) 1960-ih
(Tibor/cidom)

27.04.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Polovinom aprila, veći dio Evrope je zahvatio hladni takas, sa temperaturama malo iznad nule. Dvojica vinogradara iz Weinbohlea u Saksoniji, Njemačka, u svojim vinogradima kontrolišu bezbrojne male vatre, koje su dovoljne da se osjetljive sadnice vinove loze zaštite od mraza.

U okviru „Dubai Duty Spring Trials“, probnog treninga mladih grla, jedna bijela klupa stoji u sred crnih klupa, na travnjaku pored trkališta u britanskom gradu Newbury. Susret je, inače, i godišnji festival piva.

Tim Starlight iz Švajcarske, tokom nastupa na Svjetskom prvenstvu u sinhroizovanom klizanju,  koje je održano u finskom Helsinkiju.

Elsa, jorkširski terijer, sa uredno počešljanom frizurom, pripremljena za takmičenje na Pet Expo 2019. Prema riječima organizatora, izložba kućnih ljubimaca u Bukureštu, Rumunija, svake godine privuče više od 10 hiljada posjetilaca.

U Montevideu, Urugvaj, održan je tradicionalni rodeo. Gaucho sa slike je tokom rodea spektakularno odletio sa konja. Srećom, bez posljedica, ni po njega,  niti po konja.

„Moćna Silvina“ pokazuje gest trijumfa, u pravcu poblike, dok se „La Lupe“ proteže na podu pored ringa. Jedna grupa Aymara žena redovno održava „Večeri u ringu“ u Al Altou, u Boliviji. Tu žene pokazuju borbene, ali i glumačke vještine. I kako kažu, bude puno, k'o šibica.

U „Shanghai Haichang Ocean Parku“ u Shanghjaiju, ronioci izvode show program, zajedno sa Beluga kitovima.

Viseći kišobrani se lagano rasklapaju širom svijeta. Nakon spektakularnih slika iz Portugala, sa ulicama preplavljenim visećim kišobranima, prethodnih godina, i jednog pokušaja u Mostaru, u ulici Osmana Ose Grebe, šarenilo sa slike u galeriji nalazi se u jednog trgovačkoj ulici u Mexico Cityju.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)

26.04.2019.

Muhamedu Mujiću nije pripalo mjesto koje zaslužuje u historiji

(tekst koji slijedi objavljen je 25. aprila 2019. godine na portalu scsport.ba, autor je Haris Halvadžija)

Najsjajnija mostarska zvijezda: Muhamedu Mujiću nije pripalo mjesto koje zaslužuje u historiji

Za FK Velež i Muhameda Mujića prvi put sam čuo kroz priče rahmetli dede, velikog navijača mostarskih Rođenih. Dedine putešestvije sa voljenim klubom širom Jugoslavije nisam tada najbolje razumio, ali neke sam veoma dobro zapamtio i ostale su mi kao najveća uspomena iz tog perioda.


Za FK Velež i Muhameda Mujića prvi put sam čuo kroz priče rahmetli dede, velikog navijača mostarskih Rođenih. Dedine putešestvije sa voljenim klubom širom Jugoslavije nisam tada najbolje razumio, ali neke sam veoma dobro zapamtio i ostale su mi kao najveća uspomena iz tog perioda.
Dječak, rođen u Sarajevu, odrastao u poslijeratnim okolnostima, već u predškolskom dobu znao je čuvenu Veležovu navalu iz 50-ih godina prošlog stoljeća, koju su predvodili Muhamed Mujić i Vlado Zelenika, što bi vjerovatno začudilo i “najrođenije” Mostarce.
“Zelenika je davao golove iz kornera. Imao je silovit i precizan udarac, bio je dobar golgeter, ali i jako temperamentan. Jednom prilikom je navijačima pokazao i “onu stvar”. Mujić… kakav je to igrač bio. Virtuoz sa loptom, pravi majstor. Bio je izuzetno snažan, brz i prodoran. Sa obje noge igrao je podjednako dobro, a bio je i prvi Veležov reprezentativac. Dinamu je jednom prilikom dao pet golova”, pričao je dedo mlađem bratu i meni, a mi smo pažljivo “upijali” svaki detalj. Naravno, lako je prepostaviti koji dio nam je bio nazanimljiviji u ovoj priči.
Rođeni su se u drugoj polovini prošlog stoljeća etablirali kao standardni jugoslovenski prvoligaš, a Mujić i Zelenika bili su među prvim velikim mostarskim fudbalerima, koji su “udarili” temelje budućim slavnim generacijama Veleža koje su ih naslijedile sve do nesretog rata.
Dedo je nedugo zatim preselio na drugi svijet. Nije dočekao ni da Veležu nakon otimanja stadiona ponovo zabrane povratak Pod Bijeli brijeg (neodigrani play-off za prvaka 1999. godine), a ni kasnije ispadanje u niži rang. Nekoliko godina poslije, među starim stvarima i slikama, pronašao sam dedinu člansku kartu FK Velež iz 1957. godine, koja je vjerovatno jedna od najstarijih dostupnih u historiji mostarskog kluba, o čemu vjerovatno više znaju hroničari kluba iz Mostara.


Iako je srčano govorio o svemu vezanom za Velež, rahmetli dedo je sa posebnim žarom i divljenjem evocirao uspomene na Muhameda Mujića Hamića, vjerovatno najboljeg mostarskog fudbalera svih vremena, sa čijim likom i djelom mlađe generacije nisu naročito upoznate, a činjenica je i da mu u historiji bh. fudbala nije pripalo mjesto koje je svojim kvalitetom i rezultatima zaslužio.
Mujić je rođen na današnji dan 25. aprila 1933. godine. Fudbal je počeo igrati u omladinskim kategorijama Veleža. Za juniore je zaigrao 1948., da bi beć 1950. godine debitovao za prvi tim kao 17-godišnjak u susretu sa Bokeljom iz Kotora.
Za Velež je odigrao 266 ligaških utakmica (214 prvoligaških), postigavši 98 golova (70 u Prvoj ligi i 28 u nižim rangovima). Nastupao je uglavnom na mjestu polutke, a bio je jedan od rijetkih igrača koji je sa Veležom igrao u prva tri ranga takmičenja, dok je mostarski klub krčio put ka eliti. U Prvoj ligi Jugoslavije kapitensku traku Rođenih nosio je 139 puta, a ispred njega je samo Enver Marić – 204 puta. Ostao je upisan u historiji kao najbolji strijelac Prve lige u sezoni 1955/56. kada je postigao 21 gol, a titulu prvog topnika šampionata podijelio je sa Todorom Veselinovićem i Tihomirom Ognjanovom.
Iste sezone odigrao je i svoju najbolju utakmicu u karijeri. Zagrebačkom Dinamu postigao je pet golova,a među starijim Mostarcima dugo se prepričavalo kako je “vrtio” tadašnjeg reprezentativnog beka Modrih Tomislava Crnkovića, koji bukvalno nije znao gdje se nalazi. Razdragani navijači Veleža su nakon utakmice na rukama nosili Mujića do Starog mosta, a čestitke je dobio i od protivnika.


Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 32 utakmice, postigavši 17 golova što je izuzetno dostignuće u vremenu kada je iz malih klubova bilo gotovo nemoguće doći do dresa nacionalne selekcije. U plavom dresu najčešće je igrao na poziciji desnog krila, a jedini je jugoslovenski reprezentativac koji je zvanično igrao na svim mjestima u navalnom redu. Debitovao je 1956. godine protiv Mađarske, a kao jedan od najboljih igrača bio je i član reprezentacije koja je iste godine na Olimpijskim igrama u Melburnu osvojila srebrenu medalju. Pored njega član te selekcije bio je i još jedan legendarni Veležovac Kruno Radiljević i njih dvojica bili su prvi Veležovi olimpijici.
Koliko je bio velik i cijenjen, potvrđuje i činjenica da je 1962. godine na SP bio kapiten Jugoslavije i to kao prvi igrač sa bh. prostora koji je nosio kapitensku traku reprezentacije.
Ipak, Mundijal u Čileu umjesto bajke za Mujića se pretvorio u noćnu moru. Sve se odigalo 31. maja 1962. godine u Arki. Jugoslavija je na otvaranju SP igrala protiv evropskog prvaka SSSR-a (0:2), a nastupila je u sastavu: Šoškić, Durković, Jusufi, Matuš, Marković, Popović, Mujić, Šekularac, Jerković, Galić, Skolbar.


Kapiten takvim svjetskim asovima bio je rođeni Mostarac iz “malog” Veleža. Nažalost, u jednom duelu sa protivničkim bekom Dubinskim, nenamjerno je slomio nogu sovjetskom fudbaleru. Iako se danas na internet stranicama uglavnom može naći podatak da je u pitanju bio krvnički start, zbog kojeg je Mujić naknadno izbačen iz reprezentacije, istina je da je Hamić, razočaran i utučen zbog svega što se desilo, zamolio čelnike reprezentacije da više ne igra. Jugoslavija je ostala bez jednog od ključnih igrača, ali je osvojila četvrto mjesto na Mundijalu koji je za Mujića istovremeno bio njegova najljepša i najtužnija fudbalska priča.
Klubovi “velike četvorke” otimali su se za njega, ali Mujić nije želio napustiti Rođene, jer je gajio veliku ljubav prema klubu i gradu. Istina, u nekoliko navrata nastupao je za vodeće jugoslovenske klubove kao gost-fudbaler, što je bilo uobičajeno u ono vrijeme, ali uvijek se vraćao u svoj matični klub. Posebno je uporna bila Crvena zvezda, a legendarni Dragoslav Šekularac čak je i priznao da mu je veoma žao što Mujić nije obukao dres beogradskog kluba. Ipak, 1962. godine kratko je otišao u francuski Bordeaux, kao prvi igrač iz Mostara koji se okušao u inostranstvu. Iako se kratko zadržao ostavio je određeni trag. Pamti se da je Real Madridu u prijateljskom duelu dao dva gola, zbog čega je kao najbolji igrač svoje ekipe nakon meča dobio sat sa posvetom od velikog Ferenca Puskasa.
Već 1963. vratio se u domovinu, ali ovoga puta obukao je dres zagrebačkog Dinama. Kako tvrde Zagrepčani, u veličanstvenosti fudbalskog znanja, Mujić je vjerovatno bio najveći bosanskohercegovački igrač u Dinamu. Način na koji je igrao fudbal, lucidnost i golovi, nije bio viđen. Ali, Dinamo je tada bio izuzetno moćan tim, a Mujić je “zakasnio” bar tri godine, jer je već bio u poznom fudbalskom dobu i odigrao je mali broj utakmica. Nakon toga opet je obukao crveni dres Veleža, a ponovo je imao kratku inostranu avanturu u beglijskom Beringenu 1966. godine, da bi se još jednom vratio u svoj Velež gdje je okončao karijeru 1968. godine.
Nakon završetka aktivne karijere u dva navrata bio je trener Rođenih, nakon toga i tehnički rukovodilac, ali je brzo napustio fudbal.


Hamić je bio igračka, ali i moralna veličina. Veliki profesionalac, čak i u onome vremenu. Cigarete i alkohol bili su nepoznati za njega i živio je pravi sportski život. Po zanimanju je bio učitelj, a tako je izgledao i na terenu – plijenio je inteligencijom i lakćom igranja fudbala. Bio je uzor svim mladim Mostarcima, a zbog sportskog viteštva iznimno su ga cijenili i protivnički fudbaleri, o čemu svjedoči i kapitenska traka u reprezentaciji.
Nikada prije, a ni poslije jedan mostarski fudbaler nije dosegao takvu popularnost u gradu na Neretvi. I danas se prepričava kakva je euforija i oduševljenje vladalo kada bi se Hamić na mostarskim ulicama pojavio sa svojom Vespom. Svi su ludovali za njim, posebno mladi igrači Veleža, koji su jednog dana maštali da budu kao on. Muhamed Mujić Hamić bio je prva velika i najsjajnija zvijezda Mostara, koji je volio iznad svega.
“Velež, to je za mene uvijek bilo nešto posebno, sva moja ljubav, radost i sve tuge nakon poraza”,govorio je Muhamed Mujić, po kome danas Omladinska škola FK Velež nosi naziv.
Uprkos enormnoj popularnosti ostao je skroman i nenametljiv. Možda čak i previše samozatajan i povučen, što je kasnije doprinijelo da bude prilično brzo zaboravljen, posebno među mlađim naraštajima koji vrlo malo znaju o tome kakva fudbalska veličina je bio Muhamed Mujić. Shrvan tugom zbog nesreće koja je zadesila njegov voljeni grad i klub, nakon rata se potpuno povukao iz javnog života. Imao je i određenih zdravstvenih problema sa srcem. Ipak, najteži udarac bila je prerana smrt unuka, koju nije mogao preboljeti. Muhamed Mujić je preminuo u svojoj 84. godini života 20. februara 2016. godine.


Otišao je tiho, onako kako je i proveo svoj životni vijek, a na komemoraciji upriličenoj povodom njegove smrti od Hamića se oprostio i čuveni Ivica Osim. Iako i sam narušenog zdravlja, legendarni Švabo je došao odati poštovanje istinskom velikanu bh. fudbala, što je samo po sebi ogromno priznanje.
Mujić je bio rijetko kompletan fudbaler i prvi standardni reprezentativac van klubova “velike četvorke”. Ostao je zapamćen kao vrsni tehničar, vješti dribler i veoma spretan strijelac, koji je obilježio period uspona Mostaraca na jugoslovenskoj fudbalskoj sceni. Njegovi savremenici i navijači Veleža nemaju dilemu – Muhamed Mujić je najbolji bh. igrač svih vremena, iako je porazno saznanje da u “relevantnim” anketama nije rangiran ni među desetak najboljih bh. fudbalera u historiji.
Ipak, njegovi igrački i ljudski kvaliteti, nezapamćena popularnost i sama dostignuća tokom karijere, ne ostavljaju bilo kakvu dilemu o tome. Na FK Velež i među mostarskom rajom je obaveza i odgovornost da sačuvaju sjećanje na velikog Muhameda Mujića, prenoseći sve ljudske i sportske vrijednosti koje je Hamić gajio i propagirao.

Video: Muhamed Mujić 1964 Poruka svim mladim fudbalerima iz filma Priče iz Mostara, na youtube postavio Smail Špago
(scsport)


26.04.2019.

Sa stranice Cidom - Kralj u Mostaru


Nakon posjeta cara i kralja Austrougarske Franje Josipa I. Mostaru iz 1910. g., dana 29. aprila 1925. g. još jedan kralj stiže u Mostar. Doduše ne bješe to zvaničan posjet, pa stoga niti toliko pompozan, a jedva da su ga kroničari i zabilježili. Čak se može reći da nije ni posjetio Mostar nego je samo „protutnjao“ autom kroza nj i zaustavio se na Buni. Neka mi bude dozvoljeno pretpostaviti da je svratio na porciju pastrmke.
Bio je to Kralj Jugoslavije Aleksandar Karađorđević. Nakon ručka nastavio je put za Dubrovnik.
Kasnije je tim povodom postavljena i spomen ploča ponad izvora rijeke Bune, koju tijekom Drugog svjetskog rata neki gnjevni ljudi izrešetaše mecima i dugo je tako okrnjena stajala iznad izvora.

Fotografija: Blagaj - kod izvora Bune (Kurt Hielscher) 1925.
(Tibor/cidom)

26.04.2019.

Dolina lutaka








U Japanu, ako nešto nije u redu, onda bude napravljeno tako da bude u redu.
U selu Nagoro, u planinama Japana, svake godine je sve manje stanovnika, i sada ih je samo 27. Stoga se Tsukimi Ayano pobrinula i napravila lutke u prirodnoj veličini, i postavila ih na raznim mjestima u selu. Sada ih je tačno 270.
Pošto žena uživa u svom hobiju već punih 16 godina, selo udaljeno 550 kilometara jugozapadno od Tokija, već je uveliko postalo poznato kao „Dolina lutaka“. Za izradu lutaka, Ayano uzima drvene štapove, tkaninu za kožu i vunu za kosu, a sašivenu lutku puni starim novinama. Za jednu lutku treba koj otprilike tri dana. Ako ništa drugo, kad se prođe selom, ima se utisak da je na svakom mjestu puno, i na autobuskoj stanici i pred kafićima, ali i na svim drugim mjestima u selu.
I ako ništa drugo, „Dolina lutaka“ je postala magnet za turiste, tako da se za fina vremena u selu nađe i po nekoliko autobus znatiželjnih, a onda se selo popuni uživo.
Interesantna ideja i za neke druge krajeve, gdje ostaje sve manje stanovnika.
(welt)
(NobvaSloboda.ba)
25.04.2019.

Sa stranice Cidom – Trupe Kuk u Mostaru


Čim je austrougarska vojska ušla u Mostar, komanda povjeri transport svih dobara za vojne potrebe umirovljenom generalu te iste vojske – Abendrotu. Odmah mu odobriše i predujam u iznosu od 3 milijuna forinti s kojima rečeni general ode u Španjolsku, te tamo probra i otkupi 2 000 konja i mazgi. U Mostar uz životinje dovede i 500 Španjolaca, vrsnih jahača i timaritelja konja. U narednom periodu Mostar se divio i čudio veličini rasnih konja koji su kočoperno prolazili mostarskim prašnjavim ulicama. Uz njih su u pratnji išli svadljivi i glasni Španjolci odjeveni u sive hlače i plave mornarske bluze, a na glavi su nosili dugačke kape.
Svaki vojni transport sastojao se od četrdesetak konja, nekoliko vodiča i po jednog Španjolca. Zašto su ti Španjolci bili oholi i s visoka gledali na običnu raju možda mogu objasniti sljedeće činjenica. Svaki Španjolac – vođa transporta imao je plaću od 400 forinti na mjesec. Svaki rukovoditelj Abendrotova odjela, a bilo ih je četiri, imao je mjesečnu plaću od 1 000 forinti. Ovi podatci nam ne govore puno toga, stoga evo i malo usporedbe. Abendrot je nakon nekoliko godina službovanja u Mostaru kupio kuću koju je vlasnik cijenio 1 000 forinti, ali ju je on kao pravi kavalir široke ruke platio – 5 000 forinti.
Fotografija: Stara željeznička stanica - na poleđini piše: ulazak mirnodopske vojske, 1906. g.
(Tibor/cidom)
25.04.2019.

Svijet i u svijetu svašta – slike sedmice


Polovinom aprila, iznenada je izbio požar na katedrali Notre Dame u Parizu. Hiljade parižana i turista stajali su na obali rijeke i šokirani posmatrali plamen.


U Bhaktapuru u Nepalu dočekana je “Bisket Jatra” Nova godina po tamnošnjem kalendaru, a po tradiciji slavljenici se na treći dan Nove godine međusobno boje Sindur prahom po licu.


U Leuseru, Indonezija, jedan mahout, kako tamo nazivaju jahače slonova, okupao je svog slona na rijeci, na Trumonu, životinjskom koridoru u Leuser-Eko sistemu u južnoj provinciji Aceh.


U Tel Avivu, Izrael, naučnici su pokazali prvi 3D otisak srca sa ljudskim tkivom i krvnim sudovima. Ovo bi trebao biti prvi i najveći medicinski pomak, koji otvara potencijal ka mogućnostima transplantacije ljudskih organa.


U Sheffieldu je održano britansko takmičenje mladih u skokovima “Elite Junior Diving Championships 2019”. Na slici jedan takmičar u skoku sa skakaonice.


U Gornolužniku, kod Krasnojarska u Rusiji, održan je amaterski događaj, svečano obilježavanje kraja skijaške sezone. Svečano odjeveni skijaš pokušao je preskijati vodu na kraju skijaške staze, i tako zvanično označiti kraj. Naravno, od svega je ispao spektakl za foto kamere.


Nakon dugogodišnjeg razvoja, uspješno je obavljen prvi let najvećeg aviona na svijetu. Mašina koja se sastoji pd dva trupa, trebala bi uskoro da se pojavi u redovnom saobraćaju. Gigantski avion je izgradila koprporacija Stratolaunch Systems. Na slici let iznad područja Mojave u SAD.


U Sainte Roseu u Francuskoj, žandari pristižu, kako bi sa broda, kojeg su na Mediteranu presrele francuske vlasti, iskrcali oko 120 izbjeglica sa Sri Lanke. Izbjeglički talas ne jenjava, na svim stranama.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.04.2019.

Misterija i akcija u romanu Harija Slipičevića „Ključ besmrtnosti“


Regionalni bestseler Harija Slipičevića „Ključ besmrtnosti“ roman je o putovanju kroz misteriozni svet najčuvanije tajne u istoriji.

Besmrtnost je sveti gral za kojim ljudi oduvek čeznu i spremni su sve da učine ne bi li ga se dokopali. Šta ako tajna besmrtnosti jeste sakrivena u „Knjizi mrtvih“ za kojom tragaju vojskovođe i velikani od drevnih vremena? Šta ako su ratovi o kojima smo učili u školi, vođeni navodno za teritorije i bogatstva, pokrenuti iz sasvim drugačijih motiva – zbog ključa besmrtnosti?

Ovaj napeti roman vodi nas kroz savremenu potragu za „Knjigom“, koja je pod zaštitom moćnog klana Ptolemeida. Kroz splet istorijskih misterija, legendi, akcije i intrige, za njom tragaju tajna društva, bezbednosne agencije, religijski fanatici i vlade modernih država. U priču se na svoj trideset i treći rođendan upliće Mek Luit, naučnik i boem, koji i ne sluti šta ga sve povezuje s egipatskim bogom Ozirisom, prvim čuvarem Knjige mrtvih.

Hari Slipičević je rođen 1968. u Mostaru. Odrastao je i školovao se u Mostaru, koji je usled tragičnih ratnih dešavanja napustio 1996. otkad živi i radi u Holandiji. Po zanimanju ekonomista, uspešno nalazi svoje mesto u poslovnom svetu. Pokreće i vodi „Fondaciju Slipičević“, preko koje se bavi humanitarnim radom i podržava pozitivne inicijative u Mostaru i BiH. Godine 2016. objavljuje prve dve knjige: „Biseri od kamena“ i „Mostarac lavljeg srca“. Nakon značajnog uspeha ovih knjiga, odlučuje da se aktivno posveti staroj ljubavi – pisanju. Tako nastaje roman „Ključ besmrtnosti“, prvi deo zamišljene trilogije.

Roman „Ključ besmrtnosti“ možete pronaći od petka 3. maja u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari www.delfi.rs i na sajtu www.laguna.rs.
(NovaSloboda.ba)


24.04.2019.

Mujaga Komadina i ustav – Musavat br. 6. iz 1909. godine


U časopisu Musavat, broj 6. iz 1909. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Komadina i ustav. Izmegju ostalih „uglednika” muslimana iz naše zemlje, baron Benko je – kako je poznato pozvao i Mustafu Komadinu u anketovnu sjednicu o našoj tzv. ustavnosti. I on je zbilja otišao u Sarajevo i našao se prošli ponedjeljak na urečenom mjestu u zemaljskoj vladi i dao svoje kompetentno izjašnjenje. A znate kakvo je to izjašnjenje? Izjavio je da on nije ni tražio ustava ni parlamentarizma, ali kad već vlada hoće da nam te ustanove podijeli, eto – reče – Esad efendije, pa nek on „tu stvar uredi.”
A kada se zna da je Esad Kulović ustao protiv ustavnosti u našoj zemlji, onda proizilazi logičan zaključak da je i Mustafa Komadina kao i njegov tutor Esad efendija takogjer protiv ustava.
I take ljude Benko saziva u anketu koja ima da kaže mišljenje našega naroda o ustavnom uregjenju naše zemlje”.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
24.04.2019.

Kino po kineski


Dobro, jedna romantična veče za dvoje u kinu, sa rukom u ruci u mraku kino sale, u ovom novom kinu u Pekingu ne bi bila moguća.
Svaki gledalac sjedi u zasebnoj kapsuli i nosi naočale za virtualnu stvarnost (VR). One gledaoca vode u trodimenzionalni svijet, a pokretno sjedalo vibrira, trese se, podrhtava u skladu sa filmskim scenama. Granica između fikcije i realnosti postaje sve manja.
U kinima u Kini VR naočale se koriste već dugo vremena. Stručnjaci procjenjuju da će već za dvije godine ovu tehnologiju moći koristiti 85 miliona posjetilaca kina u Kini.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
23.04.2019.

Svjetski dan knjige





Širom svijeta se 23. aprila obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava.

Knjiga je najveći izvor infomracija, znanja i ideja. Knjigama se prenose poruke kroz prostor i vrijeme, a one najvrjednije povezuju veliki broj generacija širom svijeta. Tim povodom je odlučeno da se proslavlja Svjetski dan dan knjige i autorskih prava u cilju odavanja priznanja magičnim riječima koje su nas obogatile ali i u cilju podsticanja na čitanje svih slojeva društva, a naročito mladih.
Kako je 23.april postao Svjetski dan knjige?
Danom knjige je proglašen datum rođenja i smrti mnogih poznatih pisaca. Najčešće se napominje da je 23. april dan smrti dva velikana književnosti, Migela de Servantesa (po gregorijanskom kalendaru) i Vilijama Šekspira, koji je istog datuma i rođen (po julijanskom kalendaru). Manje je poznato da je ovo i datum smrti Inke Garsilaso de la Vege, Žozepa Pla, kao i datum rođenja Morisa Drjuana, Vladimira Nabokova i Manuela Valeho Mehie.
Praznik potiče iz Katalonije gdje je prvi put obilježen 7. oktobra 1926. godine, na dan Servantesovog rođenja. Pisac i urednik Vinsent Klavel Andres je predložio Zvaničnoj komori knjižara i izdavača Barselone da se ovaj datum proglasi Španskim danom knjige, a oni su prihvatil ideju sa tim što su svečanost pomjerili za 23. april kako bi se poklopila sa velikim španskim praznikom Dijada de Sant Hordi (Sveti Đorđe ili Đurđevdan). U Kataloniji su na ovaj dan još u srednjem vijeku organizovane svečanosti i turniri, a običaj je bio da plemići poklanjaju damama ruže. Danas je ovaj praznik spojen sa Danom knjige pa muškarci poklanjaju ženama cveće a one njima knjige. Zanimljivo je da Šekspirova otadžbina Velika Britanija nije prihvatila ovaj datum kao Dan knjige upravo zato što se poklapa sa proslavom dana nacionalnog sveca Svetog Đorđa, već je knjizi posvetila 14. mart.
Svjetskim danom knjige i autorskih prava proglašen je 23. april na Generalnoj koneferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. kada ga je prihvatilo oko osamdeset nacija.
Ovogodišnja proslava Svjetskog dana knjige i autorskih prava
Ovogodišnja prestonica Dana knjige je Port Harkurt u Nigeriji gde će posebna pažnja biti usmerena na djecu i mlade i njihovu kulturu čitanja. Generalni direktor UNESCO-a Irina Bokova je u svojoj poruci povodom ovogodišnjeg Dana knjige naglasila da je knjiga otjelotvorenje ljudske kreativnosti i želje za djeljenjem ideja i znanja. „Istorija pisane reči je ujedno i istorija čovječanstva, a knjige igraju veliku ulogu kako u ličnom ispunjenju, tako i u društvenim promjenama“, rekla je Irina Bokova.
(mladi)
23.04.2019.

Marš kroz šumu


Velika stabla, mali ljudi: Članovi počasne straže Nacionalne garde Kirgizije upravo su pozdravili predsjednika Rusije, tokom njegove posjete Biškeku, glavnom gradu ove zemlje. Sada se upravo nalaze na povratku.
Njihov stroj pomalo popušta, jedan vojnik se čak i osvrnuo. Da li je posjeta Putina bila uspješna?
Klima između dvije zemlje se smatra zategnutom, nakon što se ekonomski oslabljena Rusija povukla iz projekta jedne važne brane u ovoj zemlji. Strateški je Kirgizija i dalje vrlo interesantna za Putina: Tu se nalazi jedna važna ruska vojna baza.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
22.04.2019.

Uz Dan planete Zemlja - Superlativi naše planete


Od 1970. godine, svakog 22. aprila obilježava se Dan planete Zemlja, „Earth Day“.
Taj dan treba ljude podsjetiti kakvo blago je planeta, na kojoj živimo. Koje drvo je najveće, koja rijeka je najduža, koji kontinent je najveći?

Najveći okean
71 procenat Zemlje je pokriveno vodom. 97 procenata od toga je slana voda. Postoji sedam svjetskih mora. Po površini je najveći Pacifik. Njegova površina pokriva trećinu površine Zemlje. Bez susjednih mora, Pacifik ima površinu od 166,24 miliona kvadratnih kilometara. Nosi naziv i Tihi okean, na sjeveru graniči sa Arktičkim okenanom, a ispod 60 stepeni geografske širine sa Južnim okeanom. Najdublja tačka Pacifika nalazi se na 11.034 metra, tzv. „Vitjastief 1“ u Marijanskom grebenu, južno od Filipina. Kao dokaz dubine vrijedno mjerenje izvršeno 1957. godine. Tada je izmjerena dubina od 10.994 metra na ovom grebenu.
Najveći kontinent
Sa površinom od 44 miliona kvadratnih kilometara, Azija je na prvom mjestu. Tamo živi 4,463 milijarde stnovnika u 50 država. Slijedi Afrika sa 30 miliona kvadratnih kilometara površine, sa 1,216 milijardi stanovika. Sjeverna Amerika  je na trećem mjestu sa 24 miliona kvadratnih kilometara površine i 997 miliona stanovnika.
Najveća zemlja
Na iznenađenje, veći dio površine joj leži u Aziji. Rusija ima površinu od 17,1 miliona kvadratnih kilometara, na kojoj se nalazi i najveća po površini šuma na svijetu.
Najviše stanovnika ima Kina 1,386 milijardi, uz površinu od 9,597.000 kvadratnih kilometara.

Najduža rijeka
Nil teče u Africi, od planinskog masiva Ruandi i Burundi pa do Sredozemnog mora, što je ukupno 6650 kilometara dužine. Nalazi se na prvom mjestu na svijetu, a protiče kroz 11 država.

Najviša planina
Sa 8.848 metara. Mount Everest na Himalajima je najviša planina na svijetu.
Pri tome je najviša tačka Zemlje nalazi na sasvim drugom mjestu. Vrh vulkana Chimborazo (Ecuador) je zbog njegove blizine ka ekvatoru najudaljenija tačka od središta zemljine kugle, sa 6384 kilometara. Mount Everets je pri tome od središta Zemlje udaljen oko 6382 kilometara.

Mjereno gledajući podnožje planine na morskom dnu, Mauna Kea na Velikom Islandu, na Hawaiima bi bila najveća planina na svijetu, sa ukupnom visinom, ispod i iznad zemlje 10.203 metara, od čega je iznad vode 4.205 metara.
Najdublje jezero
Bajkalsko jezero u Sirbiru (Rusija) je sa 1642 metra najdublje, a sa starošću od 25 miliona godina, i najstarije slatkovodno jezero na svijetu. Po površini najveće jezero, iako mu to ime ne govori, je Kaspijsko more, takođe u Rusiji. Ono mjeri 386.400 kvadratnih kilometara površine.

Najveća životinja
Plavi kit, hrani se planktonima, je najveća životinja na planeti Zemlja. Može biti dug do 33 metra, težak do 200 tona. Teži je oko 30 puta od najveće kopnene životinje, afričkog slona.
Najveći grad
Po broju stanovnika to je sigurno Tokio, sa više od 38 miliona stanovnika. Po površini je to Chongqing u Kini, sa 82 hiljade kvadratnih kilometara. (Za poređenje, Bosna i Hercegovina ima površinu od 51.197 kvadratnih kilometara).

Najveća zgrada
Burj Khalifa u Dubaiju (Ujednijeni arapski Emirati) ima visinu od 828 metara je najviša zgrada, a drugo mjesto pripada Shanghai Toweru u Kini, koji je 200 metara niži.

Najduža željeznička pruga
Transsibirska željeznica, skraćeno Transsib, je najduža željeznička pruga na Zemlji, od Moskve do Wladivostoka, dužine 9.228 kilometara, prolazi preko dva kontinenta i sedam vremenskih zona. S kraja na kraj vozi ukupno 144 sata, ili 6 dana, u jednom pravcu.

Najduži put
Panamerica vodi od Aljaske na sjeveru do južnom špuca Argentine. Ukupno je duga 30 hiljkada kilometara, prolazi kroz 17 država, kroz šet vremenskih i 4 klima zone.
(bild)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
22.04.2019.

Uz Dan planete zemlja - Misli globalno, djeluj lokalno


Danas, 22.4. je Dan planete Zemlja

Na pitanje:"Zašto ljudi zijevaju kad vide da to isto rade drugi?", jedan od mogučih odgovora je i iskonski nesvjesni strah da mu taj koji zijeva ne potroši kiseonik koji mu je životno potreban.
Globalni problem "modernog društva" o kom često slušamo rasprave, a vrlo rijetko čujemo konkretna rješenja su tzv ozonske rupe koje su posljedica pomanjkanja ozona u gornjim dijelovima atmosfere. Prljava industrija, nelojalna trka za industrijskim napretkom, posljedice masovnih ratnih razaranja, radijacija nuklearnih katastrofa i otpada, doveli su našu planetu do tačke kada se mora napraviti radikalan zaokret u pogledu očuvanja prirodne ravnoteže i opstanka Zemlje.
Da bi se napravio bar mali iskorak, trebaju korjenite promjene....ali, što bi naši stari kazali, od bešike, od prvog koraka.
Zato...misli globalno, djeluj lokalno...da bismo uživali u onom što nam priroda nesebično nudi!!!!
(Emica/facebook)
22.04.2019.

Kubanski flamingo


Mladi flamingo sa Kube začuđeno zagleda u svoja stopala, pomalo iritiran čudnim čarapama, koje pokrivaju njegove prste.
To su, u stvari, zavoji za rane, koje mu je zavio veterinar na karipskom ostrvu Curacao. Pošto se infekcija na stopalima povećala, flamingo je izveden iz zaštićenog područja sa susjednog ostrva Bonaire, i doveden u veterinarsku stanicu, gdje je ostavljen da se oporavi. Na noge su mu stavljene odgovarajuće bandaže koje će pomoći u zarastanju rana.
Bonaire je, inače, jedno od rijetkih mjesta gdje se flamingosi pare i legu.
Kubanski flamingo (Phoenicopterus ruber) ili crveni flamingo je vrsta flamingosa (Phoenicopteridae). Njegova staništa su lagune i slana jezera u Centralnoj i Južnoj Americi.
Kao i svi flamingosi, Kubanski flamingo su monogamni, što znači da u svaki novi reproduktivni period ulazi sa novim partnerom. u novi parni odnos.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
21.04.2019.

Važna pobjeda Veleža



(sportsport.ba)

Prva liga FBiH, 23. kolo

Metalleghe BSI – FK Velež 0:1 (0:0)

Stadion: Mračaj, Jajce

Strijelac: Brandao (55.)

Velež: Bobić – Dario, Zvonić, Marques, Mešanović – Zeljković – Ćosić, Vehabović – Behram, Ovčina – Brando. Na klupi su bili Bogdanović, Mrgan, Kuduzović, Osmić, Cvijanović, Samardžić i Berisha.

Metalleghe: Sušac, Kremenović, Pljevljak, Malbašić, Jusufbašić, Tankuljić, Danilović, Haračić, Kovač, Popović, Bešagić. Na klupi su bili Kukrika, Rizvanović, Brtan, Aljetić, Mehić, Popović i Simeunović.

U Jajcu je odigrana utakmica 23. kola Prve lige FBiH između NK Metalleghe BSI i FK Velež Mostar. Rođeni upisali super važnu pobjedu rezultatom 1-0 tena taj način zadržali prvo mjesto na tabeli.

Rođeni su dobro otvorili utakmicu, te su odmah dali do znanja da su u Jajce došli sa željom da odnesu tri boda. Sa druge strane, Tankuljić je oštrim startom u 5. minuti pokazao da se domaćin neće predati bez borbe, kada je zaradio žuti karton i dobro prošao.
Rođeni su prvi zaprijetili, Brandao i Behram su pokušali, ali bez uspjeha. Domaćin je tek u 33. minuti prvi put ozbiljnije prišao golu Bobića, kada su nakon dva vezana prekida pokušali doći do gola, ali bez promjene rezultata. Pred sami kraj poluvremena Rođeni su preko Brandaa pokušali doći do prednosti, ali se na odmor otišlo rezultatom 0:0.
Drugo poluvrijeme Rođeni su otvorili izmjenom, umjesto Ovčine u igru je ušao Cvijanović. Rođeni su silovito krenuli prema golu domaćina. Prvo je Vehabović pogodio prečku u 50. minuti, da bi Brandao doveo Velež u zasluženo vodstvo u 53. minuti. Ubrzo nakon toga, Rođeni su mogli i do drugog gola, ali je udarac Zvonića nakon prekida otišao malo preko gola.
U 60. minuti priliku za igru dobio je Berisha, kada je zamjenio Mešanovića. Domaćin je u 74. minuti opet zaprijetio nakon prekida, ali je odbrana Veleža dobro reagovala. U 85. minuti Brandao je napustio teren, a u igru je ušao Samardžić.
Do kraja utakmice nije bilo većih prilika, tako da je Velež upisao super važnu pobjedu rezultatom 1:0, te tako zadržao prvo mjesto na tabeli. U narednom 24. kolu Rođeni će ugostiti Rudar Kakanj.
(sport)

21.04.2019.

Divljim Pakistanom


Od planinskog masiva Karakorum do luka Gwadar n Indijskom okeanu trebao bi se odvojiti jedan krak novog kineskog Puta svile. I donijeti napredak. Pogledi na neke aspekte ovog mamutskog projekta. To će biti hiljade kilometara gradilišta, uz desetine hiljada radnika i troškove od 60 milijardi dolara.

Od 1960. godine stanovnici sela Zarabad, kao i dvije djevojčice sa slike, moraju preći preko drvenog mosta, kako bi stigli do autoputa Karakorum. Čitav ovaj region bi uskoro trebao biti bolje saobraćajno povezan.

Radnik Ditta zagrijava bitumen u metalnim bačvama na vatri podloženoj drvetom. I to je prilog izgradnji novog puta „Gwadar Marine Drive“, u blizini morske luke Gwadar.

Pakistanske pograničn službenik stoji ispred checkpointa kod Gwadara. Na zidu objekta stoji reklama za građevinski projekat „China Village“.

Pastir sa stadom ovaca u regionu Kohistan sluša muziku sa kineskog mobitela. U pograničnom regionu moguće je nabaviti kinesku robu po vrlo povoljnim cijenama.

Vozač kamiona Naseer vrijeme čakanja na utovar provodi gledajući filmove na televizoru unutar kabine njegovog kamiona. On prevozi robu u grad Karachi, sa njegovih 16 miliona stanovnika.
Novi investitori će potpuno izmjeniti ovu zemlju. Posvuda, i zauvijek.

Khunjerab prevoj, sa 4700 metara nadmorske visine, je najviši granični prelaz na svijetu. Pri temperaturi od vjetrovitih minus 16 stepeni, radnici instaliraju energetske kablove.

Nova trasa puta vijuga kroz Hunza dolinu. Iznad lebdi jedan pakistanski vojni helikopter.

Drvo za ogrijev pretovara se sa kamiona na kamion na sred puta, a kineski vozači u Sorstu čekaju da se završe carinske formalnosti za robu koju prevoze, te da se pretovari na pakistanske kamione.

Uz sve to, raste strahovanje da Kinazi već odavno ovdje imaju zadnju riječ.

Kinezi su već izgradili luku Gwadar u južnom dijelu Pakistana, i sav lučki pogon je u njihovim rukama. Ovdje se po svoj prilici više ne radi o luci i mostovima.
Više se radi se o uticaju koji Kinezi imaju širom svijeta.
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
20.04.2019.

Dan 420!


Do danas, 20.aprila, nisam imao pojma da brojka 420 ima neko posebno značenje. Prvo ugledah fotografiju sa plakatom sa jedne fudbalske utakmice kod nas, i ispod slike tekst, koji me uputi da se radi o nečem specifičnom, i na traganje za objašnjenjem o ovom broju. Nakon ukucavanja broja 420 na Google, dobih ponudu o bezbroj različitih tekstova, na raznim svjetskim jezicima, a onda potražih info na našim jezicima, i slijedila je također ponuda velikog broja tekstova, koji objašnjavanje značenja ovog broja. Uglavnom, radi se o datumu, 20. april, i dešavanjima koja su se desila toga datuma. Naravno, o svemu više u tekstu koji slijedi:

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu radiosarajevo.ba, dana 20. aprila 2019. godine)

Dan kanabisa - od njeg nikad niko nije umro niti se unesrećio

Brojevi 420, 4:20 i 4/20 samo su neki od simbola 20. aprila, međunarodnog dana proslave pušenja kanabisa kojeg svaki štovalac ove biljke obilježava na raznolike načine.

Priča kaže da su tzv. 'Waldosi' davne 1971. prvi upotrijebili termin, i to u kontekstu 'potrage za blagom', odnosno zaboravljene lokacije posađenog usjeva Indice za koji je doduše postojala mapa, no ne i točno odredište. Steve Capper, Dave Reddix, Jeffrey Noel, Larry Schwartz i Mark Gravich - studenti iz kalifornijskog San Rafaela - napravili su svojevrsnu konspirativnu skupinu 'Waldos' sa svrhom pronalaska lokacije, te su se sastajali kod kipa Louisa Pasteura pored srednje škole u 4:20. Šifra im je bila '4:20 Louis'. Nakon neuspješne potrage izraz su skratili na 4:20 i legenda je mogla započeti.

Kultni magazin 'High Times' odgovoran je za širenje priče, a Steven Hager od nje je učinio i svojevrsni kult povezan s bendom 'Grateful Dead' koji je također pomogao u promociji, pošto su iz relativno obližnjeg Palo Alta, predgrađa San Francisca. U početku je izraz korišten kao šifra za pušenje trave i eskivacija policijskih patrola, kasnije kao poštapalica Patricka Reddixa koji ju je podijelio s basistom benda Philom Leshom. Sve ostalo je povijest. Zanimljivo, kanabis je iste 1971. u UN-ovoj Konvenciji o psihotropnim supstancama ušao u tzv. 'Schedule I' razred - s tvarima za koje ne postoji nijedan dokaz da imaju medicinske blagodati i benefite. Propast pokreta Djece cvijeća stvara okvire za rastući aktivizam.

Takvi argumenti posve su deplasirani pošto je biljka i dio tradicionalne narodne medicine širom svijeta i predmet preko 2.000 naučnih studija. Problem nastaje nakon Prvog svjetskog rata - zbog niske cijene i netopivosti u vodi. Prohibicija i zabrana alkohola donose velike profite ilegalnim izvorima i kriminalnim interesnim skupinama, no glas naroda ovaj puta pobjeđuje ustaljene zakone. Automatski dolazi potreba za novom zabranom, a 'na tacni' se ponudila nepoznata 'halucinogena biljka iz Meksika pod nazivom Marijuana, od koje tinejdžeri doslovno polude'. Harry J. Anslinger, čovjek čija je karijera doslovno posrnula nakon blamaže sa zabranom alkohola, dobiva novu priliku i izglasava famozni Marijuana Tax Act iz 1937. godine. Zanimljivo, istovremeno država daje poticaje za uzgoj konoplje, naročito pred II svjetski rat. William Randolph Hearst prepoznaje poveznicu konoplje i marijuane, te pod snažnim utjecajem DuPont multinacionalne kompanije i Anslingerove borbe putem sve moćnijih medija promovira ovu biljku kao 'veliko zlo'.

Godine 1941. posve je uklonjena iz farmakoterapije i državnog popisa lijekova SAD-a. Koliko su argumenti bili bizarni i smiješni dovoljno govori navod zastupnika Johna Dingella u kongresu tijekom vijećanja protiv konoplje: 'Znamo da je to navika koja se širi, čuli smo iz novina. Broj žrtava od te teške ovisnosti je iz godine u godinu sve veći. Cannabis je prokletstvo koje proždire naciju'. Jedino gradonačelnik New Yorka Fiorello La Guardia uviđa kako je u toku novi 'lov na vještice' te radi odvojenu studiju o materiji u kojoj zaključuje da 'ne postoje dokazi da marihuana kreira zločine, agresivno ponašanje, seksualne delikte, promjene ličnosti ili otpornost organizma na istu kao što to navode mediji i pojedini političari' te je stavlja ispod ovisnosti o alkoholu, cigaretama i kocki. Gotovo dvadeset i pet godina je trajala 'tabuizacija' konoplje, a američka vojska ponukana izvještajima da konoplja stvara agresiju, zločine i poremećaje ličnosti naručuje studiju od Arthur DLC kompanije da bi biljku koristili kao oružje protiv neprijatelja u Vijetnamu. Istu ipak ne upotrebljavaju jer studija dokazuje kako su te osobine 'ili izmišljene ili znanstveno neponovljive'.
Godine 1970. dolazi konačno oružje protiv konoplje - zakon CDAPCA (Sveobuhvatni akt prevencije zlouporabe i kontrole droge) uz CSA dodatak (Controlled Substances Act). Konoplja je klasificirana u I. Klasu - Superteške droge koje uništavaju organizam i psihu, bok uz bok kokainu i heroinu. Primjera radi, IV. Klasa bio je Pentazocin (stotine ljudi u prvoj godini umrlo od nuspojava). Intrigira dodatak kako je kanabis do tog dana bez ijednog poznatog smrtnog slučaja ili fizičke ovisnosti. Do danas traje bespoštedna bitka oko legalizacije biljke, čak i na nivou industrijske i medicinske uporabe.

Kanabis nije profitabilna biljka i ne postoji niti jedan razuman razlog za zabranu. Naglasimo - niko nikada nije zbog nje umro, postao fizički ovisan ili se unesrećio.Nalazi se oduvijek na našim poljoprivrednim zemljištima, hranili smo stoku s njom i prisutna je kao dio prirode. Kada to objektivno promatramo - nema realnog razloga za zabranu, osim novčanog interesa i korupcije. Imao sam rak, trebao sam ulje za tretman, a oni opet nisu dopuštali iako nisu imali nikakav drugi lijek. Jedino ih zanima jesam li ja uzgajao 'travu' pa Vas spreme u zatvor, a to što sam bolestan i nemaju lijeka - nema veze! Sažeto rečeno - u zatvoru završite zbog bolesti, a tretman je odbijen. Ovo ponavljam kao papagaj - kada bi svi jednog jutra nakon buđenja zapalili joint, mislim da bi to bio bolji svijet. Taj dan ne bi bilo bijesa na cesti, ne bi vrištali jedni na druge kod kuće jer bi shvatili da za to nema razloga. Stalno smo pod velikim stresom. Suluda situacija je da je alkohol dopušten, a kanabis nije. Iskreno, nemam apsolutno ništa protiv piva ili vina, ali protiv žestokih pića? Naravno da imam, uništavaju organizam. Pa čak je suludo i razmišljati o činjenici da su cigarete legalne, alkohol reklamiran, neispitane farmaceutske supstance u slobodnoj prodaji, a kanabis je zabranjen', riječi su Ricka Simpsona s kojim je autor ovog teksta Ratko Martinović razgovarao u više navrata i dobar zaključak teksta. Sretan 420!
(radiosarajevo.ba)

20.04.2019.

Zarudile prve ranke 2019.

sa Bune, foto Perica Grujić

iz Ilića, Erna i Stipe (mostarskibehar)


U zadnja dva-tri dana putem društvenih mreža mogle su se vidjeti prve fotografije trešanja ranki. Iz Ilića i sa Bune.
Obično se pojavljuju oko 1. maja.
Nisu li ove godine malo poranile? 
U svakom slučaju lijepo ih je vidjeti.
Mnogi baš i ne vole ove prve, rane  trešnje, ali je lijepo videti da su tu. 
One su znak dolazeceg ljeta. 
Možda će ih i ljeto slijediti svojim ranijim dolaskom?
(spagos)
20.04.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Kako to izgleda kad čovjek ima jato (stado) gusaka i potjera ih na ispašu. Slika iz turske provincije Van, koja sa istočne strane graniči sa Iranom. U pozadini snijegom pokriveni planinski visovi.

U Nepalu su se proteklih dana održavale Pahachare svečanosti. Tokom tordnevnog praznika, kroz tantričke rituale  pozivaju se božanstva Kankeshvori, Bhardakli i Sankata, pri čemu sveštenici izvode svjetlosni ritual izmjena lampa u bojama.

Kinezi su poznati kao ljubitelji zmajeva. U primorskom mjestu Quingdao, posjetioci dolaze na plažu, kako bi puštali zmajeve da lete, pri čemu im obilato koriste primorski vjetrovi. Svaka zabava traži svoje mjesto i svoju priliku.

Nisu samo istočnjački narodi ljubitelji živopisnih bohja. Žene u sorbensko – wendiškim kostimima i njihovi pratioci odjeveni u istorijskim kostimima, sjedeći na čamcu, odlaze na otvaranje ovogodišnje tradicionalne sezone u Spreewaldu, kod mjesta Lübenau, u Brandenburgu, Njemačka.

A kako izgleda početak izborne kampanje u državi Malavi u Africi, vidi se sa slike, na kojoj se jedan pristalica vladajuće DDP, Demokratske napredne stranke u gradu Lilongvi, obojio od glave do pete bojama partije. Ni malo ne zaostaju ni ostali prisutni, obojeni u istom tonalitetu. Nije baš, da nam je nepoznato.

Posjetiocima u zabavnom parku Everli Resort u Yonginu u Južnoj Koreji, na putu “Lost Valley Wild Road”, omogućeno je da dožive bliski susret sa životinjama i da ih tom prilikom nahrane, kao što je slučaj sa žirafom na slici.

U Njemačkoj je počela berba šparoga. Jedan poljski radnik ih upravo vadi u polju kod mjesta Beelitz, jugozapadno od Berlina. Ovo mjesto je poznato po uzgoju šparoga, a samo za informaciju, kilo šparoga na pijaci i u samoposlugama, prodaje se po cijeni od 10 eura.

O ogromnim betonskim bistama bivših američkih predsjednika, odloženim u Parku prdsjednika u Croakeru u saveznoj državi Virginija, već smo imali priliku pisati na ovom mjestu. One tamo stoje prepuštene vremenu i nevremenu, nikoga baš puno ni ne interesuje, osim slučajne prolaznika, koji nabasaju na ovaj park usput. I turistička atrakcija ima svoj vijek trajanja. Svake četiri, ili osam godina, dopuni se novom bistom onog koji je već otišao. Tako ih se do sada sakupilo ukuono 43.

Cvjetna polja  Keukenhofu, kod holandskog grada Lisse, zadivljuju raznolikošću boja, a poznata su kao “Garden of Europa”, Cvjetni vrt Evrope.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
19.04.2019.

Samo da je otvorio knjigu



Mostarski hroničari ( Dž. Raljević, D.Marić, I Kajan, Š. Serdarević, M. Prstojević ( monografija „Nezaboravljeni Mostar“ ) bilježili su anegdote, zgode i nezgode, duhovita rješenja i komentare mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine.
Evo jedne od njih:
Sina Saliha ( imao petoricu ) poslao u Beč na studij stomatologije. Salih brzo potrošio pare po blještavom Beču, zastao u ispitima, vratio se u Mostar.
“A gdje su knjige, jesi li i njih vratio ? pita babo.
“Jesam, eno ih u drvenom koferu u kojem sam ih i odnio”, reče Salih.
Kad tamo u koferu , u knjigama, u svim koricama složene sve krupne novčanice…
“Eto, nisi u njih ni zavirio, nema više studiranja u Beču, završi zanat u Mostaru”, ljutito će babo.
(mostarski.ba)


usput:

Odnos KuK krune prema današnjem euru:

1892. godine 1 kruna = 10,2 eura
1908. - 1912 1 kruna = 5,0 eura
1914 – 1918. 1 kruna = 2,0 eura

(izvor www.1133.at)

(spagos)
19.04.2019.

Skupa zabava u pustinji


Od petka prethodne sedmice, mnogi VIP i prominentni, kao Leonardo di Caprio (44), Paris Hilton (38) ili Orlando Bloom (42) hodočaste pustinju kod grada Coachella u južnoj Kaliforniji. Preko 200 hiljada privremenih hippija skakuću tokom dva vikenda u aprilu, od petka do nedelje, kroz pješčane oblutke. Rese, neon, denim, sjaj i mnogo, mnogo gole kože!
Coachella festival slavi svoj 20. godišnji jubilej.
Šta se krije iza Coachella Hype, pa da mnogi prominentni iz čitavog svijeta hrle u pustinju? Sa live performansima Jaden Smith (20), Ariana Grande (25) i američkog repera Kanye Westa (41) festival izvlači svoje adute iz rukava.

Međutim, ne radi se samo o finim tonovima. Mnogo važnije: Outfiti u što vrelijim pozama se masovno postavljaju na instagram. Među omiljenim motivima, jedan ogromni astronaut, jedan skoro iskonski zabavni park, sa ogromnim točkom, ispred koga promi zauzimaju svoje poze.
Ono što lijepo izgleda, uostalom i sasvim lijepo je skupo. Ko nije došao kao VIP (veza i protekcija) ili pozvan od strane nekog sponzora, mora duboko zavući ruku u džep.
Sam prevoz od Palm Springsa u pustinju, oko 20 minuta vožnje, košta lijepih 70 eura. Najjeftinija ulaznica sa jedan Coachella vikend košta oko 450 eura, a VIP ulaznice oko 900. Najpovoljniji hotel u blizini, košta 200 eura za noć.



A kako se radi o oufitima, kod žena nešto od toga nije puno ni vidljivo. One najčešćee jedva da nose nešto na sebi, često je to samo bikini sa providnim ogrtačem. To, ipak, ne znači da tvaj komad tkanine košta malo. Iza mnogih odjevnih predmeta, kriju se velika dizajnerska imena. A ako nema mjesta gdje bi se zašila etikte, onda se objesi Chanel ruksak, ili torba od Yves Saint Laurenta, sve u vrijednosti od nekoliko hiljada eura.



Ako preostane nešto novca, onda se može popiti pivo, ili pojesti hamburger, na prostoru festivala. Ili, možda i jedno i drugo? Pivo košta 11 dolara (10 eura), a čizburger i do 20 dolara (18 eura). Kugla sladoleda za desert košta 9 dolara (8 eura). Naravno i ostale cijene prate sve to, koktel na primjer košta 16 dolara (14 eura).


A za uspomenu, jedna majica, kao suvenir, jer mnogi iduće godine neće moći ni doći. Za mnoge je ovaj festival jedanput doživljeni životni san. Da ne ostanemo dužni cijena, majica 30 dolara (26 eura), džempar 60 dolara (53 eura). I naravno, na kraju treba platiti i prevoz nazad.
Kako rekoše: Coachella je raj za bogate hippije.
A za običnu raju, ima izać’!
(express)
(NovaSloboda.ba)
19.04.2019.

Novinska fotografija godine, pobjednici i nominovani


Yana iz Hondurasa plače dok njenu majku pretražuje američki graničar na granici sa Mexicom. Slika je nastala kao dio izvještaja o praksi vlade SAD, pod Donaldom Trumpom, da odvajaju djecu od roditelja na granicama širom svijeta. Fotografija je osvojila glavnu nagradu na takmičenju „Press Photo of tHe Year“ 2019. godine.

Pored pobjednika, još pet fotografija je nominovano za fotografiju godine. Tu se nalazi i fotografija Mohameda Badre. Na njoj su pokazani ranjeni u blizini Damaska, nakon navodne upotrebe otrovnih gasova od strane Assadovih snaga 25. februara 2018. godine u istočnoj Ghouti.

Fotografija pod nazivom „Almajiri Boy“ Marka Gualazzinija bila je u konkurenciji za glavnu nagradu. Jedno siroče tumara pored zida u Čadu, a na zidu su nacrtani bacači raketa. Teroristička organizacija Boko Haram je aktivna u oblasti, koja muku muči sa političkim namirima, ekološkim  katastrofama i glađu.

Yorladis je trudna po šesti put, nakon što je prethodnih pet trudnoća morala prekinuti, u vrijeme kada je bila sa pobunjenicima FARC-a. Trudnoća se smatrala nespojivom sa gerilskom pokretom. FARC negira da je bila prisiljena na abortuse. Fotografija Cataline Martin-Chico je, takođe, bila nominovana za glavnu nagradu.

Nepoznati muškarac pokušava 15. oktobra zadržati novinare pred saudijskim konzulatom u Istanbulu. Tamo je 2. oktobra nestao Jamal Khashoggi. Novinar je ubijen od strane saudijske tajne službe. I ova fotografija je bila u nominaciji za glavnu nagradu.

Šesta i posljednja fotografija za glavnu nagradu je od autora Brent Stirtona, a prikazuje Petronellu Chigumbara (30). koja je članica ženske jedinice Zimbabvea, pod imenom „Akashinga“, koja se bori protiv krivolova u ovoj državi.

Slijedi fotografija iz serije „Karavan migranata“, koja je nagrađena za „Najbolji fotografski story“. Za seriju fotografija autor Pieter Ten Hoopen pratio je karavan izbjeglica sa oko 7 hiljada ljudi, na njihovom putu ka američkoj granici.

Pobjednik u kategoriji „Contemporary Issues, Singles“, „Savremena pitanja, pojedinačno“ je fotografija, koja pokazuje mladu ženu po imenu Pura, koja se u jednom ružičastom kabrioletu iz pedesetih godina, vozi kroz njen komšiluk u Havani, na proslavi njenog 15. rođendana. U Latinskoj Americi se petnaesti rođendan smatra datumom prelazakom iz djevojčice u ženu.

U kategoriji „Portreti pojedinačno“, fotografija Finbarra Oreillyja je pobijedila svu konkurenciju. Na fotografiji su prikazana tri modela u senegalskom gradu Dakar, dok prezentiraju haljine dizajnera Adama Parisa.

Bokserka Morin Ajambo trenira za njen meč u Katangi, u jednom prostoru, u velikoj siromašnoj četvrti, u ugandskom gradu Kampali. Iz ovog prostora za trening dospjela je u boksersku reprezentaciju Ugande. Muški boks u Ugandi ima jednu dugu tradiciju, a ženski boks je tek u povoju. Postoje vrlo male mogućnosti da djevojke boksuju na međunarodnom nivou. Fotografija Johna T. Pedersena osvojila je nagradu u kategoriji „Sport, pojedinačno“.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
18.04.2019.

Leptiri – ta divna šarena stvorenje


Leptir = Butterfly (engl.), Schmetterling (germ), бабочка (rus.), farfalla (ital.), Pappilon (franc.), Mariposa (esp.), kelebek (turk.), fjäril (swed.), flutur (alb.), farasha (arab.), sommerfugl (dansk.),
Πεταλούδα (grk.), papilionem (lat.), Пеперутка (mak), vlinder (hol.), Metulj (slov.)

Leptiri, ta divna stvorenja prelijepih šarenih krila. Na svim jezicima svijeta označavaju nešto lijepo i lepršavo. Upoznajmo ih malo bolje i saznajmo o njima više.

Od čahure do leptira
Leptir je koristan kukac jer prenosi pelud i tako omogućuje razmnožavanje biljaka. Poznato je više od milijun vrsta kukaca. Kukci su najbrojnija životinjska skupina na svijetu.
Razlikujemo dnevne od noćnih leptira. Dnevni leptiri obično su šareniji, u mirovanju drže krila sklopljena. Aktivni su po danu. Noćni leptiri aktivni su noću, u mirovanju su im krila najčešće plosnato raširena.
Svojstva kukaca (leptira):
  • udišu zrak
  • spadaju u beskralješnjake
  • imaju vanjski skelet
  • tijelo im se sastoji od tri dijela
  • imaju tri para nogu i dva para krila
  • imaju ticala i krila
  • legu se iz jaja
  • nekoliko puta mijenjaju oblik
Četiri stadija u razvoju jednog leptira:
  • leptir položi jaje na biljku
  • ličinka koja iziđe zove se gusjenica
  • kad potpuno narastu, koža im se stvrdne u čahuru
  • iz čahure izlazi leptir
Čime se leptiri hrane?
Kad se izvali iz jajeta ličinka pojede njegove ostatke. Kasnije se hrani lišćem, biljkama i voćkama u kojima kopa hodnike. Kukuljica ne jede ništa. Odrasli leptir voli cvjetni prah – nektar i voćni sok koji siše svojim rilcem.
Zanimljivosti
  • Neke gusjenice proizvode svilu; gusjenica dudova svilca. Ona ima dvije žlijezde koje proizvode svilene niti dugačke nekoliko kilometara. Ovim nitima gusjenica isplete čahuru (ovojnicu) u kojoj će živjeti dok se ne pretvori u leptira. Do svile se dolazi tako da se čahura umoči u toplu vodu ili da se osuši.
  • Tijelo gusjenice može sadržavati i do 4000 mišića, čovjek ih ima manje od 700. Neki od tih mišića omogućuju gusjenici kretanje dok joj drugi pomažu kod hranjenja.
  • Mužjaci noćnih leptira imaju velika ticala kojima osjete miris raspršenog ženkina mirisa. Znanstvenici su otkrili da mužjak jedne vrste noćnih leptira može osjetiti ženku na udaljenosti od preko 10 kilometara.
  • I među leptirima ima jako velikih primjeraka (atlasni noćni paunac); raspon njihovih krila može biti i do 30 centimetara.
  • Neki noćni leptiri mogu putovati brzinom od 50 km/h.
  • Leptir monarh (živi u Sjevernoj Americi) svake godine seli iz Kanade u Meksiko prelazeći otprilike 3000 kilometara. Krila su mu tanka poput papira, a teži manje od pola grama.
(zbornica)

18.04.2019.

Jedno sjećanje na Asima

Sula i Asim

Duško i Asim


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu tacno.net 17. aprila 2019, autor Gradimir Gojer)

Asim Hadžajlić bio je jedinstvena žurnalistička pojava u nekadašnjoj Jugoslaviji, a ne samo u Mostaru i Hercegovini. Taj nevjerojatno revnosni  novinar koji je bio dopisnikom niza printanih medija, dakako iz svoga Mostara, imao je dvije ogromne strasti: novinarstvo i sport. Teško je odrediti šta je u Hadžajlićevom slučaju imalo primat, jer  je  Asim od najranijeg djetinjstva ne samo gutao sve novine do kojih bi došao, nego je i bio njihov izuzetno prilježan kolekcionar. A niti jedna grana sporta prisutna u gradu na Neretvi i Radobolji nije bila nepokrivena Hadžajlićevom žurnalističkom stahanovštinom. Sjećam se kako je, ne dočekavši kraj neke utakmice čak i u poodmaklim godinama trčao, bukvalno trčao na drugi kraj Mostara da novinarski zabilježi sljedeći sportski događaj.
Bio je prava enciklopedija mostarskih sportova i mostarskih sportskih kolektiva. Interesantno, on koga sam svakoga jutra na mostarskim ulicama i u kavanama susretao sa naramcima posljednjih novinskih izdanja koja bi sa autobuske ili željezničke stanice pravo stizala u Hadžajlićeve ruke, karijeru je završio kao radijski novinar i urednik na nekadašnjem Radio Mostaru.
Bio je revnosan u izvještavanju, realan procjenitelj događaja o kojima je izvještavao, a svome peru višak duše je davao pišući komentarske tekstove, posebno one iz oblasti sporta. Ovaj pregalac pisane riječi nije znao za kašnjenja na radni zadatak, nije poštovao subote i nedjelje, niti bilo kakva praznovanja, bio je po dvadeseti četiri sata vojnikom novinarskoga poziva.
Danas kada za svaki potrebni podatak možemo koristiti blagodeti interneta, prisjećam se kako je u mojoj mladosti Asim Hadžajlić bio pravi internet od kojeg smo u svakom trenu mogli dobiti stoprocentno tačne podatke.
Takve novinare, poslije odlaska sa životne scene časnog Asima Hadžajlića, kroničara i komentatora nisam često susretao.
(tacno.net)
18.04.2019.

Krater u sred Pariza


U sred Pariza, kao da se otvorila zemlja, a robusna stijena uokvirila krater, iz čije sredine se izdiže staklena piramida. Jedna upečatljiva instalacija francuskog fotografa i street umjetnika JR, po nalogu muzeja Louvre.
Povod je jubilej: Prije 30 godina je otvorena poznata staklena piramida u dvorištu ovog muzeja.
Umjetnik JR je njegovu ideju od tada, tek sada smio vizualizirati. U tu svrhu je oko 400 dobrovoljaca lijepilo mozaik od bezbrojnih fotografija, na tlu oko objekta.
I na kraju, iz ove perspektive ukazao se trodimenzionalni utisak.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
17.04.2019.

Felix Sturm do daljnjeg ostaje u pritvoru


Sedmicu i po nakon hapšenja, bivši svjetski šampion u boksu, Felix Sturm, ni uz kauciju od milion eura neće biti pušten iz pritvora.
Bivši profesionalni svjetski šampion u boksu, Felix Sturm ostaje u pritvoru. Zemaljski sud u Kelnu je u utorak odbio zahtjev Okružnog suda za ukidanje odluke o pritvoru, uz kauciju od milion eura. Državno tužilaštvo je uložilo žalbu na tu odluku, a Zemaljski sud je prihvatio žalbu, uz obrazloženje da za osumnjičenog postoji bojazan da bi boravak na slobodi mogao iskoristiti za bjekstvo, zbog čega nije prihvaćen ovako visok iznos kaucije. .
Četrdesetogodišnji bokser, rođen u Leverkuzenu, čije je rođeno ime Adnan Ćatić, uhapšen je prije deset dana na sajmu fitnes opreme Fibo u Kelnu, nakon što je kancelarija tužioca iz Kelna, Odjeljenje za prviredna krivična pitanja, izdala potjernicu zbog sumnje na utaju poreza.
Sturm je u karijeri osvojio pet naslova svjetskog prvaka u boksu, u raznim bokserskim asociojacijama. Od 48 borbi, u svoju korist je riješio 40.
(express)
(NovaSloboda.ba)
17.04.2019.

Mica ili fes – Musavat br. 4. iz 1908. godine


U časopisu Musavat, broj 4. iz 1908. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Korak bliže aneksiji. Kako čujemo, vojno zapovjedništvo odredilo je oko 70 naših bosansko hercegovačkih vojnika sa kadra koji su svoja dva mjeseca kao pješaci odslužili i porazmjestilo ih po verkovima (utvrde op. a.) i forticama oko Mostara da se rekrutuju za artiljerijski rod oružja.
Tako će mo mi Bosanci i Hercegovci imati i svoje topdžije. To nas baš tako ne bi iznenadilo, ali nas je iznenadilo kad smo onomad na ulici vidjeli ove naše vojnike u artiljerijskom odijelu i sa micama (kapama) na glavi kao što ih nose i svi austrijski vojnici.
U tome vidimo povredu berlinskog kongresa i jedan korak bliže aneksije. Naši vojnici nisu ni austrijski ni magjarski vojnici a ni zajednički, naši su vojnici bos. hercegovački vojnici.
Zbog toga upozorujemo mjerodavne faktore da ovome stanu na put i da našim vojnicima opet ustaknu fesove, jerbo mislimo da nije isto fes ili mica. To je veliko načelno pitanje za svakog Bosanca i Hercegovca, a u tako važnim stvarima nećemo furtimašenja”.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.04.2019.

Kako se piše srce?

moderno...

Srce se piše kredom na tarabe a može i na zidu kod šporeta srce moje i tvoje... (Odgovor jednog djeteta na pitanje šta je srce)

ranjeno srce

na zidu, bukvalno


sprejom, na staklu

mostarsko srce...nekad bilo...

ali nema ga više...

Zbog mlađih, za svaki slučaj, valja objasniti. Na njima blizak način. Onako kako to danas čine šaljući “sticker” u obliku srca nekoj ili nekom, tako su nekad korištene tarabe, zidovi pa i asfalt za obznanjivanje ljubavi. Ostalo i danas, ali puno manje. Nacrtalo bi se tako veliko srce a u unutrašnjost upisala imena. Malo više konkretnosti u ovakav način izražavanja pripadnosti unijeli su nekadašnji parovi obznanjujući svoju ljubav na ukrasnoj krpi koja je znala stajati svugdje, pa i iznad šporeta na kojoj je pisalo “srce moje i tvoje...” mislim da fali završnica… “u ljubavi stoje”. I sad bi kao trebalo sve biti jasno. A nije.
(zab)

17.04.2019.

Elegancija bijelih čaplji


Velika bijela čaplja (lat. Ardea alba, Casmerodius albus ili Egretta alba) je vrsta ptice iz porodice čaplji. Mali broj životinjskih vrsta može se pohvaliti takvom elegancijom i ljepotom kao ona.
Ova ptica izrazito dugačkog vrata, prekrivena bijelim perjem živi u brojnim kolonijama uvijek u blizini vode, pored bara, močvara i rijeka čije su obale obrasle zelenilom.
Na slici ples bijelih čaplji na jednoj močvari u Mađarskoj. Nevjerovatno dirljiva forma i ljepota, koja će uskoro biti prikazana u novom televizijskom serijalu po naslovom „Naša planeta“.
(web)
(NovaSloboda.ba)
16.04.2019.

Sa stranice Cidom. Dženaza pjesniku


Đenaza mostarskog pjesnika Osmana Đikića, 30.03.1912. Knjižar i i izdavač Trifko Dudić je od ove fotografije napravio razglednicu čiji je prihod išao za izgradnju spomenika Osmanu Đikiću. Beogradski arhitekt Aleksandar Deroko je 1936. godine dizajnirao i napravio turbe u pseudo-maurskom stilu koje se nalazi u haremu Karađozbegove džamije.

1940. (cidom)

(Armin/cidom)

16.04.2019.

„Mostar moj grad“: Uskoro 5. knjiga iz edicije


Uskoro u štampu ide Peta knjiga iz edicije „Mostar moj grad”
Prvu recenziju poslao je Elvedin Nezirović, bez ikakve sumnje, prvo književno pero današnjeg Mostara.
“Peti nastavak serijala „Mostar moj grad“, koji priređuje Hamica Ramić u saradnji s mostarskom IC štamparijom, i ovaj put donosi seriju tekstova i dokumentarnih zapisa čiji je zajednički imenitelj grad Mostar. Radi se, naravno, o onom Mostaru koji se iz ljudskog sjećanja već odavno preselio u iskrzane fotografske albume i na knjiške police, o onom starom, nestalom Mostaru, o kme se još jedino nešto može doznati čitajući knjige poput ove.
Na jedan sasvim autentičan i, u današnje vrijeme, rekao bih, prijeko potreban način, peti nastavak ove neobične serije prikazuje mostarsku zbilju u različitim istorijskim epohama – od osmanskog perioda pa sve do danas – s ciljem da se na memorijski disk savremenog čitaoca pohrani jedna bitna činjenica: Mostar je oduvijek bio multikulturalan grad, grad etničkih i vjerskih razlika, koje su u svom međusobnom istorijskom prožimanju postajale Jedno – jedna autentična i nadaleko prepoznatljiva mostarska kulturna cjelina.
U pravoj poplavi literature koja se bavi literarizacijom bivše i dalje historije, knjige poput ove su rijetke, prije svega jer se na jedan anacionalan način bave gradom isključivo kao istorijskim i kulturnim fenomenom, ali i zbog toga, jer su lišene bespotrebnog patetično-rodoljubnog lamentiranja nad izgubljenim vremenom tako tipičnim za savremeni balkanski kulturni prostor. Stoga mi je kao piscu, ali, prije svega,  kao Mostarcu, posebno drago što sam makar na ovakav simboličan način bio njenim dijelom”, stoji u recenziji Elvedina Nezirovića..
(NovaSloboda.ba)
16.04.2019.

Obilazak grada na kineski način


Ako obilazak nekog grada ne nudi neke spektakularne atrakcije, onda barem prevozna sredstva moraju biti posebne vrste.
Tako nešto su mislili stanovnici sela Yangxi, u blizini metropole Hangzhou,  na istoku Kine. Turisti se tamo vozaju u preuređenim bačvama za ulje, koje vuče jedan obični traktor. Za vidjeti se ne nudi ništa posebno, osim zelenih livada i nekoliko kuća.
Okolina je, inače, poznata kao važno mjesto ideja Konfučionizma.
Ali, filozofija se ne da tako lako fotografisati.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
15.04.2019.

Sa stranice Cidom: Iz stare štampe - Grad rata i vrućine


(The Illustrated London news 1895.)

„Osam mjeseci godišnje ovdje je sunčani teror, četiri mjeseca drhtaćete na vjetru za koji su svi drugi vjetrovi obični uzdasi prirode. Izgrađen u podnožju krečnjačke planine, ležeći u dolini, u bunaru od brda koje sa sastoje od pjeska, pećina i pukotina; grad piše svoju istoriju kao presudu-grad rata i vrućine, grad čija istorija je istorija krvoprolića i borbe, grad i suhog i vlažnog zraka, grad pobune i groznice. Ipak, sa svojom nedirnutom prošlošću, sa svojim mostom pred kojim se arhitekti skamene a graditelji se udaraju u prsa, sa svojim uskim, krivudavim, zaudarajućim ulicama, postoji pečat zapadne civilizacije, dovoljno dubok da bude začuđujući. Hotel Neretva je bolji od mnogih hotela u Italiji. Roba u dućanima je roba iz Venecije, iz Beča-čak i iz Birminghama. Konobari daju kozmopolitsko ozračje, i pozdraviće vas na bilo kojem jeziku da im se obratite; postoji i omnibus kojem samo nedostaje „Charing Cross“ znak pa da može ići i niz „Regent Street“(London).“
Dio članka iz engleskih novina "THE ILLUSTRATED LONDON NEWS" iz 16.02.1895.
(Armin/cidom)

15.04.2019.

Rukometaši BiH pobijedlili Fince i u drugoj utakmici


Na korak do Evropskog prvenstva


(fotosi:klix)

Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedila je u tuzlanskom Mejdanu u okviru 4. kola kvalifikacija za Evropsko prvenstvo selekciju Finske rezultatom 31:19 i tako stigla na korak do prvog, historijskog plasmana na ovo takmičenje.

Naši rukometaši su pred 4.000 domaćih navijača vodili od samog početka utakmice, a Finci su držali priključak samo u prvih desetak minuta.

Nakon jednog perioda bez golova, BiH se na krilima Nikole Prcea odlijepila na četiri gola prednosti. Igralo se potom gol za golom, a golovima Prcea i Terzića bh. selekcija se odvojila na šest golova prednosti uoči odlaska na odmor (16:10).

I u nastavku susreta BiH je dominirala, a 15 minuta prije kraja meča bilo je čak devet golova prednosti za naši tim. Posebno raspoložen u tom periodu igre bio je Dino Hamidović.

Uslijedilo je nekoliko promašaja s obje strane, a onda Malinović i Hamidović ponovo sjajno pogađaju te mirno privode utakmicu kraju

U drugom meču naše grupe Češka je ostvarila pobjedu u Bjelorusiji rezultatom 26:24 i tako im se revanširala za nedavni poraz na domaćem terenu.

Igračem utakmice proglašen je Hamidović, koji je bio i najbolji strijelac utakmice, a zanimljivo da igra u BiH za ekipu Gračanice.

Češka i BiH nakon današnjih pobjeda dijele prvo mjesto tabele sa po tri trijumfa i jednim porazom. Bjelorusija je treća s dvije pobjede, dok je Finska na posljednjem mjestu i bez bodova. 

Za plasman na Euro nam je potrebna još jedna pobjeda, a moguće je da će biti dovoljan i jedna bod. Na Evropsko prvenstvo će se plasirati po dvije najbolje plasirane ekipe iz grupe te četiri najbolje trećeplasirane.
(klix)

15.04.2019.

Osveta razljućenih životinja




Jednog ilegalnog lovca slon je izgazio do smrti, u trenutku kada je pokušao ubiti nosoroga u Nacionalnom parku Kruger u Južnoj Africi. Nakon što ga je pregazio slon, njegovo tijelo su rastrgali lavovi. Od nesretnog lovokradice, na kraju su ostali su samo glava i odjeća.
Grupa lovokradica je bila na tragu da ubije jednog nosoroga, kada se iznenada pojavio slon i napao jednog od njih. Preživjela trojica su tijelo sklonili i pobjegla, ali su ga pronašli lavovi i potpuno rastrgali.
U potrazi za sklonjenim tijelom bili su rendžeri parka Kruger, a u potrazi je učestvovao i helikopter.
Tokom potrage pronašli su tragove koji su doveli do trojice lovokradica koji su uhapšeni, a oružje im oduzeto. Ostaci tijela ilegalnog lovca pronađeni su nakon četiri dana. Pronađena je samo lobanja i odjeća.
“Ulazak u park Kruger ilegalno, ili pješke nije preporučljiv, jer takve posjetioce vreba mnogo opasnosti, što je pokazao i ovaj incident. Bilo je tužno vidjeti porodicu koje tuguju zbog gubitka njihovog člana, pogotovo što su pronađeni samo ostaci njegovog tijela”, kazao je izvršni menadžer parka.
Trojica preživjelih lovokradica optuženi su za organizovani kriminal, ilegalni ulazak u posjed, te posjedovanje vatrenog oružja i municije bez dozvole.
(dailyexpress)
(NovaSloboda.ba)
14.04.2019.

Sa stranice Cidom: Prva apoteka


Negdje odmah nakon dolaska Austrougarske u Mostar doseljava Julius Thonhauser, apotekar iz mjesta Szentendre (Sent Andrea) nedaleko Pešte i ubrzo, 1879. g. otvara apoteku pomalo ugostiteljskog naziva „Kod carskog orla“, a koja bijaše smještena na Glavnoj ulici, između današnjeg Narodnog pozorišta i Vučijakovića džamije, na Šehitlucima. Vremenom Julius stječe ugled i visok položaj, te ga redovito počinju birati u Gradsko vijeće, a usto je jedan od začetnika ideje izgradnje staračkog doma. Posao mu dobro krenu, pa Thonhauser uskoro otvara novu apoteku u vlastitoj novoizgrađenoj zgradi na Mejdanu. To je ona zgrada na istočnom dijelu Mejdana, odmah uz zgradu Vojne pošte. Otvara i tvornicu soda vode pa dovodi i svoga brata Gyulu (Đula, Georg, Đuro). Gyula je bio trgovac i prvi je u Mostaru počeo s prodajom bicikala, marke Styria. No, mlađi braco ne bijaše baš toliko vičan trgovini kao stariji i posao mu nije cvjetao, pa ubrzo pada pod stečaj. Nalazi izlaz u samoubojstvu dana 7. decembra 1898. g. Sahraniše ga u mostarskom Novom groblju (odmah kraj današnjeg Gradskog bazena).
I baš kao da je taj događaj, Bogu nemio, pokrenuo lanac nesreća. Uskoro Julius nenadano umire na Rijeci, gdje na povratku kući iz Beča naglo oboli. Njegova supruga, Vinčenca r. Matulić, proda apoteku još jednom doseljeniku iz Češke – Venzelu Mikanu.
Poslije nekog vremena Thonhauserovu zgradu na Mejdanu otkupljuje trgovac Konforti i useljava sa svojom obitelji. Imao je ženu i kćerku jedinicu, koja se jednog dana poskliznu na stepenicama svoga doma, te uskoro nakon toga od zadobivenih povreda predade Bogu dušu.
Nakon Konfortijevih u zgradu useljava neka udovica s kojom je živio njen sin jedinac. Jednom prigodom je, nakon nestanka struje u kući, sin pokušao popraviti nastali kvar, ali ga strujni udar usmrti.
Godine 1944. u kuću useljava obitelj Andrije Krajine, nakon što je uslijed bombardiranja bio srušen njihov dotadašnji stan. Andrijin sin jedinac (opet je riječ o jedincu) Dane, zvan Tarač, ode 5. juna 1947. g. na kupanje na Neretvu. Okladio se s društvom da će s Titovog mosta skočiti u Neretvu. Uspio je skočiti, no ne pođe mu ruci pokupiti novac zarađen od oklade – utopio se.
Fotografija: Thonhauserova zgrada (lijevo) i Vojna pošta na Mejdanu (desno), 1900-ih
(Tibor/cidom)

14.04.2019.

Velež savladao Slavena


Prva liga FBiH, 22. kolo

(foto:Mirso)
(sportsport.ba)


(fk velež)


(sportsport.ba)


Velež – Slaven 2:0 (2:0)

Stadion Rođeni.
Sudija: Semir Sarajkić (Sarajevo)
Strijelci: 1:0 Brandao (16’), 2:0 Samardžić (28’)

Velež: Bobić, Mešanović, Zvonić, Zeljković, Samardžić, Ćosić, Behram, Fajić, Brandao, Ferreyra, Vehabović.

Slaven: Brezičanin, Todorović, Numanović, Omerkić, Salihović, Junuzović, Islamović, Šemić, Musić, Gogić, Ibrahimović.

Fudbaleri Veleža ofanzivno su započeli meč sa Slavenom, čvrsto riješeni da što prije dođu u vođstvo.
Prva prilika ukazala se u 9. minuti, ali je odbrana gostiju izblokirala šut Faijića.
U 16. minuti radost za navijače Veleža. Samardžić je odlično centrirao, Brandao bio na pravom mjestu i poslao loptu u mrežu – 1:0.
Šest minuta kasnije, Brandao je bio u prilici da poveća vođstvo, ali je Brezičanin uspio da odbrani njegov šut.
Redaju se prilike Veleža, a u 26. minuti Behram je ošutirao sa dvadesetak metara, ali je lopta zamlo otišla pored lijeve stative.
Bolje sreće bio je Sinan Samardžić u 28. minuti, kada se najbolje snašao u gužvi pred golom, gsotiju i poslao loptu u mrežu – 2:0.
U finišu prvog poluvremena, Velež je imao još dvije prilike da poveća vođstvo. Šut Ćosića odbranio je golman, a šut Behrama zaustavila je stativa.
Gosti su prvu priliku imali u 50. minuti, kada je Musić šutirao, a Bobić odbranio.
Nusmir Fajić nije imao sreće u 53. minute, kada je njegov šut zamalo otišao pored gola.
Do kraja utakmice, rezultat je ostao nepromijenjen.
(sport)
14.04.2019.

Taj šareni svijet – Slike dana


Na sjeveru Finske redovno se održava trka irvasa, pri čemu džokeji na skijama moraju savladati sniježnu stazu dugu hiljadu metara u što kraćem vremenu.

Održano je prvenstvo u ritmičkoj sportskoj gimnastici. Na „Grand Prix de Thiais“ nastupio je i tim iz Ukrajine, a na slici je jedna od učesnica njihovog tima.

U vrijeme održavanja sjednice Donjeg doma Britanskog parlamanta, sjednicu su u jednom momentu prekinuli aktivisti iz „Eytinction Rebellion“, koji su polugoli ušli u salu za sjednicu, noseći na svojim tijelima ispisanu poruku „Klima – Krise“, Kriza klime.

U Keniji su na obali jezera Kapnorak See u blato upala tri mladunčeta slona, i tu se bespomoćno batrgali, sve dok im nije pristigla pomoć.

Mlada dama, bijela medvjedica, koje je prije nekoliko mjeseci rođena u zoološkom vrtu u Berlinu konačno je dobila ime. Zove se Hertha. Naravno, kumovi su joj na poklon donijeli plavu loptu sa njenim imenom, a kako je javljeno, kumstvo i brigu o njoj je preuzeo fudbalski klub Hertha iz Berlina.

Kako izgledaju gradonačelnici brojnih gradova iz regiona Bratagne, u Francuskoj, tokom njihove konferencije u Saint Briecu, pokazuje slike u prilogu.

U Thailandskoj provinciji Chiang Mai došli su na originalnu ideju i od sijena, umjesto plastova, napravili ogromne figure King Konga. Naravno, atrakcija privlače posjetioce da baš tu naprave fotografije za uspomenu.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
13.04.2019.

Sa stranice Cidom: Kameni stubovi sa Bišća


Zgrada na Mejdanu, u kojoj se danas nalazi Arhiv Hercegovine, bila je u vlasništvu Antona Pachera – poznatog mostarskog izdavača, koji je imao tiskaru i knjižaru na Glavnoj ulici (preko puta NAME). Za vrijeme Austrougarske u toj zgradi na Mejdanu bio je smješten Okružni organ, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije tu je bio Tehnički biro, a nakon Drugog svjetskog rata RKUD „Abrašević“.
Iza ove zgrade, u dvorištu okrenutom prema Neretvi, u doba Austrougarske se nalazio prekrasan park – pravi mali botanički vrt s brojnim egzotičnim drvećem donesenim iz svih krajeva svijeta. Godine 1885., poznati češki arheolog Vaclav Radimsky, otkopavajući jedno rimsko nalazište na Bišću polju, uspio je iskopati četiri kamena stupa, koji su preneseni u ovaj vrt. Od njih je načinjena prekrasna pergola.
Tu su stupovi stajali punih 98 godina, ali stogodišnjicu postavljanja ne dočekaše jer ih je netko nepoznat godine 1987. pod okriljem noći odnio sva četiri. Nikad ih više ne pronađoše.

Fotografija: krajnje desno zgrada Antona Pachera (danas Arhiv Hercegovine), 1900-ih
(Tibor/cidom)
13.04.2019.

Zvijezda u koju je čitav svijet bio zaljubljen







Kada joj se duša odgleda u očima, čini se da joj je još uvijek 29. Svijet je bio zaljubljen u njene kao kesten velike smeđe oči. To je bilo prije ravno 50 godine. Ovih dana  žena iz snova, ikona Hollywooda, Ali McGraw puni nevjerovatnih 80.
Njen kultni film “LoveStory”, Ljubavna priča, od djevojke modela napravila je najpoznatiju ženu planete, Slava je došla kao lavina!
Tajna tadašnjeg uspjeha: “Ja nisam glumila, ja sam tako živjela”. Šampanjac je tekao potocima, zaljubila se u princa iz Hollywooda, i prevarila ga sa najljepšim čovjekom na svijetu.
Njana mahagoni kosa sada je srebrni vodopad. U njenim očima treperi nešto melanholično. Ali McGraw se budi svakodnevno u svom domu u Santa Fe u New Mexico, vježba jogu. Kaže kako od muža nije dobila ni centa.
Ona je baka, ima unuka od 8 godina, nosi crne čizme od ovčije kože. Kaže: “Ako se ponovo zaljubim, onda to mora biti srodna duša”.
Bila je u dvadesetim kada je dobila telefonski poziv, koji joj je od života napravio san. Filmski moćnik Robert Evans (88) želio ju je upoznati. Karta za prvu klasu, od New Yorka do Los Angelosa. U njegovoj vili na Beverly Hillsu, sa 32 telefona i vlastitim kinom, startali su sa šampanjcem, a sljedećeg jutra se probudila u njegovom krevetu.
Nakon toga je za 20 hiljada dolara glumila na smrt oboljelu studenticu, zaljubljenu u sina milionera, Ryan O'Neala (77).
Ljubavna melodrama “Love Story” postaje globalni hit. Prije svjetske premijere, bila je trudna, puna staha za njeno buduće dijete. Klinika dvije nedelje, i onda prije termina rađa sina Josha (48).
U kinu sjedi sama, kada vidi Steve McQueena, i u njega se zaljubljuje. Napušta kralja filma Evansa, za kino kralja McQueena, koji je ukrao njeno srce i upropastio njen mladi život. Njegove ledeno plave oči su je uzbuđivale.
U bračnoj krizi, često utranja u alkohol i kokain. Sa 50 počinje novi život. Gradi malu kuću i pronalazi svoj mir. Prijatelji su joj  njena porodica.
1991. godine izabrana je za jednu od 50 najljepših osoba na svijetu. Tada joj je bilo 52.
A danas? Sa 80, izgleda kao da joj je tek 60!
(br)
(NovaSloboda.ba)
13.04.2019.

Najekstremnije ceste na svijetu


Više, brže, dalje? Ne, u ovom slučaju bi ova izreka glasila: više, niže, šire, duže?
Za ekstremno rekordne ceste na svijetu očekujemo jednu posebnu vrstu superlativa. Ne moraju se baš sve ove ceste lično “iskusiti” i provozati, a čak i trezvene činjenice dovode čovjeka u stanje čuđenja i zapanjenosti. Cesta koja prolazi kroz 14 država, sa nagibom od 35 posto, ili široka 250 metara, koja ima 12 traka.
Stručnjak za rentiranje automobila Sunny Cars je sastavio potpourri rekordnih puteva, koji je, uz to, dopunjen nekim drugim superlativima, o kojima se pisalo u drugim putopisima.
Ovdje mora biti jasno da su neki opisi stvar ličnog mišljenja i zapažanja.
Panamerikana je na primjer najduža autocesta, ali je, ipak, prekinuta na jednom mjestu. Kad je u pitanju najduži put (ne autoput, ili brza cesta) moralo bi se otići u Kanadu, na obalu jezera Ontario.
Ulica Yonge Street je duga 1896 kilometara. Najduži autoput u jednoj zemlji je sa 13.600 kilometara Highway 1 u Australiji, a Lærdalstunnel u Norveškoj je zaista put s najdužim tunelom na svijetu, ali najdublji tunel ima Eiksundsambandet, takođe, u Norveškoj, koji je dubok je 287 metara.
Pa pođimo redom:

Najstrmija ulica: Na Južnom ostrvu na Novom Zelandu, kroz grad Dunedin, prolazi Baldwin Street, duga 350 metara, sa nagibom 35 posto. Kuće u ulici su napravljene tako da odgovaraju gradijentu ulice.

U odnosu na nju, ulica Filbert Street u San Franciscu, koje je u mnogim filmovima prikazana kao skakaonica za automobile, strma je svega 31 posto.

Najkrivudavija: Nekima dođe loše od ove ulice. Osam krivina na 145 metara, najkrivudaviji put na svijetu. To je Lombard Street u San Franciscu. Prvobitno je imala nagib od 27 posto, što je sa ovih osam krivina umanjeno. Danas je to popularni fotografski motiv, koga turisti ponesu za uspomenu.

Najšira: Eixo Monumental u Braziliji, glavnom gradu Brazila je upisana u Guinnessovu knjigu rekorda kao najšira ulica na svijetu, sa 12 traka i širinom od 250 metara. Između traka se nalaze zelene površine, pa se zbog toga Avenida 9 de Julio u Buenos Airesu u Argentini, sa 14 traka i 140 metara naziva superlativom.



Najduži cestovni tunel: Ne nalazi se u Alpama, kako bi se prvo moglo pomisliti. Tamo je ustvari najduži željeznički tunel Gotthard, sa dužinom od 15.003 metara. Najduži cestovni tunel se nalazi u Norveškoj, u dužini od 24,51 kilometar. To je već pomenuti Lærdalstunnel, koji veže Aurland i Lærdal. U njemu se nalaze odmarališta, posebna rasvjeta i vijugava cesta, kako se vozači ne bi umorili od prave ceste.


Najduža: Aljaska na jednom kraju, a Tierra del Fuego na drugom. Panamericana je najduža cesta na svijetu, koja obuhvata 48 hiljada kilometara autocesta u 14 zemalja, a dužina ceste između sjevera i juga je 25.750 kilometara. Zavisno od rute, čak je definisan i pravac koji vodi kroz 19 zemalja. Prilikom vožnje prođu se dva kontinenta, šest vremenskih i četiri klimatske zone. Prolazi kroz džunglu, pustinje, preko visokih planina, duž Pacifika. Samo 90 kilometara, između Yavize u Panami i sjeverno-zapadne Kolumbije, još nije završen. Tu se nalazi jedan nacionalni park, gdje je gradnja veoma teška kroz prašumu, a stanovnici toga područja ne žele tu nikakvu gradnju.

Najhladnija: Na ovoj cesti je normala minus 60 stepeni Celzijusa. Cesta Kolyma, duga 2031 kilometar, na istoku Rusije, vodi iz Nižnjeg Bestjacha u Magadan. Upisana je u Guinnessovu knjigu rekorda kao najhladnija cesta na svijetu. Izgradili su je sovjetski zatvorenici između 30. i 50. godine prošlog vijeka. Mnogi su tom prilikom izgubili život, pa se ova cesta naziva i “Put kostiju”.

Najdublja cesta na svijetu nalazi se na dubini 420 metara ispod nivoa mora. To je najdublje mjesto na svijetu, koje nije pokriveno vodom, a nalazi se na zapadnoj obali Mrtvog mora. Ovuda vodi cesta pod nazivom 90 Israel Highway. Povezuje grad Eilat, preko Jordanske doline, sa krajnjim sjeverom Izraela.

Najviša cesta, nalazi se na sjeverozapadu Indije. To je Kardung prevoj, koji se u dužini 39 kilometara stalno penje naviše. Najviša točka nalazi se na 5630 metara nadmorske visine. Put je uglavnom asvaltiran, ali ne na svoim dijelovima. Tamo često i u sred ljeta zna zapadati snijeg.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.04.2019.

Sjećaš li se Nine?


(tekst koji slijedi postavljen je na facebook stranici Rodjeni, 12. aprila 2019)

Sjedim u "Palmi" naslonjen na teret života, očiju zagledanih u daljine kao u maglu sjećanja.
Preko puta mene sjede neke raspoložene za priču plavuše, crnke, crvenokose... Sanje, Maje, Azre, Tanje ...neke nove Emine, krhke mostarske orhideje koje i pogled bez osmijeha može da povrijedi.
Dok čekam kafu, kradom gledam ih. Kao da lijepa Emina iz grada nikad nije ni odlazila. Mostar je pun Emina kao sto je hram Afrodite kurtizane pun ljudskih pogleda.
Za jednim stolom sjedi sama nasmijana žena. Prepoznah je: - Nina Galic. Ona mala "Saca" sto je kod tetke na Carinu dolazila i uvijek s nama išla na utakmice kad igra Velez.
Dok mi prilazi, pita me:
- Sježaš li se Nine?
- Otkud ti ?
-Čuj otkud? Ja sam ti, bolan, vječno zaljubljena u Mostar, Velež i šampite iz "Palme". Moja prva ljubav zaborava nema.
Motaju mi se slike iz djetinjstva pred očima, prevrću s lica na naličje i odlaze u temu.
Da, dobro se sjećam Nine. Vitka, dugokosa, uvijena u šal kašmirski, našminkana bojom purpura, uvijek u uskom Veležovom dresu i preuskoj minici kao neka boginja što na Veležovim utakmicama lebdi pred očima navijaca i mami uzdahe. Sjećam se i dana kad je otišla u Ameriku i tamo postala holivudska zvijezda.
I evo sad, nakon toliko godina, Nina je opet s nama, spremna i raspoložene da organizuje "Crvene noci" po Americi i da promoviše nase "Rodjene".
Neka te sreća prati, draga nasa Nina, i tvoju porodicu, posebno tvoju majku koja te je takvu rodila i odgojila.
(Senad Skopak/Rodjeni)

12.04.2019.

Sa stranice Cidom: Baruthana gori


Panika je zahvatila Mostar predvečer 18. avgusta 1861. g. Tog jutra do temelja je izgorjelo dvanaest skladišta u neposrednoj blizini Starog mosta. U sumrak neki od zatvorenika u kuli na Starom mostu ugledaše kako gori krov baruthane, suprotne tvrđave na lijevoj obali Neretve. Poče vriska i galama. „Baruthana gori!!“, vikali su zatvorenici, te se u toj strci i uzbuni mnogi od njih dočepaše slobode. Panika se prenese na obližnje ulice, a kasnije i na cio Mostar. Sve što je moglo bježati dade se u bjesomučni trk na okolna brda. Turske žene s djecom u naručju, bez obaveznog zara i feredže, vrišteći napuštali su svoje domove. Bolesnike, stare i iznemogle su omatali ćilimima i vukli prašnjavim ulicama, samo što dalje od Stare čaršije.
U roku od petnaestak minuta grad bijaše prazan. U svoj toj strci i panici nađoše se dva odvažna čovjeka koji ne izgubiše zdrav razum, nego se uputiše u baruthanu, uspeše se pet katova sve do pod krov. Još petorica prisebnih vojnika počeše dodavati vedra s vodom i nekako ugasiše zapaljeno krovište. U pola sata sve bi riješeno. Tek tri sata nakon obuzdavanja vatre počeše se ljudi s okolnih brda vraćati kućama. Svi zatvorenici su još iste noći bili pohvatani i smješteni natrag u kulu. Jednome od njih toliko je teško palo ponovno vraćanje u ćeliju da je skočio sa Starog mosta i u Neretvi našao smrt.
Naknadno utvrdiše da je vjerojatno iskra od požara tog jutra pala na krov kule i zahvatila stare grede, koje su polagano tinjale. Inače, u kuli gdje je izbio požar je na lageru bilo preko 6 000 sanduka napunjenih patrona, velik broj granata i baruta na hrpi, a ispod samih tinjajućih greda krova preko pedeset buradi baruta. Da je kojim slučajem vatra zahvatila toliki barut i municiju, bila bi to neviđena eksplozija, a možda bi se i Stari most našao u Neretvi.
Jedan od dvojice odvažnih koji ugasiše požar je bio Hafiz paša Čerkez, mnogo klevetani posljednji vojni zapovjednik Bosne.
Fotografija: Kula Halebija (fotograf Albert Khan) 20. oktobar 1912.
(Tibor/cidom)

12.04.2019.

Taj šareni svijet – Slike dana


Proljeće se lagano izvlači iz zime. Pored ptica selica, znak proljeća su i brojni ulični zabavljači širom velikih evropskih gradova. Ispred Nacionalnog teatra u Bratislavi, Slovačka,  jedan od njih prolaznike zabavlja se velikim balonima od sapunice. Para po para, i eto finog obroka.

A jedan od najsigurnijih znakova da proljeće nezaustavljivo dolazi su biciklisti, penzioneri, u holandskom gradu Lisse, koji svoju obaveznu turu biciklima voze kroz polja tulipana, koji su upravo u jeku cvjetanja.

Da ima života i u područjima koja su sve do nedavno bila obuhvaćena žestokim ratnim dešavanjima, pokazuje slika sirijskih dječaka, koji su zabavu pronašli kod umjetnika – lutkara Walida Rasheda. On je svoju tačku sa lutkama izveo u improvizovanom pozorištu lutaka, u sred ostataka srušenih zgrada.

Na drugom kraju svijeta, u malezijskom gradu Putraya, održavao se godišnji internacionalni festival vazdušnih balona. Praznik za oči.

Istovremeno se u Velikoj Britaniji nastavlja trakavica oko Brexita. Izaći ili ne, pitanje je sad? Tokom demonstracija na ulicama Londona, ispred House og Parliament, susreli su se protivnik Braxita Steve Bray i zagovornik Joseph Afrane. Oči u oči.

U Venecueli se najveći dio stanovništva stavio na stranu samoproglašenog interims predsjednika Guaiadoa, a jedna žena pristalica, svoje lice je ukrasila bojama zastave Venecuele.

Širom Evrope su na proteste ustala djeca iz osnovnih i srednjih škola, protestujući protiv nebrige o klimi i uništavanju čovjekove okoline. U prvi plan je tokom protesta izbila djevojčiva Greta Thunberg iz Švedske, koju omladina širom svijeta smatra svojom predvodnicom u borbi za čistiju i zdraviju budućnost. Djevojčici je za dosadašnju aktivnost dodijeljena nagrada Zlatna kamera, a prilikom njenog nastupa, njene pristalice su stajale u redu, kako bi dobili autogram.
Za nju će se sigurno još dosta čuti.
(web)

Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
12.04.2019.

Pobjeda rukometaša BiH u Finskoj



Kvalifikacije za EP: Grupa 5, 3. kolo

Finska - BiH 26:30 (13:15)

Finska: B. Broman, J. Broman, Forss, Georgs, M. Grandlund, R. Granlund, Gripenberg, Hellakoski, Koljonen, Makela, Martin, Sjoman, Sundberg, Syrjala, Tamminen, Von Numers.

BiH: B. Burić, S. Burić, Grahovac, Hamidović, Haseljić, Herceg, Malinović, Mandić, Nuić, Panić, Perić, Prce, Predragović, Terzić, Toromanović, Vražalić.

Bila je ovo važna pobjeda za izabranike Bilala Šumana koji će za tri tana u Mejdanu ponovo odmjeriti snage sa Finskom. Pobjeda u ovom meču dovela bi BiH u dobru poziciju za plasman na EP.
Na otvaranju večerašnjeg meča u Finskoj se igralo "gol za gol", a domaći su u nekoliko navrata uspijevalil stići do vodstva od jednog gola.
Ipak, BiH uspijeva doći do +2 (5:7) i od tada nije ispuštala prednost.
Sjajno je u prvom poluvremenu igrao Nikola Prce, a kada je sjajni Benjamin Burić počeo "izluđivati" Fince, BiH je stigla do osjetnije prednosti.
Imali su Šumanovi izabranici u jednom momentu i +5 (7:12), ali su Finci uspjeli u finišu prvog dijela smanjiti zaostatak na svega jedan gol.
Na odmor se otišlo vodstvom BiH od dva gola razlike (13:15), a naša selekcija je sjajno otvorila drugo poluvrijeme.
Dva brza gola na otvaranju nastavka donijela su našoj selekciji +4, da bi Panić u petoj minuti drugog dijela pogodio za tada maskimalnih +6.
Imala je BiH potom i sedam golova prednosti, ali uporni Finci nisu odustajali od svoje igre, te su se polako počeli vraćati u susret.
Finci su se "vrtili" na dva ili tri gola zaostatka, ali sjajni Burić nije dopuštao njihov potpuni povratak. Međutim, nekako su uspjeli stići i do minusa od jednog gola, osam minuta prije kraja.
Ipak, Panić koji je zaigrao sjajno u drugom poluvremenu je brzo vratio na +2 (24:26), dok je Burić u sljedećem napadu upisao novu odbranu i omogućio Prceu da pogodi za 24:27.
Nisu odustajali Finci, ali je i Toromanović pogodio u važnom momentu, dok je Benjamin Burić nastavio fantastično braniti na golu.
Ušli su rukometni Zmajevi u posljednje četiri minute sa +3, dok je Panić dvije minute kraja pogodio za našu prednost od četiri gola razlike. Već tada je bilo jasno da će BiH stići do pobjede u ovom duelu, a nešto kasnije je Senjamin Burić potvrdio trijumf BiH.
Treba podsjetiti da Finska u Mejdanu gostuje za tri dana.
Nikola Prce je bio najefikasniji u našoj reprezentaciji sa 10 golova, dok je Marko Panić postigao sedam. Sjajni Burić je upisao 14 odbrana na golu BiH.
(sportsport)

11.04.2019.

Rukometaši večeras protiv Finske


Muška rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine danas  u gradu Vantaa protiv domaće selekcije Finske od 18.30 sati igra treći susret kvalifikacija za evropsko prvenstvo 2020. u Austriji, Norveškoj i Švedskoj.
Revanš susret igrat će se u nedjelju, 14. aprila u tuzlanskom Mejdanu.
U dosadašnja dva susreta kvalifikacija rukometaši BiH zabilježili su polovičan uspjeh, 25. oktobra prošle godine u Minsku su pobijedili Bjelorusiju da 30:29, dok su dva dana kasnije u Tuzli poraženi od Češke sa 25:20.
U Petoj kvalifikacionoj grupi rukometaši BiH nalaze se na trećem mjestu sa dva boda i utakmicom manje od Češke i Bjelorusije koje imaju po četiri, dok je Finska posljednja bez bodova.
Osiguran je i direktan TV prijenos večerašnje utakmice protiv Finske, a istu ćete moći pogledati na kanalu BHT1 sa početkom od 17:30 sati.
Rezultati Pete grupe:
1. kolo:
Češka – Finska 31:27
Bjelorusija – BiH 29:30
2. kolo:
BiH – Češka 20:25
Finska – Bjelorusija 20:27
3. kolo (srijeda):
Češka – Bjelorusija 30:31
četvrtak: Finska – BiH (18.30)
Tabela:
1. Češka                       3  2  0  1  86:78   4
2. Bjelorusija                3   2  0  1   87:80  4
3. Bosna i Hercegovina  2   1  0  1  50:54  2
4. Finska                      2   0  0  2  47:58  0
(radiosarajevo)

11.04.2019.

Sa stranice Cidom: Fenjer i mum


U vrijeme prvog i jedinog hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića, zvanog u narodu jednostavno galib Alipaša – pobjednik Alipaša, u Mostaru su učestale krađe, posebice noću. Bijaše to doba prije ulaska austrougarske vojske u Mostar. Obijane su poglavito radnje, a bogami i privatne kuće kad bi lopovi saznali da su ostale bez nadzora. Pojavi se jednog dana telal objavljujući najnoviju naredbusvijetlog Vezira – „nakon jacije ne smije se ići po gradu bez fenjera. A koga se uhvati bez fenjera bit će sproveden u apsanu istu večer, a sutradan će mu suditi osobno vezir“.
Jedne večeri, nedugo nakon objave naredbe, uputi se starac Orle nakon klanjanja u Šarića džamiji na nekakvo sijelo na Luku. Hodeći bezbrižno s fenjerom u ruci, na po puta ga zaustavi noćna straža i između sebe odvedoše pretpostavljenom. Ovaj se, poznajući Orlu kao čestita i ugledna građanina, začudi što ga kulugdžije privedoše.
- Kamo fenjer, efendija?
- Evo ga u ruci.
- A kamo ti mum?
- E, o mumu telal ništa ne reče, nego samo da se nosi fenjer, a ja, Allaha mi, ne smijem mimo naredbe.
Sutradan izađe telal na ulice vičući da je obaveza svakoga po noći nositi fenjer i mum u njemu. Do nekoliko starca opet privedoše, ovaj put pred pašu osobno.
- Kamo fenjer i mum?
- Evo ih, presvijetli pašo – pokazuje starac fenjer i mum u fenjeru.
- A, što ne užeže mum, aja li?
- Evo mene, a eno i čaršije, telal ništa ne reče da se mum treba upaliti, a ja se pokoravam tvojoj volji, svijetli pašo.
Sljedećeg dana telal već izvikivaše novu naredbu da se uza se po noći mora nositi fenjer i mum, a mum treba upaliti.
- E vala kad se treba toliki hizmet činiti neću ni na sijela više hoditi po noći – odluči starac Orle. Fotografija radnog naziva: Siromašan čovjek - fotograf Stjepan Tomlinović, 1900-ih
(Tibor/cidom)
11.04.2019.

Fascinantni snimci Crne rupe

(tekstovi koji slijede objavljeni su jedan za drugim na portalu klix.ba tokom dana 10. aprila 2019. godine)



Prvi put u historiji objavljuju se fotografija crne rupe

Astronomi tvrde da u centru naše galaksije postoji velika crna rupa, nazivaju je Sagittarius A* i ima masu četiri miliona puta veću od Sunca. Do sada niko nije vidio kako ona izgleda, niti kako izgleda bilo koja druga crna rupa, ali bi se to danas moglo promijeniti, prenosi Vox.
Danas će astronomi održati konferenciju gdje će prikazati rezultate pokušaja fotografisanja supermasivne crne rupe. Ovaj događaj bit će dostupan na njihovom YouTube kanalu.

Naučnici će prikazati fotografiju crne rupe u galaskiji M87 ili spomenutu Sagittaius A*. Naime, obje su predmet posmatranja i izučavanja Event Horizon Teleskopa ili EHT-a.

Još uvijek nije u potpunosti jasno šta će nam tačno otkriti. Postoji razlog zašto još uvijek nismo vidjeli fotografiju crne rupe, pa i one u centru naše galaksije. Naime, uprkos svojoj velikoj masi, ova rupa je ustvari mala i okružena velikom količinom gasa i vrtložnog materijala. Naučnici fotografisanje ove rupe porede s fotografisanjem DVD diska na površini mjeseca, tj. ukoliko to želite uraditi, bit će vam potreban veliki teleskop.

Također, crne rupe su gotovo nevidljive zbog svog negativnog utjecaja na svjetlost (usisavaju je) pa će se naučnici fokusirati na njeno okruženje, tačnije svjetlost i materiju koja se nalazi u njenoj najbližoj orbiti i koji će prikazati "obrise" crne rupe, odnosno horizonta događaja.

Horizont događaja je sfera koja okružuje crnu rupu i iz koje ne može izaći ni svjetlost ni materija.

Ako rupu Sagittarius A* uporedimo s Mjesecom, vidjet ćemo da je vizuelno 37,2 miliona puta manja od njega te je naučnicima za idealno fotografisanje potreban teleskop veličine planete Zemlje.

Stvarna veličina crne rupe može se opisati kao jedna tačka, odnosno singularitet, ali njena gravitaciona moć je dovoljno velika da na okupu drži cijelu galaksiju.



Naučnici objavili prvu fotografiju crne rupe

Naučnici su objavili prvu fotografiju crne rupe u histroriji. Riječ je o crnoj rupi koja se nalazi u galaksiji M87 i koja je udaljena 55 miliona svjetlosnih godina od nas.
Crna rupa je nebesko tijelo, rezultat smrti masivnih zvijezda, čija gravitacija nakon kolabiranja u jednu jedinstvenu tačku usisava svu materiju i svjetlost koja mu se približi.

Fotografija prikazuje prašinu i gas, odnosno odbijenu svjetlost sa materije koja kruži oko kolosalne crne rupe u sredini galaksije Messier 87 (M87). Kreirana je zahvaljujući projektu virtuelnog teleskopa Event Horizon Telescope ili EHT.

Oblik sličan polumjesecu rezultat je razlike u smijeru rotacije materije oko crne rupe. Svjetliji i vizuelno "veći" dio diska jeste onaj koji se u trenutku odbijanja svjetlosti kretao relativno ka Zemlji, odnosno teleskopima koji su "hvatali" signal. Crna sjena unutar diska predstavlja horizont događaja, lokaciju izvan koje čestice svjetlosti i materije ne mogu pobjeći pošto bivaju "usisane" u crnu rupu.

Zanimljivo je da je u crnoj sjeni, zbog zakrivljenja prostora, prisutan i "stražnji" dio sfere horizonta događaja.
"Crne rupe su najmisteriozniji objekti u svemiru. Vidjeli smo ono što smo smatrali nevidljivim. Fotografisali smo crnu rupu", rekao je Sheperd Doeleman, direktor EHT-a, projekta na kojem je radilo 200 naučnika kroz saradnju 20 država i regija. Cilj naučnika EHT-a je fotografisati supermasivnu crnu rupu u centru galaksije M87 te supermasivnu crnu rupu Sagittarius A* koja se nalazi u centru naše galaksije.

Čelnici EHT-a kazali su da su na fotografiji vidjeli ono što su očekivali i upravo to je fascinantno. Kako je rečeno na konferenciji za medije, fotografija i podaci koji su do sada iz nje izvučeni poklapaju se s dosadašnjim simulacijama i predviđanjima na osnovu teorije relativiteta.

Umjesto da se gradi skup i ogroman teleskop, naučnici su iskoristili postojeće teleskope na Zemlji i kreirali jedan virtuelni teleskop. Na teleskope su morali montirati poseban haKorištene su stanice i teleskopi od SAD-a, preko Evrope do Južne Amerike pa sve do Antarktika.

Postojanje crnih rupa prvi je predvidio Karl Schwarzschild koristeći računice Alberta Einsteina kroz teoriju relativiteta. Predviđanje postojanja ovakvih tijela bilo je nevjerovatno i samom Einsteinu. Od njegovog predviđanja do danas naučnici su sakupili izuzetne dokaze koji govore u korist postojanja crnih rupa.

Prije tri godine detektovani su prvi gravitacioni talasi koji su bili posljedica sudara dvije crne rupe, a danas je prikazana prva fotografija jednog takvog tijela. rdver, uključujući i atomske satove koje nemaju svi teleskopi. 




Objavljene nove fotografije šire okoline crne rupe

Danas su naučnici nakon višegodišnjeg rada na projektu Event Horizom Telescope objavili prvu fotografiju crne rupe u historiji koja se nalazi u galaksiji M87. Nedugo nakon današnje konferencije NASA je objavila vlastite fotografije, načinjene kombinacijom EHT-ovih i svojih podataka.
Dok je fotografija EHT-a fokusirana na samu crnu rupu i njeno najbliže okruženje, NASA-ini podaci, odnosno fotografija, nešto je drugačija.

S obzirom na to da ju je načinila NASA-ina Chandra X-ray Opservatorija, a koja ima znatno šire "videno polje", rezultirana fotografija prikazuje šire okruženje crne rupe u galaksiji M87. Konkretno, na fotografiji je prikazano njena okolina u krugu od oko 1.000 svjetlosnih godina.

Na fotografiji se vidi horizont događaja i usijana materija koja kruži oko crne rupe.

Galaksija M87 je udaljena od Zemlje 55 miliona svjetlosnih godina, a otkriće je predstavljeno danas na konferencijama koje su istovremeno održane u Washingtonu, Briselu, Santiagu, Šangaju, Taipeiju i Tokiju.
EHT-ova fotografija je nastala drugačije - kolaboracijom više opservatorija iz Sjeverne i Južne Amerike, Evrope i Antarktika, a podaci su sakupljani od 2017. godine.

Umjesto da se gradi skup i ogroman teleskop, naučnici su iskoristili postojeće teleskope na Zemlji i kreirali jedan virtuelni teleskop. Na teleskope su morali montirati poseban hardver, uključujući i atomske satove koje nemaju svi teleskopi.
Postojanje crnih rupa prvi je predvidio Karl Schwarzschild koristeći računice Alberta Einsteina kroz teoriju relativiteta. Predviđanje postojanja ovakvih tijela bilo je nevjerovatno i samom Einsteinu. Od njegovog predviđanja do danas naučnici su sakupili izuzetne dokaze koji govore u korist postojanja crnih rupa.
(klix.ba)

11.04.2019.

Spektakl mramorne elegancije


Jupiter se na najnovijim snimcima pokazao u svojoj mramornoj eleganciji. Do fotografije se došlo zahvaljujući angažovanju oduševljenih amatera putem interneta.
Već godinama, svemirska stanica „Juno“ kruži oko ove planete i pri tome pravi svoje skromne fotografije. Tek zahvaljujući finoj obradi od strane dobrovoljaca, od sirovih podataka se došlo do detaljnijih spektakularnih snimaka.
Slika u prilogu je nastala od tri fotografije, koje su očišćene, uz tek laganu izmjenu boja.
I pred očima se odjednom pojavio do sada neviđeni spektakl.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
10.04.2019.

Jelovnik – menu za vrijeme posjete cara Mostaru


Do sad smo mnogo podataka objavili o gradnji i uopšte o hotel Neretvi. Ovdje donosimo detalje o gastronomskim užicima, koji su se mogli naći na jelovnicima ovoga hotela.
Na samom početku poslovanja, na jelovniku se počinju pojavljivati, uz brojne specijalitete evropske kuhinje, nezaobilazna Sacher torta i Wiener šnicla, a sve je to pripravljano od strane kuhara dovedenih specijalno iz Praga. I tada je pojam gastronomije bila Francuska, pa su i jelovnici bili štampani obavezno na francuskom jeziku.
Vrhunac kulinarskog umijeća, ovaj hotel je doživio u vrijeme posjete cara Franje Josipa I. 3. juna 1910. godine, kada je poseban carski tim kuhara, uz pomoć kuhara hotela, priredio svečani ručak caru i brojnim uzvanicima.
Na stolovima je tada ponuđen sljedeći menu:
– Potage Comtese, (juha comtese – grofica)
– Tartelettes Perigord, (pogačice Perigold)
– Filets de turbot a la venetiene, (fileti iverka po venecijanski)
– Piéce de boeuf et boeuf á la mode, (goveđi odrezak i govedina po želji)
– Chaud-froid de coq des bois, (hladetina od divljeg pijetla)
– Champagne cup, (kup od pjenušca)
– Poulardes de Styrie, (štajerska kokoš)
– Salade, compote, (salata, kompot)
– Aspergés en branches, (šparoge)
– Riz a l’ Imperatrice, (riža na caričin način)
– Fromage, (sir)
– Glaces aux oranges et an cafe, dessert. (sladoled od naranče i kava, desert)
Izvor: Bosnische Post, br. 125., Sarajevo, 4. Juni 1910.
Napominjemo da je menu svakodnevno bio različit, a ovdje donosimo jedan koji je bio posluživan na dan 18.avgusta 1913. godine
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.04.2019.

Smrdljivi mobbing


Puno smrada ni za šta?
David Hingst iz Melburna, Australija, osjetio se maltretiran od strane njegovog šefa.
Šef je, naime, znao često navratiti u biro inžinjera i tom prilikom bi učinio nešto neprijatno.
Prnuo bi ko konj i onda velikom brzinom napuštao prostoriju. Da stvari budu još gore, inžinjerski biro nema nikakvog prozora.
Davidu je nakon ponovljenih ekscesa prekipilo.
Tužio je svog šefa i tražio odštetu u visini 1,6 miliona dolara. Optužba: Ciljani mobbing.
Sud je u prvostepenom postupoku odbacio optužbu, tako da sad za sad šef može odahnuti.
Tužitelju sada i odluka suda smrdi do neba.
Najavio je žalbu višem sudu.
(theage)
(NovaSloboda.ba)
09.04.2019.

Sa stranice Cidom: Biciklista k'o vjetar


Jednoga dana 1885. g. na južnu maltu (carinarnicu) Mostara stiže iz pravca Metkovića na biciklu neki prašnjavi vozač s kačketom na glavi po imenu Suhi. Kao i obično djeca bijahu prvi očevici ovog čuda nad čudima, no ubrzo za to doznaše i neki građani mahale Luka, te se iskupiše oko začuđenog došljaka. Među stanovnicima Luke nalazio se i Ibro Sefić, inače radnik fabrike duhana, ljubitelj strojeva i tehničkih novotarija, koji dugo zagledaše u ovo pristiglo čudo na dva kotača. Zatim izvadi mali notes i „plajvazom“ poče pisati neke skice i napomene. Upravo je pogodovalo Ibri što se masa naroda iskupila i blokirala daljnju vožnju ovog čudaka. Nakon izvjesnog vremena biciklist Suhi nastavi vožnju Glavnom ulicom ispunjenom znatiželjnim Mostarcima. Za njima je vijorio dugačak rep djece u oblaku prašine sve dok biciklist ne otkači taj rep negdje kod Zalika produžujući u pravcu Sarajeva.
Iste godine je mladome Ibri Sefiću uspjelo izraditi drveni model bicikla kojega je vozio dosta dugo, sve dok ga kasnije nije usavršio. Prema ovoj priči proizlazi da je prvi biciklista iz Mostara bio Ibro Sefić.
Fotografija: Luka (František Kratky) 1901. g.
(Tibor/cidom)

09.04.2019.

Potraga za ključem besmrtnosti se nastavlja


Misterija Ključa besmrtnosti se nastavlja u maju 2019. godine zahvaljući uspješnoj saradnji sa izdavačkom kućom Laguna, #lagunaKnjige.
Regionalni bestseler, roman Ključ besmrtnosti, autora Harija Slipičevića je napet roman o putovanju kroz misteriozni svijet najčuvanije tajne u istoriji.
Besmrtnost je sveti gral za kojim ljudi oduvijek čeznu i spremni su sve da učine ne bi li ga se dokopali. Šta ako tajna besmrtnosti jeste sakrivena u Knjizi mrtvih, za kojom tragaju vojskovođe i velikani od drevnih vremena? Šta ako su ratovi o kojima smo učili u školi, vođeni navodno za teritorije i bogatstva, pokrenuti iz sasvim drugačijih motiva – zbog ključa besmrtnosti?
Ovaj napeti roman vodi nas kroz savremenu potragu za Knjigom, koja je pod zaštitom moćnog klana Ptolemeida. Kroz splet istorijskih misterija, legendi, akcije i intrige, za njom tragaju tajna društva, bezbjednosne agencije, religijski fanatici i vlade modernih država. U priču se na svoj trideset i treći rođendan upliće Mek Luit, naučnik i boem, koji i ne sluti šta ga sve povezuje s egipatskim bogom Ozirisom, prvim čuvarem Knjige mrtvih.
„Ključ besmrtnosti vodi čitaoca kroz živopisne ambijente Njujorka, Aleksandrije, Istanbula i šireg područja Mediterana. Kroz uzbudljivu radnju egipatski bogovi, drevne vojske, istorijske ličnosti i savremeni avanturisti prepliću se u plamenu velikih zavjera, misterioznih simbola i drevnih zagonetki“, napisao je o romanu Goran Karanović, književnik.
„Izuzetno poznavanje istorije autor uklapa u pitki pripovjedački ton, koristi ga tek onoliko koliko je nužno da cijela ova đavolski dobra priča ne popušta u dinamici, pa tek nakon što je pročitamo, vidimo da smo ponešto i naučili, uopšte to ne očekujući“, napisao je o romanu Dragan Marijanović, književnik.
(laguna)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
09.04.2019.

Tuga izbjeglička


Pred novom ofanzivom terorističke milicije Boko Haram, na sjever Nigerije, prema podacima UNO, pobjeglo je oko 60 hiljada izbjeglica. Mnogi čekaju u izbjegličkim kampovima, kao i ova djevojka u gradu Jimeta.
Borba protiv pobunjenika biće jedno od centralnih pizanja sa kojim se mora pozabaviti novoizabrani šef države.
Koliko će u tome biti uspjeha, upitno je, jer novoizabrani predsjednik Buhari je ujedno i stari predsjednik, koji tokom proteklog mandata nije uspio ništa uraditi po tom pitanju.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
08.04.2019.

Sa stranice Cidom: Lakića vješala


Starijim Mostarcima, koji dobro poznaju Podveležje, poznato je da na brdu Stolac postoji mjesto koje se naziva Lakića vješala. Priča teče ovako. Krojač po profesiji, i to među najboljima u Mostaru, pedesetogodišnji Lazar Lakić te 1886. g. zapade u financijske poteškoće. Dugovi se nagomilali, vjerovnici za vratom, a radnja slabo posluje. Nema mu druge nego skratiti muke, podići ruku na se. Iako zna da Bogu takve stvari nisu mile, odlučio je skončat svoj život i skočiti iz svoga nemira u nemir Neretve. Pope se na Stari most, mislio, mislio, zagledan u modru dubinu, nakanjivao se i uto mu se okliznu, noga zape među željeznu ogradu, a on ostade tako visjeti nad ponorom – ni tamo ni 'vamo. Poče dozivati pomoć te slučajni prolaznici priskočiše i spasiše ga sigurne smrti.
Već su Mostarci zaboravili ovaj slučaj kad jedne noći neki prolaznici ugledaše svjetlosne signale s brda Stolac, te odmah prijaviše policiji. Komandir odredi dvojicu policajaca da izvide što to ima gore na brdu. Nakon dugog noćnog penjanja po kršu stigoše ova dvojica na Stolac, ali ne vidješe ništa sumnjiva. Tek kad se malo razdani ugledaše oni neobičnu konstrukciju – u okomitoj stijeni na dva klina obješena dva konopa, a između njih na oba kraja konopa zakačena daska i na njoj Lazar – opet ni tamo ni 'vamo. Objašnjava policajcima da je ponio dva kruha, vode, rakije, pribor za gradnju ovi čudnih vješala i fenjer da bolje vidi u mraku. Zaglavljen na strmoj stijeni, ne mogavši izvršiti svoj naum, a ostavši i bez hrane, i bez vode, i bez rakije počeo je davati signale fenjerom. Uto pristigoše i neki Mostarci koji su pošli za policajcima te ga nekako spasiše. Prenesoše ga jadna u bolnicu. Je li točna priča da je od muke odjednom posijedio – ne zna se, ali ostade živ i ostade ime Lakića vješala.

Fotografija brda Stolac (Ismail Braco Čampara) 2012. g.
(Tibor/cidom)

08.04.2019.

Uz Svjetski dan Roma: Težak položaj kroz historiju


U cijelom svijetu danas se obilježava Svjetski dan Roma sa ciljem da se ukaže na probleme ove populacije i da se podstaknu vlasti da rade na unapređivanju njihovog položaja, odnosno na povećanju njihove uključenosti u sve društvene tokove.

Prema Specijalnom izvještaju o položaju Roma u BiH, koji je pripremila Institucija Ombudsmena za ljudska prava BiH uz podršku OSCE-a u BiH prema popisu iz 2013. godine živi blizu 50 hiljada Roma, dok mnogi izvještaji pokazuju da ih ima i više.

Na današnji dan 1971. godine u Londonu je održan Prvi kongres Roma, kada je za romsku himnu proglašena pjesma "Đelem-đelem", a ustanovljena je i zastava s tačkom kao centralnim simbolom.

Ovaj kongres je prvi put na jednom mjestu okupio intelektualce iz reda romskog naroda, koji su na tom skupu definisali svoj cilj - Stop rasizmu, diskriminaciji i egzilu i prvi put dali preporuke za organizovanje romskog naroda.

Na kongresu je verifikovan i naziv pripadnika ovog naroda - Romi, a dotadašnji nazivi označeni su kao nedostojni i uvredljivi. Održavanje kongresa doprinijelo je povećanju uključenosti Roma u društveni život i podstaklo osude diskriminacije i rasizma nad pripadnicima ovog naroda. Poslije Prvog kongresa Roma dolazi do porasta broja romskih nevladinih organizacija, klubova i kulturno-umjetničkih društava.

Romi, tradicionalno miroljubiv narod, potječu s prostora današnje Indije. Nakon prvih znakova diskriminacije i progona napuštaju Indiju i u traganju za boljim uslovima života naseljavaju Evropu.

Dolazak Roma u Evropu prvi put je zabilježen na području Transilvanije (Rumunija) 1416. godine, dok se u hronici grada Forelija (Italija) spominju 1422. godine. Na prostorima BiH zvanično se spominju početkom 16. vijeka.
(klix.ba)

08.04.2019.

Osmerac Cambridgea dobio „Boat Race“ 2019.










U tradicionalnoj trci čamaca elitnih engleskih univerziteta Cambridge i Oxford, na rijeci Themse, između mjesta Putney i Mortlake, u dužini 4 milje i 374 yarda, ili 6779 metara, pobijedio je osmerac univerziteta Cambridge. Pobjeda je zabilježena sa jednom dužinom prednosti.
Ovom pobjedom, osmerac Cambridgea je ponovio prošlogodišnji uspjeh.
I u ženskoj trci pobijedile su veslačice Cambridgea, što im je bila treća uzastopna pobjeda.
Prva nezvanična trka čamaca ova dva univerziteta održana je 1829 godine, a zvanično se trke održavaju od 1845. godine. Tokom Svjetskih ratova 1915 – 1919. i 1940 – 1945. trke nisu održavane.
Ukupni rezultat nakon 165. zvanične trke je 84:80 za Cambridge, uz jednu neriješenu trku iz 1877. godine.
Zanimljivosti iz duge istorije ove trke1859. godine čamac Cambridgea je potonuo
1873. godine Cambridge postiže rekordno vrijeme ispod 20 minuta
1877. je bila mrtva trka, bez pobjednika
1900. Cambridge dobija sa dvadeset dužina prednosti
1912. oba čamca potonula
1925. čamac Oxforda tone
1930. Cambridge preuzima vođstvo u broju dobijenih trka i do danas prednost ne ispušta iz ruku
1846. prva trka nakon Drugog Svjetskog rata1948. Cambridge rezultat spušta na 17 minuta i 5 sekundi
1951. čamac Oxforda tone, trka bila ponovljena
1954. Zvanično 100. trku dobija Oxford
1998. Cambridge postiže rekord staze 16 minuta 19 sekundi
2004. Jubilarnu 150. trku dobija Cambridge
2012. trka bila prekinuta, jer se u rijeci nalazio jedan plivač. Start ponovljen
Najduža serija pobjeda: Cambridge 13x (1924 – 1936), Oxford 10x (1976 – 1985)
Prva trka čamaca sa ženskom posadom održana je 1927. godine, a od 1964. se održava svake godine, na istoj stazi.
Ukupni rezultat je 44:30 za Cambridge.
(guardian, wikipedia)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
08.04.2019.

Odakle dolaze one velike lutke – igračke?


Pitanje, odakle dolaze, i gdje se proizvode ovako velike igračke, koje ukrašavaju izloge prodavnica igračaka, ali još češće štandove pijaca?
Odgovor: Vjerovatno iz istočne kineske provincije Jiangsu.
Na slici se vide dvije radnice, koje su upravo završile punjenje plišanih jednoroga, spremnih za izvoz. Kako se priča, ovo mitsko stvorenje donosi sreću, ali i lokalnoj industriji igračaka.
Jiangsu je provincija sa drugim najvećim domaćim brutto proizvodom u Kini.
Proizvodnja igračaka zapošljava desetine hiljada radnika.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
07.04.2019.

Sa stranice Cidom: Neretva od brda do brda

1950.
1999.

Nekoliko godina prije dolaska Austrougarske, Stari most bijaše u velikoj opasnosti. Jesenje su kiše te godine padale danima bez prestanka. Neretva nadošla, valja sve pred sobom, nosi balvane, polomljene granje i sve ostalo što god joj se nađe na putu. Nekoliko se balvana prepriječilo na oba luka mosta i načinilo neku vrst brane. Pritisak nadolazeće vode na nagomilane balvane i granje je bivao sve veći i opasnost da se nosive stope mosta, a time i sami most, oštete i uruše je bila očigledna.
Međutim nađe se jedan hrabar čovjek, Anto Ančić, kojega svezana konopom spustiše s mosta, te je on tako viseći, sa sjekirom u jednoj, a motkom u drugoj ruci, uspio nekako osloboditi prolaz za nabujalu vodu i tako spasiti most.
Fotografija iz 1950. g.
(Tibor/cidom)

07.04.2019.

Kad Engleskinje slave na konjskim trkama

Grand National na hipodromu Antree u Liverpoolu je jedna od najvažnijih trka konja na Ostrvu, a najljepši dan je Ladies Day!
Jer, toga dana ne radi se o rasnim konjima, nego prije svega o zabavi. Ulaznice i cijene pića za dame su snižene. Tako im ostaje više novca za outfit i za „booze“, kako Englezi u žargonu nazivaju „lokanje“.
Željeznica organizuje dodatne vozove u pravcu Antreea, kako bi doveli i nazad vratili posjetioce. Dame, koje su se u prijepodnevnim satima pojavile sa savršenom šminkom i visokim potpeticama, u večernjim satima jedva da su se teturale, ili su bila nošene od drugih.
Na Ladies Day su padovi unaprijed programirani. Svako onaj ko se uveče kući ne vrati pijan, sigurno je učinio nešto pogrešno. .A to što se dame toga dana opuste i ne djeluju nimalo ženstveno, nikome ne smeta. Cheers Girls!
Uz slike u prilogu:

Pažnja bljesak grudi! Prilikom kupovine flaše šampanjca, uz nju dođe i jedna plastična kesa. Na taj način, posjetiteljke imaju slobodne ruke za mobitel, čašu i jedan ogromni Ole!

I stvarno: Jednom rukom se može držati i mobitel, i štikle i pri tome čašu pive na glavi. Žene ovde imaju svoju zabavu. A pri tome im je sasvim svejedno šta će drugi pomisliti o njima.

Naravno, i muškarci smiju prisustvovati.

Ili, štikle skinuti, a nekome se natovariti na leđa. Žene toga dana baš i ne moraju biti dame.

Kod nekih je pri kraju dana još samo šešir na svom mjestu. Prilikom klađenja, novac je otišao u vjetar, ali biti pijan, to je nešto sentimentalno. Prvo zapaliti cigaretu, a onda mobitel na uho.

Naravno, prilikom nestašnog povjetarca sa kratkim suknjicama dešavaju se scene ala Marilyn Monroe.


I na kraju: Skoro svi sjede na zemlji. Usput: Bijeli papirići na zemlji su listići sa kladionice.
Naravno, sa promašenim opkladama.
Pa do sljedeće godine.
(express)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
07.04.2019.

Favoriti pobijedili u derbijima


U Sarajevskom derbiju na Grbavici je FK Sarajevo je pobijedilo FK Željezničara rezultatom 0:3 (0:2) i utvrdilo prvo mjesto na tabeli Premijer lige.
Računajući sva takmičenja Željezničar sada ima jednu pobjedu više. Plavi su trijumfovali u 42 navrata, dok su Bordo momci slavili 41 put. Ukupno 53 meča završena su neriješeno.

FK Sarajevo – FK Željezničar 136 42 53 43 164:164






U njemačkom El Classicu FC Bayern Munchen je na Alianz areni razbio BVB Borusiju Dortmund rezultatom 5:0 (4:0).
Ovom pobjedom Bayern je pretekao Borusiju na tabeli i gazi ka osvajanju još jedne titule prvaka u Bundesligi.

FC Bayern München vs. BVB Dortmund 121 58 31 32 233:150


(sport)
07.04.2019.

Felix Sturm uhapšen na sajmu fitnes opreme u Kelnu







Veliko uzbuđenje na sajmu fitnes opreme Fibo u Kelnu. U petak je na prostoru sajma došlo do angažmana policije. Policijski službenici su uhapsli prominentnog profi boksera. Uhapšeni je Felix Sturm (40), kako je policija potvrdila u subotu ujutro.
U subotu je na facebook profilu Felixa Sturma objavljena sliku sa sajma što je ostavilo nadu da je on, u međuvremenu, oslobođen. Prema izjavi policije. Felix Sturm još nije na slobodi. Vjerovatno je slika snimljena ranije.
Sturm je na sajmu Fibo bio prisutan, jer ima reklamni ugovor sa jednim proizvođačem fitnes opreme, koji je svoju robu izlagao na Fibo sajmu.
Radi se o hapšenju zbog sumnje na utaju poreza. O kojoj sumi se radi istražitelji nisu komentarisali. Može se samo nagađati da se ne radi o nekoj beznačajnoj sumi.
Tužilac je potvrdio hapšenje Felixa Sturma i rekao: “Da. Felix Sturm je još uvijek u pritvoru. Utaja poreza je krivično djelo, tako da ne mogu davati nikakve daljne informacije, zbog poreske tajne. Gospodin Sturm će u toku dana biti prebaačen u zatvor u Kelnu i onda ćemo vidjeti šta će biti dalje.”
(express)
Felix Sturm uhapšen na sajmu fitnes opreme u Kelnu
Felix Sturm je u petak popodne uhapšen na sajmu fitnes opreme u Kelnu. Policija je u subotu ujutro potvrdila da  bivši svjetski šampion još uvijek nije na slobodi.
Prije toga, dnevni list Bild je izvjestio da je postojao jedan otvoreni nalog za hapšenje zbog utaje poreza. U zadnje vrijeme je Felix Sturm sa svojom porodicom živio u Bosni i Hercegovini, i nije bio dostupan njemačkim vlastima.
Sturm je rođen 1979. godine u Leverkusenu u Njemačkoj, Kao bokser super srednje kategorije pobijedio je u 40, od ukupno 49 odboksovanih mečeva. Bio je četiri puta svjetski šampion za bokserske saveze WBO, WBA i IBF. 2016. godine je kao šampion u supersrednjoj kategoriji pozitivno testiran na doping, a Svjetski bokserski savez i Savez njemačkih profi boksera su odustali od zabrane boksovanja.
Tužilaštvo je ovaj slučaj shvatilo ozbiljnije: osim što je B uzorak bio pozitivan, oni su u slučaju Sturma  istraživali da li se radi o mogućem kršenju anti-doping zakona. 8 januara ove godine Veliko sudsko vijeće u Kelnu nije uvidjelo dovoljno sumnje za otvaranje daljeg postupka. S druge strane tužilaštvo je uložilo žalbu, a Sturm je nakon obustave postupka najavio mogući “comeback” meč protiv Arthura Abrahama. Sada se njegovi advokati očigledno prvo moraju pozabaviti sa najnovijim optužbama.
(faz)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
(Preveo sa njemačkog)
07.04.2019.

Velež izgubio u Gradačcu




(sportsport.ba)

Prva liga FBiH, 21. kolo:

NK Zvijezda - FK Velež 1:0 (0:0)

NK Zvijezda: Ružić, Petrović, Kurtalić, Vučić, Lukić, Šarić, Antić, Vulić, Maksimović, Jazvin, Đekić.

FK Velež: Bobić, Zvonić, Zeljković, Ćosić, Behram, Ovčina, Mrgan, Fajić, Brandao, Ferreyra, Vehabović.

Velež pao u Gradačcu: Rođeni presudio Rođenim!
Minimalna pobjeda Zvijezde
U derbi susretu 21. kola Prve lige FBiH danas su snage u Gradačcu odmjerili Zvijezda i Velež. Na kraju je završilo 1:0 za domaće.
U prvom poluvremenu smo vidjeli otvoren meč, a Velež je bio za nijansu bolji rival.
Rođeni su prijetili preko Zvonića, te Fereyrre, dok je na drugoj strani iz slobodnjaka pokušao Petrović. Ipak, ostalo je 0:0.
U 51. minuti vodstvo za domaće. Maksimović je ubacio, a Jazvin zatresao mrežu Bobića za veliko slavlje domaćih. Velež je nakon toga bio opasniji, Behram je pokušao iz slobodnjaka, ali njegov udarac je zaustavio živi zid.
U 63. minuti Kadić šutira pored gola Veleža. Sedam minuta kasnije velika šansa za Rođene. Nakon kornera Zvonić pogađa prečku gola domaćih.
Publika je u tim momentima mogla vidjeti otvoren meč, pa je sijevalo na sve strane. Lukić je imao šansu za domaće, sam je izašao na golmana Bobića, ali spetljao se.
Do kraja bez uzbuđenja i domaći su slavili sa minimalnih 1:0. Velež je ostao na četiri boda prednosti nad Olimpikom koji sutra ima meč sa Metallegheom iz Jajca na svojoj Otoci.
(sportsport)
07.04.2019.

Tužne oči dječaka


Šta kazuju oči dječaka snimljanog u blizini grada Baghuz u Siriji,
Strah? Nepovjerenje? Odbijanje? Radoznalost?.
Većina od 3 hiljade djece boraca ISIS, među kojima su desetine njemačkih državljana, u bijegu ispred kalifata, ozbiljno su traumatizovana.
Mjesecima im je život u znaku nasilja i smrti
Mnogi već danima nemaju dovoljno za jelo.
Neki su u bijegu izgubili roditelje. Sada žive u prenatrpanim izbjegličkim kampovima.
Proteklih sedmica ih je umrlo više od stotinu.
Preživjeli su rat, ali glad i hladnoću nisu.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
06.04.2019.

Sejad Salihović okončao fudbalsku karijeru





Bh. fudbaler i nekadašnji reprezentativac Sejad Salihović okončao je svoju fudbalsku karijeru.

U njemačkoj Bundesligi je nastupao za Hoffenheim, Hamburger i Herthu, skupio je 186 nastupa u kojima je upisao 47 pogodaka i 37 asistencija.
Za reprezentaciju BiH odigrao 47 utakmica i postigao je četiri pogotka .

"Pozdrav dragi navijači. Posljednjih nekoliko sedmica i mjeseci su bili najteži u mojoj karijeri jer sam morao donijeti odluku o svojoj budućnosti, a to je da li ću nastaviti igrati fudbal ili ću okačiti kopačke o klin. Bila je to brutalno teška odluka, nisam je nikako mogao olakšati, a na kraju sam odlučio okončati period života koji mi je značio sve - završavam svoju profesionalnu karijeru", napisao je Salihović.

(tekst koji slijedi objavljen ja 8. marta 2012. na blogu spagosmail.blogger.ba)

Intervju sa njemačkim golmanom Simonom Jentzschom objavljen u sportskom časopisu Kicker:

Salihoviću ne možeš penal odbraniti

„Kod Salihovića ne pomaže, čak i kad pročitaš u koju stranu će tući“ izjavio je golman Augsburga Simon Jentzsch u intervjuu njemačkom sportskom magazinu „Kicker“. Donosimo dio intervjua koji se odnosi na Seada Salihovića.
Kicker: Pucati penale, to se može trenirati, da li isto vrijedi i za odbranu penala?
Jentzsch: Odbrane penala treniram na svakom treningu, ali na utakmici, golman se mora fokusirati na pokrete igrača prilikom pucanja penala.
Kicker: Imate li datoteku igrača, kako koji puca penal?
Jentzsch: Ja ne, ali moj trener Zdenko Miletić uoči svake utakmice me informiše ko bi od protivničkih igrača mogao pucati penal i kako puca.
Kicker: Da li to pomaže?
Jentzsch: Pomaže svakako, ali nema nikakve garancije. Veliku ulogu igra faktor sreće.
Kicker: Ko je za Vas najneugodniji igrač kod izviđenja penala?
Jentzsch: Svaki koji dadne gol.
Kicker: A od onih koji su vam dali gol?
Jentzsch: Sejad Salihović iz Hoffenheima je zasigurno jedan od najneugodnijih.
Kicker: Zbog čega?
Jentzsch: On je jedan ekstremno fleksibilni strijelac. Kod njega nikad ne znaš ni kako, ni gdje će pucati penal.
Kicker: Na posljednjoj utakmici protiv Hoffenheima čak ste ga pročitali…
Jenrzsch:…jesam ali on je pucao vrlo jako i precizno, pod prečku. To je upravo ono o čemu sam vam i govorio. Kod Salihovića ne pomaže što pročitate u koju stranu će pucati, a kad ga i pročitate, tu vam ne pomažu ni raspon ruku ni visina…
Na utakmici Augsburg - Hoffenheim (2:2), Sejad Salihović je postigao gol iz penala i doprinio da njegov tim odnese vrijedan bod kući.
(kicker.de)
Priredio: Smail Špago




06.04.2019.

Sarajevski derbi





6 april 2019. 19:30, Stadion Grbavica

Sarajevski derbi je naziv za nogometne utakmice između dva sarajevska kluba: FK Sarajevo i FK Željezničar. Prvu zvaničnu utakmicu u nekom od takmičenja Sarajevo i Željezničar su odigrali 10. oktobra 1954. u prvoj ligi Jugoslavije. Derbi Sarajevo - Željezničar se smatra najvećim gradskim i ligaškim derbijem u Bosni i Hercegovini. U prvoj ligi Jugoslavije po broju šampionskih titula FK Sarajevo je uspješnije sa dvije titule, dok je Željezničar osvojio jednu titulu. Ipak, u međusobnih utakmicama Željezničar je uspješniji ostvarivši četiri pobjede više u odnosu na FK Sarajevo. Što se tiče prve lige Bosne i Hercegovine Sarajevo je uspješnije u pogledu na međusobne utakmice, međutim, Željezničar je mnogo uspješniji po broju šampionskih titula. Što se tiče ostalih takmičenja odnosno kupa i superkupa, FK Sarajevo je kup Bosne i Hercegovineosvojilo pet puta kao i Željezničar. Ipak, superkup Bosne i Hercegovine Željezničar je osvojio tri puta za razliku od FK Sarajeva koji je superkup osvojio jedan put.
(wikipedia)

Fudbaleri Željezničara i Sarajeva će u subotu na stadionu Grbavica po 118. put odigrati ligaški derbi. Glavni sudija bit će Irfan Peljto.
Sarajevo u ovaj vječiti derbi ulazi kao lider na tabeli sa ciljem da zadrže bodovnu prednost u odnosu na Zrinjski. Plavi su na trećoj poziciji sa čak 17 bodova zaostatka za komšijama, a pokušat će doći do tri boda koja bi ih dodatno približila cilju, a to je izlazak u EVropu.
U dosadašnji 117. utakmica Plavi imaju 35 pobjeda, Sarajevo 33, dok je 49 utakmica završeno bez pobjednika. Kada je u pitanju Prva liga bivše jugoslavije ova dva kluba su igrala 63 puta. Željezničar je slavio u 21 meču, dok su Bordo momci pobjedu slavili u 19 navrata. Bez pobjednika je završeno 23 meča. Oba tima su postigla po 129 golova.
Od nezavisnosti Bosne i Hercegovine Željo i Sarajevo su u ligi igrali 54 puta. U ovim duelima skor je izjednačen. Oba tima imaju po 14 pobjeda, dok je čak 26 utakmica završeno bez pobjednika.
(sportske.ba)

06.04.2019.

Njemački El Classico


6.april 2019. u 18:30

FC Bayern München vs. BVB Dortmund 120 57 31 32 228:150













(sport)
06.04.2019.

Pitanje svih pitanja?



Prosidbeno pitanje je osmišljeno pripremljeno i razrađeno unaprijed!
Poljoprivrednik Florian Weiß iz Hahnbacha u Bayernu je svojoj djevojci postavio pitanje svih pitanja na jedan jedinstven i originalan način.
“Mogst mi heiran?”, što na bavarskom dijalektu njemačkog jezika znači “Hoćeš li se udati za mene?”, pojavilo se na njegovoj parceli u polju sa prvim proljetnim danima.
Florian je prošle jeseni ječam posijao modernom, ali i veoma preciznom mašinom. Pitanje je bilo sakriveno u zemlji, ali je sa prvim toplijim danima samo izniklo iz zemlje.
Trud mu se isplatio, njegova djevojka je rekla “da”!
(focus)
(NovaSloboda.ba)

05.04.2019.

Procvjetala zastava Bosne i Hercegovine




U malom parku, u ulici Maršala Tita, preko puta zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, ovih dana pažnju prolaznika privlači cvjetna zastava Bosne i Hercegovine.
Proljetne temperature i sunce otvorili su svaki od oko 7.000 cvijetova viole i sezonskih cvjetova od kojeg je zastava izrađena. Žuta i plava boja dominiraju slikom jedne od najprometnijih šetnica u Sarajevu. Zastavu od sezonskog cvijeća jesenas su izradili radnici preduzeća Park, a proteklih dana izvršili su dopunsku sadnju i zamjenu tokom zime uništenog cvijeća.
(radiosarejevo)

05.04.2019.

Sa stranice Cidom: Radobolja