spagosmail

Dobrodošli na moj blog


01.04.2019.

Zapis o Starom Mostu



Fotografija Hubert Vaffier 1892 god.


Mirko Kujačić, 
časopis Most broj 139 (50), godina XXVI juni/lipanj 2001.

Hadži-Kalfa ili Ćatib Čelebija u svom delu o Balkanskom poluostrvu, koje je preveo Stojan Novaković, piše: »U Mostaru ima vrlo stari most na jedan svod, sazidan godine 974 (1566). Pošto je zatim opisao stari lančani most, Hadži-Kalfa (navodi kako su stanovnici Mostara zamolili sultana Sulejmana da im on načini most od kamena. Sultan Sulejman pošalje građevinara Sinana koji, kad vidje mesto, izjavi da se tu most na svod ne može nikako sačiniti. Poznije poduhvati se
jedan stolar (dundjer-tesar) odande da može načiniti most i načini ga doista.
Evlija Čelebija s ushićenjem opisuje kameni most preko Neretve: »Po pričanju latinskih istorika bio je ovde nekada lančani most; gvozdeni lanci su bili debeli kao stegno... grad je sagradio sultan Sulejman na obadve strane Neretve koje su spojene mostom, poznatim u čitavom svemiru... i ovaj most je po nalogu sultana Sulejmana sagradio Kodža Mimar Sinan, sin Abdul Memnan-agin; i proteže se s pećine na pećinu kao d u g a . . . kako je s obadve strane grad, nema drugoga puta da se s jedne strane pređe na drugu osim ovoga mosta«. Pošto navodi preuveličane mere mosta, Evlija iznosi značajan podatak da je preko mosta Ibrahim-efendija Roznamedžija preveo vodovod »u čuncima od mjedi«, pa tako »ispod i iznad mosta teče voda«. »Najzad Evlija navodi tarih (kronogram): k u d r e t k e m e r i , što bi se moglo prevesti sa »divotni svod«, a čiji zbir slova daje godinu 9 7 4 po Hidžretu. Po jednom drugom dokumentu objavljenom u monografiji o Mimar Sinanu gde se navodi naredba Sinanu: Mimar baši naređuje se, »kako je u graditejstvu sposoban Hajruddin, koji je p r i j e n e k o g v r e m e n a s a g r a d i o m o s t a r s k i most«, da se on postavi i pošalje za gradnju luke Maarška« (Makarska?). Ovaj nalog Porte predat je 7 marta 1568 godine Davudu Kapućehaji hercegovačkog bega Husein-paše.
/Mirko kujačić 1959/

(Nisam htio ništa mijenjati od orginalnog teksta)
(Gugo/facebook)

01.04.2019.

Sa stranice Cidom: Česme




Mnogobrojne česme su izgrađene u Mostaru tijekom njegova postojanja. Za njihove lokacije postoje podaci, a takvih javnih česmi je bilo više od šezdeset. Jedna česma u Mostaru, koje nema već više od 60 godina, a koje se sjećaju stariji Mostarci, nalazila se na samom raskršću ulica Mostarskog bataljona i Bulevara, na rampi kod Gimnazije, na uglu gdje je do ovog rata bila zgrada banke. Porušena je nakon izgradnje zgrade banke oko 1960. godine. Njeno korito bilo je specifično i sličilo je na veliku morsku školjku. Javna česma koje se malo ljudi sjeća, nalazila se u Franjevačkoj ulici (prije Matije Gupca) ispred Hrvatskog kulturnog društva Hrvoje, na samom kraku Radobolje, a izgrađena je još 1885. g. Uklonjena je ranih 1960-ih godina. Kod džamije Ibrahim-age Šarića (Šarića džamije) na Luci godine 1885. postavljena je javna česma, kojoj je kasnije nadograđeno kameno postolje. Kad se uređivao prilaz džamiji naknadno je prebačena na zapadnu stranu ulice na zid jedne privatne kuće, da bi u šezdesetima i ona zauvijek bila uklonjena. U Donjoj Mahali južno od Sevri Hadži-Hasanove džamije 1860. g. izgrađena je kamena česma kojoj je također naknadno montirano betonsko postolje i koja je također u eri uklanjanja česmi (1960-ih) demontirana. U novije vrijeme je na istom mjestu izgrađena javna česma.
Prva fotografija: Mostarskog bataljona (vide se ostaci česme u zidu) 1960.,
Druga: česma ispred Hrvoja 1935.
(Tibor/cidom)
01.04.2019.

Ja sam OK, je li sve OK!


Prije 180 godina nastala je najčešće korištena riječ na svijetu.
Charles Gordon Greene, urednik „Boston Morning Posta“ bio je prilično duhovit momak. U svojim članicima namjerno je koristio pravopisne skraćenice, što je početkom 19. vijeka bilo u modi. Na primjer „no use“ (beskorisno) je označavao sa KY „know yuse“ (zna koristiti), ili za „enough said“ (dovoljno rečeno), stavljao je NS „nuff said“.
U jednom izvještaju od 23. marta 1839. godine, Greene je izvještavao o zabavnom druženju „Anti-Bell Ringing Sociaty“, koji je ismijavao vladinu zabranu korištenja zvonceta u saobraćaju.
U jednom dijelu svog teksta napisao je „all correct“ (sve ispravno) i skratio ga na „o.k“, na osnovu fonetskog izgovora „oll korrekt“. Američki etimolog Allen Walker Read je ovaj govorni vic otkrio tek 1963. godine i tada objavio kao službeni rođendan danas najčešće korištene riječi u svijetu.
Iz ove skraćenicu je kasnije nastala riječ „okay“. Druge novine su to preuzele, i riječ je stigla u svakodnevnu jezičku upotrebu, sve do ključne opcije u vremenima kompjutera („Ok“ ili „odustani“), a čak se koristila i u njemačkim šlagerima, kada je iznenada nastala nova mogućnost opisivanja emocija.
Od riječi „o.k“ nastao je krug od palca i kažiprsta, kada se mimikom želi kazati da je sve u redu.
Čak ni prve riječi prvog čovjeka na Mjesecu Niela Armstronga nisu bile „Ovo je mali korak za čovjeka…“, nego „O.k. Motor stop“.
Među omladinom vrlo korištena uzrečica „oki-doki“ nastala je od riječi „okay“, a prvi put je izgovorena u američkoj televizijskoj seriji „Mali razbojnici“.
Danas svi daljinski upravljači imaju srednje dugme na kome stoji OK, čime se potvrđuje pravi izbori komandi na TV.
O riječi „OK“ 2010. godine je napisana čitava knjiga, autor je profesor Allan Metcalf, a naslov “OK: Nevjerovatna istorija američke najveće riječi“.
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)