spagosmail

Dobrodošli na moj blog


31.05.2019.

Dan bijelih traka






Sarajevo. 31. maj 2019. Veliki park.

Povodom Dana bijelih traka danas je u Velikom parku u Sarajevu postavljena instalacija u organizaciji AntiDayton grupe.
U parku su postavljeni profili svih 3.176 žrtava Prijedora, imenom, prezimenom i fotografijom.
Iza svakog od tih imena krije se po jedna vlastita tragična priča.
Prema dostupnim podacima, među žrtvama rata u Prijedoru bilo je 258 žena te 102 djece. Najviše je bilo Bošnjaka, a potom Hrvata, Roma, Albanaca i Srba.
Ispod svake fotografije u sarajevskom parku ispisana su imena, prezimena i kratke biografije stradalih žrtava. Za one žrtve za koje nisu bile dostupne fotografije, objavljeni su samo podaci o identitetu.
Za podsjećanje: Na današnji dan vlasti bosanskih Srba su prije 27 godina naredile nesrpskom stanovništvu da nosi bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.
(twitter)
31.05.2019.

Sa stranice Cidom – Česma Ahmed efendije


Već sam prije spomenuo da je Džinovina dobila ime po Džinovića hanu, svratištu i odmorištu koji je postojao sve do 1896. g. kada je cijeli han sa zgradama i zemljištem kupio Mujaga Komadina 1898. g. i na njegovim temeljima 1900. g. podigao tzv. zgradu Divizije (u kojoj su kasnije bili ZE-MA odnosno NA-MA, a kasnije i Učiteljska škola pa Općina Mostar).
Taj najveći mostarski han za vrijeme Osmanskog carstva, imao je u svom sastavu i veliku prostranu avliju. U toj avliji je podignuta još 1661. g. česma Ahmed-efendije koju je tri godine nakon toga posjetio i Evlija Čelebija. Vodu je dobivala s izvora Djevojačka voda kod Zalika, a otud je dovedena vodovodom kojega je izgradio Ibrahim-efendija Roznamedžija.
Česma u dvorištu ostala je netaknuta i za vrijeme gradnje zgrade Divizije. Čak štoviše, bila je u funkciji sve do 1970-ih godina kada je stavljena van upotrebe. Voda iz nje bila je hladnija najmanje 7 – 8 stupnjeva od one koja se koristila u samoj zgradi, a koja je koristila novi vodovod s Radobolje. Česma s postoljem ugrađena u zapadni zid i dalje stoji na istom mjestu zapuštena i zarasla u korov kao i sama zgrada i to je jedini vidljivi znak postojanja Ahmed efendijine česme.
Fotografija: Dvorište zgrade Divizije i Ahmed-efendijina česma 2014.

(Tibor/cidom)
31.05.2019.

Svi hoće majicu Rođenih







Majice „Rođeni šampioni“ idu kao halva

Već duže vrijeme, fudbalska grožnica trese Mostar, a prava erupcija očekuje se u subotu poslijepodne na stadionu Rođeni, gdje će, poslije utakmice sa konjičkim Igmanom, biti proslavljen povratak u premijerligaško društvo.
Fešta će potom biti nastavljena na platou ispod Starog mosta, koja će trajati sigurno do zore.
Svoj doprinos velikom povratku Veleža daju i članovi Udruženja građana Mostarski Rođeni. Osim što su stalno bodre svoje ljubimce i kući i na strani, Mostarski Rođeni ovih dana “padaju” s noga, štancujući crvene majice sa natpisom Rođeni šampioni.

Red ispred firmopisačke radnje Harisa Frlja u Fejićevoj dug je stotinjak metara, a ogroman broj navijača strpljivo čeka u redu da kupi najdražu majicu.

Fotosi: Orhan Imami, facebook
(NovaSloboda.ba)

31.05.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike dana


Na jednoj priredbi sumo hrvača u Tokiju, studenti Nipon Sports Science University takmičili su se međusobno, kako bi pokazali svoje umijeća, ali i druge zainteresovali za ovu drevnu, japansku sportsku diciplinu.

U svijetu baš svašta, kako kaže i naslov: U New Yorku su učesnici u takmičenju pod nazivom „Plane Pull“ imali zadatak da vuku jedan plavi JetBlue A 320. Pobjednik je bila ekipa koja je avion vukla čitavih 30 metara. Takmičenje je imalo humanitarni karakter, s ciljem da skrene pažnju na djecu oboljelu od raka.

Ramazan je. Jedan vjernik uči iz Kurana, u svetištu šeik Abdul Qadir Geelani u Srinagaru, u Indiji.

U Pnom Penhu, Kambodža, ljudi se na Nacionalni dan sjećanja, prisjećaju žrtava genocida Crvenih Kmera. Cheoung Ek je najzloglasnije polje ubijanja, gdje je između 1975. i 1979. godine pogubljeno oko 17 hiljada civila.

U Cannesu, u vrijeme filmskog festivala, nisu samo glumci u prvom planu. Ljubitelji filmova iz serijala „Žandar iz Saint Tropeza“ preobukli su se u kostime glavnih aktera ovih filmova, i tokom 72. festivala, na motoru sa prikolicom, provozali se uzduž Promenade de la Croisette u Canessu.

U Khai Nguyen pagodi u Son Tayu, na sjeveru Vijetnama, izgrađena je jedna ogromna statua Budhe. Snimak je napravljen dan uoči Vesaka, dana Budhine smrti.

Američki padobranci se vraćaju nazad, nakon što su skočili padobranom iznad Le Mont Saint Michela, na sjeverozapadu Francuske, tri sedmice prije 75. godišnjice Dana D. Za podsjećanje, 6. juna 1944. godine, oko 156 hiljada savezničkih vojnika iskrcalo se na tlo Francuske.

Airbus A319 stoji u magli, na pisti vojnog dijela aerodroma Tegel u Berlinu. Avion za potrebe vlade leti u Helsinki, gdje je održan sastanak Odbora ministara Vijeća Evrope.

U Ahmedadu u Indiji, domaćice bacaju glinene posude za vodu ispred zgrade Gradske uprave, u znak protesta protiv lošeg snabdijevanja grada vodom.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
30.05.2019.

Deset godina bloga spagosmail.blogger.ba


Blog sam otvorio prije tačno deset godina iz čiste zabave, da bi mi to postala jedna svakodnevna zanimacija. Bez ikakve obaveze, dan za danom, na blogu sam u ovih deset godina objavio 8620 priloga, koje je pročitalo 3,740.515 čitalaca, a za ovih 3650 dana, dnevno je priloge čitalo prosječno 999,99 čitalaca, uz 816 komentar.
Pored ovog bloga, paralelno od 15. marta 2013 vodim i blog memorylimit.blogger.ba, koji je sa tekstovima ograničen na događaje iz prošlosti, pretežno iz Mostara, koji stoje negdje duboko u memoriji, ili na požutjelim listovima knjiga, koje ovim objavljivanjem ostaju sačuvani od zaborava, i dostupni današnjoj internetskoj čitalačkoj publici.
Veliki dio ovih tekstova našao je mjesto na portalu Nova Sloboda
Naravno, uz ovu aktivnost ide i aktivnost na web stranici cidom.org, koju vodi mali cidom team.
Ovom prilikom želim napomenuti da ovakve aktivnosti ne bi bilo bez dugogodišnje saradnje sa Tiborom Vrančićem i rahmetli Bracom Čamparom, a ovaj trojac je potpisan i na nekoliko već objavljenih knjiga.
Zahvaljujem svima onima koji su u proteklih deset godina našli vremena i interesovanja da posjete stranice ovoga bloga, a iskreno se nadam da će to činiti i ubuduće, naravno uz interesantne priloge sa moje strane.
Lijep pozdrav i hvala.

Smail Špago

30 maja 2019. godine

linkovi:





(spagos)
30.05.2019.

Sa stranice Cidom – Vojno groblje



Južno od Južnog logora nalazi se Vojno groblje, većini Mostaraca potpuno nepoznato. Zadnje sahrane ovo groblje bilježi tokom Drugog svjetskoga rata. Pokapani su u njega ubijeni pod talijanskim vojnim vlastima, ubijeni prema osudi mjesnoga civilnog suda, poginuli Talijani i Nijemci. Doduše, sahrane su vršene i nakon Drugog svjetskoga rata, ali mnogo rjeđe, a onda je groblje zapušteno, postupno devastirano, spomenici razbijeni, korišteni za izgradnju kuća i vikendica, a naročito poslije rata od 1992. do 1994. godine. Nakon toga groblju se ne može ni prići, jer je ranije asfaltirani put potpuno uništen, naneseni su šut i zemlja i groblje je pretvoreno u običnu poljanu sa zaraslom travom. Ponegdje se vide ostaci grobova i nadgrobnih spomenika koji nisu odgovarali nijednom vandalu za upotrebu prilikom gradnje kuće ili nekoga drugog objekta.
Premda je to Vojno groblje, u njemu nisu pokapani isključivo vojne osobe. Iako dobrano devastirano na groblju je moguće razaznati poneka imena kao što je grob Antona Fojarewitza, gradskog liječnika i upravnika mostarske bolnice, pokopanog 3. novembra 1901. Sa sjeverne strane groblja i danas postoji kapela s križem i malim stepeništem, čija skladna arhitektonska izvedba jasno govori da se ovdje radi o planski rađenom groblju. No, danas se, nažalost, ni do jednog vojnog groba ne može doći jer se mora probijati kroz draču i šiblje.

Fotografija: Vojno groblje - kapelica 2012. i stanje 1990. g.
(Tibor/cidom)

30.05.2019.

Dramatičan skok u život



Tri laneta sa slike imali su puno sreće. Njihova majka je izgubila život u saobraćajnoj nseereći, kada se sudarila sa jednim automobilom na cesti u blizini grada Spreyera, u pokrajini Hessen u Njemačkoj. Policija koja je izišla na uviđaj na licu mjesta, konstatovala je da uginula srna nosi mlade, i odmah su na to upozorili veterinare. 
A zapravo, tako su pomogli da na svijet dođu zdrave i žive trojke.
Lanad se sada nalaze u Stanici za divlje životinje, i čini se da im ta njega godi.
„Piju, rastu, napreduju i dobro se razvijaju“, stoji na facebook stranici Udruženja, koje se brine o divljim životinjama.
Situacija će biti puno jasnija za tri sedmice. Ako sve bude u redu, kako se i očekuje, trojke će tada dobiti i svoja lična imena.
(hessen)
(NovaSloboda.ba)
29.05.2019.

Novi ljekar Uroš Krulj – Musavat br. 1. iz 1907. godine


U časopisu Musavat, broj 1 iz 1907. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Novi ljekar. Naš sugragjanin Dr. Uroš Krulj, došao je u Mostar, gdje će se ponovo nastaniti. U g. Krulju Mostar dobija jednog odličnog i valjanog ljekara, te se nadamo da će ga naš narod, kao domaćeg sina, primiti sa onakovom ljubavlju kakvu i treba da gajimo prema ljudima koji su naše gore list”.
Mostar u svojoj prošlosti bilježi mnoge ljekare koji su dolazili iz inozemstva, bilo da su povremeno gostovali i ordinirali po iznajmljenim privatnim ili hotelskim sobama, bilo da su doseljavali u naš grad i otvarali privatne ordinacije. Prvi ljekar koji je stigao u Mostar za stalni boravak bio je dr. Josip Kötschet – lični ljekar Omer-paše Latasa. Dr. Kötschet je imao dva sina – Aleksandra i mlađeg Teofila Ladislava rođenog 1864. godine. Ladislav je 1892. godine završio studij medicine u Beču i tadašnji mostarski tisak ga je pozdravio kao prvog Mostarca i prvog građanina BiH, koji je završio studij medicine. Stoga ne čudi da je svaki Mostarac koji je došao u svoj grad ordinirati kao ljekar, itekako bio dobrodošao i pozdravljan je na sva usta.
U broju 1. lista Musavat iz 1907. godine štampana je i reklama za njega, koju donosimo ovdje.
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
29.05.2019.

Neobični svjetski putnici: „Jedan čovjek, jedan put“





Christian Adeler (36), Nijemac, koji od sredine marta pješači s jedne na drugu stranu svijeta, od Njemačke do Japana, u avanturi koju je nazvao “Jedan čovjek – jedan put”, primljen je u Gradskoj upravi Mostar.
Na put je krenuo iz njemačkog Lauchringena (pokrajina Baden-Württemberg) 14. ,marta ove godine, sa ciljem da pješke stigne u Tokio. Namjera mu je da u 16 mjeseci propješači 16.000 kilometara i svojevrsnom trakom prijateljstva poveže gradove i države kroz koje prolazi.
Put kojim je krenuo vodi ga od Lauchringena preko Švicarske, Austrije, Italije, Hrvatske, zatim Bosne i Hercegovine, Srbije Bugarske, Turske, Gruzij, te dalje kroz Armeniju, Iran, Turkmenistan, Uzbekistan, Kazahstan, Kinu i na kraju u Japan.
Na svom odredištu u Tokiju želi predati svojevrsnu traku prijateljstva, po njegovoj tvrdnji najveću na svijetu, Međunarodnom olimpijskom komitetu povodom Ljetnih olimpijskih igara.
U svakoj od 16 država kroz koje će pješačiti, u gradovima koje je unaprijed odabrao, namjerava u znak prijeteljstva ostaviti jednu kamenu plaketu.
Na put je krenuo 14. marta 2019. godine, na dan koji je za njega poseban, na rođendan Alberta Einsteina.
Tokom boravka u Mostaru izjavio je kako putovanje želi završiti na dan otvaranja Olimpijskih igara u Tokiju sljedeće godine. U razgovoru je istakao kako mu je motiv za put bio, što traži radost u samom sebi, a upravo ono što svijetu nedostaje je više radosti. Naglasio je kako želi povezati ljude i različite nacije, te da želi poslati poruku da ne postoje granice i da se moramo prihvatati i uvažavati različitosti. Odlučio je posjetit Mostar, koji ima UNESCO-ov spomenik, a grad Mostar je kandidat za Europsku prijestonicu kulture 2024 godine uz slogan „Sve je premostivo“.
Namjerava hodati cijelim putem, a jedino će od Šangaja do Osake, morati brodom. U BiH je došao preko Hrvatske, a zatim ide u Srbiju, Bugarsku i Tursku, gdje završava prvi dio putovanja. Nakon odmora i susreta s prijateljima, kreće u Aziju – najprije u Armeniju i Gruziju, a zatim u Iran, Turkmenistan, Uzbekistan i Kazahstan, i to ću proći do kraja 2019. godine. U novoj godini, trebao bi stići u Kinu, gdje će hodati pet i po mjeseci.

U maju planira stići u Shanghai i onda brodom ide u Osaku, odnosno Japan. U Tokio želi stići do otvaranja Olimpijskih igara, kako bi izvršio svoju misiju mira i prijateljstva.

Ruta: 10. mart St. Galen (Švajcarska), 28. mart Landeck (Austrija), 19. april Trst (Italija), 2. maj Zadar (Hrvatska), 12. maj Mostar (Bosna i Hercegovina), 29. maj Niš (Srbija), 4. juni Sofija (Bugarska), 21. juni Istanbul (Turska), 10. august Tbilisi (Georgija), 18. august Jerewan (Armenija), 23. septembar Teheran (Iran), 20. oktobar Asgabat (Turkmenistan, 27. novembar Taškent (Uzbekistan), 22. decembar Almaty (Kazahstan). 30. maja 2010. želistići u Shanghai (Kina). 14. juna Tokio (Japan), i ostati u Japanu na Olimpijskim igrama koje počinju u julu 2020. godina.

Oprema: Ruksak težak oko 10 kilograma, uz jednu matu za ležanje, jednu viseću ležaljku, jedan šator, GPS uređaj, powerbank za struju, tablet i mobitel, knjige, bibliju. Za vize je platio 2 hiljade eura.
Računa da će mu trebati 7 pari patika, i tri pasoša
(novasloboda, welt)


29.05.2019.

Oaza mira


Jedan rez, pa pauza. Onda još jedan rez, pa opet pauza.
U sred vreve metropole Hong Konga, stručne ruke mudro njeguju vrt Nan Lian. Nalazi se sjeveroistočno od centra grada, i nekim, od sedam miliona stanovnika ovog grada, poklanja zbunjujuću i zapanjujuću tišinu i mir.
Kineski običaj uzgajanja drveća i grmlja u posudama, koja se naziva Penjing, oko 800 godina je starija od japanske tradicije Bonsai.
Vjeruje se da je u Kini, još u vrijeme Han dinastije (206 – 220. godina nove ere) počelo uzgajanje minijaturnih pejsaža sa  reprodukovanim biljkama u posudama.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
28.05.2019.

Sa stranice Cidom – Šadrvani, šadrvani





Mostar je oduvijek obilovao vodom, koja je donosila Mostaru život bilo rijekama, bilo brojnim izvorima. Tu ljubav prema vodi Mostarci su još više naglašavali gradnjom brojnih česmi, ali i šadrvana. Inače riječ šadrvan je složenica sastavljena od perzijskih riječi „šad“ – u značenju veseo, razdragan i „revan“ – u značenju teći, a građeni su u dvorištima džamija, medresa, tekija i hamama. Njihov zadatak nije bio samo da daju vodu za ritualno pranje pred molitvu nego i da ukrašavaju predvorja spomenutih ustanova. Šadrvani su imali standardizirani oblik, a sastojali su se od manjeg bazena odakle se voda prelijevala u veliki bazen, a iz njega je otjecala kroz 6 ili 8 otvora – slavina. Svi su mostarski šadrvani bili natkriveni običnim krovom od kamenih ploča, koji se oslanjao na 6 ili 8 stupova povezanih lukovima.
U Mostaru je zabilježeno postojanje ukupno pet šadrvana i to ispred džamija Karađozbegove, Koski Mehmed pašine, Čejvan Ćehajine, Hafiz hodžine i Roznamedžijine. Svi navedeni šadrvani nalazili su se na lijevoj obali Neretve, a vodom ih je opskrbljivao, osim Čejvanova i Koski Mehmed-pašina, vodovod koji je išao od Djevojačke vode. Danas su ostala samo dva – onaj ispred Koski Mehmed pašine i ispred Karađozbegove, kao i dva novoizgrađena ispred Sevri Hadži Hasanove džamije u Donjoj mahali i Ter Jahja džamije na vrhu Carine.
Šadrvan ispred Roznamedži ef. Ibrahimove medrese je bio najveći i najljepši šadrvan u Mostaru. Izgrađen je 1772. g., a srušen 1940. g. Onaj ispred Koski Mehmed pašine džamije bilježi godinu gradnje 1781. g. Za ostale šadrvane nema povijesnih dokumenata o godini gradnje. Jedan je od ljepših i poznatijih šadrvana bio onaj na Glavnoj ulici ispred Hafiz hodžine džamije koji je srušen 1932. g, a na njegovu mjestu je izgrađena gostionica koja je dugo nosila ime „Šadrvan.“
Fotografije: Šadrvan Hafiz Hodžine džamije 1910. i Šadrvan ispred Karađozbegove džamije 1937. Šadrvan Koski Mehmed paše džamije 1912. (Albert Kahn)
(Tibor/cidom)
28.05.2019.

Vizionar koji je spasio Velež


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu sportske.ba dana 27. maja 2019. godine, autor Mirsad Starčević)

Nostalgija je velika kartonska kutija puna sortiranih fotografija i hronološki nanizanih novinskih isječaka. Naravno, svaka fotografija prikazuje samo jedan trenutak vremena iščupan iz konteksta događaja. I tako to rade svi navijači koji strastveno čuvaju historiju svoga kluba. Ispoljavaju ljubav na nevjerovatne načine, jedinstvene i zadivljujuće. Tako to rade i navijači “Rođenih“.
Bio jednom jedan klub, samo stepenicu iza klubova “velike četvorke“. Taj klub je bio najomiljeniji jugoslovenski prvoligaš i zvao se Velež. Zbog napadačkog i lepršavog pristupa igri, voljeli su ih navijači iz svih šest republika.
Ljudi sa zanatom i doktoratom.
Duh koji je ljudima bio simpatičan, neka mediteranska lakoća, sunčanost u igri. Takvu igru je uspostavio fudbalski mag i boem – Sula Rebac, a poslije su to slijedili svi njegovi učenici. Bili su šmekeri i govorili su što misle, to su ljudi voljeli. Postoji jedna anegdota sa legendarnom desetkom Veleža – Franjom Vladićem, koji je nakon gola u Engleskoj, bez radovanja, prišao Bajeviću i pitao ga: ”Šta misliš, gleda li me Stampi“? Njegov najbolji drug iz Mostara. Njemu je to bilo bitno, a ne da li će zbog tog gola preći u Mančester ili Liverpul.
To je klub koji se voli iz posebnog damara. To je klub ponosa i prkosa, kome su titule “otimali“ na gol-razliku i penale. Stoga se utjeha našla u osvojenim kupovima. Može se pouzdano provjeriti da su klinci tih godina dobijali ime u Veležovu čast. Za život cijeli dobijali ime kako samo može u Mostaru, a da ima neko posebno značenje, to kultno, pitomo ime – “ Rođeni “.
Za 14 godina, tačnije od 1972. pa do 1986. Velež je iz svojih redova iznjedrio pet asova, koji su ponijeli titulu najboljeg fudbalera SFRJ i koji su sasvim izvjesno obilježili jednu epohu jugoslovenskog fudbala: Duško Bajević (najbolji fudbaler SFRJ za 1972.), Enver Marić (1973.), Džemal Hadžiabdić (1976.), Vahid Halilhodžić (1978.) i Semir Tuce (1986.). Koji klub se s time može pohvaliti ?
Bio je to klub, koji je za vrijeme SFRJ, a od bh. predstavnika, odigrao najviše utakmica u Evropi (28), a 1989. na UEFA rang listi najboljih klubova Evrope bio plasiran na (43) poziciji. To je najdalji domet nekog bh. kluba svih vremena po rangu UEFA-e . Veležu su u leđa gledali giganti poput Evertona (rang 100), Olimpik Marseja (115), Napolija(125), Borusije Dortmund (158), Aston Vile (200)…
I onda je došao 15. mart 1992. Tužna sudbina slavnog kluba počela je upravo tada, kada je Velež kao domaćin pobijedio sa 2:0 Zemun, na kultnom stadionu Pod Bijelim brijegom. Niko nije ni slutio da će to biti i posljednji domaći meč Veleža u Prvoj ligi SFRJ. Nedugo nakon toga je uslijedio i nesretni rat, te sveukupno protjerivanje kluba sa stadiona gdje je stekao slavu i postigao svoje najveće uspjehe.
Obnova kluba počela je 1994. u veoma teškim uslovima, bez ijedne čestite lopte, dresa, kopačke, igračkog kadra i ono najosnovije – fudbalskog igrališta.
Ono što se s Veležom događalo u posljednjih dvadeset i kusur godina, moglo bi stati u samo jednu rečenicu: noćna mora. Klub je bio stalno na raskrsnici u iščekivanju nekakvog čuda, preživljavajući, isključivo, zahvaljujući navijačkom entuzijazmu i energiji. Veležova propast nije isključivo vezana za nedostatak novca i raspad Jugoslavije. Propast Veleža je vezana za to što niti jedna politika u BiH ne može da iskoristi simbolički kapacitet Veleža u svoju korist. Radničko sportsko društvo Velež, njegovi crveni dresovi, petokraka na prsima i u grbu, jesu stvari sa kojima ljudi iz vlasti ne znaju šta bi. Zbog toga je Velež bio prepušten propadanju i to je tužna priča o velikoj ljubavi. Velež, njegovi navijači i oronulo Partizansko groblje su jedini preostali trag jugoslovenskog antifašizma u gradu.
U zemlji gdje je sve, pa i fudbal, još uvijek u funkciji nacionalnih političkih projekata, ovakvo interpretiranje stanja u i oko kluba prolazilo je uglavnom uz prešutno odobravanje većeg dijela javnosti, koja je manje-više pasivno posmatralo Veležovo umiranje. Velež je bio žrtva. Uz sve objektivne vanjske probleme i dugogodišnji nerad upravljačkih struktura, dovelo je klub u poziciju kada se dalje jednostavno nije moglo. Bilo je pitanje opstanka ili gašenja kluba.
U ljeto 2016. zahvaljujući angažmanu sadašnjeg Veležovog trenera Ibre Rahimića (sredinom i finišom osamdesetih fudbaler Veleža), i prije svega podršci navijača okupljenih oko navijačke grupe “Red Army“ i Udruženja građanja “Mostarski Rođeni“, oformljen je novi Nadzorni odbor u koji su ušle igračke legende – Enver Marić, Džemal Hadžiabdić i Duško Bajević – a klub je preuzela grupa lokalnih privrednika na čelu sa Šemsudinom Hasićem.
Za nešto više od godinu dana upravljanja klubom, Hasić i kompanija ne samo da su uspjeli ojačati prvi tim, koji je izborio opstanak u Prvoj ligi FBiH, nego su vlastitim altruizmom, pogotovo u vraćanju nagomilanih dugova, izgradnji infrastrukture i ulaganju u Omladinsku školu fudbala, za Velež učinili više nego sve poslijeratne uprave zajedno.
Ono što je najbitnije, Šemsudin Hasić u Velež nije došao zbog lične prirode, nego da spasi i napravi evropski klub. Po njegovom dolasku u klubu je krenula totalna transparentnost. Svaka marka koja uđe u Velež ide u blagajnu, potom na žiro račun kluba i onda se transferiše novac tamo gdje je najpotrebnije.
Hasićeva izjava sa održane “Crvene noći“ u Zürichu – “Imamo pravo da se borimo za Velež, da mu dajemo individualno svi svoju snagu, i da on bude dio svih nas. U Velež sam došao zbog stanja u klubu i mogućnosti gašenja poslije 94 godine postojanja. To je bio motiv koji je mene podstakao da se primim uloge jednog od rukovodećih ljudi u Veležu. Zatečeno stanje je bilo teško. Velež je bio uništen po svim linijama, igračkim, infrastrukturnim, finansijskim. Danas je situacija puno bolja, klub je stao na noge, imamo viziju i mislim da ćemo svakim danom biti sve jači“ – često se prepričavaju ove riječi po gradskim kuloarima, a samog Hasića se već sada poredi s Josipom Jolom Musom, vjerovatno najuspješnijim Veležovim predsjednikom od njegovog osnivanja.
Kolo prije kraja prvenstva u Prvoj ligi FBiH Velež je osigurao titulu prvaka i povratak u Premijer ligu, gdje mu je po renomeu, tradiciji i mjesto.
Hasić je vizionar, po dolasku na poziciju predsjednika, u jednoj teškoj situaciji, govorio je da će Velež s vremenom i svojim navijačima vratiti stari sjaj, vratiti se na staze slave, a oko 2000 hiljada navijača Veleža na gostovanju u Visokom su svjedoci tome.
Izuzetna ljubav i kohezija vlada između kluba i navijača. Naravno, i armije navijača širom svijeta koja prati crveni tim. Ekspedicija i kolektiv Veleža dočekani su u Mostaru na nivou najvećeg evropskog velikana. To je Velež, to je Šemsudin Hasić, nova ikona navijača, novi Jole Musa, čovjek starog, dobrog, poštenog kova.
Odbranio je klub od politike i interesa, privredni uspjeh gradio je na vlastitom radu, znanju i upornosti. Velike stvari se uvijek ostvare uz pošten i predan rad sa dovoljno karizme, a Hasić je, defintivno, ima. Veležovi navijači su ponosni na svoj klub, svog predsjednika i složno kažu: “Mostarskog diva probudio je Šemso Hasić“.
(sportske.ba)


28.05.2019.

Veliki tetrijeb


Zapravo, fotograf Audun Rikardsen je imao namjeru da fotografiše Steinadlera, Zlatnog orla, (Aquila chrysaetos),  a onda je na granu ispred fotoobjektiva sletio veliki tetrijeb (Lyrurus tetrix).
Svu opremu fotograf je postavio na stijenu, kameru sa blicom i senzorom pokreta, koja snimljene fotografije trenutno šalje na njegov mobitel.
Rikardson živi u blizini, a radi na univerzitetu Tromsø. Trebalo je skoro dvije godine da grabljivac sleti na granu ispred kamere. Iako je namjera bila fotografisati nešto drugo, fotografija je pobijedila na konkursu Akademije nauka u Kaliforniji.
Za nagradu nije morao biti orao, makar bio i zlatni.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
27.05.2019.

Sa stranice Cidom – Napredak


Novoosnovanom domu za đake (konviktu) dano je ime “Kralj Petar Svačić”, međutim prvobitna namjena ovoga zdanja bila je društveni dom (kasnije Zakladni dom) Hrvatskoga potpornog društva Napredak u Mostaru.
Odluka o izgradnji društvenog doma donesena je na skupštini od 9. oktobra 1904. g., a već 4. juna 1905. g. za tu namjenu se kupuje zemljište u Liska ulici. Uza sve poteškoće, kuća je ipak dovršena 1906. g. U septembru godine 1919. zbog velikog priljeva seoske djece na školovanje i potrebe njihova smještaja, žurno su se morala isprazniti dva stana u „Zakladnom Domu”. Od tada se Zakladni dom postupno pretvara u konvikt. Zbog nedostatka adekvatnog smještaja za veliki broj đaka iz okolnih mjesta Dom se godine 1926. adaptira i nadograđuje za još jedan kat. Već početkom školske godine 1927./1928. mogle su se koristiti sve prostorije. U njemu je od početka rada ukupno bilo smješteno više od 1350 učenika. Napredak je imao svoju arhivu, knjižnicu, čitaonicu i suvremene učionice, te svoj vrt i farmu, kao i sve što je potrebno za normalan život učenika. Konvikt je radio bez prekida sve do 1942. g.
Nakon Drugog svjetskog rata zgrada je konfiscirana i pretvorena u Dom zdravlja koji je bio u funkciji sve do ratnih djelovanja 1992. g.

Fotografija: Zgrada HKD Napredak neposredno nakon izgradnje, 1907. g.
(Tibor(cidom)

Lijep tekst i lijepa zgrada, vidljiva i danas. Zgrada je nakon rata vraćena Napretku, i danas u dijelu prostorija djeluje podružnica Napretka, ima i novu, prilično obimnu knjižnicu. Uzgred rečeno Napredak je u toku svoga djelovanja od 1904. do 1949. (kada je ukinut) stipendirao 16.000 učenika i studenata. Mađu njima su bili nobelovci Ivo Andrić i Vladimir Prelog, slikar Ismet Mujezinović i brojni drugi poznati ludi širom Bosne i Hercegovine. U arhivu Napretka pronašao sam imena više od 40 imena mojih Brotnjaka koji su bili stipendisti Napretka, a mnogi od njih su završili fakultete zahvaljujući toj potpori.
(JureBeljo/facebook)

Pri obnovi Starog mosta izdvojeni su novci i obnovljeni su i konvikt HKD-a Napredak, Vakufski dvor i Vladičin dvor. Po jedan objekt iz sva 3 naroda su uspješno rekonstruirani 2004 godine.
(MarojeLukasović/facebook)

27.05.2019.

Lucky Luke ponovo u sedlu, ali biciklističkom



On još uvijek nosi svoj bijeli kaubojski šešir. Cigaretu mu je crtač već odavno izbrisao, a umjesto nje u usta stavio bezopasnu slamku.
Lucky Luke se ponovo vratio.
Sada je brži nego ikada. Vozi biciklo. Novi nastavak stripa „Lucky Luke sattelt um“ je homage berlinskog crtača Mawila  junaku, koga je 1946. godine prvi nacrtao Belgijanac Morris.
Mawil je rođen 1976. godine u istočnom Berlinu, i vrlo rano počeo precrtavati svog Lucky Luka, iz knjižice svoga prijatelja, kome je baka sa zapada poslala knjižicu u paketu sa dvostrukim dnom. Već tada je Mawil inhalirao mnogo toga od legendarnog Morrisovog vica, koga je kasnije slijedio, takođe, i Goscinny, suvereno i smiješno,  i sve to prenio u sadanašnjost. Već na prvi pogled može se zaključiti da je lik crtački, potpuno drsko preuzet, Lucky Luke sa bubuljastim nosom, i škiljavim očima, kao i Jolly Jumper, koji sada izgleda kao dječije strašilo.
Kauboj, uvijek spreman da pomogne, sada vozi biciklo sa lancem. Kriminalna braća u žutim majicama, Daltoni, nažalost, nisu tu. Ali, Mawilov Luke budućnosti ima puno drugih problema i pouzdano, sad čisti sve protivnike moderne mobilnosti, koji mu se nađu na putu.
Lucky Luke je kod nas poznatiji kao Talični Tom ili Srećko Munja.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
27.05.2019.

Tvorac povratka “Rođenih”


Ličnost dana: Ibro Rahimić

Kada je spuštena zavjesa na tadašnju premijerligašku sezonu u maju 2016. godine, Velež je bio "ni na nebu ni na zemlji. Ponovo je postao prvoligaš, uprava se tražila, igrački kada je bio više nego skroman.
Crna serija se nastavila i u Prvoj ligi FBiH, mostarski fudbalski velikan je ostao na dnu, kao u najgoroj noćni mori navijača ovog kluba, najgori mogući scenarij se razvijao.
“Rođeni” su bili na dnu tabele, nova uprava je pokušavala spasiti što se spašiti može. A onda je imenovan novi šef stručnog štaba, iz ekipe Mladosti u Mostar je u drugom mandatu stigao Ibro Rahimić. U tom trenutku za većinu ljubitelja fudbala u BiH to je krajnje neočekivan, riskantanatn, poprilično hrabar potez.
No, odličan Rahimićev rad tokom cijelog ovog perioda krunisan je jučer kada se Velež pobjedom u Visokom vratio tamo gdje mu je i mjesto, u Premijer ligu.
Rahimić je rođen 17. aprila 1963. godine u Mostaru. Igračku karijeru je počeo u Veležu, nakon čega su uslijedile četiri sezone u Leotaru, pa povratak u “Rođene” s kojima je igrao finale Kupa Jugoslavije 1989. godine, odnosno sezonu ranije osminu finala Kupa UEFA-e. Pored Veleža i Mladosti jedno vrijeme je proveo i na klupi Sloge iz Ljubuškog.
(avaz/26052019)
26.05.2019.

Igrači Veleža dočekani uz pjesmu i bakljadu







fotosi: NovaSloboda.ba

Slavlje je krenulo još u srijedu, a danas kad je matematički osiguran plansman u Premijer ligu BiH, euforiji navijača Veleža nije bilo kraja.
Autobus s igračima iz Visokog dočekan je noćas na sjevernom ulazu u Mostar, pored naselja Zalik. Mnoštvo Mostaraca došlo je da dočeka svoje šampione, a posebna atmosfera nastupila je kad su iz Visokog pristigli prvo najvatreniji navijači, a potom i autobus s igračima
Zapalile su se baklje, stotine njih, krenula je pobjednička pjesma. Navijačima su se pridružili i igrači, a prednjačio je kapiten Zvonić.Orile su se neke nove pjesme, ali neke kojih se sjećaju navijači Veleža još iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Podsjećamo, Velež je pobjedom protiv Bosne u Visokom (0:2) i matematički, kolo prije kraja, osigurao povratak u Premijer ligu. Od početka je to bila trka sa sarajevskim Olimpikom koja je na momente izlazila iz sportskih okvira.
Pravo slavlje uz cjelodnevni program planirano je za posljednje kolo, ono naredne subote. Tada u Vrapčićima gostuje Igman iz Konjica, a u Mostaru se očekuje obaranje rekorda posjećenosti stadiona Rođeni.
Velež se nakon tri godine vratio u društvo najboljih nogometnih timova naše zemlje. Kruna je to projekta kojeg je s predsjedničke pozicije predvodio Šemsudin Hasić, a s trenerske Ibro Rahimić.
26.05.2019.

Klub raje, ljubavi, prkosa i ponosa


Mostarski Velež je simbol prkosa, ponosa i antifašizma.
Klub koji je protjeran sa stadiona koji je u ratu postao mjesto odakle su njegovi navijači odlazili u konc logore, uspio je sve preživjeti.
Velež je od danas i zvanično povratnik u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
Čestitamo ROĐENI!
"Klub ljudi čiji obraz ne možeš kupiti, čije uspomene ne možeš izbrisati.
Ljudi kojima ne možeš lagati.
Velež Mostar, klub raje, ljubavi, ponosa i prkosa.
Klub svih nas."
(tacno,net)
26.05.2019.

Rođeni, šampioni čistog obraza!

šampioni čistog obraza

pod visočkom piramidom





(fotosi NovaSloboda, Visoko, klix)


Transparent navijača Bosne “Rođeni, šampioni čistog obraza!”, kojim su danas na stadionu Luke u Visokom dočekali igrače i navijače Veleža, najljepša je viđena čestitka na našim stadionima i potvrda da su Rođeni znanjem i kvaltetom došli do titule prvaka i plasmana u najelitnije društvo. Istovremeno, taj transparent je i poruka FS FBiH, sudijskoj organizaciji i FK Olimpik da ni pored svih nečasnih i prljavih radnji nisu uspjeli spriječiti neuništivi Velež i njegove fanatične navijače da se vrate tamo gdje im je i mjesto. Velež je i danas pokazao da je više od fudbalskog kluba, to je simbol koji se voli od prvog majčinog mlijeka pa do groba. I malo ima klubova, ne samo na našim prostorima, koji se tako fanatično i iskreno voli.
Velež je slavio u Visokom i kolo prije kraja prvenstva i zvanično postao prvak Prve lige FBiH. Skoro 3.000 gledalaca, među kojima je bilo najviše Veležovih navijača, u delirijumu je proslavio golove Fajića i Ovčine, a iz grla navijača orile su se pjesme i skandiranja.
(novasloboda.ba)
26.05.2019.

Velež ponovo u društvu najboljih












Prva liga FBiH, 29. kolo:

NK Bosna Visoko - FK Velež 0:2

NK Bosna: Sirćo, Vignati, Džafić, Velić, Muharemović, Čiva, Pandžić, Jusić, Bešić, Čomaga, Cibra.

FK Velež: Bobić, Mešanović, Zvonić, Ćosić, Ovčina, Fajić, De Oliveira, Brandao, Osmić, Ferreyra, Vehabović.

Velež je bolje otvorio meč, prijetio preko Ćosića i Fajića, no i domaći se nisu lako predavali.
Mostarci su imali veliku podršku armije navijača, a poveli su u 36. minuti kada je Nusmir Fajić matirao mladog golmana Bosne Amara Sirću.
Tek što je počeo drugi dio sve je bilo riješeno. Ovčina je zaobišao Sirću i pogodio za 2:0.
Bilo je jasno da će tri boda put Mostara i da će gosti na kraju slaviti titulu prvaka.
Zaprijetio je nakon toga i Fajić, ali ostalo je 2:0.
FK Velež je tako kolo prije kraja ovjerio titulu, a pehar pobjednika Rođeni će podići naredne subote protiv Igmana na svom terenu.
(sportsport)

26.05.2019.

Sa stranice Cidom: Različite namjene i imena jednog objekta, danas ruševine



ratne rane

Mnogi Mostarci nikad nisu čuli za toponim Džinovina, kao ni za zgradu Divizije, a oni mlađi vjerujemo da ne znaju za izraze ZE-MA ili NA-MA, i još manje pretpostavljaju da se radi o jednom te istom pojmu.
Džinovina je dobila ime po Džinovića hanu, svratištu i odmorištu koji se nalazio sve do 1896. g. na mjestu omeđenom Glavnom i Srednjom ulicom, te ulicama Telčevom i Hanskom (danas Šerifa Burića). Bio je to najveći mostarski han za vrijeme Osmanskog carstva, a koji se sastojao od hanske zgrade, pomoćnih štala i velike prostrane avlije. Cijeli blok bivšeg hana Džinovina sa zgradama i zemljištem je kupio Mujaga Komadina 1898. g. i na njegovim temeljima 1900. g. podigao veliku trokatnicu. Na pročelju te zgrade Mujaga je namjeravao postaviti reljef bosanskoga grba (savijena ruka s nožem u ruci). Međutim, tadašnje austrijske vlasti nisu mu to dozvolile tražeći da se umjesto bosanskog postavi austrijski grb. Nakon dugih pregovora načinjen je kompromis i to tako što su u ugrađene medaljone bosanskog grba umetnuti njegovi inicijali MK (Mujaga Komadina), a koji su se tek nedavno ponovno ukazali nakon što je zgrada zapaljena u zadnjem ratu.
Mujaga je 1920. g. taj objekt prodao bogatoj mostarskoj obitelji Peško. Pred početak II. svjetskog rata u prizemlju te zgrade bilo je otvoreno kino Korzo, a nakon rata je u cijelom prizemlju zgrade otvorene su preteče današnjih robnih kuća – ZE-MA (zemaljski magazin) koji je kasnije promijenio naziv u NA-MA (narodni magazin).
Zgrada je izgrađena u secesijskom stilu po projektu Josipa Vancaša, a Mujaga ju je iznajmio austrougarskoj vojsci te je služila kao „K. und K. militer comand“, odnosno Carska i Kraljevska vojna komanda, tako da je u narodu odmah dobila ime zgrada Divizije.
U pedesetim godinama prošlog stoljeća u njoj je jedno vrijeme bila smještena učiteljska škola, pa zatim osnovna, a sve do pred ovaj rat i Skupština općine. U podrumskim prostorijama sa sjeverne strane građevine funkcionirala je dugi niz godina tzv. fronta.

Od 1994. g. ova zgrada, uvelike oštećena u zadnjem ratu, stoji neobnovljena i polako propada.

Fotografija: Crtež zgrade divizije iz projekta Josipa Vancaša 1898. i Grb i natpis za vojnu komandu 2012.
(Tibor/cidom)

26.05.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Koliko različitosti samo na jednoj slici. Jedan stari kineski jedrenjak pristaje na pristanište u Hong Kongu, a jedna moderna djevojka, zauzeta svojim mobitelom, nekoga očekuje, ili ne primjećuje…

Vrijeme je Ramazana, Jedan dječak traži mušterije za Bolani (somune), u Mazar-e-Sharifu u Afganistanu.

Na sportskom događaju „World Surf League“ na Baliju, australijski surfer Julian Wilson pokazuje svoje umijeće na dasci.

Jednog kišnog dana u Hong Kongu, trajekt stiže po redu vožnje u pristanište koje se nalazi ispred kulisa ogromnih gradskih skylajna.

Slika Leonarda da Vincija „Poslijednja večera“ je godinama restaurirana, pod vođstvom Pinin Brambilla. Pet stotina godina nakon smrti umjetnika, posjetioci svojim mobitelima prave uspomenu na posjetu Santa Maria delle Grazie u Milanu, Italija.

Jedrenjaci i brodovi učestvuju u svečanoj paradi povodom 830. rođendana Hamburške lučke tvrđave. U pozadini se vidi Elbe filharmonija.

Pred obalama Libana, kod grada Sidona, upravo je u more odbačen jedan rashodovani vojni helikopter. U nekim, na ovakav način odbačenim helikopterima, ili avionima, trebali bi se nastaniti korali, i kako kažu, na taj način obogatiti podvodni život.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
25.05.2019.

Putopisci novog doba - New York Times o ljepotama BiH: Zemlja u kojoj se budi uspavana ljepotica




(tekst koji slijedi objavljen je na portalu klix.ba dana 20. maja 2019.)

Nekada davno, u jednoj zemlji daleko, daleko, stajali su smaragdni vrhovi tkani kristalnim rijekama, obronci brda ograđeni kamenim selima i kanjoni kojima su se uzdizali uzvišeni mostovi prema nebesima. Ovo čarobno područje čak je imalo prikladno očaravajuće ime - Bosna i Hercegovina, jednako melodično kao Narnia, Utopia ili Shangri-La, svjetovi koji postoje u mašti, a ne na kartama. Ali Bosna, naravno, nije baš bajka, piše New York Times u svojoj reportaži.
Reporterka uglednog američkog lista obišla je našu zemlju koju opisuje kao mjesto u kojem se budi uspavana ljepotica.

"Više od 20 godina nakon što je rat uništio ovu ovu prekrasnu zemlju na Balkanu, pisac istražuje njenu vjeru i izazove historije", navodi New York Times.

Kako piše američka novinarka, dugotrajni ožiljci u BiH podsjećaju na zlo koje se dogodilo, ali, kako piše, koje su činili susjedi i prijatelji, a ne čarolija neke zlobne vještice.

"Ipak, u Bosni sam našala pejzaž koji se uklapa u platonske ideje bajke. Mogla bih se više povezati sa ovim krajolikom, nego onim iz bajki mog djetinjstva. U vrijeme kada je veliki dio Evrope napunjen sumnjom o mojoj vjeri kao stranom entitetu koji probija svoje obale, došla sam u Bosnu da vidim kako bi mogla izgledati domaća muslimanska zajednica, sa 500 godina historije ukorijenjene u srcu Europe", piše reporterka Sarah A. Khan.

Ona je posjetila nekoliko gradova u BiH o kojima piše u svojoj reportaži. Kako kaže, oduševljena je toplinom ljudi u Sarajevu, čarolijom Baščaršije, ispreplitanjem austrougarske i osmanske historije, Vijećnicom...

"Bajka se nastavila dok sam putovala prema jugu zemlje u Hercegovinu gdje su se krševiti vrhovi, šume i rijeke mogli ovjekovječiti u ilustracijama za 'Uspavanu ljepoticu' ili 'Pepeljugu'. Molila sam se u Šišman Ibrahim-pašinoj džamiji u Počitelju, šarmantnom kamenom selu koje se spušta niz konture strme litice. U Blagaju, u derviškom manastiru iz 15. stoljeća iznad rijeke Bune, čitao sam arapski "hu", običan sufijski zikr", piše Khan.

New York Times preporučio je i nekoliko hotela u našoj zemlji sa povoljnim cijenama i dobrim lokacijama.

Uvidjevši situaciju u državi, bogatstvo prirodnih ljepota i burnu historiju, Khan svoju reportažu završava riječima: "Sjedeći na zapadnoj litici Mostara, slušajući poziv za molitvu kako odjekuje iznad mosta koji se rasplamsao ispod neba, bila sam očarana. Na trenutak sam dopustila sebi da se prepustim fantaziji i zamislim kako sam u bajci te da će Bosna konačno dokučiti ono 'sretni do kraja života'", zaključila je Khan.

Njenu kompletnu reportažu možete pročitati na New York Times.


fotografije: New York Times, 19. maj 2019,

(klix)

25.05.2019.

Sa stranice Cidom – Zadračena stara ćuprija


Nisu podjele izum naših dana, jer u borbama za vlast, padalo je to na pamet i moćnicima iz prošlih stoljeća. Tako je svađa dva imenjaka dovela do pravog rata među građanima. Neprijateljstva su započela još 1802. g., kada Aliaga Voljevica – ajan (velikaš, prvak) Blagaja, sa svojim ljudstvom zauze Konak i utvrdu s topovima, kao i cijelu zapadnu stranu Mostara. Vidjevši da mu je protivnik nadmoćniji, prvi čovjek Mostara Aliaga Dadić, priznao mu je pobjedu, uvjerivši protivnika da otpusti trupe. Blagajski Aliaga naivno to i učini, na što Dadić sa svojim ljudima zauze Konak i napuštenu utvrdu, a Voljevica jedva spasi život bjekstvom. Tih dana Mostar bijaše podijeljen u pravom smislu te riječi, jer su se i građani razvrstali na Dadićevce i Voljevčeve simpatizere.
Sedam godina nakon ovoga, Aliaga Dadić pobijedi Gavran kapetana od Počitelja i poveća svoj ugled do nebesa. Inače je Dadić slovio kao zaštitnik kršćana u Mostaru, tako da Stambol postade zabrinut zbog ovako naglog uspona ovog „ćafira“, te posla Sulejman pašu s regularnom vojskom protiv njega. Međutim, Dadić odbaci Sulejman pašu s vojskom natrag u Nevesinje. Ubrzo nakon toga Dadić naprasno umrije – pričalo se da je osmanska vlast pronašla način kako ga potajno ukloniti, te ga je otrovala.
Neznani kroničar bilježi još jedan slučaj podjele prouzročene svađom velikaša. Godine 1815. u Mostaru su se vodile žestoke borbe za prevlast svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima. Dvije zavađene strane su predvodili Hadži Muharemaga Hadžiselimović zvan Peštela i Salih beg Bakamović. Mostar je podijeljen na dva zaraćena dijela, a tada je i Stari most pregrađen, tako da je prelazak preko njega bio jedno izvjesno vrijeme potpuno onemogućen. Mostarci su dugo nakon ovoga opisivali to vrijeme kao „vakat kad je Stara ćuprija bila zadračena“.

Fotografija: Na Starom mostu 1908. g.
(Tibor/cidom)
25.05.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike sedmice


Kako izgleda kad sunce izlazi preko ostrva Coquet, malog ostrva uz obale Northhumberlanda, u Velikoj Britaniji, vidi se na slici u prilogu.

U Guzaru, u Afganistanu, vojnici Nacionalne armije, mole, dok čekaju vrijeme početka iftara.

U Cannesu u Francuskoj, otvoren je ovogodišnji Cannes Film Festival. Na crvenom tepihu, naravno, bile su prisutne brojne zvijezde, i istovremeno se pobrinule za mnogo različitosti.

U Bonnu, Njemačka, umjetnik Ottmar Horl je na Trgu pred katedralom u Bonnu, ispod spomenika Ludwigu van Beethovenu, postavio više od 500 jedinstveno dizajniranih, oko jedan metar visokih Beethovenovih figura, izlivenih od posebne vrste plastike.

Tokom Azijskog kulturnog festivala u Pekingu, u Kini, redovno bude izveden ples ruku, „Silk Road Blossoms“, „Put svilenog cvijeća“, sa ogromnim brojem učesnika.

U Seoulu, u Južnoj Koreji, jedan čovjek pokušava da jede, sa zaštitnom maskom na licu, kako bi ukazao na probleme zagađenja vazduha u glavnom gradu ove zemlje.

U Karakasu, Venezuala, čovjek nosi bocu plina, koju je obezbijedila vlada, po cijeni od 0,13 dolara. Više od 3 miliona Venecuelanaca napustilo je svoju zemlju posljednjih godina zbog rastuće političke i ekonomske krize.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.05.2019.

Šipak (nar)





Od cvata do zrelog ploda....njegovo veličanstvo ŠIPAK , nar ili mogranj, lat. Punica granatum jedna je od najstarijih kultivisanih voćki. Porijeklo vodi iz Persije, a spominje se u skoro svim religijama. Negdje se spominje kao "vladar jeseni" , "zrnasta jabuka", a negdje kao "rajsko voće" koje je raslo u vrtu Adama i Eve (Adema i Have). U monoteističkim religijama simbolizira okupljanje individua oko jedne vjere baš zbog mnoštva zrnastih plodova okupljenih u jednoj voćki. U posljednje vrijeme velika je pažnja nutricionista okrenuta prema šipku i njegovim ljekovitim svojstvima. Povoljno djeluje na obrambeni mehanizam tijela, krvne žile, pritisak, čisti krvne sudove od loših masnoća, bogat je antioksidansima, te zbog toga je veoma dobar za prevenciju protiv karcinoma. Muhamed a.s ga spominje kao voćku koja čisti organizam od mržnje.
(Emica/facebook)

24.05.2019.

Sa stranice Cidom – Vile na kraju grada



U susjedstvu Fesslerove vile, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, grade se i druga reprezentativna zdanja poput kuće mostarskog gradonačelnika Mujage Komadine i trgovca Mihe Peške. Miho je bio iznimno uspješan i poduzetan trgovac pa kupuje brojne nekretnine, veći broj kuća i poslovnih objekata, kao i velike površine poljoprivrednog zemljišta. Između ostalih gradi i ovu vilu na Rondou, koja dobiva naziv „Gusti“, a Mostarcima je poznata kao Peškina vila (danas je u prizemlju smješten dio Hypo banke). Još jedna vila je u to doba izgrađena - vila s kulom vlasnika Mehmeda. ef. Spahića izgrađena 1908. g. u ulici Pijesak (danas Kraljice Katarine), poznata među Mostarcima i kao Vatrogasna kula, (zovu je i Pavlovića kuća), premda s vatrogastvom nema nikakve veze, prozvana tako zbog izgrađenog tornja koji strši ponad kuće. U vrijeme gradnje ove vile u cijeloj ulici nije bilo ni jedne kuće.

Fotografije: Rondo 1906 s vilama Gusti (Peškina) i panorama gdje se vide neki objekti kao i vila Spahić.
(Tibor/cidom)

24.05.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike sedmice


Francuska slavi jedan rođendan: Eiffelov toranj je napunio 130 godina, „Bon Anniversaire“, dragi Eifellov toranje, znak raspoznavanja Pariza osvijetljen je tim povodom u punom sjaju. Tri večeri su mještani i turisti mogli uživati u posebnom ugođaju.

U Eagle Passu u SAD, jedan granični službenik pomaže sedmogodišnjem dječaku da izađe iz vode, nakon pada sa splava na rijeci Rio Grande. Svake godine, stotine hiljada ljudi bježe od nasilja i siromaštva u Centralnoj Americi, pokušavajući se dokopati SAD.

U Nurnbergu, u Njemačkoj, tokom narodne svečanosti pod nazivim Nurnberg Volksfest, svjetski poznata trupa „Geschwister Weisheit“, Braća mudrosti, predstavila se show programom superlativa. Nirnberški fest ove godine obilježava 100 godina postojanja.

U isto vrijeme u Hamburgu, Njemačka, održavao se Hafenfest, Lučka svečnost i tim povodom kruzer „Aidaperla“ je uplovio u rođendansku luku. Rođendan luke Hamburg smatra se najvećom  lučkom svečanosti na svijetu.

Greške tokom izvlačenja brojeva lotoa nisu baš tako česte, ali se, ipak, dešavaju. Ovog puta, desilo se tokom izvlačenja brojeva njemačkog lotoa. Peta kuglica sa brojem 1 ispala je zajedno sa četvrtom, kao što se vidi na slici. Izvlačenje je ponovljeno, uz pomoć rezervne mašine, koje stalno stoji spremna, u slučaju sličnih nezgoda. E sad je pitanje, kako su se osjećali svi oni koji su do ovog trenutka imali sve pogođene brojeve.

Kako to izgleda kada u osnovnoj školi u Lianyungangu, u Kini, osnovci uče „mentalnu aritmetiku“, vidi se sa slike u prilogu.

U Meldonu, u Velikoj Britaniji, dvije prigodno obučene žene učestvovale su na godišnjem „Maldon Mud Race“. Tu se radi o dobrotvornoj manifestacoiji, tokom koje učesnici moraju puzati kroz blatnjavo korito rijeke.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
24.05.2019.

Opasan trend










Da li instagram postaje opasan? Stotine parova putujući svijetom, rizikuju živote kako bi napravili savršeni fotografski snimak. Jedan od takvih je svakako snimak dvoje mladih ljudi, u raznim pozama, kako vise iz voza koji se kreće.
Snimci u prilogu pripadaju portugalskom paru blogera Raquel i Miguel.
Par je zapalio trend, i dao ideju drugim parovima, koji ponovljaju sličnu stvar putujući vozovima širom svijeta. Osim parova, to već rade i usamljeni putnici, ukrcavajući se u isti plavi voz u Sri Lanki i ponavljajući slične viseće scene iz voza u pokretu.
Odmah su se javili i oni koji ovu pojavu posmatraju drugačije i napadaju počinioce zbog zanemarivanja opasnosti, kojoj se tom prilikom izvrgavaju. Mnogima nije jasno kako se može rizikovati život samo zbog jedne slike, i kako bi ista bila postavljena na društvene medije?
U mnogim kometarima se kritikuje ova pojava, jer se njom ohrabruju drugi da čine to isto.
Ludostima nikad kraja. A ni nesrećama izazvanih njima.
(dailymail)
(NovaSloboda.ba)
23.05.2019.

Sa stranice Cidom – Sudbina vile na Gumnu



Jedna od ljepših vila u Mostaru nalazi se na Rondou. Izgrađena je na nekadašnjem Gumnu, između Liska ulice i Štefanijinog šetališta. Njen vlasnik, inače građevinski poduzetnik, nije u Mostar doselio zbog zarade ili proširenja privredne djelatnosti, nego zbog sina. Naime, Eduardu Fessleru liječnici su preporučili Mostar prvenstveno zbog klime koja bi mogla pomoći liječenju bolesti njegova sina. Fessler 1897. g. u neobaroknom stilu gradi vilu za rezidencijalne i poslovne svrhe. Iste godine se gradi na početku Štefanijina šetališta zgrada gimnazije s jednim krilom, tako da su Fesslerova vila i Gimnazija bile prve kuće na Šetalištu između kojih su kasnije građene ostale. Međutim, on i njegova obitelj nisu dugo boravili u Mostaru. Odmah nakon smrti sina, Fessler prodaje vilu odvjetniku Mazziju i odlazi iz Hercegovine. Nikad se više nije vratio u grad u kojem je izgradio prelijepu vilu i izgubio sina. Vila kasnije prelazi u vlasništvo Rudnika mrkog uglja, a od 1977. g. u ovoj vili je sjedište rektorata mostarskog Univerziteta, a kasnije Sveučilišta.

Fotografija: Fesslerova vila 1900-ih i 2015.
(Tibor/cidom)
23.05.2019.

Izuzetno važna pobjeda Rođenih













fotosi portali: novasloboda, sportsport, klix, fk velež, Mirso

Prva liga FBiH, 28. kolo

FK Velež - NK Vitez 1:0

Sudija: Haris Halkić (Sanski Most)

Strijelci: 1:0 Zvonić (36’)

FK Velež: Bobić, Dario, Zvonić, Marques, Kuduzović (od 68’ Mešanović), Zeljković, Vehabović, Ćosić (od 63’ Berisha), Samardžić (od 51’ Ovčina), Brandao, Fajić

NK Vitez: Kragić, Imamović, Ćatić, Salihagić, Rovčanin, Topalović, Džaferović, Zec, Čakar, Gačan, Vujica.

Danas je Velež, na svom stadionu Rođeni, ugostio ekipu Viteza u 28. kolu Prve lige FBiH i slavio pobjedu rezultatom 1:0.

Bodreni od svojih vjernih navijača, fudbaleri Veleža današnjom pobjedom protiv Viteza i poraza Olimpika približili su se plasmanu u premijeligaško društvo. Šampionska fešta može početi, iako su do kraja prvenstva ostala još dva kola. I pored svih nepravdi, rijetko viđenih prljavština van terena, Rođeni su smogli snage da kvalitetom sve to nadmaše i da svojim vjernim navijačima u zemljii dijaspori podare titulu i plasman tamo gdje mu je i mjesto.

Velež je bolje otvorio susret, odmah počeo prijetiti, ali se na početku utakmice istakao golman gostiju.
Nusmir Fajić je nakon 15-ak minuta igre uspio zatresti mrežu gola Viteza, ali je njegov gol poništen zbog ofsajda.
Koji trenutak kasnije zaprijetio je i Vitez preko Rovčanina, ali promjene rezultata nije bilo.
Nastavila se, međutim, dominacija Veleža, a najopasniji po gol gostiju je bio Fajić. U 27. minuti je pogodio prečku, lopta se odbila i na gol liniju, pa Velež nije uspio stići do vodstva.
Ipak, Rođeni su u 35. minuti konačno probili odbranu gostiju. Vehabović je centrirao, a Zvonić glavom pogodio za 1:0.
Vodstvom Veleža se otišlo na odmor, a domaći su u dobrom ritmu nastavili i u drugom poluvremenu.
Zvonić je nakon 10-ak minuta igre u nastavku imao dobru šansu da povisi prednost Veleža, ali je golman gostiju odlično intervenisao.
Nastavile su se nizati šanse pred golom Viteza. Fajić je u 60. minuti šutirao, a odbijenu loptu nakon njegovog pokušaja u mrežu gola Viteza nije uspio pospremiti Ćosić. Pokušao je nešto kasnije Brandao, ali je golman Viteza ponovo bio na visini zadatka.
Velež je uspio privesti susret kraju i slaviti minimalnu pobjedu.

Bila je ovo izuzetno važna pobjeda Veleža s obzirom da je Olimpik kiksao u svojoj utakmici 28. kola. Velež je u ovo kolo ušao na prvom mjestu sa bodom prednosti u odnosu na Olimpik, a Rođeni sada, dva kola prije kraja sezone, imaju +4. Dakle, Veležu su u preostale dvije utakmice potrebna dva boda da osigura plasman u Premijer ligu BiH.
(sport)

23.05.2019.

Maraton XXL





Oni su trčali za one koji ne mogu. Na ovogodišnjem maratonu, pod nazivom „Wings for Life World Run“, održanom 5. maja, učešće je uzelo 120 hilkjada trkača, a trke su počele istovremeno na 323 lokacije u svijetu. Na slikama su maratonci u Zadru, u Hrvatskoj.
Prihod sa ove dobrotvorne trke upućuje se kao pomoć paraplegičarima. Prema pravilima trke, nakon pola sata za trkačima  kreće automobil, takozvani „hvatač“ i uzima one, koji ne mogu više. Najbolja žena je istrčala 53,72 kilometra, a najbolji muškarac 64,37 kilometara. Ukupno je bilo pretrčano 1,1 miliona kilometara, a prikupljeno je 3,5 miliona eura.
Već šest godina zaredom, „Wings for Life World Run“ nosi titulu jednog od najinspirativnijih događaja na svijetu. Podstiče na zajedništvo, inspiriše, motiviše i donosi pozamašnu dozu zabave. Svoje sedmo izdanje doživjeće 3. maja 2020. godine!
U trci mogu učestvovati apsolutno svi – bez obzira na to, da li se redovno bave trčanjem, ili su početnici, koji se nikada nisu bavili trčanjem.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
22.05.2019.

Priča o satovima









“Gospodo, mi radimo najbolje satove na svijetu” - u januaru prije 91 godinu, okupljenim trgovcima satova rekao je Hans Wilsdorf. predstavljajući Oyster, prvi vodonepropusni ručni sat, izum koji će obilježiti svijet satova zauvijek. Osnivač Rolexa, pun samopouzdanja, pokazao je švicarskim časovničarskim skepticima kako rješenje za nerješivo ipak postoji.
U Mostaru, u Rudarskoj ulici radnju ima sajdžija, urar Robert Šetka, od raje nazvanRoba, koji iznad svega voli te kucavice, brine o njima, popravlja ih. Prilikom posjete radnji uvijek se može vidjeti nešto novo, neki novi stroj, kao i oni stogodišnjaci, koji, kad ih Roba ugodi, zazvone kao kakva katedrala. Drugi opet odsviraju čitave melodije, a treći se zanesu klatnom pa najavljuju svaku četvrt, pola, i cijeli sat.
Prelijepi su oni i danas, naročito kad im se udahne život sa "novom osovinom, ilioprugom".
Slike u prilogu pokazuju šta se tu može vidjeti. svakako ne treba zaboraviti naglasiti da su pojedini "stogodišnjaci" na prodaju, kao i oni mali budilnici.
Uostalom vrijedi navratiti, pogledati, donijeti na popravku svoj sat, i na kraju krajeva, ugodno porazgovarati sa sajdžijom, ili urarom, kako vam odgovara.
(Gugo/Priče iz Mostara i Hercegovine)

(spagos)
22.05.2019.

Opet stranci – Musavat br. 2. iz 1907. godine


U časopisu Musavat, broj 2 iz 1907. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Opet stranci. Kako nam javljaju iz grada, ovdašnji špitalj (bolnica op. a.), čije je potrebe i namirnice sabdijevao duže vremena ovdašnji jedan gragjanin, povjerio je liferaciju jednom strancu koji je, vele, sve špitalje uzeo na se.
Tako je, kad treba plaćati poreze i vršiti dužnosti, onda nas nagju, a kad treba što zaslužiti, onda traže jabandžije”.
(Na slici: ulaz u Staru bolnicu 1910. ustupila Gordana Miletić Buzaljko)
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
22.05.2019.

Dronska pošta u Africi


Na slici se vidi upravo bačena pošiljka, sa paketom doza krvi, za jednu bolnicu u Ruandi.
Medicinske proizvode isporučuje kalifornijska firma Zipline, a krajem aprila je otvorena prva, od četiri predviđene centrale, sa ukupno 30 dronova.
Na taj način, Afrika je postala pionir u stvarima robotizovane „vazdušnepošte“, sa već isporučenih 13 hiljada paketa, težine do 1,8 kilograma.
Pola sata nakon narudžbe upućene putem SMS, dron stiže na mjesto isporuke, brzinom od 110 kilometara na sat, tamo baca pošiljku pomoću malog padobrana, i vraća se nazad.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
21.05.2019.

Mostar moj grad, knjiga 5, uskoro


Poslije Elvedina Nezirovića, jednog od najeminentnijih mostarskih književnika, rukopis Pete knjige iz edicije Mostar moj grad, pročitao je, pa nam i prigodnu ocjenu poslao Minja Bojanić, zasigurno jedno od najreprezentativnijih mostarskih novinarskih imena. U svojoj recenziji Zavičajna čitanka od zlata Minja, pored ostalog, piše:

„Čovjek je vazda dužan zavičaju“, zborio je davno jednom i sretni mi učitelj Džumhur, pod raskošnom mostarskom lipom na adresi Maslića 10. Pretpostavljam da su se ove mudre mantre držali i plemeniti tvorci evo već respektibilne monogarfske edicije posvećene Mostaru, pogotovo nakon što sam iščitao rukopis i ove, pete po redu, zavičajne - „zlatne čitanke“. Očito, raskošno bogati slojevi duhovnog i vaskolikog naslijeđa predaka, izvjesno i sve snažnije, neprestano prizivaju veoma blagotvornu disciplinu nasušne nam kulture sjećanja. Stoga, bez ustezanja i ne krijući iskreno ushićenje nad ovim knjiškim „putovanjem“ u relativno zapretanu nam prošlost, ostajem u dobroj nadi kako će i ova „saga“ o Gradu, baš poput pretekle žiške u pepelu davno usnulog ognjišta, uspjeti da rasplamsa dobrodošlu toplinu, makar i za zeru sretnije budućnosti našeg potomstva...

Hamica Ramić

21.05.2019.

Sa stranice Cidom – Zanimljivi detalji iz Kujundžiluka



Analizirajući stare fotografije Potkujundžiluka iz perioda od 1900-ih pa sve do 1957. g., često nailazimo na dva zanimljiva detalja koji su malo poznati čak i starijim Mostarcima, a da ne spominjem mlađi naraštaj. To su dva uzdignuta stepeništa od kojih se jedan nalazi na samom silasku od Velike tepe pa do početka Hendeka pred Starim mostom, i druge na spuštanju ulicom Kulluk do Potkujundžiluka. Otkud ta dva stepeništa tu? Kad su izgrađena? Kojim povodom? Kada su uklonjeni? Za vrijeme konzervatorskih radova na obnovi i zaštiti Starog mosta kao i cjelokupnog Starog grada (obje kule, Priječke čaršije, Hendeka, Potkujundžiluka, Male i Velike Tepe), koje su počeli još 1952., a završeni 1960. g., otkriveno je niz zanimljivosti o prošlosti ovog dijela grada. Po planu inžinjera Miloša Komadine iz 1900 godine, cijeli Potkujundžiluk se trebao nasuti i time postići horizontalnu ravan sve do Male Tepe. Malo je poznata činjenica da možemo biti zahvalni našem sugrađaninu, vlasniku objekta s trgovinom, Špiri Zecu, što Potkujundžiluk nije zatrpan cijelom svojom dužinom duboko ispod zamišljene linije plana, jer je poveo pobunu protiv toga plana. Time je bilo obustavljano dalje nasipanje. Onda je na tom mjestu nasip podzidan i napravljeno stepenište za silazak s tog novog, višeg nivoa u nasutom Hendeku, na za preko 2 metra niži Potkujundžiluk. Slično stepenište je bilo napravljeno na završetku ulice Kulluk, koje je bilo napravljeno kako bi se načinio svojevrstan most, ispod kojega je tekla odvodnja potoka Dronje, a koji se stvarao za vrijeme bujica, odvodeći tako vodu iz Suhodoline u Neretvu. Oba nasipa su uklonjena prilikom rekonstrukcije Potkujundžiluka 1960. g., a nivelacija je postignuta blagim padom, odnosno usponom.

Fotografije: zid stepeništa kod silaska s Velike tepe u Hendek, 1942. i stepenište kod hotel Evrope 1954.
(Tibor/cidom)

21.05.2019.

Nova definicija za kilogram






Na sastanku u Versaillesu u Francuskoj, zemlje članice Međunarodnog ureda za mjere i utege (BIPM) danas su glasale za odobravanje sveobuhvatnih promjena koje podstiču vitalne ljudske aktivnosti poput globalne trgovine i naučnih inovacija.
Međunarodni sistem mjerenja je dobio nove definicije za kilogram i druge važne mjerne jedinice. Na sastanku u Versaillesu u Francuskoj, zemlje članice Međunarodnog ureda za mjere i utege (BIPM) danas su glasale za odobravanje sveobuhvatnih promjena koje podstiču vitalne ljudske aktivnosti poput globalne trgovine i naučnih inovacija.
Naučnici su ranije redefinisali pojam mjerne jedinice mase kilograma putem matematičke konstante, za razliku od dosadašnjeg cilindričnog metalnog tega koji je služio kao bazna mjera. Dosadašnja definicija kilograma uvedena je 1889. godine, kada je svijet prihvatio da čvrsti cilindar od legure platine i iridija predstavlja tačnu i baznu mjernu jedinicu kilograma.
Riječ je o metalnom predmetu veličine loptice za golf, a strogo je čuvan u Međunarodnom uredu za mjere i utege u pariškom predgrađu Sevresu.
S obzirom da su naučnici utvrdili da cilindar gubi težinu, najvjerovatnije zbog plina koji se nalazio unutar cilindra prilikom njegove izrade, cilindar sada odlazi u penziju. Zamijeniće ga nova definiciju kilograma na bazi naučne formulacije, odnosno precizno postavljene matematičke konstante.
Zemlje su, također, jednoglasno odobrile nadogradnju tri druge važne jedinice: kelvina za temperaturu, ampera za jačinu električne struje i mola za količinu supstance.
Glasanje u Versaillesu bilo je praćeno gromoglasnim aplauzom nakon što je svaka od zemalja članica govorila da, kada su ih pitali za njihovu odluku.
(spagos)
21.05.2019.

Tenis u operi


Ko će biti pobjednik ovog meča: Giuseppe Verdi, ili Richard Wagner?
U Palau de La Musica Catalana u Barceloni, gdje se, inače, izvode opere, pozornica je preuređena u tenisko igralište.
S jedne strane, servira Rafael Nadal, broj dva svjetske rang liste, a preko puta njega je svjetski broj sedam, Kei Nishikori iz Japana. Gospoda su pristigla u grad, gdje nastupaju na Barcelona open.
Naravno, neće igrati ovdje, u zgradi opere: Ovo je samo jedno dešavanje u sklopu zagrijavanja gledalaca za turnir.
Inače, na kraju nije trijumfovao ni jedan od njih dvojice. Pobjednik je bio austrijanac Dominic Thiem.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
20.05.2019.

Dok smo sjedili


by Emica

Preturajući po uspomenama zajedničkog odrastanja, dok smo bili zadubljeni u samo naše uspomene, uz žuborenje Radobolje, glasno smo se kikotali, jedna drugoj upadale u riječi, da bi kikot prerastao u grohot.Odlutale smo u djetinjstvo, preplivavale Neretvu, ponovo smo pravile svoju prvu salatu ubravši iz bašte ono što je potrebno. Kad je salata spravljena, posjedali smo na sred avlije na kaldrmu,i direktno iz valjnika (ali stvarno iz valjnika) jeli.
U sred uspomena našli su se i Ibro i Ivica Škrabar, odnekud se stanjio Božo Kulaš na biciklu i od jednog dobio zalutali kamen u glavu.Ibro se krišom sakrio u odaju nene Bajgoruše, a da to niko nije znao. Ivicu je Đurđa hitro uvela u avliju uz njeno uobičajeno:"Ivice, Ivice, 'eb'o ti pas mater, ulazi u kuću!" Policajac Božo se dao u istragu, otišao i kod Bajgorića, a nena mu samo reče: "Svi su na poslu, ovdje nema djece, ako ne vjeruješ, preberi!"-ne znajući da se baš u njenoj odaju krije krivac.Još smo jednom provozale Dijanu u drvenim kolicima, a onda smo provirile u Volodera-araluk i počele se pitati iznova ne nalazeći odgovor. Naime, čudile smo se kako je bilo moguće da u dvije osrednje sobe i povečem hodniku stanuju dvije porodice?? Jedni su imali petero djece, a drugi troje, ukupno je dvanaest duša disalo u skućenom prostoru. Ali, živjelo se, družilo, djeca se igrala, poštivao se komšiluk. Uz nostalgičan uzdah zaključismo da smo imale baš divno djetinjstvo, ispunjeno dječijim radostima, cirlikom. Po prašnjavom trotoaru smo crtale i igrale stonogu, mlađe djevojčice su vukle kutiju od cipela u kojoj je bila potpuno opremljena soba i lutka krpenjača.Po kocki je poskakivao točak od bicikla kojim su upravljali muški pomoću savijenog žičanog upravljača. Malo stariji bi se okupili i pripremali za "Cvijetno korzo"
Ašov, kramp, lopata,
pijuk i kolica,
to je radni alat
svakog omladinca.
odjekivala je Lukom njihova pjesma koju su pjevali u stroju glumeći da su u povorci pri povratku sa radne akcije Banovići-Brčko.
Prisjećali smo se svake sitnice, prepričavali dogodovštine i shvatili koliko smo bogatstvo imali u druženju, kako nam je djetinjstvo protkano zajedničkim sjećanjima. Pogled nam istovremeno pade na jednu čudnu simbiozu drveta i kamena. Interesantno, isto kao da drvo raste iz kamena ili kamen izbija iz drveta. Zajedno čine tako skladnu harmoniju koja opstaje samo kao takva.Takve su i naše najranije uspomene. Samo kao zajedničke i opstaju. Isto kao i naše prijateljstvo, stvarano našim odrastanjem.
Drage moje , Azra i Dervo, hvala vam što ste dio zajedničkih priča koje još traju.
Emica, 19.maj 2015
(facebook)

20.05.2019.

Iz materijala za knjigu „Mahala Carina u Mostaru“ – Zid u sokaku Braće Krpo


Carina je već oko 1650. godine sa svojim sokacima bila potpuno formirana od svoje četiri mahale. Još uvijek ima zidova starih 400 godina, na slici sokak Braće Krpo je nekada pripadao Memi Hodžinoj mahali, a vodio od istoimene džamije (danas na mjestu objekat Hitne pomoći) prema Donjem putu. Najuži sokak na Carini od samo 1,50 metra, što je bila minimalna širina za prolaz konja sa tovarom sijena. U nekoj bolje organizovanoj i bogatijoj državi svi ovi zidovi bi bili zaštićeni kao kulturno i historijsko naslijeđe.
(Ahmet Kurt/facebook)

20.05.2019.

Sa stranice Cidom – Džamija na Raljevini


Između kraka Radobolje i današnjeg teniskog kluba nekada davno postojala je džamija zanimljive, ali i krvave prošlosti. Još prije 1631. g. ju je dao sagraditi Ali-hodža, a po njemu je i cijela mahala, koja je u to vrijeme bila prilično naseljena, nosila ime. Mahalu je narod tek kasnije prozvao Raljevina, jer su vlasnici velikih parcela zemlje 1770-ih na tom prostoru bila braća Abdi-baša i Hasan-baša Raljevići. U prošlosti se na Raljevini nalazio i jedan kameni mostić na dva luka koji je bio poznat pod imenom Raljevića ćuprija. Prilikom regulacije ovog dijela Radobolje most je zatrpan i na njegovom mjestu je sagrađen betonski.

Fotografija: Ali hodžina (krvava) džamija na Raljevini 1920-ih
(Tibor/cidom)

20.05.2019.

Kiša protesta


Njegov pogled je odlučan, a voda ga čini još hladnijim. Čovjek stoji ispod fontane, u koju voda dolazi iz jednog izvora ispred zgrade vlade u Braziliji.
On je jedan od 4.000 domorodaca, koji su došli na tri dana u glavni grad Brazila, kako bi protestvovali protiv Jair Bolonsara, predsjednika vlade. Vlada i njen predsjednik ništa ne čine za zaštitu njihovog životnog prostora, a prirodni rezervat u kome žive vijekovima, žele žrtvovati u korist jednog novog rudnika.
„Mi smo siti ubijanja“, uzvikuju domoroci, koji se sada moraju boriti za njihova prava u Brazilu.
Pod vladom desničara Bolonsara, više nego ikada do sada.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
19.05.2019.

Sa stranice Cidom – Naše gore list


Ako na Google-u upišete Salvador Prasel, prikazat će vam se nekoliko djela ovog književnika i to prvenstveno izbjegličke tematike. Čak se neka od njih, kao Adiós hogar (Zbogom dome) i Máxima culpa (Preveliki grijeh – preveden i kod nas) mogu i sada nabaviti putem internet knjižara. Dana 26. jula 1976. g. tadašnji mostarski list „Sloboda“ donosi kratku vijest da u posjet gradu stiže poznati književnik iz Venezuele – Salvador Prasel, naglašavajući da je on naše gore list – rođeni Mostarac. Međutim, ostali podaci o njemu bijahu nepoznati. Stigao je kao gost Matice iseljenika, posjetio uredništvo lista „Most“, dogovarao suradnju i moguće izdavanje svojih djela.
U stvari njegovo pravo ime bijaše Spasoje Prcović, rođen 19. decembra 1920. g. na Brankovcu u Brkića ulici na broju 6. Saznajemo da je i gimnaziju u Mostaru završio 1939. g. s odličnim uspjehom, te da je nakon toga otišao u Njemačku na studij kojega mu je država financirala solidnom stipendijom. Otac Srbin-Crnogorac, majka Njemica, u školi upisan kao katolik. Tajno napušta Njemačku i preseljava u Austriju gdje je 1947. g. oženio emigranticu Nevenku Grizelj, te odlaze za Caracas. Kao i svaki „došlo“ prošao je sve faze prilagodbe, otvorio je zlatarsku radnju, bankrotirao, nakon čega nastavlja posao u vlastitoj kopirnici. Osim žene imao je dva sina. Sudbina htjede da ih sve troje izgubi odjednom. Naime, dok je on radio u kopirnici, dogodio se potres i otkačena betonska ploča njihova doma se sručila na njih troje usmrtivši ih na mjestu. Nazivan je nevidljivim piscem - escritor invisible, aludirajući time da su ga u Venezueli nazivali „Yugoslavo”, a u Mostaru „Venezuelanac“. Saznajemo također da je matičarka Jelena Zurovac u Matičnom uredu u Mostaru 1969. g., svojim potpisom potvrdila promjene njegovih osobnih podataka i to: umjesto prezimena Prcović stoji Prašelj, prezime oca Preović se mijenja u Prcović (jer je valjda prilikom prvog upisa greškom pisano „E“ umjesto „C“), a prijašnje djevojačko prezime majke Prassel ispravljeno je na Prašelj. Umro je 1990. g.

Fotografija: Brankovac - Bajatova ulica 1940-ih
(Tibor/cidom)

19.05.2019.

Rođeni korak do Premijer lige

Šampionska, UG MR



Bratstvo – Velež 0:3 (0:1)

Strijelci: 0:1 Fajić (23), 0:2 Ovčina (52), 0:3 Ovčina (85)

NK Bratstvo: Divković, Alihodžić, Šuša, Mousa, Ćosić, Jaganjac, Helić, Jukan, Berbić, Stojanov, Razić.

FK Velež: Bobić, Zvonić, Zeljković, Ćosić, Ovčina, Alikadić, Fajić, De Oliveira, Brandao, Ferreyra, Vehabović.

Velež je napravio korak bliže plasmanu u Premijer ligu, te su lakše od očekivanog slavili u Gračanici protiv Bratstva 3:0. Velež je od početka bio bolji rival, zaprijetio na samom startu preko Fajića koji je promašio zicer. Redale su se prilike pred golom domaćih, a zatim je uzvratio Stojanov koji je šutirao tik pored vratnice. U 23. minuti vodstvo Veleža. Smušena reakcija domaće obrane i vratara Divkovića, a Razić postiže autogol za veliko slavlje gostujućih navijača. U 52. minuti Ovčina pogađa za 2:0 na asistenciju Fajića i jasno je bilo da tri boda idu u Mostar. Mnogo uzbuđenja nismo vidjeli nakon pogotka Ovčine, a pred sami kraj isti nogometaš se upisao po drugi put u listu strijelaca i postavio konačnih 3:0. Posljednja utakmica ovog kola je ona koja se igra u nedjelju na Otoci gdje se snage odmjeriti Olimpik i TOŠK. Naredno kolo Prve lige FBiH igra se već u srijedu. Velež će ugostiti Vitez.
(sport)
19.05.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike sedmice


Demonstranti su se sakupili ispred glavne komande Sudanske vojske, u Khatrumu, glavnom gradu Sudana. Nakon što je dugogodišnji moćnik Omar al Bashir svrgnut sa vlasti, demonstranti žele prisiliti vojnu vladu da sada vlast preda civilnoj vladi. Nastak slijedi…

Jedan ogromni talas zapljusnuo je obale Walesa, u blizini grada Porthcawla, na putu kuda je prošao front oluje po imenu „Hannah“.

Nakon jakih kišnih padavina i poplava, tone otpadaka plivaju u vodi luke Durban u Južnoj Africi. Tu se nalazi sve što su poplave donijele sa kopna, ali i ono što je prethodno bačeno u more.

Posjetioci razgledaju postavku u digitalnom Muzeju umjetnosti „teamLab Borderless“ u Tokiju, u Japanu. Čak 520 kompjutera i 470 projektora, na 10 hiljada kvadratnih metara površine, prikazuju jedan sasvim novi, trodimenzionalni svijet.

U Japanu jedna drevna tradicija, koja se u pojedinim područjima održava svake godine. Sumo hrvači natjeravaju bebe na plač. Kako kažu, svečanost služi u svrhu blagoslova djece, koja bi nakon ovog trebala ostati zdrava i jaka.

U Xonocatlanu u Mexicu su prethodnih dana svi bili u groznici plišanih medvjedića. Tu je predstavljen najveći plišani medo na svijetu, dug 20 metara i težak oko 4 tone. Ovim dimenzijama ušao je u Guinessovu knjigu rekorda.

A onda dalje, u Quanzhou u Kini. Wu Huaqing i njegov djed Wu Zongzhong stoje između bačava sa fermantizovanom sojom, u njihovoj firmi koja proizvodi sos od soje. Wu rukovodi preduzećem koje se već treću generaciju nalazi u porodici, a svoje proizvode prodaje u svim zemljama Azije.

Šta je masovni turizam, pokazuje slika iz pustinje u Kini, u blizini grada Dunhuang. Hiljade kamila, sa  hiljadama turista, sve u isto vrijeme, i uzduž i poprijeko pustinjskih pješčanih dina.

Kakav je običaj kad se ženi jedan kralj, i to na Thailandu. Kralj Maha Vajiralongkorn ženio je svoju životnu saputnicu Suthidu Tidjai. Tokom ceremonije, kralj njegovoj ženi sipa svetu vodu po glavi, dok ona leži na podu, kao i ostali prisutni.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
18.05.2019.

Sa stranice Cidom – Lehina ćuprija



Lehina ćuprija na Buni izgrađena je prije 1664. g. (neki izvori navode period izgradnje između 1595. i 1603. g.), što saznajemo iz putopisa Evlije Čelebije, gdje se prvi put spominje. Godine 1890. njena dva srednja luka su uništena te je most stavljen u funkciju provizornom dogradnjom drvene konstrukcije. Između dva svjetska rata Lehina ćuprija je nestručno obnovljena za promet tako što su dva preostala luka izbetonirana. Ovo je očigledan primjer kako se ne treba odnositi prema ovako rijetkim primjerima stare gradnje – spomeniku kulture. Preko ovog mosta vodio je put za Bunu i dalje za Počitelj. Ne zna se točno tko i kada je ovaj most sagradio. Po njegovom nazivu može se misliti da ga je, kao i mesdžid nedaleko od njega, sagradio jedan predak blagajske porodice Leha. Narodna predaja, međutim, tvrdi da je ovaj most sagradio Haseći Ali-aga Kolaković.

Fotografija: Blagaj - Lehina ćuprija 1945. g
(Tibor/cidom)
18.05.2019.

Kultura sjećanja - Dodatna elegancija pejsaža

Pariz

Suzhou

Doha, Katar

Rock and Roll Hall of Flame, Ohio

Ieoh Ming Pei (Jeo)
 
Boston

Washington

Kyoto, Miho Museum Japan

Berlin

Ieoh Ming Pei (Jeo), arhitekta koji je muzej Louvre (Luvr) u Parizu oživio sa ogromnom staklenom piramidom i unio duh pobune u Kuću slavnih rock and rolla u SAD-u, umro je u 103. godini života, potvrđeno je iz njegove arhitektonske firme u New Yorku.
Njegovi radovi variraju od trapezoidnog dodatka Nacionalnoj galeriji umjetnosti u Washingtonu, do klesanih tornjeva Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja koji se uklapaju sa crvenkastim planinama u Boulderu u Coloradu.
Njegove zgrade dodale su eleganciju pejzažima širom svijeta svojim moćnim geometrijskim oblicima i velikim prostorima.
Među njima su upečatljivi čelični i stakleni neboder Banke Kine u Hong Kongu i Memorijalna biblioteka John F. Kennedy u Bostonu.
(tekst: tacno.net)
18.05.2019.

Taj čudesni svijet – Slike dana


Jedan indijski prodavač slatkiša lagano ide plažom Puri u Indiji, koja je zbog upozorenja na mogućnost pojave ciklona morala biti zatvorena za posjetioce.

Na ATP turniru u Münchenu jedan meč je morao biti prekinut zbog jake kiše, a na tribinama je ostao samo jedan gledalac.

Posjetiocima kineskog grada Qingdao tokom večernje šetnje gradom, ponuđen je jedan holografski svjetlosni show.

Indonezijske muslimanke sakupile su se na teraviju, uoči početka svetog mjeseca Ramazana.

Na aerodromu Illawara u Australiji održan je aero miting pod nazivom „Wings over Illawara“, tokom koga su svoje umijeće pokazali leteći umjetnici iz grupe „The Sky Aces“.

Tokom nastupa na Met Gala u Metropoliten muzeju umjetnosti u New Yorku, Ezra Miller je pokazala svoju kreaciju, koja jednostavno nije dala gledati u sebe.

Deset slonova je marširalo u blizini Velike palate, tokom svečanosti proslave krunisanja novog tajlandskog kralja Maha Vajiralongkorna – RamaX.

Na jednoj predstavi u Washington D.C. pod imenom “Catharsis on the Mall”, žena prikazana na na snimku napravljenom sa dužom rasvjetom, pleše u oblaku svjetlosti duginih boja.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
17.05.2019.

Svakog minuta


Svakog minuta neko za sobom ostavlja ovaj svijet.
Čekamo u redu a da to ni ne znamo.
Nikad ne znamo koliko ljudi je ispred nas.
Ne možemo da izađemo iz reda.
Ne možemo da odemo na kraj reda.
Ne možemo da izbjegnemo red.

Zato, dok čekaš u redu -

Učini sve da se svaki trenutak računa,
Razdvoj bitno od nebitnog,
Stvori što više trenutaka u kojima vrijeme zastane,
Daj krila svojim talentima,
Učini sve da usrećiš ljude koje voliš,
Pravi velike stvari od malih,
Napravi promjenu,
Vodi ljubav,
Zagovaraj mir,
Uvijek govori dragim ljudima da ih voliš,
Potrudi se da se ni zbog čega ne kaješ,
Potrudi se da svoj red, u redu, dočekaš spreman.
(Berdana/viber)

(Citati i mudre izreke/facebook)
17.05.2019.

Iz materijala za knjigu "Mahala Carina u Mostaru, autora Ahmeta Kurta - Mrtvara


Osobama koje ne znaju, ili ne žele znati prošlost, lako je manipulisati.
Naravno da oni koji su željeli sravniti sa zemljom dio Mostara, na potpuno isti način kako su to učinile SS-trupe sa Varšavskim getom, ne žele da se to danas spominje. U tom projektu zaborava najveću pomoć imaju od samih žrtava i njihovih potomaka (”ko spominje rat, u kući mu bio”).
Almir Duraković je postavio gornju sliku belgijskog fotografa Laurenta van Der Stockta kojoj ne treba komentar.
Kada neko za 100 ili 200 godina pogleda ovu sliku bit će mu jasno kroz kakve strahote su morali prolaziti ljudi koji su trebali parati stare podove kako bi mogli napraviti mrtvačke sanduke za svoje najmilije. Pitati će se i analizirati ko su bili ti zločinci, šta su htjeli, čime su pravdali svoj bestijalni naum?
Razgovarao sam sa M. G. vođom radne grupe od pet-šest ljudi koji su skidali stare podove da bi mogli praviti sanduke i sa dužnim pijetetom sahraniti poginule.
Sve strahote mogu se vidjeti iz, naoko, banalnih podataka.
Za prve poginule, sahranjene oko spomenika Osmana Đikića, nije bilo materijala za pravljenje sanduka. Kasnije su koristili plastificirane bijele police pronađene u Jugobanci u Fejićevoj ulici, zatim drveni pokrov iz fabrike Đuro Salaj, pa podove iz kasarna Sjevernog logora, koje su sto godina svojim cokulama strugale trupe prvo Österreichisch-Ungarisches Militärwesen, pa Jugoslavenska kraljevska vojska, pa 1ª Divisione alpina Taurinense i 7. SS-Freiwilligen Gebirgs-Division “Prinz Eugen”.
Godine 1945. u kasarne je ušla JNA, a 1992. presvukla kožu pa izađe kao srpska vojska.
Pio sam kafu sa ljudima u slastičarni, koji oni još uvijek zovu Mrtvara. Prije dvadeset i šest godina to je bio ugrubo završeni objekat, tačno preko puta, svakodnevno granatiranog, Higijenskog zavoda u kojem je bila bolnica.
Na donjoj slici vidite bezbrižne đake kako upravo prolaze mjesto gdje su sanduci bili naslagani. Život pobjeđuje! Da nije bilo herojskog otpora danas bi oni išli u školu negdje u sumornim predgrađima Zenice, Lidköpinga ili Åkrehamna.
Uvijek se iznova trebamo podsjećati toga.

(objavljeno na facebook, 8. maja 2019.)
17.05.2019.

Prođoše mirne godine






Već godinama poljoprivrednici Sjeverne Njemačke bore se za ostvarenje prava, da konačno smiju odstreljivati nandue.
Nandue? Da stvarno: nekoliko ovih južnoameričkih ptica je na razmeđu vijeka, prije nepune dvije decenije, pobjeglo iz jednog privatnog uzgajališta, i nastanilo se u slobodnom prostoru oko Ratzeburger jezera, južno od grada Lübecka.
Nandu (Rhea americana) je južnoamerička vrsta ptice trkačice. Njen areal je istočni dio Južne Amerike. Ne samo što je najveća vrsta roda Rhea, nego je i najveća živa američka ptica.
Odrasli su u prosjeku težke 20-27 kilograma, a od repa do kljuna dugi 129 centimetara. Visoke su 1,5 metar. Mužjaci su uglavnom veći od ženki, mogu težiti do 40 kilograma i dugi preko 150 cm.
Noge su im duge i snažne i imaju tri prsta. Krila kod nandua su relativno duga; koriste ih tokom naglih zaokreta u trku za održavanje ravnoteže.
Perje je sivo ili smeđe, s velikom induvidualnom varijacijom. Mužjaci su uglavnom tamniji od ženki. U divljini, posebno u Argentini, ponekad se pojave jedinke s bijelim perjem i plavim očima, kao i albino jednike. Tek izlegli ptići su sivi s tamnim vodoravnim prugama.
Toliko o njima i porijeklu.
Kako se čini, u području oko Ratzeburger jezera su se navikle bolje nego u mjestu svog porijekla. Prošlog ljeta, njihov broj  se sa 205 povećao na 556, uprkos svim naporima da se to spriječi.
Ovakvu odluku poljoprivrednici traže, prije svega, zbog njihovog apetita. Nandui vole uljanu repicu, blitvu i žitarice.
A baš to se poljoprivrednicima ni malo ne sviđa.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
16.05.2019.

Iz materijala za knjigu „Mahala Carina u Mostaru“, autora Ahmeta Kurta – Haljevčev sokak


Od 1750. pa do 1945. godine područje od Starog pa do današnjeg Carinskog mosta se zvalo Carina. Istočna granica je bila Glavna (Titova) ulica. Čitajući stara dokumenta i knjige to može zbuniti i navesti čitaoca na pogrešan zaključak, ako to ne zna. Naprimjer, piše “Haljevčev sokak na Carini”, pa ljudi onda traže po današnjoj Carini gdje je taj sokak bio. Haljevčev sokak je današnja ulica Huse Maslića, u kojem je bilo više kuća jedne od najstarijih mostarskih porodica, Haljevac, koja je u potpunosti izumrla.
(Ahmet Kurt/facebook)

16.05.2019.

Sa stranice Cidom – Posjeta jednom haremu


Britanski časnik, major po zvanju, a putopisac po opredjeljenju, Percy E. Henderson je 1909. g. posjetio Mostar. S oduševljenjem je opisao svoj boravak i dojmove, i prenio ih u zanimljivo putopisno štivo, a najviše ga se dojmio posjet jednom mostarskom haremu. Inače, u Mostaru se riječ harem upotrebljava za dva različita pojma. Jedno značenje se odnosi na muslimansko groblje, a drugo na dio kuće u kojem obitavaju isključivo žene. Ovdje je riječ o drugom značenju.Preko jednog austrijskog poručnika, čija je žena poznavala izvjesnu muslimanku Habibu, uspio je obići taj zabranjeni dio ženskih odaja. Naiđe na izrazitu gostoljubivost. Habiba je toj grupi posjetitelja pokazala sve što ih je zanimalo, svaku stvar, običaj, nošnju ili dio namještaja. Percy je mogao sve to slobodno razgledati, pa i načiniti fotografije svojom „crnom kutijom“, sve osim ženskog čeljadeta bez feredže. Tu nije bilo odstupanja, pa čak ni za malodobnu žensku djecu koja su hodala nepokrivena.
„Jednom prigodom silno sam želio »škljocnuti« jednu izuzetno lijepu djevojčicu. Izravno sam joj prišao i zatražio dopuštenje, no ona se iznenadno okrenula i počela bježati glavom bez obzira. Neki Turci, koji su iz blizine promatrali sve to i silno se zabavljali, počeli su vikati za djevojčicom objašnjavajući joj da je to »dopušteno». No, bilo je uzalud, ona je još brže trčala i nije prestajala sve dok se nije dokopala svoje kapije…
Turske žene u Hercegovini su iznimno nezainteresirane, vjerojatno iz razloga što su u potpunosti bez ikakva obrazovanja, one čak i ne pomišljaju naučiti čitati ili pisati. Jedan Turčin, koji je sjedio za susjednim stolom dok je naše društvo upravo raspravljalo o ovoj temi, nam se bez kolebanja obratio široko mašući rukama: »Da pustim svojoj ženi da nauči čitati i pisati! A zbog čega? Da bi mogla pisati ljubavna pisma nekom drugom čovjeku ili primati ih od njega!?«

Fotografija: Narodna nošnja muslimana (Pacher & Kisić) 1880-ih
(Tibor/cidom)
16.05.2019.

Mrtvi čuvaju ključ besmrtnosti


(O knjizi „Ključ besmrtnosti“, aurora Harija Slipičevića, tekst preuzet sa stranice izdavačke kuće Laguna, objavljeno 15. maja 2019.)

Za besmrtnošću se traga od pamtiveka, svejedno da li se večni život shvata fizički ili duhovno, svejedno da li je cilj poduhvata neka čudotvorna travka ili Sveti gral – ali, ipak nije svejedno da li se podraga preduzima s plemenitim ili sa zločinačkim namerama.

Da bi priča bila uzbudljivija, ali i da bi na pravi način pokazala kako dobrota na kraju trijumfuje, traganje za besmrtnošću obično se pretvara u trku koja ne sme biti izgubljena, jer su protivnici redovno zlikovci koji su se u avanturu upustili iz krajnje sebičnih pobuda, prvenstveno iz želje za vlašću, moći, bogatstvom i dominacijom nad bezmalo čitavom planetom. Takvo nadmetanje između dobra i zla, načinjeno prema manje-više ustaljenoj formuli, može se pratiti još od antičkih mitova i spevova, preko legendi i bajki, sve do modernih romana i filmova koji sami za sebe već mogu činiti poseban žanr poznat kao teorija zavere.

Međutim, koliko god da je dotični šablon prepoznatljiv, ponekad i predvidljiv već nakon čitanja prvih pasusa (ili gledanja prvih kadrova), ipak odnekud iskrsne priča koja čitaocima pruža ne samo obilje novih podataka, nego i jedan sasvim drugačiji pogled na istoriju i civilizaciju, pa sve i da se autor malo poigrao i pustio mašti na volju, opet je zanimljivo videti koliko se i kako egzaktne činjenice mogu izokrenuti a da ne dođe do suštinske degradacije same nauke.

Roman „Ključ besmrtnosti“ Harija Slipičevića ima sve elemente koji su neophodni savremenoj teoriji zavere: šarmantni i nekonvencionalni profesor istorije, zbunjeni policajci, tajna društva koja postoje vekovima, beskrupulozne ubice, jedna prava femme fatale iz sveta nauke – i, razume se, tajanstveni predmet, kojeg su pokušavali da se dočepaju čak i najznačajniji vladari, od egipatskih faraona, preko Aleksandra Velikog i Julija Cezara, sve do Napoleona i Adolfa Hitlera.

Ipak, sve to ništa ne znači bez efektnog zapleta i napete radnje, tako da se Slipičević pokazao kao uspešan u kombinovanju proverenog šablona i jedne nove priče koja bukvalno iziskuje da bude pročitana u jednom dahu, a da pritom ništa ne promakne koliko god se brzo prelazilo sa stranice na stranicu.

Nezaobilazan manir u ovakvim romanima jeste i brzo smenjivanje mesta radnje, pri čemu su to najčešće atraktivne istorijske lokacije, koje uglavnom jesu poznate širim masama, jer su pretvorene u turističke destinacije, ali na kojima bi se i dalje (dozvoljeno je pretpostaviti) mogle skrivati neke drevne tajne. Stoga „Ključ besmrtnosti“ vodi čitaoce na izvorište kulture i civilizacije, do Egipta i Mediterana, gde će glavni junak Mek Luit pomoću skrivenih simbola pratiti trag izgubljene Knjige mrtvih, ali gde će spoznati i tajne kojima je bio prožet njegov život. A usput će i čitaoci saznavati zanimljive podatke o gradovima, muzejima i hramovima koje junaci romana budu pohodili i gde će u svakom trenutku vrebati opasnost od onih koji bi da se dočepaju Knjige mrtvih po svaku cenu.

Iako zbog brzog razvoja radnje i neprestane napetosti junaci nemaju vremena za filozofska razmatranja o besmrtnosti, koja se može shvatiti na različite načine, donekle se kroz sâm roman nameće zaključak da su svi oni koji su u prošlosti činili značajna dela po kojima ih istorija pamti upravo na taj način stekli besmrtnost, premda su mnogi umrli ne uspevši da pronađu ključ kojim bi svoju fizičku smrt sprečili. Sem toga, uopšte ne mora da znači da se ključ besmrtnosti kao pojam odnosi na večni fizički život, to se nigde i ne precizira, nego je očigledno ostavljeno čitaocima da sami protumače da li naslov romana nosi bukvalno ili metaforičko značenje.

Karakteristično je da se besmrtnost osvaja preko Knjige mrtvih, što nije slučajno, jer upravo vladari koji već stotinama ili hiljadama godina nisu među živima (tačnije, njihovi grobovi) daju najbolje putokaze tokom potrage koju vodi istoričar Mek Luit.

A da li će Mek Luit na kraju uspeti da pronađe knjigu zbog koje su mnogi već izgubili glave i da li će mu u potrazi veću pomoć pružiti živi ili mrtvi – odgovor na ovo pitanje nalazi se u romanu „Ključ besmrtnosti“.

Autor: Dušan Milijić
(laguna)
16.05.2019.

Kamping de luxe


Na prvi pogled se čini da talas protesta „žutih prsluka“ prati pokret „žutih košulja“, čiji je cilj borba protiv previsokih stanarina, te da se tim povodom jedan od demonstranata smjestio u šatoru, na zidu stambenog objekta.
Ipak, ne radi se o političkoj poruci, a čovjek koji izvodi ovaj performns je član teatarske trupe „Royal de Luxe“, koja je u predgrađu Nantesa na fasadi zgrade pričvrstio šator, sklopivi kamp sto i stolicu, te ostalu pripadajuću kamp opremu.
Ova trupa je poznata po svojim atrakcijama na otvorenom: Hodaju sa visokim lutkama, parkirali su čak  jedan Fiat 500, ovako vertikalno, na fasadi.
Nakon skoro sedmicu dana provedenih u ovom šatoru, zavjesa na predstavu je spuštena.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
15.05.2019.

Sa stranice Cidom - Ažurirana stranica Članci


Obavještavamo vas da smo na našoj web stranici ažurirali dosad objavljivane kratke tekstove koje možete pregledavati pod rubrikom ČLANCI.

http://www.cidom.org/

(cidom)
15.05.2019.

Živjela protekcija – Musavat br. 6. iz 1906. godine


U časopisu Musavat broj 6 iz 1906. godine objavljen je sljedeći tekst:
“Nov red. Koliko nam je poznato, prije su se pozivali svi obućari da podnesu za liferovanje cipela našim policajcima i čija je ponuda bila najpovoljnija, tome se i povjeravao posao. No, kako smo obaviješteni, ove godine gradsko-kotarski ured povjerio je pravljenje cipela za policajce jednom katoliku, a da ostale obućare nije ni pozvao da podnesu svoje ponude. Kad je ovdašnji obućar Atanasije Šašaroga, koji je cipele prije liferovao, pritužio se protiv toga, odgovoreno mu je, da ured zna šta radi i da su to njegove stvari. Sad je, dakle, i u tome uveden nov red. Živila protekcija!”
Priredili: Tibor Vrančić / Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
15.05.2019.

Uoči Evrovizije: Lady Gaga bi bila ponosna














Moćni glasovi, velike emocije i Mega-Gaga izgledi! Otprilike bi se tako mogao rezimirati put do uspjeha na ovogodišnjoj Evroviziji.
Takmičenje za Pjesmu Evrovizije, koje će se ove godine održati u Tel Avivu, otvoreno je predstavljenjem 41 zemlje učesnice. I pri tome su se neka „zlatna grla“ pokazala u neobičnim tehničko odjevnom outfitima.
Pjevačica Tamta (38) sa Kipra lebdjela je u kraljevsko plavim sjajnim naočalima preko narandžastog tepiha, uprkos previsokim štiklama. Respekt!
Ni prošlogodišnja pobjednica Netta Barzilai (26) nije se dala zbuniti. Došla je žutom pletenicom uz sjajnu bijelu haljinu sa ogromnim šlajerom, koga su nosile tri djevojke u žutim bodijima, sa odgovarajućim dokoljenicama.
Nekoliko učesnika, sa interesantnim outfitima, pokazujemo u slikama iz galerije.
U ovom šarenilu boja, njemačke predstavnice duo S!sters, Laurita Spinelli (26) i Carlotta Truman (19) djelovale su suzdržano, skoro skromno i usput, jedino su njih dvije izabrale tradicionalnu crnu boju, uz malo blistavog blještavila, u obliku minđuša, nekoliko šljokica i srebrne tašnice. Samo je pitanje, koliko će se to u ovom šarenilu boja, kostima i frizura, dopasti žirijima širom Evrope, pitaju se njemački mediji.
U velikom finalu u subotu, sigurno mjesto imaju učesnici iz takozvane „velike petorke“ Njemačka, Francuska, Španija, Velika Britanija i Italija, kao i zemlja prošlogodišnjeg pobjednika, i ove zemlje mogu glasati o plasmanu zemalja iz dva polufinala.
Prvo polufinale je već održano u utorak 14. maja, gdje je od 17 učesnika, izabrano deset, za finale.
Drugo polufinale je u četvrtak 16 maja, takođe, od 21 sat, gdje se preostalih 18 zemalja takmiči za narednih deset mjesta u finalu.
Konačno, finale će se održati u subotu 18. maja, također od 21 sat.
(bild)
(NovaSloboda.ba)


Slovenija i Srbija izborile ulazak u finale ESC
Deset zemalja, među kojima su i Srbija i Slovenija, ušlo je u utorak u Tel Avivu u finalno takmičenje za pjesmu Evrovizije.
U prvom polufinalu za prolaz dalje borilo se 17 zemalja, a kvalifikovale su se Grčka, Bjelorusija, Srbija, Cipar, Estonija, Češka, Australija, Island, San Marino i Slovenija.
Prolaz dalje nisu izborili Crna Gora, Mađarska, Poljska, Finska, Belgija, Gruzija i Portugal.
Finalna veče Izbora za Pjesmu Evrovizije 2019. godine održaće se u subotu, 18. maja. Dvadeset šest država će učestvovati, po deset kvalifikovanih iz polufinala i šest automatskih kvalifikovanih, “velika petorka” (Francuska, Italija, Njemačka, Španjolska, Ujedinjeno Kraljevstvo) i domaćin Izrael. Svih četrdeset dvije države učesnice mogu glasati za svoje favorite.
Bosna i Hercegovina na ovogodišnjem takmičenju nema svog predstavnika.
(Fena)
(NovaSloboda.ba)

15.05.2019.

Jednostavno, magija


Svi su djeca od broja 7008.
Zahvaljujući internetu, potomcima jednog anonimnog davaoca sperme, pošlo je za rukom da prvo ostvare kontakt, a onda da se i sastanu zajedno. Sve polubraća i polusestre su se sastali, i tako je nastala jedna velika familija novog tipa.
Njih devetoro djece od nepoznatog, susreli su se prvi put u Kansas Cityju, 2018. godine, doputovali su iz raznih saveznih država SAD, i proveli tri dana zajedno u jednom hotelu.
A šta se tamo dešavalo, jedva da je i jedno od njih moglo pretpostavljati. Bila je to jednostavno, magija, tako su barem izjavili prilikom rastanka.
Odmah nakon dolaska, svima je upalo u oči jedna stvar: svi su imali crnu kosu, markantnu bradu, plave oči. Najvjerovatnije, geni naslijeđeni od oca..
Od njega nema niko fotografiju, samo broj, pod kojim se vodi kod Banke sperme.
Grupa koja se počela baviti traganjem, potvrdila je novu rodbinu. Prema njihovoj izjavi, tu su se sastali potomci istog donatora sperme. Nik je tada imao 15 godina, Joseph 12, a drugi su bili između njih: Paul i Molly, Chelsea i Zoe, Chris, Jenna i Lizzie.
Izgledali su radosno što su zajedno, a razgovarali su kao stari poznanici.
Naučnici Rosana Hertz i Margaret K. su iskustva sa ovog sastanka stavili u jednu iscrpnu knjigu, u kojoj se uz iskustva ovih devetoro, nalaze i intervjui sa oko 350 djece, čiji otac je bio donator. Oni su, prije svega, htjeli doći do saznanja kako se ljudi nose sa ovim saznanjima, a pogotovo, kada odjednom imaju rodbinu, koje im je do tada bila potpuno nepoznata i strana.
Šta pokazuje istorija grupe 7008.?
Od početnih devet, grupa je ubrzo narasla na 15, zatim i na 20. Ali, samo godinu dana nakon sastanka u Kanzas Cityju, početni entuzijazam je splasnuo. Tokom vremena, teško je bilo izbjeći ono što ide s tim uzrastom: ljubomora, svađe oko tvrdnji o liderstvu, frakcionizam.
Istraživači su pronašli manje grupe koje još funkcionišu. Budućnost projekta, kao što je 7008 je još neizvjesna. A sličnih stvari ima i u sasvim normalnim porodičnim okruženjima.
(spiegel)
(NovaSloboda.ba)
14.05.2019.

Sa stranice Cidom – Kreditna validnost


Vakif (dobotvor) Nesuh-aga Vučijaković 1583. g. zaviještao je vakifnamom (darovnicom) 123 000 dirhema u gotovini, 28 dućana u kasabi Mostaru, radionicu za izradu harara i pokrovaca od kostrijeti, osam ručnih mlinova i dvije vodenice (jednu na rijeci Radobolji u Mostaru, a drugu u Studencima - općina Ljubuški). Sve gore navedeno je namijenio kako bi omogućio izdržavanje dviju džamija koje je sagradio u tvrđavi Ljubuški i kasabi Mostaru, te dvaju mekteba u spomenutim mjestima. Nadalje je odredio da se, po potrebi, opravljaju i održavaju mostovi na rijeci Radobolji u Mostaru i rijeci Trebižatu u Ljubuškom.
Međutim, nemojmo pomisliti da se u ono vrijeme tek tako dijelila imovina i novac, pogotovo ne bez ikakvih pravila i kontrole. U vakifnami lijepo piše da se novac iz ove zaklade može posuđivati drugima, odnosno davati kredit samo uz rebah (profit) i to po šerijatskim propisima. A to znači da se za svakih deset posuđenih dirhema godišnje ubere jedanaest i po dirhema prihoda. Naglašeno je i to da se pozajmice daju samo sposobnim platišama i uz čvrstu garanciju jednog čovjeka iz naroda. Krediti se ne smiju davati muflisima (onima koji nemaju nikakve imovine), raznoj gospodi, vojnicima, zlikovcima, lašcima i sličnim osobama. Štetu koja u vakufu nastane mutevelijinom nemarnošću i greškom dužan je on iz vlastitih sredstava vakufu nadoknaditi.
Kratko i jasno, bez uvjeta bankarskih ugovora i sitno pisanih slova na stotinu stranica.

Fotografija: Vučjakovića džamija (gravura) 1885. g.
(Tibor/cidom)

14.05.2019.

Budi kreativan


(tekst koji slijedi objavljen je na portalu 6uka.com, dana 21. maja 2017.)

Jednom kada se setiš, možda bude suviše kasno

Lažeš da si dobro. Lažeš da se smeješ. Lažeš. Ne smeta ti prašina na omiljenoj ploči. Na celom gramofonu. Pušiš krišom. Psuješ vozače. Psuješ pešake. Psuješ bicikliste. Psuješ komšije. Psuješ ženu. Psuješ decu.

"Ženiš se pre tridesete, jer tako treba.
Normalan si.
Imaš dvoje dece.
Diplomu.
Posao.
Račune za struju.
Račune za telefon.
Letovanje od deset dana.
Možda 15.
Escape weekend u Beč.
Plus zdravstveno osiguranje.
Plus životno osiguranje.
Penzijsko osiguranje.
Račune za grejanje.
Žuriš kući iz kancelarije.
Danas je nedelja.
Vodiš ljubav svake druge nedelje.
Sa ugašenim svetlom.
Mirno.
Misionarski.
Nekada i četvrtkom kada ti otkaže psihijatar.
Budi normalan.
Petak je dan kada ti tvoja jednostavna žena kuva boraniju.
Odustao si od sna da gajiš pčele.
I od toga da se često smeješ.
Ideš u teretanu, jer tako treba.
Voziš se u koloni.
Nikada ne pretičeš.
Nešto ne umeš više da voliš.
Želeo bi.
Kasnije i to nestaje.
Lažeš da si dobro.
Lažeš da se smeješ.
Lažeš.
Ne smeta ti prašina na omiljenoj ploči.
Na celom gramofonu.
Pušiš krišom.
Psuješ vozače.
Psuješ pešake.
Psuješ bicikliste.
Psuješ komšije.
Psuješ ženu.
Psuješ decu.
Psuješ život.
Računi, računi, računi.
Imaš previše bora.
Imaš par godina u inostranstvu.
Neka bežanja od sebe stvarnog.
Opiješ se nekada
Nikad sam.
Sa društvom.
Jer tako treba.
Pevaš, jer kažu da su takvi ljudi radosni.
U avgustu otplaćuješ kredit.
Imaš 20 godina više.
Čekaš lift.
Jezivo si miran kad se pokvari.
Čekaš u redu.
Čekaš u banci.
Čekaš da ti žena ponovo kaže "volim te".
Čekaš da je opet zavoliš.Čekaš leto.
Čekaš da odškoluješ decu.
Čekaš da udaš ćerku.
Čekaš da oženiš sina.
Čekaš da se penzionišeš.
Čekaš sledeću godinu.
Čekaš sledeću godinu.
Čekaš sledeću godinu.
Čekaš sledeću godinu.
Čekaš sledeću godinu.
Čekaš svetla vremena.
Čekaš bolje sutra
Da budeš srećan.
Izuj se.
Hodaj bos.
Tada smeš da hodaš i po travi.
Kupaj se dok sviće.
Pričaj o stvarima koje voliš.
Nikada ne obrći palačinke nožem ili rukom, samo bacanjem u vazduh.
Odlepićeš je sa plafona, ne brini.
Nauči da razbijaš jaje jednom rukom.Igraj se u superxafsu uslužnom kasom, to je blagodet.
Ljuljaj se u tri ujutru.
Naruči 5 kugli sladoleda.
Nasmej se upozorenju ‚‚samo za decu‚"Prođi ispod prskalica u parku!
Stani ispred vrata sa senzorom, pljesni, pa se pravi da su se otvorila na tvoju komandu.
Baci kap, dve vode na vrelu ringlu i zamisli da si čarobnjak koji baca čini (ako nemaš ‚‚senzor vrata" blizu kuće)
Šetaj pored reke.
Gurni prst u reku, nećeš ostati bez njega.
Vodi ljubav.
Ujutru.
U podne.
U sumrak.
Uveče.
U dva.
U tri ne možeš, tada ideš da se ljuljaš.
Vodi ljubav stalno.
Svuda.
I ne sa svakim.
Nikako ne sa svakim.
Ako imaš priliku da vodiš ljubav na nekom krovu zgrade, po slikarskom platnu uvaljan u boje, umočene kose u temperu URADI to.
Ako nemaš tu mogućnost, prvo kupi platno, stvori je.
Slikaj - sa njom.
Ili njim.
Okačite sliku iznad kamina.
Neka vas svi gosti uvek pitaju čija je slika.
Zagonetno se smešite.
Držite se za ruke ispod stola.
Pomazi je po stomaku gde je remek delo vaše slikarske tehnike.
Ljubi.
Objavio/la spagosmail u 14:36, 0 komentar(a), print, #

14.05.2019.

Praznik svjetlosti


Greti Thunberg bi se ovo sigurno dopalo. Krov iznad prostora gdje će se obaviti proslava,  napravljena je ekološki prihvatljivih papirnih lampiona – bez plastičnih balona, koji se u svakoj prilici pune plinom.
U Južnoj Koreji se 12. maja proslavlja rođendan Budhe, a sve bude ukrašeno velikim svijetlećim lampionimma. Pripreme su obavljene posvuda, kao i ovdje u hramu Chogye u Seulu.
Sve ovo je stara tradicija: Budizam je u Južnu Koreju došao prije više od 1-500 godina. Danas su skoro polovina stanovništva ove zemlje budisti.
Ovog dana, svi imaju slobodan dan
(stern)
(NovaSloboda.ba)
13.05.2019.

Mostar SG Staklorad ponovo prvak BiH






Dvorana USRC “Midhad Hujdur – Hujka”.
Gledalaca: 500.
Mostar SG Staklorad 4:1
Strijelci: 1:0 Kahvedžić (10), 2:0 Jelić (15), 2:1 Pantić (20), 3:1 Pavlović (23), 4:1 Kahvedžić (40).
Mostar SG Staklorad: Galić, Hrkać, Jelić, Kahvedžić, Radmilović, Memić, Šikalo, Macić, Pavlović, De Souza, Aladžić, Vesić, Gosto, Lazarević.
Brotnjo: J. Ivanković, Pantić, Bošnjak, Granić, Grgić, Galić, Miličević, Odak, D. Ivanković, Marković, Dujmović, Ćavar.

U prelijepoj atmosferi u dvorani USRC-a “Midhat Hujdur Hujka”, Mostar SG Staklorad  je sa 4:1 savladao Brotnjo, čime je došao do treće titule prvaka Bosne i Hercegovine u futsalu.
Mostarci su u trećoj finalnoj utakmici poveli golovima Kahvedžića i Jelića, da bi pred odlazak na odmor Pantić postigao gol za 2:1 i tako vratio nadu gostima.
U drugom dijelu utakmice, Mostar SG postigao je još dva gola, a prvo je pogodio Pavlović, te još jednom Kahvedžić za konačnih 4:1.
Nakon utakmice, uslijedilo je veliko slavlje igrača i navijača mostarskog kluba, a sve je upotpunjeno i velikim vatrometom.
(NovaSloboda.ba)
13.05.2019.

Sa stranice Cidom – Mostar zadivljen Mostarom




Koliko je Mostar privlačan i u kojoj mjeri može opčiniti čovjeka, pokazuje nam sljedećim primjerom još jedan stranac-Mostarac, koji u naš grad doseljava tridesetih godina prošlog stoljeća.
Gerhart Herrmann rođen je 8. septembra 1901. g. u njemačkom mjestu Gerbitz kraj Bernburga. Nakon završetka gimnazije zapošljava se kao novinar, no paralelno uz posao studira i diplomira na dva fakulteta – filozofiju i književnost. Njegovu široku naobrazbu prati i široka paleta zvanja i poslova koja je obavljao – novinar, pisac, dramaturg, osnivač političkog kabareta, sudski izvjestitelj, putopisac. U romanima, dramama, pjesmama i kozerijama kritizira malograđanštinu i nacističko društvo. Međutim, istinoljubivost i kritički pogledi na političke prilike u djelima stajali su ga progona iz Njemačke. Godine 1933. se u nacional-socijalističkom vihoru bezumlja među ostalima spaljuju i njegova djela, a on bježi u dugogodišnju emigraciju. Ispočetka živi u Švicarskoj, Austriji i Italiji, gdje radi kao kućni učitelj, prevoditelj i novinar sve dok ga skitalački život ne dovodi u Mostar.
Malo je činjenica poznato o njegovom radu i životu u Mostaru. Vjerujem da je i dalje stvarao svoja djela i da ih je nekako slao u rodnu zemlju, međutim pouzdano se zna da je bio zadivljen Mostarom, ljudima i životom koji bijaše sasvim suprotan zapadnoeuropskom stilu, te da od tada uzima za svoje zvanično ime Mostar, a svoja djela počinje potpisivati s Herrmann Mostar ili inicijalima GHM (Gerhart Herrmann Mostar). Po pričama se zna da je živio negdje oko Rondoa. Također postoji neprovjerena priča da se krio po brdima oko Mostara čuvajući ovce. Zna se da se nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1948. g. vraća u Stuttgart, gdje pomalo pada u zaborav. Svi ostali detalji boravka ovog zanimljivog čovjeka u našem gradu ostaju skriveni u tami povijesti.
Umire u sedamdesetdrugoj godini života i to točno na svoj rođendan, 8.septembra 1973. g. u München-u.

Fotografija: Rondo 1940. g.
(Tibor/cidom)

13.05.2019.

Hoćemo li uskoro gledati vertikalne televizore?



Prema riječima stručnjaka, nije nemoguće! Prvi vertikalni televizor na tržište je ovih dana izbacio Samsung. Ovakav razvoj nije iznenađenje, jer se, u međuvremenu, sve više sadržaja prilagođava ovom formatu, najčešće za smartfone.
Prije svega, na društvenim mrežama, već odavno su naviknuti na ovakav format. Stoga, barem njima, vrijedi takve sadržaje gladati na većem ekranu, s tim da se kvalitet video snimaka i filmova, mora poboljšati. A od toga će zavisiti, kako će se ovaj format televizora etablirati.
(bams)
(NovaSloboda.ba)
12.05.2019.

Sa stranice Cidom – Troškali sultan


Te je 1867. g. u Parizu organizirana svjetska izložba. Sultan Abdul-Aziz odlučio je da s čak 500 pratilaca iz Carigrada pohodi izložbu kao i neke europske vladare. Inače je ovaj sultan bio poznat po svojoj rastrošnosti, a pred kraj njegove vladavine Osmansko carstvo proglašava bankrot. No, zanimljivost ovoga događaja leži u pitanju na čiji je trošak on bio poduzeo tako veliko i skupo putovanje. Pa počujte. Svaki činovnik u cijelom carstvu bez iznimke je morao svoju mjesečnu plaću od avgusta te godine pokloniti caru. Uz to je svaki činovnik taj iznos na svoj trošak imao i otpremiti posebnom poštom u Carigrad.
Tako ni Martin Đurđević, činovnik u brzojavnoj službi u Mostaru, nije bio izuzet od ove obaveze, pa svojih 600 groša zaveza u poseban svežanj i otpremi ih u Carigrad, nakon čega ogorčeni Martin logički zaključuje i piše: „Ni danas još ne znam, za što je car putovao po Europi na trošak svojih činovnika iz sve carevine, kad je mogao grabiti bez kontrole iz blagajna, koliko je god htio. Sigurno su onog vremena bile blagajne vazda prazne, pa se je na taj način pomagao, a jadni činovnici neka pušu u prazne dlane i prave dugove“.
Nije onda čudo što je 1876. g. cijeli Carigrad slavio sultanovo navodno samoubojstvo.

Fotografija: Baščine (fotograf Albert Kahn) 20. oktobar 1912. g.
(Tibor/cidom)

12.05.2019.

Rođeni sigurno gaze i dalje

Nova Sloboda

Mirso

Mirso

spoetsport

sportsport

sportsport


sportsport

Prva liga FBiH, 26. kolo:

FK Velež - HNK Orašje 3:0 (1:0)

Stadion:Rođeni

Sudije: Ernis Džemidžić iz Goražda, pomoćnici Sahib Smirko (Zenica) i Emir Delić (Zenica), četvrti sudija Azem Karić (Zenica)

Strijelci: 1:0 Marques (14), 2:0 Brandao (46), 3:0 Fajić (61)

FK Velež: Bobić, Alikadić (od 60’ Ovčina), Zvonić, Marques, Mešanović, Zeljković, Behram (od 45’ Vehabović), Ćosić, Berisha, Brandao, Fajić

HNK Orašje: Živković, Poturalić, Osmanković, Lugavić, Fačić, Brčkalić, Mikić, Živković, Prgić, Matolić, Marošević.

Velež nezaustavljivo nastavlja put prema premijerligaškom društvu. Rođeni su danas s tri gola u mreži ispratili ekipu Orašja.
Fudbaleri Veleža oprezno su ušli u današnji meč, svjesni da dosta toga zavisi od ishoda utakmice.
Prva prilika u 14. minuti rezultirala je vođstvom i erupcijom oduševljenja njegovih navijača. Lijepu akciju domaćeg tima Marques je krunisao efektnim golom – 1:0.
Poslije vođstva, Velež ima inicijativu, lopta je više u posjedu njegovih igrača, ali bez pravih prilika za gol.
U posljednjim ternucima prvog poluvremena Behram je zbog povrede napustio teren, a umjesto njega ušao je Vehabović.
Samo što je počelo drugo poluvrijeme, Rođeni su udvostručili vođstvo. Strijelac je bio Brandao – 2:0.
Golijada Mostaraca nastavljena je u 64. minuti, kada je prvi strijelac lige Nusmir Fajić po treći put zatresao mrežu Živkovića – 3:0.
(sport)

12.05.2019.

Taj čudesni svijet - Slike sedmice


Fotografija Norveške agencije za kontrolu ribarstva pokazuje jednog Beluga kita, koji nosi pojas sa natpisom „Oprema St. Petersburg“. Ribari su oslobodili kita, a do danas se šire špekulacije odakle potiče ova životinja.

U uvodnoj svečanosti, u tvrđavi Kustrin u Poljskoj, jedan učesnik u uniformi treće saksonske ratne pukovnije puca iz muškete. Svake godine, vojno istorijska udruženja, susreću se kako bi održali sjećanje na bitke vođene u 18. vijeku, pojavljujući se u istorijskim uniformama, sa istorijskom opremom, marširaju i insceniraju borbe iz nekadašnjeg sedmogodišnjeg rata, koji je nekada donio mir u ove krajeve.

Pogled iz vazduha, snimljen dronom, pokazuje berbu šparoga na polju na Beller Hofu, u blizini Kelna u Njemačkoj.

U gradu Gunpo, u Južnoj Koreji, posjetioci prolaze kroz ogromni park, u kome su kraljevske  azaleje (Rhododendron Schlippenbachii) upravo u jeku cvjetanja.


Biciklista je upravo zauzeo pravac kroz žuta polja uljane repice, u blizini Hanovera u Njemačkoj. Praznik boja.

Dok jedna demonstrantkinja govori kroz megafon, okolo prašte dimne bombe. Sve se dešava u Strassburgu u Francuskoj. Protesti se održavaju svake godine, na istom mjestu, povodom 1. maja, Praznika rada.

A u isto vrijeme, u Otumbi, u blizini Mexico Cityja, održava se tradicionalni godišnji sajam magaraca. Učesnici okićeni tradicionalnim kostimima, sa šareno ukrašenim magarcima, dolaze sa svih strana.
Razni ljudi, razni običaji.
(web)
Smail Špago


(NovaSloboda.ba)
11.05.2019.

Kad ne bude mene





Balada

Indexi

Idi sad, druze moj
ljubav i pozdrav mi odnesi mojoj ti
putu mom tu je kraj
umoran ovdje ja cu stati, zelim mir

Kad ne bude mene
kad me skriju paprati, travke i sas
kad ne bude mene
ljubit' cu je pjesmama svojim i tad

O reci mi njoj
da je tako prolazno sve
kao ptica let
samo nju da volio sam ja
jer je za me bila sav svijet
crveni moj cvijet

Idi sad, druze moj
ljubav i pjesmu mi ponesi mojoj ti
dalje sad mogu sam
pocinak ovdje ja cu naci, idi ti

Kad ne bude mene
kada dodju drugi djecaci k'o ja
kad ne bude mene
reci da cu ostati sa njom i tad.

https://www.youtube.com/watch?v=0ejOB6zFbUY

(spagos)
11.05.2019.

Sa stranice Cidom – Najezda skakavaca


Godina 1863. bilježi veliku najezdu skakavaca u Mostaru i okolini. Navalili skakavci jatimice kao oblaci i harali su nemilice sve usjeve kao da su naumili za sobom ostaviti golu pustinju. Znalo se da ti skakavci obično ne žive u Hercegovini, jer ih prije nije bilo, ali ipak nije bilo poznato odakle su se stvorili. Bišće je polje, od Bune do Mostara, bilo potpuno ogoljelo od ove napasti, tako da Našid-paša, tadašnji mutesarif, odredi hajku na njih. Vođa hajke bijaše sam taj paša, a iskupilo se i malo i veliko iz okolnih sela, kao i brojni građani Mostara. U rano se jutro sakupiše svi na Buni, ali prethodno su iskopani jarci na više mjesta po Bišću, zatim razapeše „ponjave i ćilime na sohama s gornju stranu jaraka, pa su onda počam od Bune gonili skakavce granjem pred sobom, od jarka do jarka sve do Mostara“. Skakavci bi leteći udarali na postavljene zapreke i padali u jarke, a narod ih je lopatama zatrpavao zemljom. Na taj način im pođe za rukom da za dva dana unište skakavce.

Fotografija: Bišće - češljanje vune kraj Neretve (fotograf Stjepan Tomlinović) 1900-ih

(Tibor/cidom)

11.05.2019.

Svijet i u svijetu svašta – Slike sedmice


Proljeće i lijepo vrijeme izmamili su šetače alejom ispod probeharalih ukrasnih trešanja na obali rijeke Alster, pritoke Elbe kod Hamburga u Njemačkoj.

Glasnogovornik vlade u Japanu predstavlja ime nove ere: „Reiwa“. Sa carem Naruhito, u Japanu je od 1. maja počelo novo računanje vremena. Završeno je sa erom „Heisei“, sa značenjam: Postizanje mira, a počinje vrijeme „Reiwa“, što znači: Sretna harmonija.

Nastavljamo sa istom temom. U Dazaifu, u Japanu, ljudi priređuju scenu iz japanske istorijske antologije „Manyoshu“. Antologija „Manyoshu“ važi kao referenca za gore pomenuto ime „Reiwa“.

Nije svugdje baš ružičasto, ni šareno. Pogotovo ne u selu Purainiya u Nepalu, koga je jedna oluja potpuno opustošila. Ovo selo leži na južnim visoravnima Nepala. Mnogi ljudi su bukvalno ostali bez krova nad glavom i igdje ičega. Broj nastadalih se još ne zna tačno.

U Alžiru smjena vlade. Ljudi slave odlazak sa vlasti predsjednika Abdelaziz Bouteflike, što se desilo nakon sedmicama dugih protesta širom ove zemlje.

Iako je na prvi pogled došlo do smirivanja višemjesečne krize oko Brexita u Velikoj Britaniji, protivnici Brexita ne miruju. Aktivista pokreta Steve Bray, prolazi pored plakata sa britanskim političarima postavljenim ispred Westminstera.

Indijska policija je spalila 4.572 kilograma marihuane u gradu Agartala. Vrijednost 70 miliona rupija, oko milion američkih dolara.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
11.05.2019.

Odštampano 46 miliona novčanica od 50 dolara sa greškom




Australijska centralna banka uložila je dosta truda oko nove novčanice 50 dolara, ali je ovih dana morala priznati da je na novčanici napravljen jedan pravopisni previd.
Na novčanici je kao jedna od mnogih sigurnosnih karakteristika odštampan govor australijske aktivistkinje za prava žena Edith Cowan, i u riječi „responsibility“ (odgovornost) nedostaje treće „i“. Niko nije uočio grešku na novčanici, prilikom izdavanja u oktobru prošle godine.
A to je uistinu bilo vrlo teško i uočiti prostim okom, jer je govor odštampan mikroslovima. Jedan australijski državljanin se potrudio i Centralnoj banci ukazao na grešku.
Banka je grešku prihvatila i saopštila da će ista biti ispravljena prilikom štampanja sljedećeg kontigenta. Serija od 46 miliona novčanica sa pogrešno napisanim tekstom izdata je u oktobru prošle godine. Sve ove novčanice će i dalje biti zadržane u prometu, i zadržavaju vrijednost, koja preračunato iznosi oko 31 euro.
U citatu koji je odštampan uz lik Edith Cowan stoji: „Velika je odgovornost biti jedina žena ovdje“.
Novčanica od 50 dolara je najčešća moneta u opticaju u Australiji, a bankomati ih najčešće izdaju.
Cowan je odigrala veliku ulogu u provođenju izbornih prava žena u Australiji. Bila je prva žena  poslanik u tamošnjem parlamentu, u dobi od 60 godina. Rečenicu, odštampanu pored njene slike na novčanicina, rekla je tokom njenog prvog govora sa govornice parlamenta.
Australija je prva zemlja koja je koristila novčanice od polimera, koje je izumio CSIRO, a koji je uveden 1988. godine. U poređenju sa papirnim novčanicama, polimer povećava trajnost i sigurnost te olakšava uključivanje karakteristika koje pomažu ljudima sa oštećenim vidom da prepoznaju novčanicu.
Novu australijsku novčanicu od 50 dolara odlikuje i taktilna karakteristika od četiri povišene izbočine koje pomažu ljudima da je identifikuju. Sve australijske novčanice su različitih veličina i boja iz sličnih razloga.
Australijske novčanice su među najtežim za falsifikovanje u svijetu zbog velikog broja detalja.
(express)
(NovaSloboda.ba)
10.05.2019.

Novo u Evropi: Četiri engleska tima u finalima, od toga tri iz Londona


Dešavalo se i do sada, da se u završnici nekog kupa u fudbalu u finalu nađu dva tima iz iste zemlje. U finalu Lige šampiona 2013. godine igrali su Bayern München i Borusia Dortmund, a 2014. i 2016. godine dva španska tima Real Madrid i Atletico Madrid.
U Ligi Evrope, koja se prije zvala Kup UEFA, igrala su 1972. godine dva englaska tima,  Wolverhampton i Tottenham, zatim 1980. godine dva njemačka tima, Eintracht Frankfurt i Borusia Monchengladbach, onda 2011. godine Porto i Sporting Braga iz Portugale, 2014. godine dva španska tima, Atletico Madrid i Arletico Bilbao, zatim 1998. godine dva italijankska tima Inter i Lazio, i 2007. godine Sevilla i Espanyol Barcelona iz Španije.
U finalima oba kupa nalaze se timovi, ne samo iz jedne zemlje, Engleske, nego iz jednog grada, čak tri tima su iz Londona. Jedna dupla novina.
U Champions League u duelu za krunu u kraljevskoj klasi u Madridu, naći će se FC Liverpool i Tottenham Hotspur. U Bakuu u finalu Europa League, sastaće se FC Chelsea i FC Arsenal. Sva četiri mjesta zauzimaju timovi iz Engleske, rekord u istoriji Evropskih pokala. Do sada se nije desilo da od četvorice finalista trojica dolaze iz istog grada. Tottenham, Arsenal i Chelsea zastupaju London u dva finala.
Tri tima iz jedne zemlje u oba finala, već su igrali 2014. i 2016. godine, kada su u finalu lige šampiona igrali Real i Atletico iz Madrida, a istovremeno je Sevilla oba puta, istih godina, osvajala Ligu Evrope.
Četiri učesnika u završnim utakmicama iz jedne zemlje već su bili 1962. i 1990. godine, ali tada su još postojala tri paralelna takmičenja, Kup prvaka, Kup pobjednika kupova i Kup sajamskih gradova, kasnije Kup UEFA.
Španija je 1962. godine u tri finala imala četiri tima, Real u kupu prvaka, Atletico u Kupu pobjednika kupova, te Valencia i Barcelona u kupu sajamskih gradova.
Slično se desilo i sa italijanskim timovima 1990. godine, AC Milano u Kupu prvaka, Sampdoria u Kupu pobjednika kupova te Juventus i Fiorentina u Kupu UEFA.
(kicker)
 Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
10.05.2019.

U finalu Evropske lige Chelsea i Arsenal






Londonski klubovi plasirali su se u finale Evropske lige. “Plavci” su nakon penal-ruleta eliminisali Eintracht sa 4:3. Poslije 120 minuta rezultat je bio kao i u Frankfurtu 1:1. Arsenal je opet bio bolji od Valencije, nakon 3:1 u Londonu, “tobžije” su večeras na “Mestalli” slavile sa 4:2.
Na “Stamford bridgeu” Chelsea je poveo golom Rubena Loftusa-Cheeka u 28. minutu, a poravnao je Luka Jović u 49. minutu.
U penal-ruletu, golman “plavaca” Kepa je odbranio dva jedanaesterca (Hintereggeru i Pacienci), a tačku na pobjedu stavio je Hazard.
U Valenciji je počelo loše po Arsenal , jer je Kevin Gameiro u 11. minutu doveo domaćina u vođstvo. Ipak, šest minuta kasnije Pierre-Emerick Aubameyang je poravnao, da bi Lacazette u 50. minutu donio preokret.
Gameiro je izjednačio, ali je do kraja Aubameyang još dva puta pogodio (u 69. i 89. minutu) za konačnih 4:2.
(NovaSloboda.ba)
10.05.2019.

Zapis iz 1902. godine: Antun Pichler – Blatna kiša u Mostaru

Buna 1900-tih

(preneseno sa bloga prijepisi.blogspot.com)

Pichler 1902.

Antun Pichler. Blatna kiša u Mostaru 10. i 11. marta god. 1901. GZM. Sv. 1. 1902. Str. 149.◊149
Blatna kiša u Mostaru 10. i 11. marta god. 1901.

U nedjelju 10. marta pogjosmo u rano jutro ja i moji lovački drugovi na koturačama na Bunu, da po brežuljcima megju Bunom i Bunicom gonimo lisice. Bijaše krasno vrijeme; tihi vjetar južnjak zapuhivao je naše koturače, a nebo bijaše čisto plavetno ko ono napuljsko. No već oko 10 sati prije podneva pojaviše se oveći oblaci na obzorju te postajahu sve gušći i tmurniji. Kad se sakupismo oko 1. sata poslije podne na ugovorenom mjestu, bijaše već tako tamno ko oko 6 sata. S našeg počivališta na nekim starodrevnim razvalinama na Kičinu pogledasmo ko zreći u začudno obojeno nebo i svi smo mislili, da ćemo do kože mokri doći kući. To nas je ponukalo da što prije krenemo kakovoj kućici, kako bismo se ondje zaklonili od nevremena. Pogjosmo s toga prema Buni te se svi oko 5 sati poslije podne sastadosmo u Kovačevićevom hanu. Tmurni oblaci zadobiše megjutim žućkasto mrku boju te se spustili na niže. Odlučismo da ćemo se s mjesta vratiti u Mostar. Praćeni dosta snažnim južnjačkim vjetrom, stigosmo svojim kućama a da nas nije pokvasila ni kapljica.
Kad sam oko 10 1/2 sati u večer svoju koturaču iz avlije gurkao u trijem mojeg stana, zapazih na njoj nekoliko velikih mrljavih kapljica. Moja supruga, kojoj sam pokazao te mrlje, primijeti, da one zacijelo dolaze od kapljica kiše i od prašine na dosta prašljivoj cesti od Bune do Mostara. Zapazio sam tom prigodom, da su i na sjedalu koturače bile ovakove mrlje pa sam odatle zaključivao, da su kapljice kiše, koje padoše na to sjedalo, već pri padanju bile blatne, da je s toga pala na nas blatna kiša.
U rano jutro javi mi služavka, da pada "žuta kiša", što se i potvrdilo, jer na staklu od prozora zapazili posve jasno blatne kapljice.
To me je potaklo te sam nakupio nekoliko litara kišnice, koja je bila mutna i okerasto žuta. Raspitivanjem utvrdio sam, da je čitave noći skoro bez prekidanja padala kiša. Dana 11. marta bilo je to isto, i kiša je bila mutna i blatna. Obzorje pokazivalo je pak istu onu začudnu boju, koju sam prethodnog dana zapazio na Buni.
Sabranu kišnicu ostavio sam na miru, a kad sam ju 15. marta, dakle peti dan promatrao, nagjoh, da je još uvijek mutna, a u talogu, što se je u priličnoj množini nakupio, nagjem jedan Oniscus aquaticus (?) i gusjenicu od nekog leptira (Eulenart).
Prigodom vožnje dana 18. marta zapazio sam, da je snijeg na Veleži i Trenju u visini od 1200 do 1500 metara žućkast, onaj pako iznad 1500 metara sasvim čist. Ovo me je u velike začudilo, no ubrzo se snagjoh, jer se sjetih da je iza blatne kiše od 10. i 11. marta poslije nekoliko dana pala čista kiša, da je dakle na rečenim brdima pao snijeg, koji je u visini od 1500 do 2000 metara pokrio prijašnji sloj žućkastog snijega. Da sam imao zgode ispitivati ovaj snijeg, jamačno bi se time. potvrdilo ovo moje mišljenje.
I 20. marta poče oko 1. sata poslije podne padati kiša, i jer mi se činilo da je nečista, sabrao sam i od nje priličnu množinu. Bila je okerasto žuta i ostavila je talog upravo ko ona od 10. i 11. marta. Sačuvao sam i ovaj talog.

Kad je 4. aprila nastupila pri jakom južnjaku velika vrućina, okopnio je ubrzo novi, posve bijeli snijeg na vršku Veleži, zvanom Brasina i na Kamencu, Obrljenu i Osobcu te se je pojavio žućkasti sloj, koji je na prvi pogled oštro kontrastirao od čiste bjeline snježnih poljana na okolnim vršcima, bolje zaklonjenim od sunčanih zraka.

Prof. A. Pichler.

(Armin/cidom)

(Fotografija: Buna 1900-tih, Ali pašina rezidencija u pozadini/cidom)
10.05.2019.

Sa stranice Cidom – Svestrani profesor





Godine 1898. u Mostar iz Zagreba kao profesor doseljava Antun Pichler i kao tridesetogodišnjak preuzima profesuru za čak osam različitih predmeta u mostarskoj gimnaziji, tako da je predavao: njemački jezik, povijest, matematiku, fiziku, zemljopis, prirodopis, krasopis i pjevanje. Usto, bijaše istaknuti znanstvenik onoga doba, neumoran u proučavanju biljnih i životinjskih specifičnosti Hercegovine. Objavljuje znanstvene radove u „Glasniku Zemaljskog muzeja“ i drugim relevantnim časopisima. Temeljito istražuje porijeklo dva ogromna hrasta u Baba Beširovom haremu na Balinovcu. Moglo ga se naći po pećinama od Skakala pa sve do Čapljine, gdje je vrijedno sakupljao biljke, stvarajući veoma vrijedan katalog biljnih vrsta.
Nedugo nakon dolaska u Mostar u Liska ulici gradi obiteljsku vilu. To je ona iznimno lijepa zelena dvokatnica, treća u nizu od dispanzera idući prema istoku, koja i danas zrači arhitektonskom ljepotom. Ta vila bijaše sve do završetka Drugog svjetskog rata obrasla bršljanom kojega je zasadio sam vlasnik. Nažalost, nakon toga je vila nacionalizirana, ali i bez bršljana danas plijeni poglede građevinskih esteta.
U gimnaziji je Pichler predavao sve do svoje smrti 1922. g. Po njegovoj izričitoj želji sahranjen je na groblju Smrčenjaci, kojega je još za života oplemenio brojnim biljnim vrstama.
Spomena njegova imena nema nigdje osim u godišnjaku Gimnazije i na njegovoj nadgrobnoj ploči.

Fotografije: Gimnazija sa jednim krilom, 1898. Pichlerova vila u Liska ulici, 2003. g. i nadgrobna ploča u groblju Smrčenjaci.
(Tibor/cidom)
10.05.2019.

Praznik proljeća


Svijetlo šarenilo boja odjeće mlade Indijke miješa se sa bojama i formama prastare istorije ove zemlje. Sunčane naočale su malo novijeg datuma i one su odraz američkog uticaja.
Djevojka učestvuje u procesiji u Mumbaiju, u državi Maharashtra, povodom hinduskog proljetnog praznika „Gudi Padwa“. Ovaj praznik za mnoge Indijce najavljuje početak nove godine.
Tačno datiranje ovog praznika je ponekad i u Hinduizmu komplikovano.
U Indiji postoji nekoliko različitih i paralelnih mjesečevih i sunčanih kalendara.
Ovo je proslava po jednom od njih.
(stern)
(NovaSloboda.ba)
09.05.2019.

Drama u polufinalu Lige šampiona







Tottenham u 96. minuti srušio Ajaxov san o finalu!

Fudbaleri Tottenhama igraće protiv Liverpoola u finalu Lige prvaka 1. juna na stadionu Metropolitano u Madridu.
Tottenham je u revanš utakmici polufinala večeras u Amsterdamu pobijedio Ajax sa 3:2 i prvi put u klupskoj istoriji izborio plasman u finale.
Ajax je jednom nogom bio u finalu nakon pobjede u prvom meču u Londonu sa 1:0, a malo ko je mogao očekivati drugačiji scenario nakon 35. minute večerašnje utakmice, kada je tim iz Amsterdama ima prednost od dva gola. Ali, Tottenham je u nastavku napravio čudo i sa tri gola došao do preokreta.
Domaći su poveli već u 5. minuti golom Matthijs de Ligta, a prednost Ajaxa udvostručio je Hakim Ziyech u 35. minuti.
Na odmor se otišlo sa tim rezultatom, a u drugom poluvremenu je Tottenham došao do preokreta i velike pobjede. Strijelac sva tri gola bio je Lucas Moura, koji je u 55. i 59. minuti donio izjednačenje, a u petoj minuti sudijske nadoknade i pobjedu svog tima.
(sport)

09.05.2019.

Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, 9. maj


Danas se u Evropi obilježava Dan pobjede nad fašizmom, 9. maj, u znak sjećanja na pobjedu antifašista 1945. godine u Drugom svjetskom ratu, kao i Dan Evrope, podsjećanje na početak stvaranja Evropske unije.
Nacistička Njemačka potpisala je kapitulaciju u Drugom svjetskom ratu 9. maja 1945. godine i to je razlog što se današnji dan obilježava kao Dan pobjede.
Dan Evrope, obilježava se u znak sjećanja na 9. maj 1950. godine, kada je Robert Šuman predstavio prijedlog stvaranja nove Evrope. Ovaj prijedlog, poznatiji kao„Šumanova deklaracija“, smatra se početkom onoga što je danas poznato kao Evropska unija.
Ove godine navršava se 74 godine od završetka Drugog svjetskog rata i 69 godina od pokretanja inicijative za stvaranje političke tvorevine koja je danas izrasla u Evropsku uniju.
Ta dva važna događaja u historiji Evrope, kao i svake godine, bit će obilježena nizom manifestacija i odavanjem pošte žrtvama fašizma i palim borcima u Drugom svjetskom ratu.




„9. maja 2019. obilježavamo 74. godišnjicu pobjede nad fašizmom. Nažalost, i nakon toliko godina, pojavni oblici fašizma prisutni su i danas u našoj zemlji, ali i širom  Evrope. Stoga, veoma je važno da se u Bosni i Hercegovini neprekidno podsjećamo na datum 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom, koji se ujedno obilježava i kao Dan Evrope. Na taj način ističemo antifašističko opredjeljenje većine građana Bosne i Hercegovine, države koja je često bila na udaru fašizma i fašističkih ideologija. Važno je da se antifašizam, kao univerzalna civilizacijska vrijednost, dodatno učvrsti i prezentira kao nasušna potreba svih građana, koji antifašističku borbu zapravo smatraju svojom borbom.
Kao dio evropskog kontinenta, uvijek trebamo pokazivati da se nalazimo na pravoj i pravilnoj strani svjetske istorije, tako što ćemo njegovati tekovine antifašističke borbe i time pokazati da fašizmu nije mjesto u Bosni i Hercegovini“, stoji u poruci Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, koju je uputio građanima u povodu obilježavanja 9. maja – Dana pobjede nad fašizmom i Dana Evrope .




Na mostarskim Šehitlucima u četvrtak u 11 sati, biti proučena Dova šehidima.
Ja-sin i hatma dovu poginulim borcima A R BiH i MUP- R BiH u agresiji na grad Mostar i Bosnu i Hercegovinu, proučiće mostarski imami, a prigodnim obraćanjem na značaj ovog datuma podsjetiće glavni imam mr. Dino ef. Maksumić.
Već nekoliko godina, 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom obilježava se i kao Dan zlatnih ljiljana, Dan logoraša, dan evociranja uspomena na pogibiju heroja iz Komande Četvrtog korpusa u zgradi Vranica (9. maja 1993.) i Dan logoraša.
(spagos)
09.05.2019.

Sa stranice Cidom – Štrcaljke protiv prašine


Prašnjave ulice u Mostaru su se nekako i podnosile dok nije bio veliki promet, no razvojem trgovine i prijevoznih sredstava prašine je bilvalo sve više. Do 1898. g. mostarskim ulicama su kružile samo dvije zaprežne kočije koje su vukli konji, a bile su natovarene buradima. Na njima su bile izbušene rupe kroz koje je prskala voda, kvaseći ulice i smanjujući neizdržljivu prašinu. Gradsko vijeće krajem te godine donosi odluku da se nabave modernija kola, jer postojeća „se skoro svake hefte moraju na reparaturu dati“. Donosi se odluka da se moraju „šestera gvozdena kola nabaviti, koja može tegliti samo jedan konj“. Nova kola su nabavljena od tvrtke „Kernreiter“ iz Beča.
Tako je Mostarom počela kružiti cijela garnitura od šest novih auto-štrcaljki, kako Mostarci prozvaše ovu novotariju.

Fotografija: Vatrogasci ispred Fatime Kadun džamije, 1900-ih
(Tibor/cidom)

09.05.2019.

Najopasnija ptica na svijetu ubila svoga gazdu


Jedan odgajivač ptica iz Miamija na floridi napadnut je od ptice kasuari (Casuarius), i pri tom smrtno povrijeđen.
Pretpostavlja se da je unesrećeni čovjek posrnuo i pao, a nakon toga ga je ptica izbola špicastim kljunom u predjelu nogu, javili su mjesni mediji.
Teško povrijeđeni čovjek je umro kratko nakon napada u bolnici Alachua Country.
Kasuara je ptica koja ne leti, živi na Novoj Gvineji i dijelovima Australije. Naraste do 1,70 metara i dostiže težinu do 60 kilograma. Kazuar je treća ptica po visini i težini, manji je samo od noja i emua
Ove ptice, na osnovu tvrdnji zoološkog vrta u San Diegu važe ka najopasnije ptice na svijetu, ali su u principu vrlo stidljive i drže se dalje od ljudi.
(express)
(NovaSloboda.ba)
08.05.2019.

Kako se piše istorija







Nakon prve utakmice nije puno žalio, napravio je, kaže, sve kako je htio.

- Jedino nisam bio zadovoljan rezultatom, da mogu, samo bih njega promijenio. Ostalo je bilo sve za pet. Na kraju utakmice sam došao do Messija i rekao mu: 'Čovječe, što si nam to napravio.."
Tako je pričao Jürgen Klopp nakon prve utakmice. A onda se povukao i slagao taktiku za uzvrat. I složio ju je, uz jedan mali, 'sitni problemčić' - sve to morat će napraviti bez dvojice najboljih igrača, Salaha i Firmina.
- Cijela utakmica je bila čudesna. Igrali smo protiv najbolje momčadi na svijetu. Teško je pobijediti Barcelonu, ali pobijediti ih a da ne primite gol, a zabijete četiri?! Iskreno, ne znam je li Barcelona kad tako izgubila. Ovo je nevjerovatno - rekao je Klopp.
Nakon utakmice igrači Liverpoola popadali su na travu. Emocije su prštile stadionom.
- Vidio sam Jamesa Milnera kako plače na travi. Ovo nam jako puno znači. Ovo je najbolje što nogomet pruža. Ima u životu važnijih stvari od nogometa, ali ne znam koja može izazvati ovoliko emocija diljem svijeta. Mix srčanosti, borbenosti i fanatizma koju imaju igrači Liverpoola nisam vidio nikad prije u životu. Pokazali su da je u nogometu sve moguće.
Posebno lijep bio je četvrti gol, kada je Arnold izveo korner, a cijela obrana Barcelona šetala se kao na plaži.