spagosmail

Dobrodošli na moj blog


15.06.2019.

453.skokovi sa Starog mosta u nedelju 28. jula 2019.


Tradicionalni skokovi sa Starog mosta u Mostaru održat će se u nedjelju, 28. jula s početkom u 16 sati.

Riječ je o 453. skokovima, na kojima će učestvovati oko 80 skakača. I ove godine, takmičenje će se odvijati u dvije discipline i to skokovi na noge, skokovi na glavu, a održat će se i revijalni skokovi veterana.
U subotu i nedjelju održat će se turnir u tavli, ispijanje kafe iz najveće džezve na svijetu, koja je ušla i u Guinnessovu knjigu rekorda, te bakljada, odnosno skokovi s bakljama kojima će manifestacija biti zatvorena.
Novost ovogodišnje manifestacije je da će skokove ocjenjivati samo jedan žiri, za razliku od proteklih godina kada su skokove ocjenjivali žiri za skokove za na noge i za skokove na glavu. Žiri će biti u sastavu Mustafa Jahura, Mirsad Deda Pašić, Emir Balić, Duško Bajević i Željko Džeba.
Generalni pokrovitelj ovogodišnjih skokova je Ministarstvo okolinei turizma FBiH, a ostali pokrovitelji su Ministarstvo kulture i sporta FBiH, Grad Mostar, Turistička zajednica HNK-a, BH Telecom, Fortuna tours Mostar, te Sportski savez Mostara.
Inače, organizatori ove manifestacije nedavno su na konferenciji za novinare najavili kako će Ministarstvo civilnih poslova BiH u sepetmbru ove godine raspisati konkurs za upis mostarskih skokova na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine.
(Fena)
15.06.2019.

Sa stranice Cidom – Hadžinska sofa




Malo je Mostaraca čulo za Hadžinsku sofu, a još manje ih zna za tačnu lokaciju ovog vjerskog objekta. Danas ju je teško uočiti i pronaći jer se nalazi okružena zgradama novijeg datuma gradnje. Lokalitet, koji se usprkos devastacijama, ratovima i novogradnji, uspio sačuvati, nalazi se u naselju Tekija. Mjesto je to tačno nasuprot ulaza u Tvornicu duhana, a u prošlosti je imao višestruku namjenu. To ja malena zaravan veličine nekih 150 m2, uzdignuta sedamdesetak centimetara od tla, a koja je ograđena kamenim zidom koji se i danas jasno uočava. Slučajno ili namjerno, nakon 1945. g. ovaj vrijedni povijesni spomenik je uklopljen u postojeći park pa se tako i sačuvao od propadanja i rušenja.
Prvo spominjanje Hadžinske sofe nalazimo u jednom dokumentu bosanskog valije iz 1832. g., međutim, neosporno je da je objekt izgrađen mnogo prije. Inače je taj lokalitet bio u vlasništvu vakufa Ibrahima Šarića.
S tog mjesta je vjekovima održavan jedan stari vjerski običaj karakterističan isključivo za Mostar, a vezan je za odlazak hadžija na hadž u Meku. Naime, hadžijama je s tog mjesta priređivan veoma pompozan ispraćaj, ali i doček kad bi se vraćali. Tu bi se iskupili hodočasnici i mještani te bi se nakon kratke molitve opraštali sa svima prisutnima i kretali put juga pješice ili na konjima. Sve do 1884. godine ispraćaj hadžija vršio se s ovog platoa i tek nakon izgradnje željezničke pruge kroz Mostar ispraćaj se preselio na željezničku stanicu te time polako Hadžinska sofa pada u zaborav.
Zabilježeno je i da su se na tom mjestu pregledavali putni dokumenti prilikom ulaska putnika u Mostar s južne strane pa je služila i kao malta.
Danas postoji inicijativa za obnovom i očuvanjem ovog lokaliteta.

Fotografije: Hadžinska sofa 1900-ih; stara željeznička stanica 1900-ih (doček hadžija nakon povratka sa hadža) i Tekija - ostaci Hadžinske sofe 2019.
(Tibor/cidom)
15.06.2019.

Više od jednog pogleda

Fotograf Stephen Wilkes na njegovim fotografijama ne zadržava samo jedan trenutak, ili jedno mjesto. On fotografiše usput, i danju i noću, i iz toga komponuje jednu sliku, čime pravi sasvim ličnu priču o našoj sadašnjosti.

Za fotografiju Cony Islanda u New Yorku, sjedio je 16 sati na rivi, i fotografisao bez prestanka, kako plažu na Atlantiku, tako i poznati zabavni park. Od hiljadu pojedinačnih fotografije na kraju je sklopio sliku u galeriji u prilogu.

U Nacionalnom parku Sergenti u Tanzaniji Wilkes je želio dokumentovati kretanje divljih životinja. Zbog suše, stada se nisu kretala uobičajenim putevima. Kada je primijetio zebre, one su ga same odvele do jednog mjesta kod vode, koje je bilo idealno za njegovo fotografisanje.Na tome mjestu ostao je sakriven punih 36 sati.


Njegovu seriju fotografija „Od dana do noći“ počeo je fotografijama načinjenim na TimesSquare u New Yorku. „Jednostavno volim ovaj grad“, kaže on „ta energija i raskoš“. Wilkes je za svoju seriju radio na mjestima koje su svima ostala u kolektivnom sjećanju. „To olakšava emocionalni pristup mojim fotografijama“. Naizgled poznato, pojavljuje se u sasvim novom ruhu.

Na Nacionalnoj promenadi u Washingtonu, Wilkes je htio uhvatiti jedan trenutak istorije. Ustao je u ranu zoru 20. januara 2013. godine, popeo se na 15 metara visoku binu i fotografisao punih 13 sati, drugu inauguraciju američkog predsjednika Baracka Obame.

Na Bass Rocku u Škotskoj Wilkes je morao preduzeti posebne mjere. Na tom stjenovitom ostrvu morao je obući zaštitnu odjeću, kako bi se zaštitio od ptičijeg izmeta, koga ptice u letu ispuštaju na ostrvo. Tu je posmatrao najveću svjetsku koloniju Tolpela (Morus bassanus), kojih na hiljade baš ovdje legu svoje mlade.

Na Arc de Triomphe, Trijumfanoj kapiji, u Parizu, nalazi se cilj biciklističke trke Tour de France, kada se nebom razaviju farbe nacionalne zastave. Na svečanosti prije tri godine, Wilkes je u jednu sliku ukomponovao sve što se tokom dana tamo zbilo pred objektivom njegove kamere. A nama je ponuđena na uvid jedna višestruko složena slika.

„Ako gledate moje fotografije, vidite kako se svjetlost i boje mijenjaju tokom dana“ kaže Wilkes.
Lijepo je vidjeti regatu Storica, tradicionalnu regatu istorijskih brodova u Laguni, di Venezia.
„Od dana do noći“, engl. „Day to Night“ naslov je knjige američkog fotografa Stephena Wilkesa, na kojoj je radio deset godina. U knjizi je dokumentovao znamenitosti iz čitavog svijeta, od rane zore, do sumraka. Knjiga džepnog formata, već je izdata na više svjetskih jezika.
(stern)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)